Pat je vozila polako, arajui pogledom po uskim ulicama Georgetovvna

Pat je vozila polako, arajui pogledom po uskim ulicama Georgetovvna. Nebo je bilo oblano i mrano, ulina rasvjeta stopila se sa svjetlima upaljenima nad ulaznim vratima kua, a na smrznutu snijegu vidjeli su se odsjaji boinih ukrasa. Sve je podsjealo na spokojne gradie iz amerike prolosti. Skrenula je u slijedeu ulicu, odvezla se blok dalje, jo zavirujui u brojeve kua i prela raskrije. Da, bit e da je to, pomislila je, ona kua tamo, na uglu. Dome, slatki dome!Zaustavila je auto uz rub plonika i neko vrijeme sjedila prouavajui kuu. Bila je to jedina neosvijetljena zgrada u ulici, a njezine skladne konture jedva su se mogle razabrati. Duge prozore na proelju napola je prekrilo ukrasno grmlje koje nitko nije podrezivao.Poslije devetosatne vonje iz Concorda, tijelo ju je boljelo pri svakom pokretu, ali zatekla je sebe kako odgaa trenutak kad e otvoriti vrata i ui. To je zbog onog prokletoga telefonskoga poziva, pomislila je. Dopustila sam da me uznemiri.Nekoliko dana prije nego to je ostavila posao u televizijskom studiju u Bostonu, telefonistica joj je javila: - Neki sumnjivi tip navaljuje da ga spojim s vama. elite li da ostanem na vezi?- Da. - Podigla je slualicu, rekla svoje ime i zaula kako tih ali razgovijetan muki glas mrmlja: - Patricia Travmore, ne smije otii u "VVashington. Ne smije snimiti emisiju koja e veliati senatoricu Jennings, I ne smije stanovati u onoj kui.ula je kako je telefonistica glasno dahnula od zaprepatenja. - Tko govori? - upita Pat otro.Odgovor izreen namjeteno slatkastim tonom, uinio je da joj se ruke neugodno ovlae: - Ja sam aneo milosra, izbavljenja... i osvete.Pat je pokuala dogaaj izbrisati iz misli kao jo jedan od luckastih poziva, estih u televizijskim studijima, ali nije se mogla smiriti. Najava njezina prelaska u televizijski studio Potomac, gdje je trebala snimiti seriju pod naslovom "ene u vladi" pojavila se u mnogim novinskim rubrikama koje su donosile vijesti s televizije. Sve ih je proitala da vidi je li navedena njezina budua adresa, ali nigdje je nije bilo. U The Washington Tribuneu pojavio se najdetaljniji opis:Patricia Travmore, sa svojom kestenjastom kosom, promuklim glasom i privlanim smeim oima, bit e dobrodola prinova u televizijskom studiju Potomac. Njezine emisije o poznatim osobama na bostonskoj televiziji dvaput su predloene za nagradu "Emmy". Pat ima udesnu sposobnost navoenja ljudi da posve iskreno govore o sebi. Prva emisija bit e posveena Abigail Jennings, vrlo suzdranoj senatorici iz Virginije. Prema rijeima Luthera Pelhama, urednika vijesti, spikera i voditelja na televiziji Potomac, emisija e sadravati najzanimljivije teme iz njezina javnog i privatnog ivota. Cijeli se Washington nestrpljivo pita hoe li Pat Travmore uspjeti probiti hladnu rezerviranost lijepe senatorice.Pat nije mogla ne misliti na telefonski poziv. Najvie ju je uznemirila modulacija glasa, nain kako je neznanac izgovorio rijei: u onoj kui.Tko je znao za tu kuu?Motor automobila se ohladio. Pat je odjednom shvatila da je ve dugo ugaen. ovjek s kovegom proao je kraj nje, zastao kad ju je ugledao kako sjedi, a onda krenuo dalje. Bit e bolje ako uem prije nego to nazove murjake i prijavi da se netko vrzma oko kue, pomislila je. eljezna vrata iza kojih je poinjao prilaz do kue nisu bila zakljuana. Zaustavila je automobil na kamenoj stazi koja je vodila do ulaznih vrata i prekapajui po torbici traila klju.Na stubitu je zastala i pokuala sagledati svoje osjeaje. Smatrala je da e povratak izazvati u njoj burnu reakciju, ali je umjesto toga naprosto eljela to prije ui, dovui prtljagu iz automobila, skuhati kavu i napraviti sendvi. Okrenula je klju u bravi, otvorila vrata i pronala prekida za svjetlo.Kua se doimala posve istom. Glatki pod od opeke u predvorju bio je prevuen mekim sjajem, a luster je blistao od istoe. Meutim, kad je paljivije pogledala, uoila je da je boja na oplati izblijedjela, a vidjele su se i ogrebotine. Najvei dio namjetaja vjerojatno e morati izbaciti ili obnoviti. Novi komadi, pohranjeni na tavanu kue u Concordu, stii e sutra.Polako je prola kroz prizemlje. Sveana, prostrana i ugodna blagovaonica bila je nalijevo. Kad je kao esnaesto-godinjakinja sa kolskom ekskurzijom posjetila VVashing-ton, prola je kraj kue, ali nije znala da su sobe tako prostrane. Izvana je kua izgledala uska.Stol je bio izgreben, a na kuhinjskom ormaru vidjela su se oteenja, kao da je netko na drvo stavio vrue posue bez podloge. Ali znala je da lijep, paljivo izraeni jakobinski ormar pripada obiteljskom namjetaju i da ga je vrijedno obnoviti koliko god to stajalo.Bacila je pogled u kuhinju i biblioteku, ali se nije zausta-vila. Sve vijesti iz onoga vremena potanko su opisale KUU.Dnevna soba bila je posljednja nadesno. Dok joj je prilazila, neto ju je stisnulo u grlu. Je li luda to je to uinila - vratila se ovamo da bi pokuala obnoviti sjeanje na ono to je bolje zaboraviti?Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na kvaku i nevoljko je pritisnula. Vrata su se otvorila. Pipajui, pronala je prekida za svjetlo. Soba je bila prostrana i lijepa, s visokim stropom, pomno izraenim okvirom bijelo obojena kamina od opeke i sjedalom u udubini prozora. U udubini, desno od kamina, stajao je samo veliki koncertni klavir, glomazni instrument od tamna mahagonija.Kamin!Pola je prema njemu.Ruke i noge poele su joj se tresti. Na elu su joj izbile kapljice znoja, a dlanovi se ovlaili. Nije mogla gutati. Soba se poela okretati oko nje. Potrala je prema staklenim vratima na lijevomu zidu, u drugom dijelu sobe, ueprtljala se oko brave, trzajem otvorila vrata i posrui izala na terasu pokrivenu snijegom.Hladni zrak razdirao joj je plua dok je irom otvorenih usta ubrzano i uznemireno disala. Snano je zadrhtala i rukama vrsto obujmila tijelo. Zanjihala se, pa se morala nasloniti na zid kue da ne padne. Zbog vrtoglavice joj se inilo da se tamne konture ogoljela drvea njiu zajedno s njom.Snijeg joj je sezao do glenjeva. Osjeala je kako joj vlaga prodire kroz izme, ali se nije htjela vratiti dok vrtoglavica ne proe. Tek poslije nekoliko minuta smogla je snage da ue u sobu.Paljivo je zatvorila vrata i dvaput ih zakljuala, zastala, a onda se odluno okrenula pa polako i nevoljko prila kaminu. Polako je prela rukom po hrapavim, bijelo obojenim opekama.Ve dugo su nepovezani djelii sjeanja, poput krhotina potonula broda, izbijali na povrinu njezine svijesti. Cijele je godine sanjala da je ponovno djevojica i da ivi u ovoj kui. Uvijek bi se budila izvan sebe od straha i pokuavala vikati, ali nije mogla ispustiti ni glasa. Sa strahom se mijeao i sveobuhvatni osjeaj gubitka. Istina je negdje u ovoj kui, pomislila je.To se dogodilo upravo ovdje. Sjetila se senzacionalisti-kih naslova to ih je pronala u novinskom arhivu:DEAN ADAMS, KONGRESMEN \i WISCONSINA, UBIO ENULJEPOTICU, PRIPADNICU VISOKOGA DRUTVA, A ONDA l SEBE TROGODINJA KI BORI SE ZA IVOTToliko je puta proitala te lanke da ih je znala napamet:Oaloeni senator John F. Kennedv izjavio je: "Naprosto ne razumijem. Dean je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Nita u vezi s njim nije upuivalo na prikrivenu sklonost nasilju."to je navelo omiljeloga kongresmena da poini ubojstvo i samoubojstvo? irile su se glasine da su supruga i on pred rastavom. Je li se u Deanu Adamsu neto prelomilo kad je ena donijela neopozivu odluku da ga ostavi? Vjerojatno su se borili oko pitolja, jer oboje su na njemu ostavili nejasne otiske prstiju, jedne preko drugih. Njihovu trogodinju ker nali su kako lei kraj kamina, napukle lubanje i smrskane desne noge.Veronica i Charles Travmore rekli su joj da je usvojena, ali cijelu istinu doznala je tek kad je u srednjoj koli naumila istraiti svoje porijeklo. Zaprepastila se kad je ula da suVeronica i njezina majka bile sestre,- Godinu dana si bila u komi i lijenici se nisu nadali da e preivjeti - rekla joj je Veronica. - Kad si se napokon probudila, bila si kao beba koja sve mora uiti iz poetka. Moja majka, tvoja baka, objavila je u novinama tvoju osmrtnicu, vrsto odluivi poduzeti sve kako bi sprijeila da te taj skandal prati cijeloga ivota. U to vrijeme Charles i ja bili smo u Engleskoj. Usvojili smo te, a prijateljima rekli da si iz engleske obitelji.Pat se prisjetila i Veronikina bijesa kad je ula za njezinu odluku da se useli u kuu u Georgetovvnu. - Pat, krivo radi to se vraa onamo - rekla je - Trebali smo prodati tu kuu i dati ti novac, umjesto to smo je sve ove godine iznajmljivali. Pred tobom je uspjena karijera na televiziji, nemoj je dovoditi u pitanje time to e kopati po prolosti. Sretat e se s ljudima koji su te poznavali kad si bila mala. Netko bi mogao zbrojiti dva i dva.Kad je Pat poela navaljivati, Veronica je stisnula tanke usne. - Uinili smo sve to je u naoj moi da bismo ti pruili novi poetak. Uini to ako eli, ali nemoj rei da te nismo upozorili.Naposljetku su se zagrlile, obje potresene i uzrujane. -Ma, hajde! - rekla je Pat moleivo. - Traganje za istinom je moj posao. Ako ve istraujem dobro i zlo u ivotima drugih, kako bih mogla nai mir ako to ne uinim i s vlastitim ivotom?Otila je u kuhinju i podigla telefonsku slualicu. Jo kao dijete zvala je Veroniku i Charlesa imenom, a u posljednjih nekoliko godina gotovo je prestala govoriti "majko" i "oe", iako je slutila da im je to krivo i da su nesretni zbog toga.Telefon je samo jednom zazvonio prije nego to je Veronica podigla slualicu. - Zdravo, majko. Ovdje sam, zdrava i na sigurnom. Putem nije bilo mnogo prometa.10- Gdje to "ovdje"?- U kui u Georgetovvnu. - Veronica ju je nagovarala da odsjedne u hotelu dok ne stigne namjetaj. Pat je nastavila brzo govoriti kako pomajci ne bi pruila priliku za prigovore. - Doista je bolje ovako. Imat u vremena da u biblioteci postavim ureaje i pripremim se za sutranji intervju sa senatoricom Jennings.- Zar tamo nisi uznemirena?- Ni najmanje. - U mislima je mogla vidjeti pomajino usko, zabrinuto lice. - Zaboravi na mene i spremi se za krstarenje. Jesi li spakirala stvari?- Naravno. ... Pat, nije mi drago to e sama provesti Boi.- Imat u previe posla oko pripremanja intervjua a da bih na to mislila. Ali prije Boia proveli smo lijepe zajednike trenutke. Sluaj, trebam donijeti stvari iz auta. Volim vas oboje. Zamisli da si na drugom medenom mjesecu pa s Char-lesom strasno vodi ljubav.-Pat! - u tonu su joj se izmijeali prijekor i veselost. Ali prije nego to je spustila slualicu uspjela je jo neto savjetovati: - Stavi dvostruke brave!Zakopavi kaput, Pat se odvaila izai u hladnu veer pa je sljedeih deset minuta natezala i teglila prtljagu i kartonske kutije. Bilo je vrlo nespretno nositi teku kutiju punu posteljine i pokrivaa. Do kata se morala odmarati svakih nekoliko stuba. Kad god je pokuala nositi neto teko, inilo joj se da e je desna noga izdati. Kutiju s posuem, tavama i namirnicama morala je podignuti na kuhinjski pult.Trebala sam imati vise povjerenja u to da e kamion za selidbu stii sutra u naznaeno vrijeme, pomislila je, ali iz isku-stva se sumnjiavo odnosila prema sigurnim obeanjimaprijevoznika. Zavrila je s vjeanjem odjee u ormare i upravo skuhala kavu, kad je zazvonio telefon.Zvonjava je zagluno odjeknula u tiini kue. Pat je poskoila, a onda se trgnula jer joj se po ruci prolilo malo vrue kave.Brzo je stavila alicu na pult i posegnula za slualicom. - Pat Travmore na telefonu.- Zdravo, Pat!vrsto je stisnula slualicu nastojei da joj se u glasu ne osjeti nita vie od prijateljstva. - Zdravo, Same!Samuel Kingslev, kongresmen iz dvadeset estog pensil-vanijskog okruga, ovjek kojega je svim srcem voljela - bio je drugi razlog to je odluila doputovati u Washington.12etrdeset minuta kasnije, dok je Pat upravo petljala oko kope ogrlice, melodino se oglasilo zvonce na vratima najavljujui Samov dolazak. Obukla je vunenu haljinu lovaki zelene boje, s obrubom od satena. Sam joj je jednom rekao da zelena boja istie njezinu crvenu kosu.Zvono se ponovno oglasilo. Prsti su joj odvie drhtali da bi mogla privrstiti kopu. Zgrabila je torbicu i spustila ogrlicu u nju. Dok je jurila niz stube, pokuavala se prisiliti da ostane mirna. Podsjetila se na injenicu da je Sam nijednom nije nazvao u osam mjeseci otkad mu je umrla ena Janice.Tek na zadnjoj stubi postala je svjesna da ponovno trlja desnu nogu. Samovo navaljivanje da posjeti lijenika specijalista napokon ju je bilo prisililo da mu otkrije istinu o ozljedi.Na trenutak je zastala u predvorju, a onda je polako otvorila vrata.Samova pojava ispunila je okvir vrata. Svjetlo izvana obasjavalo je srebrne pramenove u njegovoj kosi. Oi boje ljenjaka ispod gustih obrva imale su ispitujui i zabrinut izraz, a oko njih su se pojavile borie kojih se nije sjeala. Ali se zato sjeala toploga i srdanoga osmijeha kojim se nasmijeio kad ju je ugledao.Zbunjeno SU Stajali, ekajui tko e prvi napraviti neki potez kojim e odrediti ton ponovnoga susreta. Sam je bio donio metlu i sad ju je sveanim pokretom pruio mladojeni.13- U mojoj etvrti stanuju pripadnici sekte Amisha. Jedan je od njihovih obiaja da pri prvom dolasku u neiji dom donesu metlu i sol. - Iz depa je izvadio slanik. - Dopusti da te poastim neim iz svoje kuhinje. - Uao je, stavio joj ruke na ramena i poljubio je u obraz. - Dobro dola u na grad, Pat! Lijepo je to si ovdje.Dakle, pozdrav je u tom tonu, pomisli Pat. Kao ponovni susret starih prijatelja. Washington je premali da bi stalno izbjegavao osobu iz svoje prolosti, pa je najbolje da je odmah sam potrai i utvrdi pravila.Ali neemo tako, pomislila je. Ovo je posve nova igra, Same, i ovaj put je igram da bih pobijedila.Poljubila ga je naglaenim pokretom, zadravi usne na njegovima dovoljno dugo da osjeti kako se u njemu budi elektricitet, a onda se odmaknula i leerno se nasmijeila.- Kako si znao da sam ovdje? - upitala je. - Zar si postavio prislune ureaje?- Nije bilo potrebno. Abigail mi je rekla da e sutra doi u njezin ured. Nazvao sam studio Potomac i doznao tvoj broj telefona.-Ah, tako. - Zapazila je prisan prizvuk u njegovu tonu kad je spomenuo senatoricu Jennings. Neto ju je steglo oko srca pa je spustila pogled da joj Sam ne bi vidio izraz lica. Pretvarala se da kopa po torbici, traei ogrlicu.- Ta stvar ima kopu koju ni Houdini ne bi zakopao. Hoe li mi pomoi? - Pruila mu je ogrlicu.Dok ju je stavljao oko njezina vrata i zakopavao, osjetila je njegove tople prste. Na trenutak ih je namjerno zadrao na njezinoj koi, a onda je rekao: - U redu, sad se ne bi smjela otkopati. Hoe li mi biti struni vodi kroz kuu?- Jo se nema to vidjeti. Kamion za selidbu doi e tek14sutra. Za nekoliko e dana ovo mjesto biti sasvim drugaije. Osim toga, umirem od gladi.- Kao i obino, ako se dobro sjeam. - Samove oi ispunile su se istinskom vedrinom. - Kako ovako mala ena moe smazati toliko vonih sladoleda sa lagom i dvopeka s maslacem a da se ni gram ne udeblja?Vrlo vjeto, Same, pomisli Pat dok je iz ormara vadila kaput. Priio si mi etiketu maloga stvorenja s velikim apetitom. - Kamo emo? - upitala je.- Rezervirao sam stol uMaison Blancheu. Tamo je uvijek dobro.Pruila mu je svoj kaput. - Imaju li i jelovnik za djecu?-upitala je ljupko.-to? Ah, razumijem. ao mi je... htio sam ti polaskati.Sam je parkirao auto na prilazu kui, kraj njezina. Dok su etali stazom, leerno ju je uhvatio pod ruku. - Pat, zar te jo boli noga? - U glasu mu se osjeala zabrinutost.- Malo. Jo sam ukoena od vonje.- Prekini me ako nisam u pravu. Nije li ovo tvoja kua?One noi to su je proveli zajedno, priala mu je o svojim roditeljima. Sada je samo rastreseno kimnula. esto je u mislima ponovno proivljavala no u motelu Oseka na Cape Godu. Dostajao je za to miris mora ili pogled na dvoje zaljubljenih koji su preko stola u restoranu isprepleli prste i smijeili se tajnim osmijehom ljubavnika.A ta jedina no ujedno je oznaavala i kraj njihove veze. Ujutro, za dorukom, tihi i rastueni, jer pribliavao setrenutak kad e iz zrane luke poletjeti u razliitim smjerovima, razgovarali su i sloili se da nemaju pravo jedno na drugo. Samova ena, koju je skleroza multipleks ve tadaoborila u bolesnih kolica, nije zasluila jo i bolnuspoznajuda njezin mu odrava vezu s drugom enom. - A to bi odmah osjetila - rekao je Sam.Pat se prisilila da se vrati u stvarnost i pokuala je promijeniti temu. - Zar ulica nije arobna? Podsjea me na sliku s boine estitke.- U ovo doba godine gotovo svaka ulica u Georgetownu nalik je na boinu estitku - odvrati Sam. - Vraki je loa zamisao da prekopa po prolosti, Pat. Okani se toga.Doli su do automobila. Otvorio joj je vrata pa se spustila na sjedalo. Priekala je da se on smjesti za volan i pokrene auto, a onda je rekla: - Ne mogu. Neto me stalno uznemiruje, Same. Neu se smiriti dok ne doznam to je to.Na kraju bloka Sam je usporio, prema odredbi prometnoga znaka. - Pat, zar ne shvaa to pokuava uiniti? Misli da moe promijeniti prolost tako to e se sjetiti one noi i zakljuiti da je sve to bio samo jeziv nesretni sluaj, da tvoj otac nije htio ubiti majku, a ni ozlijediti tebe. Samo sebi oteava situaciju.Okrenula je glavu i pogledala njegov profil. Crte su mu bile malo odvie otre, za nijansu odvie nepravilne da bi se moglo rei da su privlane, pa ipak su joj te crte bile neizmjerno drage. Morala je svladati poriv da se privine uz njega i na obrazu osjeti dodir njegova kaputa od finoga pamuka.- Same, jesi li kada imao morsku bolest? - upitala je.- Jedanput ili dvaput. Obino dobro podnosim plovidbu.-1 ja. Ali sjeam se kad sam se jednoga ljeta s Veroni-com i Charlesom vraala na brodu QE 2. Upali smo u oluju i nekako vie nisam bila dobar moreplovac. Sjeam se da se nikad nisam jadnije osjeala. Stalno sam prieljkivala da mi ve jednom pozli pa da sve bude gotovo. A vidi, upravo tako se i sad osjeam. Neke stvari me neprestano uznemiruju.Skrenuo je u Pensilvanijsku aveniju. -A to to?16- Zvui... dojmovi... ponekad tako mutni, a ponekad, naroito pri buenju, izvanredno jasni... A ipak izblijede prije nego to ih dospijem povezati. Prole godine pokuala sam ak i s hipnozom, ali nisam uspjela. Onda sam proitala da se neki odrasli ljudi tono sjeaju dogaaja koji su se odigrali kad su im bile samo dvije godine. U jednoj studiji je pisalo da se ovjek najbolje prisjeti neega ako reproducira okolinu iz toga doba. Na sreu ili nesreu, to mogu uiniti.- Jo smatram da je to vraki loa zamisao.Pat je gledala kroz prozor auta. Prouavala je plan ulica da bi upoznala grad i sad se eljela uvjeriti je li tono zapamtila. Ali bilo je odvie mrano, a kola su se kretala prebrzo da bi bila sigurna. utjeli su.Sef sale uMaison Blancheu srdano je pozdravio Sama i otpratio ih do stola.- Kao i obino? - upita Sam kad su sjeli.Pat kimne, svim svojim biem osjeajui njegovu blizinu. Je li ovo njegov omiljeli stol? Koliko je ena ovamo doveo?- Dva Chivas Regala s ledom, malo sode i s krikom limuna, molim - narui on. Priekao je da se ef sale udalji, a onda je rekao: - U redu, a sada mi priaj to si sve radila u nekoliko zadnjih godina i nita ne isputaj.- Mnogo trai. Dopusti da razmislim.Preutjet e nekoliko prvih mjeseci nakon to su se sloili da se vie ne viaju, kad su joj dani bili ispunjeni izmaglicom potpunoga beznaa i oaja. Ali mogla je govoriti o poslu pa se raspriala o tome kako je njezina emisija o novoizabranoj gradonaelnici Bostona predloena za nagraduEmmy i kako je opsjeda misao da snimi emisiju o Senatorici Jennings.-Zato ba o Abigail?-upita u17- Jer mislim da je ve doista vrijeme da se ena kandidira za predsjednika. Izbori su za dvije godine, a Abigail Jennings ima najbolje izglede. Pogledaj to je sve postigla: deset godina u Parlamentu, trei mandat u Senatu, lan je Odbora za odnose s inozemstvom i Odbora za budet, prva ena koja je izbila u sam vrh. Nije li injenica da Kongres jo zasjeda, jer predsjednik rauna da e ona srediti budet onako kako je to on zamislio?- Da, istina je, a ona e i uspjeti u tome.- to ti misli o njoj?Sam slegne ramenima. - Sposobna je. Zapravo, vraki sposobna. Ali stala je na ulj mnogim vanim osobama, Pat. Kad se Abigail razljuti, nije je briga kome e se, gdje, ni kako zamjeriti.- Pretpostavljam da se to moe rei za veinu ljudi na Capitol Hillu.-Vjerojatno.- Sigurno.Konobar je donio jelovnike. Naruili su, odluivi da oboje uzmu salatuCezar. Bila je to jo jedna uspomena. Toga zadnjega dana to su ga proveli zajedno Pat je priredila ruak za piknik i upitala Sama kakvu salatu da ponese. - Cezar -smjesta je odgovorio - i to s mnogo sardela, molim.- Kako to moe jesti? - upitala je.- A kako ih ti moe ne jesti? elja za njima se, istina, stjee, ali kad ih jednom zavoli, vie ih nee prestati jesti. -Toga ih je dana kuala i zakljuila da su ukusne.I on se toga sjetio. Dok su konobaru vraali jelovnike, dobacio je: - Drago mi je da jo jede sardele. - Nasmijeio se. - Da se vratimo na Abigail. Vrlo sam iznenaen to je pristala na snimanje dokumentarca.18- Da budem iskrena, ni ja se ne mogu nauditi. Pisala sam joj prije tri mjeseca. Prouila sam sve u vezi s njom, a ono to sam otkrila naprosto me je zaprepastilo. Same, koliko zna o njezinu porijeklu?- Rodom je iz Virginije. Kad joj je mu umro, dola je na njegovo mjesto u Kongresu. Rob je rada.- Tono. Takvom je svi smatraju. Zapravo, Abigail Jenn-ings potjee iz Gornjega New Yorka, a ne iz Virginije. Osvojila je titulu miss drave New \brk, ali odbila je otii u Atlantic City na natjeaj za miss Amerike, jer je imala stipendiju za Radcliffe pa nije htjela riskirati da izgubi godinu. U trideset prvoj godini ve je postala udovica. Toliko je voljela mua da se ni nakon dvadeset i pet godina nije preudala.- Nije se preudala, ali nije ivjela kao u samostanu.- O tome ne znam nita, ali sudei po obavijestima koje sam prikupila, njeni dani, a i velik dio noi, ispunjeni su radom.- Istina je.- Svakako, u pismu sam joj napisala da bih voljela snimiti emisiju poslije koje bi gledaoci osjeali da je osobno poznaju. Izloila sam joj svoju zamisao, ali me odbila najhladnijim pismom to sam ga ikada proitala. A onda me je, prije nekoliko tjedana, nazvao Luther Pelham. Rekao je da e doi u Boston samo zato da me izvede na ruak jer eli razgovarati o poslovnoj ponudi. Za vrijeme ruka rekao mi je da mu je senatorica pokazala moje pismo. I prije se bavio milju o snimanju serije emisija pod naslovom "ene u vladi". Poznavao je i cijenio moj rad pa je smatrao da bih bilaprava osoba za taj posao. elio bi i moje stalno sudjelovanje u emisiji vijesti u sedam sati. Moe zamisliti kako sam bila sretna. Pelham je vjerojatno najbolji televizijski komentator.Njihova je mrea velika kao i Turnerova i sjajno se zarauje.10Seriju u poeti emisijom o senatorici Jennings i on hoe da je to prije snimim. Ali jo mi nije jasno zato se ona predomislila.- Rei u ti zato. Potpredsjednik e se vjerojatno uskoro povui. Mnogo je bolesniji nego to se misli.Pat je spustila vilicu i zaueno ga pogledala. - Same, hoe srei...?- Hou rei da predsjedniku drugi mandat istjee za manje od dvije godine. Ne postoji bolji nain da pridobije enske birae nego da imenuje prvu enu potpredsjednika.- Ali to znai... Ako senatorica Jennings postane potpredsjednica, teko da e joj moi odbiti kandidaturu za predsjednicu.- Stani, Pat. Ide prebrzo. Rekao sam samo da, ako se potpredsjednik povue, postoje vraki dobri izgledi da ga zamijene ili Abigail Jennings ili Claire Lawrence. Claire je Ema Bombeck Senata, vrlo omiljela, duhovita, prvorazredni zakonodavac, kao stvorena za taj posao, ali Abigail je dulje na tom poloaju. I predsjednik i Claire potjeu sa Srednjega zapada, a s politike strane to nije dobro. On bi radije imenovao Abigail, ali ne moe zanemariti injenicu da ona ba nije poznata obinu ovjeku. A stekla je i mone neprijatelje u Kongresu.- Dakle, smatra da Luther Pelham namjerava snimiti tu emisiju kako bi ljudima prikazao Abigail u toplijemu, prisnijemu svjetlu?- To zakljuujem po onomu to si mi rekla. Mislim da joj eli osigurati iroku podrku. Ve dugo su vrlo bliski pa mislim da bi svoju staru prijateljicu volio vidjeti na poloaju potpreds j ednice.Neko su vrijeme jeli u tiini, dok je Pat razmiljala o moguim znaenjima onoga to joj je Sam rekao. Dakako, to20je objanjavalo iznenadnu poslovnu ponudu i potrebu da se sve to prije obavi.- Hej, sjea li me se? - upita napokon Sam. - Nisi pitala to sam ja radio u ove dvije godine.- Pratila sam tvoju karijeru - odgovorila je. - Nazdravila sam ti kad su te ponovno izabrali, premda ba nisam bila iznenaena. Nakon to je Janice umrla, napisala sam ti i poderala desetak pisama. Navodno sam vjeta na rijeima, ali nita to sam napisala nije mi zvualo kako treba... Zacijelo ti je bilo vrlo teko.-1 jest. Kad je postalo jasno da Janice vie nee dugo ivjeti, izbacio sam sve sastanke iz rokovnika i uz nju provodio to sam mogao vie vremena. Mislim da je to pomoglo.- Sigurna sam da jest. - Nije se mogla suzdrati da ne upita: - Same, zato si tako dugo ekao da me nazove? Zapravo, bi li me ikada nazvao da nisam dola u Washington?Sve oko njih - glasovi gostiju, blago zveckanje aa, zamamni miris hrane, oplata na zidovima i pregrade od mlje-noga stakla u lijepomu restoranu - kao da je izblijedjelo dokje ekala odgovor.- Nazivao sam te - odgovori on - i to nekoliko puta, alismogao sam snage prekinuti vezu jo prije nego to je tvojtelefon zazvonio. Pat, kad smo se sreli, upravo si bila predzarukama. Pokvario sam ti tu vezu.- Zaruka ne bi bilo ni da se nismo sreli. Rob je dobar momak, ali to nije dovoljno.- Bistar je mladi odvjetnik pred kojim je lijepa budu-nost Da nije bilo mene, sad bi bila njegova ena. Pat, meni je etrdeset i osam, a tebi dvadeset i sedam godina. Za trimjeseca postat u djed. I sama zna da bi htjela imati djece, a Ml l i l1 V l , !- Razumijem. Mogu li te neto upitati, Same?- Naravno.-Voli li me, ili ak i tu brbljanjem nastoji samoga sebe uvjeriti u suprotno?- Dovoljno te volim da bih ti pruio priliku za jo jednu vezu sa svojim vrnjakom.- A jesi li ti do sada sreo koju vrnjakinju?- Ne sastajem se ni s kim posebno.- Ah, tako. - Uspjela se nasmijeiti. - Pa, sad kad smo zaigrali otvorenim kartama, zato me ne poasti onim lijepim, iznenaenja punim desertom to bih ga trebala eljno iekivati?inilo se da mu je laknulo. Je li oekivao da ega zezati, pitala se. Doimao se tako uznemireno. Kamo je nestao entuzijazam kojim je zraio prije nekoliko godina?Kad ju je sat kasnije dovezao pred kuu, Pat se sjetila to je htjela raspraviti s njim. - Same, proli tjedan u ured me nazvao neki luak. - Ispriala mu je o tome. Primaju li kongresmeni mnogo otrovnih anonimnih pisama ili poziva?Nije se doimao jako zabrinut. - Ne ba mnogo, a nitko ih ne shvaa ozbiljno. - Poljubio ju je u obraz i nasmijao se. - Razmislit u o tome. Moda bih trebao razgovarati s Claire Lawrence, da ispitam je li ona pokuala zaplaiti Abigail.Kad se odvezao, Pat je gledala za automobilom, a onda je zatvorila i zakljuala vrata. U kui se osjeala jo praznije. Bit e drukije kad stigne pokustvo, obeala je sama sebi.Pogled joj je zapeo za predmet na podu - obinu plavu omotnicu. Netko mora da ju je gurnuo ispod vrata dok je bila odsutna. Njezino je ime bilo ispisano velikim, crnim, tampanim slovima, jako nakrivljenima nadesno. Pokuavala se uvjeriti kako joj pie netko iz ureda za nekretnine, ali22u gornjem lijevom kutu nije bilo uobiajena imena i adrese tvrtke, a omotnica najjeftinije vrste mogla se kupiti u svakoj trafici.Polako ju je otvorila i izvadila jedan jedini list papira. Na njemu je pisalo:REKAO SAM TI DA NE DOLAZI.

Sutradan ujutro budilica je zazvonila u est. Pat se bez oklijevanja izvukla iz kreveta. Na madracu punom izboina nije ba bilo ugodno spavati pa se stalno budila, svi jesna pucketanja i kripanja staroga pokustva i jakoga pucketanja petrolejskog plamenika. Koliko se god trudila, onu poruku nije mogla pripisati nekom bezazlenu udaku. Netko je motrio na nju.Radnici su obeali da e doi do osam. Naumila je u knjinicu prenijeti spise nagomilane u podrumu.Podrum je bio pranjav, s betonskim zidovima i isto takvim podom. Vrtni stolovi i stolice bili su uredno naslaganina sredini prostorije. Skladite je bilo tik do loionice. Na velikom se lokotu na vratima s godinama nakupila praina.Kad joj je dao klju, Charles ju je upozorio: - Ne znam to e sve tamo nai, Pat. Tvoja je baka zahtijevala da se svestvari iz Deanova ureda prenesu u kuu. Nikad ih nismo dospjeli srediti.Isprva se inilo da kljuem nee moi otvoriti vrata. Zrak u podrumu je bio vlaan i osjeao se blagi miris plijesni.Pitala se je li unutranjost brave zarala. Polako je pomicala klju naprijed-nazad, a onda je osjetila da se okrenuo. Po-vukla je vrata.bez reda nabacane teke kutije. Palcem je trljala po praini sve dok se na naljepnicama nisu pojavili natpisi: Kongresmen Dean W. Adams, Knjige. Kongresmen Dean W. Adams, Osobni predmeti. Kongresmen Dean W. Adams, Razni spisi. Na ladicama ormara takoer je pisalo: Osobno.- Kongresmen Dean W Adams - ree Pat glasno. Polako je ponovila ime.udno, pomislila je, zapravo ga i ne zamiljam kao kon-gresmena. U mati sam ga smjestila ovamo, u ovu kuu. Kakav je bio kao poslanik?Nikad nije vidjela ni jednu njegovu sliku, osim slubene fotografije koju su novine objavile poslije njegove smrti. Ve-ronica joj je pokazala albume pune slika Renee dok je jo bila djevojica pa mlada ena na poetku karijere, zatim na njezinu prvom profesionalnom koncertu i kako dri Pat u naruju. Nije bilo teko pogoditi zato Veronica nije htjela zadrati nita to bi je podsjealo na Deana Adamsa.Kljuevi ormara bili su na kolutu to joj ga je dao Charles. Upravo je htjela otvoriti prvi, kad je poela kihati. Zakljuila je da je luda to pokuava kopati po bilo emu u tomu podrumu. Oi su je ve pekle od praine. Priekat u da sve to prenesu u biblioteku, pomislila je. Ali najprije u oprati ormare izvana i barem djelomino oistiti prainu s kutija.Ali, pokazalo se da je to prljav i naporan posao. Kako u podrumu nije bilo tekue vode, morala je stubama stalno trati u kuhinju, donositi kantu vrue vode s deterdentom i vraati se svakih nekoliko minuta, jer su voda i spuva ubrzo postale posve crne.Kad je zadnji put sila, donijela je no i paljivo sastru-gala naljepnice s kutija, a s ladica ormara skinula depie s ceduljicama. Zadovoljna, pogledala je svoje djelo. Ormari subili maslinastozdene boje i jo u dobru stanju. Pristajat e uz26istoni zid biblioteke. Tamo bi mogla staviti i kutije. Nitko nee ni pretpostaviti da nisu dole iz Bostona.Ponovno utjecaj Veronike, pomislila je s gorinom i sjetila se njenih rijei: - Ne reci nikomu, Pat. Mora misliti na budunost. Zar eli, kad se uda, da tvoja djeca znaju kako epa zato to te je otac pokuao ubiti?Jedva je dospjela oprati ruke i lice prije nego to su stigli radnici. Troje ljudi unijelo je namjetaj s kamiona, a onda su odmotali sagove, raspakirali porculan i kristal i donijeli stvari iz podruma. Do podneva su otili, oito zadovoljni obavljenim poslom.Kad je ostala sama, Pat je pola ravno u dnevnu sobu. Preobraaj je bio potpun. Prostorijom je dominirao dug i irok orijentalni sag prekrasnih, mnogobrojnih ara: zelenih, boje marelice, limuna i brusnice na crnoj pozadini. Dvosjed presvuen zelenim barunom stajao je uz krai zid, pod pravim kutom s dugom satenskom sofom boje marelice. Po jedannaslonja iste boje i s visokim naslonom stajao je sa svakestrane kamina, a ormar tipaBombaj? bio je s lijeve strane vrata koja su vodila na terasu.Soba se inila posve promijenjenom. Prela je njome,dodirujui povrine stolova, popravljajui poloaj naslonjaa ili svjetiljke i prevlaei rukom preko tapeciranih dijelovapokustva. Sto je osjeala? To ni sama nije mogla jasno odrediti. Ne ba strah - premda se morala prisiliti da proe kraj kamina. Sto je to onda bilo? Nostalgija? Ali za ime? Zar je mogue da neke od tih nejasnih slika u sebi nose sjeanje na sretne dane provedene u ovoj sobi? Ako je tako, to bi jo mogla uiniti da ih vrati?* *U pet do tri izala je iz taksija pred zgradom Russel Senate Officea. U zadnjih nekoliko sati temperatura je naglo pala pa je bilo ugodno ui u zagrijano predvorje. Pripadnici osiguranja propustili su je kroz detektor metala i pokazali joj gdje je dizalo. Nekoliko minuta kasnije najavila se na recepciji pred uredom Abigail Jennings.- Senatorica Jennings e malo zakasniti - izvjestila ju je mlada recepcionerka. - Kod nje su neki birai. Nee se dugo zadrati.- U redu, priekat u - Pat je sjela na stolicu s naslonom i osvrnula se.Abigail Jennings je oito imala jedan od najljepih ureda u Senatu. Bio je na samom uglu zgrade, svjetao i prostran, premda su prostrani uredi bili rijetki u inae prenatrpanoj zgradi. Niska ograda dijelila je ekaonicu od recepcije. U desnom hodniku bio je niz uredskih vrata. Na zidovima su visjele njezine nove, uokvirene fotografije. Na stoliu kraj kone sofe bili su naslagani bilteni u kojima se objanjavao poloaj senatorice Jennings u sadanjem zakonodavstvu.Zaula je kako se poznati, meki glas u kojemu se osjeao prizvuk junjakoga naglaska, oprata s posjetiteljima na izlasku iz ureda. -Vrlo mi je drago to ste mogli svratiti. ao mi je to nismo imali vie vremena...Posjetitelji, dobro odjeven par ezdesetih godina, srdano su se zahvaljivali.- Eto, pri skupljanju priloga pozvali ste nas da svratimo u bilo koje vrijeme pa sam rekao: " Violet, kad smo ve u Washingtonu, hajde da to i uinimo."- Doista nemate vremena za veeru? - upadne enanapregnutim glasom.28- Kad bih barem imala.Pat je gledala kako senatorica vodi posjetitelje do vanjskih vrata, otvara ih a onda polako zatvara, prisilivi tako par da izae.Vjeto obavljeno, pomisli novinarka. Osjetila je kako joj se die tlak.Abigail se okrenula i zastala dajui djevojci priliku da je dobro pogleda. Pat je bila zaboravila da je senatorica tako visoka - oko sto i osamdeset centimetara, a drala se uspravno i otmjeno. Sivi joj je kostim od tvida bio pripijen uz tijelo, iroka ramena jo su vie naglaavala uzak struk, a izraeni kukovi nastavljali su se vitkim nogama. Pepelja-stoplava, kratko oiana kosa uokvirivala je usko lice na kojemu su se isticale neobine plave oi. Nos joj se sjajio, a usne su bile blijede i nenamazane. inilo se da hotimice izbjegava minku kako bi prikrila svoju izvanrednu ljepotu. Bila je ista kao prije est godina, osim to su joj se oko oijui usta pojavile ittt borie.Senatorica je odjedn6m primijetila Pat.f* - Dobar dan! - rekla je i brzo pola prema njoj. Prijekorno je pogledala recepcionerku i dobacila: - Cindy, trebali ste mi rei da je stigla gospoica Travmore.Prijekorni izraz postao je uljudan kad se obratila novinarki: - Pa, nita strano. Molim, uite, gospoice Travmore. Mogu li vas zvati Pat? Luther vas je toplo preporuio pa mi se ini kao da vas ve poznajem. Vidjela sam neke emisijekoje ste snimili u Bostonu. Luther mi ih je prikazao. Sjajne su. Kao to ste spomenuli u pismu, doista smo se srele prije nekoliko godina. Bilo je to kad sam drala govor u Welle-sleyu, zar ne?-Da, upravo tada-Pat je ulau ured za njom i osvrnula se,-Divno!-uzviknula je.Na dugom stolu od orahovine, uza zid, bila je japanska svjetiljka paljivo oslikana, uz nju oito vrijedna figurica egipatske make i zlatno naliv-pero u futroli. Grimizni koni naslonja, prostran i udoban, s naslonima za ruke u obliku lukova i s ukrasnim avliima, vjerojatno je bio dio engleskoga stilskoga namjetaja iz sedamnaestoga stoljea. Na orijentalnu sagu isticale su se grimizna i plava boja, a na zidu iznad stola bile su zastave Sjedinjenih Amerikih Drava i drave Virginije. Plave su svilene zavjese ublaavale sivilo zimskoga dana. Jedan je zid bio prekriven policama za knjige od mahagonija.Pat je sjela na stolicu najbliu senatoriinu stolu.Senatorica se doimala polaskana djevojinim divljenjem.- Neki moji kolege misle da ih birai dre to neposrednijima i marljivijima to su im uredi zaputeniji i pretrpaniji. Ja naprosto ne mogu raditi u neredu. Sklad mi je vrlo vaan. Kudikamo vie posla obavim u takvu ozraju. - Zastala je.- Za jedan sat u zgradi e se odrati glasovanje pa mislim da bismo trebale prijei na razgovor o poslu. Je li vam Luther rekao da mi pomisao na tu emisiju zapravo nije ni najmanje draga?Pat je osjetila da je na sigurnu terenu. Mnogi su se isprva nekali da se o njima snimi emisija. - Da, rekao mi je -odgovorila je - ali iskreno vjerujem da ete biti zadovoljni rezultatom.- Zato sam i pristala na razgovor o tome. Bit u posve iskrena: Vie volim raditi s vama i s Lutherom nego da neki drugi studio snimi emisiju bez mog pristanka, ali ipak bih eljela da se vrate dobra stara vremena kad je politiar naprosto mogao rei: "Neka umjesto mene govore djela."- To doba je prolo, barem to se tie ljudi na poloajima.30Abigail posegne u ladicu stola, pa izvadi tabakeru. - Vie ne puim u javnosti - izjavila je. - Jednom prilikom, jedan jedini put, shvaate, novine su objavile sliku na kojoj u ruci drim cigaretu. U to vrijeme jo sam bila u Parlamentu i dobila sam nekoliko tuceta pisama u kojima su mi roditelji iz moga okruga Ijutito predbacivali da sam lo primjer njihovoj djeci. - Pruila je tabakeru preko stola. - Puite?Pat odmahne glavom. - Ne, hvala. Otac me je zamolio da ne ponem puiti dok ne navrim osamnaest godina, a tada me to vie nije zanimalo.- Odrali ste rije? Niste dimili iza garae ili tako neto?- Nisam.Senatorica se nasmije. - Sad vam vie vjerujem. Sam Kingslev i ja vrlo smo nepovjerljivi prema medijima. Poznajete ga, zar ne? Kad sam mu spomenula emisiju, rekao je da ste drukiji od ostalih.- Vrlo ljubazno od njega ree Pat pokuavajui zadrati leeran ton. - Gospoo senatorice, mislim da emo sve jovoriti za najkrae vrijeme ako mi kaete zato vam jezapravo mrska pomisao na tu emisiju, Kad bih unaprijedznala na to neete pristati, utedjeli bismo mnogo vremena. Primijetila je da je lice njezine sugovornice postalozamiljeno.- Ljuti me to nitko nije zadovoljan mojim privatnim ivotom. Udovica sam od trideset i jedne godine. Zauzela sam muevljevo mjesto u Kongresu, zatim sam i sama izabrana pa sam dospjela i u Senat, a zbog svega toga uvijeksam osjeala da smo mu i ja jo ortaci. Toliko volim svojposao da bih mogla rei kako sam se vjenala s njim. Ali, naravno, ne mogu ganutljivo opisivati kako je moj mali Johnnjrazliku od Claire Lavvrence, ne mogu me slikati s etom unuadi. Upozoravam vas, Pat: neu dopustiti da u emisiji iskoriste sliku na kojoj sam u kupaem kostimu, s visokim potpeticama i s pobjednikom krunom na glavi.- Ali bili ste miss drave New Yorka. Ne moete to ponititi, zanijekati.- Ne mogu? - Neobine su oi bljesnule. - Znate li da je odmah nakon Willardove smrti neki nitkov objavio sliku na kojoj me okrunjuju za miss drave New Yorka, a ispod je stavio natpis:/;' U nagraena time to e u Kongresu zastupati Jug? Guverner me je umalo odbio imenovati za puno trajanje Willardova mandata. Samo ga je Jack Kennedv uspio uvjeriti da sam s muem radila, rame uz rame, od dana kad je izabran. Da Jack nije bio tako moan, moda sad ne bih sjedila ovdje. Ne, hvala vam, Pat Travmore. Nikakvih slika s izbora miss. Ponite emisiju u vrijeme kad sam bila apsolventica na Sveuilitu u Richmondu. Upravo sam se bila udala za Willarda i pomagala sam njegovu kampanju za visoki poloaj u Kongresu. Tada je zapravo poeo moj pravi ivot.Ne moe se pretvarati da nisi proivjela prvih dvadeset godina ivota, pomisli Pat. A zato uope misli da je to potrebno?Obratila se senatorici: - Naila sam na fotografiju koja vas prikazuje kao djevojicu pred obiteljskom kuom u Apple Junctionu. To je vaa najranija okolina pa sam namjeravala upotrijebiti fotografiju.- Pat, nikad nisam izjavila da je to moj obiteljski dom, nego samo da sam tamo ivjela. Zapravo, majka mi je bila domaica Saundersovih, a nas smo dvije otraga imale mali stan. Molim vas ne zaboravite da sam senatorica iz Virginije. Obitelj Jennings vrlo je ugledna u Tidevvateru, u Virginiji, a istakla se jo poslije Jamestovvna. Svekrva me uvijek zvala " Willardovom Yankee suprugom". Uvelike sam se trudila da32me smatraju lanom obitelji Jennings iz Virginije i da zaborave Abigail Foster iz Gornjega New Yorka. Bit e bolje da tako i ostane.Netko je pokucao na vrata. Uao je mukarac od tridesetak godina, ozbiljna izraza na jajoliku licu, odjeven u sivo odijelo s uskim prugama, koje je naglaavalo njegovu vitkost. Rijetka plava kosa nije mogla prekriti elava mjesta, iako je bila pomno zaeljana preko tjemena. Naoale bez okvira inile su ga mnogo starijim.- Senatorice - rekao je - spremaju se poeti s glasovanjem. Zvono je upravo najavilo da e poeti za petnaest minuta.Politiarka je smjesta ustala. - Pat, ao mi je. Usput, ovo je Philip Bucklev, moj pomonik u administrativnim poslovima. On i Toby skupili su vam neto materijala. Ima svega i svaega: isjeci iz novina, pisma, foto albumi, pa ak i nekoliko amaterskih filmova. Pogledajte ih, pa emo za nekoliko dana porazgovarati.Novinarki nije preostalo drugo nego da pristane. Posa-vjetovat e se s Lutherom Pelhamom. Zajednikim snagama moraju uvjeriti senatoricu da ne smije sabotirati emisiju. Pri-mijetila je kako je Philip Buckley paljivo promatra, je n unjegovu dranju zaista bilo odreenoga neprijateljstva?- Toby e vas odvesti kui - nastavi Abigail brzo. - Gdje je on, Phile?- Ovdje senatorice! Nemojte se pjeniti -vedro se oglasio ovjek prsa irokih poput bave, koji je Pat podsjetio na ostarjela boksaa. Lice mu je bilo mesnato, a pod malim, duboko usaenim oima poinjale su mu se pojavljivati vreice. Rijetka kosa boje pijeska obilato se proarala sjedinama. Bio je obuen u tamnoplavo odijelo, a u rukama je draokapu,A njegove ruke... Zatekla je sebe kako zuri u njih. Imao je najvee ruke koje je ikad vidjela. Prsten s oniksom od dva i pol kvadratna centimetra, naglaavao mu je debljinu prstiju.Nemojte se pjeniti. }e li to doista rekao? Sa zgraanjem je pogledala senatoricu, ali Abigail Jennings se smijala.- Pat, ovo je Toby Gorgone. Dok vas bude vozio kui, moe vam ispriati to je njegov posao. Nikad to nisam mogla odrediti, a sa mnom je ve dvadeset i pet godina. I on je iz Apple Junctiona i, osim mene, najbolji je ovjek iz toga grada. A sada moram ii. Doite, Phile!Izali su. Bit e vraki teko napraviti tu emisiju, pomisli Pat. Sobom je ponijela tri pune stranice toaka o kojima je htjela raspraviti sa senatoricom, a uspjela je porazgovarati samo o jednoj.No, Toby je poznavao Abigail Jennings jo iz djetinjstva. Bilo je nevjerojatno da ona trpi njegovu bezobratinu. Moda e joj, dok je bude vozio kui, odgovoriti na neka pitanja.Upravo je dola do recepcije kad su se vrata naglo otvorila i senatorica je utrala s Philipom za petama. Njezine je oputenosti nestalo.- Toby, sva srea da sam vas jo zatekla ovdje - rekla je odsjeno. - Odakle vam pomisao da u veleposlanstvu moram biti tek u sedam?- Tako ste mi rekli, senatorice.- Moda sam vam i rekla, ali dunost vam je da dvaput provjerite vrijeme mojih sastanaka, zar ne?- Da, senatorice - odvrati Toby vedro.- Tamo moram biti u est. Petnaest minuta prije priekajte me u predvorju - rekla je brzo i ivano.- Senatorice, zakasnit ete na glasovanje. Bolje da jurite.34- Svuda bih zakasnila da nemam oi na zatiljku, pa vas mogu kontrolirati. - Ovaj put je za sobom zalupila vrata.Toby se nasmije. - Bolje da odmah krenemo, gospoice Traymore.Pat utke kimne. Nije mogla zamisliti da bi se tko od posluge kod kue tako prisno obratio Veroniki ili Charlesu, ili se tako slabo brinuo hoe li ga ukoriti. Kakve su okolnosti stvorile tako nesvakidanji odnos izmeu senatorice Jenn-ings i njezina ofera volovske pojave?Odluila je to ispitati.

4.Toby se sia]mmcadilacom tipasedan de ville probijao kroz sve gui promet. Po stoti je put ponovio da kasno poslije podne VVashington postaje nona mora za vozae, jer svi ti turisti u iznajmljenim automobilima ne shvaaju da neke ulice tono u etiri sata postaju jednosmjerne, pa stvaraju kaos ljudima koji tu rade.Svidjelo mu se ono to je vidio kad je bacio pogled u retrovizor. Patricia Travmore bila je prava ena. Samo su zajednikim snagama njih trojica - on, Phil i Pelham - mogli nagovoriti Abby da pristane na snimanje. Zato se Toby jo vie nego inae osjeao odgovornim da sve tee glatko.Pa ipak, Abby nije kriva to je tako ivana. Jo joj tako malo treba da bi postigla sve stoje mogla poeljeti. U retrovizoruje pogledao Pat i pogledi su im se sreli. Kakv omifth im ta fyvo)h! uo je kad je Sam I(ingsley rekao Abigail da PatTravmore zna vjeto navesti ljude da kau neto to inae ni u snu ne bi povjerili drugima.Pat je razmiljala kako bi pristupila ispitivanju Tobyjapa je odluila da je najbolje da pone neposredno i iskreno.Kad se, u Aveniji Ustava, auto zaustavio na semaforu, na-gnula se prema njemu i Icroz smijeh mu se obratila: - Toby, moram priznati da sam pomislila da ne ujem dobro kad ste senatorici rekli neka se ne pjeni.Okrenuo je glavu i pogledao je: - Oh, nisam to treb'ore' im ste nas upoznali. Obino to ne radim. Znao sam daje Abby uznemirena zbog te emisije, a upravo se spremala naglasovanje poslije kojega e joj gomila novinara dosaivati pitanjima zato se ne slae s ostalima iz stranke, pa sam pomislio da e joj dobro initi ako se malo opusti. Ali nemojte me krivo shvatiti. Potujem tu damu. I ne brinite to je vikala na mene. Ve za pet minuta je to zaboravila.- Odrasli ste zajedno? - ispitivala je Pat leernim tonom.Svijetlo na semaforu promijenilo se u zeleno i auto je krenuo bez ikakva trzaja. Toby je zaobiao kamion i skrenuo nadesno, prije nego to je odgovorio: - Pa, nije ba tako. Sva djeca u Apple Junctionu idu u istu kolu, osim, naravno, ako ne idu u upnu kolu. Ali ona je dvije godine starija, pa nismo ili u isti razred. Kad mi je bilo petnaest godina, poeo sam ureivati vrtove u bogatakoj etvrti. Pretpostavljam da vam je Abby rekla da je ivjela u kui Saundersovih.- Da, rekla mi je.- Ljudi za koje sam radio, ivjeli su etiri kue dalje. Jednoga dana zauo sam kako Abby vriti. Starkelja preko puta Saundersovih zabio je sebi u glavu da treba psa uvara, pa je kupio njemakoga ovara. AT je taj bio otar! I tako, stari je jednom dvorina vrata ostavio otvorena, a pas je izaao na ulicu ba kad je naila Abby. Zaletio se ravno na nju.-1 vi ste je spasili?- Naravno. Poeo sam se derati da mu odvratim panju. Na nesreu sam ispustio grablje, pa mi je napola rastrgao odjeu dok ga nisam uspio zgrabiti za vrat. A onda... - ponosno je zavrio priu - onda je s ovarom bilo gotovo.Pat je jednom rukom iz torbice izvadila magnetofon i ukljuila ga. - Sad mi je jasno zato vam je senatorica privrena - rekla je. - Japanci vjeruju da na odreen nain postajete odgovorni za osobu kojoj ste spasili ivot. Mislite li da je i s vama tako? ini mi se da se osjeate odgovornim zasenatoricu.38- Pa, ne znam. Moda, a moda je i ona zbog mene riskirala da doivi neugodnosti kad smo bili klinci. - Auto se zaustavio. - ao mi je, gospoice Travmore. Trebali smo proi taj semafor, ali tikvan ispred nas je rob prometnih znakova.- Nije vano, ne uri mi se. Senatorica je zbog vas riskirala da doivi neugodnosti?- Rekao sam da }&moda riskirala: Sluajte, zaboravite to. Ona ne voli da priam o Apple Junctionu.- Kladim se da pamti kako ste joj pomogli - glasno je razmiljala Pat. - Mogu zamisliti kako bih se ja osjeala da me napadne razjareni pas, a netko se baci izmeu mene i njega.- Oh, Abby je bila istinski zahvalna. Ruka mi je krvarila pa ju je omotala svojim puloverom, a onda je navaljivala da me otprati na hitnu pomo i ak je htjela sjediti uz mene dok su mi ivali ruku. Poslije toga smo postali prijatelji za cijeli ivot.Pogledao ju je preko ramena i naglasio: -Prijatelji, a ne momak i djevojka. Ne moram vam ni govoriti da nisam naAbbvnoj razini. To pitanje se nije ni postavljalo. Ali ponekad bi poslije podne dola do mene pa mo razgovarali dok samradio u vrtu. Mrzila je Apple Junction, ba kao i ja. Pouavala me kad sam dobio topa iz engleskoga. Nikad nisam imao smisla za knjige. Pokaite mi bilo kakav stroj i ja u ga za dvije minute rastaviti i sastaviti, ali ne traite da ralanim reenicu. I tako, Abby je otila u koled, a ja sam do-lutao u New York, oenio se, aT nije ilo. Onda sam dobioposao s brojkama na kladionici i upao u sos. Poslije toga postao sam ofer nekoga bezveznjaka na Long Islandu. U to se vrijeme Abby udala za kongresmena. Proitao sam da je doivjela prometnu nesreu, jer joj se ofer napio. Pomislio sam; zato, k vragu, ne bih? Pisao sam joj, i dva tjedna kasni-je njezin mu me primio na posao i tako to ide ve dvadeseti pet godina. Recite, gospoice Traymore, na kojemu ste broju? Tu smo.- Tri tisue - odgovori Pat. - Kua je na uglu sljedeega bloka.- Zar ona kua? - Toby je prekasno pokuao sakriti zaprepatenje.- Da, zato?- Obiavao sam voziti Abby i Willarda Jenningsa na primanja u toj kui. Pripadala je kongresmenu Deanu Adamsu. Jesu li vam rekli da je ubio enu, a onda i sebe?Pat se nadala da joj je glas miran. - Oev je odvjetnik sredio sve oko iznajmljivanja. Spomenuo je da se prije mnogo godina u kui dogodila tragedija, ali nije ulazio u pojedinosti.Toby je zaustavio auto uz rub plonika. - Dobro je da se to zaboravilo. Pokuao je ubiti i svoju ker... Mala je kasnije umrla. Bila je vrlo slatka. Sjeam se da se zvala Kerry. Ali to se moe? - Odmahnuo je glavom. - Parkirat u kraj hidranta, ali nakratko. Murija mi nee dosaivati, ako se ne zadrim.Pat posegne za kvakom, ali Toby je bio odvie brz za nju. Zaas je skoio iz auta, obiao ga, otvorio joj vrata i prihvatio je ispod ruke. - Oprezno, gospoice Travmore. Sve se zaledilo.- Da, vidim. Hvala vam. - Bilo joj je drago to se rano smrailo, jer bi izraz njezina lica mogao Tobyju odati kako neto nije u redu. Opazila je da ofer, iako moda nema smisla za knjige, ima iznimno dobro zapaanje.Kad je razmiljala o kui, uvijek je mislila samo na onu no. Naravno da su se ovdje odravala primanja. AbigailJennings ima pedeset i est godina, a Wiiiard jennings je bio40osam ili devet godina stariji od nje. Patricijin bi otac sada bio na poetku estoga desetljea ivota. Bili su gotovo vrnjaci.Toby se naginjao nad prtljanik. Htjela ga je pitati o Deanu i Renee Adams i o "slatkoj djevojici" Kerry. Ali ne sada, upozorila je samu sebe.Toby je poao za njom u kuu nosei dvije velike kartonske kutije. Nosio ih je bez naprezanja, ali Pat je znala da su teke. Uvela ga je u biblioteku i pokazala prazno mjesto uz kutije iz podruma. Sva srea to je nagonski odstranila oevo ime s naljepnica.Meutim, Toby jedva da je i pogledao kutije. - Moram pouriti, gospoice Travmore. U ovoj kutiji su isjeci iz novina, foto albumi i slino - pokazao je. - U drugoj su pisma biraa i privatna pisma iz kojih moete vidjeti kako Abby pomae ljudima. Ima i amaterskih filmova, uglavnom snimljenih u vrijeme kad je bio iv njezin mu. Uobiajene snimke, pretpostavljam. Bit e mi drago da vam ih u bilo koje vrijeme prikazem i objasnim tko je na njima i kad su snimljene.- Kad sve sloim, javit u vam. Hvala, Toby. Sigurnasam da ete mi biti od velike pomoi u tom projektu. Moda emo nas dvoje snimiti neto ime e senatorica biti vrlozadovoljna.-Ako ne bude, to e nam svakako dati na znanje - Tobvje-vo mesnato lice razvue se u vedri osmijeh. - Laku no, gospoice Traymore.- Zato me ne biste zvali Pat? Uostalom, senatoricuzovete Abby.- Samo je ja smijem tako zvati. Inae mrzi tu skraenicu. Ali tko zna? Moda e se pruiti prilika da i vamaspasim ivot,nitrprmtb npnldiiraitp -RiiblcniiiKad je otiao, ostala je stajati navratima, duboko zamiljena. Morat e nauiti da ne pokazuje osjeaje kad netko spomene Deana Adamsa. Sreom po nju, Toby je o njemu poeo govoriti tek kad je mrak u autu ve pruao dobru zatitu.U sjeni kue tono preko puta, jo je netko gledao kako se Tobvjev auto udaljava. Ljutito i znatieljno motrio je Pat dok je stajala na vratima. Ruke je gurnuo u depove svoga, za ovo doba odvie laganoga kaputa. Bijele pamune hlae, bijele arape i isto takve cipele gumenih donova jedva su se razlikovale od snijega, lopatom nabacana uza zid kue. Kad je stisnuo ake, na koatim zglobovima iskoile su ile, a miii na rukama su se zgrili. Bio je visok i mrav, dranje mu je bilo ukoeno i napeto, a imao je obiaj da neprirodno zabacuje glavu. Srebrnosijeda kosa poeljana prema naprijed, tako da mu je padala na elo, doimala se neskladno nad udno glatkim licem.Dola je! Prole ju je veeri gledao dok je istovarivala kola. Unato njegovim upozorenjima, pripremala se snimiti emisiju. Ono je bio senatoriin auto, a u kutijama je vjerojatno graa o njoj. A.ona e se nastaniti u toj kui.Odjednom se probudilo sjeanje na ono davno jutro: ovjek je leao na leima, zgren izmeu stolia za kavu i sofe, enine oi su beivotno zurile, a kosa djevojice bila je slijepljena od krvi...Jo dugo nakon to je Pat zatvorila vrata, nepomino je stajao, kao da se ne moe otrgnuti od toga mjesta.Pat je u kuhinji upravo pekla odrezak kad je zazvonio telefon. Nije oekivala poziv, ali... Nasmijeila se i brzo podigla slualicu. - Halo!apat: -Patricia Trapere?42- Da. Tko je tamo? - upitala je, iako je poznavala taj slatkasti apat.- Jesi li dobila moje pismo?Pokuala je govoriti mirno i ljubazno. - Ne znam zato ste uznemireni. Recite mi neto o tome.- Zaboravi emisiju o senatorici, gospoice Travmore. Ne bih te elio kazniti. Ne prisiljavaj me na to. Ali sjeti se da je Gospodin rekao: "Tko uini naao nekome od ovih malenih, bolje da svee mlinski kamen oko vrata i potone u dubinu morsku."Veza se prekinula.

Uvjeravala je samu sebe da je to naprosto poziv prolupale osobe i nita drugo - udaka koji je vjerojatno smatrao da je eni mjesto u kuhinji, a ne u vladi. Sjetila se tipa iz New Yorka koji je obiavao etati Petom avenijom nosei transparent s biblijskim citatom o dunosti ene da bude posluna muu. Bio je bezazlen, ba kao to je vjerojatno i ovaj na telefonu. Uvjeravala je sebe da u svemu tome nema nita ozbiljnije.Donijela je pladanj u biblioteku, pa je uz veeru sreivala grau o Abigail. Zadivijavao ju je svaki redak koji je proitala. Abigail je Jannings govorila istinu kad je izjavilada se vjenala sa svojim poslom, Njezini Inim faisfa njezina obitelj, pomisli Pat.Premda je ujutro u studiju imala dogovoren sastanak s Pelhamom, spavati je otila tek u pono. Glavna je spavaa soba u kui bila povezana s prostorijom za presvlaenje i kupaonicom. Nije bilo teko razmjestiti chippendale namjetaj, obloen tankim drvetom, jer je bio kupljen upravo za ovu kuu. Komoda je tono pristajala izmeu ugraenih ormara, toaletni stoli s ogledalom u udubinu u zidu, a krevet s bogato izrezbarenom prednjom stranom uz dugi zidnasuprot prozoru,Veronica je poslala novi leaj s opnpu pa je na krevetu bilo vrlo udobno spavati. Ali bol u nozi ju je podsjealalil

1 1 1 -1 _ V, ' ,.,_.obino, pa nije mogla zaspati, premda je bila umorna. Dok se nemirno prevrtala po krevetu, rekla je samoj sebi da mora misliti na neto lijepo. A onda se u mraku pomalo gorko nasmijeila. Mislit e na Sama.Uredi i studio televizijske mreePotomacbili su blizu trga Farragut. Dok je ulazila, Pat se sjetila to joj je rekao direktor odsjeka za vijesti u Bostonu: - Trebali biste bez dvoumljenja prihvatiti taj posao, Pat. Prilika da radite za Luthera Pelhama prua se samo jedanput u ivotu. Dobro je prodrmao cijelu televiziju kad je ostavio CBS i preao u Potomac.Kad je u Bostonu s Lutherom otila na objed, zaudila se otvorenu zurenju gostiju u restoranu. Ve se navikla da je u Bostonu svi prepoznaju, pa ak i dolaze do njezina stola po autograme, ali znatieljni pogledi prikovani za Luthera Pelhama bili su neto sasvim drugo. - Moete li ikamo otii, a da ne budete u sreditu pozornosti? - upitala ga je.- Ne ba na mnogo mjesta i drago mi je to to mogu rei. Ali vidjet ete i sami. Za est mjeseci ljudi e na ulici zuriti u vas, a polovica mladih ena u Americi imitirat e taj va hrapavi glas.Pretjerivao je, no njegove su joj rijei laskale. Kad mu se drugi put obratila s "gospodine Pelham", rekao je: - Pat, sad ste i vi lan ekipe. Imam i ime, a ne samo prezime.Luther Pelham bio je vrlo armantna osoba, no tom prilikom joj je nudio posao, a sada je postao njezin ef.Kad su je najavili, Luther ju je doao pozdraviti na recepciju. Dranje mu je bilo pretjerano srdano, a u poznatomu pravilno moduliranu glasu osjeao se prizvuk prisnosti:- Sjajno je to ste nam je pridruili, Pat. Hajde da se upoznate s klapom.Proveo ju je po redakciji vijesti i sa svima je upoznao. U oima novih kolega zapazila je znatielju i mjerkanje,46skrivene iza ljubaznih fraza. Mogla je pretpostaviti o emu razmiljaju. Hoe li moi drati korak s njima? No njezini su prvi dojmovi bili povoljni. Potomac se brzo razvijao u jedan od najveih televizijskih centara u zemlji, a urednitvo vijesti brujalo je od zaposlenosti. Mlada ena sjedila je za stolom i govorila glavne naslove koji su se emitirali svaki sat, strunjak za vojna pitanja tipkao je svoj etrnaestodnevni izvjetaj, a izvjestitelji su sreivali novopristigle vijesti. Dobro je znala da je izvanjska mirnoa nuna za reportere, jer svi su oni ivjeli u stalnoj potisnutoj napetosti, neprestano na oprezu, ekajui da se neto dogodi, a opet u strahu da e nekako zabrljati upravo onu najvaniju vijest.Luther se sloio da Pat pie kod kue i tamo sreuje materijale sve dok ne budu spremni za snimanje. Pokazao joj je kabinu koja je bila namijenjena njoj, a onda ju je uveo u svoj ured, veliku prostoriju obloenu hrastovinom, na samomu uglu zgrade.- Raskomotite se, Pat - ponudio je. - Moram nekoga nazvati.Dok je telefonirao, imala ea je prilike poblie pogledati.Bio je vrlo markantan i zgodan. Gusta, paljivo podianakosa, boje siva kamena, bik je u opreci s njegovim mladolikim tenom i ispitivakim tamnim oima. Znala je da jenedavno proslavio ezdeseti roendan. Sve su novine opisaleproslavu to ju je njegova ena priredila na imanju u ChevyChaseu. Zbog savinuta nosa i dugih prstiju koji su ivano bubnjali po ploi stola podsjetio ju je na orla.Spustio je slualicu. - Jesam li dobio povoljnu ocjenu? - upitao je, vedro je pogledavi.- A k tome i pohvalnicu - odgovorila je, Pitala se zatoje uvijek oputena u situacijama koje zahtijevaju proresi-onalnu vjetinu, a tako cesto ukoena za privatnih razgo-- To mi je drago uti. Da me niste odmjerili, zabrinuo bih se. estitam. Juer ste ostavili vrlo povoljan dojam na Abigail.Poslije uvodnih ljubaznosti odmah je preao na razgovor o poslu, to joj se svidjelo pa nije htjela gubiti vrijeme na okolianja. -1 ona na mene. Ana koga i ne bi ostavila dojam? -Onda je dodala znaajnim tonom: - Iako sam je vidjela samo nakratko.Pelham mahnu rukom kao da eli odagnati neugodnu injenicu. - Znam. Znam. Teko je Abigail zatei slobodnu. Zato sam im i rekao da vam daju njezine privatne spise. Ne oekujte veliku suradnju od te dame, jer je neete ni dobiti. Predvidio sam da se emisija prikae dvadeset sedmoga.- Dvadeset sedmoga? Zar dvadeset sedmoga prosinca?- Pat je podigla glas. - Sljedee srijede! To znai da snimanje, montaa i sinhronizacija moraju biti gotovi za tjedan dana!- Upravo tako - potvrdi Pelham. -A vi to moete uiniti.- Ali emu urba?Zavalio se u naslonja, prekriio noge i nasmijeio se znaajnim osmijehom ovjeka koji donosi vrlo vane vijesti.- Zato to to nee biti obina dokumentarna emisija. Pat Travmore, prua vam se prilika da okrunite kraljicu.Sjetila se Samovih rijei. -Potpredsjednica?- Potpredsjednica - potvrdio je - i drago mi je da ste u tijeku dogaaja. Onaj trostruki bajpas koji mu je prole godine ugraen ba ne pomae. Moji pijuni u bolnici javljaju da mu je srce ozbiljno oteeno, pa e, ako eli preivjeti, morati promijeniti nain ivota, to znai da je gotovo sigurno da e u najskorije vrijeme dati ostavku. Da bi zadovoljio sve struje u stranci, predsjednik e zapovjediti da Tajna sluba provjeri tri ili etiri ozbiljna kandidata, ali upueni se klade na Abigail. Ona ima najbolje izglede. Prikazivanjem48emisije elimo navesti milijune Amerikanaca da predsjedniku poalju brzojave u kojima se izjanjavaju za Abigail. Eto to emisija mora postii. A pomislite samo to biste vi mogli postii snimivi je.Sam je rekao da postoji mogunost da se potpredsjednik povue, a da se Abigail kandidira za njegovo mjesto. Luther Pelham je oito smatrao da e se to vrlo vjerojatno dogoditi. San je svake novinarke da u pravo vrijeme bude na pravome mjestu, tamo gdje se upravo dogaa neto to znai veliku novost. -Ako se prouje da je potpredsjednik teko bolestan...-1 te kako e se prouti - ree Luther. - Veeras u to objaviti u vijestima, a dodat u kako se govorka da predsjednik razmilja o enskom zamjeniku.- Onda bi emisija o Abigail Jennings iduega tjedna mogla biti meu najgledanijima. Prosjeni glasai ne znaju mnogo o senatorici, pa e svi htjeti doznati to vie o njoj.- Tono. Sada razumijete zato je potrebno da se emisija to prije snimi i bude to zanimljivija.- Senatorica... Ako snimimo beskrvnu reportau kakvu ona, ini se, hoe, neete dobiti ni etrnaest brzojava, a ka-moli milijune. Prije nego to sam predala sinopsis za emisiju,anketirala sam mnogo ljudi elei doznati Sto misle O njoj.-i?- Stariji je usporeuju s Margaret Chase Smith. Nazvali su je dopadljivom, smjelom, inteligentnom...- Pa to tu ne valja?- Nitko od njih nije smatrao da mu je bliska kao ljudskobie. Zamjeraju joj da se dri hladno i slubeno.-Nastavite.- Mladi sve to drukije gledaju. Kad sam im rekla da jesenatorica bila miss drave New York, smatrali su da je tosjajno i htjeli su doznati vie. Sjetite se da e Abigail Jennings, ako je izaberu za potpredsjednicu, biti druga najvanija osoba u zemlji. Mnogi koji znaju da je sa sjeveroistoka, zamjeraju joj to o tome nikada ne govori. Mislim da grijei. A mi emo jo vie naglasiti tu greku ako izostavimo prvih dvadeset godina njezina ivota.- Nikada vam nee dopustiti da spomenete Apple Junc-tion - ree Luther kao da upozorava na nepobitnu injenicu. - Zato ne gubimo vrijeme. Rekla mi je da su je ondje htjeli linovati kad se odrekla titule miss drave New York.- Luthere, ona grijei. Zar doista mislite da je danas vie ikoga briga to Abigail nije otila u Atlantic City na izbor miss Amerike? Kladila bih se da se tamo svaka odrasla osoba sada hvali da ju je poznavala kad je... itd. A to se tie odbijanja titule, pogledajmo to realno. Kome ne bi bio simpatian odgovor da je bilo vrlo zabavno sudjelovati na natjecanju, ali je shvatila da joj je mrska pomisao da se ee u kupaem kostimu, a ljudi je prosuuju kao komad govedine? Izbori miss su danas izali iz mode. Pripisat emo joj kao zaslugu to je to shvatila prije svih drugih.Luther je bubnjao prstima po stolu. Svi instinkti govorili su mu da Pat ima pravo, ali Abigail je odluno odbila govoriti o tome. Sto bi se dogodilo kad bi je i uspjeli nagovoriti da pria o ranoj mladosti, a ispalo bi da je to promaaj? Luther je vrsto odluio da e upravo on biti sila koja e Abigail podii na potpredsjedniki poloaj. Naravno, efovi stranke e zahtijevati da Abigail obea kako se nee kandidirati za najvie mjesto, ali k vragu, takva obeanja se i daju da bi se prekrila. On e se potruditi da je odri u sreditu pozornosti sve dok ne bude sjedila u Ovalnu uredu, a onda e sve dugovati njemu.Iznenada je postao svjestan da ga Pat Travmore smireno gleda. Njegovi su se namjetenici uglavnom silno uzrujavali50za vrijeme prvoga razgovora o emisiji, nasamo u njegovu uredu. injenica da se doimala posve oputenom u isto vrijeme mu je imponirala i ljutila ga. Za ova dva tjedna otkad joj je ponudio posao, esto je samoga sebe zaticao kako misli na nju. Bila je pametna, postavljala je precizna pitanja o ugovoru, a i prokleto privlana na nesvakidanji, otmjeni nain. Bila je kao stvorena da vodi intervjue, jer oi i hrapav glas inili su je simpatinom, ak i nekako naivnom, pa se lako uspostavljalo ozraje "recite mi sve". A priguena senzualnost kojom je zraila bila je posebno primamljiva.- Opiite mi u glavnim crtama kako ste zamislili prikazati njezin privatni ivot - zatraio je.- Najprije Apple Junction - odvrati Pat smjesta. - elim otii tamo da vidim to sve mogu doznati. Moda u ubaciti nekoliko kadrova grada i kue u kojoj je ivjela. Koristit e nam to joj je majka radila u jednoj obitelji kao domaica i to je Abigail dobila stipendiju za koled. To je amerild san, samo ga prvi put primjenjujemo na vodeega politiara kojije k tome enskoga roda,Iz torbice je izvadila biljenicu, otvorila je i nastavila:- Svakako emo naglasiti rane godine kad je bila udana za Willarda Jenningsa. Jo nisam pogledala filmove, ali ini se da emo nai dovoljno podataka o njihovu javnomu i privatnomu ivotu.Luther je potvrdio glavom. - Usput, vjerojatno ete na podosta mjesta u tim filmovima vidjeti Jacka Kennedvja. On i VVillard Jennings bili su bliski prijatelji, naravno, u vrijeme kad je Jack jo bio senator. Willard i Abigail pripadali su drutvu koje se oko njega okupljalo u "godinama prije a-melota", kako su nazvali to razdoblje, Ljudi ne znaju za tuinjenicu o senatorici. U emisiju ubacite SV6 inSGrte na KO-jima je itko iz obitelji Kennedy, Jeste li znali da je upravo Jack pratio Abigail na sprovodu njezina muza?Pat je nekoliko rijei zapisala u biljenicu. - Je li senator Jennings imao obitelj? - upitala je.- Mislim da nije. O tome nije bilo podataka. - Luther nestrpljivo posegne za tabakerom na stolu. - Stalno se pokuavam odviknuti od ove travurine. - Zapalio je cigaretu i na trenutak se doimao nekako oputenije. - Ne mogu pre-aliti to tada nisam skoknuo u VVashington. Mislio sam da se ono najvanije uglavnom zbiva u New Yorku. Nisam loe postupio, ali to su bile sjajne vaingtonske godine. Ba je neobino kako je mnogo tih mladih ljudi umrlo nasilnom smru. Braa Kennedv. Willard u avionskoj nesrei. Dean Adams je poinio samoubojstvo... uli ste za to?- Za Deana Adamsa? - Nastojala je reenicu izgovoriti upitnim tonom.- Ubio je svoju enu - objasni Luther - a onda i sebe. Umalo je ubio i dijete. Mala je kasnije ipak umrla. Moda je tako i bolje. Sigurno je dolo do oteenja mozga. On je bio kongresmen iz Wisconsina. Nitko nije znao razlog. Pretpostavljam da je naprosto skrenuo umom. Ako naiete na snimke njega ili njegove ene, izbacite ih. Ne treba nikoga podsjeati na to.Pat se nadala da joj se na licu ne vidi koliko je uznemirena. Prisilila se da govori slubenim tonom. - Senatorica Jennings jedna je od zaslunih za prihvaanje zakona koji osuuje kidnapiranje vlastite djece rastavljenih roditelja. U njezinim fasciklima ima sjajnih pisama. Mislim da bi bilo dobro kad bih potraila neke obitelji koje je pomirila i najbolji par bih prikazala u emisiji. To e biti protutea senatorici Lawrence i njezinoj unuadi.Luther kimne. - Odlino. Dajte mi pisma. Zaduit u nekoga da obie te ljude. Usput, u vaem sinopsisu nije bilo niega o sluaju Eleanor Brovm. Svakako elim da i to unesete. Znate da je i ona iz Apple Junctiona. Tamonja52direktorica kole zamolila je Abigail da je zaposli, nakon to je Eleanor uhvaena kako krade u duanu.- Instinkt mi govori da u to ne ulazim - ree Pat. - Razmislite. Senatorica je bivoj optuenici omoguila novi poetak. To je u redu. Ali onda je Eleanor Brown optuena za krau sedamdeset i pet tisua dolara iz fonda kampanje. Zaklela se da je neduna. U biti, osudilo ju je senatoriino svjedoenje. Jeste li vidjeli slike te djevojke? Kad je zbog pronevjere otila u zatvor, bile su joj dvadeset i tri godine, ali inilo se da joj je esnaest. Ljudi spontano osjeaju saaljenje za gubitnike, a cilj je ovoga programa da svi zavole Abigail Jennings. U sluaju Eleanor Brown, ona se pojavljuje u negativnu svjetlu.- Taj sluaj samo pokazuje da neki politiari ne zatakavaju muke svoga osoblja. A ako Abigail elite prikazati u to boljemu svjetlu, naglasite injenicu da je ba zahvaljujui njoj djevojka prola mnogo bolje nego itko za koga znam, a ukrao je toliku svotu. Ne troite saaljenje na Elea-nor Brown, U zatvoru je hinila ivani slom pa je premjetena u duevnu bolnicu, odakle je upuena na ambulantnolijeenje, ali je odmaglila. To je hladnokrvna maka. to jo?- Jo veeras bih htjela otii u Apple Junction. Ako tamo pronaem neto vrijedno, nazvat u vas, pa emo skupiti ekiDU, Poslije toga voljela bih sa senatoricom provesti dan unjezinu uredu kako bih isplanirala dijelove emisije, a za dan-dva bih je tamo i snimila.Luther ustane, to je znailo da je razgovor zavren. -U redu. Odletite u... kako se zove to mjesto? ... Apple June-tion. vorite jabuke. Kakvo glupo ime! Pazite da snimci dobro uspiju, Ali nemojte to ondje razglasiti. Ne dopustiteda tamonji itelji zabiju sebi u glavu da e se pojaviti nateleviziji, koga asa kad pomisle da e biti u emisiji, istrest v. , . . . v , / 'YV i' 11 J,se obuku. - Napravio je zabrinutu grimasu i rekao kroz nos, oponaajui stanovnika toga gradia: - "Mvrtle, dodaj mi benzin za upalja. Na kaputu mi je mrlja od umaka."- Sigurna sam da u tamo pronai i neke pametne ljude. - Pat se prisilila na blagi smijeak, kako njezine rijei ne bi zvuale odvie cinino.Dok je odlazila, Luther je gledao za njom. Bila je odjevena u sivi kostim od tvida, oito unikat, kone izme iste boje, s malim, zlatnim znakom Guccija, a preko ruke je nosila kini kaput.Novac. Obitelj Patricije Travmore je imala novaca. To se jasno vidjelo. Luther se sa aljenjem sjetio djetinjstva to ga je proveo na siromanoj farmi u Nebraski. Sve do svoje desete godine u kui nisu imali vodovod. Nitko nije bolje od njega razumio zato Abigail ne eli govoriti o ranim godinama.Je li dobro postupio kad je djevojci dao posve odrijeene ruke? Abigail e se ljutiti, ali vjerojatno bi se jo vie ljutila kad bi otkrila da joj nisu rekli za ovo putovanje.Luther pritisne dugme na unutranjem telefonu. - Dajte mi ured senatorice Jennings. - Oklijevao je. - Ne, ekajte. Ne trebate se truditi.Spustio je slualicu i slegnuo ramenima. Zato stvarati neprilike?546.Na izlazu iz Pelhamova ureda Pat je osjetila da je lanovi urednitva vijesti postrance pogledavaju. ustro je koraala, a na lice je navukla poluosmijeh. Pelham se drao vrlo ljubazno, riskirao je senatoriin bijes, dopustivi joj da ode u Apple Junction, a k tome je izrazio potpuno povjerenje u njezinu sposobnost da u iznimno kratkomu roku zavri emisiju.Pa stoje onda sa mnom? pitala se.. Morala bih biti oduevljena.Vani je bilo vedro i hladno. Snijeg na ulicama bio je oien, pa je odluila otii kui pjeice. Put nije bio ba kratak, ali bilo joj je potrebno protegnuti noge. Zato ne bi sama sebi priznala, pomislila je, da ju je pogodilo kad je Pelham maloas govorio o DeanuAdamsu, a juer i Tobyjeve rijei. Bilo je neugodno to su se svi povlaili im bi uli Adamsovo ime i to nitko nije htio priznati da ga je poznavao. A to je Luther rekao o njoj? Ah, da - mislio je da je dijete umrlo i da je tako bolje, jer jeudarac vjerojatno otetio mozak.Mozak mi nije ottm, pomisli Pat pokuavajui izbjei daje kotai automobila poprskaju prljavom bljuzgavicom. Ali neto u meni jest. Noga je ono najmanje. Mrzim oca zbog onoga to je uinio! Ubio je moju majku, a pokuao je ubiti i mene!Dola je ovamo uvjerena da eli otkriti to ga je dovelodo sloma i nita vie, ali sad je shvatila jo neto. Morala se sueliti s bijesom sto ga je sve ove godine potiskivala,Kui je stigla u etvrt do jedan. inilo joj se da unutra-njost postaje sve udobnija. Starinski mramorni stol i ser&jisag u predvorju prikrivali su izblijedjelu boju na zidovima. Police u kuhinji oivjele su jer ih je ispunila posuem, a ovalni stol od kovana eljeza i kuhinjske stolice iste boje tono su pristajale izmeu prozora pa je bilo manje vidljivo da su ploice mjestimino oteene.Na brzinu je napravila sendvi i skuhala aj, a u meuvremenu je telefonski rezervirala kartu za zrakoplov. Rekli su joj da prieka, pa je punih sedam minuta drala slualicu iz koje je dopirala vrlo loe izabrana muzika, a onda se napokon javila slubenica. Rezervirala je kartu za zrakoplov koji je u etiri sata i etrdeset minuta letio u Albanv i sredila sve oko iznajmljivanja automobila.Odluila je nekoliko slobodnih sati prije leta provesti pregledavajui oeve stvari. Polako je otvorila prvu kutiju i zagledala se u prasnu fotografiju koja je prikazivala visokoga, nasmijana ovjeka s djevojicom na ramenu. Oi djevojice rairile su se od oduevljenja, a poluotvorena usta razvukla su se u osmijeh. Dlanove je okrenula jedan prema drugomu, kao da je upravo pljesnula. I ovjek i ona imali su kupae gaice, a bili su na obali. Iza njih se upravo rasprsnuo val. Po izduenim sjenama na pijesku vidjelo se da je kasno poslijepodne.Tatina djevojica, pomisli Pat gorko. Viala je djecu na ramenima oeva kako im se vrsto dre za vrat, pa ak zabijaju prste u kosu, jer je strah od pada uvijek jak. Ali bilo je jasno da dijete na ovoj slici, djevojica kakva je Pat bila prije mnogo godina, vjeruje ovjeku koji je dri, zna da nee dopustiti da ona padne. Stavila je sliku na pod i nastavila prazniti kutiju.Kad je zavrila, sag je bio prekriven osobnim predmetima iz ureda kongresmena Deana Adamsa.Podigla je profesionalno snimljeni portret svoje majke za klavirom i pomislila: Bila je prava ljepotica, ali ja sam vie nalik56na njega. Pronala je i kola spojenih fotografija koje su je prikazivale kao dojene i kao balavicu, a sigurno su visile na zidu ureda, zatim popis sastanaka u podsjetniku uvezanomu u tamnozelenu kou s oevim inicijalima u zlatu, srebrni pribor za pisanje, sad posve potamnio, uokvirenu diplomu Sveuilita u Wisconsinu, gdje je s najviom ocjenom diplomirao engleski jezik, diplomu pravnika sa Sveuilita u Michiganu, pohvalu Biskupske konferencije za velikoduni i predani rad na problemima manjina i plaketu s proglaenja najzaslunijega ovjeka godine u Rotary Clubu u Madisonu, drava VVisconsin.Volio je morske krajolike. Pronala je nekoliko izvanrednih starih slika brodova koji su se valjali preko uzburkanih valova.Otvorila je podsjetnik za sastanke. Volio je rkati. Gotovo na svakoj stranici bile su spirale i geometrijske figure. Dakle od njega sam naslijedila tu naviku, pomisli Pat.Pogled joj se stalno vraao na jo jednu sliku na kojoj je bila s ocem. Doimala se veslom i sretnom, a otac ju je gledao s takvom ljubavi i tako ju je sigurno drao za ruku!Varoliju je razbila zvonjava telefona. Brzo je ustala,zaueno uvidjevi da je ve prilino kasno, te da e sve tomorati ostaviti jer je trebalo spakirati torbu.-PatBio je to Sam.- Zdravo - rekla je i ugrizla se za usnu.- Pat, urim, kao i obino. Za pet minuta moram na sastanak odbora. U petak naveer e u Bijeloj kui prireditisveanu veeru u ast novoga kanadskoga premijera, Bi lihtjela poi sa mnom? Morat u javiti tvoje ime u Bijelu kuu.- Bijela kua! Pa to je sjajno! Voljela bih ii! - Brzo jefffivfiriti cmirpniml l- Pat, neto se dogodilo? - upita Sam zabrinuto. - Kao da si uznemirena. Valjda ne plae?Napokon joj je polo za rukom da se smiri i odgovori uobiajenim glasom: - Oh, ne. Nije nita. Mislim da sam se samo prehladila.587.U zranoj luci u Albanyju Pat je preuzela iznajmljeni auto, a onda je zajedno s prodavaemHertza prouila mapu za ceste i ustanovila koji je najbolji put do Apple Junctiona udaljenoga dvadeset i sedam milja.- Morate pouriti, gospoice - upozori je prodava. -Navodno e pasti tridesetak centimetara snijega.- Moete li mi rei gdje je najbolje odsjesti?-Ako elite biti u samomu gradiu, odsjednite u motelu Jabuka. - Glupo se nasmijeio. - Ali nema raskoi kao u Velikoj Jabuci. Ne morate nazvati radi rezervacije.Pat uzme klju automobila i torbu. Premda njegove obavijesti ba nisu obeavale, ipak mu je zahvalila.Padale su prve pahulje snijega kad je skrenula na prilaz do sumorne zgrade s titravim natpisom Motel Jabuka. Kao to je prodava i pretpostavio, bio je upaljen i znak Praznesok.U malomu, prenatrpanomu uredu nala je recepcionara kojemu je moglo biti vie od sedamdeset godina. inilo se da e mu naoale s okvirom od ice svakoga asa skliznuti s nosa. U obraze su mu se urezale duboke bore, a uperci sivobijele kose strali su na sve strane.Kad je Pat gurnula vrata i ula, njegove vlane, blijede oi iznenaeno zasjae.- Imate li jednokrevetnu sobu za jedno ili dva noenja?-upitala je.Kad se nasmijeio, ukazalo se istroeno umjetno zubalo, poutjelo od duhana. - Za koliko god noenja elite, gospoice. Moete dobiti jednokrevetnu, dvokrevetnu, pa ak i predsjedniki apartman. - Svoje rijei popratio je smijehom slinim njakanju magarca.Pat se uljudno nasmijei i uze prijavnicu. Namjerno nije ispunila rubriku: ADRESA NA POSLU. Htjela je, koliko god je mogue, neometano istraivati, prije nego se prouje zbog ega je ovdje.Recepcionar je zurio u prijavnicu, ali znatielja mu nije bila zadovoljena. - Stavit u vas u prvu sobu, pa ete biti blizu recepcije ako doista padne dubok snijeg - rekao je. -Imamo i neku vrstu blagovaonice. - Pokazao je tri stolia kraj stranjega zida. - Dan uvijek ponite tako da popijete sok i kavu i pojedete toast. - Ispitljivo ju je gledao. - Sto vas donosi ovamo?- Posao - odgovori ona, a onda brzo doda: - Nisam jo veerala. Samo u u sobi ostaviti torbu, a onda mi moete rei gdje u nai restoran.Stisnuo je oi i bacio pogled na zidni sat. - Bolje da pourite. Kod uline svjetiljke se zatvara u devet, a sad je blizu osam. Krenite niz prilaz, skrenite lijevo, vozite dva bloka, a onda opet lijevo, na autocestu. Restoran je desno. Ne moete promaiti. Evo vaega kljua - zavirio je u prijavnicu i zavrio reenicu - gospoice Travmore. Ja sam Travis Blodgett i vlasnik sam motela. - U tonu su mu se izmijeali ponos i isprika. Pomalo itavi dah upuivao je na emfizem plua.Osim kina sa slabo osvijetljenim ulazom, u dva bloka koja su inila poslovnu etvrt Apple Junctiona, radio je jo samo restoran Kod uline svjetiljke.Zamaeni, rukom ispisani jelovnik, zalijepljen na ulazna vrata, oglaavao je specijalitet dana - kobasice i crveno60zelje za tri dolara devedeset i pet centi. Od ulaza se prostirao izblijedjeli linoleum. Dvanaestak stolova bilo je prekriveno kariranim stolnjacima, a na njima su leali neizglaani ubrusi, vjerojatno skrivajui mrlje koje su ostavili prijanji gosti, pretpostavljala je Pat. Postariji par vakao je tamno meso s prepunjenih tanjura. Ipak, morala je priznati da zamamno mirie i odjednom je osjetila veliku glad.Jedina konobarica bila je ena od pedesetak godina. Pod prilino istom pregaom, debeli naranasti pulover i bezline radne hlae nemilosrdno su otkrivali kobasiaste naslage sala, ali osmijeh joj je bio brz i uljudan.- Sami ste?-Da.Konobarica se u nedoumici osvrnula, a onda je odvela Pat do stola kraj prozora. - Ovdje imate dobar pogled.Pat je osjetila da su joj se usne trznule. Pogledi Iznajmljena kola na prljavoj ulici! Ali odmah se posramila. Upravo takvu reakciju oekivala bi od Luthera Pelhama.- elite li pie? Imamo pivo i vino. Morala bih preuzetinarudbu, jer je ve kasno.Pat je naruila vino i zatraila jelovnik.- Oh, ne gnjavite se s jelovnikom - upozori je konobarica. - Kuajte kobasice, Zaista $u dobre.Pat je pogledom zaokruila po prostoriji. To je oito bilo isto ono to je jeo postariji par. -Ako mi date otprilike polovicu...Konobarica se nasmijeila i pokazala velike pravilne bijele zube.- Oh, svakako. - Spustila je glas. - Uvijek im dajem dase najedu, Samo jedanput na tjedan mogu si priutiti daiedu vani, Da im uvijek donosim obilan obrok,Donijela je njujorko crveno vino u vru, ali bilo je dobro. Nekoliko minuta kasnije izala je iz kuhinje nosei pladanj hrane koja se puila i koaricu domaeg dvopeka.Gospode, da tako jedem svake veeri bila bih debela kao slon, pomisli Pat, ali osjetila je kako joj se raspoloenje popravlja.Kad je zavrila, konobarica je odnijela pladanj i donijela posudu za kavu.- Stalno vas gledam - izjavi ona. - Poznajem li vas? Jesam li vas vidjela na televiziji?Pat kimne. Eto kako je zavrilo moje njukanje inkognito, pomisli ona.- Pa naravno - nastavi konobarica. - Vi ste Pat Travmore. Vidjela sam vas na televiziji kad sam posjetila roaka u Bostonu. Znam zato ste ovdje! Snimate emisiju o Abby Foster... mislim o senatorici Jennings.- Poznavali ste je? - upita Pat brzo.- Poznavala? Rekla bih da jesam. Da popijem kavu s vama? - Bilo je to tek retoriko pitanje. Teko se spustila na stolicu nasuprot Pat i posegnula za praznom alicom na susjednu stolu. - Moj mu kuha, a moe i zatvoriti. Veeras nije bilo navale, ali ipak me bole noge. Stalno stojim...Pat promrmlja neto uljudno i suutno.- Abigail Jennings, ha? A-bi-gail Jennings - zamiljeno e konobarica. - U emisiji ete prikazati i ljude iz Apple Junctiona?- Nisam sigurna - odvrati Pat iskreno. - Jeste li dobro poznavali senatoricu?- Ne ba dobro. Ile smo u isti razred, ali Abby je uvijek bila tako tiha, nikad niste znali to misli. Djevojice se obino povjeravaju jedna drugoj, imaju najbolje prijateljice i osnivaju klanove. Ali Abby nije bila takva. Ne sjeam se da je imala ijednu blisku prijateljicu.62- to su ostale djevojice mislile o njoj?- Pa, znate kako je. Kad je netko lijep kao Abby, ostala djeca su nekako zavidna. Svi smo osjeali kako smatra da je odvie dobra za nas, a to je ba nije uinilo omiljelom.Pat je porazmislila. - Jeste li i vi tako osjeali, gospoo...?- Stubbins, Ethel Stubbins. Mislim da jesam, na neki nain, ali sam je i razumjela. Abby je samo ekala da odraste i zbrie odavde. Klub za diskusije bio je jedina slobodna aktivnost u koli u koju se ukljuila. ak se nije ni oblaila kao mi. Dok su svi hodali uokolo u neurednim puloverima i jeftinim tenisicama, ona je u kolu dolazila u utirkanim bluzama i s visokim potpeticama. Majka joj je bila kuharica kod Saun-dersovih. Mislim da joj je to jako smetalo.- Mislila sam da joj je majka bila domaica - ree Pat.-Kuharica - ponovi Ethel odluno. - Ona i Abby imale su mali stan kraj kuhinje. Moja majka je svakoga tjedna odlazila istiti Saundersovima, pa zato znam.Ipak, nije isto rei h vaiflje majka bila domaica, a ne kuharica. Nije vano, pomisli Pat, Sto ima u bezazlenom senatoriinompokuaju da podigne svoju majku za jedan stupanj na drutvenoj ljestvici?Porazmislila je. Ponekad se osoba s kojom razgovarate odmah ukoi ako ponete biljeiti ili snimati razgovor. Odluila je riskirati.- Pristajete li da ovo snimim na magnetofon? - upitala je.- Svakako. Da govorim glasnije?- Ne, dobro govorite, - Pat izvadi magnetofon i postavi ga na stol, izmeu njih. - Priajte o Abigail, onako kako jese sjeate. Rekli ste da joj je smetalo to joj je majka kuharica? - Mogla je zamisliti kako bi Sam reagirao na to pitanje.Smatrao bi da nepotrebno gura nos u tue stvari.Ethel se debelim laktovima nasloni na stol. - Smetalo? Mama mi je priala kako je Abby zbog toga bila ivana. Ako je netko dolazio ulicom, obiavala je stazom doi do stuba pred ulaznim vratima kao da je kua njezina, a kad nitko ne bi gledao, otuljala bi se na stranji ulaz. Majka je vikala na nju, ali nije koristilo.- Ethel, ve je devet.Pat podigne pogled. Kod stola je stajao zdepasti ovjek blijedih, smeih oiju i odvezivao dugu bijelu pregau.Ethel mu je sve objasnila i upoznala ga s Pat.- Ovo je moj mu Ernie.Ernie je oito bio ushien to moe neto pridodati intervjuu.- Ispriaj kako je gospoa Saunders uhvatila Abby kako ulazi na glavna vrata i pokazala joj gdje joj je mjesto -predloio je. - Sjea se kako ju je prisilila da se vrati na plonik, doe stazicom i ode okolo do stranjih vrata?- Oh, da - odgovori Ethel - to je bilo gadno, zar ne? Mama je rekla da joj je bilo ao Abbv sve dok nije vidjela izraz njezina lica. Od toga vam se ledila krv, rekla je mama.Pat je pokuala zamisliti malu Abigail koja je prisiljena otii do ulaza za poslugu kako bi nauila "gdje joj je mjesto". Ponovno je imala osjeaj da gura nos u senatoriin privatni ivot. Vie nije htjela postavljati pitanja o toj temi.Kad ju je Ernie ponudio vinom, odbila je i rekla:- Sigurno je Abby, to jest senatorica, bila vrlo dobra uenicakad je dobila stipendiju za Radcliffe. Je li bik najbolja U razredu?- Oh, bila je odlina u engleskom, povijesti i jezicima -odgovori Ethel - ali kao da je imala kokoji mozak za mate-matiku i prirodne znanosti. Jedva je dobivala prolazne ocjene,- Podsjea me na mene - nasmijei se Pat. - Porazgovarajmo malo i o izboru miss.Ethel se od srca nasmije. - Na izboru miss^Apple Juncti-ona bile su etiri finalistkinje. Jednu od njih upravo gledate. Vjerovali ili ne, tada sam bila vitka i vraki zgodna.Pat je poekala neizbjenu upadicu, a Ernie je nije razoarao: - Jo si vraki zgodna, draga.- Abby je glatko pobijedila - nastavi Ethel - pa je otila na izbor za miss drave New Yorka. Svi su irom razjapili usta kad su doznali da je i ondje pobijedila. Znate kako je. Svakako, znali smo da je lijepa, ali nekako nam je stalno bila pred oima. Uh, to je cijeli grad bio uzbuen!Ethel se smijuljila. - Moram rei da je, zahvaljujui Abby, tog ljeta uvijek bilo tema za ogovaranje. Ovdanji veliki drutveni dogaaj bila je veer folklornih plesova, u kolovozu. Svi bogati mladi ljudi koji su ivjeli kilometrima unaokolo doli bi na ples. Naravno, od nas nitko nije iao. Ali te je godine ondje bila Abby Ester. ula sam da je bila prekrasna u bijeloj haljini od markizeta obrubljenoj crnom chantilly-ipkom. A pogodite tko joj je bio pratilac. Jeremy Saunders!UpraVO S blO Vratio kUi, nakon to je diplomirao na Valeu.A bio je ve gotovo zaruen s Evelyn Clinton! Abby i on ije-lu su se no drali za ruke, a dok su plesali stalno ju je ljubio. Sutradan je cijeli grad brujao. Mama je rekla da je gospoa Saunders sigurno od bijesa pljuvala avle - ta sin joj se zaco-pao u kuhariinu ker. A onda - Ethel je slegnula ramenima - naprosto su raskinuli. Abby se odrekla titule miss drave New York i otila na koled. Rekla je da je svjesna kako nikad ne bi postala miss Amerike jer ne zna pjevati, plesati ni glumiti u ulogama za koje je potreban dar, a nikako ne eli paradirati u Atlantic Cityju i vratiti se kao gubitnica. Mnogi SU skupljali priloge za garderobu koju je trebala nositi naizboru za miss Amerike. Bilo im je vrlo krivo.- Sjea se da je Toby zviznuo nekoliko tipova koji su rekli da je Abby razoarala ovdanje ljude? - podsjetio ju je Ernie.- Toby Gorgone? - upita Pat brzo.- Ba on - odvrati Ernie - Oduvijek je bio lud za Abby. Znate o emu sve klinci razgovaraju u svlaionicama. Ako je itko pred Tobvjem rekao neto bezobrazno o Abby, brzo je zaalio.- Sad radi za nju - ree Pat.- Bez ale? - Ernie odmahne glavom. - pozdravite ga. Pitajte ga gubi li jo novac na konjskim utrkama.* * *Pat se tek u jedanaest sati vratila u motel, a do tada se njezina soba ve ohladila. Brzo je raspakirala torbu - u sobi nije bilo ormara, nego samo kuka na vratima - svukla se, otuirala, poeljala, stavila uske jastuke jedan na drugi i sjela na krevet s biljenicom u ruci. U nozi joj je kucalo kao i obino - tupa bol koja je poinjala u kuku i sputala se do lista.Pogledala je to je veeras zapisala. Ethel je rekla da je gospoa Foster poslije one veeri na plesu otila iz kue Saundersovih i zaposlila se kao kuharica u okrunoj bolnici. Nitko nikada nije doznao je li dala otkaz ili je otputena. Ali sieurno joj je novi posao bio teak, Bila je debela.- Ako mislite da sam/0 krupna - rekla je Ethel - trebaliste vidjeti Francey Foster.Francey je odavno umrla, a poslije toga nitko vie nije vidio Abigail. Zapravo, malo su je viali i u godinama prijemajine smrti,Pri spomenu Jeremyja Saundersa Ethel je postala vrlo rjeita: -Abigail je sretna to se nije udala za njega. Uvijek je bio nitko i nita. Sva srea da mu je obitelj bila bogata, jer bi u suprotnom vjerojatno umro od gladi. Kau da mu je otac sav novac vezao u trustove, ak je imenovao Evelvn za izvritelja oporuke. Jeremv ga je jako razoarao. Uvijek se doimao kao diplomat ili engleski lord, a zapravo je bio nikogovi.Ethel je nagovijestila da je Jeremv pijanac, ali predloila je da ga Pat nazove: - Vjerojatno bi volio drutvo. Evelvn je uglavnom kod njihove udane keri u Westchesteru.Pat je ugasila svjetlo. Sutra e otii u posjet umirovljenoj ravnateljici kole, koja je zamolila Abigail da nae posao za Eleanor Brown, a pokuat e ugovoriti i sastanak s Jeremvjem Saundersom.Nou je napadalo nekoliko centimetara snijega, ali ra-lice su ga ve poistile, a dok je Pat popila kavu s vlasnikom motela Jabuka, ulice su bile i posute solju.Nije ba bilo veselo voziti Apple Junctionom. Gradi je bio iznimno neprivlaan i zaputen. Polovica je duana bilazatvorena i u propadanju. Preko glavne je ulice bila objeenajtdna jtdina ica 5 m^ K