historijska traganja [broj 10, 2012.]

8/11/2019 Historijska traganja [broj 10, 2012.]

1/262

ISSN 1840-3875UDK 94 (497.6)

INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 10,1-260, Sarajevo 2012.

INSTITUTE FOR HISTORY No 10,1-260, Sarajevo 2012

Historijska

traganjaHistorical

Searches


2/262

Historijska traganja Historical Searches

Izdava Publisher

INSTITUT ZA ISTORIJU, Sarajevo, Bosna i HercegovinaINSTITUTE FOR HISTORY, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Meunarodna redakcija International Editorial BoardDAMIR AGII, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, ZagrebALE GABRI, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for Recent History, LjubljanaADNAN VELAGI, Fakultet humanistikih nauka, Mostar / The Faculty of Humanities, MostarRADMILA RADI, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd / Institute of Recent History of Serbia,BeogradSERGEY ROMANENKO, Institute of Economy Russian Academy of Sciences, Moscow, RussiaENES PELIDIJA, Filozofski fakultet, Sarajevo / Faculty of Philosophy, Sarajevo

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chiefVERA KATZ, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, [email protected]

Sekretar SecretaryAIDA LIINA RAMI, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, [email protected]

asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine

Rukopisi se alju na adresu Instituta za istorijuManuscripts to be sent to the Institute for History(sa naznakom) za asopis HISTORIJSKA TRAGANJA/ indicating that it isfor HISTORICAL SEARCHES71000 SARAJEVO, Alipaina 9Bosna i Hercegovina

telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/ 217-263http://www.iis.unsa.ba

e-mail: [email protected]

Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors

Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima.The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented inthe contributions it publishes.

Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganjaubiljeena je u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteciBosne i HercegovineApplication for the publishing of Historical searches has been registerd at: National and University

Library of Bosnia and Herzegovina


3/262

3Historijska traganja Historical searches

Sadraj Content

Rije redakcije................................................................................................ 5

lanci Articles

Marko Pijovi

DEMISTIFICIRANJE ETNICITETA

DEMYSTIFYING ETHNICITY ...................................................................9

Hatice OruNAHIJA LIMSKI NIKIIU GRANICAMA BOSANSKOGI HERCEGOVAKOG SANDAKA U 15. I 16. STOLJEU

THE NAHIYAH OF LIMSKI NIKIIWITHIN THE BOUNDARIESOF THE BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN SANJAK IN THE 15THAND 16THCENTURY.................................................................................. 155

Muhamed NametakJAVNA OKUPLJANJA U SARAJEVU 1945-1948.

PUBLIC GATHERINGS IN SARAJEVO 1945-1948...................................... 181

Admir MulaosmanoviNA PUTU KA NEZAVISNOSTI. REFERENDUMU BOSNI I HERCEGOVINI

ON THE WAY TO INDEPENDENCE. THE REFERENDUM

IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ....................................................................203

UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 10, Sarajevo, 2012. [ str. 1-260 ]


4/262


5/262


Rije Redakcije

Cijenjeni itatelji !

Zadovoljstvo nam je predstaviti deseti broj asopisa Historijska traganjaza 2012.godinu s pet radova u redovitoj rubrici lanci, od kojih su dvapreglednog karaktera, a tri izvorni znanstveni radovi.

Prvi rad je zamiljen kao rasprava o konceptu etnikog identiteta, kojipredstavlja znaajan segment ire problematike tzv. historijskih identiteta, od-nosno identiteta u prolosti. Autor Marko Pijovi analizira spomenuti kon-cept, raspravljajui o mnogim njegovim aspektima kao to su izvorna znae-

nja pojma etnos/ethnos, zatim problem suvremene upotrebe tog pojma, kaoi nastojanja da se tom terminu od strane pojedinih autora da neko konkretnijei koliko-toliko definirano znaenje.

Autorica iz Turske, Hatice Oru, napisala je rad o jednoj zanimljivoj nahijikoja se u dosadanjoj strunoj literaturi tek spominjala bez nekih konkretni-jih objanjenja. Na osnovi popisnih katastarskih deftera sauvanih u ArhivuPredsjednitva vlade u Istanbulu, autorica definira to se u teritorijalnom smi-slu podrazumijevalo pod imenom nahije Limski Nikii, odnosno na primjeru

ove nahije prikazala kako su najmanje administrativno-teritorijalne jedinicefunkcionirale u Osmanskoj dravi.Razdoblje poslije Drugog svjetskog rada i izgradnje socijalizma u Bosni i

Hercegovini tema je istraivanja sljedeeg autora, Muhameda Nametka, kojitijekom burnog etvorogodinjeg perioda prati masovna javna okupljanja uSarajevu, analizirajui njihove povode, brojnost, poruke, efekte i rezultate.

Nakon ovoga rada, lanak Admira Mulaosmanovia objanjava nam vri-jeme kraja socijalizma i poetak ratova za jugoslavensko naslijee. Dramatikudevedesetih godina 20. stoljea analizirao je na primjeru Referenduma za ne-

zavisnost Bosne i Hercegovine.

RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 9, 2012. [ str. 5-6 ]


6/262

6 Historijska traganja Historical searches

Na kraju su glavna i odgovorna uredica Historijskih traganja dr. Vera Katz

i sekretar Redakcije Aida Liina Raminapravile kratak pregled dosadanjihdeset brojeva za pet godina izlaenja i ponudile osnovne podatke o pokretanjuasopisa, sastavu Redakcije, ukupnom broju radova i njihovim autorima tezastupljenosti pojedinih povijesnih razdoblja u asopisu.

Nakon ovih kratkih uputa o sadraju ovoga broja pozivamo vas na surad-nju u istraivanju tragova prolosti, njihovom prezentiranju i uenju o bosan-skohercegovakoj prolosti.

Redakcija

RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 9, 2012. [ str. 5-6 ]


7/262

lanci Articles


8/262


9/262


Marko Pijovi, DEMISTIFICIRANJE ETNICITETAHistorijska traganja, 10, 2012. [ str. 9-153 ]

UDK 316.3:323.14

Pregledni rad

DEMISTIFICIRANJE ETNICITETA

Marko Pijovi

Zagreb, Hrvatska

Ovaj rad je zamiljen kao rasprava o konceptu etnikog identiteta, kojipredstavlja znaajan segment ire problematike tzv. historijskih iden-titeta, odnosno identiteta u prolosti. Autor analizira spomenuti kon-cept, raspravljajui o mnogim njegovim aspektima kao to su izvornoznaenje/izvorna znaenja pojma etnos/ethnos, problem suvremeneupotrebe tog pojma, kao i nastojanja da se tom terminu od strane po-

jedinih autora da neko konkretnije i koliko-toliko definirano znaenje.Kroz rad se ukazuje na neupotrebljivost koncepta etnikog identiteta usmislu u kojem ga doivljava veina autora koja ga koristi. Unato tometo se pojmovi etnos, etnicitet, etnika grupa, etniki identitet isl. u suvremenim drutvenim znanostima (ali i u historijskoj znanosti)koriste ve desetljeima, ini se da meu autorima koji ih koriste jouvijek ne postoji konsenzus o njihovom znaenju. Iz tog razloga inise korisnim pokuati ispitati to je pojam etnos izvorno oznaavao, tj.mogao oznaavati. Takav pristup, osim to ukazuje na izvorno znaenjespomenutog termina, ujedno omoguava da se ono usporedi sa znae-

njima koja se tom pojmu pripisuju od strane suvremenih autora i da seustanovi u kojoj mjeri suvremene upotrebe tog pojma slie ili se razli-kuju u odnosu na njegova izvorna znaenja. Osim toga, autor proble-matizira suvremenu upotrebu pojmova kao to su etnicitet, tj. etnikazajednica, u sluajevima kada ih se koristi kao sinonime za koncept za-

jednitva, odnosno grupe, te se takav pristup dijela suvremenih autorapodvrgava kritici. U radu se nastoji ukazati na ozbiljne probleme koji senameu za istraivanje u sluajevima kada se terminologija upotreblja-

va, a da se prethodno ne pokua jasno definirati to koji termin obuhva-a, odnosno koja bi trebala biti njegova znaenja, budui da bez ureene

znanstvene aparature, rezultati istraivanja ne mogu biti smatrani vje-


10/262


rodostojnima. Uz raspravu o problemu vezanom za koncept etnosa,

odnosno etniciteta, autor se takoer posvetio pokuaju da ukae na joneke problematine koncepte koji se esto koriste u historiografiji, kaoto su etnogeneza, etnohistorija itd. te na razloge za njihovo izbaciva-nje iz znanstvenog diskursa. Osim toga, nadovezujui se na prethodnoraspravljane probleme, autor istie da bi se kao jedan od rijetkih pri-hvatljivih kriterija za konceptualiziranje etnikog identiteta, kao nekogtipa identiteta koji bi bio drugaiji od ostalih tipova identiteta, eventual-no moglo upotrijebiti tek predodbu o krvnom srodstvu. Dakle, biolo-gizacija veza unutar neke skupine bila bi jedini kriterij koji bi etninostrazlikovao od drugih vrsta zajednitva, tj. kolektivnih identiteta. U radu

se takoer ukazuje na nepotrebnost, odnosno suvinost samog terminaetnos/etniko u naem jeziku, budui da postoje mnogo bolji poj-movi koji su ve u upotrebi, kao to je pojam narod. Naime, etimolokigledajui, naa rije narod daleko je prihvatljvija od strane i etimo-loki neodreenije rijei etnos. Autor isto tako pokuava objasniti daetnicitet/narodnost nije pitanje veliine, ve model, tj. tip identifika-cije, stoga nastoji odbaciti uobiajene stereotipe kako neto, da bi bilonarod ili etnika skupina, mora biti odreene veliine, tj. brojnosti.tovie, u radu se pokuava objasniti kako i ne postoji identitet, patako ni narodnosni identitet kao neka stalna kategorija, tj. kao nekadanost, ili trajni i nepromjenjivi obrazac ponaanja. Ljudi se identifici-raju po razliitim obrascima, pa se tako njihovi identiteti, kao rezul-tat identifikacije esto mijenjaju, jer razliiti konteksti nose razliitenaine identificiranja, tj. identificiranje po najrazliitijim osnovama. Utom smislu, identificiranje kao takvo, pa shodno tome i narodnosnoidentificiranje, nastoji se promatrati kao kontekstualni fenomen. Buduida etnicitet/narodnost nije neko trajno stanje, njegov znaaj nije i nemoe biti onakav kakav mu se obino pripisuje. tovie, percepcijom setog tipa identiteta, odnosno identifikacije, opasno manipulira i njegovase uloga preuveliava potpunim dekontekstualiziranjem tog fenomenaod strane mnogih autora. Takve zloupotrebe dovode i do posve pogre-

ne percepcije pojmova kao to su etnos, tj. narod, ali i identiteta kaotakvih, u oima samih njihovih nosilaca, ali naalost i velikog dijelaznanstvenika. Imajui to na umu, autor se takoer u radu pozabavio ipitanjem politizacije identiteta, odnosno drutvenih strategija stvaranjai odravanja narodnosnog identiteta.

Kljune rijei: identitet, etnicitet, etnogeneza, etnohistorija, kultura, na-rod, biologizacija, srodstvo, drutvo, zajednica, historija, historiografija



11/262


N je potrebna kraa napomena. Iako je literatura na ovu temuenormna, veina iste nee biti navedena u ovom lanku. Razlog nijejedino taj to je iitavanje cjelokupne te literature gotovo nemogue,

niti samo taj to bi osvrt na tu literaturu zahtijevao ogroman prostor primjere-niji jednoj monografiji nego lanku, ve i to to je velik dio te literature zapra-vo neupotrebljiv. Naime, kao to u pokazati na pojedinim primjerima u radu,mnogi se autori koji se bave etnosima uglavnom zadovoljavaju nekritikimpreuzimanjem stavova svojih prethodnika, ili se pak uputaju u lov u mut-nom. Pod time podrazumijevam upotrebu nekog pojma, odnosno koncepta,bez ikakve elje da se razjasni njegovo znaenje i smisao, tj. bez pokuaja da seustanove jasni kriteriji njegove upotrebe. No, idemo redom.

O terminologiji

Uvijek treba imati na umu da se neki pojam moe koristiti bar dvojako: odstrane znanstvenika, npr. kao operativni termin koji oznaava neku znanstve-no oblikovanu i prihvaenu kategoriju, te od strane obinih ljudi, kroz prostori vrijeme, kada mu znaenja variraju zavisno od konteksta.1Kad je neki pojamznanstveni pojam, to je, da se tako izrazim, umjetna tvorevina, tj. svojevr-sni idealtip.2Mi smo pojmu dali izvjesno znaenje, to znaenje forsiramo usvojim analizama radi jasnoe i konkretnosti i radi toga da nam taj pojam,tj. kategorija, olaka analizu drutvene stvarnosti. S druge strane u puku, kodobinih ljudi, odnosno u svakodnevnoj upotrebi openito govorei, terminimogu dobivati nova znaenja, te ih mijenjati esto, stoga postoji velika razlikaizmeu znanstvene upotrebe nekog pojma i svakodnevne upotrebe tog istogpojma.3Naravno, takvi znanstveni modeli ne izmiljaju se napamet, tek tako,

1Vidi usput: Amory P. 1997. 18. fusnota 11. Vidi o kontekstu: Burke P. 2002.2Vidi openito npr. u: Weber M. 1989. Vidi usput: Pijovi M. 2011. 48-52.3S druge strane, ako prouavam neki pojam kroz povijest, npr. pojam patria vidi npr.: Kan-torowicz E. 1951., gdje se navode primjeri raznih znaenja koja je pojam patria imao, tj. mo-gao imati u razliitim periodima i za razliite ljude tijekom antike i srednjovjekovlja), obraatu pozornost na to to je taj pojam znaio, na kojem prostoru i u koje vrijeme. Nesumnjivo,rezultati e biti veoma razliiti, i to e zavisiti od prostora do prostora, i od perioda do pe-rioda, dakle, rezultati e biti kontekstualni. Ali, ako koristim pojam patria kao znanstvenikoncept, tada za mene taj termin moe uvijek imati identino znaenje, tj. on je fiksiran

kao model, i tada me zanima uklapa li se neki fenomen iz prolosti u taj model, npr. u moju



12/262


nego na osnovi oponaanja stvarnih drutvenih fenomena, ali su pritom ipak

specifini po mnogo emu, te nesumnjivo arbitrarni jer bitno pojednostavlju-ju sloenu drutvenu stvarnost radi lake analize. To samo po sebi nije opasnodok god istraiva vodi rauna o metodologiji i postupa s potrebnim opre-zom. Prije nego preem na glavni dio rada, izloit u ukratko, radi pregledno-sti, naelna opaanja o nekim pojmovima koji su neizbjeni u raspravama naovu temu, odnosno na temu tzv. identiteta uope.4

1. Narod

Potrebno je u najkraim crtama rei neto o pojmu narod,5

koji e se uradu vie puta spominjati. Pokuaj definiranja tog pojma nije posve jednosta-van, kao to bi se na prvi pogled inilo. Naime, sam pojam ima relativno jasnuetimologiju. Razvio se iz rijei: rodi povezan je s terminima poput: roditi se,

poroditi se, naroditi se. U tom smislu narod bismo mogli tumaiti kao ozna-ku za one koji su se narodili. No, kao i s pojmom ethnos (za koji se kod naspojam narod nekad koristi kao prijevod, odnosno sinonim) znaenje je togpojma esto zavisilo od konteksta, tj. moglo se razlikovati od situacije do situa-cije, kao to je uostalom sluaj i u dananje doba. Stoga ne postoji jednoznaan

odgovor na pitanje to je narod, to taj pojam oznaava danas, a to je oznaa-vao nekad, jer je upotreba tog pojma bila i jeste kontekstualan fenomen,6bez

kategoriju patrije, tj. uklapa li se ono to su ljudi nazivali patrijom u moj koncept patrije,koji je stvoren radi znanstvenih istraivanja.4 Vidi openito o identitetu u: Pijovi M. 2011., i tamo navedenu literaturu. Vidi usputi: Mutanen A. 2012.; Cerutti F. 2006 (A); Chia D-A. 2012.; Bedos-Rezak M. 2000. Usputelim napomenuti da izraz takozvani ne koristim sluajno. Mnogi su od pojmova koje upo-trebljavamo u drutvenim znanostima osporavani, i to ne bez razloga. Neke od argumenata

kojima se osporavaju ili upotreba, ili izvjesni naini upotrebe pojmova kao to su identitet,etnicitet i sl., moe se pronai npr. u: Maleevi S. 2004.; Isti. 2006.; Brubaker R. 2004. Vidiusput: Cerutti F. 2006 (A).5Vidi npr. u: Rihtman-Augutin D. 1984. 10-11.6 Primjera radi, nerijetko je termin narod mogao biti koriten za oznaavanje neke veegrupe ljudi, odnosno tzv.puka, tj. za najire slojeve stanovnitva, bez nekih nunih konota-cija u kulturnom, politikom, ili kakvom drugom pogledu; dok je ponekad taj pojam mogaoimati i neki konkretniji, tj. odreeniji smisao, recimo odnosei se na neku specifinu grupuljudi, npr. na ljude odreenoga drutvenoga statusa, odnosno stalea, na grupu ljudi odreene

vjerske pripadnosti itd. Vidi usput neke primjere u: Skledar N. 1998. 114.; Burke P. 1991. 6-8.,

31., 210., 212.; Eriksen T. 2004. 29.; Mastnak T. 2005. 212., 289., 292.; Summers J. 2004. 11-13.



13/262


14/262


jedinstvenoj skupini, a ne o vie odvojenih zajednica.10U svakom sluaju, ra-

znih kombinacija je ovdje mnogo, stoga treba imati na umu da sam podatakda je netko u prolosti prepoznavao odreeni kolektiv takvim daklekolek-tivom ne znai da je taj kolektiv zaista i postojao kao takav i da su njegovinavodni lanovi sami sebe takvima vidjeli.

3. Srodstvo

Iako je pojam srodstvo11 izvorno imao krvnu/bioloku notu (rod, roe-nje, roditi, s-roditi), s vremenom se njegova upotreba irila i na neke drugai-

je tipove ljudskih veza i vezanosti, recimo: jezine, kulturne (u smislu nekihmaterijalnih, te kulturno-psiholokih,12 odnosno mentalitetnih obrazaca) isl. Budui da je tako, procijenio sam kako je uputno na pojedinim mjestimakoristiti izraze krvno-srodnikeveze i krvno srodstvo, kako bi se takvu vrstusrodstvarazlikovalo od nekih drugih tipova srodstvao kojima se ponekad ta-koer zna govoriti (jezino srodstvo, kulturno srodstvo, vjerskosrodstvoitd.).Poeljno je barem biti svjestan varljivosti i dvosmislenosti, tj. mnogosmisle-nosti pojma srodstvakada ga se koristi u znanstvenim raspravama, jer nam tomoe pomoi da manje grijeimo u svom pristupu problemima koje susree-

mo kod istraivanja i razmatranja drutvene povijesti. Isto tako, ovdje je vanopodcrtati koliko je zapravo simptomatino to aenje ogromnoga broja na-ih drutvenih vezanosti imenom srodstva tj., uope, nekakvim implicitnimkrvnim, odnosno biolokim dimenzijama. Ta biologizacija drutvenosti, od-nosno unoenje biolokog elementa u shvaanja o drutvenim vezama, klju-na je pojava za razumijevanje ovog rada, jer je u pitanju vaan aspekt ljudskog

10Dakle, jedno je percepcija promatraa, ali: sami akteri moraju shvaati elemente identi-teta kao takve da bi identitet postojao(...). (podebljao M. P.) u: Cerutti F. 2006 (B). 25. Vidii: Pijovi M. 2011. 29-42.; Kolst P. 2007. Konano, moemo kroz povijest, kao i u suvremenodoba, imati posla i s nekakvimad hoc skupinama, sastavljenima od ljudi koji inae pripadajuposebnim grupama, a skupili su se radi nekog kratkoronog cilja.11Za neto opirnije o problematici i terminologiji srodstvavidi: Smelser N., Baltes P. 2001.8098-8111., 15906-15908.; Bourdieu P. 1977. 33-38.; Bullough D. 1969.; Hall J. 1997. 9-12.;Goody J. 1990.; Isti. 1983.; Isti. 1973.; Fortes M. 1969.; Pejovi . 1981.; Kaser K. 2002.; Bjele-ti M. 1994.; Zerubavel E. 2011. 31-52.12Termin etno-psihologija izbjegavam, jer ga smatram manjkavim iz slinih razloga iz kojihodbacujem pojmove etnogeneza pa i etnohistorija. Vidi nie u radu pod: Etnogeneza i

Etnohistorija.



15/262


ponaanja koji e se pokazati kao presudan faktor za shvaanje koncepta et-

nikoga.

4. Etnonim

Takoer bih rekao neto o onome to prepoznajem kao problematino priupotrebi pojma etnonim. Taj pojam dobiven je spajanjem grke rijei (ethnos) te rijei (onoma), to znai ime. Budui da je sam pojam etnosimao razna znaenja,13a primijenjen na ljude, u naelu je mogao oznaavatizajednicu kao takvu, tj. skupinu ljudi, mogli bismo rei kako je ispravno etno-

nimomnazvati svako ime koje smo dali nekoj skupini, tj. kojim neku skupinunazivamo. Znai, u naelu, kada neku skupinu ljudi nekako etiketiramo i zo-vemo je nekim imenom, to je ime etnonim.14I takvo bi shvaanje bilo posve uredu ukoliko bismo doslovno uzimali prijevod starogrkog pojma ethnos, kojije mogao oznaavati gotovo bilo kakvu skupinu ili mnotvo. No ipak, intere-santno je da neemo npr. za nazive: pekari, prosjaci,homoseksualci i sl. utida netko kae kako su to etnonimi, iako, ako bismo doslovno uzimali izvornoznaenje pojma etnos, imena bismo i takvih skupina trebali nazivati etnonimi-ma. Zato sve ovo spominjem? Zato jer je tendencija, navodno, ta da se pod

pojmom etnonimpodrazumijeva ime koje se odnosi na skupinu koju smatra-mo etnikom(a to bi navodno bio poseban tip identiteta, drugaiji od je-zinog, politikog, regionalnog itd.). Svoje shvaanje o tome to smatramda bismo pod pojmometnika grupaeventualno(i samo eventualno) moglipodrazumijevati, iznijet u nie u ovom lanku, a trenutno elim upozoriti tekna to da ovdje oito imamo posla s loose talk-om (nehajnim govorom).15U

13Vidi nie u poglavlju: Korijeni termina ethnos.14

Valja voditi rauna o tome da se etnonimnajee dijeli na egzonimiautonim. Egzonimjenaziv koji je netko dao nekoj skupini, tj. naziv koji netko drugi koristi za oznaavanje nekeskupine; dok je autonimnaziv koji netko koristi sam za sebe. Tako bi npr. Nijemac bio egzo-nim, dok bi Deutsch bio autonim.15Taj pojam ovdje koristim kao oznaku za nesustavno i paualno baratanje nekim terminomili konceptom koji se, umjesto da se upotrebljava za neku tono odreenu pojavu radi koje jei stvoren i uveden u znanstvenu upotrebu, koristi za sve i svata (sve pomalo), ime se gubismisao upotrebe samog koncepta kojim se koristimo. (Vidi usput i nie u poglavlju: to kadanam je etnos sve pomalo?). Recimo, ako prouavamo neku religijsku skupinu, hoemo li iime budist, ili recimo muslimantakoer nazvati etnonimom? Ne ulazim u to koliko je uputnotakav naziv imenovati recimo religionimom, no ukoliko nije rije o etnikim skupinama, nije

li smislenost koritenja pojmaetnonimdvojbena? Je li pojam Romani, u smislu: govornici ro-



16/262


svakom sluaju, ako bismo pojam etnonimnapokon odluili vezivati iskljuivo

za imena, tj. oznake koje dajemo onome to smatramoetnikim skupinama(usmislu znanstveno oblikovanog i definiranog koncepta), mislim da je izvjesnokako bismo u tom sluaju trebali poeti odustajati od upotrebe termina etno-nim za mnoge nazive koje smo dosada tim izrazom imenovali. Znai, etnonimbi bio svako ime/etiketa kojim oznaavamo neku etniku skupinu, ili kojimona sama sebe oznaava. Sve to izlazi izvan tih okvira (znai veina suvreme-ne upotrebe tog pojma) nije nikakav etnonimve je u pitanju neto deseto.16

5. Etnogeneza i etnohistorija

O optereenosti biologijom, ak i u samoj znanosti, svjedoi i pojametnogeneza,17koji je redovan gost veine rasprava o etnicitetu, narodima,nacijama, itd. Svojedobno je irkovi osporavao taj koncept, i predlagao upo-trebu pojma etnohistorija.18Iako njegove misli na ovu temu smatram poti-

manskih jezika etnonim, ili moda prijelingvonim? Opet, ne ulazim u to je li termin lingvonimnajsretnije rjeenje (iako je blie injeninom stanju), no svakako elim naglasiti da za menenikako nije rije o etnonimusve dok ne dokaemo da su ba ti Romani o kojima govorimobilinekakvi etnikiRomani (a ne npr. tek jeziniRomani). Dakle, jasno je da se zalaem za

ogranienje raspolaganja terminologijom, odnosno za stvaranje to preciznije, ili makar tomanje neprecizne terminologije, s ciljem izbjegavanja terminoloke, ali i semantike zbrke.16Primjera radi, Amerikanac ne bi bio etnonim, osim ukoliko amerikanstvo zadovolja-

va kriterije koncepta etnikog identiteta (kakvi god da su ti kriteriji). Ni Skandinavac nijeetnonimukoliko ne postoji etnikagrupa ljudi koja se naziva Skandinavcima, tj. ukoliko tiSkandinavci ne sainjavaju etniku grupu u smislu u kojem je znanost definirala konceptetnikog. Ako se pak elimo vratiti dalje u prolost, uzmimo, ilustracije radi, pojam Nor-man. Taj su naziv ljudi iz junijih dijelova Europe dali Skandinavcima, tj. ljudima sa sjeveraEurope (Norman= ovjek sa sjevera). Jesu li u momentu kad je to ime prvi puta zabiljeenou izvorima ti imenovatelji imali shvaanje o toj skupini, koji su nazivali Normanima, kaoo etnikojzajednici? Ako to ne moemo provjeriti i dokazati, odakle nam pravo da priamo

o etnonimuNorman, npr. u prvoj polovici 10. st.? Konano, sve i da su imenovatelji oveimenovane ljude (dakle Normane) smatralietnikomgrupom, znamo li mi jesu li i ti Nor-manisami sebe vidjeli kao etnos? A ukoliko nisu, ili to pak ne moemo potvrditi, emu ondaprianje o etnonimima(ietnosima)? Ako ne moemo ustanoviti za te Normane one karakte-ristike koje uzimamo kao kljuna obiljeja etnikog(kakva god ta obiljeja bila), koja je ondasvrha nazivanja imena Norman etnonimom? Bilo bi se daleko korisnije uzdrati od olakogbaratanja etiketama i pojmovima kakvo se esto moe pronai u povijesniarskoj, ali i, uope,u sociolokoj literaturi.17Vidi usput: Wolfram H. 1995. 50-51. A vrijedi konzultirati i: Gillet A. 2002.18U prvom redu, moe li se nastajanje velike skupine usporediti s dogaajem u smislu vre-

menski i prostorno ograniena zbivanja, nije li to dugi proces iji se obrisi ne daju ocrtati?



17/262


cajnima i korisnima, te njegovu ideju o etnohistoriji daleko prihvatljivijom

od krajnje dubioznog koncepta etnogeneze, drim da oba ta pojma trebaizbjegavati. Taj stav zauzimam jer i jedan i drugi sadre korijen etno. Naime,osim irkovievih prigovora konceptu etnogeneze, moramo imati na umu isljedee: kada govorimo o razvoju neke (pretpostavljene) identitetne zajednicekroz povijest, a ta je zajednica recimo u dananje doba etnika (tj. zadovoljavakriterije koji omoguavaju da je se nazove etnikom zajednicom), to samopo sebi ne govori nita o tome kakva je ta zajednica bila u prolosti. Osim toga,neto to je npr. prije 1000 godina bilo etniko, 500 godina prije ili poslije togamoda je bilo ne-etniko. Naime, povijesna gibanja nisu linearna, a to se pre-esto ignorira. Stoga se ovdje namee vano pitanje: obraamo li mi koji danasivimo i prouavamo neke identitete dovoljnu pozornost na injenicu da zatoto danas znamo neke stvari, ne znai da je netko te stvari znao u prolosti teje li mogue da sami potenciramo neke stvari vie nego to je potrebno, npr.u smislu da prenaglaavamo utjecaj nekih fenomena koji moda onim indivi-duama i skupinama koje prouavamo uope nisu igrali tako vanu ulogu kako

Moe li se nekom razmjerno dugom razdoblju u dinamici razvoja skupine pripisati odluujuiutjecaj na njezino oblikovanje? Na osnovi ega se moe tvrditi da je ba razdoblje VIII-IX.stoljea doba nastanka jednoga balkanskog naroda? Nije li se preesto etnogeneza ogrania-

vala na navoenje prijeko potrebnih opih uvjeta za razvoj kao to su doseljenje na odreeniteritorij, preslojavanje druge populacije osvajanjem, uspostavljanje intenzivne komunikacije sdrugom skupinom itd? Pokuaj da se opie nastanak etnike skupine mora obuhvatiti i dugorazdoblje i toliko mnogo razliitih okolnosti i komponenata, da se razdoblje teko moe indi-

vidualizirati, a jo manje shvatiti kao dogaaj, pa bi opravdanije bilo govoriti o etnohistoriji

nego o etnogenezi. irkovi S. 1995. 29. (...) Etnogeneza kao koncept povijesno je uvje-tovana situacijom XIX. ili XX. stoljea, ona i u najboljem sluaju selekcionira i analizira oneuvjete, komponente i obiljeja, koji su pridonijeli razvoju i individualnosti jednoga naroda,redovito u onom opsegu koji je imao u svijesti o sebi izgraenoj do XIX. stoljea. Etnohisto-rija uzima u obzir i negativne procese, takve koji su smetali integraciji skupine, koji su utjecalina njezino dijeljenje i suavanje. Etnohistorija kakva se ovdje zagovara ima i tu prednost dase ne ograniava iskljuivo na uspjele sluajeve, na narode i skupine koji su doivjeli XIX.stoljee ili ak nae vrijeme, ona se bavi i skupinama koje su u meuvremenu ieznule, a okojima je ostalo traga u povijesnim izvorima. Rast jedne etnike skupine teko se moe zami-sliti bez iezavanja drugih, pa bi realistino motrenje razvoja etnikih odnosa trailo takoeruporabu koncepta suprotna od etnogeneze, koncepta koji bi obuhvaao inioce propadanja i

iezavanja etnikih skupina. Isto. 30.



18/262


mi sebi umiljamo?19Svako vrijeme i svaki prostor imaju svoj kontekst.20Ako

kaemo etnogeneza ili etnohistorija, mi zapravo impliciramo da se radi oprouavanju etnike skupine. Ali, neto to je u odreenom trenutku, odno-sno periodu, bilo etniko, moglo je prije ili poslije tog perioda biti religijsko, iliregionalno, ili klasno/staleko, ili jezino, ili politiko itd.,21ili se moglo raditio kombinaciji vie tipova kolektivnih pripadnosti koje su se skrivale pod

19 Na primjer, ako prouavamo neku identitetnu skupinu iz 19. stoljea, jesmo li dovoljnosvjesni toga da je skupina koje se skrivala pod istim imenom u 16. st. moda bila bitno dru-gaija? Ili recimo: The establishment of an identity should not be regarded as static. After

a tribe has taken on clearer contours, the process of development continues based on therequirements dictated by new encounters. The chronological context changed the meaningof the names of peoples recorded in written sources. The historian Dick Harrison has triedto clarify what was meant by the designation Langobard in the seventh and eighth centuriesin Italy. (...) He demonstrates how the term Langobard in the eighth century differed greatlyfrom what it had meant in the seventh century, and he shows that ethnicity as a concept hadless analytical value in the eighth century. In the first case one can see great differences in theseventh century between the Langobards and the Latin population as regards language, nam-ing practices, artefact types, ornamentation, and settlement patterns, differences which canbe described as ethnic. When he goes on to study conditions in the eighth century, the differ-ences in these spheres have been erased in favour of mutual integration, and the differences

reflect more of a socio-economic stratication. In the tenth century identity as a Langobardwas once again important under pressure from the Byzantine expansion in southern Italy.The Langobard language was extinct, but it was revived as a symbol of political community

vis--vis the conquerors. Being a Langobard was no longer a matter of belonging to a distincteconomic sphere, and the affiliation was once again important for cultural identity, albeit witha different content. (Roslund M. 2007. 93.)20Ono to se naziva etnicitetomu jednoj epohi, u jednom djelu svijeta moda jest bilo vano,dok pak u nekom drugom dijelu svijeta, ili u nekoj drugoj epohi, nije uope moralo biti bitnoza funkcioniranje drutva. Tako recimo, istovjetno plemensko podrijetlo crnogorskih (CrnaGora u 17. st. nije u teritorijalnom smislu isto to i danas) muslimana i pravoslavaca gubi na

znaaju kroz 17. stoljee, a sve vie na vanosti dobiva vjera. Ve od kraja 17., a napose od 18.stoljea. manje je bitno jesu li muslimani i pravoslavci istog (pretpostavljenog) plemenskog iliporodinog (bratstvenikog) podrijetla, odnosno iste narodnosti, ve postaje vanija vjerskapripadnost, a to prati i zaotravanje sukoba na relaciji krani-muslimani, unato injenicida su i jedni i drugi bili roaci, ili pak suplemenici/sunarodnjaci u velikom broju sluajeva.Ovakvih primjera ima bezbroj.21Na primjer, nazvati prouavanje procesa nastanka dananjih Francuza etnogenezom(pa aki etnohistorijom), zapravo implicira da su ljudi koji zovemo Francuzima uvijek bili etnos,tj. da se pod imenom Francuz oduvijek skrivala nekakva etnika skupina. Naravno, to nijetako. A ak i da jeste tako u sluaju Francuza, svakako nije tako u sluaju Hrvata, ili idova, iliSaracena, i brojnih drugih (bilo prolih bilo suvremenih) grupacija. Drutvena je stvarnost,

naime, daleko sloenija nego to to nai modeli uope daju naslutiti.



19/262


jednim imenom, tj. etiketom (a ba ovo je gotovo uobiajena pojava). Dakle,

nazivati dugotrajni povijesni proces izgradnje i razgradnje, te uope postoja-nja jedne (dananje) identitetne zajednice (nezavisno od toga kakav je njendananji tip identiteta, tj. nezavisno od toga kakav je njen tip identiteta u mo-mentu kada je prouavamo) pojmom koji u sebi sadri izraz etnos /narod/itd., odnosno bilo koji termin koji implicira neki posebni vid kolektivnosti,neki posebni tip identiteta, tj. zajednitva, zapravo je navoenje na krivi puti stvaranje iskrivljenih predodbi o prolosti, npr. predodbi o kontinuitetukoji u praksi niti je ikada postojao, niti danas postoji.22Osim toga, takav kon-cept implicira pretjeranu statinost, odnosno drutvenu inertnost. Zato, akove traimo neki izraz koji bi makar dijelom obuhvatio svu sloenost takvihprocesa, onda bi daleko bolji, ili makar daleko manje lo naziv bio identitet-na-historija.23Pritom ne ulazim u to hoe li netko zaista ovaj pojam poetikoristiti ili ne. Ali, jasno elim naglasiti zato ga ja preferiram, i zato odbacu-

jem pojam etnogeneze (ali i etnohistorije) kao neprimjeren. Dakle, nije sveiz prolosti nekog dananjeg naroda/nacije bilo narodnosno, nacionalno, nitietniko, a shodno tome, onda i ne moe biti rijei o genezi, odnosno povi-jesti naroda(ili nacije) ili etnosa, ve jedino o povijesti i nastajanju identitetne

zajednice, ili naprosto skupine, tj. kolektiva: kolektiva koji danas moda jesteetniki, ali to nije nuno bio u prolosti i nee nuno biti u budunosti. Stogaje ovaj pristup primjereniji jer je neutralniji i ne prejudicira kakve je sve formei sadraje neki identitet, ili neki kolektiv imao, tj. mogao imati kroz povijest;odnosno, ovaj pristup ne prejudicira to je sve neko identitetno ime/etiketa

22Nema drutava koja se kroz prostor i vrijeme nisu mijenjala, kako primanjem u svoje okvirebezbrojnih izvanjaca, tako i mijenjanjem tih istih okvira, njihovim modifikacijama i sl., ali

takoer i mijenjanjem samog (kulturnog) sadraja koji se nalazio unutar tih okvira. Vidiusput o kontinuitetu: Pijovi M. 2011. 42-52.23Pojmovi kao identiteto-geneza, ili jo gore, etno-geneza, previe asociraju na biologi-zam i na determinizam, a ni jedno ni drugo ne odgovara daleko sloenijoj realnosti ljudskedrutvenosti. Ujedno treba imati na umu da pojam identitetna-historija ima smisla koristitiprije svega kada imamo situaciju da pratimo jedan identitet, tj., da budem precizniji, nekuidentitetnu etiketu (naziv neke pretpostavljene grupe ljudi) kroz vrijeme i prostor: kad reci-mo pratimo to se pod njom skrivalo, odnosno moglo skrivati, te kakve je sve ona pojaveobuhvaala (npr. kakve modele organiziranja je oznaavala) itd. (Ako pak izuavamo nekiprostor, neku oblast, tj. geografsku zonu u prolosti, i razliite procese koji su se tamo odvijali,a da pritom ne prejudiciramo njihov(e) karakter(e), najloginiji bi bili izrazi kao to su: dru-

tvena historija, odnosno socio-historija.)



20/262


pod sobom sadravalo u razliitim periodima prolosti, tj. u razliitim fazama

svog postojanja.

6. Pleme i etnos

Iz razmatranja nekih znanstvenika moe se zakljuiti kako je pojample-mevremenom zamijenjen pojmom etnikeskupinezato jer se smatralo da jenaziv etnosprimjerniji poimanju skupine koja je u kontaktu s drugim skupi-nama, koja je dinamina, koja stvara brojne odnose itd. Koncept bi etnicitetanavodno, kao nekakvu nunost podrazumijevao kontakt i interakciju,24pa

je njegovo uvoenje u znanstveni diskurs o identitetima, vjeruje se, zapravopredstavljalo izvjesno premjetanje sa statikog na interaktivni pristup, te seetnicitet sve vie poelo prikazivati, odnosno doivljavati kao aspekt drutve-ne organizacije, a ne kulture.25Ovo spomenuto je jednim dijelom tono, a jed-nim dijelom je rije o uljepavanju stvarnosti. Naime, gore navedeni razlozinisu ni jedini niti kljuni za takav terminoloki pomak. Dobar dio razloga zato zapravo je poivao u potrebi zapadnih autora da, u kontekstu raspadajuegkolonijalizma, postanu politiki korektni, tj. da ne ispadne kako koritenjemtermina pleme podcjenjuju i nipodatavaju prouavane zajednice, stoga

je uvoenje pojmova etnicitet i etnosznatnim dijelom predstavljalo pokuajodmaka od prijanjeg kolonijalnog pristupa, etnocentrizma te eurocen-trizma zapadne znanosti.26Jasna stvar, ne smatram da je upotreba nekog ope-

24Eriksen T-H. 2004. 27-29.25Jenkins R. 2001. 36.26Vidjeti npr. u: Eriksen T-H. 2004. 27-29.; Jenkins R. 2001. 31-45.; Roslund M. 2007. 97.;Jones S. 1997. 51-55. A za jo poneto oplemenuvidi: Smelser N., Baltes P. 2001. 15906-15908.

Na pitanje zato bi netko koritenje pojma pleme doivljavao kao podcjenjivanje, odgovorje taj da je jedan znatan dio sociologa i antropologa dugo vremena imao problematinepoglede na plemena i primitivne narode, tj. ono to su oni nazivali plemenima i primi-tivnim narodima (vidi usput: Supek R. 1992. 77-78.), i ti su pogledi s vremenom dovedeniu pitanje. Nakon to su spoznali da su im pogledi bili iskrivljeni predrasudama i osjeajemkulturne superiornosti nad mnogim neeuropskim i nezapadnjakim drutvima, krenuli su seoslobaati terminologije koju su sami zatrovali ovinistikom simbolikom, iako sama posebi ta terminologija nije manjkava. Kako to obino ide, procijenilo se da e, ako se prestanuupotrebljavati odreeni pojmovi, nestati sve loe stvari iz prolosti na koje ti pojmovi asoci-raju. Umjesto da se, dakle, mijenja bit problema, ukoliko takav postoji, promijeni se forma iproblem je rijeen. A upravo je takav sluaj s etnikim identitetom. Kreiranje tog koncepta

kao socioloke kategorije, tj. njegovo uvoenje u socioloku literaturu u velikoj je mjeri ui-



21/262


rativnog znanstvenog pojma (makar to bio i termin etnos) koji znanstvenici

favoriziraju sama po sebi loa stvar,27no bila bi loa stvar zanemariti motiveza uvoenje u upotrebu tog nekog pojma. A s pojmom etnos je stvar takvada su motivi oito dosta naopaki. Kasnije u objasniti zato preferiram izba-civanje etnosa iz upotrebe, i favoriziram, iako samo uvjetno, pojam narod,no to ne znai da mislim da u stranim jezicima, u kojima moda nema boljegtermina, pojam etnos ne treba postojati. U svakom sluaju motivi koji sekriju u pozadini uvoenja raznih koncepata i pojmova u upotrebu trebaju bitijasno naglaeni i podcrtani, kako bi svaki znanstvenik bio svjestan njihovihpotencijalnih nedostataka.28

njeno da bi ga se pozicioniralo kao surogat za pojam pleme kao i za pojam rasa (o tompojmu iz povijesne perspektive vidi: Jordan W. 2001.) koju su, prema miljenju zapadnihznanstvenika, bili previe kompromitirani zbog kolonijalizma i nacizma. It was mainta-ined in the previous chapter that the Holocaust discredited the racial philosophies that hadspawned it, and that, by and large, the term race was replaced by another most often, ethnicgroup. However, in many cases it was also quite clear that this new use was purely cosme-tic, and that the basic conceptual apparatus of race had remained, despite a change interminology: Ethnic group is a collocation often used in covert synonymy for anotherterm, race.(podebljao M. P.). u: Hall J. 1997. 19-20. Vidi jo: Roslund M. 2007. 97.; Green E.

2006. Vidi usput i odlian lanak: Sekuli D. 2007. U svakom sluaju, u doba kada je taj pojam(etnos, tj. ethnicity) uvoen, mnogi autori nisu ni znali to bi tono s njim radili i to bi onsve tono trebao predstavljati, osim to bi trebao zamijeniti neke problematine pojmove.Zapravo, taj je termin u velikoj mjeri uveden iz razloga to je oznaavao slabo to konkretno,pa je bio veoma pogodan ne samo za zamjenu nekog starijeg pojma, ve i za lov u mutnom.Takve pojave podsjeaju na suvremeni fenomen politike korektnosti: brisanjem neke rijeiiz upotrebe, oekuje se da se na neki voleban nain eliminiraju stereotipi, ovinizmi i rasizmiza koje se uzima da poivaju u pozadini tih termina koje se proskribira. Upravo zato treba bezoklijevanja odbaciti bilo kakvu pomisao da bi plemesamo po sebi predstavljao neto nepo-kretno i statino u odnosu na tzv. etnos, koji bi navodno bio dinamian, jer to je neozbiljnapretpostavka. Ono to je vano, jest da drutvena statinost i izoliranost, te dinaminost i

pokretljivost ne nastaju i ne nestaju voljom nekog istraivaa. Tu se ne radi o statinosti iliaktivnosti nekog drutvenog fenomena, ve se radi o tome da su pojedini autori zbog svojeideoloke optereenosti neto htjeli vidjeti kao statino ili aktivno.27Tako se nikako ne slaem s izbacivanjem pojma pleme iz upotrebe. Ovoga u se jo dota-knuti kasnije u lanku. U svakom sluaju ne treba zanemariti injenicu da neki naziv za sebe

veina ljudi koje prouavamo moda ne koristi, te da se znanstvena aparatura i terminologijaesto razlikuju od pojmova koje koriste ljudi u svom svakodnevnom ivotu. Ovo uvijek trebaimati na umu kod istraivanja tzv. identiteta.28Ovo ne znai da je pojam poput etnos ili etnicitet uveden u upotrebu iskljuivo iz po-grenih razloga. To jest, ne znai da su svi koji su ga preuzimali to radili iz nekih nejasnih, ili

pogrenih razloga. No, takoer je tono da se taj pojam uglavnom koristi vrlo nesavjesno i



22/262


Nekoliko misli o problemu pristupa tzv. etnikom,kao i identitetima uope

Velik broj (pretpostavljenih) identitetnih skupina s kojima se u povije-snim dokumentima susreemo, znanstvenici gotovo a priorioznaavaju kaoetnike, a da to pitanje detaljnije ne razrade. Naalost, i vie je nego est slu-aj da se susreemo s prilinom krtou povijesnih izvora, radi koje namje detaljnije bavljenje odreenim ljudskim zajednicama koje ti izvori spomi-nju dosta oteano, ali onda se postavlja pitanje otkud nekom autoru pravo

da unato krtosti povijesnih izvora i ogranienosti spoznaja koje iz togaproizlaze, mnoge povijesne fenomene proglaava etnikima da to nije moguepotvrditi. Na primjer, samo ime neke skupine nije, i ne moe biti dokaz da seradi o etnikoj grupi, a ne o nekakvoj drugaijoj skupini.29Potrebno je stogauporno inzistirati na notornoj injenici koju brojni autori sustavno zanema-ruju: narav, ali i sadraj nekoga identiteta, tj. ono to se skrivalo pod nekom

da su mnogi koji su prihvatili njegovu upotrebu i uvoenje u znanstveni diskurs to uinili nisami ne znajui to tono rade. O ovome e jo biti rijei kasnije u radu.29

Primjera radi: There is no doubt that the terms Celts, Germans, Scythians, and so on,used by ancient ethnographers, described pre-eminently geographical unities, not ethnicrealities. (Brather S. 2002. 150.). Dakle, da bismo npr. mogli priati o keltskom etnicitetu,prije svega bismo morali imati nekakav koliko toliko razjanjen okvir toga to je etnicitet, amorali bismo imati i razjanjeno pitanje je li uope postojala upotreba termina Keltmeu tim,navodnim etnikim Keltima. Potom bismo morali ispitati koliko je vjerojatno, ili bar izglednoda je ta neka, u ovom hipotetskom primjeru keltskaskupina, zaista i zadovoljavala bar dio tihkriterija koje smo pretpostavili kao okvir koji etnicitet ini etnicitetom, tj. koji nam omogu-ava da o nekom identitetu raspravljamo kao o etnikom, a ne recimo ojezinom, religijskom,regionalnom itd. Ukoliko nemamo ispunjen taj minimum zahtjeva, a to je i vie nego estsluaj kod rasprava o etnosima(napose o povijesnim etnikimgrupama), postavlja se pitanje

koliko takav pristup istraivanjima uope ima znanstvenosti u sebi. Osim toga, unato enor-mnoj literaturi o toj temi, jo uvijek ne postoji nekakvo ope prihvaeno tumaenje etnicite-ta. Ta okolnost oigledno daje za pravo mnogima da se koriste terminologijom neodgovor-no, a uvijek se mogu opravdavati i braniti time kako stvari jo nisu dovoljno definirane.Pritom se recimo, za forsiranje neke teze, ili neke interpretacije, kao argument zna koristitipomanjkanje argumenata protiv takve teze. Naravno, povijesna se rekonstrukcija, odnosnoteza, iznosi i temelji prije svega na argumentima koji joj idu u prilog, a ne na pomanjkanjuargumenata koji bi je pobijali, no kako je koncept etnikog jo uvijek problematian, to jeodlina krinka raznim autorima da pod njega svrstavaju sve to im padne na pamet, kon-struirajui najudesnije narative, obino s jasnim ideolokim i politikim ciljem. Takvima nakoncu ni ne odgovara da se ovaj problem raspetlja, jer bi time izgubili manevarski prostor

za svoje ideoloke izlete u prolost pod krinkom znanosti.



23/262


identitetnom odrednicom u povijesnom razdoblju koje prouavamo, ne mora

i ne moe biti argument za to kakvu je narav i sadraj taj identitet, tj. onoto se skrivalo pod tom etiketom, imalo u nekom razdoblju prije prouava-nog, ili poslije prouavanog razdoblja.30Naalost, to preplitanje konteksta, tj.namjerno mijeanje razliitih konteksta, najee u politiko-ideoloke svrhe(esto zainjeno i emocijama, kojima u znanosti ne bi smjelo biti mjesta), nijerijetka pojava u balkanskim historiografijama, budui da se znaajan dio ov-danjih autora iz hobija ili profesionalno bavi i politikom, pa tako dobivamoraznorazne aktiviste ije bavljenje povijeu ima i svoju dnevno-politiku, tj.ideoloku namjenu.31No, unato tome to su takve i sline intelektualne akro-

30Na primjer: Thus we have the same name for different things, and there is no way to equatefor example the Goths on the Black Sea in the third and fourth century with the Goths in Italyin the sixth century. (Brather S. 2002. 150.). Vidi usput i primjer s Langobardima, u fusnoti19. ovog rada.31Vidi usput: Supek R. 1992. 75-86. Zgodan primjer takvog naopakog pristupa moe nam bitipokojni Josip Lui i njegovo rezoniranje o povijesti u kontekstu percepcije srednjovjekovnogDubrovnika u oima Hrvata njegovog doba, tj. u kontekstu one percepcije koju je on oitoelio da ljudi njegovog doba imaju o prolosti: Ne kaem da treba tvrditi da su Dubrovani

Hrvati ve u VII. stoljeu, ali smatram da dananje nacionalno osjeanje treba ipak uzeti uobzir kad se pie o etnikim pitanjima srednjovjekovnog Dubrovnika. (Lui J. 1964. 401.; avidi i za slian pristup u: Lui J. 1995. 84-85.). Drugaije reeno, budui da neki suvremeniHrvati ele ivjeti u uvjerenju da je Dubrovnik oduvijek hrvatski grad, mi bismo, kako nebismo povrijedili njihove osjeaje, trebali uvaavati to njihovo uvjerenje, a tko zna, modaak i (njima za ljubav) poeti tvrditi da je to bio hrvatski grad jo od VII. st. Od takvog kraj-nje neozbiljnog pristupa pa do vrlo opasnog stava da bismo i svoja istraivanja onda moraliprilagoavati suvremenim ideolokim pobudama samo je mali korak. injenica da je takvuneshvatljivu opasku iznio jedan inae prilino ozbiljan istraiva poput Luia (valjda mu tzv.nacionalni naboj nije dao mira) jo vie udi. Krajnja konzekvenca ovakvog stava je uistinu

jeziva. Budui, naime, da neki dananji ljudi imaju neki identitet, mi ne bismo smjeli istra-

ivati i objavljivati nita to bi nekoga moglo uvrijediti u njegovom dananjem postojanju, inita to bi moglo poljuljati ili dovesti u pitanje njegov trenutni identitet, kako ne bismobili optueni za ugroavanje neije opstojnosti, nacionalnih interesa, i ljudskih prava.Ukratko, koji se god povijesni dokument, ili njegovo tumaenje, ne uklapa u suvremene naci-onalne (i uope identitetne) mitove i bajke, taj je dokument opasan, to je tumaenje opasno,pa ih stoga treba ili osporavati (ako ne i unititi), ili se praviti da ne postoje. Zaista, suvremeninacionalizmi, nacije, i uope suvremeni identiteti, odnosno svi identiteti koji su suvremeninekom istraivau i nekoj znanosti u nekom konkretnom trenutku, predstavljaju potenci-

jalnog (esto ne samo potencijalnog) neprijatelja te znanosti i tog istraivaa: zaboravljanje(...) pa ak i povijesna zabluda (...) je kljuan imbenik u stvaranju nacije te zbog toga razvojhistorijske znanosti esto predstavlja opasnost za [naelo] nacionalnosti. (podebljao M. P.) u:

(Ernest Renan, citirano u: Zertal I. 2006. 341.). Primjera ovakvog ponaanja ima beskonano



24/262


bacije potpuno uobiajena pojava u suvremenim balkanskim nacionalnim

historiografijama (iako bi ovjek oekivao da e to dugo 19. stoljee napo-kon zavriti), ne treba prestati naglaavati da samopoimanje neke zajednice ilinjenih pripadnika, samo po sebi ne govori nita o prolosti te zajednice, veiskljuivo o njenom shvaanjuo sebi i svojoj prolosti u trenutku i na prostoruu kojem je to samopoimanje zabiljeeno. Upravo zato, to suvremeno samopo-imanje (ili pak samopoimanje koje je suvremeno onome tko ga biljei) samopo sebi nema i ne moe imati nikakvu vanost za istraivanje neke epohe ilinekog prostora u prolosti (koliko god na tu epohu ili taj prostor pretendiralaneka suvremena zajednica, ili njeni pripadnici).32Dakle, moe se rei kakoznaenje nekom pojmu ima smisla pridavati, tj. pokuati odrediti, prije svega

mnogo: The legitimation of national borders, or justification for extending them, has beensought in a past where the origin, language, and geographical limits of old cultures were equ-ated with present-day nations. (...) The quest for ancestors and their linkage to contemporarynations was part of the historiography of many countries. (...).(Roslund, 2007: 86-87.). Ro-slund dodue ovdje govori o tendencijama iz 19. st., no ono naalost kod nas jo uvijek traje.Jo o takvom naopakom pristupu znanstvenom radu vidi u: Sekuli D. 2007. 365-369. A vidiusput i: Reuter T. 2006. 100-108.; Geary P. 2007.; tih P. 2010. 108-109. Za kraj da spome-nem i Ania koji, raspravljajui o znaaju djela De Administrando Imperio (KonstantinaPorfirogeneta) za suvremene balkanske historiografije, primjeuje: (...) posve je druga stvarpristupamo li tekstu kao vrelu informacija na temelju kojih sklapamo pripovijest o prolostimoderne nacije, to je pristup koji karakterizira cjelokupnu historiografsku tradiciju nastaluna hrvatskom i srpskom jezinom podruju. U sklopu takva pristupa svaka je vijest iz davnih

vremena u kojoj se pojavljuju nazivi dananjih nacija (...) beskrajno vrijedna, ako nita onostoga to nas i nau povijest protee u vremenu i uvruje legitimitet dananje drutvene(zamiljene) zajednice, nacije. (Ani M. 2010. 143.).32Ne moemo, dakle, koristiti spoznaju o tome to je neka grupa, tj. identitetna skupina, bilaprije pola tisuljea, da bismo mogli tvrditi to ona jeste danas; i obratno, ako znamo da nekagrupa danas jest ono to netko zove etnikom skupinom, to samo po sebi nije nikakav argu-

ment za raspravu o tome to je ta grupa, odnosno grupa pod istim imenom, bila npr. prijepola milenija, tj. je li se i tada radilo o etnikoj skupini. Ako su Hrvatibili etnos u 10. stoljeu,to ne znai da su oni to bili i u 7. ili 8. stoljeu, ako je termin Vlahbio u 8. stoljeu oznaka zagovornika romanskog jezika, to ne znai da je to isto vrijedilo i za Vlahau 14. stoljeu. Uko-liko je odreeni identitet (tj. identitetna etiketa) imao odreenu narav i sadraj na jednompodruju, na nekom drugom podruju u isto to vrijeme on je mogao imati posve drugaijunarav i sadraj. Recimo, netko iz Plovdiva (u Bugarskoj), tko je u dokumentu iz npr. 17. st.spomenut kao Turin, moda je zaista bio Turin(govornik turkijskog jezika podrijetlom izAnadolije ili eventualno iz centralne Azije), ali isti naziv Turinu dokumentu iz 17. st., zanekoga s Cetinja (u Crnoj Gori) na primjer, u veini sluajeva oznaavao je Crnogorca (dakleSlavena) muslimanske vjere (a kojeg su njegovi susjedi, Crnogorci kranske vjere, nazvali

Turinomzbog pripadnosti islamu).



25/262


ukoliko vodimo rauna o uskoj vezi izmeu tog pojma i konteksta u kojem je

pojam koriten. Naime, identifikacijaje situacijski konstrukt, odnosno kon-tekstualni fenomen. I upravo su neke specifine situacije faktori koji presudeda u tom nekom konkretnom povijesnom kontekstu neto ispliva kao oki-da koji zatim utjee na proces transformacije, tj. formiranja ili rastvaranjanekog identiteta,33 individualnog ili kolektivnog, odnosno uope, na procesidentifikacijekao takve. U svakome sluaju, bez prethodnog, to detaljnijegupoznavanja konteksta, nije uputno odokativno prosuivati, tj. nagaati oodreenom problemu, i jo onda to nagaanje proglaavati povijesnom isti-nom. Nije dovoljno tek raspolagati nekakvim imenom, tj. identitetnom ozna-kom da bi se automatski upoznao karakter i sadraj tog identiteta, odnosno sveono to se pod odreenim imenom skriva. Potrebno je mnogo vie, a ukoliko smnogo vie mi jednostavno ne raspolaemo, tj. nemamo dovoljno saznanjao tom problemu (iz kojega god razloga: pomanjkanja izvora, neistraenostikonkretnog pitanja itd.), onda je jedini prihvatljiv i znanstveno utemeljen po-stupak taj da se naglasi kako nam pitanje tog konkretnog identiteta ostaje dodaljnjeg nedovoljno razrijeeno, i da e tako ostati sve dok ne doznamo, akouope ikada doznamo, neto vie, tj. neto novo o tom problemu.34

33 Pojam identitet na ovom mjestu, krajnje uopeno govorei, koristim kao pojam koji ozna-ava naoko statinu pojavu, neku naoko toku u vremenu i prostoru, ili bolje reeno, nekiokvir. No, proces identifikacije je ono to je ovdje kljuno. Taj proces identifikacije je sva-kodnevna pojava, koja utjee na identitet, tj. na nosioca identiteta. Identifikacija se odigravabezbroj puta tijekom ivota svakog od nas. Recimo, kod Srbina koji ivi u Temivaru, buduida je okruen Rumunjima, dolazit e do izraaja prije svega njegov jezik, koji je u danom kon-tekstu temeljni razlikovni element u odnosu na rumunjsku okolinu, te e taj jezik vjerojatnoigrati ulogu glavnog faktora koji e usmjeravati izgradnju njegovog samopoimanja (identite-ta). Njegovo srpstvo, ako se uope u tom kontekstu poziva na njega, bit e prije svega jezino.

Srbin pak koji ivi u Vukovaru, prije svega razlikovat e se od svoje hrvatske okoline po vjeri,pa e ona moda imati najveu ulogu u oblikovanju njegovog identiteta. Njegovo srpstvo bite prije svega vjersko. Identitetna oznaka je moda ista (Srbin), ali je osnova identifikacijerazliita, tj. zavisi od konteksta, a time e se i sam sadraj koji je pokriven tom identitet-nom oznakom Srbin, i koji dolazi do izraaja prilikom procesa identifikacije, razlikovati odkonteksta do konteksta. Dakle, zavisno od konteksta dolazit e do izraaja razliiti elementiljudske svakodnevice koji mogu odigrati kljunu ulogu u ovjekovoj samopercepciji, kao i utuoj percepciji njega kao pojave.34Drugim rijeima reeno: We may wish to know more ( ...) but the construction of theore-tical models will not make up for the want of informative evidence . Perhaps (...) we shouldheed the advice that true confusion is better than false clarity(podebljao M. P.) and move

on.(Gillet A. 2002. 18.)



26/262


Problem povijesnih izvoraKada govorimo o pisanim izvorima u prolosti,35 treba voditi rauna o

tome da je vrlo upitno u kojoj su mjeri u prolosti prepisivai, prevoditelji itd.,uzimali u obzir kontekst u kojem je neki dokument koji su oni prepisivali iliprevodili nastao. Odnosno, treba imati na umu kako kritika povijesnih izvo-ra, kao i znanstveni odnos prema njima, nisu odlika, tj. nekakav standard uponaanju antikih, niti srednjovjekovnih kroniara, pisaca, prepisivaa itd.Konano, ak i danas, nakon brojnih znanstvenih dostignua, nakon bezbroj

raznih psiholokih, socio-antropolokih, etnolokih, povijesnih i inih studijai dalje postoji mnotvo autora koji esto, namjerno ili sluajno, mijeaju, tj.isprepliu kontekst svoga vremena s onim u kojem je dokument koji proua-vaju nastao, i time zapravo kompliciraju stvari i unazauju znanstveno istra-ivanje, umjesto da ga unapreuju. Bilo bi stoga naivno vjerovati da su prijevie stotina, a kamoli tisua godina, stvari u vezi s tim pitanjem stajale itabolje, jer tada je svijest o potrebi kritikog pristupa dokumentima (te izvorimauope) i prouavanju istih bila manje prisutna nego to je danas. Unato tome,valja imati na umu kako je izvjesna svijest o ovome nesumnjivo postojala, bar

kod odreenih dijelova drutva (dakako elita, a otuda nam uglavnom i po-tjeu autori raznih povijesnih zapisa). Stoga je bila uestala pojava da su onikoji su dokumente prevodili ili prepisivali, te imali i svijest o odgovornosti iznaaju svoje pozicije u tom procesu, namjerno stvari postavljali na nain daneki dokument odraava upravo onakvo vienje stvarnosti kakvo je prevo-ditelju, prepisivau, ili autoru odgovaralo (iz kojih god razloga). Znai, trebaimati na umu da sauvani dokumenti najee prije svega odraavaju onakvostanovite i ostavljaju onaj dojam kakav su sastavljai (tj. oni koji su ih upo-

slili), kao i eventualni kasniji prepisivai, eljeli ostaviti.36

Tu stoga nisu nuno

35Vidi npr.: Grethlein J., Krebs C. 2012.; Roberts J., Robinson P. 2010.; Miles R. 2007.; Tyler E.,Balzaretti R. 2006.; Merrils A. 2005.; McKitterick R. 2004.; Cameron A. 2001.; Stojevska-An-ti V., Milovska D., Jakimovska-Toi M. 2000.; Zlatar A. 2000.; Mostert M. 1999.; Curtius E.1998. Usput vrijedi konzultirati i nekoliko veoma korisnih studija o komunikacijskim mediji-ma uope, pa i u kontekstu povijesti: White H. 1975.; Isti. 1986.; Isti. 1987.; Isti. 2010.; GoodyJ. 1975.; Isti. 1986.; Isti. 1987.; Lord A. 1972.; Isti. 2000.; Foucault M. 1980.; Isti. 1998.; KristevaJ. 1980.; Hutton P. 1993.; Tonkin E. 1995.; Potter J. 1996.; Titscher S., Meyer M., Wodak R.,Vetter E. 2000.; Zerubavel E. 2004.; Jameson F. 2006.; Fairclough N. 2010.

36 Uzmimo primjer plemenskih povijesti, tj. origo gentis nekih skupina u ranom srednjem



27/262


predstavljene nekakve povijesne injenice, ve prije svega ono to bi sastavlja

(ili mogui prepisiva) elio prikazati kao injenice, ili su pak predstavljeneinjenice (tj. izbor / kompilacija injenica), ali na neki, ukusu prepisivaa ilisastavljaa blizak i pogodan (za koje god svrhe i ciljeve) nain. Imamo poslas pojavama u kojima se razliiti konteksti i razliite namjere isprepliu, po-nekad i nebrojeno puta. Ponekad se to ispreplitanje dogaa sluajno, ali vrloesto namjerno. Upravo nam je zato upoznavanje konteksta, odnosno pokuajrekonstrukcije okolnosti u kojima je neki izvor (npr. tekst) nastao/nastajaogotovo presudno za kvalitetno istraivanje. To dakako nije lako, a esto je i ne-mogue posve ui u neki povijesni kontekst, no dunost je povjesniara tajposao to je mogue vie i bolje uraditi, jer upravo je, meu ostalim, kontekstono to utjee na razne povijesne osobe i osobnosti, kao to su i razliite osobei osobnosti ono to utjee na odreeni povijesni kontekst. Dakle, to se istra-iva bolje i vie uspije pribliiti povijesnom okviru i kontekstu u kojem sedogaalo ono ime se bavi, to e se njegovu rekonstrukciju nekog povijesnogfenomena moi smatrati vjerodostojnijom.37

vijeku: The (...) written sources and their authors (...) have not been sufficiently scrutinized.Several of the tribes studied by scholars had no chronicler of their own; they were viewedfrom the outside. There has not been sufficient stress on the historical context in which the

various chronicles were produced and their purpose. It is possible that power relations at thetime when a chronicle was written had a greater impact on the content than has previouslybeen assumed. The lite at the time dictated what became the official tribal history. (Ro-slund, 2007. 95.). Odnosno, kako je to Carr sroio: Nijedan dokument ne moe nam rei vieod onoga to je autor dokumenta mislio da se dogodilo, da se trebalo ili moglo dogoditi ilimoda samo ono to je htio da drugi misle da je on sam mislio, ili ak samo ono to je smatraoda sam misli. (Carr E. 2004. 13.). Vidi takoer za neke primjere u: Ani M. 2008.; Isti. 2010.;Escalona J. 2004.; Mirdita Z. 1981.37Ovdje bih htio spomenuti jo neto. Ranije sam u radu govorio o pojmu zajednica i na-

glasio kako je potreban oprez kod iitavanja povijesnih dokumenata, odnosno kod inter-pretiranja podataka koji o tome do nas stignu. Kad govorimo o identitetu i zajednicama/grupama generalno, pa tako i u kontekstu povijesnih izvora koji ih spominju, nikad ne trebasmetnuti s uma da ljudi participiraju u raznim vrstama zajednica, tj. imaju mnotvo razliitihpripadnosti. Ne moemo stoga oekivati da nam neki izvor iz prolosti detaljno spomene sve

vrste identiteta koje je netko mogao imati ili imao, odnosno sve vrste pripadnosti s kojima sepoistovjeivao, jer uvijek treba imati na umu da su po svojoj prirodi povijesni izvori veomaogranieni, jer su i sami duboko kontekstualni, a time nam, naoko paradoksalno, daju jednudekontekstualiziranu sliku stvarnosti budui da kontekst nastajanja izvora ne mora biti nina koji nain povezan s kontekstom u kojem se ono o emu izvor pie dogaalo stoga ni nemoemo oekivati da nam daju sve mogue podatke koji bi nas mogli zanimati o neemu, ili

pak sve podatke koji su mogli biti relevantni za one ljude ili skupine o kojima nam ti izvori



28/262


Korijeni termina ethnosPitanje definiranja i razumijevanja koncepta etniciteta, tj. etnikogidenti-

teta, odnosno onoga to bi on trebao predstavljati, unato tome to se taj ter-min u znanosti koristi ve desetljeima, i dalje predstavlja jedno od kontrover-znijih pitanja, kako moderne sociologije, tako i ostalih znanstvenih disciplinakoje je se dotiu, kao npr.: povijesti, arheologije, etnologije, antropologije itd.U situaciji kada postoje takve terminoloke nejasnoe, ini se dobrom idejomvratiti se u prolost, u periode kada se neki takav termin koji nam je proble-

matian prvi puta javlja, i pokuati ustanoviti njegovo izvorno znaenje/zna-enja. Za poetak bi trebalo rei neto o tome kada se pojavljuje termin kojinas ovdje zanima. Izraz etnos(ali i termin etnicitetkao neto to je povezanos pojmom etnosa, odnosno sa sadrajima koji se nadovezuju na etnosi inesvojstvo etnosa38) dolazi od starogrke rijei (ethnos), koja se javlja kodantikih Helena (ve sredinom prvog milenija predkranske ere, pa ak i ra-nije), preko kojih je, kulturnim razmjenama kroz stoljea stigla i u slavenske

jezike. Danas se pojmu etnos esto daje znaenje u smislu: narod, narodnost,stanovnitvo, mnotvo, puk, pleme itd.,39 iz ega bi proizlazilo da reeni po-

jam oznaava malo to konkretno, tj. oznaava sve pomalo. No, na to u sevratiti neto kasnije. Starogrki pojam ethnos() dolazi od praindoeurop-skog *swedh-no-, koje se pak razvilo od praindoeuropskog *s(w)e-,40to meuostalim oznaava: nas, nae, tj. neto to je svoje, odnosno svoje vrste.to se tie upotrebe termina ethnoskod starih Helena, moemo konstatirati da

govore. S obzirom na razna ljudska ogranienja, kao i na ogranienost povijesnih izvora, ja-sno je da priati o nekakvoj povijesnoj istini i njenom spoznavanju nema smisla, jer to je

zapravo tekfantazija, nekakav ideali nita drugo.38Koruni P. 2006. 67.39Isto. 66-67.40PIE *swed-yo-, suffixed form of root *s(w)e-, pronoun of the third person and reflexive(referring back to the subject of the sentence); further appearing in various forms referring tothe social group as an entity (we our) selves . (Watkins C. 2000. 87-88.). Reflexive pronounin the third person, that with lengthening and suffix produces sel-bho-, from which derivesthe Germanic selbaz: oneself. With suffix swedh-no , from which derives the Greek etnos:nation, town, race (people from the same nature than oneself). And again with lengtheningand suffix swed-yo , and to the Greek idios: the own thing, the personal thing, and so the

idiom, language: each nation with its own language. (Segura P. 2006.).



29/262


se, od strane brojnih autora poput Sofokla, Homera, Pindara, Herodota, Pla-

tona i drugih, pojam koristio za oznaavanje itavog niza pojava. Takona primjer, antiki grki pisci ponekad ethnosomimenuju naprosto odreenibroj ljudi koji ive skupa, ili su na neki nain povezani; zatim druinu, odno-sno skupinu drugova; ponekad se govori o ethnosupela ili ptica i sl.; potomo ethnosuu kontekstu stada, krda, roja i jata; ima i govora o ethnosuljudi usmislu ljudskog mnotva, ali i o ethnosuu smislu plemena, roda, porodice;takoer se govori i o ethnosunevjernika, te o ethnosu barbara; spominje se iethnos nomada, u smislu skupine/grupe nomada, a kao ethnos se spominje ineku klasu, sloj, te kastu ljudi; zatim se kao ethnos spominje i spol, tj. rod (npr.ethnosena); pojam ethnostakoer je mogao oznaavati i oblasti, tj. provinci-je; no isto tako se znalo govoriti i o ethnosutrgovaca, tj. tim se pojmom moglooznaavati i pripadnike nekog trgovakog udruenja; na koncu, taj se pojammoglo koristiti i kao etiketu za stranca (npr. ethnosne-Atenjana).41

Iz svega reenog vidimo da pojam ethnosizvorno, odnosno u antici, nijeimao posve konkretno znaenje. Preciznije, on je meu ostalim, mogao ozna-avati mnotvo, tj.grupu, odnosno skupinu. Mogli bismo uvjetno dodati i tokako je taj pojam mogao oznaavati skupinu istovjetnih jedinki, ali pritom tre-

ba obvezno naglasiti da su te jedinke bile prije svega istovjetne iz perspektivepromatraa: dakle, radi se o heteropredodbi.42No, kakva li je situacija zaistabila na terenu, meu tom promatranom skupinom, i je li se zaista radilo okakvojzajednici, skupini, tj. kolektivu, ili tek o neemu to je promatrau dje-lovalo kao zajednica, odnosno meusobno povezana skupina, te je li se zaistaradilo o postojanju nekakve istovjetnosti kod te promatrane skupine, to jeve druga pria i ona mora da je zavisila od konteksta. Dakle, pojam ethnosjemogao biti i termin za oznaavanje mnotva, a meu ostalim i mnotva ljudi

koji su bili svoji, koji su bili zajedno, tj. koji su tvorili zajednicu,

43

prije svega izperspektive promatraa, pa je u tom smislu pojam ethnosbio sinoniman poj-

41Vidi (s primjerima iz starogrkih izvora) u: Liddel H., Scott R. 1996. 480.; Robinson E. 1853.221.; Thayer J. 1889. 168.; a vidi usput: Sokolovi D. 2006. 10.; Smith A. 2004. 16.; Hall J.1997. 34-40.; Page G. 2008. 41.42O heteropredodbama i autopredodbama vidi u: Pijovi M. 2011. 17-19. i tamo nave-denu literaturu.

43Herak E. 1998. 16-17.



30/262


mu zajednica.44O kakvoj bi zajednici bila rije (ukoliko je u pitanju zaista

bila neka zajednica), tj. kakva bi bila narav veze koja je te druge povezivalau zajednicu, oito nije bilo definirano, tj. kriteriji povezanosti i meusobnesolidarnosti unutar te zajednice mogli su biti razliiti.45Stoga se moe rei daje pojam ethnosu svom prvotnom znaenju, tj. prvotnim znaenjima, u slua-jevima kada se odnosio na ljude (jer kao to smo vidjeli, nije bio upotrebljavansamo za oznaavanje ljudi), oznaavao bilo koju, odnosno bilo kakvu (pretpo-stavljenu) zajednicu (ljudi), nezavisno od toga to je tu zajednicu, tj. one kojisu je inili meusobno povezivalo i predstavljalo osnovu njihovog zajednitva.

Zgodna ilustracija toga to je npr. za bizantskog autora iz 13. st. mogaoznaiti pojam etnos, tj. po kojim je kriterijima nazivao nekoga etnosom,navodi ivkovi, kada govorei o piscu Jovanu Stavrakiju, tj. njegovom rezo-niranju o Bugarima, kae: Jovan Stavrakije zapravo dedukcijom dolazi do za-kljuka da su Avari, Huni i Bugari jedan narod, budui da im je titula vladara,kagan, zajednika.46U tom spisu Stavrakije doslovno koristi pojam ethnos.A kriterij za to tretiranje Huna, Bugara i Avara istim etnosom mu je inje-nica da oni jednako nazivaju svog vladara (hagan/kagan). Naravno, neemoolako konstatirati da su Maari, Francuzi i Poljaci isti narod ili ista zajedni-

ca samo zato to im se u srednjem vijeku vladar svima naziva rex. Preciznijereeno, to e nam zavisiti od toga to pod pojmom narod ili zajednica utakvom sluaju podrazumijevamo. Ovdje je rije o tome da promatra imapotrebu da usustavljuju i uoblii ono to promatra, tj. ono o emu pie, da

44Slino rezonira i Jenkins kada, pozivajui se na stergrda, kae kako pojam etnicitetapotjee od starogrke rei ethnos, koja je, po svemu sudei, oznaavala itav niz situacija ukojima neki kolektivitet ljudskih bia zajedno ivi i dela. (Jenkins R. 2001. 19.). Uz to, grki

je pojam ethnosponekad sluio i kao prijevod hebrejske rijeigoy(Smelser N., Baltes P.2001.

4813.) koja je oznaavala neidova, tj. gentila (vidi pod Goy/Gentile u: Jewish Encyclope-dia; te u: Osswald B. 2007. 126.), odnosno drugoga: There is also the history of the wordethnos which goes back to antiquity and contains an interesting doubleness of standing forpeople in general as well as for people who are different from the speaker (the Greek ethnikoswas a translation of the Hebrew goy), making ethnos available as a term of in-group self-description and of out-group ascription. (Smelser N., Baltes P. 2001. 4813.). Oito je, dakle,da se radilo i o terminu kojim se oznaavala drugost, odnosno nekog etiketiralo kao dru-goga, drugaijega od onoga koji promatra i vri etiketiranje. Ukratko o strancu, tuinu,drugome vidi u: D Andrea D. 2006.45Herak E. 1998. 17.

46ivkovi T. 2009. 111.



31/262


svijet oko sebe na neki nain uredi onako kako je smatrao da je smisleno.47A

isti oblik vlasti, ili makar ista titula vrhovnog gospodara, odnosno slian po-litiki ustroj, moe djelovati kao razuman kriterij za to. Ovo je dobar primjerkako pojam ethnos, tj. njegova znaenja, variraju kroz prolost, kako to nijebila nekakva znanstvena kategorija, tj. kako nisu postojali jasno oblikovanikriteriji koji bi se primjenjivali kod upotrebe tog pojma. Preciznije reeno,pokazuje se da su ti kriteriji uglavnom tek drugost, to ilustrira upotrebatog pojma kod mnogih bizantskih autora,48i to bez nuno nekog obrazlaganjato ta drugost sadri, tj. podrazumijeva, odnosno kakvaje ta drugost.

Prevoenje termina ethnos

Kada je kasnoantiki pisac i kranski svetac Jeronim prevodio novoza-vjetni tekst Biblije s grkog na latinski jezik (Vulgata), pojam ethnospreveo jelatinskim izrazomgens, koji je pak izvorno bio u vezi s pojmom roditi se, tj.rod,49odnosno, mogao je oznaavati:pleme, rod, koljeno, narod. No, kako jegenskao pojam kroz povijest od strane Rimljana koriten na razliite naine,

47Vidi usput i: Curta F. 2010. 18., 23. Jasna stvar, to to neki autor (ili vie njih) uobliavapromatrani fenomen po svom ukusu, tj. po nekim svojim kriterijima, ne znai da promatra-ni fenomen uope postoji, a ako i postoji, ne znai da sam sebe tako vidi. Thomas Waller-strm has undertaken a close-up study of the names of different peoples in Norrland andFinland in the Middle Ages. Names such as Kvens, Tjuds, Karelians, Kylfings, Bjarmians, andVarangians give the impression that they were borne by distinct ethnic groups. Wallerstrmshows that they were instead terms imposed from outside, often with a disparaging meaning.From this it also follows that the same persons had several names, each defined by differentactors. The categorization was dependent on the different power groupings competing forsupremacy in Fenno-Scandinavia in the twelfth and thirteenth centuries. Representatives of

Norwegian magnates families, fur dealers, and tax collectors from Novgorod and the expan-ding kingdom of the Swedes in the Mlaren valley competed for the wealth of the forests. Al-most all the names denote groups of people who took part in resource utilization in the area,and they disappeared when power relations stabilized. (Roslund M. 2007. 103).48Vidi npr. za Niketu Honijata u: Mirdita Z. 2004. 28. U poznatom romejskom (bizantskom)epu o Digenisu Akritisu, za njega se kae da je nevjernik/poganin (ethnikos) po ocu, a Romej(Romaios) po majci. (Jeffreys E. 1998. 71.). Dakle, pojam ethnikos koristi se kao sinonim zapoganina, tj. drugoga. Vidi usput i: Page G. 2008. 41-42. The word (...) in Byzantineterminology (...) means a population that is outside the Byzantine Empire, and/or outsideChristendom. (Osswald B. 2007. 126.).

49Herak E. 1998. 15.



32/262


33/262


Alainova upotreba pojma populus i gentes nije standardna, tj. da zna-

enje tih pojmova varira zavisno od srednjovjekovnog autora koji te terminekoristi. Stoga ne valja misliti da je kroz srednji vijek postojala neka principi-jelna i redovita upotreba pojma populus kao oznake za pravno, tj. zakonskiureenu zajednicu, naspram pojma gentes kao oznake za ljude istoga roda,istoga plemena ili iste krvi. Naime, i ovdje imamo sluaj da se izvjesnimpojmovima, koje danas moda percipiramo kao jasno oblikovane analitikekategorije, u prolosti moglo baratati dosta slobodno, ili ih se koristilo prijesvega za konceptualiziranje, tj. izgraivanje drugosti.54Sam podatak da suneki ljudi od strane nekog promatraa smatrani drugima ne govori mnogo otim drugima, tj. o njihovoj moebitnoj organizaciji i unutranjoj povezanosti,ukoliko je takvo to uope i postojalo u nekom takvom sluaju koji razmatra-mo.55Ovo posljednje navedeno, kod Alaina iz Lillea, dobar nam je primjertoga. Bez razlike, kranski heretici, pogani, muslimani, idovi i sl., pred-stavljaju se kao jedinstvena grupa (kao drugi) suprotstavljena kranskomnarodu, tj. pravovjernim katolicima. Iz Alainove perspektive, ta je logikabila smislena, ali iz perspektive tih gentes, tj. heretika, takva podjela ne zna-i nita, jer je teko uope zamisliti da bi svi ti pogani, heretici, muslimani

i idovi osjeali meusobnu srodnost i povezanost. Preciznije reeno, ta jesrodnost postojala jedino, tj. prije svega, u oima kranskih pisaca poputcitiranog Alaina iz Lillea.

Vrijedi jo i spomenuti, to se slavenskih jezika tie, kako je kod prvogslavenskog prijevoda teksta biblijskog Novog Zavjeta, za spomenuti izraz eth-nos/genskoriten slavenski izrazjezik.56To nije neobino, budui da je razli-

daleko mutniji od naeg pojma narod. Naime, ethnos, kao i njegov indoeuropski izvornik,meu ostalim podrazumijeva i nas, nas koji smo svoji, tj. zajednitvo, ali nita vie od

toga. On ne govori zatosmo svoji. S druge strane, narod podrazumijeva upravo specifiantip naijenstva, preciznije: one koji su naroeni, tj. one koji su sjedinjeni u srodstvu, tj. ukrvi. Radi se, dakle, o eksplicitnom primjeru biologizacije poimanja drutvenih veza.54Vidi usput za jo jedan primjer upotrebe pojma gens kao sinonima za poganina, za pro-stor istonog Jadrana u 7. st., u: Raki F. 1877. 277.55A persons origin was distinctly regional during the Middle Ages since his home districtwas the geographical unit that gave him a name when travelling on foreign soil. (Roslund,2007: 79.). Ne treba posebno ni isticati da sama injenica da netko dolazi iz neke geografskeoblasti ne govori mnogo (ako ita) o njegovom podrijetlu ili pripadnosti (u negeograf-skom smislu tih pojmova).

56Herak E. 1998. 17.



34/262


kovanje (odnosno primarna motivacija, tj. primarni impuls za razlikovanje)

meu raznim skupinama esto bilo temeljeno upravo na jeziku.57Ovo je nekeautore odvelo na, po mom sudu, pogrean put, tj. odvuklo ih k uvjerenju dasu se u daljoj prolosti pojam jezik i pojam narod koristili kao sinonimi.S tim se shvaanjem teko sloiti, odnosno, iako je moglo biti tako, dalekosam skloniji misliti da se naprosto radi o tome da mi danas (svoj favorizi-rani) pojam narod tumaimo kao sinonim za nekadanji pojam jezik, tj.predstavljamo sebi stvari tako kao da su nai preci, kad su govorili jezik,automatski mislili na narod u nekom naem dananjem smislu (npr. kao nanekakvu grupu ljudi istog podrijetla, tj. istog roda, ili npr. grupu ljudi kojaivi na nekom odreenom prostoru, i ima neku politiku svijest i politikusolidarnost itd.). No, iskljuivim tumaenjem pojma jezik kao prijevoda zana termin narod (a za koji nerijetko ni sami znanstvenici ne znaju to bi svetrebao oznaavati), umjesto kao pojma koji govori o jezinoj svijesti kao pri-marnom elementu prepoznavanja svojeg od tueg kod ljudi u prolosti, mipridajemo ljudima iz prolosti karakteristike koje oni nisu mogli imati. Pojamjezik, naime, koriten je u odreenim fazama prolosti naprosto zato jer uto doba nije bilo boljeg ili konkretnijeg pojma u upotrebi. A nije ga bilo jer za

njim nije bilo potrebe. A to opet, sa svoje strane, moe biti veoma indikativno,tj. moe govoriti poneto i o stupnju politike, drutvene, i kulturne svijesti, tj.o razini razvoja ranosrednjovjekovnih Slavena, odnosno njihovih drutvenihodnosa i institucija. Osim toga, da se vratim na prijevod Biblije, moramo imatina umu da to to su neki ljudi u neko doba povijesti razlikovali sebe od drugihprije svega na temelju jezika, automatski ne znai da su se sve skupine u tomrazdoblju meusobno razlikovale na temelju jezika. Dakle, kada je pri nekomprijevodu grkog termina ethnoskoriten slavenski terminjezik, bit e da je to

jednostavno zato to su prevoditelji percipirali takav termin najprikladnijim,odnosno stoga to se u njihovo doba razlika meu ljudskim zajednicama pra-vila ponajvie na temelju jezika, pa su naprosto slijedili taj, za njihovo doba, tj.njihov kontekst, uobiajeni obrazac, te ga (vjerojatno ne razmiljajui mnogoo tome) prenosili i na ranija razdoblja, tj. na prolost.

Iz svega reenog u ovom poglavlju proizlazi kako brojni pojmovi iz pro-

57 Za takav sluaj kod starih Slavena vidi npr. u: Trubaov O. 2005. 11., 110., 116.; dok zaprimjere gdje se, prema miljenju pojedinih suvremenih autora, u prolosti pojmove jezik

i narod koristi gotovo kao sinonime, vidi u: Gluhak A. 1990. 52-53.; Raukar T. 2003. 266.



35/262


losti, a s kojima se susreemo kada izuavamo identitetnu historiju, nisu bili

jasno odreeni i definirani, tj. ti su termini mogli oznaavati razne skupine,odnosno zajednice, iji je identitet (tj. njihova meusobna solidarnost) mogaopoivati na posve razliitim vezama: vjerskim, politikim, jezinim, regional-nim itd. Isto tako, ti su pojmovi mogli oznaavati i neto to su promatrai kojisu ih koristili prepoznavali kao zajednicu, tj. kolektiv, pri emu ne moemouvijek znati je li ta percepcija promatraa koji oznauje druge zaista bila pre-cizna, tj. jesu li ti drugi uistinu inili nekakvu zajednicu, odnosno nekakavidentitetni fenomen, ili je promatra tek imao taj (ne nuno toan) dojam.58

Starija znaenja pojma ethnos kao putokazza suvremenu upotrebu?

Treba rei da je, ako ostavimo po strani upotrebu pojma etnos kod staro-grkih autora, te ako pustimo u stranu elite helenskoga svijeta, teko, tj. gotovonemogue, rei koliko je taj termin mogao biti prisutan u svijesti obinih ljudi(dakle kod puka) koji su pripadali tom istom helenskom svijetu. Ukolikopak pustimo u stranu taj helenski svijet koji nam je sam po sebi, to se rasprav-

ljane problematike tie, nedovoljno poznat, mi nemamo razloga misliti da jepojam etnosbio u upotrebi u drugim (nehelenskim) kulturama, tj. u drugimdrutvima tog doba.59Potrebno je stoga naglasiti da je termin etnosbio nepo-znat veini ljudskih zajednica koje su naseljavale antiku i srednjovjekovnu,ali i novovjekovnu Europu (i ne samo Europu, ve uope i svijet). Radi se oterminu koji je uglavnom zaobilazio i zaobiao veinu ljudi i ljudskih dru-tava kroz povijest, da bi tek u novije doba, tijekom prolog stoljea, ozbiljnijezakoraio u moderni znanstveni diskurs.60 Ipak, to se tie njegove predsu-

58Vidi usput poneto o identitetima i njihovom prepoznavanju u: Pijovi M. 2011. 15-42.59tovie, za mnoge povijesne identitetne skupine, odnosno zajednice i drutva, mi zapravone znamo kakve su nazive oni koristili za oznaavanje raznih vrsta identiteta, odnosno ljud-skih zajednica, tj. drutava koja su ih okruivala. Te su nam spoznaje uskraene uglavnomzbog nepostojanja izvora koji bi nam o tome svjedoili.60To se prije svega (iako ne iskljuivo) dogaalo u tzv. anglosaksonskom svijetu. Vidi npr.u: Eriksen T. 2004. 18.; Jenkins R. 2001. 19. Detaljnije o evoluciji upotrebe tog termina uamerikim drutvenim znanostima i uope u sociologiji, pa tako i onoj europskoj, vidi npr.u: Spaji-Vrka V. 1996.; Preli M. 1996.; Ista. 2005.; dok se poneto o upotrebi tog pojma u

jugoslavenskim drutvenim znanostima moe nai u: Sekuli D. 2007.



36/262


vremene i predznanstvene upotrebe, znamo da je recimo u engleskom jeziku

ponekad koriten kao oznaka zapogane, strance, druge(priblino od 14. do 19.stoljea);61dok je npr. u SAD-u bio u upotrebi slian termin, ethnics, negdjeod sredine 20. stoljea, kao pojam kojim se u poetku najee oznaavaloone stanovnike SAD-a koji su bili nebritanskog podrijetla.62Dakle, taj je po-jam i tada uglavnom bio etiketa kojom se oznaavalo stranost i drugost.63Stoga, ukoliko se pitamo je li koja ljudska zajednica koju netko danas nazivaetnikomsebe do prije recimo 50 ili 100 godina (a kamoli ranije) percipiralakao etniku, odgovor je: nijedna. Radi se o terminu koji ulazi u iru, odnosnomasovnu upotrebu relativno nedavno,64stoga nije na odmet naglasiti kako jenjegova upotreba za vie-manje sve ljudske grupacije iz prolosti posve arbi-trarna, odnosno uvjetna; tj. same te skupine sebe nikad nisu tako nazivale ioznaavale, i to je uvijek potrebno imati na umu.

Ipak, iz perspektive suvremenih drutveno-humanistikih znanosti, naj-vei je problem taj da sve do danas nemamo jasno ustanovljene kriterije togato pojam etnos (i njegove izvedenice) treba oznaavati. Upravo je zato bilopotrebno pokuati se nakratko vratiti u prolost i vidjeti za to je taj pojam kodonih koji su ga prvi upotrebljavali (dakle starih Helena) bio najee koriten.

Vidjeli smo da je pojam ethnos bio termin kojim je uglavnom bilo oznaava-no mnotvo, nekakva zajednica, tj. zajednitvo kao takvo, ali i drugi (uodnosu na onoga koji dodjeljuje tu etiketu), tj. drugost kao koncept. On evi-

61Curta F. 2001. 14.62Eriksen T. 2004. 17-18.63Most Americans, when they hear the term ethnic immediately think of minority groups,like African-Americans, Vietnamese, or Hispanics. It reminds them of a people outside of,

alien to, and different from the core population. The term minority group refers to a sociolo-gical group, such as an ethnic group, that does not constitute a politically dominant pluralityof the total population of a given society. (Wan E., Vanderwerf M. 2009.). I once conducteda relatively informal study of laypeoples use of the termethnic group and found that mostEuropeans and many Americans treated the term as synonymous with immigrant minority.(Gil-White. F. 2006. 242.).64The term ethnicity itself is relatively recent. Prior to the 1970s there was little mentionof it in anthropological literature and textbooks contained no definitions of the term. BeforeWorld War II, the term tribe was the term of choice for pre-modern societies and race formodern societies. Due to the close link between the term race and Nazi ideology, the termethnicity gradually replaced race within both the Anglo-American tradition and the Euro-

pean tradition. (Wan E., Vanderwerf M. 2009.).



37/262


dentno nije imao poblie definirano znaenje, odnosno znaenje koje bi bilo

neto konkretnije oblikovano. Mnogi autori i danas koriste taj pojam na sliannain, esto ni sami ne znajui to tono ele njim etiketirati, odnosno koristeza oznaavanje svega pomalo.65Zato, ukoliko se pokuamo ugledati na to toje semantiko polje termina etnos sadravalo u prolosti, kao na putokaz zato kako da danas, i za to da danas koristimo taj pojam, tada postaje jasno danam upotreba pojma etnos u suvremenoj znanosti nema smisla.

to kada nam je etnos sve pomalo?

Sada u se ukratko osvrnuti na praksu mnogih suvremenih autora kojase svodi na izjednaavanje pojma etnos sa zajednitvom/kolektivizmom kaotakvim i na neke probleme koji iz takve prakse proizlaze. Ovim se pitanjempozabavio i Sran Vrcan, upuujui posve opravdan prigovor nekritikoj upo-trebi pojma etnikoili etniki, u okviru onoga to naziva nehajnim govorom(loose talk), za koji je karakteristino koritenje tog termina na paualan na-in, a da se jasnije ne moe prepoznati njegovo konkretno obiljeje, niti se ja-snim moe prikazati njegovo razlikovanje od drugih, srodnih pojmova.66Vr-can kao primjer nehajnog govora navodi svoenje etnikogana zajednitvo,dakle na koncept zajednicekao takve, odnosno ukazuje na neobinu praksu

65Dakle, koncepti etnosa, etnicitetai etnikih grupau znanosti su sve ee u upotrebi tek oddruge polovice 20. stoljea (Burke P. 2005. 58.), i isto kao to ni tada nisu bili jasno definirani,a razliiti su ih akteri koristili za oznaavanje razliitih drutvenih fenomena (Eriksen T. 2004.18-19., 29.), slino je i danas. Ta okolnost cijelu priu ini problematinom, jer ako svatkoraspolae nekim terminom proizvoljno, to se ne moe promatrati sa simpatijama. Ako npr.od velikog broja znanstvenika koji se koncepta etniciteta(makar samo uzgred) dotiu svakiima svoju definiciju, tj. shvaanje o etnosu, etnicitetui sl., onda je jasno da cijela pria oko

etnikogmoe poprimiti karikaturalne razmjere, tj. dosegnuti konture koje je udaljavaju odznanosti, tj. znanstvenosti. Iako znanost neemo tumaiti kao neto to bi trebalo biti unifor-mirano, jednodimenzionalno i statino, ipak bavljenje njom zahtijeva izvjesnu dozu oprezai odgovornosti. Teko da se odgovornim moe smatrati situacija kad npr. neki znanstvenikpojmove poput etnicitetili etnika skupinaspomene na stotine puta u svojim radovima, a dani jednom ne pokua jasnije razraditi i prikazati to pod time podrazumijeva. However (...)it would be hel

historijska traganja [broj 10, 2012.]

Documents