24 BROJ 20/ 1054 • 15. OktOBaR 2015.Preporod

www.cdv.ba Kontaktirajte nas putem maila: kolumna@cdv.ba

Vesatijjin forumma zabilježenim u Bosni prije više od 400 godi-na. U našoj zemlji oduvijek se njeguje iskrenu lju-bav prema Ehli bejtu – porodici allahovog Poslan-ka, a.s. ta ljubav nikada nije bila praćena mržnjom prema bilo kome, niti je bila opterećena političkim pretenzijama. Hazreti alija, Fatima, Hasan i Hu-sejn zauzimali su i još uvijek zauzimaju posebno mjesto u srcima bosanskohercegovačkih muslima-na, ali je u njihovim srcima uvijek bilo mjesta i za sve ashabe, a posebno za hazreti Ebu Bekra, Ome-ra i Osmana čija imena, kako to akademik Enes ka-rić pjesnički naglašava, poput zvjezda sijaju s naj-viših položaja u bosanskim džamijama. (No, u osmanskoj Bosni se nije nadijevalo ime Jezid. Za-što, o tome se nije pričalo.) Iskren i nepatvoren od-nos prema ashabima i porodici allahovog poslani-ka, a.s., u našoj zemlji nije se proširio slučajno. Po-sljedica je to smišljene strategije čiji je glavni pro-tagonist u Bosni bio Hasan kafija Pruščak.

Između anarhije i diktature

Najviše stručnih radova i zasebih djela kafija je napisao iz oblasti šerijatskog prava. Za nas je zani-mljiv jedan njegov traktat napisan u vidu stručnog rada. Radi se o raspravi pod naslovom Sejful-qudat (Mač kadije). U ovoj raspravi kafija govori o tome na koji način će se postupati s homoseksualcima ili osobama koje budu imale nedozvoljene seksualne odnose s muhrimom (osoba s kojom je prema šeri-jatskim propisima zabranjeno stupiti u brak) ili ži-votinjom. Većina njegovih prethodnika zastupa-la je stajalište da će se takva osoba kazniti smrću na licu mjesta bez ikakvog sudskog postupka. ka-fija, međutim, suprostavljajući se ustaljenoj tradi-ciji, smatra da se takvim osobama treba suditi ka-ko bi se ispitale okolnosti i dokazala krajnja namje-ra. Na osnovu ove kratke rasprave jasno je da kafi-ja dosljedno slijedi srednji put, u konkretnom slu-čaju, između narodnog linčovanja osumnjičenih i korumpiranog sudstva zalažući se za provođenje pravednog sudskog procesa u kojem će se optu-ženima pružiti mogućnost da iznesu argumente u svoju odbranu.

Svoje najpoznatije djelo Temelji mudrosti o ure-đenju svijeta kafija je napisao s ciljem popravlja-nja stanja u društvu i državi. Obdaren analitičkim umom na osnovu određenih pojava u društvu on je vizionarski shvatio da se osmanska država ne kreće u dobrom pravcu i da je potrebno provesti moralnu i društvenu reformu. Pruščakovi stavovi o uzrocima propadanja države poput: zanemariva-nja pravde; zapošljavanja podobnih, a ne sposob-nih; lakomost velikaša i raširenost mita i korupci-je među državnim službenicima, kao da su pisa-ni za naše vrijeme i našu državu i društvo. Ipak, za nas je važno to što je kafija i u politici zagovarao srednji put između anarhije i diktature zalažući se princip šure (savjetovanja) u donošenju važnih i bitnih državnih odluka.

Hasan kafija Pruščak nesumnjivo je najveći islamski učenjak s kraja XVI i početka XVII stoljeća u Bosni i Hercegovini. Promatrajući s današnje dis-tance njegov životni put i intelektualni angažman ne možemo se oteti dojmu da je Hasan kafija Pruš-čak činio baš ono što je u datom momentu treba-lo učiniti podsjećajući nas na taj način na allaho-vog Poslanika, a.s., čije stope je Pruščak ustraj-no slijedio. U vrijema rata kafiju ćete, s njegovim Pruščacima, naći na frontu kako se bori, bodri, sti-muliše i ulijeva nadu u pobjedu muslimana. U mi-ru kafija je alim koji podučava učenike i piše udž-benike za njih. Svoj novac on ne gomila već ga tro-ši za izgradnju Bogu dragih, društveno korisnih i njegovim sugrađanima potrebnih zdanja: džamije, mekteba, medrese, tekije, hana, imareta i vodovo-da, stvarajući tako savršen sklad između svojih ri-ječi i djela. a srednji put koji je do kraja života slije-dio i promovirao postao je, Bogu hvala, koncept ži-vota bosanskohercegovačkih muslimana.

Neka se Dragi allah, dž.š., smiluje kafiji, mudra-cu iz Prusca i uvede ga u Svoje rajske bašče.

HASAN KAFIJA PrUŠČAKjedan od utemeljitelja srednjeg puta u Bosni i Hercegovini

PišE: HFZ. Dr. ElVir DuranoVić

Hasan kafija Pruščak živio je i djelovao u drugoj polovini XVI i početkom XVII stoljeća kada se islam etablirao u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme bilo je ma-

lo domaćih učenjaka koji su bili u stanju lokalnom stanovništvu objasniti i približiti osnove islama, pa je na alimima koji su se trebali prihvatiti tog za-htjevnog posla ležala velika odgovornost. Naime, čisto islamsko učenje, bez mnogih, stoljećima na-gomilanih natruha trebalo je koncipirati i bosan-skom čovjeku bliskim i razumljivim stilom pre-zentirati. Svaka greška koja bi se pri tom napravila imala bi nesagledive posljedice, jer je postojala ve-lika opasnost da se proširi neutemeljno vjerovanje i obredi. U vrijeme dok se Pruščak još uvijek nala-zio na školovanju, u Istanbulu je 1573. godine osu-đen i pogubljen Bošnjak, Hamza Bali. Prema op-tužnici Hamza je bio otpadnik od vjere i heretik, pozivao je muslimane u zabludu i bezboštvo, vrije-đao čast allahovog Poslanika, a.s., poricao proživ-ljenje i Sudnji dan itd. Ovaj događaj sigurno je bio poznat mladom kafiji. Nekoliko godina kasnije sa-rajevski mulla Bali – efendija pozvao je kafiju da mu pomogne u proučavanju krivovjerstva Ham-zevija u Posavini. kafija je, dakle, bio duboko svje-stan ozbiljnosti situacije i opasnosti koja se nadvi-la nad Bosnom. Stoga ovo doba nazivamo forma-tivnim ili temeljnim za širenje islama u našoj ze-mlji. S obzirom da u svojoj autobiografiji nigdje ne spominje ove događaje istraživači su zaključili da ga je kao iskrenog i pobožnog čovjeka potresla teš-ka sudbina Hamzevija. ako je to tačno, a nemamo razloga sumnjati da nije, Hasan kafija je svoja dje-la pisao s dva polazišta. S jedne strane on je nasto-jao da svojim sugrađanima objasni islamsko učenje da bi ih, s druge strane, spasio teške sudbine koja je zadesila Hamzevije. Pri tom je dosljedno slijedio i promovirao srednji put, pa ga s punim pravom mo-žemo smatrati jednim od utemeljitelja tog koncep-ta u Bosni i Hercegovini. Mnogo je dokaza za to.

Pruščakova vesatijja

Glavno Pruščakovo djelo iz akaida (islamskog vjerovanja) je Rewdatul-džennat (Rajske bašče). U prvoj bašči Pruščak govori o bitnosti vjerova-nja, suštinskoj odvojenosti vjerovanja i djelovanja, imanu i islamu, te ostajući čvrsto uz tradiciju na-ših dobrih prethodnika zaključuje:

“I znaj da je Božija vjera na nebu i zemlji samo jedna, a to je islam, jer allah, dž.š., kaže: ‘Samo je islam kod Boga priznata vjera.’ On je sredina izme-đu pretjerivanja (guluv) i uskraćivanja (taksir); sre-dina između mišljenja onih koji Boga prispodo-bljavaju Njegovim stvorenjima (tešbih) i mišlje-nja onih koji niječu Božija svojstva (ta’til); sredi-na između onih koji poriču slobodnu volju čovjeka (džebr) i onih koji smatraju da je čovjek u svojim postupcima potpuno samostalan (kader); sredina između osjećanja sigurnosti (amn) i očaja (je’s).”

Ovih nekoliko redova iz Rajskih bašči zorno svje-

doče o njegovoj neupitnoj opredjeljenosti za sred-nji put u islamu. Premda ih u Rajskim baščama nigdje ne spominje Pruščak nije zaboravio Ham-zevije. Da slična sudbina više nikada ne bi zade-sila muslimane u Bosni i Hercegovini on se bavio uzrocima njihovih devijacija od kojih je najpogub-niji slijepo povođenje u vjeri (taklid). U uvodu Raj-skih bašči on piše:

“Dužnost je svakom pametnom čovjeku da ste-kne (vjerovanje) preko jakih argumenata i da utro-ši svu svoju snagu da bi naučio ono što treba vje-rovati i općenito i posebno, ne bi li se na taj način spasio slijepog oponašanja u vjerovanju...”

Oponašateljevo vjerovanje i djelovanje vezano je za osobu koju oponaša. ako je ta osoba učena i poznaje suštinu islamskog vjerovanja onda će i oni koji je slijede imati ispravno vjerovanje. ali šta je s onima koji slijede osobe koje to, osim po uzurpira-noj tituli (imam, šejh, itd) ni po čemu ne zaslužu-ju? Zar nije i u današnje vrijeme, kao što je bilo u Pruščakovo doba, slijepo slijeđenje duhovnih au-toriteta uzrok velikog zastranjivanja u vjeri što za posljedicu ima sukob i prolijevanje nevine musli-manske krvi?

Razmatrajući pitanje porodice allahovog Posla-nika, a.s., kafija zauzima srednji put između onih koji u ljubavi prema Vjerovjesnikovim potomcima pretjeruju i onih koji su prema njima ravnodušni i koji ih se odriču.

“Svakog od njih treba spominjati s dobrim, a ni-je dozvoljeno prelaziti granicu u ljubavi prema ne-kom od njih ili se nekog od njih odricati. Dozvolje-no je mrziti onoga ko ih mrzi...jer je alejhiselam rekao: ‘Opominjem vas u pogledu mojih ukućana i roda’ i ‘Boga se bojte i Boga se čuvajte u pogledu mo-jih drugova.”

Zastanimo malo nad ovim Pruščakovim misli-

Devetog oktobra 2015. godine navršilo se tačno 400 godina od smrti Hasana Kafije Pruščaka. Tim povodom direktor Uprave za nauku i obrazovanje Rijaseta IZ, akademik Enes Karić, inicirao je niz sastanaka koji su rezultirali dogovorom prema kojem će Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka zajedno s El-Kalemom publicirati prigodno izdanje o Hasanu Kafiji, njegovom životu i radu s posebnim osvrtom na Pruščakovo najpoznatije djelo Usulul-hikem fi nizamil-alem (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). Institut će također u saradnji s Fakultetom islamskih nauka, a pod visokim pokroviteljstvom reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, organizovati naučni skup o Hasanu Kafiji 11. novembra 2015. godine u Sarajevu na kojem će učestvovati eminentni učenjaci koji su se tokom svog naučnog rada bavili Pruščakom i njegovim naučnim opusom.

Džamija Hasana Kafije u Pruscu