n a s l o v n az a d n j a

Galeriju

HDD

podržava:

sponzor

tiska:

Cerovski

sponzor

postava:

Photo Quick

  Jedan od najistaknutijih predstavnika nove umjetničke prakse kod nas, Goran Trbuljak je

za potrebe izložbe u Galeriji suvremene umjetnosti 1973. godine napravio rad, plakat s tekstom “Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti prikazano”.

Kad me je predsjednica Društva Ira Payer obavijestila o tome da kao jedan od dobitnika nagrade izložbe 0708 trebam napraviti izložbu u novom prostoru HDD-a, pomislio sam na te riječi – jer pružena nam mogućnost da postavimo izložbu važna je ne samo kao svojevrsno poslovično “priznanje ali i obaveza”, nego i zbog mogućnosti definiranja određenih putova, mogućnosti, što dizajnerske izložbe danas i ovdje jesu, što mogu biti, što je sve što taj pojam pokriva.

Jedna, uobičajena, predvidljiva, ali time ne manje važna i relevantna mogućnost jest izlaganje vlastitih dizajnerskih radova, dijela opusa, neke važnije serije i slično. U takvom pristupu ovoga puta nisam vidio neki naročit smisao. Onim što se naziva grafičkim dizajnom bavim se na ovaj ili onaj način već 25 godina. To djelovanje često se odvijalo u različitim oblicima kolaborativnog i kolektivnog rada, inzistiralo se na “diktatu motiva” – pristupu u kojem sadržaj rada [tekst, tema, povod...] određuje formalno-oblikovne karakteristike. Velik dio ranih radova pati i od ambicija koje tehničko-tehnološki uvjeti pa i znanje dizajnera autodidakta nisu bili u stanju pratiti itd. Sve to bi se s malo navlačenja koncepcije, slobodnog tumačenja istine i prevladavanja vlastite neugode možda i moglo savladati, ali pitanje je da li u ovom trenutku ima smisla.

S druge strane, povod zbog kojeg mi je pružena ova prilika da organiziram izložbu jest nagrada za monografiju Mirka Ilića. Nadam se da žiri tu nije prepoznao i nagradio tek vrsno oblikovanje veoma disparatnoga vizualnog materijala i efektno komponiranje više razina teksta, nego i sam angažman na koncipiranju, uređivanju i pisanju knjige. Jedan oblik angažmana dizajnera koji izlazi izvan okvira rješavanja problema vizualne komunikacije za komercijalnog naručitelja. Upravo u tome vidim važno područje kojim bi se i HDD u novom prostoru – koji ima izlagačku funkciju, ali i mogućnost organizacije diskusija, okruglih stolova i seminara – mogao i trebao baviti.

Stoga je moja ideja, koncepcija izložbe, koju – referirajući se na dvije izložbe iz prošlosti: putujuću izložbu apstraktne umjetnosti iz 1957. i Izložbu žena i muškaraca održanu u Galeriji SC u večernjim satima 26. lipnja 1969. – u podnaslovu nazivam i

“didaktičkom izložbom”, da ukažem na tu mogućnost, na potrebu da se bavimo konceptualiziranjem dizajna izvan područja konkretnih narudžbi i ostvarenih radova. Da se upitamo što dizajn danas za nas jest? Što bi mogao biti? Koja su sve to kod nas područja, teme, potrebe, u kojima bi dizajn, dizajnerice i dizajneri imali što reći, dodati, učiniti naš život boljim, komunikaciju boljom, efikasnijom, ekonomski isplativijom itd.

Dodatan razlog za takav pristup i interes predstavlja aktualni trenutak, ne samo globalne ekonomske krize već i svojevrsne domaće krize politike, političkog sustava, prakse stranačke parlamentarne demokracije koja ni kod nas očito dobro ne funkcionira. Niti jedna stranka, ni iz vladajuće koalicije ni iz opozicije, nemaju jasne vizije, strategije, programe. Aktualni protesti studenata to nam jasno pokazuju i nedvosmisleno potvrđuju.

Prije godinu-dvije dana sudjelovali smo u nizu sastanaka radne skupine za izradu Nacionalne strategije dizajna. Uz dosta nesuglasica, radne skupine su ipak ispunile svoj zadatak i sastavile prijedlog koji je trebao biti predstavljen Saboru i Vladi, i u konačnici od njih usvojen. Međutim, nikad više za njega nismo čuli. Danas se gotovo panično govori o antirecesijskim mjerama, planovima za izlazak iz krize, akcijskim planovima za jačanje potpore turizmu... i opet se tu nigdje ne spominje dizajn, ne samo kao onaj

“alat za podizanje konkurentnosti”, “stvaranje dodatne vrijednosti proizvoda”, već i kao važan dio tog

“društva znanja” o kojem se deklarativno tako često govori, a niz mjera ne samo što ne doprinosi njegovom ostvarenju, nego često ima i sasvim suprotne efekte.

Dizajn je danas važan dio tzv. “kreativnih industrija” ili “kulturnih industrija”. Niz zemalja, od Velike Britanije do Kine, danas [još uvijek] upravo u tom području vidi svoje prilike za budući ekonomski i privredni razvoj. Mada sam koncept “kreativnih/kulturnih industrija” ne valja bezrezervno i nekritički prihvatiti, pokušavati preslikati na domaću situaciju prema njegovom ishodišnom britanskom modelu, koji je uz nesumnjive kratkoročne ekonomske koristi

pokazao i niz problematičnih socijalnih rezultata/posljedica, ipak je to dominantan globalni kontekst i model u kojem djelujemo, pa će i lokalni odgovori biti najvjerojatnije tek varijacije i hibridi takvog pristupa.

O današnjici i budućnosti dizajna kako se prakticira u Hrvatskoj ne možemo govoriti bez poznavanja prošlosti. Međutim, proteklih desetljeća, u ubrzanom hodu u novu budućnost izgubili smo temelje u prošlom, arhive su uništene, dokumentacije otišle u recikliranje. U ovom geografskom i kulturnom prostoru postoji određeni kontinuitet djelovanja na području koje danas obuhvaća pojam dizajna, postoji povijest bavljenja tom strukom, ali ne postoji pri-povijest [historija], ne postoji narativ koji bi nam pojedine događaje, autore i njihova ostvarenja prikazao u određenom kontekstu i lancu zbivanja.

Zato i niz radova iz te prošlosti zapravo ne možemo vrednovati, jer ih ne poznajemo – čak i kad znamo da postoje i kako izgledaju, zapravo ne znamo dovoljno o uvjetima njihovog nastanka, odnosima autora i naručitelja, tehnološkim mogućnostima, ekonomskim, društveno-političkim okolnostima koje su ih uvjetovale. Kako su to definirali pripadnici skupine IRWIN u projektu East Art Map: Povijest nam nije dana, uvijek je treba re-konstruirati.

Više nego pokušaj nekog definitivnog odgovora, ova izložba predstavlja poticaj za razmišljanje o društvenom položaju i ulozi dizajna, ali i privremeni

“izvještaj o stanju” projekta, čiji su planirani rezultati knjiga Grafički dizajn u Hrvatskoj od 1955. do danas te internetska baza podataka s mogućnošću vizualizacije rezultata prema izabranim parametrima [u suradnji s Marcellom Marsom i Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija, UMAS]. Osim informiranja i poticanja diskusije, ona ima za cilj i prikupljanje novih podataka i suradnika, a u idealnom svijetu i dijela financijskih sredstava potrebnih za njegovu punu realizaciju.

Dejan Kršić

dizajn.hr/#clan/35

www.protopage.com/dejankrsicpage

dejankrsic.wordpress.com

www.diigo.com/user/dejankrsic

DESIGNED IN CROATIA

didaktička izložbaV. 1.0

koncepcija: Dejan Kršić

Otvorenje, 07. 05. 2009, četvrtak 21:00 h

Izložba je otvorena do 22.05.2009.

[d] razgovor 05, 14. 05. 2009, četvrtak 19:00 h

Radno vrijeme galerije:

radnim danom od 10:00-20:00 h

subotom 10:00-15:00 h

nedjeljom zatvoreno

Organizator: HDD — Hrvatsko dizajnersko društvo

Boškovićeva 18 • Zagreb • www.dizajn.hr

Rad HDD galerije podržava:

Ministarstvo kulture RH

Grad Zagreb

Sponzor tiska: Cerovski

Sponzor digitalnog printa: Photo Quick

Gra

fički d

izajn

u H

rvatsko

j 195

0-2

00

5.

2005. u Dizajn kao razvojna strategija?

1945 1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005 2010

1945-90. Period socijalističke modernizacije. Hrvatska u sastavu socijalističke Jugoslavije.

1945-50. Period uspostavljanja

revolucionarne

diktature 1948-53.Promjena revolucionarne strategije. Nezavisna

politika, između blokova. Kreiranje idejne

platforme za prelazak iz državnog u samoupravni

socijalizam. Decentralizacija i demokratizacija u

državnim strukturama i političkom životu.

1950-68. Period modernističkog univerzalizma.

1950-55. Počeci suvremenog dizajna

1954-64. Općenito razdoblje najuspješnijeg društvenog razvitka.

Hrvatska ulazi među srednje razvijene zemlje.

1955-75. “Animatorska faza” razvoja dizajna u Hrvatskoj / Jugoslaviji

1967-71.Zastoj u razvoju samoupravljanja. Umjesto

demokratizacije dolazi do decentralizacije,

stvara se niz republičkih centara s vlastitom

birokratskom elitom... Nacionalni/nacionalistički

pokret u Hrvatskoj, “Hrvatsko proljeće”.

1971-74. Ustavne promjene. Ugrađivanje konfederalnih elemenata. ZUR.

1975-90. Dizajn između sistema i privatne inicijative, između kulture i industrije.

1980-86. Godine zastoja političkog razvoja...

1986-91.Širenje velikosrpskog

pokreta. Osvajanje vlasti.

Udar na autonomiju

Vojvodine, Crne Gore i

Kosova. Razbijanje SFRJ.

1989-90.Prijelomne godine. Slom

komunizma, demokratska

smjena vlasti. Početak

tranzicijskog perioda.

1990-2000. Uspostavljanje nacionalne države. Period tranzicije.

1990-05. Institucionalno organiziranje dizajnerske scene.

1991-95. Period otvorenog rata

u post-Jugoslavenskim

zemljama.

2000. u Period normalizacije.

2005. u Period euroatlantskih integracija.

1955/56.Završava inicijalni period

uspostavljanja suvremenog

dizajna, dolazi do odvajanja

starih majstora [commercial art]

i nove generacije modernističkih

dizajnera, Picelj, Srnec, Vulpe…

Počinje s radom Studio za

industrijsko oblikovanje [SIO]

koji osnivaju Vjenceslav Richter,

Mario Antonini, Boris BabiÊ,

Zdravko Bregovac i Vladimir

FrgiÊ.

Počinje primjena sitotiska

kod nas. Prve dokumentirane

plakate u Meljnjakovom

Silk screen printing atelieru

realiziraju Ivan Picelj i Milan

Vulpe.

Stari majstoridoba oblikovanjaAndrija Maurović [1901-1981]

Pavle Gavranić [1905-1973]

Ferdo Bis [1910-1980],

Zvonimir Faist [1914-2007]

Agitprop/OZEHA

Umjereni modernizamEdo Murtić [1921-2005]

Boris Dogan [1923-1992]

Visoki modernizamMilan Vulpe [1918-1990]

Alfred Pal [1920]

Bojan Stranić [1921-1993]

Ivan Picelj [1924]

Aleksandar Srnec [1924]

Borivoj Dovniković [1930]

‘60Početkom 60ih

uspostavljaju se Nove

tendencije, međunarodna

manifestacija koja na

pet izložbi od 1961. do

1973. okuplja umjetnike

neokonstruktivističkog

usmjerenja i prerasta u

pokret.

Modernističku atmosferu

u Zagrebu tih godina

potiču i Muzički bijenale te

kazališni i filmski festivali

poput IFSK-a i GEFF-a

na kojima se promovira

eksperimentalni pristup

izvedbenim umjetnostima

i filmu. Takva atmosfera

trebala je pogodovati

širenju svijesti o ulozi i

važnosti dizajna.

PopMihajlo Arsovski [1937]

Zoran Pavlović [1941]

Krug oko Galerije SCGalerija SC pod vodstvom Želimira

Koščevića predstavljala je okupljalište

dinamične scene iz koje će se profilirati

nova generacija umjetnika i regrutirati velik

broj nositelja grafičkog dizajna u 70im i

80im godinama. Uglavnom obrazovani na

Likovnoj akademiji, bavljenje tzv. novom

umjetničkom praksom često kombiniraju s

grafičkim dizajnom. Dijelom iz financijskih

razloga, ali i zbog razloga koje možemo

nazvati strateškim - baviti se dizajnom

za umjetnike nove prakse značilo je

distancirati se od klasičnog pomanja

umjetnosti - slikarstva i skulpture.

Boris Bućan [1947]

Jagoda Kaloper [1947]

Dalibor Martinis [1947]

Goran Trbuljak [1948]

Sanja Iveković [1949]

Davor Tomičić [1947-2000]

Željko Borčić [1942]

Gorki Žuvela [1946]

Boris Ljubičić [1945]

1983-85.Aktivnosti oko pokretanja Društva

dizajnera Hrvatske. U proljeće

1983. prijedlog je formuliran u

obliku manifesta koji je objavljen u

vijestima ULUPUH-a. Autor mu je bio

Bernardo Bernardi, spiritus movens,

koji je svojim žarom i autoritetom

predstavljao središnju točku i

glavnog pokretača akcije.

Omladinski tisakOmladinski i studentski tisak njeguje tradiciju

visoke kvalitete oblikovanja: Omladinski Tjednik

[Mladen Galić], SL [F.V. Holi, Boro Ivandić],

Polet & Pitanja [Zoran Pavlović, Ivan Dorogi,

Goran Trbuljak], Gordogan [Jagoda Kaloper]...

Alternativna scenaBoris Malešević [1956]

Dejan Kršić [1961]

Bachrach Krištofić [1961, 1957]

Greiner & Kropilak Mailart Office, 1983-2003.

Studio imitacija života, 1987-1990.

Odnos prema tradiciji, prema materijalnim tragovima

vlastitog identiteta najbolje pokazuje sudbina arhiva, zbirki i

dokumentacija mnogih poduzeća i kulturnih institucija koja su

u razdoblju “tranzicije” mijenjala vlasnike ili propala, a njihova

dokumentacija se našla na smetlištu, u reciklažnom papiru.

Arhiva ULUPUH-a bačena je u smeće kad su snage HSP-a/

HOS-a osvojile Starčevićev dom. Arhiva CIO-a, uključujući i velik

dio biblioteke, nestala je iz prostorija Ateljea Dabac u kojem je

posljednjih godina postojanja CIO bio lociran.

ADCPočetkom ‘90 pokrenuta je inicijativa za

osnivanje Art Directors Cluba Zagreb.

Objavljen je godišnjak i na tome je sve stalo.

Nezavisni magaziniScenu 90ih godina snažno je obilježilo postojanje niza magazina

i časopisa od koji je gotovo svaki predstavljao poligon nekog

dizajnera/grupe: Heroina [Boris Malešević], ČIP, Frakcija [Igor

Masnjak, cavarpayer], Arkzin [DK, Rutta...], Godine Nove

[Nedjeljko Špoljar], Nomad [Greiner & Kropilak]...

From Nation to CorporationPoslovni trend ali i idejni horizont koji je kolega Mirko

Petrić pregnantno definirao kao pomak ‘od Nacije do

korporacije’ iznijele su prve generacije Studija dizajna:

Davor Bruketa/Nikola Žinić [Bruketa & Žinić], Lana

Cavar & Ira Payer [cavarpayer], Orsat Franković & Ivana

Vučić [Laboratorium], Igor Stanišljević & Marko Baus

[Parabureau], Vanja Cuculić [Clinica / Cuculić]...

Privredna reforma

šezdesetih godina

unosi elemente tržišnog

gospodarstva. Pokrenuta

devizna reforma.

1989. Pokrenut interfakultetski

Studij dizajna pri Arhitektonskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1955. Prvi Zagrebački trijenale

primijenjene umjetnosti

1975. Pokrenut ZGRAF, međunarodni

triennale vizualnih komunikacija.

2004. HDC

2007. DC HGK

Feminizacija zanimanjaRafaela Dražić, Lina Kovačević,

Bilić-Müller, Dora Budor & Maja Čule...

Stipe Brčić [1948]

Nenad Dogan [1950]

Boro Ivandić [1951]

Ivan Doroghy [1951]

Mirko Ilić [1956]

1997. Osnovana UMA Split

s Odsjekom za dizajn

vizualnih komunikacija