GRAEVINSKI FAKULTET SVEUILITA U RIJECIZAVOD ZA HIDROTEHNIKU I GEOTEHNIKU

NEVENKA OANI

Rijeka, sijeanj 2002.

1

GRAEVINSKI FAKULTET SVEUILITA U RIJECIZAVOD ZA HIDROTEHNIKU I GEOTEHNIKU

INTERNA SKRIPTA:

HIDROTEHNIKE REGULACIJE

OSNOVNA KORITENA LITERATURA: 1. Miroslav Gjurovi: 2. Elimir Svetlii: 3. ivko Vukovi: Regulacija rijeka; Tehnika knjiga Zagreb; 1972. Otvoreni vodotoci regulacije; Fakultet gra. znanosti, Zagreb; 1987. Osnove hidrotehnike- prvi dio druga knjiga, Zagreb; 1995.

pripremila: tehnika obrada:

prof.dr.sc. Nevenka Oani prof.dr.sc. Nevenka Oani Jasmina Orbani, d.i.g.

Rijeka, sijeanj 2002.

2

- neregulirano

- regulirano3

HIDROTEHNIKE REGULACIJE Pod regulacijama se podrazumijeva graenje na vodotocima (bujice, potoci, rijeke, jezera, akumulacije i dr.) i zatitne mjere od tetnog djelovanja pri protjecanju velikih voda, leda, te poboljanje mogunosti koritenja vodnog bogatstva. Regulacijom treba vodotok tako usmjeriti da se otklone tetna djelovanja i omogui njegovo vienamjensko koritenje. Regulacije dijelimo: - ureenje i regulacija nizinskih vodotoka (iskljuivo graevinarstvo) - ureenje i regulacija brdskih vodotoka bujica (izmeu graevinarstva i umarstva) Regulacije vodotoka: - glavni dio obrane od poplave - primjenjena hidromehanika s velikim dijelom hidrologije - nema isto znaenje u svim zemljama (neke praktiki ne bi postojale bez regulacija Nizozemska polderi, plitke morske povrine, brane, nasipi...

Podloge koje moramo koristiti prije projektiranja regulacija vodotoka su raznorodne: - TOPOGRAFSKE - HIDROLOKE - HIDROGRAFSKE - GEOLOKE - HIDROGEOLOKE - DEMOGRAFSKE

4

tehniki dokumenti: vodnogospodarska osnova (radi se po vodnim podrujima ili po slivovima) dugoroni plan ureenja voda na vodnim ili slivnim podrujima prostorni planovi elaborati ureenja dijelova vodotoka

Hrvatska je podijeljena na 4 regije (jedinice, odnosno slivna podruja) i to: 1. vodno podruje sliva Drave i Dunava (Osijek) 2. vodno podruje za sliv rijeke Save (Zagreb) 3. vodno podruje primorsko istarskih slivova (Rijeka) 4. vodno podruje dalmatinskih slivova (Split) Bilanca voda daje uvid u raspoloive koliine vode, pojave vlanih i sunih godina. Otjecanje vode u korito zavisi od oborina, veliine sliva, morfologije, geologije i hidrogeologije, pokrova i godinjih doba. Nivogram je krivulja vodostaja H = f(t) dijagram vodostaja. Oni se biljee u tono odreeno vrijeme (itanjem sa vodokazne letve) ili kontinuirano (limnigrafima).17 16 15

H(mn.m)

14 13 12 11 10 9 29 33 37 41 45 49 53 57 61 65 69 73 77 81 85 89 93

godine

Nivogram Vranskog jezera na otoku Cresu (1929.-1995.)5

Konsumpcijska ili protona krivulja Q = f(H)

4,5 4 3,5 3

H (m)

2,5 2 1,5 1 0,5 0 0 5 10 15 20 25 303

Q(m /s)

Hidrogram ili dijagram protoka Q = f(t)

14,0 12,0 10,0

Q (m 3/s)

8,0 6,0 4,0 2,0 0,0 48 51 54 57 60 63 66 69 72 75 78 81 84 87 90 93

SR.GOD.PROTOKA RJEINA-IZVOR SR.GOD. PROTOKA GROHOVO-RJEINA

godine

6

Iz nivograma moemo dobiti dijagrame uestalosti i trajnosti vodostaja, a analogno tome iz hidrograma moemo dobiti dijagrame uestalosti i trajnosti protoka.

KRIVULJE UESTALOSTI I TRAJANJA

7

- Oblik i karakteristike sliva su veoma vani elementi kod prouavanja protoka i ostalih elemenata neophodnih za reguliranje. Dijagram sliva

a) Hipsometrijska krivulja b) Krivulja povrina Tipovi sliva prema obliku

LEPEZASTI- koncentracija nagla - mjerodavni intezitet vrlo velik - otjecanje kratkotrajno

DUGULJASTI- koncentracija spora - intenzitet slab - otjecanje dugotrajno

TROKUTASTI-koncentracija nagla - intenzitet velik - otjecanje dugotrajnije

OPIPRAVOKUTNI- koncentracija spora - velike vode dugo traju - otjecanje dugotrajno

8

- Koliina oborina u slivu mjeri se kiomjerima, ombrografima ili pluviografima. Proraun prosjene oborine cijelog sliva do nekog odreenog profila dobiva se ili aritmetikom sredinom, ili pomou Thiessenovih poligona, ili pomou metode izohijeta izohijeta. 1. Metoda aritmetike sredine:

P=2.

Pii =1

n

n

Thiessenova metoda:

P=n

Pa1 + Pa2 +...+ Pan 1 2 n = A + A2 +...+ An 1i i

= i=1

PAA

3.

Metoda izohijeta:

1 n Pi + Pi +1 P= Ai A 1 2

9

RIJENA DOLINA I RIJENI TOK Rjena dolina je prirodna kotlina na zemljopisnoj povrini du koje se prostire vodotok. Nastaje kao posljedica erozijskih procesa u slivu, tonije pod utjecajem fluvijalne erozije.

1- rijena dolina s terasama 2- rijeno korito u posljednjoj fazi razvoja Na rijenim se tokovima (s izuzetkom bujinih) u veini sluajeva mogu jasno uoiti gornji tok, srednji i donji tok. Gornji tok: Srednji tok: Donji tok: - poinje od ulaska u ravnicu - korito je u vlastitom nanosu aluviju - nestabilno korito sa izraenom bonom erozijom blai padovi (0,5 5%0) promjene manje intenzivne slaba erozija ravnotea energije toka i rijenog nanosa prvi znakovi krivudanja korito oblika parabole veliki padovi (1%) nagle promjene hidrolokih i hidraulikih parametara dubinska erozija nema krivudanja karakteristian V profil

10

Nain prikazivanja rijenog korita 1. Situacija (MJ 1:1000, 1:25000) (dovoljano irok pojas priobalnog terena) - izobate (linije istih dubina), ee izohipse (iste nadmorske visine) - poloaj poprenih profila - osovina rijenog toka - linija najveih dubina - talweg - stacionaa

11

2. Popreni profili - presjek zamiljene vertikalne krivine povrine okomite na povrinske strujnice - geodetsko snimanje na obali - snimanje dubina rijenog toka - razmak ne manji od irine vodenog ogledala pri protoku Qsr - pri crtanju lijeva obala nalazi se lijevo, a desna desno

a) popreni profil rijenog korita b) popreni profil rijenog toka 1 os rijenog korita 2 - tangenta na os rijenog korita u toki A 3 okomica na tangentu u toki A 4 izobate12

5 strujnice

3. Uzduni profili (zamiljeni presjek rjenog korita i vertikalne krivine povrine i to po osovini ili po matici vodotoka)

13

RAZVOJ RIJENOG KORITA

Uslijed djelovanja gravitacije voda nastoji tei u smjeru najveeg pada birajui put najmanjeg otpora, kako bi disipacija energije toka bila to manja. Meutim, rijeni tok nailazi na prepreke i otpore teenju. Vee prepreke i otpori otklanjaju vodni tok od teenja po pravcu. Budui da vodni tok istodobno djeluje i na prepreke, kod prirodnih se vodotoka samo na kraim potezima nalaze pravci, odnosno vodotok preteno krivuda. Zbog jakog erozijskog djelovanja vodne struje na konkavama (vanjskim stranama obale) i taloenja na konveksama (unutarnjim stranama obale), krivine postaju sve izraenije, rijeka vijuga, tj. dolazi do meandriranja. Pod pojmom meandriranja podrazumijeva se stvaranje otrih lukova ija je duljina, L > r.

Meandri nemaju stabilan oblik, ve se u veim vremenskim razmacima pomiu nizvodno, pa ih nazivamo putujuim meandrima.

14

Dakle, rijeni tok se u pravilu sastoji iz krivina, odnosno meandara, dok je na samo kraim dionicama teenje u pravcu. Ako se na krivinu nastavlja krivina suprotne zakrivljenosti, nazivamo je protukrivinom.

Morfoloki elementi rijenog korita - Izmeu krivine i protukrivine je prijevoj (infleksija). - Izmeu dviju istosmjernih krivina je sirfleksija. - Zakrivljenost je u krivinama razliita. U tjemenu je najvea, a u prijevoju pada do nule. - Hod krivine predstavlja prosjeni razmak izmeu tjemena susjednih krivina. - Dubine takoer variraju u smjeru toka i ovise o zakrivljenosti. Najvee su neto nizvodno od tjemena, a najmanje neto nizvodno od infleksije. - Mjesta najmanjih dubina nazivamo pragovima, brodovima, pliacima ili gazom, dok mjesta najveih dubina nazivamo virom.15

- Spajanjem toaka najveih dubina u sukcesivnim poprenim profilima dobije se linija najveih dubina talweg. - Ako se spoje toke najveih brzina u sukcesivnim protjecajnim profilima dobiva se linija najveih brzina matica rijeke. - Spajanjem teita susjednih protjecajnih profila dobiva se linija teita, i na kraju, spajanjem toaka polovita irine vodnog lica dobiva se os rijenog korita. - U koritu s pravilnim meandrima i prijevojima sve etiri linije u prijevojima se skoro poklapaju, dok je na mjestima najvee zakrivljenosti odnos tih linija u pravilu kao na slici.

1. 2. 3. 4.

talweg matica vodotoka linija teita os rijenog korita

Kod rijeka takoer razlikujemo lijevu i desnu obalu. Lijeva obala je ona koja ostaje s lijeve strane kada promatramo rijeku u smjeru toka, odnosno od izvora prema uu. Desna obala je suprotna. Kod meandara je konkavna obala izloena jaoj kinetikoj energiji vodnog toka, dok se na konveksnoj obali taloi nanos. Zato je konkavna obala strma, katkada i vertikalna, dok je konveksna poloena.

16

Ako su meandri pravilni i ne mijenjaju se osjetno tokom vremena, te ako je tok vode u koritu pravilan, tada se taj potez rijeke smatra ustaljenim. Oblik meandara (zakrivljenost) je vrlo sloen, jer su meandri rezultat ravnotee sila koje nastaju iz sloenog spiralnog teenja, otpora korita, erozije, pronosa i taloenja nanosa. Mogu se prikazati kao krivine sloene od niza lukova razliitih radijusa, r, gdje je rn+1 > rn. Dakle, radijusi postaju sve vei od tjemena uzvodno i od tjemena nizvodno, do prijevoja. U tjemenu je radijus najmanji, a zakrivljenost (1/r) najvea.

MEANDAR Razvojem meandara dolazi do postupnog pribliavanja tjemena protukrivina, to se odvija sve dotle dok ne doe do prirodnog prosijecanja pojasa izmeu dva meandra, tj. dolazi do prirodnog prodora meandra. Vrijeme dok jedan meandar dozi do prodora ovisi od hidroloko hidraulikog reima u rijeci i mjesnih geolokih i geomehanikih prilika, odnosno od stupnja nestabilnosti obala. Smatra se da je krivudavost korita zrela za prokop kada je odnos duljine prokopa i meandra od 1:3 do 1:5 i manji. Prokopima se poveava pad i sniava vodostaj.

17

Ako je tlo stjenovito prokop se radi u cjelini, a ako je naplavina, samo djelomino, jer ga snaga vode dovri.

c-c objekt za uspor vode i ubrzanje taloenja 1- prokop 2- kineta 3- regulacijska linija 4- deponija kamenja ili tonjaa radi osiguranja reg. linije B projektirana irina prokopa

FARGUEOVI ZAKONI Kod pristupa regulaciji aluvijalnog vodotoka treba potovati prirodne morfoloke zakonitosti toka koje je u obliku zakona formulirao Fargue (1868), prouavajui rijeke Garonne, Seine i Escaut (Francuska). Ti zakoni glase: 1. Zakon odstupanja: Najvee dubine nalaze se nizvodno od tjemena krivine, a pliaci nizvodno od prijevoja za duljinu koja je priblino jednaka dvostrukoj irini rijeke, ili najvee se dubine nalaze nizvodno od tjemena krivine za 1/5, a pliaci nizvodno od prijevoja za duljine luka krivine. 2. Zakon virova: Vir je dublji to je zakrivljenost u tjemenu vea. 3. Zakon hoda: Pri istom radijusu krivine za duljine lukova koje su vee ili manje od normalnih (8 do 10 irina rijeke), najvea i srednja dubina manje su nego kod krivina normalne duljine.18

4. Zakon kuta: Za iste duljine luka krivine srednja je dubina u krivini to vea to je vei vanjski kut meu tangentama povuenim u krajnjim tokama luka. 5. Zakon kontinuiteta: Uzduni profil korita je pravilan ako su promjene u zakrivljenosti pravilne i postepene. Nagla promjena zakrivljenosti izaziva naglu promjenu dubine. 6. Zakon pada dna: Ako se za neku krivinu nacrta krivulja zakrivljenosti tako da se za apscisu uzme duljina po luku a za ordinatu zakrivljenost, tada se moe uzeti da tangenta na krivulji zakrivljenosti u bilo kojoj toki krivine odreuje nagib dna u toj toki.

REIM RIJENOG NANOSA Pod tim se podrazumijeva sveukupnost pojava vezanih uz njegov (a) nastanak, (b) pronos i (c) taloenje. Rijeni nanos je po svojoj prirodi hidroloka i hidraulika kategorija. - Vueni nanos nastaje procesom dubinske erozije slivnog podruja i postranom erozijom i erozijom dna korita vodotoka. Karakterizira ga krupniji granulometrijski sastav materijala koji se kree po dnu. - Lebdei nanos preteno nastaje od povrinske erozije slivnog podruja i uvoenjem otpadnih voda i drugih oneienja u vodotok. Karakteriziran je sitnim i uniformnim granulometrijskim sastavom. Dijeli se na tranzitni, koji se transpotira sa vodom, i koritoformirajui, koji se povremeno kree kao suspenzija, a povremeno se taloi, uestvujui na taj nain u formiranju rijenog korita. Vueni i koritoformirajui lebdei nanos bitno utjeu na hidraulike otpore teenju u prirodnim vodotocima. Reim vuenog i lebdeeg nanosa u nekom vodotoku se kao hidroloka kategorija definira (a) granulometrijskim sastavom nanosa i (b) koliinom nanosa koji u odreenom razdoblju proe promatranim rijenim profilom (pronosom nanosa), odnosno bilancom nanosa na odreenom potezu ili na jednom profilu u odreenom razdoblju. Bilanca nanosa je temeljni parametar sa kojim se definira reim vuenog i lebdeeg nanosa kao hidroloke kategorije. Do elemenata s kojima se odreuje19

hidroloki reim rijenog nanosa dolazi se iskljuivo na bazi terenskih istranih radova (mjerenja) i obrade podataka prikupljenih tim radovima. Teite kod definiranja reima nanosa kao hidraulike kategorije je u transportnoj sposobnosti vodotoka, odnosno na mehanici kretanja nanosa. PRORAUN PRONOSA NANOSA Pronos rijenog nanosa je u biti sluajan proces, to znai da je kod prouavanja ovog fenomena jedino ispravan pristup sadran u primjeni stohastikih modela. Meutim, s obzirom na sloenost takvih modela u literaturi jo uvijek dominiraju empirijske i poluempirijske teorije koje se baziraju na pretpostavci da je pronos rijenog nanosa kvazideterministiki proces koji se moe opisati odgovarajuim srednjim vrijednostima koje karakteriziraju rijeni tok, nanos i korito. Vueni se nanos kree po dnu i pokosu klizanja, kotrljanjem i skakutanjem, dok se lebdei nanos pronosi po cijelom presjeku toka kao suspenzija, pri emu je brzina kretanja suspenzije vrlo bliska brzini vode. Nain kretanja pojedinih frakcija rijenog nanosa bitno ovisi od trenutnih hidraulikih osobina toka, tako da se jedna te ista frakcija u razdoblju malih voda ponaa kao vueni nanos, a u razdoblju velikih voda kao koritoformirajui lebdei nanos. Krupnoa nanosa i zastupljenost pojedinih frakcija zrna u ukupnoj smjesi odreuje se prosijavanjem kroz sita razliitih dimenzija okana, na osnovi ega se definira granulometrijska krivulja nanosa. Mada je pojmovno reklativno lagano razlikovati vueni od lebdeeg nanosa, povlaenje granulometrijske granice nije nimalo jednostavno, jer ta granica bitno ovisi o vremenski promjenjivoj jaini rijenog toka. Ipak, u grubo se moe rei da je granica oko 0.1-1.0 mm, to uglavnom odgovara sitnom i srednjekrupnom pijesku.

Pronos vuenog nanosa U hidraulikoj su praksi aktualna dva pristupa problemu pokretanja vuenog nanosa, izraena preko:

20

1- kriterija kritine vune sile na jedinicu povrine, odnosno kriterija kritinih (pridnenih) posminih naprezanja, ocr [Nm-2], 2- kriterij kritine pridnene brzine, vocr [ms-1]. 1- Kriterij kritine vune sile na jedinicu povrine definiran je s vrijednou vune sile kojom se ne smije dosei vrijednost kritinih posminih naprezanja, ocr, kod kojih dolazi do pokretanja estica materijala u kojem je formirano korito. Veliina ovih naprezanja prema Meyer-Peteru i Muller (1948, 1949) dana je izrazom:

ocr = const 0,047 (n )gdgdje su: n gustoa mase nanosa, obino 2650 [kgm-3], - gustoa mase vode, [kgm-3], g ubrzanje polja sile tee, [ms-2],

d srednji promjer zrna nanosa, [m], definiran izrazom:100 1 d i dpi = d 100 0

Gdje je di srednji promjer frakcije zrna s teinskim ueem dpi [%]. Obino je d = d50 d75. Do pokretanja nanosa dolazi kad je o > ocr Veliina posminih naprezanja o :

0 = cf

v 22

gdje su nove oznake: cf lokalni koeficjent otpora trenja, [1] v brzina slobodnog strujanja, [ms-1]. Ako se iz gornjeg izraza izlui brzina, v, i uvrsti u Chezyevu formulu dobijemo:

21

0 = gRI Egdje su : R hidruliki radijus, [m], IE hidrauliki pad, [1]. - kriterij kritine brzine postavljen je tako da pridnena brzina ne smije dosei vrijednost kritine brzine kod koje dolazi do pokretanja estica materijala u kojemu je formirano korito. Veliina kritine brzine, vocr, je opirno analizirana u ruskoj literaturi odakle se navodi formula Gonarova (1954) koja glasi:

vocr =

8,8h 2( n ) g d log d 3,5 90

gdje su, uz prethodno uvedene oznake: h srednja dubina, [m], d90 promjer zrna nanosa koji odgovara 90 [%] frakciji, [m]. Do pokretanja nanosa dolazi kada je: v > vocr Uz mogunost dobivanja kritinih posminih naprezanja, vrijednost kritinih posminih naprezanja i kritine brzine odreene su za razne materijale eksperimentalno i dostupne su u literaturi. Tako su npr. u tablici prikazane vrijednosti kritinih posminih naprezanja ocr , i kritine brzine vocr

22

Razlika izmeu preporuenih vrijednosti za ocr i vocr prikazanih u tablici (eksperimentalnog karaktera) i onih koje bi se dobile primjenom izraza Mayer Petera i Gonarova (poluempirijskog karaktera), posljedica su odstupanja teorijskih postavki od prirodnih uvjeta u veoj mjeri respektiranih eksperimentom. Pronos vuenog nanosa mogue je hidrauliki proraunom priblino odrediti primjenom nekog od brojnih izraza empirijskog ili poluempirijskog karaktera. Tako npr. u europskoj literaturi se najee susree, a u praksi koristi, Mayer Peterov izraz elementaran (maseni) pronos vuenog (suhog) nanosa, qv [kgm-1s-1], koji glasi:

qv = 0,25

3 2

1 2

3 3 n 1 ( 0 ocr ) 2 = 0,04( 0 ocr ) 2 g n

U ovome je izrazu vrijednost o:

0 = gRI Egdje su:

Qn nr Qn

3 2

Qn protok djelom korita u kojemu se pronosi vueni nanos, [m3s-1], Q ukupan protok, [m3s-1], n (opi) Manningov koeficjent hrapavosti [m-1/3s], nr koef. hrapavosti koji se javlja uslijed samih zrnaca, [m-1/3s], definiran izrazom:

nr =

(d90 ) 26

1 6

Da bi se dobio ukupan pronos vuenog nanosa poprenim presjekom korita, Nv [kgs-1], potrebno je vrijednost elementarnog pronosa nanosa, qv, pomnoiti sa irinom pojasa vuenog nanosa, bs [m], dakle:23

N v = qvbsirina pojasa vuenja nanosa moe se odrediti jedino mjerenjem u prirodi, uz napomenu da i ona ovisi o hidroloko-hidraulikom reimu u vodotoku. U proraunima se ponekad uzima da je priblino jednaka irini vodnog lica za malu vodu, to je gruba aproksimacija. Pronos lebdeeg nanosa Vrlo je sloen proces koji do danas jo uvijek nije u potpunosti teorijski objanjen. Meutim, s obzirom na znaajnu ulogu lebdeeg nanosa u razvoju rijenog korita, rijena hidraulika (uz manje ili vee aproksimacije) prua mogunosti za odreivanje dva osnovna parametra reima lebdeeg nanosa: (1) masene koncentracije lebdeeg nanosa, Cl [kgm-3], (2) ukupnog (masenog) pronosa lebdeeg nanosa, Nl [kgs-1], odnosno transportne sposobnosti rijenog toka. (1) Za odreivanje masene koncentracije Cl [kgm-3], u praktinim se proraunima vrlo esto koristi sljedei izraz:

3 Cl = Rw gdje su: R w parametar [kgs2m-4], koji se za veinu izraza gornjeg tipa uzima konstantnim, najee s vrijednou 0.024 [kgs2m-4], mada je sloena funkcija turbulentnih karakteristika toka, srednja profilska brzina, [ms-1], hidrauliki radijus, [m], srednja hidraulika krupnoa, [ms-1].

Hidraulika krupnoa, w, se definira kao brzina taloenja zrna nanosa u mirnoj vodi.

24

U praktinim se problemima srednja hidrulika krupnoa, w, odreuje tako da se uzorak suspendiranog nanosa prilikom prosijavanja podjeli na n frakcija, a potom se izrauna srednja hidraulika krupnoa, wi, i-te frakcije:

1 w i = ( w i1 + w i 2 ) 2

Gdje su wi1 i wi2 hidraulike krupnoe za trajanje vrijednosti promjera estica i-te frakcije.

Na osnovi vrijednosti srednjih hidraulikih krupnoa pojedinih frakcija izraunava se srednja hidraulika krupnoa ukupnog lebdeeg nanosa prema izrazu:

1 i=n w= w i pi gdje je pi [%] teinsko uee i-te frakcije. 100 i =1 (2) pronos lebdeeg nanosa, Nl [kgs-1], odreuje se na25

osnovi poznate koncentracije nanosa, Cl, i protoka, Q [m3s-1], za koju se rauna pronos lebdeeg nanosa:

N l = Cl Q

26

27

28

MATERIJALI ZA IZVEDBU REGULACIJSKIH GRAEVINA

Najopenitija podjela materijala mogua je prema njihovom porijeklu (postanku) na: (1) prirodne materijale, (2) umjetne materijale (sintetike materijale). (1) Prirodni materijali se primjenjuju u svom prirodnom obliku u kakvom se nalaze u prirodi, uz (u naelu) nevelik troak ljudskog rada u njihovoj primjeni za ugradnju. (2) Umjetni materijali su proizvod ljudskog rada. Uglavnom se proizvode industrijski. Upotrebljavaju se u svom osnovnom obliku ili se pojavljuju u graevinskim prefabrikatima. Osnovna naela kod izbora odreenog materijala za izvedbu neke regulacijske gradnje jesu: (a) da materijal posjeduje sve one (prvenstveno fizikalne i mehanike) osobine koje su nune s obzirom na uvjete u kojima e se materijal nalaziti nakon ugradnje (postojanost na fizikalne, kemijske i bioloke utjecaje, postojanost na mraz, poroznost, stiljivost, hidrofobnost i hidrofilnost, gipkost, ilavost, tlana i vlana vrstoa, tvrdoa, otpornost na habanje), (b) da se lako ugrauje, (c) da je jeftin, to zbog dostupnosti iziskuje primjenu prirodnih prirunih materijala. Zato je zbog preferiranja upotrebe prirodnih materijala u praksi regulacija prirodnih vodotoka razvijeno vie specijalnih naina njihovog koritenja. PRIRODNI MATERIJALI Za izvedbu regulacijskih graevina od prirodnih materijala se najee koriste: (1) kamen, (2) ljunak i pjesak, (3) glina, ilovaa i drugi zemljani materijali, (4) materijali biljnog porijekla.29

(1) Kamen se kod izvedbe regulacijskih graevina uglavnom koristi u (a) lomljenom, (b) drobljenom i (c) mljevenom obliku.

Lomljeni kamen se obino koristi za izradu obaloutvrda i zidanih kamenih pregrada, a drobljeni i mljeveni za izradu betona, asfaltnih mjeavina i filtarskih slojeva. Mljeveni kamen se koristi i za pripremu morta.

30

31

32

Od kamena se prvenstveno zahtjeva da bude to vee gustoe, vrstoe i tvrdoe, hidrofoban, otporan na mraz i habanje, postojan na kemijske utjecaje, te lako obradiv. S obzirom na ove zahtjeve najpodesniji je kamen magmatskog (eruptivnog) porijekla, mada se koristi i kamen sedimentnog porijekla (vezani sedimenti). Prije ugradnje obavezno je ispitivanje kvalitete kamena prema vaeim standardima. (2) ljunak i pijesak su vrste estice mineralnog (kvarcnog ili krenjakog) sastava, ija je klasifikacija prema krupnoi zrna (sitni, srednji i krupni). Ovisno o vrsti graevine, ljunak i pijesak se mogu upotrebljavati kao mjeavina zateena u prirodnom stanju ili se ta mjeavina separira u frakcije koje se potom koriste za tono odreenu namjenu. Takoer je poeljno da ovaj materijal prije koritenja bude ispiranjem osloboen od organskih primjesa. Zbog dobrih fizikalnih i mehanikih osobina i otpornosti na kemijske utjecaje ljunak i pijesak se prvenstveno koriste kao agregat za beton, mort (pijesak) i razne asfaltne mjeavine, a u kombinaciji s drugim materijalima i za izvedbu nasutih regulacijskih graevina, te za izvedbu konstrukcijskih elemenata regulacijskih gradnji (npr. za tamponski i filtarski sloj). irokoj primjeni ljunka i pijeska kod regulacija aluvijalnih vodotoka doprinosi i blizina nalazita (u koritu i dolini vodotoka), to ga ini relativno jeftinim. Dodatne osobine, kao to su (a) lako ravnomjerno razastiranje, (b) dobro ispunjenje upljina, (c) brzo slijeganje i (d) relativno mala stiljivost, takoer ine ovaj materijal vrlo podobnim za primjenu u regulacijama. Obavezno ispitivanje kvalitete pijeska i ljunka prije njihove primjene obavlja se prema vaeim standardima.

(3) Glina, ilovaa i drugi zemljani materijali anorganskog sastava se u regulacijama najee koriste za gradnju nasutih objekata (nasipa, nasutih pregrada i brana). Ovisno o konstrukcijskom rjeenju nasutog objekata od ovih materijala moe biti izvedeno cijelo tijelo objekata ili dio. (a) Glina se, s obzirom na praktinu vodonepropusnost, obino koristi za izvedbu vodonepropusnih dijelova nasipnih graevina ije je tijelo izvedeno od vodopropusnih materijala (kamena, ljunka).33

Osnovna pretpostavka kvalitetne izvedbe vodonepropusnog glinenog sloja je njena optimalna vlanost kod ugradnje. Ovisno o osobinama gline optimalna vlanost se preteno kree od 18 do 20 [%], to je potrebno utvrditi za svaki konkretni sluaj. (b) Ilovaa je irok i geomehaniki nedefiniran pojam koji se odnosi na tla koja u razliitim postocima sadre estice gline, pijeska i praine. Stoga ovisno o sastavu, ilovaa moe biti dobar ili lo materijal, tako da je uvijek potrebno ispitati njenu podobnost za predvieni tip gradnje. Openito, ilovaa u regulacijama ima isto podruje primjene kao i glina.

34

(c) Od zemljanih materijala znaajno podruje primjene u regulacijama ima humus. Koristi se za humusiranje nasipnih objekata i obalnih pokosa korita. Zasijava se razliitim vrstama trava. Meutim, budui da se trava ne moe due vrijeme odrati pod vodom, humusiranje se uglavnom primjenjuje u zoni vodnih nivoa s ukupnim godinjim trajanjem do 30 dana. (4) Materijale biljnog porijekla ine:

(a) drvo, (b) raslinje. (a) Drvo se u regulacijama koristi kao: (a1) posjeena stabla, (a2) piloti, (a3) obla, tesana, cijepana i rezana graa, (a4) prue ili iblje, (a5) kolje. Najee se koriste hrast, brijest, bor, ari i bukva. Za drvo se zahtijeva da bude trajno, ilavo, gipko i da je otporno na tetno djelovanje insekata i gljivica.35

Trajnost drveta je gotovo neograniena ako je drvo ili stalno na istom i suhom zraku ili u vodi zasieno od insekata i gljivica. No, u regulacijama je trajnost drveta zbog estih oscilacija vodnih razina dosta ograniena (hrasta oko 20 godina, brijesta 18, bora 12, a bukve svega 2 do 3 godine).

(a1) Posjeena stabla, zajedno sa kronjom ili njezinim dijelovima, koriste se za privremenu zatitu dijelova korita vodotoka na mjestima njegove izrazite izloenosti erozijskom djelovanju vode ili za usporavanje vode i izazivanje zasipanja nanosom dubljih dijelova rijenog korita. Zatita ugroenih dijelova korita posjeenim stablima postie se potapanjem stabala ili dijelova kronje, (slika), ime se usporava tok, smanjuje erozijsko djelovanje vode i omoguuje odlaganje nanosa. Radi eliminiranja isplivavanja stabla se na donjem kraju oteavaju utezima.

36

(a2) Piloti se u regulacijama najee koriste za izvedbu razliitih tipova obaloutvrda i meupera.

(a3) Obla, tesana, cijepana i rezana graa se nairoko koristi za izvedbu vie vrsta regulacijskih gradnji u rijenom koritu (obaloutvrda, reetkastih graevina, specijalnih regulacijskih graevina za izazivanje umjetne poprene cirkulacije). (a4) Prue se zbog relativne jeftinoe, elastinosti i lakoe ugradnje veoma esto koristi kod izvedbe regulacijskih graevina.37

Za primjenu u regulacijama prue treba biti vitko, svjee i ravno, s optimalnom debljinom 3 do 4 [cm] na debljem kraju. Najee se dobiva od mladica i sadnji vrba, lijeski, breza, jasika, joha, topola i jablana. Optimalna starost prua je od 1 do 3 godine. Sjee se nakon vegetacijskog razdoblja, ali dok su jo u stabljikama prisutni sokovi. Preporua se koristiti odmah nakon sjee. (a5) Kolje se koristi razliitih dimenzija, ovisno o namjeni (za privrivanje pletera, faina, tonjaa). Uglavnom je debljine 5 do 15 [cm], duljine 0.7 do 3.0 [m]. Najbolje je jelovo i vrbovo kolje, naroito kada je poeljno da se kolje pobijeno u vlano tlo ukorijeni. (b) Raslinje se uvjetno naziva ivim materijalom. Koristi se za zatitu obalnih pokosa, nasipa i drugih dijelova korita izloenih erozijskom djelovanju vode. Uz funkcijonalne razloge primjenjuje se i za postizanje estetskih efekata regulacija. U tom se cilju najee koristi: (b1) zatravnjenje, (b2) busen, (b3) trska, (b4) sadnice, (b5) pleter. (b1) Zatravnjenjem obalnih pokosa i nasipa povezuje se spletom korijenja trave povrinski sloj u obliku ive obloge koja se bolje odupire eroziji od nevezanog tla. Travnati pokriva moe izdrati posmina naprezanja do 20 (30) [N m-2], pod uvjetom da nije dulje izloen djelovanju vode. Stoga se kod prirodnih vodotoka zatravnjenje moe koristiti za zatitu inundacija i obalnih pokosa iznad razina voda duljeg trajanja. Zasijavanje se obavlja u proljee, a zasijano tlo treba vlaiti dok se trava ne ukorijeni i razvije. Odrava se redovitom kosidbom. (b2) Busenom se postie zatravnjenjem umjesto sjetvom. Posebno se koristi ako nema dovoljno vremena da se do nadolaska voda razvije zasijani travni pokriva. Dobiva se rezanjem tratina posebnim noem paralelopipede, veliine 30*30*10 [cm]. Oblaganje busenom moe se provesti na nekoliko naina. Prema poloaju trave razlikujemo naine: (i) s polaganjem trave izvana (pljotimice), (ii) s polaganjem trave iznutra. (i) U prvom sluaju, busen se polae zbijeno (priljubljen jedan uz drugog), kao ahovska ploa, krino ili u prugama. Tada se meuprostori ispune plodnim tlom i zasiju travom. Neovisno o nainu polaganja uvijek treba paziti da reke budu koso prema struji vode pod38

kutom od oko 45 [o] , kako bi se, dok busen jo nije srastao, sprijeilo ispiranja tla iz priljubnica. Svaki se busen privrsti u tlo s 2 do 3 drvena kolia, debljine oko 2.5 [cm] i duljine oko 30 [cm]. (ii) U drugom sluaju, mogue je polaganje busena u horizontalnim redovima, okomito na pokos ili pod kutom /2 prema horizontali, gdje je [o] kut nagiba pokosa. Spojnice se s vanjske strane ispune plodnom zemljom. Pri ovakvom nainu oblaganja svaki se trei do etvrti busen privrsti za tlo drvenim koliima debljine oko 3 [cm] i duljine 35 do 40 [cm].

(b3) Trskom se obale zatiuju od erozijskog djelovanja valova. Stabljike i lie trske ublaavaju udar vode i, smanjujui brzinu, izazivaju taloenje sitnijeg nanosa. Primjena trske je naroito pogodna za zatitu obalnih pokosa od abrazije na plovnim vodotocima, jer disipiraju energiju valova izazvanih plovilima. (b4) Sadnicama vrbe, lijeske, jasike, johe i topole postie se zatita povrina ugroenih erozijskom djelovanju vode. Najee se koriste vrbove sadnice koje se dobivaju sjeenjem vrbovog iblja u rano proljee. Debljina sadnica je oko 2 [cm], a duljina 0.4 do 1.0 [m]. Sadnice se mogu saditi: (i) (ii) (iii) u rupe, u rovove, u krune jame.39

(i) U prvom sluaju, slika (a), sadnice se sade pobadanjem u rupe, dubine oko 30 [cm], izbuene u tlu pomou eljeznog iljka. Nakon polaganja, pri emu barem dva do tri izdanka (oka) trebaju biti iznad zemlje, oko sadnica se lagano nabija zemlja. Sadnja se najee obavlja u ahovskom rasporedu sa sadnicama posaenim u redovima koji su poloeni koso prema struji vode. Obino se na 1 [m2] sadi 6 do 7 sadnica. (ii) U drugom sluaju sadnice se sade u rovove koji mogu biti meusobno paralelni, slika (b), ili krini, s razmakom 2 do 2.5 [m], i postavljeni takoer koso prema struji vode. (iii) U treem sluaju, slika (c), sadnice se sade po obodu krune jame polumjera, r = 0.6 do 1.0 [m]. Jame se kopaju tako da im se sredita nalaze na sjecitima pravaca vuenim koso prema struji vode. Razmak pravca je 2.5 do 3 polumjera jame. Kod svakog od prikazanih naina sadnje razmak sadnica ovisi o vrsti sadnice, a za vrbu iznosi najmanje 15 [cm]. Sadnice treba redovito sjei pri zemlji, im prue naraste 4 do 5 [m], tako da tlo bude zatieno bunjem. Ova vrsta raslinja se uglavnom primjenjuju u zoni korita od razine srednje do razine srednje velike vode, tj. u zoni vode od 40 do 8 [%] ukupnog godinjeg trajanja.40

(b5) Pleterom se takoer postie zatita obalnih pokosa od erozijskog djelovanja vode. Najee se izvodi od vrbovog kolja i prua u meusobno paralelnim redovima razmaknutim 0.5 do 1.0 [m] i postavljenim koso prema struji vode, slika (a).

Tzv. obini pleter, slika (a), izvodi se na taj nain da se kolje promjera 6 do 15 [cm] i duljine 1.5 [m] pobije se na meusobnoj udaljenosti 30 do 50 [cm], tako da viri iznad tla 50 do 60 [cm]. Kolje treba biti svjee i s izdancima da bi se primilo. Izmeu pobijenog kolja uplie se, s preklapanjem, svjee vrbovo prue debljine do 2 [cm]. Nakon to je zavreno uplitanje prua, kolje se jo malo pobije da bi se pleter bolje uvrstio. vri se pleter dobije ako se redovi izvedu krino tako da formiraju pregrade veliine 0.5*0.5 [m]. Pregrade se mogu humusirati i zasijati travom ili se pak, u sluaju veih brzina toka, ispune krupnijim ljunkom ili tucanikom, slika (b). Takav pleter zovemo krini pleter. Takoer se jedan od boljih pletera dobije ako se svjee prue od kojeg se radi pleter pobode svojim debljim krajem u tlo. Na taj se nain dobije ivi pleter s koljem, slika (c).41

Ako je brzina vode relativno mala, izrauje se tvz. lagani ivi pleter bez kolja, u obliku saa, slika (d1), ili ive pletenice, slika (d2). 1. UMJETNI MATERIJALI U regulacijama se od umjetnih materijala najee koriste: (1) lagani i obini beton (pumpani, valjani, mlazni, prefabriciranih elemenata), (2) metali (elik), (3) plastine mase (folije, uad), (4) keramiki materijali, (5) opeka, (6) anorganska veziva (graevinsko vapno, cement), (7) organska veziva (katran, bitumen), (8) asfaltne mjeavine.

Dakle, uglavnom se radi o klasinim materijalima ija je primjena ve dokazana u graevinarstvu. Naroito iroku primjenu u regulacijskim gradnjama ima beton, kao dominantan graevinski materijal ovog stoljea. Primjenjuje se u razliitim uvjetima sredine i za razliite namjene.

42

Bujina erozija u fluvioglacijalnom materijalu (Log pod Mangartom-Slovenija)

Regulacija na pritoci rijeke Soe - (Log pod Mangartom-Slovenija)43

IZRAIVANJE ZA IZVEDBU REGULACIJSKIH GRAEVINA Od prethodno opisanih prirodnih i umjetnih materijala tradicionalno se izrauju neke specifine izraevine (prefabrikati) koje se koriste kao konstrukcijski elementi prilikom izvedbe regulacijskih graevina. U praksi kao najee susreemo: (1) pletenice, (2) faine, (3) kobe, (4) tonjae (punjene faine), (5) punjene valjke, (6) punjene koare, (7) platna, (8) gabione, (9) fainske jastuke (fainske madrace), (10) Wolfove (1886) odboje. (1) Pletenice se koriste umjesto uadi i ice za vezivanje drugih graevina. Pletu se od svjeeg i vitkog prua, duljine 4 do 5 [m], tako da se najprije upletu najmanje tri pruta u osnovnu pletenicu, a zatim se po tri osnovne pletenice upletu u konanu pletenicu.

(2) Fainama nazivamo snopove prua, duljine 3.0 do 4.0[m], debljine 0.30 do 0.35 [m], povezane icom. Rade se na postoljima od kolja pobijenog u zemlju. Povezuju se uetom, icom ili pruem, poto se snop stegne lancem za stezanje. Prvi povez se postavlja na44

udaljenosti od ruba 0.30 do 0.35 [m], a ostali povezi na meusobnoj udaljenosti 0.70 do 0.85 [m].

Krae su faine bolje od dugakih, jer se kod kraih prue ne mora nastavljati. Kod faina u kojima se prue nastavlja, svaki prut mora proi kroz najmanje dva poveza. (3) Kobe su fainski snopii promjera 10 do 20 [cm] i duljine 10.0 do 40.0 [m]. Rade se kao i faine. Slue za privrivanje i spajanje obinih faina.

Kobe

45

(4) Tonjae. Da bi faine tonule u vodu mogu se izvoditi s ispunom ili jezgrom od kamena (tucanika) ili krupnog ljunka i tada se nazivaju tonjae.

Tonjae se izrauju na drvnom postolju. Ono se sastoji od uzduno poloenih greda na kojima lee popreni pragovi u kojima su koso uvrena dva kolca. Izmeu kolca se na postolje ravnomjerno razastre prue u debljini oko 10 [cm]. Na prue se naspe 0.5 do 0.7 [m3] tucanika ili krupnog ljunka po dunom metru tonjae. Nasuta ispuna se opet pokrije pruem, a nakon toga se faina stee lancem pomou poluga na krajevima lanca. Istodobno se po faini tue drvenim batom da bi se ispuna jednolinije rasporedila i bolje kompaktirala. Lancem stegnuta faina povezuje se icom debljine 3 [mm]. Povezivanje se izvodi na razmacima 0.6 do 0.7 [m]. Ako se za izradu tonjaa eli koristiti agregat (sitni ljunak) koji moe biti ispran u vodi, tada se radi platno od prua i slame, debljine cca 10 [cm] (prue 7 do 8 [cm], slama 2 do 3 [cm]), na koje se naspe sloj agregata od 6 do 15 [cm]. Platno i ispuna se zamotaju i uveu u tonjau. Tonjae izvedene od krupnog agregata imaju promjer 1.1 do 1.2 [m], a od sitnog 0.7 do 1.6 [m]. duljina im nije ograniena i ovisi o potrebi.

46

Primjena tonjaa je u regulacijskim gradnjama vrlo znaajna, jer su one veoma otporne na pokretnu silu vode i dosta su elastine, tako da se lako prilagouju razliitim oblicima dna i obala korita vodotoka. (5) Punjeni valjci se dobiju ako se tonjae rade kao samostalni elementi duljine 3.5 do 6.0 [m]. (6) Punjene koare. Na slian nain poput punjenih valjaka mogu se napraviti i

razliiti oblici punjenih koara.

(7) Platna. Za zatitu dijelova korita, naroito obalnih pokosa, izrauju se slijedee vrste platna: (a) platna od faina, (b) platna od prua,47

(c)

pletena platna.

(a) Platna od faina izvode se na nain da se prue icom povezuje u snopove kao kod izrade faina, slika (a), s tim da se ica ne prekida, nego se s neprekidnom icom povezuju snopovi.

48

Tako se moe izraditi platno proizvoljnih tlocrtnih dimenzija i debljina, koje se za potrebe transporta savija u valjkaste forme i prenosi na mjesto ugradnje, gdje se razastire i uvruju uglavnom kobama. (b) Platna od prua se mogu izvesti na dva osnovna naina. Prvi nain je da se upotrebi iana mrea na koju se ravnomjerno razastire tanji sloj prua. Prue se zatim na vie mjesta icom povezuje za mreu. Drugi se nain sastoji u tome da se umjesto iane mree koristi ica i drvene motke (koje ine platno nesavitljivim u smjeru postavljanja motki), slika (b). Povezivati se moe razastrto prue, slika (b1), ili tanji snopii, slika (b2). (c) Pletena platna se pletu od prua, a zbog neprenosivosti se izvode na mjestu ugradnje. Nain pletenja ovog platna prikazan je na slici (c). Uzme se svjee i vitko prue, duljine 3 do 4 [m], koje se s deblje strane do polovice oisti od granica i zailji. Zatim se snopii od po tri pruta naizmjenino zabadaju u kobu po redoslijedu kako je oznaeno na slici (c1). Koba je privrena koljem na gornjem kraju pokosa na koji se platno ugrauje, dok se prue uplie prema dolje s granicama okrenutim niz pokos. Kada je prvi dupli red prua pobijen u kobu, uplie se drugi red prema shemi prikazanoj na slici (c2). Analogno slijede i ostali redovi sve do zavretka platna. Platno se zavrava kobom koja se prua po cijelom obodu platna i koljem privrsti u tlo. Radi bolje povezanosti i uvrenja obodni se redovi platna dodatno veu icom za kobu, a i cijelo se platno moe proplesti icom privezanom za kolje, slika (c3).

(9) Gabioni su iane koare ispunjene krupnim ljunkom ili kamenom. Kostur koare se izrauje od ice promjera 4 do 5 [mm]. Oko kostura se oplee pocinana ili plastina mrea, promjera niti 2 do 3 [mm]. Veliina okana ovisi o krupnoi ispune i rijetko prelazi 15 [cm].

49

iane koare se najee izvode kao paralelopipedi, slika, ili cilindri (u kom sluaju treba manje ice za kostur) razliitih dimenzija. Meutim, duljina im rijetko prelazi 6.0 [m].

50

(9) Fainski jastuci su velika paralelopipedna tijela duljine 12.0 do 100.0 [m], irine 6.0 do 20.0 [m] i debljine 1.0 do 1.5 [m], izraena od faina ili granja. Primjenjuju se kao posteljica ili temelj regulacijskih graevina u koritu vodotoka na mjestima gdje je tlo, s obzirom na tip regulacijske graevine, slabo nosivo. Fainski jastuci se izvode na splavi ili blago nagnutoj obali.

51

Na poravnatoj i blago nagnutoj obali (nagiba 1:10) najprije se izvodi drveno postolje od podlonih pragova i na njih, okomito na pruanje obale, uzduno postavljenih greda. Grede se uvruju za pragove klinovima, a slue kao drvene tranice na koje se postavljaju valjci za sputanje jastuka. Valjci se pridravaju koljem da se otkotrljaju. Na valjke se postavljaju talpe koje ine platformu za izradu jastuka. Talpe se povezuju icom za kolje pobijenom po viem terenu, da ne bi kliznule po valjcima. Na postolje se najprije, u uzdunom i okomitom smjeru na obalu, razapne ica debljine barem 5 [mm], tako da se formira iana mrea s kvadratnim oknima veliine 0.8 do 1.0 [m]. Na mjestima krianja, ice se dodatno povezuju tanjom icom i veu za kolje. Ta e ica kasnije posluiti da se naslagane faine stegnu u kompaktnu cjelinu (jastuk). Iznad iane mree slau se faine u tri do etiri sloja i to tako da im deblji krajevi budu postavljeni po rubu jastuka. Nakon polaganja prvog reda faina, polae se drugi red, popreno na prvi i tako redom do potrebne duljine jastuka. Na gornju stranu jastuka ponovo se razapne iana mrea kao na podlozi. Umjesto iane mree mogu se s gornje i donje strane krino postaviti kobe. Kad je jastuk vrsto povezan, na njegovu se povrinu krino pobija pleter, tako da se dobiju kvadratni pretinci veliine 1.2*1.2 [m]. Nakon toga se uklanja kolje i laganim otputanjem poveza uz kolje jastuk se postepeno sputa u vodu. Sputeni jastuk prihvaaju tegljenice natovarene kamenjem koje e sluiti kao balast za potapanje jastuka na eljenom mjestu. Na narednoj slici prikazan je sastav od etiri tegljenice i izmeu njih privrenim jastukom. Sastav se u tom rasporedu otegli na mjesto potapanja jastuka. Prije potapanja jastuka tegljenice se vrsto usidre kako bi itav sastav bio nepomian. Tome doprinose i grede poloene na tegljenice. Njihova je osnovna funkcija da se na njih ovjesi jastuk, te se tako ovjeeni polagano sputa na predvieno mjesto.

52

Potapanje jastuka postie se ubacivanjem kamenja iz tegljenica u pretince. Radi ravnomjernog potapanja jastuka potrebno je i ravnomjerno ubacivanje kamenog materijala u pretince. (10) Wolfovi odboji su specifine izraevine od faina i drvenih pilota. Piloti su na donjem (zailjenom) kraju, radi lakeg pobijanja u dno rijenog korita, esto ojaani eljeznim iljkom. Mogu se izvesti sa jednim redom pilota (jednoredni) ili s dva reda (dvoredni).

Primjena jednorednih odboja je primjerena manjim brzinama i dubinama, a dvorednih veim brzinama i dubinama.53

Na pobijene se pilote privruju faine koje svojim slobodnim krajem lebde i vibriraju u vodi, uzrokujui usporavanje toka i odlaganje (kolmiranje) suspendiranog nanosa. Postavljeni u nizu, po nekom sistemu, Wolfovi odboji ine pomone regulacijske graevine s primarnom funkcijom izazivanja taloenja (odlaganja) nanosa, kako bi se nakon toga na tim mjestima izvodile glavne regulacijske graevine, ali sada mnogo manjih proporcija nego li u sluaju da odlaganje nanosa nije izvreno. Zbog jednostavne konstrukcije, lagane izvebe, niske cijene i vrlo dobrog funkcionalnog uinka, Wolfovi odboji se esto primjenjuju i imaju prednost pred izvedbom sloenijih i skupljih protonih objekata. Ipak, s njihovom primjenom valja biti dosta obazriv, jer ove graevine u specifinim hidraulikim uvjetima mogu izazvati i suprotni uinak, tj. eroziju korita na dijelovima gdje se eli postii naplavljivanje.

54