Croatian

Zdravlje i dobrobit

starijih ljudi u našoj Zajednici

health & Wellbeing of older PeoPle in our community

© Autorsko pravo, Transkulturalni centar za duševno zdravlje, 2007.

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovoga izdanja ne može se reproducirati, pohraniti u sustav za pohranu i dohvat podataka ili isporučiti u bilo kojemu obliku ili bilo kojim putem, elekroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, telefaksom, snimanjem, ili na bilo koji drugi način, bez prethodnog pismenog odobrenja od direktora Transkulturalnog centra za duševno zdravlje.

Prvi put objavljeno 2007. Transkulturalni centar za duševno zdravlje

ISBN 1 74080 0893

Dodatni primjerci mogu se dobiti na adresi: Resources Officer Transcultural Mental Health Centre Locked Bag 7118 Parramatta NSW 2124 Australia

Telefon: (02) 9912 3850Telefaks: (02) 9840 3319Elektronska pošta: tmhc@health.nsw.gov.auInternet adresa: www.dhi.health.nsw.gov.au/tmhc

Predloženi naslov:Zdravlje i dobrobit starijih ljudi u našoj zajednici.Sydney: Transkulturalni centar za duševno zdravlje, 2007.

Dizajn i grafička obrada: www.loveitdesign.com.au

Tisak:

3

Zdravlje i dobrobit starijih ljudi u našoj zajednici

Stariji ljudi u našoj zajednici mogu uživati kvalitetan, osmišljen i oplemenjujući život. Njihovo zdravlje i dobrobit su od primarne važnosti u našem društvu, jer stariji ljudi u svojim zajedničkim iskustvima nose povijesnu baštinu. Dijeleći to svoje znanje i iskustvo, naši roditelji, bake i djedovi mogu utjecati na vrijednosti svake generacije. Ponekad, međutim, na godinama stečenu mudrost može utjecati usamljenost i depresija, uzrokovana čimbenicima kao što su gubitak samostalnosti i povećana potreba za oslanjanjem na druge.

Svrha ove knjižice je pružanje informacija o nekim načinima na koje se mogu razumjeti izazovi zdravlju i dobrobiti starijih osoba u našoj zajednici. Ona nudi praktične savjete starijim osobama,

kao i njihovim najbližima, o najboljim načinima za premošćivanje prepreka za dobro zdravlje i dobrobit u kasnijim godinama života, kao što su usamljenost, izolacija i depresija.

U ovoj knjižici ispričat ćemo vam priču o Mariji i Josipu, dvoje starijih ljudi koji su savladali usamljenost, izolaciju i depresiju, tako što su poduzeli aktivne korake kako bi poboljšali svoj život.

4

MARIJA

Marija ima 75 godina, i došla je u Australiju prije 55 godina. Ona je ponosna kućanica i održava svoj dom vrlo uredno. Njezin suprug, Ante, umro je prije dvije godine. Od tada se Marija osjeća pomalo izgubljeno. Ante i Marija su živjeli zajedno 55 godina, te sad kad njega više nema, Marija se osjeća prilično usamljeno. Njezine tri kćeri su vrlo zauzete poslom i Marija ih ne viđa toliko često koliko bi ona htjela.

Marija ima nove susjede, ali oni ne govore hrvatski. Ona se baš ne pouzda u svoj engleski, te tako ponekad danima ni skim ne progovori. Iako pokušava održavati kuću urednom, njezin artritis se u zadnje vrijeme pogoršao, te joj postaje sve teže obavljati uobičajene kućne poslove.

5

Odlazak u mirovinu može biti vrlo težak, osobito za starije muškarce. Oni su teško radili cijeloga života, te ne znaju što da rade sa svojim slobodnim vremenom kad odu u mirovinu. Njima nedostaje društvo radnih kolega i nedostaje im novac koji su zarađivali. Također, izgubljeni osjećaj važnosti zbog financijskog doprinosa i statusa hranitelja obitelji, može umanjiti njihovo samopouzdanje.

Mnogi stariji ljudi plaše se da žive sami. Dok su bili mlađi, možda su imali više samopouzdanja da sami izlaze van. Iako neki od njih žive u Australiji već dulje vrijeme, oni zaboravljaju potrebne riječi engleskog u razgovoru s ljudima, jer ga ne upotrebljavaju često.

Međutim, jezične barijere nisu jedini razlog zbog kojega se ljudi mogu osjećati pomalo usamljeno i izolirano. Drugi razlozi mogu uključivati strah od promjena u današnjem društvu i od izazova umirovljeničkog života. Također, strah od kriminala, kad mediji objavljuju kako stariji ljudi budu pretučeni, a što se ne događa tako često kao što to mediji prikazuju.

6

Josip ima 69 godina, a došao je u Australiju sa svojom obitelji prije 40 godina. Josip je radio u obližnjoj tvornici 36 godina, i kad je firma od njega zatražila da ode u mirovinu sa 65 godina, bio je razočaran, jer nije stekao dovoljno ušteđevine za svoju mirovinu.

Njegove radne kolege su također bili Hrvati, te nije imao problema razgovarati s kolegama na poslu. U mirovini, Josip ne zna što da radi. Ima previše slobodnog vremena i ponekad mora tražiti novac od svoje djece, jer mirovina nije velika. Također, nedostaju mu njegovi stari prijatelji, a teško mu je pronaći nove prijatelje koji govore hrvatski jezik.

JOSIP

7

Marija se počela osjećati vrlo usamljeno i izolirano u svome domu. Nije imala s kim razgovarati i ponekad se plašila izaći van iz kuće. Počela je osjećati ljutnju i ogorčenost prema svome pokojnom mužu jer ju je ostavio samu i često bi zatekla samu sebe kako priča s njegovom fotografijom zamišljajući da je on može razumjeti i osjetiti njezinu bol. Osjećala je da je ta bol nikada neće napustiti!

MARIJAAko se izolaciji i usamljenosti starijih osoba ne pristupi na pravi način, te ako se ne pronađu prava rješenja, to može dovesti do još većih problema. Izolacija može imati razne oblike, uključujući i kulturnu izolaciju. Ova vrsta izolacije može pogoditi starije osobe različitog kulturnog i jezičnog podrijetla, jer oni zaboravljaju ili imaju ograničeno znanje engleskog jezika.

8

Josipova žena je počela prigovarati kako on pravi previše nereda po kući i kako joj ne pomaže u održavanju čistoće. Ona je voljela odlaziti u kupovinu s njihovim kćerkama, a Josip nije imao kamo otići. Nakon nekog vremena, počeo se osjećati depresivno, te je počeo previše piti. To je njegovu ženu još više razljutilo. Počeli su se stalno svađati i on se počeo osjećati prilično beznadno – čak pomišljajući da bi mu bilo bolje da je mrtav!

JOSIPPostoje mnogi čimbenici koji pridonose osjećajima depresivnosti i usamljenosti koje stariji ljudi mogu doživljavati s vremena na vrijeme. Ovo uključuje:

• Suočavanje sa stresom – gubitak supružnika ili prijatelja.

• Odlazak u mirovinu – može biti teško prilagoditi se na puno slobodnog vremena.

• Gubitak samostalnosti – poteškoće u prihvaćanju ovisnosti o drugima.

9

• Novac, obiteljski stres ili zdravstveni problemi.

• Jezične i kulturalne prepreke: unuci ne znaju ili ne žele govoriti jezik svojih djedova i baka, što može dovesti do stvaranja kulturalnih i jezičnih prepreka.

• Gubitak osjećaja pripadnosti.

Australska kultura može izgledati vrlo različito od kulture nečije “domovine”. Neki ljudi koji su ovdje došli kad su bili mlađi, možda su izgubili svoj osjećaj pripadnosti – možda

osjećaju da ne pripadaju u Australiju ali isto tako ne pripadaju niti u zemlju svoga podrijetla.

Djeca odrastu i postanu vrlo samostalna, te stariji ljudi, osobito oni koji su kao doseljenici došli u Australiju uz puno tegoba, mogu osjećati da im se više ne priznaje vrijednost i ne odaje poštovanje. Njihova djeca mogu imati različite vrijednosti, te oni mogu osjećati da ih djeca više ne cijene.

10

Ako osjećaji izolacije, depresije i usamljenosti ne prolaze, članovi obitelji bi trebali razmišljati o traženju pomoći za svoje voljene.

Ponekad su članovi obitelji preopterećeni svojim osobnim problemina - to mogu biti problemi na poslu ili novčani problemi. Oni često osjećaju da jednostavno nemaju dovoljno vremena za svoju stariju rodbinu. Ponekad, djeca ne shvaćaju da bi trebala biti više promišljena, strpljiva i obazriva prema potrebama svojih roditelja, baka i djedova. Oni trebaju biti uz njih i pažljivo ih slušati, čak iako nisu uvijek suglasni s njihovim mišljenjima.

Josip je osjećao da mu liječnik ne može pomoći. On je mislio da je njegov život ionako gotov!

JOSIP

Stariji ljudi koji se osjećaju depresivno, tjeskobno ili usamljeno trebaju pokušati razgovarati sa svojom

11

obitelji i prijateljima o svojim osjećajima. Članovi obitelji trebaju imati na umu da starije osobe možda ne žele tražiti pomoć jer misle da su na teretu, stoga oni trebaju učiniti prvi korak, te u ime svojih voljenih potražiti informacije o službama za pružanje pomoći. Važno je da članovi obitelji uvide da su njihovi roditelji možda depresivni, te da to ne smatraju normalnim znacima starenja.

Možda bi mjesni svećenik ili djelatnici službe u zajednici mogli biti od pomoći – mnogi

od njih znaju druge jezike, te većina ljudi u našoj zajednici može potražiti pomoć i razgovarati na svome jeziku. Dvojezični i bikulturalni djelatnici u zajednici, pored jezičnih potreba, također razumiju i kulturalne potrebe. Iako u početku, nekome može biti neugodno obratiti se nepoznatoj osobi za pomoć i razgovarati o svojim osjećajima, dobro je znati da su to stručni djelatnici i da su informacije povjerljive. Ne trebamo se ustručavati kad s vremena na vrijeme trebamo zatražiti pomoć.

12

Za starije članove obitelji koji mogu imati loše tjelesno zdravlje, također postoje razne službe za skrb o starijim osobama, te specijalizirani zdravstveni djelatnici. Ove lokalne službe mogu pomoći pri organiziranju društvenih skupina, prijevoza ili pomoćnih sredstava za olakšano kretanje, kao što su invalidska kolica. Zdravstveni centri u mjesnim zajednicama zapošljavaju ljude koji znaju više jezika te postoje službe tumača koje su besplatne.

Vaša obližnja bolnica, zdravstveni centar, centar za pomoć doseljenicima ili liječnik mogu vas uputiti na ove službe. Oni mogu u vaše ime ugovoriti posjetu specijaliste ili medicinske sestre u vašem domu i pomoći vam pri dobivanju pristupa za primanje skrbi i pomoći koja odgovara vašim potrebama.

13

Neke starije osobe nerado razgovaraju s liječnicima ili specijalistima za zdravstvenu njegu jer se plaše da će im biti rečeno da moraju ići u starački dom. Oni najčešće žele ostati u svome domu. Međutim, mnoge od ovih službi nude pomoć, kao što

je povremeno donošenje obroka hrane ili pravljenje izmjena u domu, npr. instaliranje nagiba koji olakšavaju kretanje po kući. Također, moguće je organizirati pomoć u obavljanju kućnih poslova kako bi članovi obitelji dobili predah.

14

Postoje mnoge praktične stvari koje mogu pomoći starijoj osobi koja se osjeća depresivno da prevlada svoje probleme. Ljudi koji se osjećaju usamljeno ili tužno mogu prebroditi svoje probleme tako što će zamoliti prijatelje ili obitelj za pomoć u stvarima kao što je prijevoz, kupovina ili stupanje u kontakt s lokalnim društvima. Kroz izlaženje u društvo i stvaranje novih prijatelja, život može početi izgledati pozitivniji i značajniji.

Biti društveno aktivan, iako to u početku može izgledati teško, može uveliko pomoći ljudima da se osjećaju bolje. Društvene skupine mogu se zajednički dobro zabavljati, isprobavati nove hobije i puno se smijati. Pridružujući se skupinama ljudi iste generacije i sudjelujući u ugodnim aktivnostima, stariji ljudi mogu početi osjećati da opet negdje pripadaju – doživljavajući osjećaje životnog poleta i sreće.

15

da u njoj ima puno ljudi koji su slični njemu, te je stekao puno novih prijatelja. Bilo je puno novih stvari za isprobati. Naučio je nove hobije, kao što je pravljenje drvenih igračaka koje su prodavane kako bi se skupio novac za društvene aktivnosti. Neki od članova skupine također su dobrovoljno radili u obližnjem staračkom domu – Josip je i sam to isprobao, te je otkrio veliko zadovoljstvo pomažući ljudima koji su bili usamljeni, slabi i bolesni. Josip je mogao razumjeti kako su se oni osjećali jer se i on do nedavno isto tako osjećao. Sada se Josip osjeća potreban i važan.

Nakon nekoliko mjeseci, Josip je postao vođa skupine zadužen za organiziranje društvenih aktivnosti. Njegova žena se sada tuži kako je on previše zauzet, te da ne provodi dovoljno vremena s njom.

Josip je postao toliko depresivan da više nije htio razgovarati i cijelo vrijeme je provodio u kući. Njegova žena je postala toliko zabrinuta da je odlučila otići kod socijalnog radnika u obližnjem Centru za pomoć doseljenicima. Socijalni radnik joj je rekao da postoji posebna skupina za muškarce koja se sastaje svaki tjedan u općinskom društvenom centru. Josip nije želio ići jer nije vidio kako mu to može pomoći da se osjeća bolje.

Konačno, Josip je odlučio isprobati tu skupinu. Vrlo se iznenadio kad je shvatio

JOSIP

16

Oni su posjetili Marijinu kuću i razgovarali s njom na hrvatskom jezku o tome kako se ona osjeća i kako bi se njezina situacija mogla poboljšati. Marija je bila zabrinuta jer je mislila da bi je oni mogli poslati u starački dom. Ona je željela ostati u svojoj kući.

Tim za procjenu skrbi o starijim osobama uredio je da se izgrade nagibi u Marijinoj kući. Ona se složila da su nagibi dobra ideja jer je penjanje uz stepenice pogoršavalo njezin artritis u koljenima. Marija je povremeno dobijala obroke hrane u svome domu i sprijateljila se s ljudima koji su joj donosili hranu.

Marija je otišla kod svoga liječnika po lijek za artritis i probleme sa spavanjem, ali se stidjela reći liječniku da se osjećala usamljeno i depresivno. Poslije toga, liječnik je bio zabrinut, te je posjetio Mariju u njezinom domu. Liječnik je mogao vidjeti da je Marija prilično usamljena i depresivna, te da ga je jedva i pogledala ili progovorila s njim. Ona nije jela kako treba i izgubila je dosta na težini.

Liječnik je nazvao Marijinu kćerku, te ju je uputio na obližnji Tim za procjenu skrbi o starijim osobama.

MARIJA

17

Društveni djelatnici su također razgovarali s Marijinim kćerkama o tome kako joj one mogu pomoći redovitijim kontaktiranjem. One su se dogovorile da je naizmjenično vode na obiteljske izlaske s unucima.

Sad je Marija puno sretnija. Ona još ponekad ima tužne misli, ali razmišlja i o dobrim stvarima u svome životu – obitelji, novim prijateljima i ljubaznim ljudima koji joj pomažu svaki tjedan. Ona više nije usamljena niti je tužna.

Marijinoj kćerki je rečeno da postoji lokalna društvena skupina ljudi sličnih godina kao i Marija. Oni se sastaju svakog tjedna u obližnjem Centru za starije građane, te govore hrvatski. Društveni kombi svaki tjedan doveze i odveze Mariju na skupne sastanke. Ona je upoznala puno prijatelja s kojima razgovara o životu u Hrvatskoj, o obiteljima i dragim uspomenama na svoje najdraže.

18

Postoje mnogi izvori pomoći i podrške koji su na raspolaganju starijim ljudima. Važno je dobiti pravu pomoć i informacije i ne treba se plašiti tražiti pomoć ako osjećate da je ona potrebna vama ili vašim voljenima.

Obiteljski liječnik bi trebao biti u stanju da vam kaže o raznim vrstama kućne njege, skrbi u zajednici, te specijalističkim zdravstvenim i društvenim službama za socijalnu skrb i pomoć starijim ljudima koje se nalaze na lokalnom području. Nije potrebna liječnička uputa da bi se pristupilo ovim službama. Svatko može uputiti, uključujući i vas.

Djelatnici službe u vašoj mjesnoj zajednici će vam moći dati više informacija i uvijek možete tražiti da razgovarate s nekim tko govori vaš jezik. Ako biste željeli više informacija o službama za skrb o starijima, ili biste željeli zatražiti savjet na vašem jeziku o zdravlju i dobrobiti starijih osoba, možete kontaktirati Transkulturalni centar za duševno zdravlje u Sydneyu, na 02 9912 3850.

Zdravlje i dobrobit starijih ljudi u našoj zajednici uključuje knjižice i audio kasete koje se mogu dobiti

na slijedećim jezicima: arapskom, engleskom, grčkom, hrvatskom, indonezijskom, kineskom, poljskom,

španjolskom, tagaloškom, talijanskom i vijetnamskom.

Primjerci se mogu dobiti na adresi:Resources Officer

Transcultural Mental Health CentreLocked Bag 7118

Parramatta NSW 2124 AustraliaTelefon: (02) 9912 3850 (za vrijeme uredovnih sati)Internet adresa: www.dhi.health.nsw.gov.au/tmhc