hrvatskodrustvopisaca.hr · 2018. 10. 26. · knji@evna republika, ~asopis za kn‘evnij ost...

KNJI@EVNA REPUBLIKA, ~asopis za knji‘evnost

Izdava~i Hrvatsko dru{tvo pisaca i Profil

Glavni i odgovorni urednik Velimir Viskovi}

Ure|uju Branimir Donat, Tonko Maroevi}, Sibila Petlevski, Velimir Viskovi}

Lektorica Jasna Ba{i}

Korektor Ivica Kihali}

Kompjutorski slog Durieux d. o. o.Tisak Profil

Uredni{tvo Basari~ekova 24, 10000 Zagreb

Godi{nja pretplata 200,00 kn • Cijena dvobroja 50,00 kn • Godi{nja pretplataza europske zemlje 50 eura; za ostatak svijeta 70 eura. Uplata na ra~un kodCentar banke 2382001–1100021653.

CIJENA 50,00 kn

SADR@AJ

Da{a Drndi}: O, Gorizia, tu sei maledetta, 3

OGLEDI, ISTRA@IVANJA

Rujana ̂ imbur: Konstrukcija ‘enskoga identiteta u romanu »Sula« ToniMorrison, 19

Ariella Fabrio: Interpretacija svijeta na ‘enski na~in u Dacije Maraini, 36

Slavica Jakobovi} Fribec: Marija Juri} Zagorka: protagonistica nenapisanepovijesti hrvatskog feminizma, 43

Bernarda Katu{i}: Totem totalnog ~ovjeka, 53

Jadranka Pintari}: [opingholi~arke, plavu{e i sponzoru{e ili Chick lit usimulakru, 65

NOVE PJESME

Lidija Vuk~evi}: La‘ni futur, 74

PAUL VIRILIO

@arko Pai}: Brzina, svjetlost, apokalipsa, 97

David Cook: Paul Virilio: Politika ’realnog vremena’, 107

Paul Virilio: Javni osje}aj, 131

KLOPKA ZA USPOMENE

Maja Bo{kovi}–Stulli: Drenovac, 157

GODI[TE IV Zagreb, svibanj–lipanj 2006. Broj 5–6

POEZIJA U PRIJEVODU

Darija @ili}: Iz pjesni{tva suvremenih arapskih autorica, 163

Amal al–Juburi, 165

Dhabya Khamees, 166

Lisa Suhair Majaj, 168

Claire Gebeyli, 169

Thurayya al–Urayyid, 171

Mohja Kahf, 172

Amina Said, 173

Nazik al–Mala ika, 174

Venus Khoury–Ghata, 175

Naomi Shihab Nye, 176

Munia Samara, 177

Etel Adnan, 179

KRITIKA

Marijan Krivak: Akutna pitanja suvremenosti(@arko Pai}: Politika identiteta. Kultura kao nova ideologija), 181

Jadranka Pintari}: Mu~an teret neokajane ljubavi(Dora Kinert Bu~an: Zamalek), 185

Marina Protrka: Globalnost kao glomicidnost(Jean–Luc Nancy: Stvaranje svijeta ili mondijalizacija), 189

Ljerka Shiffler: [opova filozofska slika svijeta(Fedora Ferluga–Petronio: Kozmi~ki svijet Nikole [opa. @ivot i radmetafizi~kog pjesnika), 191

Snje‘ana Kordi}: Upute jezi~nim cenzorima(An|ela Fran~i}, Lana Hude~ek, Milica Mihaljevi}: Normativnost ivi{efunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku), 194

Mateo @agar: Pjesme starih (istarskih) Slavena(Igor Grbi}: Istria glagolju{ta), 208

Snje‘ana Kordi}: Purizam u jeziku(Nils Langer i Winifred Davies: Linguistic purism in the Germanic languages), 211

Josip Danoli}: Muka srpsko–hrvatskoga po Greenbergu(Robert D. Greenberg: Jezik i identitet na Balkanu, raspad srpsko–hrvatskoga),216

Marina Protrka: Bjelina papira i crnilo rije~i(Nives Opa~i}: Iza rije~i. Prtinom i cijelcem), 219

Da{a Drndi}

O, Gorizia, tu sei maledetta

Svibanj je 1915. Italija vi{e nije neutralna. Od Austrougarske ne dobiva Tren-tino, Ju‘ni Tirol i Istru, {to tra‘i kao nagradu za ostajanje po strani. Ali ratovimalo koga ostavljaju po strani. Stoga, uvrije|ena, Italija vodi tajne pregovore sAntantom, nakon kojih prelazi na njenu stranu. U ratu uvijek postoje sukob-ljene strane. Veliki rat bio je sukob dviju strana s istim ciljem. S ciljem da seosvoji svijet. Za sebe. Za jednu stranu. Stupanjem u rat na strani Antante, Ita-lija ponovno tra‘i: Trentino, Trst, Slovensko primorje, Istru, dio Dalmacije iAlbanije, kao i pravo na turske pokrajine Adaliju i Smirnu, pro{irenje kolonijau Africi i tako redom. Mnogo tra‘i. Ono {to nakon Prvog rata nije dobila, Ita-lija je poku{ala nadoknaditi u Drugom. Ratovi su velike igre. Razma‘eni dje-~aci pomi~u figurice olovnih vojnika na svojim {arenim kartama. Ucrtavaju do-bitke. Kao u »Monopolyju«. Onda odlaze na spavanje. Karte lete nebom kaoavioni od papira, lije‘u na gradove, polja, planine i rijeke. Poklope ljude, raz-mjeste ih po unaprijed ucrtanim crvenim to~kicama. Kao u ma|ioni~arskomtriku, svaki ~ovjek postane kositrena figurica, u ratu, figurica koju dje~aci raz-mje{taju, sele, tamo–amo, zajedno s njihovim ku}ama i njihovim glupim snovi-ma. Karte razma‘enih dje~aka prekrivaju ono {to je bilo, zakopavaju pro{lost.Kad se igra zavr{i, dje~aci se odmaraju. Dolaze povjesni~ari koji okrutne igrenezasitnih manga{a pretvaraju u la‘. Stvara se nova pro{lost koju }e novi dje-~aci ucrtavati u nove karte kako igra nikada ne bi zavr{ila.

Italija pristaje uz Antantu. Stvara se nova fronta — Talijanska. Na So~i sevode velike bitke. So~a prolazi kroz Goricu, Goriziju, Görz, Goritz. So~a, Ison-zo, rijeka je ~udesno tirkizne boje. U svom koritu ona ~uva povijest koja povje-sni~arima izmi~e. So~a je rijeka nalik na ~ovjeka. ^as tiha, ~as ljuta. Kad jeljuta, dobiva veliku snagu. Kad je tiha, pjeva. Godine 1915. Talijani vode ~etiristra{ne bitke na So~i. Godine 1916., u {estoj bitci na So~i (bilo ih je jedanaest––dvanaest) Talijani kona~no zauzimaju Goriziju. Vi~u Viva! Evviva Italia! So~aje crvena. Obnevidjela. Ki{e ka‘u, mi }emo ti izlije~iti rane. Ki{e se uvla~e u

3

So~u ‘estoko, kao podivljali ljubavnici. So~a {uti. Njene blatom i krvlju za-mu}ene vode rastu a ki{e ih ne uspijevaju o~istiti. Na njenom dnu kotrljaju sekosti koje, kao golema ~egrtaljka, remete njen san. Do danas.

So~a je teku}a arhiva povijesti; skladi{te ratova i ljubavi, legendi i mitova.Ona je koronarna arterija koja hrani svoje obale, koja dr‘i svoje organe na oku-pu da se ne raspu. Ona je ~udesna zraka kozmosa u kojoj svjetluca trajanje.Ona je premre‘ena mostovima koji kao ra{irene ruke pozivaju u zagrljaj. PjevaUngaretti: Questo e l’Isonzo/ e qui meglio/ mi sono riconosciuto/ docile fibre/ del-l’universo...

Po~etkom srpnja 1906., strastveni lovac nadvojvoda Franz Ferdinand ne-voljko odla‘e pu{ke i napu{ta svoj omiljen dvorac u Konopi{tu. Dvorac u Ko-nopi{tu le‘i u gustoj borovoj {umi sredi{nje Boemije okru‘en bogatim lovi{-tima. Iznutra, dvorac je presvu~en u skupu ko‘u i mahagoni i ispunjen gomi-lom Ferdinandovih lova~kih trofeja. Ferdinand je najvi{e obo‘avao loviti bizo-ne. Dvjema svojim lova~kim ekspedicijama u Poljsku zamalo je istrijebio evrop-skog bizona kao vrstu. Dvorac je zapravo otmjeno i skupocjeno groblje ‘ivoti-nja. Ferdinand vodi ra~una o prepariranju svojih ‘rtava. U Konopi{tu, na tisu-}e posmrtnih ostataka njegovih ‘rtava bri‘ljivo se pune i sla‘u u staklene vi-trine. Njihove glave vise po zidovima svuda naokolo, a zidova u Konopi{tu imamnogo; njihovi zubi i kljove, koje predano popravljaju i la{te lokalni stomatolo-zi, sla‘u se na postolja presvu~ena ljubi~astim velurom pa pola‘u u kov~e‘i}eod kristalnog stakla s prigodno izrezbarenim ukrasima. Osim lova~kim trofeji-ma, sale dvorca u Konopi{tu pretrpane su namje{tajem koje Franti{ek dovla~iiz svoje, tako|er omiljene Ville d’Este. Zatim, tu je oru‘je, tu je gomila razno-raznih oklopa, ukupno 4618 komada. Osim prema bizonima, Franz gaji poseb-nu naklonost prema svetom Juraju, pa je tako sakupio i 3750 kipi}a tog mito-lo{kog kr{}anskog mu~enika dok ubija »a‘dahu«. Nadvojvoda Ferdinand velikije sakuplja~. Skuplja antikvitete, slike naivnih »majstora«, seoski namje{taj,svakojake male i velike upotrebne i neupotrebljive predmete od keramike, ka-menje i minerale, bojeno staklo, satove i medalje.

Dvorac je okru‘en prostranim i njegovanim ru‘i~njakom. Ru‘i~njak posje-}uju gosti i stru~njaci za hortikulturu, a kad ugledaju ru‘i~njak svi oni uzdah-nu aaah. Me|u ru‘e ukopani su brojni renesansni kipovi.

Trideset i pet godina kasnije, dvorac u Konopi{tu zapinje za oko visokimesesovskim du‘nosnicima koji ga pretvaraju u svoje odmarali{te. Hitler nala‘eda se najve}i dio Ferdinandove zbirke prebaci u muzej Wehrmachta u Pragu.Hitler tako|er nala‘e da se preostala 72.712 eksponata odvezu u Be~ kako biih »nakon rata« prebacio u svoj privatni, jo{ neizgra|en muzej u Linzu. Prijenego {to se useljavaju u Konopi{te, nacisti nare|uju da se dvorac izvana i iz-nutra oboji u crno.

Godine 1945. njema~ka vojska ubrzano se povla~i iz Konopischta/Konopi{-ta. Preostale zbirke, u velikoj hitnji sakrivaju se u rudnicima soli u Bad Aus-seeu. Nakon rata, sve {to je Franz Ferdinand sakupio vra}a se u Konopi{te.

4

Austrijska vlada vrlo se po tom pitanju buni, a s njom i vojvoda od Hohenber-ga, ali od njihovog protesta slabe vajde.

Franz Ferdinad dakle napu{ta Konopi{te–lovi{te, u Be~u sjeda na »Wohei-ner Bahn« (linija Venecija — Trst) i zaustavlja se na ‘eljezni~kom mostu umjestu Solkan/Salcano, zapravo u tjesnacu nad rijekom So~om/Isonzo, u nepo-srednoj blizini Gorizije/Nove Gorice, danas na samoj slovensko–talijanskoj gra-nici koja samo {to opet nije nestala u novom, dakako povijesnom ra|anju jo{jednog carstva — Evropskog. Limena glazba svira, lepr{aju zastave i zastaviceAustrougarske monarhije, ona crno–‘uta ve} donekle zastarjela, ona sporazum-na, Ausgleich zastava, pa trgova~ko–pomorska crveno–bijelo–zelena s dvije kru-ne, pa ratna zastava, Kriegsflagge koja }e nepunih osam godina poslije, 1915.,i{~eznuti.

^etvrtak je. Nebo je ~isto. Preko njega preleti po koja mala crna ptica, br-zo, kao uznemireno oko. Iz klanca pod mostom dopire povjetarac s mirisomocvalih cvjetova lipa, mladica borovih grana, mahovine i hladne vode. So~a te~emirna i ~ista; di{e ravnomjerno i duboko.

Najvi{e ima djece jer ljetni su praznici. Najvi{e djeca ma{u jer su djeca;pojma nemaju o povijesti. To~no deset godina kasnije, ta ista djeca, na istommjestu, ukopana u vlastite rovove, puzat }e po blatu, onda nestajati u So~i, aslike ovog sve~anog ljetnog dana, kao krijesnice, kao uspavanka, kao jeka, pro-bijat }e se kroz podivljale brzake smaragdne »svete vode« i useliti se pod nji-hove kapke {ap}u}i im »zbogom« na najmanje pet jezika. A oni }e u samrtnomhropcu dozivati svoje mame Mutti, mama! mamma mia, oh mamma! majko!anyuka, anyuka! mamusiu! Maminka! Ptice ne}e letjeti. Ptice }e padati. Crnaki{a ptica postat }e mrtva~ki pokrov So~e.

Franz Ferdinand, pra}en ~lanovima svoje obitelji, izlazi iz vlaka, rukuje ses graditeljima, ma{e okupljenom svijetu, smije{i se, onda prilazi ogradi tog ~u-desnog bijelog mosta isklesanog od 4533 kamena bloka kra{kog vapnenca i za-gleda se u rijeku koja blista. Arhitekt Rudolf Jaussner i in‘enjer Leopold Orleyne kriju ponos i uzbu|enje. Franz Ferdinand gleda u rijeku So~u/Isonzo i poj-ma nema koliko joj je ljubavnih zakletvi i strasnih obe}anja upu}eno dok seona nadimala, ljutito izlijevala, nemo}na da zaustavi upad u svoje nebo. Jaus-sneru i Orleyju trebalo je gotovo dvije godine da ostvare ovo ~udo: najve}i lu~ni‘eljezni~ki most ikada podignut preko jedne rijeke. U most je ugra|eno pettisu}a tona kamena; sredi{nji luk, dovr{en za samo osamnaest dana, ima ra-spon od osamdeset i pet metara, do tada nevi|eno.

Tako je pu{tena u promet ~uvena »Transalpina«, pruga koja }e obalu, od-nosno Trst, izravno povezivati s Austrijom. Monarhiji je bila potrebna direktnaveza s njenim ju‘nim provincijama, Monarhija nije ‘eljela prolaziti kroz tu|iteritorij, primjerice kroz Udine. Monarhija je sama sebi bila dovoljna dok jojzemlje koje je posjedovala nisu postale nedovoljne pa ih se za‘eljela jo{; doknije izgubila i ono {to je imala. Danas u Goriziji kroz glavni ‘eljezni~ki kolod-vor prolazi stara pruga »Meridionale«, sagra|ena u drugoj polovici osamnae-stog stolje}a. Vlakovi koji se zaustavljaju u Goriziji poluprazni su. Gorizia kao

5

da jo{ uvijek lije~i ratne rane. Novoj Gorici ostala je »Transalpina«. Na graniciizme|u Nove Gorice i Gorizije nalazi se Muzej u kojem se ~uvaju male pro{lo-sti bezimenih. Na nekada{njoj »tvrdoj granici«, kojom je Gorizia, kao da je ka-kav kola~, neuredno prerezana na dva nejednaka dijela, na toj nekada{njoj»tvrdoj granici« danas se nalazi trg kojim za sada mogu {etati svi. Izvan trga,s obje strane presje~enog grada, jo{ uvijek stoji zra~ni zid.

Njegovo viso~anstvo Franz Ferdinand i vojvotkinja od Hohenberga, SophieChotek, zadnji put prelaze preko Solkanskog mosta u utorak nave~er, 23. lip-nja 1914. Bra~ni par u Be~u sjeda na »Transalpinu« koja ih ima dovesti doTrsta. Prozori njihovog kupea otvoreni su. Lipanj je pa lipe miri{u. Sophie pje-vu{i Na lijepom plavom Dunavu, a Franz pita: Mo‘da i ovoj rje~ici ispjevajupjesmu? Sophie ka‘e: Ne vjerujem. To je mala rijeka, neva‘na i nepoznata.Franz ka‘e: Mo‘da ne bude uvijek tako. Sophie i Franz jedno drugom nazdrav-ljaju ~a{om prvoklasnog rashla|enog Tokaya. Oni to ne znaju, ali njihova srcakucaju onako kako te~e So~a, tada, na Solkanskom mostu.

U srijedu, 24. lipnja Franz se ukrcava na ratni brod »Viribus unitis«. Una-to~ zebnji, on ‘eli vjerovati da }e doista »ujedinjenim snagama« sa~uvati svojecarstvo. Ali ‘ivac evropske povijesti ve} je ogoljen. Italija i Austrija sve bli‘e suzagrljaju uzajamne mr‘nje. Ra|a se nova etika nesporazuma. Takozvano »nas-ljedno neprijateljstvo« izme|u Austrije i Italije pretvara se u jednu od najakut-nijih evropskih nacionalisti~kih netrpeljivosti, u neku vrstu negativne »folie adeux«, u »dogovorno« izabranu mr‘nju u ~ije se mre‘e hvataju Njema~ka iFrancuska, Gr~ka i Turska, Amerika i Rusija, Vijetnam i Kambod‘a, Hrvatskai Srbija... Bijela mrlja razuma.

Manjim brodom Franti{eka potom vozaju Neretvom do Metkovi}a, pa vla-kom do Mostara, pa malo do Ilid‘e gdje ga ~eka Sophie. U petak i subotu, 26.i 27. lipnja, u blizini Sarajeva nadvojvoda prisustvuje planinskoj vje‘bi 15. i 16.vojnog korpusa, ali tada ve} postaje jasno da svaki poku{aj stvaranja novog po-~etka, pa tako i Ferdinandov, po pravilu vodi ka zavr{etku, kao {to se u sva-kom svr{etku krije neki po~etak. Pri~a se da je, nakon {to je pogo|en, nadvoj-voda s olak{anjem {apnuo svom pobo~niku: »Bog ne dopu{ta izazove. Vi{a silaponovno je uspostavila red koji ja vi{e nisam mogao odr‘ati.« U srpnju 1914.,Franz Ferdinand i Sophie ukrcavaju se na isti austrougarski ratni brod, »Viri-bus unitis«, kojim su i do{li, ovaj put u ljesovima. U rujnu 1914. Ruski glavnisto‘er tiska »Kartu budu}e Evrope« koja je zapanjuju}e nalik na onu skrojenu1945. Metak kojim je Princip pogodio Ferdinanda ~uva se u Konopi{tu.

Dvadeset peti je svibnja 1915. Preko Solkanskog mosta prelazi posljednjiputni~ki vlak iz Be~a prema Trstu. Do 1918. ru{en, bombardiran, popravljanpa ponovno pod bara‘nom vatrom, Solkanskim mostom kotrljaju se baterije,stupaju kolone vojnika sukobljenih vojski — austrijske, austrijsko–njema~ke italijanske. Stupa i Bruno Baar.

[estom, najkrvavijom od jedanaest, dvanaest, Bitaka na So~i, vo|enoj od 5.do 17. kolovoza 1916., Italija otvara sebi put prema Trstu. Gorizia, u zagrljajurasko{nih vrtova i pala~a, za{ti}ena planinskim masivima, s Vipavom i So~om

6

kao dijamantnom ogrlicom na prsima, taj mali Homburg, ta varljiva preslikaBaden–Badena, jo{ mnogo godina poslije u vrelim ljetnim mjesecima ne}e pri-vla~iti austrijsku aristokraciju kao nekada.

General Cadorna 5. kolovoza 1916. raspore|uje dvadeset i dvije talijanskedivizije du‘ So~e. Naspram njih, naredbu za napad ~eka devet divizija premo-renih i obeshrabrenih austrougarskih vojnika, uglavnom premladih i prestarihza ratovanje.

Bruno Baar tada ima ~etrdeset i devet godina. Ima trbuh, troje djece i ‘e-nu koja pe~e kola~e za austrijske vojnike. Ima vinariju u kojoj vi{e ne pravivino. Ima kolekciju najnovijih gramofonskih plo~a na 78 obrtaja koje trenutnone mo‘e slu{ati pa o njima ma{ta dok mar{ira poplavljenim obalama So~e, papjevu{i La donna e mobile jer obo‘ava Carusa. Njegova Marisa, pak, dok nji{u}ikukovima na oguljenim visokim potpeticama nosi kiflice s orasima u bordel zaaustrougarske oficire, zami{lja da je Bice Adami koja uz klavirsku pratnju i Voilo sapete milansku publiku di‘e na noge. Svoj od lo{eg duhana ogrubjeli glasMarisa Baar, ro|ena Bra{i}, poku{ava sopranizirati ali ne ide. Kap ljetne ki{epadne joj na trepavicu gdje se zadr‘i prave}i minijaturnu kristalnu kuglu ukojoj se zrcali njena budu}nost. Pjeva Marisa Baar Voi lo sapete ne slute}i da}e je Bice Adami dugo nad‘ivjeti.

Cadorna zapo~inje bitku diverzantskom artiljerijskom paljbom 6. kolovoza1916. Ju‘no, prema Monfalconeu, on razmje{ta dvije pje{adijske jedinice dvajukorpusa kao mamce. Cadornina prijevara ne uspijeva. Austrijske jedinice nepomi~u se s mjesta. Franz Graf Conrad von Hötzendorf ionako je ve} smanjiobroj svojih vojnika du‘ fronte na So~i kako bi oja~ao ofenzivu kod Trentina.Zato Cadorna ‘eljeznicom (Transalpinom) svoje trupe iz Trentina hitro preba-cuje na So~u. @estoke borbe, koje opasno izmi~u kontroli, po~inju dva dana ka-snije u Oslaviji i na Podgori kad Cadorna osvaja planinski vrh Sabatina. Nadan 8. kolovoza jedinice 12. talijanske divizije ulaze u Goriziju. Sutradan tali-janska vojska pod bara‘nom vatrom prelazi So~u. Dr‘e}i pu{ke visoko iznadglave kao da prenose djecu, kao da nazdravljaju nebu, vojnici ska~u u rijeku ipjevaju Garibaldijevu himnu:

Si scopron le tombe, si levano i mortii martiri nostri son tutti risorti!Le spade nel pugno, gli allori alle chiome,la fiamma ed il nome d’Italia nel cor:corriamo, corriamo! Sù, giovani schiere,sù al vento per tutto le nostre bandiereSù tutti col ferro, sù tutti col foco,sù tutti col nome d’Italia nel cor.Va’ fuori d’Italia,va’ fuori ch’~ l’ora!Va’ fuori d’Italia,va’ fuori o stranier!

8

Narod }e poslije pjevati druge pjesme. Najvi{e }e pjevati ‘ene, najvi{e }epjevati pjesmu s refrenom O, Gorizia, tu sei maledetta.

Austrijski {rapneli fiju~u pretvaraju}i pijanu So~u u bazen zelenoplavogpjenu{ca. Onda nastane stra{na ti{ina izre{etana o{trim sun~evim zrakama ina So~i zaple{e golemi grimizni veo, mokar i ljepljiv i gust. Vojni~ke trube dajuznak za juri{ i sive odore postrojavaju se u za{titni vatreni zid. Taj ‘ivi zid, savod bubica i{~upanih krila, vi~e Avanti Savoia! Kameni most preko So~e pogo-|en je dan ranije. In‘enjeri osposobljavaju ‘eljezni most preko kojeg iz Milanai Udina ide pruga za Goriziju i Trst. Preko njega talijanske borbene baterije,sad ve} u ranama i ritama, galopiraju ka suprotnoj obali pucaju}i na Austrijan-ce koji se povla~e. Za vojnicima, pod {umom kopalja juri{aju karabinjeri, alpini,bersaljeri, pje{adija i konjica. Za jedne, Gorizia je osvojena. Za druge, Gorizia jepala.

Bruno Baar uspinje se na brdo i bitku promatra skriven iza hrapavog de-bla stogodi{njeg bora na kojem je netko urezao srce. ̂ ini mu se da vidi skupi-nu dokone djece koja se dobrovoljno razvrstava u dva tabora odijeljena tankimkoncem. ̂ ini mu se da gleda kako s obje strane konca djeca le‘e potrbu{ke ipu{u a konac se di‘e u zrak, izvine se u zmiju pa padne na zemlju kao lahor.Taj konac je granica, ka‘e Bruno Baar. On }e uvijek vijugati tamo–amo. Ondaka‘e: Idem se predati.

U [estoj bitci na So~i gine 20.000 talijanskih vojnika a 31.000 ih nestaje ilizavr{ava u zarobljeni{tvu. Talijani zarobljavaju 19.000 vojnika austrougarskevojske, 67 komada artiljerijskog oru‘ja i gomilu mina i mitraljeza. Austrijskigubici broje 71.000 ljudi, {to poginulih, {to nestalih, {to zarobljenih. @rtve svihdvanaest bitaka na So~i iznose za Talijane — 1.205.000, za Austrijance —1.291.000 ljudi.

Na Talijanskoj fronti u Prvom svjetskom ratu gubici Kraljevine Italije su:650.000 ubijenih, 947.000 ranjenih, 600.000 zarobljenih i/ili nestalih; ukup-

no 2.197.000 ‘rtava.Gubici Austrougarskog carstva na Talijanskoj fronti su:1.200.000 ubijenih, 3.620.000 ranjenih i 2.200.000 zarobljenih i/ili nestalih;

ukupno 7.200.000 ovako il’ onako obezglavljenih.Kasnije, napravljena je komemorativna medalja za osvajanje Gorizije. Me-

dalja se dijelila najhrabrijima, onima koji su pre‘ivjeli i onima koji su poginuli.Onima koji su nestali medalja se nije mogla dati. Ti nestali veliki su problemjer, ne mo‘e se tek tako nestati. Pretvoriti se ni u {to. Ti nestali su problemjer kad–tad iskrsnu. Vrate se. Bez obzira na vrijeme, bez obzira na oblik ukojem se vrate, u ne~ijem tu|em tijelu, u nekom glasu, uvijek ostave trag. Kadse vrate smetaju, jer medalje su ve} podijeljene. Medalja za hrabrost u [estojbitci na So~i va‘na je medalja; ona govori o zauzimanju jedinog koridora kojije iz Italije vodio u Austrougarsku. Najvi{e talijanskih medalja dobili su borci45. pje{adijske divizije jer najvi{e je poginulo boraca 45. pje{adijske divizije. NaSo~i. U So~i. Medalju je »osmislio« Gori~anin Castellucci. Danas na tr‘i{tu ne-ma mnogo tih medalja. One su velika rijetkost, pa im cijena raste. Kolekcionari

9

ih kupuju za po pedeset eura i vi{e. Taman koliko vrijedi zaboravljen ‘ivot.Evo je:

Osim medalja, postoje suveniri koji podsje}aju na Bitke na So~i. Izvorni inovovremenski. Primjerice, dvadesetak centimetara visoke poniklovane vaze od80 milimetarskih ~ahura, s ugraviranim tornjevima i kapijama koje obilje‘avajuulazak u Goriziju. Na njima pi{e Ricordo im Gorizia i Ricordo di Gorizia i uvitrini ih kao trofeje ~uva Bruno Baar. Evo:

To je radi sje}anja. Medalje i suveniri op}enito. Za one koji imaju vremenasje}ati se. Najbolje je sje}ati se kad se ostari. @ivot se tada smiri. Jer, svje‘asje}anja zapravo nisu sje}anja, jo{ uvijek su doga|aji. Jedino {to, kad se ostari,sje}anja postaju varljiva, iskrivljuju se, pa je te{ko zaklju~iti jesu li ta (stara~ka)sje}anja ikada bila stvarnost.

Bruno Baar ne pi{e ku}i s fronte. Nema kad. Vra}a se ubrzo nakon {toodlazi. Ka‘e: Treba se prilagoditi. To ka‘e na talijanskom, jer sve vi{e govoritalijanski, njema~ki zaboravlja.

Mnogi pi{u. Najvi{e pi{u oni koji nestaju. Zato se njihova pisma ~uvaju.Neka pisma danas se prodaju na aukcijama, kao one medalje i suveniri.

Ja nisam nestao. Ja sam novinar, izvje{tavam s raznih boji{ta. U Gorizijudolazim 1916. u pratnji gospodina Uga Ojettija, ~uvenog fjorentinskog likovnogi knji‘evnog kriti~ara. Ojetti je zadu‘en za za{titu povijesnih spomenika i umjet-ni~kih djela u ratnim zonama.

10

Da, jer ‘ivimo u zemlji suvremenika koji nemaju ni pretke ni nasljednikezato {to nemaju sje}anje. Kad umremo, sve umire s nama.*

Tu je i redovnik Giorgio, pukovnijski kapelan, vrlo nao~it. Onako visok, {i-rokih ramena, zavodljivog osmijeha i neobi~no temperamentnih, ovosvjetskih na-zora, gotovo sam siguran da se uklju~io u borbene akcije. Uostalom, znam da sena tisu}e sve}enika i redovnika bori u talijanskoj vojsci; mnogi ginu. To je uredu, ma {to pape govorile i vjera propovijedala. To je kao u novinarstvu. Uko-liko ne ‘eli{ lagati, istina nikada nije relativna.

Sna‘no ki{i za vrijeme mog boravka u Goriziji. Najve}i gradski hotel je zat-voren, pa ru~amo u skromnijem hotelu »La Posta«. Hranu nam serviraju u ku-hinji jer je neposredno prije na{eg dolaska na blagovaonicu pala austrijska gra-nata. Odli~no objedujemo: minestrone, ov~etinu s povr}em, puding i vo}e. Nakraju, kava kakvu od po~etka rata nisam pio niti u jednom kutku Evrope. Nadgradom talijanske i austrijske baterije razmjenjuju pozdrave.

Prelazimo Isonzo i sti‘emo na Friulijsku visoravan. Kroz olovnosive oblakeprobija se sunce i obasjava za‘arene bedeme Krasa. Iza tih bedema le‘i Trst, ta-lijanski grad ~e‘nje. Ali, prije nego {to se ~e‘nja Talijana ostvari, Kras }e jo{dugo krvariti.

Mnogo godina poslije Bruno Baar unucima pri~a, pri~a i Adi Baar, udanojTedeschi, kako je to bilo na So~i, jer unuci uvijek pitaju, [to si radio u ratu,djede? jer i djeca pitaju, [to si radio u ratu, o~e?

11

* Ugo Ojetti (1871 — 1946) knji‘evnik i povjesni~ar umjetnosti. Osniva~ i urednik ~asopisa »De-dalo« (1920 — 1933), »Pegaso« (1929 — 1933), »Pan« (1933 — 1935); povremeni urednik lista»Corriere della sera« i njegov dugogodi{nji likovni i knji‘evni kriti~ar. Pisao novele, romane,humoristi~ke refleksije, sastavljao antologije. Tradicionalist. ̂ lan Fa{isti~ke stranke od njenogosnivanja.Poprili~nu skupinu talijanskih intelektualaca fa{izam je op~inio, poslije su, ka‘u, progledali,pa su stranku napu{tali. Luigi Pirandello pristupa 1923, Nobelovu nagradu za knji‘evnost do-biva 1934; Curzio Malaparte pristupa 1921, istupa 1931. Malaparte se ina~e zvao Kurt ErichSuckert. U o‘ujku 1925. u Bologni se odr‘ava kongres fa{isti~kih intelektualaca ~iji manifestpotpisuju Luigi Barzini, Antonio Beltramelli, Francesco Coppola, Enrico Corradini, Carlo Foà,Filippo Tommaso Marinetti, Curzio Malaparte, Ugo Ojetti, Massimo Bontempelli, SalvatoreDi Giacomo, C. E. Opo, Sergio Panunzio, Aberto Panzini, Camillo Pellizi, Ildebrando Pizzetti,Enrico Prampolini, Ardengo Soffici, Ugo Spirito, Gioacchino Volpe i jo{ neki.Godine 1926. osniva se Talijanska akademija; predsjednik postaje Guglielmo Marconi koji od1930, tri godine prije nego {to Hitler dolazi na vlast i osam godina prije dono{enja Mussoli-nijevih rasnih zakona, sistematski spre~ava prijem ‘idovskih kandidata u Talijansku akade-miju obilje‘avaju}i njihova imena velikim slovom »E« (Ebreo — @idov).Me|u ~lanovima Akademije nalaze se kompozitori Pietro Mascagni, Ottorino Respighi i Um-berto Giordano, znanstvenik Enrico Fermi, pisci Giovanni Papini, Antonio Beltramelli, AlfredoPanzini, Luigi Pirandello, Ugo Ojetti i Filippo Tommaso Marinetti, slikari Achille Funi i Giu-lio Aristide Sartorio, povjesni~ar Gioacchino Volpe i povjesni~ar religije Raffaele Pettazzoni,kipar Adolfo Wildt, likovni kriti~ar Emilio Cecchi i glazbenik Ildebrando Pizzetti. Svima njimana raspolaganju je zama{na mjese~na naknada, besplatno putuju prvom klasom, ljudi im seobra}aju s »Ekscelencijo«, a na javnim sve~anostima pojavljuju se u odorama akademika, no-se}i ukrasne ma~eve.Godine 1926. donosi se i zakon po kojem je u srednjim {kolama zabranjeno Talijankama dapredaju filozofiju, povijest, talijanski jezik i knji‘evnost, te gr~ki i latinski.

Borbe su se vodile za drugu planinu, za Sabatino, pri~a Bruno Baar. Stano-vali smo tada u via Romagna 8. Imali smo krasan pogled na Isonzo. Oko ku}ebilo je vrtova i stabala, mnogo zelenila. Gorizija je osvojena oprezno, da se neo{teti, jer svi su ra~unali na nju, i Talijani i Austrijanci, jer kad rat zavr{i,kanili su se vratiti u grad. Tako, Gorizija je bombardirana samo malo, iz tak-ti~kih razloga. Ljudi su nastavili ‘ivjeti u Goriziji. Bile su tu bolnice i kavane,a u pokrajnjim ulicama topni{tvo i dvije javne ku}e, jedna za vojsku, druga za~asnike. Krajem ljeta no}i su postajale prohladne. Borbe su se vodile u planina-ma, s druge strane grada, metalni ‘eljezni~ki most bio je ulubljen granatama,tunel uz Isonzo razru{en. Drvored u Corso Italia ostao je netaknut. U gradu jebilo djevojaka koje su ~ekale svoje vojnike. Nakon borbi, na planini nije bilo nihrastove ni borove {ume, ostali su samo panjevi, raskoljena debla i razrovanazemlja. Ja sam ponovno po~eo praviti svoj »picolit« i svoj »asti«.

Kad sam se vratio, pri~a Bruno Baar, jo{ uvijek bismo ponekad ~uli kakoispod na{ih prozora kroz tamu stupaju trupe i kako traktori vuku topove. No}use odvijao gust promet, po cestama mazge sa samarima s obje strane nakrcanimsanducima s municijom, sivi kamioni koji prevoze ljudstvo. Do{la je jesen, snjom i ki{e. Vinogradi su bili prorije|eni, nad rijekom su visjele magle, a nadplaninom oblaci, i kamioni su cestom rasprskavali blato, i trupe su bile blatne ipromo~ene u onim njihovim kratkim pelerinama. Ponekad je ovuda prolaziokralj. On je ‘ivio u Udinama i dolazio je vidjeti kako stvari stoje, a stvari sustajale vrlo lo{e. Za ki{ama je do{la kolera, ali su je obuzdali, tako da je nakraju od nje umrlo samo sedam tisu}a vojnika.

Pri~a Bruno Baar a Haya pita, [to si TI radio u ratu, djede?Sve izmi{lja, ka‘e Haya Tedeschi. To Hemingway pri~a, to nije Brunova

pri~a.Pri~a je pri~a, ka‘e Bruno Baar. Mo‘e biti sva~ija.Ali pri~a ne ide tako. Ona krivuda.Bruno Baar ne odlazi na rati{te. Ni na kakvo rati{te. Ikada.To ti je rat, ka‘e Haya Tedeschi. U ratu postoje civili koji se ne bore. Civili

‘ive. Civili se trude ‘ivjeti kao da se ni{ta ne zbiva. Kao da je ‘ivot lijep. Kao dasu djeca.

Godine 1916. Gorizia jo{ uvijek polako odrasta. Po njoj padaju granate au-strijske vojske, granate strogog roditelja koji ka‘njava svoje neposlu{no ~edo.

Oni su bili djeca Austrije, moj djed i moja baka. I moja majka bila je dijeteAustrije. Poslije, Austrija je svoju djecu napustila. Morali su se prilagoditi, zarne? pita Haya Tedeschi.

Dakle, padaju granate. Bruno, Marisa, Letizia, Ada i mali Carlo tr~e u po-drum svaki put kada postane gusto, kad s polica u kuhinji krenu padati bra{noi {e}er pa se kameni pod pretvara u prhko tijesto za Marisine kiflice i puslicepo kojem uku}ani hodaju na prstima, lagano, kao da lete, kao da su na oblakukoji plovi izvan vremena. Listopad je 1917., 25. je listopad 1917., kod Caporettavodi se posljednja, 12. bitka na So~i. Marisa u naru~je uzima Carla i ne sti‘e

12

do vrata. Metak fijukne kroz prozor, odbije se o kameni mu‘ar iznutra jo{ uvi-jek zelen od dan ranije pripravljenog pesta i zaustavi se u trbuhu svjetlopute‘ene u plavocrnoj haljini na bijele to~kice.

Sutradan Marisu odvoze u Laibach, a gdje bi. Gorizia, ta nekada{nja NicaMonarhije, jo{ uvijek je samo otok, mrlja, na ne vi{e rasko{nim bedrima car-stva. Marisa tri mjeseca tavori u polusvijesti, Bruno {alje pakete jer iz bolnicejavljaju, hrana potrebna hitno, u hladnoj kuhinji Letizia, Ada i Carlo muljajupod bra{natim oblacima na {e}ernoj ki{i kao da se igraju pijeskom i blatom,prave bijele crvi}e i lepinjice poput golubljeg dreka kad s neba pljusne na rukupa to, ni nalik na one Marisine kiflice i puslice, {alju u Laibach a Marisa je ve}mrtva. Desetlje}a potom, kad ratovi pro|o{e, Haya u Vojnom arhivu u Ljub-ljani nalazi po‘utjelu stranicu lokalnih novina s vije{}u o smrti nepoznate Slo-venke koja »do posljednjeg daha« doziva svoju djecu otroci moji, otroci moji, inekoga po imenu Ada, a sestre s kapama poput ra{irenih krila labudova, ne-mo}ne da bilo {to u~ine, samo vrte glavom i ka‘u hier spricht man Deutsch,onda odlete.

Marisu nitko ne posje}uje. U Goriziji nikoga od njezinih vi{e nema. Bruno,Letizia, Ada i Carlo kre}u na izbjegli~ki mar{ prema jugu Italije. Marisa umirepred kraj 1917. Pokopana je u zajedni~koj raci na groblju bezimenih.

Oti{li smo, ka‘e Bruno, morali smo pre‘ivjeti. U prvih sedam mjeseci umrloje 225 ljudi, ka‘e.

Carlo dobiva rebro crne ~okolade, jer je mali, ima devet godina. Ostali do-bivaju po pola kruha. Kolona izbjeglica duga~ka je. Svi hodaju u redu po jedan.Ki{e liju danima. Ceste su blatnjave. Noge bole. Na tabanima stvaraju se pli-kovi. Ispred Bruna kora~a mu{karac s debelim zavojem oko vrata. Zavoj je kaogipsani ovratnik, krut i sme| od skorene krvi. Bruno ga pita da li je ranjen, onpi{ti i ma{e rukama, Bruno ne razumije {to ranjenik govori, ponovno pita, ra-njenik stra{no pi{ti. Metak mu je pro{ao kroz du{nik, ka‘e ‘ena ispred pi{te}eg~ovjeka koji hoda. U koloni ima deset te{ko ranjenih mu{karaca, oni su na no-silima. Ne mi~u se. Ne okre}u glave. Mo‘da su mrtvi.

Kolona se kre}e prema Latisani, prema Udinama, prema Padovi, tako net-ko ka‘e. Bruno nema pojma kamo idu. Bruno ne poznaje Italiju.

U Palmanovi ulice su krcate izbjeglicama. Velika je gu‘va. Svi dobivaju po{alicu kave. U drvenim ta~kama, u nesvijesti, le‘i ‘ena. Ta~ke gura dje~ak.Ta~ke se ljuljaju, krivudaju. @ena }e ispasti, ka‘e Letizia. Past }e pa }e je ljudipregaziti, ka‘e Ada. Dje~ak je u sme|oj majici kratkih rukava. Ki{a lije. Wo istMama? pita Carlo.

Na trgu je golemi kotao pun vrelog ~aja. Kotao le‘i na trgu kao crkva, kaokapela. Oko njega okupljaju se blatnjave izbjeglice u blatnjavim ritama i {ute.Iz sivog oblaka ispada njema~ki avion, zadr‘ava se na pola neba. Avion ospemitraljeski rafal na ljude na trgu. Vojnici i bolni~arke nastavljaju dijeliti ~aj.@ena u vrtu s lijeve strane trga pada, odmah za njom pada i dijete koje ‘enadr‘i za ruku. @ena i dijete padaju u vrt, me|u uvele suncokrete, kao da su izLatisane, Latisana je puna suncokreta. @ena i dijete poput marioneta iz kaza-

13

li{ta lutaka nestaju iza ograde, vi{e se ne vide. Avion slije}e na trg, pogo|entalijanskim mitraljezom. Izbjeglice se odmi~u od kotla s ~ajem. I pilot je po-go|en. To je njema~ki pilot. Obje noge su mu rascvjetane kao buket grimiznihru‘a ~ije latice padaju u snopovima, tiho. Dotr~ava francuski vojnik, unosi senjema~kom pilotu u lice i urla Vous êtes fou! Francuski vojnik vidio je kad su‘ena i dijete u aleji suncokreta pali, zato vi~e. Talijani vade pilota iz kabine. Toje mali avion, za tri osobe, pa je i kabina tijesna. Dok talijanski vojnici izvla~enjema~kog pilota zgnje~enih nogu, francuski vojnik prilazi jo{ bli‘e i njema~-kom pilotu opali metak u ~elo. Radnice Crvenog kri‘a prestaju dijeliti ~aj. Uzraku se klate prazne {alice oka~ene o tanke ruke kao srebrne kugle na boru.U grad naviru nove izbjeglice. Grad je pun izbjeglica koje sutradan kre}u dalje.Ima kola koja vuku volovi, ima magare}e zaprege, ljudi se drmusaju otvoreniho~iju, zna~i ‘ivi su. Drugi ljudi ste‘u zamotuljke kao da su im novoro|en~ad.Kolona napu{ta grad. Boji{nica nije daleko. ̂ uje se pucnjava. Iza Bruna kora~asijeda starija seljanka, visoka i uspravna kao bijela zastava na jarbolu, umotanau spokoj i strogost. Hoda sama kroz blato koje postaje sve dublje i sve gu{}e.To se ne bo dobro kon~alo, ka‘e. U koloni vi{e nema ranjenika, netko ih jenegdje istovario, u neku bolnicu mo‘da. Ki{a lije. Studeni je 1917.

Cesta je blokirana. Kolona gmi‘e jo{ tri kilometra onda skre}e u polje sveod vlage i mokrosti sjajno. Netko ka‘e: To je strate{ka to~ka. Sad plju{ti. Poljepostaje mo~vara. Bruno ka{lje. Carlo ka{lje. Me|u prstima klizi mi blato, ka‘eAda. Nema zaklona, samo nebo koje je daleko. Od nekuda istr~ava lije~nik srukama visoko podignutim u zrak kao da se sprema na skok u more. Non hoi medicinali per i feriti. Trovatemi i medicinali, vi~e. Svi {ute. Cijela kolona{uti. Kad }e do}i Nijemci?, pita Bruno. Wann werden die Deutschen kommen?pita. Nitko ne odgovara. Onda jedan starac ka‘e: Das da ist mein Haus. Wennich weg gehe, werde ich alles verlieren. Aber bleiben kann ich nicht... Otvorenimdlanom, kao da je u teatru, kao da je na pozornici u kakvoj dramati~noj sceni,pokazuje prema sivom ku}erku niz koji se slijeva tamna ki{a pa ku}ica sli~i nazatvorenika u prugastom odijelu. Starac pla~e.

Pada no}. Kolona ima jo{ deset kilometara do Latisane. U Latisani obiteljBaar ukrcava se u izbjegli~ki vlak za Bolognu koji ih vodi na jug. Istovremeno,u zarobljeni~kim logorima diljem Evrope tavore mladi}i iz ve} upokojene mo-narhije, djeca koja su oti{la u borbu protiv vlastite slobode.

U logoru obitelj Baar jede hladan gula{ od ov~etine koji }e joj ogaditi ov-~etinu do kraja ‘ivota. Gula{ prekriva sloj sjajnog mutnobijelog loja, minijatur-no klizali{te za logorske buhe i u{i, na kojem Ada ka‘iprstom ispisuje novo-nau~ene talijanske rije~i dok ledena masna ploha ne pukne i tamnocrvena te~-nost ne probije na povr{inu. Ada sanja Marisu: odlazim na groblje, veselim se{to }u vidjeti mamu, cvje}arki ka‘em pripremite mi ogroman buket s mnogo gra-nja. cvje}arka pita {to }e{ s tim granjem? stavit }u ga na drvo, ka‘em. mamasilazi niz brdo iznad Gorizije i vi~e, ~ekaj me, ~ekaj mene!

Ada nije vi{e mala. Kad se vrati u Goriziju imat }e osamnaest godina.

14

Austrijski i njema~ki logori rasuti po biv{em carstvu tako|er su puni izb-jeglica i ratnih zarobljenika. Talijanski momci uglavnom sanjaju hranu, kao {tohranu sanja svatko kome je oduzeta sloboda. Neki spavaju na slamaricama, ne-ki imaju plahte. [alju ku}i svjedo~anstva, komadi}e slagalice koja ~ini panora-mu povijesti, komadi}e s rubova, ugaone komade bez kojih slika nikada ne do-biva okvir. Ali Povijest ne ‘eli okvir. Povijest voli ostati otvorena, kako bi sepopunjavala i umno‘avala. Emanuele iz Sigmundsherberga tra‘i ~okoladu, to-ple ~arape i duhan, ‘ali se na smrznuti kruh koji je na petnaest stupnjeva is-pod nule nemogu}e prerezati. Gerolamo pi{e kako kradu koko{i, jer dobivajusamo ri‘u. Iz logora u Celleu Antonio tra‘i kockice »Maggi« juhe, maslac, ko-nac, igle, dugmad, zrcalo i ~e{alj. Sandro ho}e 10 kutija cigareta i dva paketaduhana marke »Maryland«, ricotta sir i jaja, kilogram bijelog bra{na, tri kilo-grama raviola i 25 lira. Iz logora Ostffyasszonyfa Guido bi pesto od bosiljka, aNicolà crni grah, smokve i su{ene kru{ke s nekoliko oraha. Antoniju obaveznotreba kilogram maslaca, sok od raj~ice, 20 tuba koncentrata za juhu, ribanogsira, dva kilograma rigatona, pet limenki vo}ne salate, kondenziranog mlijeka,ho}e kekse s lje{njacima, svje‘i ov~ji sir i kilogram mostazzole. Ruggero, osimd‘empera, vunenih ~arapa, rukavica, {ala, jakne i kape veli~ine nikako manjeod 59, vapi za su{enom ov~etinom, dok Luca iz ludnice u Cogoletu, svoju egzi-stencijalnu glad, svoje fiziolo{ko–filozofsko prosvjetljenje ispisuje {irokim zama-sima, tra‘i novac, dvije svinje i kozu (zbog mlijeka), »jer veoma je bolestan«.Tako hrana, taj mo}ni prevarant, taj kreator iluzije o pripadanju, o posebnosti,o pre‘ivljavanju, o povratku, o iskupljenju, na{oj gladi, na{oj gluposti, kao lijeki izbavljenje podastire le‘aj u grobnici nostalgije. Mi se poslu{no smje{tamo utaj beskrajni zastra{uju}i prostor postojanja, tragaju}i za onim {to ve} imamo.

Nije li, mo‘da,Nepovratno tvoje vrijeme poput one rijekeU kojoj Heraklit, ogledav se, vidje znamenSvoje prolaznosti? ̂ eka te mramor–plo~aKoju ne}e{ pro~itati. Ve} su na njoj ispisaniNadnevak, grad i grobni natpis.I drugi su, isto, snovi vremena,Ni ~vrsta mjed ni ‘e‘eno zlato;svemir je poput tebe, Proteju.Kao sjena, u}i }e{ u mrak koji te ~eka,Dosu|en ti na kraju puta;pomisli da ve} si, u neku ruku, mrtav. (Borges)

Rat zavr{ava i krnja obitelj Baar vra}a se u Goriziju, na novu granicu po-sutu nevidljivim malignim stanicama poput ~estica atomske pra{ine. Na tojgranici, kao na svakoj granici, duboko u tlo zabodena je ~eli~na os Ringelspiela,merry–go–rounda, veselog svjetskog vrtuljka, okretaljke osu|ene na vje~ito po-navljanje zlokobnog igrokaza o obiteljskim dramama. Povijest, ta la‘ljiva, izdaj-ni~ka majka ‘ivota i dalje logorei~no prede svoju dosadnu pri~u, smi{ljaju}i u

15

potaji sve nove i nove grani~ne svjetove. A Granica, kao svaka duga, dubokarana, ~ak ako se zalije~i pa se ne pretvori u vrelo putridnog zadaha, sva je uo‘iljku od divljeg mesa koji dijeli ‘ive od mrtvih. Granica je »zemlja« duhovakoji tule u potrazi za obli~jem.

Ada se zapo{ljava u papirnici na kri‘anju ulica Seminario i Ascoli, u blizininekada{njeg ‘idovskog geta. To je mala papirnica na ~ijem stropu visi mrtvaMonarhija, pa se du}anom {iri pro{lost koja dogorijeva kao {to se polako gaseorijentalni mirisni {tapi}i pretvaraju}i se u hrpice rastresitog sivog pepela. Udu}anu ima svega: novina na talijanskom, njema~kom i slovenskom, crvenih i‘utih bombona u debelim okruglim staklenkama kroz koje se uvla~i sunce pase bomboni nalaze u stalnom ljubavnom zagrljaju, lanaca za d‘epne satove, jef-tine kolonjske vode, duhana odasvud, raznoraznih drangulija, ~okoladica, brit-vica, dugmadi, konca, malih zrcala, ~e{ljeva koji stanu u vojni~ki d‘ep. FlorianTedeschi apsolutno ima razloga u takvu trgovinicu svratiti.

Gorica se vi{e ne zove Görz, zove se Gorizia. Adinu papirnicu, tako, sveredovitije posje}uje vojnik Florian Tedeschi, stacioniran u garnizonskim bara-kama u via Trieste, u isto~nom dijelu grada, blizu granice s Kraljevinom Srba,Hrvata i Slovenaca.

Godina je 1920. Politi~ki i ekonomski Italija se giba i lomi kao zastava {i-bana udarima jake bure. Redaju se neredi i sukobi s policijom. Pola milijunaradnika sudjeluje u {trajkovima koji traju skoro do kraja godine, u prvih {estmjeseci u njima gine 320 ljudi. Ljetina po poljima trune. Vino je lo{e. Ada osvemu tome pojma nema, ona razmi{lja kako }e rasplesti kosu u trenutku kadkroz izlog ugleda Floriana Tedeschija kako prelazi ulicu i pribli‘ava se vratimana kojima }e malo mesingano zvono mo‘da oglasiti po~etak novog ‘ivota, cin–cin. Po zlatno‘utom drvenom pultu u koji se uvukao miris duhana, miris medai tre{anja, Ada {ara ka‘iprstom, ispisuje svoju budu}nost. Osmijeh prigu{enesre}e i i{~ekivanja, skupljen u lopticu, kao i zvonce nad vratima, klati joj se nalicu. Sa zaka{njenjem dodu{e, Ada ~ita drame, romane, pjesme i pisma velikogljubavnika i zavodnika, visokog jedva metar {ezdeset pet, }elavog jednookogratnika s br~i}ima poput repa nejake lastavice, dekadenta pokvarenih zuba imedijskog manipulatora, pilota i prevaranta, konjanika, borca za ovu njenu sa-da{nju Goriziju, tra~erskog ovisnika i malog diktatora, crnoko{ulja{a Gabrielead’Annunzija. Sve te knjige svoje tajanstveno nestale majke Marise, po povratkuiz logora Ada zati~e netaknute na polici iznad one s orasima i bra{nom za pu-slice. Ispod pulta ona tako kri{om i vrlo hitro lista ‘ivot koji }e je posve zao-bi}i. Dok ~ita, slobodnom rukom mrvi Kugelhupf kupljen u susjednoj pekarnicivlasnice Frau Arughetti koja je zaboravila napustiti grad. U Adinoj glavi slikeprolije}u neuhvatljivo; ona ih lovi isprekidanim dahom pa je u zimskim pred-ve~erjima izlog papirnice »La gioia« zamagljen. Za nju, kao i za djevice i majkediljem Italije, u ~ije mra~ne labirinte zatomljene pohote i strasti prodire ljubav-nik kojeg ekstati~no obnevidio Pariz do~ekuje ra{irenih ruku i nogu, graniceizme|u pjesni{tva i stvarnosti bri{u se u mrlju na~injenu jeftinom gumicom.Cigare »Toscanelli«, Njegove omiljene, Ada dr‘i na istaknutom mjestu, pod sta-

16

klom. Oh, sve te glumice, vojvotkinje, plesa~ice; sve te pjesnikinje, novinarke,pjeva~ice i markize koje On upoznaje i ljubi dugo nakon prvih ekskurzija ulokalne bordele gdje zalazi ve} sa {esnaest godina (kad u zalagaonicu odnosidjedov sat); ah, Teodolinde i Clemenze, pa Giselda Zucconi, pa Olga Ossani;skuplja~ica egzoti~nih ‘ivotinja i bizarnog poku}stva Maria Luisa Casati Stam-pa, o, Ida Rubinstein, Isadora Duncan, pjeva~ica Olga Levi Brunner, a nakonnje pijanistica Luisa Baccara, pa bogata ameri~ka slikarica Romaine GoddardBrooks koja kasnije odlu~uje postati lezbijka; pa, oh bo‘e, ~uvena Eleonora Du-se; Elvira Natalia Fraternali Leoni, kontesa Natalia de Golubeff upokojena1941. od alkohola i bijede ({to Adi tada, ve} uvelike udanoj Tedeschi, biva sve-jedno); Maria Gravina Cruyllas di Ramacca, majka ~etvorice sinova koja Ga-brieleu dariva k}i Renatu; Giuseppina Mancini Giorgi, 1908. godine smje{tenaje ludnicu; pa upravo tada, 1920., jo{ uvijek aktualna Pari‘anka Amélie Mazo-yer. Tu je i ovisnica o morfiju Alessandra Carlotti Di Rudinì, prekr{tena u Ni-ke: nakon {to joj umiru brat i djeca, zare|uje se, te kao karmeli}anka umire1931., {to je pri~a koja se do danas ponavlja, narkomanke vole karmeli}ane ikarmeli}ani osjetljivi su na narkomanke. Naravno, sve vrijeme tu je i MariaHarduin di Gallese, d’Annunzijeva zakonita supruga.

^ita Ada Il trionfo della morte, La figlia di lorio, Canto novo, Il piacere,L’innocente, Terra vergine, Le primavere della mala pianta, Il fuoco, pa ne sti‘eprelistati novine, dok po gradi}u Fiume {e}u tek skrojene crne ko{ulje, a »ildeputato della belezza« s balkona recitira svoje pjesme, pod bljeskom vatrome-ta to~i se pjenu{ac i prenosi se sifilis. U srpnju 1920. iz tr{}anske kanalizacijenaviru {takori: Trstom gmi‘u squadristi i pale Slovenski narodni dom. Ra|a seagrarni fa{izam. Puni kamioni squadrista ulaze u sela no}u, po dvadeset, postotinu njih. Naoru‘ani pu{kama i revolverima, okru‘uju ku}e ~lanova selja~-kog saveza i ljevi~arskih sindikata, sistematski, jednu po jednu, onda »glavi«ku}e narede da iza|e, ako predugo ~ekaju ka‘u: Nemoj da se {ali{, zapalit }emoti dom sa sve ‘enom i djecom, onda se on pojavi, a oni ga ve‘u, ubace u svojkamion, odvezu na neko skrovito mjesto, mlate ga do besvijesti, pa ga takoonesvije{tenog i golog ostave prilijepljenog za neko drvo. Fa{izam zahva}a ma-se kao da se igra nogometna utakmica. Ada, u svom krasnom svjetloplavomkaputi}u, u ‘utim ~arapama i ‘utim cipelicama, kojih }e se mnogo godina ka-snije Florian sa sjetom sje}ati, sve ~e{}e posje}uje Floriana Tedeschija u njego-voj baraci u via Trieste u isto~nom dijelu Gorizije, blizu granice s Jugoslavijom.Kad ne ~ita d’Annunzija i kad joj se golo dupe ne tare o Florianovo vojni~ko}ebe, Ada se bavi biciklizmom, jer biciklizam je op}enito zdrav jer ja~a noge. Itako, u Adinu du{u, kao moljac u sanduk s vunom, uvla~i se novi joie de vivre.Bili su to sretni dani mog mukotrpnog ‘ivota, pri~at }e Ada Hayi 1943., mo‘dai ’44. Hayin otac, Florian Tedeschi, potje~e iz bogate, posve asimilirane ‘idov-ske obitelji, ne kao Hayina majka Ada, iz siroma{ne i nimalo asimilirane ‘idov-ske obitelji. Me|u Florianovim precima ima stru~njaka za Talmud, financijera,kemi~ara, staklara, kipara, propalih studenata, muzi~ara, moreplovaca, kolek-cionara, antifa{ista i fa{ista. Neki le‘e po grobljima diljem Italije, {to ‘idov-

17

skim, {to katoli~kim, nekima su se kosti zametnule u oblake koji ple{u pa iznjih padaju crne bobice pune sivog praha, finog poput prljavog Staubzuckera.Neki su ovdje, u Gorici, ne u Goriziji, nego tamo u Gorici, u dolini koja i nijeneka dolina, u dolini koja bi trebala biti sva od ru‘a, a ru‘a u toj dolini HayaTedeschi ne sje}a se, jer nikoga tamo nije pokopala, jer joj je majka rekla, ma-kar to bilo u snu ali rekla je, pokopaj me u Ro‘noj dolini, u Valdirose, jer jojse majka Ada u smrti zagubila, izgubila, kao uostalom i baka Marisa koju ni-kada nije upoznala, {to je ona tu mogla, bila je mlada i bio je rat, i jer to je‘idovsko groblje s mnogo malih uspravnih kamenova, sad ve} vrlo starih i na-krivljenih, koji zebu pod vla‘nom mahovinom kao amputirani patrljci nekogodavno umrlog tijela. A njeni, Hayini, s o~eve strane dugo, ve} stotinjak godi-na, na takvim grobljima, ‘idovskim, ne le‘e. U Gorici, onoj novoj, to Haya Te-deschi zna, le‘i izvjesni Wilhelm Tedeschi, preminuo 1891., ro|en u Mannhei-mu 1837., kipar koji podu~ava slikanje u Piranu, u Trstu i kasnije u Goriziji,da u Goriziji, a prije toga u Puli, gdje i danas mo‘da stoji njegova bista admi-rala Bourguignona. U toj obitelji Hayinoj s Florianove strane, hvala bogu, imai muzi~ara i ljeva~a ‘eljeza koji pravili su nekakve kompozicije za slu{anje igledanje koje trebale su, valjda, donositi ljepotu, Haya ne shva}a kakvu. I nji-ma, kompozitorima i ljeva~ima, izgleda gubi se trag. Zato, dok ~eka u staromzdanju u via Aprica 47, dok razmje{ta karte svih tih ‘ivota, ‘ivota koji joj iz-mi~u pod prstima kao da igra pasijans, Haya svako malo zatrese glavom i ka‘eMi smo obitelj bez tragova.

(Odlomak iz romana)

18

Rujana ^imbur

Konstrukcija ‘enskoga identiteta uromanu »Sula« Toni Morrison

Uvod

Nerijetko se ~uju kriti~ka mi{ljenja da je Toni Morrison afroameri~ki ekviva-lent Gabriela Garcije Marqueza. To~ke sli~nosti i razlozi za usporedbu nesum-njivo postoje jer se oboje autora bave obiteljskim sagama i specifi~nim kultur-nim problemima i podnebljima. Dok je Marquezov prostor inspiracije LatinskaAmerika, u naraciji Toni Morrison to su afroameri~ke zajednice na jugu Sjedi-njenih Ameri~kih Dr‘ava.

No, literarno nadahnu}e Toni Morrison, kako i ona sama isti~e u ~lanku»The Site of Memory« (1995: 2), ne proizlazi samo iz potrebe da se opisujuproblemi i doga|aji u afroameri~kim zajednicama i povijesti pojedinaca, obiteljii skupina unutar nekoga ve}eg kulturnog prostora. Njezina djela nisu samomotivirana ‘eljom da se »ispri~a pri~a«, ve} se kroz njih uvijek provla~i za-okupljenost dubokim ljudskim problemima, univerzalnim moralnim dilemama,ulogama nametnutim rasom ili spolom, {to autorica vrlo ~esto poentira magi~-nim elementima i psiholo{kom strukturom samih likova.

Roman Sula Toni Morrison od objavljivanja 1973. godine izaziva veliko za-nimanje ne samo ~itala~ke publike, ve} i mnogobrojnih knji‘evnih kriti~ara ko-ji su s razli~itih polazi{ta analizirali to djelo. Pored nesumnjive kvalitete samo-ga djela te intrigantne fabule i Sulina lika koji su izazvali mnoga opre~na tu-ma~enja, tome je zasigurno pridonijela i recentna fascinacija suvremenim an-glo–afri~kim spisateljicama.

Premda su sve knjige Toni Morrison uvijek ~vrsto ukotvljene u okvire af-roameri~koga kulturnoga kruga, i to mahom po~etkom i sredinom pro{loga sto-lje}a, njezine teme nadilaze imaginarne granice rasa i kultura. To {to je uslijedvlastita podrijetla odabrala upravo taj milje za svoja djela, mo‘e navesti ~itate-lje i kriti~are da pripadnost afroameri~koj knji‘evnosti uzmu kao ne{to samo-razumljivo. No, promatramo li roman Sula samo kroz etni~ku vizuru, olako

19

Ogledi, istra‘ivanja

}emo marginalizirati ~injenicu da se taj roman bavi egzistencijalnim, op}im pi-tanjima koja nisu bitno uvjetovana ni rasnim ni etni~kim kontekstom.

U raspravi o problemu razlikovanja etni~kih knji‘evnosti u SAD–u StipeGrgas upozorava na problem simplificiranoga gledanja na knji‘evnost autorakoji ne pripadaju bijelom kanonu:

... diskurzi koji promi~u ili osporavaju multikulturalizam naj~e{}e izostavljajukriti~ko–analiti~ku ra{~lambu sastavnica koje ga tvore, primjenjuju}i svojevrstan ni-veliraju}i relativizam koji, unato~ promicanja raznovrsnosti, bri{e povijesno–kulturo-lo{ke razlike. To je, primjerice, razvidno u na~inu kako se predo~avaju knji‘evnostirazli~itih etni~kih skupina (2000: 135–6).

Konstrukcija fabule

Fabula je postavljena u vrlo ~vrstim okvirima, raspodijeljena na dva dijela, kojakronolo{ki prate dva razli~ita razdoblja u ‘ivotima dvaju glavnih likova — Sulei Nel. Naracija po~inje u dobi kad obje djevoj~ice imaju deset godina, prati nji-hovo odrastanje, prekida se u trenutku kada se Nel udaje, a Sula odlazi na{kolovanje i u istra‘ivanje vanjskoga svijeta, te se nastavlja njezinim povrat-kom nakon deset godina izbivanja iz Bottoma. Pripovijedanje zavr{ava mnogogodina nakon Suline smrti s prizorom kontemplacije i tugovanja za pro{lo{}uve} sredovje~ne Nel.

Glavnina je radnje ispri~ana u tre}em licu, kroz optiku nepristrana svezna-ju}eg pripovjeda~a. On izla‘e pri~u samih likova, ali i obja{njava njihove mislii osje}aje. Samo nakratko u drugom se djelu radnje ta perspektiva mijenja, kadSula pripovijeda u prvom licu, a Nel se moli. Ostali stanovnici Bottoma funk-cioniraju u knjizi gotovo kao gr~ki kor, oni govore jednim glasom, komentira-ju}i, ogovaraju}i i osu|uju}i sve neobi~no {to se zbiva u gradu. Promjena nara-cije iz tre}ega u prvo lice omogu}ava Suli i Nel da zorno iska‘u svoju potraguza vlastitim identitetima.

U djelima Toni Morrison ne nalazimo samo odjeke magijskoga realizma,ve} i korijene ukotvljene u literarne tradicije afroameri~ke kulture. U povije-snim okolnostima prvih afroameri~kih zajednica ve}ina je tradicije preno{enausmeno, omogu}uju}i svakom pripovjeda~u da svoju osobnost i elemente vlasti-ta gledanja unese u svaku pri~u. Trudier Harris upu}uje na to da verbalni iz-vori mogu uvelike pomo}i pri razumijevanju konstrukcije Sule. Struktura djelaprije svega vu~e korijene iz bajki europske tradicije, s druge strane poziva sena tradiciju {ala u afroameri~kim zajednicama a, naposljetku, formom podsje}ana baladu, koja razvijaju}i se preuzima oblik jazz kompozicije (1991: 53). Mor-risonova svojim na~inom pripovijedanja u ~itatelja nastoji posti}i dojam da muautor »pri~a pri~u«. Ve}ina fabularnih nizova po~inje prakti~ki u sredini misli,fragmentarnim i slu~ajnim digresijama na druge doga|aje, da bi bila prekinutana nekom logi~ki ne nu‘no jasnom mjestu gdje je pripovjeda~a zaintrigirala ne-ka druga fabula.

20

Mjesto radnje je grad Medallion, Ohio, i to predio u kojem ‘ive Afroameri-kanci — zvan »Bottom«. Ve} pri imenovanju toposa pri~e T. Morrison demon-strira osobinu tipi~nu za cijeli roman: ona vrlo pa‘ljivo bira imena mjesta iljudi, gotovo je svako ime mnogozna~no i njime se ~esto ironizira imenovanastvar ili lik.

U slu~aju »Bottoma« (u prijevodu »Dna«), sama ~injenica da se taj dio gra-da geografski nalazi iznad ostatka mjesta, ve} u po~etku uvodi ironiju. Obja{-njavaju}i na prvim stranicama knjige povijest imena, autorica ka‘e da je mjestonastalo kao crna~ka {ala ili, to~nije, {ala na ra~un crnaca. Oslobo|enom robubiv{i vlasnik obe}ava komad najboljega dijela zemlje, no kad do|e vrijeme daispuni svoju rije~, on ga uvjeri da mu ne treba plodno nizinsko tlo, ve} da jezemlja na uzvisini ustvari puno bolja jer je to iz Bo‘je perspektive »dno raja«.Pri~a oko imena zavr{ava svoj ironi~ni krug time {to }e na koncu bijelci poku-povati zemlju iznad grada, to »Dno« koje su podvalili crncima, da bi sebi izgra-dili igrali{te za golf. Fizi~kim izokretanjem mjesta koje je na vrhu, a zove se»Dno«, Toni Morrison uvodi elemente karnevalesknoga. Mjesto koje je nastalokao plod neslane {ale i u svom je imenu zadr‘alo tu konotaciju.

Karnevaleskno1 se manifestira kao opozicija crne subkulture dominantnojbjela~koj kulturi, ne samo time {to dolazi do izokrenu}a u prostornom smislu,ve} i jezi~nom izri~aju, da bi na kraju prezreni Bottom postao predmetom ‘eljabijelaca iz nizine. Karnevalesknost se produbljuje ~injenicom da u engleskomjeziku rije~ »bottom« ozna~ava i stra‘njicu, ~ime je apsurd toponima dovedendo kraja.

Pozicioniranje likova

Autorica u Suli suprotstavlja obitelji Sule Peace i Nel Wright. Vr{njakinje po-tekle iz dviju obitelji na suprotnim stranama dru{tvenoga spektra u Bottomu,koje se usprkos svojim brojnim razli~itostima sprijateljuju i jedina su poveznanit izme|u te dvije skupine.

Nel odrasta u sredini koja robuje svim dru{tvenim konvencijama, u atmo-sferi sigurnosti, ali i strogosti. Odgojena je na tradicionalan, pomalo krut na~in,s jasno odre|enim o~ekivanjima prema kojima bi se trebao odvijati njezin ‘ivot.No, Nel se u ranoj dobi po~inje pitati ‘eli li zaista ‘ivot kakav joj je predodre-dila majka, da bi ta sumnja kulminirala kad upozna svoju baku, Rochelle, kre-olsku2 prostitutku, koja zorno svjedo~i da u obitelji ima divlje krvi i nekonven-cionalnih ‘ena, ma koliko to njezina majka u sebi poku{ala zatomiti. Ono {to

21

1 Prema Bahtinu, kako ga tuma~i Vladimir Biti: »Ono {to se zapravo pokazuje karnevalesknimu jednom knji‘evnom djelu jest sila koja ga razdvaja od bilo kakve povijesne realnosti, od bilokoje mogu}nosti istinske kontekstualizacije. »Jezik u svojoj konkretnoj i ‘ivu}oj sveukupnosti«shva}en je sada ne kao sastavni dio konkretne dru{tveno–povijesne stvarnosti, ve} gotovo obr-nuto, kao polifon, intertekstualni jezik nesposoban da izbjegne svoju »drugu logiku« (Kriste-va). Karneval je nametnik na bilo kojem utvr|enom jezi~nom obliku koji ga ~ini ranjivim nasve vrste (zlo)upotrebe.« (1992: 209–210)

2 Osoba mije{anih afri~koeuropskih korijena koja ‘ivi na jugu SAD–a.

spaja Nel sa Sulom jesu upravo njezine, donekle podsvjesne, sumnje u smisao‘ivota kakav joj je namijenila majka Helene.

Sula pak s majkom Hannah ‘ivi u ku}i ~iji je apsolutni vladar njezina jed-nonoga baka Eva. I Hannah i Evu mje{tani smatraju ekscentri~nim ‘enamalaka morala, a sama ku}a funkcionira kao svojevrsni hotel i uto~i{te za ostav-ljenu djecu i izgubljene slu~ajeve. Baka Eva i majka Hannah ‘ene su koje odo-lijevaju svim konvencijama, promiskuitetne i ~vrste u svojoj odluci da bude ponjihovu, bez obaziranja na dru{tvenu kritiku. Njihova ku}a i u arhitektonskomi u ljudskom smislu simbolizira apsolutni kaos, no ispunjena je ‘ivotno{}u i{armom.

U romanu se pojavljuju i svojevrsne genealo{ke povezne niti. ̂ lanice obite-lji Peace — Eva, Hannah i Sula — dijele zazor prema mu{karcima i potrebuza isticanjem svoje samostalnosti i neovisnosti. Kod Eve i Hannah takav je stavposljedica razo~aranja u mu{karce koji su uvijek odlazili i prepu{tali ih samimasebi, no kod Sule je to ve} nau~eni obrazac pona{anja koji ona usvaja bez po-dloge u vlastitu iskustvu. U njihovoj je obitelji konstantan i donekle izopa~enodnos majke i djeteta, pa premda se kao obitelj me|usobno vole, zaziru jednaod druge i me|usobno se optu‘uju za neosje}ajnost i beskrupuloznost.

Kod obitelji Wright postoji sli~na linija »naslje|ivanja«: Helene poku{avasvoju k}er Nel oblikovati na svoju sliku i priliku, jer je i sama replika svojebake. I dok Nel u djetinjstvu prema tome osje}a otpor koji se produbljuje krozprijateljevanje sa Sulom, na koncu }e prihvatiti sve dru{tvene konvencije upra-vo kao {to ih je usvojila i njezina majka.

Odnos Sule i Nel, sve do Suline izdaje kada ona stupi u seksualnu vezu sNelinim mu‘em, relativno je jednostavan i ~ist, zasnovan na zajedni~kom shva-}anju svijeta i me|usobnu nadopunjavanju3. Premda iznikle u obiteljima sa sa-svim razli~itim rasponom vrijednosti, Sula i Nel beskompromisno su odane jed-na drugoj i sa svojim manama i vrlinama ~ine jednu cjelovitu osobu. Do rasko-la u njihovu odnosu prvi put dolazi prilikom slu~ajne smrti Chickena Littlea[prijev. Pile Malo]. Igraju}i se s dje~akom Sula ga nehotice ispusti i on padneu rijeku i utopi se. Niti jedna od njih dvije nikada nikome ne reknu ni{ta o tojnesre}i iako je izvjesno da nisu imale lo{e namjere i da se radilo o nesretnuslu~aju.

Jedan od glavnih motiva romana — »dvosmislenost«, propitivanje smisla ipojma »dobra« i »zla« upozorava da vrlo ~esto oni nisu tako udaljeni kakvima

22

3 »They were solitary little girls whose loneliness was so profound it intoxicated them and sentthem stumbling into Technicolored visions that always included a presence, a someone, who,quite like the dreamer, shared the delight of the dream.... But always, watching the dreamalong with her, were some smiling sympathetic eyes.... So when they met, first in those cho-colate halls and next through the ropes of the swing, they felt the ease and comfort of oldfriends. (51–52) [Bile su usamljene djevoj~ice ~ija je samo}a bila toliko duboka da ih je opijalai slala nesigurna koraka u vizije u tehnikoloru u kojima su uvijek osje}ale ne~ije prisustvo,nekoga, tko je s njima dijelio u‘itak njihova sna .... No, gledaju}i taj san zajedno s njom uvijeksu su se smije{ile i ne~ije blagonaklone o~i.... Tako da su, susrev{i se prvo u hodnicima boje~okolade, a onda ponovo kroz konopce ljulja~ke, osje}ale lagodu i opu{tenost starih prijteljica.]

se ~ine i da ponekad toliko sli~e da postaju neraspoznatljivima. Roman navodi~itatelja da na likove i doga|aje primijeni dijametralno suprotne pojmove »do-bra i zla«, »ispravnog i neispravnog«, dok istodobno opominje da je potrebnooduprijeti se pojednostavljenim kategorizacijama.

@enski identiteti

Toni Morrison svrstava ‘ene u dvije ~vrsto zatvorene i jasno definirane skupi-ne ~ija me|usobna razli~itost i nerazumijevanje onemogu}uje bilo kakvu stvar-nu komunikaciju me|u njihovim ~lanicama. Jedina dva posrednika, dvije osobekoje svojim prijateljstvom ujedinjuju te razli~itosti, jesu Sula i Nel. No i ta po-veznica puca u trenutku kad Sula stupi u spolni odnos s Nelinim mu‘em {to}e ipak prije}i granice Neline tolerancije i razumijevanja za Sulinu nekonven-cionalnost.

Prvu skupinu ‘enskih likova uglavnom ~ine ~lanice obitelji Peace: Eva,matrijarh te obitelji, Hannah, njezina izuzetno promiskuitetna k}i i unuka Su-la, od ro|enja predodre|ena da bude druk~ija, obilje‘ena made‘om u oblikuru‘e na licu. Sve su one izuzetno jake ‘ene, navikle funkcionirati bez pravihmu{kih figura u svom ‘ivotu. Sve tri izabiru atipi~an na~in ‘ivota, odbijaju}iprihvatiti moralne norme koje im name}e dru{tvo i spremne su snositi pos-ljedice svojih izbora. Premda sve ‘ene obitelji Peace privla~i suprotni spol paih mjesto dr‘i promiskuitetnima, niti jedna od njih ni na koji na~in ne ovisi nio kojem mu{karcu, sve dok se Sula pred kraj ‘ivota po prvi put ne zaljubi uneuhvatljivoga Ajaxa.

Druga skupina mogla bi uvjetno obuhvatiti sve druge stanovnice Bottoma— takozvane »normalne« ‘ene s konvencionalnim ‘ivotima, zajedni~kim svje-tonazorom i prihva}enim dru{tvenim normama. Apostrofirana predstavnica teskupine jest Helene Wright, Nelina majka koja se u tom dru{tva smatra najbo-ljom me|u jednakima. Ona na odre|en na~in postavlja moralne i estetske nor-me u toj maloj sredini.

SULA

U svim slojevima radnje u Suli nailazimo na ideje u jasno postavljenoj opozici-ji. Relacije suprotnosti ekspliciraju se na prividno banalnoj razini boje ko‘e,gdje je svjetlija ko‘a »bolja« od tamnije, pa zajednica tako po‘eljnijom smatrasvijetlu Heleninu put naspram tamnoj boji ko‘e i jo{ tamnijem made‘u na Su-linu licu. U konstantnoj su opoziciji dobro i zlo — Sula nasuprot svima ostali-ma — no tako uspostavljene vrijednosti sve se vi{e relativiziraju kako se ro-man razvija i sve se jasnije artikulira subverzija uvrije‘enih dru{tvenih postu-lata i potrebe za neupitnim podjelama. Ostanemo li dosljedni u i{~itavanju opo-zicija kako ih postavlja autorica i prema tradicionalnim, kanonskim vrijednosti-ma ‘enske likove podijelimo na »dobre« i »lo{e«, predvodnica skupine »lo{ih«

23

‘ena, u koju spadaju sve ‘enske ~lanice obitelji Peace, definitivno je Sula,premda najmla|a od svih.

Sula je od ro|enja obilje‘ena made‘om na licu. Dok ga jedni vide kao ru‘u,drugi u njemu raspoznaju znak |avla i izvanjski znamen Suline zlo}e. Morri-sonova se i prije po~etka romana izravno referira na znak koji Sula nosi nalicu pjesmom »The Rose Tattoo«4. Ta »ru‘a« obilje‘uje Sulu i njezinu razli-~itost. Njezina je »drugost« automatski ~ini opasnom i neshvatljivom. U mlado-sti je njezin biljeg tek kuriozitet, no kako Sula odrasta, a ru‘a postaje sve tam-nijom, ona i na izvanjski na~in simbolizira njezino sazrijevanje u samosvjesnu‘enu koja }e odbaciti dru{tvena pravila. U ~lanku »Missing peace in Toni Mor-rison’s Sula and Beloved« Rachel Lee ovako o~itava izbor Morrisonove da timcitatom zapo~ne roman:

Tetova‘a ru‘e ispisuje svoj znak na romanu Toni Morrison, sli~no kao i made‘namijenjen Sulinu oku. Taj made‘ ostaje dvosmislenim znakom {to ga ljudi razli-~ito do‘ivljavaju: pripovjeda~ kao »ru‘u«, Eva i Nel kao ru‘u na stabljici, za Nellinudjecu to je »stra{na crna stvar«, Jude je vidi kao » zmiju otrovnicu«, zajednica kao»Hannin pepeo«, a » Shadrack kao »punoglavca«. Kao obilje‘je Sule/Sule, taj epigrafnagovje{tava Sulinu krajnju izolaciju i nerazumijevanje. (1994: 574)

Zbog biljega na licu, Sula postaje gromobranom koji skuplja svu negativnuenergiju stanovnika Bottoma. Njezin povratak nakon deset godina izbivanja iupoznavanja svijeta, ljudi po~inju povezivati s raznim neuobi~ajenim doga|aji-ma. Njezino prisustvo u mjestu po~inje se smatrati zlokobnim, no masa je ne-ma potrebu protjerati jer u usporedbi s njom svi oni postaju »dobri«, uzoritigra|ani. Njezino navodno zlo postaje kontrapunktom njihove dobrote. Napokonimaju nekoga koga mogu optu‘iti za sve lo{e {to se zbije. Na stanovit na~inSulino prisustvo unosi red u njihove ‘ivote jer vi{e nisu prepu{teni na milosti nemilost slu~ajnim doga|ajima ili sudbini, zla se kob mo‘e pripisati konkret-noj osobi.

Sulin povratak tako ima paradoksalan pozitivan u~inak na stanovnike Bot-toma jer oni u novopostavljenom sustavu vrijednosti nalaze nov smisao svojim‘ivotima. Trude se prona}i najbolje u sebi i izdi}i iznad svakodnevnih proble-ma da bi sebi i drugima dokazali koliko su bolji od Sule. Oni ne razumiju nje-zino pona{anje, a prijezir prema dru{tvenim konvencijama do‘ivljavaju kaomanifestaciju njezina uro|ena zla. Sula, pak, dragovoljno prihva}a ulogu otpad-

24

4 »Nobody knew my rose of the worldbut me... I had too much glory.They don’t want glory like thatin nobody’s heart.«[«Nitko nije znao moju najljep{u ru‘u na svijetuOsim mene... Imadoh previ{e uzvi{enosti.Oni ne ‘ele takvu uznositostni u ~ijem srcu.«]Citat je preuzet iz drame Tenessee Williamsa »The Rose Tattoo« (1950.) u kojoj je glavni likudovica potpuno predana sje}anju i idealiziranju svoga pokojnoga mu‘a, a tetova‘a ru‘e kojuje nosio simbolizira njegovu superiornost svima koji je okru‘uju nakon njegove smrti.

nika i ~ini sve u svojoj mo}i kako bi potencirala negativne osje}aje ljudi okosebe. U toj je psiholo{koj transformaciji klju~ simboli~koga zna~enja njezina li-ka.

Hortense J. Spillers, koja Sulu kao lik, ali i sam roman, dr‘i jednom odnajva‘nijih literarnih pojava pro{loga stolje}a, svoju tezu podupire argumenta-cijom da iznose}i na svjetlo mra~ne impulse koji vi{e nisu nedopu{teni u kul-turnom obra}anju crnih ameri~kih ‘ena, roman ispisuje novu dimenziju posto-janja, kre}u}i se napokon u suprotnu smjeru od plime vrlina i patosa koji pre-vladavaju u karakterizaciji crnih ‘enskih likova »u monolitu zadanih uvjeta imogu}nosti«. Ona smatra da je lik Sule »doslovni i figurativni proboj premaafirmaciji onoga {to bi se u odnosu prema njezinim knji‘evnim ’ro|akinjama’moglo nazvati novim ‘enskim bi}em.« (2003: 93)

Takva karakterizacija Sule u smjeru revolucionarno oslobo|enoga (crnoga)‘enskog antiheroja dosljedno je provedena. Ona ve} od rana djetinjstva svojimpona{anjem odudara od uobi~ajenog i o~ekivanog. Prvoj ozbiljnoj opasnosti kojajoj zaprijeti u djetinjstvu odgovorit }e na vrlo nekonvencionalan i radikalan na-~in. Na putu iz {kole ona i Nel moraju pro}i pored nekolicine bijelih dje~akakoji ih zadirkuju i kojih se Nel boji. Neko vrijeme one ih izbjegavaju i idu okol-nim putovima, no jednog se dana Sula, na Nelino negodovanje, odlu~i suo~iti snjima. Dje~aci ih zasko~e na putu, Sula vadi no‘ i dok se dje~aci smiju misle}ida }e poku{ati napasti jednoga od njih, ona odlu~no odre‘e vrh vlastitoga prstai hladno ih upita: »If I can do that to myself, what you suppose I’ll do to you?«(54–55) [«Ako to mogu u~initi sebi, mo‘ete li pretpostaviti {to }u u~initi va-ma?«].

Doga|aj koji mnogo godina kasnije dovodi do raskola izme|u Nel i Suletrenutak je kada Nel u spava}oj sobi zatekne svoga mu‘a i Sulu u preljubu.Dok je za Nel taj doga|aj smak svijeta, Sula epizodu s mu‘em najbolje prijate-ljice ne shva}a kao izdaju jer su do tada njih dvije uvijek sve dijelile. Odra-stav{i sa ‘enama koje su seksualne veze shva}ale vrlo povr{no i bez potrebe zaposjedovanjem, Sula ne razumije za{to se Nel osje}a izdanom i kako se i onamogla pretvoriti u jednu od tih posesivnih ‘ena ovisnih o svojim mu‘evima.

Tipi~na ‘ena u dru{tvu koje ih okru‘uje ne postoji bez relacije prema mu{-karcu. Ona kao samostalna osoba i ne mo‘e postojati izvan svojih odnosa pre-ma drugima, osobito onoga prema ~ovjeku za kojeg se udala. Nelin se svijetru{i kad je mu‘ Jude napusti neposredno nakon prijevare sa Sulom. Ona osje-}a da ni sama vi{e ne postoji jer funkcija koja je definira i smisao postojanjanestaje zajedno s Judeom.

^ak i na svojoj samrtni~koj postelji Sula se odbija podvr}i dru{tveno na-metnutom moralu. Odbijanje da prihvati dru{tvene norme ona do‘ivljava kaoosobni trijumf. Sula je svjesna negativnih posljedica svojih izbora i svog po-na{anja. Svjesna je da su je njezini ‘ivotni izbori u~inili osamljenom, no smatrase superiornom Nel jer je ta osamljenost njezin izbor, dok Nelina osamljenost

25

dolazi iz »druge ruke«.5 Nel je potpunim predavanjem mu‘u i stapanjem vla-stitoga identiteta s njegovim prihvatila dru{tvene norme i dopustila da izgubisamu sebe. Sula tu ne nastupa samo iz pozicije osu|ivanja Nelinih izbora.Svjesna je se i sama po~ela mijenjati kad se zaljubila u Ajaxa. Ona zna da je toza nju po~etak kraja, gubitak snage i samostalnosti, pa znaju}i da vi{e sebi nemo‘e pomo}i, na grub i cini~an na~in poku{ava utjecati na prijateljicu koju jo{uvijek voli.

Diana Gillespie i Missy Dehn Kubitschek smatraju da potraga Toni Morri-son za ‘enskim glasom koji stremi ka zrelosti i osobnosti kulminira u tom raz-govoru izme|u Sule i Nel. One se svaka pojedina~no suo~avaju s ograni~enjimasvojih vlastitih moralnih vizija. Prepla{ena Sulinom suzdr‘ano{}u i racional-no{}u ~ak i kad je suo~ena s vlastitom smr}u, Nel nije u stanju ~uti istinu kojujoj govori Sula, a Sula iritirana Nelinom potrebom za ‘rtvovanjem u ime kon-vencionalne dobrote ne uvi|a Nelinu bol. No, u svojim posljednjim trenucimai Sula i Nel otvoreno i obostrano brinu jedna za drugu i prepoznaju me|usob-nu ovisnost. U trenutku smrti Sulina je zadnja misao da mora s Nel podijelitito iskustvo, a godinama nakon Suline smrti Nel osje}a njezinu prisutnost i ~iniprvi korak prema osvajanju vlastita identiteta. Emocionalne veze izme|u Sulei Nel nadilaze otpor {to proizlazi iz njihova okru‘enja i razli~itih moralnih su-stava. Ni smrt ne mo‘e uni{titi jedinu pravu emocionalnu vezu koju je Sulaimala u svom ‘ivotu, niti mo‘e uni{titi Sulin utjecaj na Nel koji je poti~e naput emocionalnog i moralnog sazrijevanja. (1990: 44)

Sula svojim vlastitim odabirom iska~e izvan svih o~ekivanja koje dru{tvoima od nje kao od ‘ene, ali i osobe crne boje ko‘e. Kalupi u koje je gura dru-{tvo za nju su besmisleni. Status bespomo}ne crne ‘ene kosi se s njezinomosobno{}u, ograde nametnute rasom i spolom neprihvatljive su. Sula svjesnoizabire svoju drugost i otu|enost od dru{tva zara|uju}i tako osje}aj nadmo}inad onima koji se ne usu|uju biti svoji. A dru{tvo }e, ozna~iv{i je kao zlu ililudu osobu, u svojoj strukturi prona}i ulogu za nju koja im omogu}uje da jeprihvate i da iskoriste njezinu snagu u svoje svrhe.

HANNAH

Evino najstarije dijete, Sulina majka Hannah, sasvim je druk~ija od svoje domi-nantne majke i od vlastite nekonvencionalne k}eri. Ona ne poku{ava upravljatibilo ~ijim ‘ivotom, pa tako ni ‘ivotom vlastite k}eri Sule. Za razliku od Eve,koja svakoj stvari i osobi pristupa kroz borbu i s potrebom dominacije, Han-nah, premda i sama ljubiteljica mu{karaca, pristupa im na sasvim razli~it na-~in — ona spava s mu‘evima svojih prijateljica i ima vrlo slobodan pristup tje-

26

5 »Yes. But my lonely is mine. Now your lonely is somebody else’s. Made by somebody elseand handed to you. Ain’t that something? A secondhand lonely.« (143) [«Da. Ali moja usam-ljenost je moja. Tvoja usamljenost pripada nekome drugome. Netko drugi ju je stvorio i tebidao. Nije li to ne{to osobito? Usamljenost iz druge ruke.]

lesnoj ljubavi, {to }e Sula kao svjetonazor preuzeti, no nitko je u dru{tvu nemrzi. Afere koje Hannah ima s njihovim mu‘evima ‘ene na neki na~in do‘iv-ljavaju kao kompliment sebi samima. Ti se intimni susreti obi~no odigravaju upodrumu ili u smo~nici, jer mada je Hannah spremna stupiti u spolni odnosprakti~ki sa svakim mu{karcem, nije voljna spavati ni sa kim i zato ih ne od-vodi u svoj krevet.

Trudier Harris obrazla‘e da Hannah ne izjedna~uje promiskuitet s amoral-no{}u, nego to do‘ivljava samo kao potrebu za fizi~kim dodirom. Njezino jepona{anje neeti~no tek gledano kroz pravila dru{tva u kojem ‘ivi, ali njoj sa-moj prirodno i normalno. Njezina je seksualna slobodoumnost ~ini je uznemi-ruju}om silom u mirnom mjesta{cu kao {to je Bottom. Nepo{tivanje normi ~inije buntovnikom, no buntovnikom podno{ljive vrste. Hannah oslabljuje moralnustrukturu dru{tva, ali je ne uspijeva sru{iti. Premda je vlastitu moralnost ba-cala ~lanovima toga dru{tva u lice, ona je istodobno jedna od njih, {tovi{e, po-stala je nekom vrstom legende. Pa‘nja koju je Hannah posve}ivala mu{karcimanjihovim je ‘enama bila svojevrsna potvrda njihova dobra izbora. Za razliku odSulina pona{anja, njezinu devijaciju od norme ‘ene ne do‘ivljavaju kao osobnuuvredu (1991: 76–77).

Problem odnosa na relaciji majka — dijete u~estalo se pojavljuje u Suli iizra‘en je u svim me|uodnosima ~lanica obitelji Peace: na relaciji Eva — Han-nah i Hannah — Sula, te Eva — Sula. Evina je ljubav apsolutna i ne zazire niod kakvih krajnosti, no njezino pona{anje prema vlastitoj djeci ipak izaziva su-mnje kod Hannah te je ona ima potrebu upitati je li ih ikad voljela. Zgro‘enatim pitanjem Eva joj odgovara kako je to krajnje neumjesno pitati kad je zbognjih »ostala ‘iva« (69). Forma materinske ljubavi, drugim rije~ima, ~esto je vrloupitna.

I Hannina ljubav prema Suli krajnje je neobi~na, premda nije proiza{la iztako drasti~nih uvjeta neima{tine i gladi. Ve} u ranom djetinjstvu Sulin }e ka-rakter izazvati Hannah da, razgovaraju}i s prijateljicama, izgovori sa‘et i okru-tan opis svojih osje}aja prema k}eri koji Sula slu~ajno ~uje i koji je obilje‘i zacijeli ‘ivot:... I love Sula. I just don’t like her.... [... Volim Sulu. Samo mi nijedraga...] (57).

Ta je izjava zacijelo uzrokom {to je Sula stajala po strani i gledala kad jeHannah zahvatila vatra i pretvorila ju u buktinju. Dok ve}ina ljudi u mjestusmatra da je Sula bila toliko {okirana prizorom svoje majke zahva}ene plame-nom da se jednostavno paralizirala, njezina baka Eve je isprva potajno, a na-posljetku i izravno optu‘i da je gledala kako njezina majka gori sa zanima-njem, a ne u {oku, i da joj svjesno nije prisko~ila u pomo} jer je zla.

EVE

Odabirom imena Eve Morrisonova se sasvim jasno referira na biblijsku Evukao utjelovljenje maj~inske figure. Eve, marquesovski lik, izabire put vrhun-skoga samoodricanja, ‘rtvuju}i vlastitu nogu da bi priskrbila svojoj djeci mate-rijalnu sigurnost. Njezin je mu‘, BoyBoy, ostavlja s troje male djece, no pre-

27

pu{tena na milost i nemilost, ona se izdi‘e iznad tragedije, privremeno napu{tadjecu i kroz drasti~an i okrutan izbor nalazi na~in da skrbi za svoju obitelj.Imenom BoyBoy Toni Morrison potencira ulogu koju je Evin mu‘ odigrao unjezinu ‘ivotu. Nasuprot »biblijskoj« Evi, paradigmi ‘ene, stoji osoba ~ija jemu{kost pobijena ve} u samu imenu. To ime koje ozna~ava mu{karca tek unastajanju, dodatno potencirano reduplikacijom, upu}uje na to da takav part-ner ne}e biti dovoljno sna‘an za Eve. I ~injenica da }e je ostaviti da gladuje stroje male djece ve} kao da je bila predodre|ena njegovim imenom. Rita Ber-genholz izla‘e tezu da je najupe~atljiviji lik u Suli upravo jednonogi matrijarhEve Peace. Ona se odri~e noge da bi njezina djeca mogla pre‘ivjeti, njezinaherojska ‘rtva doslovno ilustrira da je pre‘ivljavanje skupa stvar. Evina trage-dija evocira ~esto kori{teni kli{e u engleskom jeziku »it costs an arm and aleg«6, navodno proiza{ao iz fraze »even at the cost of a leg«. Crni humor kojimse i sama Eve poigrava u knjizi dolazi jo{ vi{e do izra‘aja shvatimo li ga kaoliterarizaciju metafori~kog izri~aja (1996: 95).

^vrsto}u svojih uvjerenja i poriva ka samoodr‘anju Eve demonstrira kadse prvi put nakon niza godina nepokretnosti spusti niza stepenice da bi ‘ivogaspalila svoga jedinog sina — kojem je u djetinjstvu jednom spasila ‘ivot — jerga nije vi{e ne mo‘e gledati kako ‘iv trune u paklu narkomanske ovisnosti.Kada je Hannah pita za{to ga je ubila, ona odgovara:

There wasn’t space for him in my womb. And he was crawlin’ back. Being hel-pless and thinking baby thoughts and dreaming baby dreams and messing up hispants again and smiling all the time. I had room enough in my heart, but not inmy womb, not no more. I birthed him once. I couldn’t do it again. He was growed,a big old thing. Godhavemercy, I couldn’t birth him twice. (71)

[Nije bilo mjesta za njega u mojoj maternici, a on je puzao natrag. Bio je ne-mo}an i imao misli djeteta i sanjao dje~je snove, pravio je po sebi i stalno se smi-je{io. Imala sam dovoljno mjesta u svom srcu, ali ne i u maternici, ne vi{e. Jednomsam ga rodila. Ne bih mogla to ponovo. Narastao je, bio je velik i star. Neka mi seBog smiluje, nisam ga mogla roditi dva puta.]

U tom se ulomku nazire tipi~no morrisonovsko mije{anje zbilje i fikcije.Evin sin Plum u zbilji je bespomo}an i polako umire u izmaglici droge. Tonjegovo stanje Eve shva}a kao potrebu da se ponovo pretvori u novoro|en~e. Unjezinim razmi{ljanjima i snovima ta }e njegova retardacija i}i do te krajnostida ga ona vidi kako puzi po stepenicama i ponovo se poku{ava uvu}i u njezinumaternicu. Ona zna da on mora umrijeti, i sve i da uspije u svom naumu dase vrati u Eve on bi umro, »ugu{io bi se« ka‘e Eve. U svjetlu svojih strahovaona racionalizira ~injenicu da ga je ubila jer je to bila ~asna smrt, umro je »kaomu{karac«, ne sramotno, »kao dijete«. Njezin maj~inski instinkt, koji je u ovomslu~aju navodi na ubojstvo sina, ja~i je i od ljubavi i od stvarnosti. Ona ubijasina da bi od njegove autodestruktivnosti spasila i njega ali, i sebe. Evina be-skompromisna maj~inska ljubav ujedinjuje potrebu da djeci koju je rodila na

28

6 Ne{to {to stoji jako puno, doslovan prijevod bio bio: »Ko{ta i ruku i nogu«.

bilo koji na~in pomogne da pre‘ive i ‘ive, ali uklju~uje i samilost, koja u svojojbezgrani~nosti obuhva}a i ubojstvo.

Evin ~in ujedno je i ‘rtva, ali i izraz vrhunske sebi~nosti. Ona smatra dajoj njezina ljubav daje pravo da odlu~i {to je za sina najbolje i da u njegovo imeodabere smrt umjesto ovisnosti. Na ovom drasti~nom primjeru Toni Morrisondokazuje da je ljubav izuzetno slo‘en, mnogozna~an i slojevit osje}aj, pa ~ak ikad se radi o instinktivnoj ljubavi majke prema djetetu. Ljubav je toliko sna‘anosje}aj da mo‘e navesti ljude da budu i sebi~ni i nesebi~ni, i apsolutno dobri ibeskrajno zli. Ljubav, osobito maj~inska ljubav, osje}aj je koji mo‘e u potpuno-sti razbiti tradicionalne moralne okvire i dovesti onoga koji voli u jezovitu kon-tradikciju stvaratelja i uni{tavatelja.

NEL

Na po~etku Sule Nel se uvodi kontrapunkt glavnom liku romana, Suli. Prem-da se njih dvije nadopunjuju, u ~emu le‘i snaga njihovog prijateljstva, dijame-tralno su razli~ite do te mjere da se tek zajedno ~ine jednom potpunom oso-bom. Ta njihova simbioza, nagla{ena na vi{e mjesta u romanu, neprekinutotraje od djetinjstva do trenutka kada Sula otme i odbaci Nelina mu‘a.

Da bi njihovo prijateljstvo uop}e bilo mogu}e i u Suli i u Nel moraju po-stojati neke predispozicije. Premda Nel majka odgaja na svoju sliku i priliku,zatiru}i u njoj svaku iskru osobnosti i kreativnosti7, to joj u potpunosti ne us-pijeva. Nel osje}a otpor prema {ablonama {to joj ih name}e majka, ali ne bunise aktivno. Prve se sumnje razbuktavaju na putu na sprovod njezine prabake,gdje upozna drugo — ponizno i koketno — lice svoje majke, te kad prvi putsusretne svoju baku, Heleninu majku Rochelle, koja je kao biv{a prostitutkasu{ta suprotnost svojoj k}eri. Njezin ekstravagantan izgled i afektirano pona{a-nje zaprepa{}uju Nel, naviknutu na sasvim druk~iji ‘enski model u svojoj obi-telji.

Nelino otkri}e sebe kao samostalne individue omogu}uje joj da po~ne pri-jateljevati sa Sulom usprkos prvotnu protivljenju svoje majke. No njezina novo-otkrivena snaga i samostalnost nisu dovoljne da se odupre svojoj majci i o~e-kivanjima ljudi oko sebe. Nikada vi{e ne napu{ta Bottom i samo posredno,kroz Sulu, pro‘ivljava i ispunjava svoja stremljenja samosvojnosti.

Veliku odluku donesenu nakon puta u New Orleans da }e biti druk~ija i»samo svoja«, vrijeme i utjecaj majke i okoline pomalo }e nagristi i vratiti jepona{anju u skladu s o~ekivanjima. Potrebu da konstruira svoju vlastitu dru-gost, identitet druk~iji od onog koji se od nje o~ekuje, Nel mora stvoriti kaoopoziciju prema elementima koji je okru‘uju. Da bi ostvarila svoju samosvoj-

29

7 Any enthusiasms that little Nel showed were calmed by the mother until she drove her dau-ghter’s imagination underground. (18) [Bilo kakav entuzijazam koji bi Nel pokazala, njezinabi majka sputavala, sve dok nije pokopala ma{tu svoje k}eri.]

nost ona mora imati ostatak zajednice kao protute‘u i time u startu potkopavasvoju drugost.

Smrt Chickena Littlea, premda u njoj nije aktivno sudjelovala, klju~an jetrenutak Nelina ‘ivota. Nakon nesre}e Sula i Nel ostaju skamenjene na obaligledaju}i valove na mjestu gdje je Chicken Little potonuo. Niti jedna od njih nepoku{a instinktivno spasiti dje~aka i obje, po nekom pre{utnom paktu, nikadanikom ne povjere {to se dogodilo. Sula je, na neki na~in, glavni krivac jer jeona dje~aka ispustila u rijeku, no Nelino zata{kavanje doga|aja i hladna pro-ra~unatost neposredno nakon njega ~ini je sukrivcem. Ideja inherentnoga do-bra i zla utjelovljena u ta dva ‘enska lika i ovdje je na ku{nji.

Desetlje}ima nakon toga doga|aja, sve do posjeta Eve u stara~kom domudvadeset godina nakon Suline smrti, Nel samu sebe uvjerava da je bila samonevini svjedok doga|aja, a ne sukrivac. No, o~ito joj ne uspijeva do kraja zato-miti svoju savjest, jer je duboko uzdrma kada je polusenilna Eva upita da jojispri~a kako je ubila onoga dje~aka. Nel zgro‘eno obja{njava da to nije bila onanego Sula, no Eve joj odvrati da je sasvim svejedno koja od njih je to bila, zarona nije bila tamo i gledala.8 U‘asnuta Nel bezglavo pobjegne iz stara~kog do-ma i hodaju}i izbezumljeno cestom vodi sa sobom monolog. Ne pita se odakleEve zna za njezin grijeh iz djetinjstva. Proganja je prije svega sve dotad zatom-ljivani osje}aj krivnje:

What did old Eva mean by you watched? How could she help seeing it? Shewas right there. But Eva didn’t say see, she said watched. »I did not watch it. Ijust saw it.« But it was there anyway, as it had always been, the old feeling, andthe old question. The good feeling she had had when Chicken’s hands slipped. Shehadn’t wondered about that in years. »Why didn’t I feel bad when it happened?How come it felt so good to see him fall?« (170)

[[ta je Eve mislila pod tim gledala si? Kako je mogla to ne vidjeti? Ali Evenije rekla vidjela si, ona je rekla gledala. »Nisam gledala. Samo sam vidjela.« Alibio je tamo, kao {to je i oduvijek bio, onaj stari osje}aj i ono staro pitanje. Onajdobar osje}aj kad su Chickenove ruke skliznule. Nije se pitala o tome ve} godinama.»Za{to se nisam lo{e osje}ala kad se to dogodilo? Za{to sam se tako dobro osje}alavidjev{i ga kako pada?«]

U tom trenutku Nel }e prvi put po~eti preispitivati uvrije‘ene ideje »do-bra« i »zla«. Sebe je uvijek do‘ivljavala kao onu dobru, onu koja je uvijek sveradila u najboljoj namjeri i s dozom nevinosti gledala na svijet, dok je Sula ta

30

8 »Tell me how you killed that little boy?«»What? What little boy?«»The one you threw in the water. I got oranges. How did you get him to go in the water?«»I didn’t throw no little boy in the river. That was Sula.«»You. Sula. What’s the difference? You was there you watched, didn’t you? Me, I never woul-d’ve watched.« (168–169)[Prijev. »Reci mi kako si ubila onoga malog dje~aka?«»Kojeg? Kojeg malog dje~aka?«»Onog kojeg si bacila u vodu. Imam naran~e. Kako si ga uvjerila da u|e u vodu?«»Nisam ja nikakvoga dje~aka bacila u vodu. To je bila Sula.«»Ti. Sula. Gdje je tu razlika? Ti si bila tamo, gledala si, zar ne? Ja, ja to nikada ne bih gle-dala.«] (168–169)

koja je zla, amoralna, ta koja zavodi tu|e mu{karce i onda ih odbacuje, kojasvojim prisustvom privla~i nesre}u.

Cedric Gael Bryant smatra da usprkos ovakvim trenucima prosvjetljenja,sestrinska veza izme|u Sule i Nel postaje izuzetno napetom zbog razli~itostinjihovih karaktera. Njihovo otu|enje i desetogodi{nja ti{ina manje je posljedicaSulina zavo|enja Nelina mu‘a, negoli njezine nemo}i da shvati da dualiteti Su-line prirode nisu moralni propusti, nego kompleksnost Prirode same. Nel }e,doista, to biti u stanju razumjeti tek kojih dvadeset i ~etiri godine poslije Suli-ne smrti, nakon duhovne smrti zajednice (1990: 738).

Na povratku ku}i nakon posjeta stara~kom domu i uznemiruju}ega razgo-vora s Evom Nel pro‘ivljava katarzu. Ona napokon po~inje shva}ati da klju~nidoga|aj njezina ‘ivota, kada je u jednom mahu izgubila i mu‘a i Sulu, nije biotoliko bolan zbog ~injenice {to ju je mu‘ ostavio, nego zato {to je u tom trenut-ku nestalo njezino prijateljstvo sa Sulom.

All that time, all that time, I thought I was missing Jude. And the loss presseddown on her chest and came up into her throat. »We was girls together,« she saidas though explaining something. »O Lord, Sula,« she cried, »girl, girl, girl, girl,girl«. (174)

[Sve to vrijeme, sve to vrijeme, mislila sam da mi fali Jude. Taj gubitak priti-skao joj je prsa i penjao se u grlo. »Bile smo cure zajedno,« rekla je kao da ne{toobja{njava. »O Bo‘e, Sula,« plakala je, »curo, curo, curo, curo, curo«.]

Nel tek sada prvi put dopu{ta sebi da oprosti Suli i da osjeti svu zatom-ljenu ljubav. Zazivaju}i njezino ime, ona po~inje tugovati i za slobodom koje sesvojevoljno odrekla u ime dru{tvenih konvencija kojima se Sula beskompromi-sno opirala sve do svoje smrti.

HELENE

Nelina majka Helene utjelovljuje figuru »idealne ‘ene« u okvirima zajedniceBottoma. Nju bi se moglo smatrati glavnom predstavnicom one skupine ‘enau romanu koje bi se konvencionalno moglo opisati »dobrima«. Ona je idealna‘ena i majka, apsolutno posve}ena tim svojim ulogama i ponosna na svoj dru-{tveni polo‘aj. Njezin sofisticiran izgled, blijeda put i urednost njezina domaono su {to je ~ini predmetom divljenja u Bottomu. Ona odgaja Nel kao svojklon, poku{avaju}i posti}i da joj i fizi~ki {to vi{e nalikuje pa joj ravna kosu itra‘i od nje da navla~i svoj {iroki nos ne bi li ga izduljila.

Nakon smrti bake u New Orleansu saznajemo Heleninu pro{lost prije do-laska u Bottom. Ona je k}i prostitutke koju je baka uzela k sebi kako bi jespasila od raskala{ena ‘ivota njezine majke:

The grandmother took Helene away from the soft lights and flowered carpets ofthe Sundown House and raised her under the dolesome eyes of a multicolored Vir-gin Mary, counseling her to be constantly on guard for any sign of her mother’swild blood. (17)

31

[Baka je odvela Helene daleko od prigu{enih svjetala i cvjetnih sagova Ku}ezalaze}eg sunca i podigla je pod tu‘nim pogledom {areno obojane Djevice Marije,savjetuju}i joj da stalno budno pazi na svaki znak vatrene krvi svoje majke.«]

Odgojena da zatomi u sebi sve {to bi je moglo podsje}ati na majku, Helenena isti na~in odgaja svoju k}er. Nel ne sazna ni{ta o maj~inoj pro{losti sve dokse njih dvije ne upute u New Orleans da bi vidjele umiru}u Heleninu baku.Ve} u vlaku na samu po~etku puta Nel se suo~i s novim licem svoje majke.Kondukter ih napadne jer su u{le u krivi vagon, namijenjen samo bijelcima.Helene mu se ispri~ava, uspijevaju}i zadr‘ati dostojanstvo bez obzira na njegovsurov nastup, no u trenutku kada je ve} cijeli okr{aj zavr{en, ona mu se poniz-no i koketno osmjehne. Taj tra~ak gena Neline bake — koketne prostitutke —koji prvi put Nel opazi u svojoj majci, u‘asne je nepovratno uni{tavaju}i slikumajke kao ideala prema kojem treba stremiti. Nel se u tom trenutku zaklinjeda se ne}e nikada tako poniziti pred bijelcem i izazvati prezir svoje rase.

Za Diane Gillespie i Missy Dehn Kubitschek (1990: 39) Helene Wrightutjelovljuje nemoralnost konvencionalne ‘enske »dobrote« ~iji je podsvjesni ciljmanipuliranje svojom k}eri i mu‘em. Kad se Helene osmjehne bijelom konduk-teru koji ju je upravo uvrijedio, Nel vidi »vanilijski puding«9 pod maskom dru{-tvene pristojnosti. Lik Helene vi{e od svih utjelovljuje rastakanje osobnosti dokoje dolazi kada ‘ene nesvjesno pristaju na dru{tvene konvencije.

Helene dotad predstavlja su{tu suprotnost raskala{enim ‘enama obiteljiPeace. Ona je vrh socijalne ljestvice Bottoma, simbol ~estitosti i »dobrote«, notaj trenuta~ni izdajni~ki osmjeh u vlaku odat }e drugu stranu Helenine li~no-sti. Instinktivno se poku{avaju}i dodvoriti osobi koja nad njom ~ini nasilje, uo~ima vlastita djeteta gubi mjesto na pijedestalu jer tim ~inom nije izdala samosebe, nego i dru{tvo iz kojeg potje~e, sve njegove vrijednosti pa i svoju vlastiturasu. Opet dolazi do potpunog obrata u percepciji ‘enskih likova: javno proka-zane, nekonvencionalne ‘ene obitelji Peace moralnije su i ponosnije na sebe isvoju boju ko‘e nego Helene koju smatraju moralnim autoritetom.

Zaklju~ak

Prednost pisanja o djelima autora koji nisu samo kreatori svojih vlastitih rado-va, nego kriti~ari i urednici tu|ih djela, jest da se oni ne ustru~avaju komen-tirati vlastite radove i istra‘ivanja svojih svjesnih i podsvjesnih motiva pri rea-lizaciji svojih ideja.

Toni Morrison kao nobelovka10 i spisateljica koja je svoju prvu knjigu, TheBluest Eye, objavila 1970. godine, bila je ~esto u sredi{tu pa‘nje literarnog svi-jeta, ali i drugih medija. Stje~e se dojam da je i sama imala potrebu pred svo-

32

9 »Vanilijski puding« (u originalu »custard«) o~ito za malenu Nel simbolizira negaciju svoje bojeko‘e koju u tom trenutku sluti kod svoje majke.

10 Toni Morrison je 1993. godine dobila Nobelovu nagradu za knji‘evnost. Do tad je ve} objavilapet knjiga. U svom obja{njenju Odbor za dodjelu Nobelove nagrade naglasio je da je Toni Mor-rison dala ‘ivot »esencijalnom aspektu ameri~ke realnosti«.

jom publikom i kriti~arima izlo‘iti intimne razloge koji su je naveli na pisanjenekih knjiga, ali isto tako i vrlo odre|ene odluke koje stoje iza nekih njezinihre~enica. Time je mo‘da htjela olak{ati ~itanje svojih knjiga, ali i opravdati ne-ke izbore koje je donosila u svojim romanima i teme kojima se bave.

U ~lanku »Unspeakable things Unspoken: the Afro–American presence inAmerican Literature« Morrison obja{njava kako ona vidi glavni lik svoje drugeknjige:

Uvijek sam smatrala da je Sula stopostotno crna, metafizi~ki crna, ako ‘elite, ipri tom nije rije~ o melaninu, a zasigurno niti o neupitnoj vjernosti plemenu. Onaje crnkinja novoga svijeta i ‘ena novoga svijeta, koja nalazi izbore tamo gdje izboranema, odgovaraju}i ma{tovito na zate~eno stanje. Sklona improvizaciji. Hrabra, ra-zorna, ma{tovita, moderna, izvan uobi~ajenih okvira, zabranjena zakonom, neuprav-ljiva, nezadr‘iva i neobuhvatna. I opasno ‘enska. U svojem posljednjem razgovoru sNel ona govori o sebi kao o posebnoj vrsti crne ‘enske osobe, one koja ’ima izbora’.(1989: 25)

U tom citatu Morrisonova eksplicira kako je gradila Sulu. Bez obzira {to jeSulu uz hrabrost i potrebu za drugo{}u obdarila i mnogim manama, ona apo-strofira svoj lik kao nekoga tko u sebi utjelovljuje gotovo isklju~ivo pozitivnekarakteristike. Sula je opasna kao ‘ena, ali i izuzetna po tome {to sebi dopu{taizbore kojih se drugi pla{e. No, Morrison je ne do‘ivljava kao osobu opasnu postrukturu dru{tva, pa ni po sebe samu — {to je, me|utim, element koji se uvi{e navrata pojavljuje u romanu.

Toni Morrison pi{e o afroameri~kom okru‘enju zato {to joj je ono najbli‘e,zato {to je to njezino kulturno podneblje. Ona ne bje‘i od svoje rasne pripad-nosti, ali inzistira na tome da se njezini radovi i radovi drugih afroameri~kihautora vrednuju samo kao literatura, a ne kao »afroameri~ka literatura«, jer sedjela bijelih autora ne gledaju kroz prizmu njihove boje ko‘e, niti se karakte-riziraju kao »bijela literatura«. Naravno, ni sama autorica ne bje‘i od ~injeniceda je Sula lik crne boje ko‘e i da to nije ne{to {to bi se trebalo isklju~iti prirazumijevanju i analizi ovoga djela, ali ~injenicom da su svi likovi u Suli istotako crne boje ko‘e, Toni Morrison je nesumnjivo namjerno stvorila monokro-man svijet kako bi poku{ala natjerati i ~itatelja i kriti~ara da Sulu do‘ive pr-venstveno kao lik i kao osobu, bez potrebe da u njezinu boju ko‘e u~itavajuvi{e no {to ona stvarno zna~i.

S likom Sule Toni Morrison se izdi‘e iznad identiteta crne ‘ene buntovni-ce u patrijarhalnom dru{tvu ameri~ke provincije. Ona ogoljuje i na{e osobnemogu}nosti izbora koliko god mi ponekad bili potpuno slijepi prema njihovupostojanju i nespremni prihvatiti konzekvence tih istih izbora. ̂ ak i osobi kojajoj je bila najbli‘a, Nel, trebala su desetlje}a da prodre u razloge Sulina po-na{anja i ‘ivotnih odabira i da shvati da je navodno »zlo« koje je Sula emani-rala imalo svrhu razbijanja u~malosti i malogra|an{tine koji su je okru‘ivali ipomicanja osobnih i dru{tvenih granica.

Premda se Sula ne mo‘e smatrati obiteljskom sagom, genealogije obitelji iobiteljsko naslje|e igraju klju~nu ulogu u konstruiranju identiteta likova. Sula

33

ne bi bila lik kakav jest da njezine prethodnice nisu Eva i Hannah, koje susvojim nekonvencionalnim osobnostima i razmicanjem dru{tvenih kanona omo-gu}ile Suli da se razvije u osobu kakva jest. I za Nelin lik i njezinu percepcijuprihva}enih normi pona{anja i onoga {to ona sama sebi dopu{ta da bude pre-sudna je uloga majke Helene.

Odbijanjem da se podredi nametnutom moralnom kodeksu na ra~un vlasti-te ‘enske slobode Sulin lik ima nedvojbenu didakti~ku ulogu, no to je samojedna faceta njezine osobnosti. Ona je mlada crna ‘ena koja po~etkom pro{logastolje}a ‘ivi okru‘ena kulturom u kojoj zauzima posljednju pre~ku na hijerar-hijskoj ljestvici11. No, ni vanjskom svijetu, a niti neposrednoj okolini ona nedopu{ta da utje~u na njezine izbore i ‘ivotni stil. Sula i Nel poma‘u jedna dru-goj da se ostvare kao osobe, no dok Sula svoju individualnost razvija do mak-simuma bez obzira na percepcije drugih, Nel razvoj svoje osobnosti gu{i podpritiskom obitelji i okoline, da bi ga na odre|en na~in reafirmirala tek dva de-setlje}a nakon Suline smrti kad shvati bit njezine simboli~ne ostav{tine.

Da bi Sula kao lik mogla postojati i da bi mogla ostvariti svoju samosvoj-nost, ona, kao i Nel, mora imati zajednicu kao protute‘u. Sula ne mo‘e funk-cionirati ni postojati u vakuumu, ona mora imati granice koje name}e dru{tvoda bi ih mogla lomiti i nametnute norme da bi im se mogla oduprijeti. Ono {toToni Morrison apostrofira u romanu jest da su Sula i Bottom na jedan na~insuovisni, ne bi mogli postojati izvan te opozicije i samo se u njoj mogu realizi-rati.

Premda ne smatram da je Sulu ispravno ~itati primarno kao »‘ensko pi-smo«, odnosno kao literarni izraz crnoga etniciteta, nedvojbeno je da Sula ikao roman i kao lik uzima sebi za pravo da pobija tradicijom odre|ene granicei da u vrijeme uzleta osvje{tavanja crne ‘enske samosvojnosti uka‘e na mo-gu}nosti i opasnosti izbora izvan kulturno i historijski zadanih okvira.

Bibliografija

Basu, Biman. »The black voice and the language of the text: Toni Morrison’sSula«, College Literature; Oct 96, Vol. 23 Issue 3, 88–104

Bergenholtz, Rita A. »Toni Morrison’s Sula: A satire on binary thinking«, AfricanAmerican Review; Spring 96, Vol. 30 Issue 1, 89–99

Biti, Vladimir. Bahtin i drugi, Biblioteka Polilog, Knjiga 1, Zagreb, Naklada MD,1992.

Biti, Vladimir. Pojmovnik suvremene knji‘evne i kulturne teorije, Zagreb, Maticahrvatska, 2000.

11 Because each had discovered years before that they were neither white nor male, and thatall freedom and triumph was forbidden to them, they had set about creating something elseto be. Their meeting was fortunate, for it let them use each other to grow on. (52) [Zato {tosu obje prije puno godina otkrile da nisu niti bijele, niti mu{karci i da je sva sloboda i osje}ajpobjede za njih zabranjen, krenule su stvarati za sebe neku drugu ulogu. Njihov je susretbio sretna okolnost, jer im je omogu}io da jedna drugu iskoriste za svoj razvoj.]

34

Bryant, Cedric Gael. »The orderliness of disorder: Madness and evil in Toni Morrison’sSula«, Black American Literature Forum; Vol. 24 Issue 4, Winter 90, 731–745

Christian; Barbara. Black Feminist Criticism: Perspectives on Black Women Writers,New York: Pergamon, 1985.

Felman, Shoshana. »@ene i ludilo: kriti~ka obmana«, Kolo, Zagreb, Matica hrvatska,God. XI, br. 2, 2001, 371–387

Frye, Northrop. Anatomy of Criticism, 1957. Princeton: Princeton UP, 1990Galehouse, Maggie. »New World Woman: Toni Morrison’s Sula«, Papers on Language

& Literature, Vol. 35 Issue 4, Fall 99, 339–363Gates, Henry Louis, Jr. »Writing ’Race’ and the difference it makes«, Feminist

literary theory: a reader, Blackwell Publishers, Oxford, Mass., 1996.Gates, Henry Louis, Jr., and K. A. Appiah. Toni Morrison Critical Perspectives Past

and Present, Amistad, New York, New York, 1993.isti, Baker, Houston A. Jr., »When Lindberg Sleeps with Bessie Smith: The Writing

of Place in Sula«, 1993, 236–260Gillespie, Diane and Missy Dehn Kubitschek. »Who cares? Women–Centered Psychology

in Sula«. Black American Literature Forum, Vol. 24, No. 1, Spring, 1990, 21–48Grant, Robert. »Absence into Presence: The Thematics of Memory and ’Missing’

Subjects in Toni Morrison’s Sula.«, Critical Essays on Toni Morrison. Ed. NellieY. McKay. Boston: Hall, 1988, 90–103

Grgas, Stipe. Ispisivanje prostora, Naklada MD, Zagreb, 2000.Gurrero, Edward. »Tracking »The Look« in the novels of Toni Morrison«, Black

American Literature Forum; Vol. 24 Issue 4, Winter 90, 761–773Harris, Trudier. Fiction and Folklore: The Novels of Toni Morrison, The University

of Tennessee Press, Knoxville, 1991.Jones, Carolyn M. »Sula and Beloved: Images of Cain in the novels of Toni Morrison«,

African American Review; Vol. 27 Issue 4, Winter 93, 615–626Lee, Rachel. »Missing peace in Toni Morrison’s Sula and Beloved«, African American

Review; Vol. 28 Issue 1, Winter 94, 89–99McKay, Nellie Y., Ed. Critical Essays on Toni Morrison, Boston: Hall, 1988McKee, Patricia. »Spacing and Placing Experience in Toni Morrison’s Sula«, Modern

Fiction Studies 42. 1, 1996, 1–30Morrison, Toni. The site of memory. Out there. Marginalization and contemporary

cultures, Ed. Russell, Ferguson (et al). New York: The New Museum of Con-temporary Art, New York; Cambridge, MA.; London: The MIT Press, 1995,299–305

isti, »The Site of Memory,« Inventing the Truth: The Art and Craft of Memoir.Ed.

William Zinsser. Boston: Houghton, 1987, 101–24isti, Sula, 1973. New York: Plume, 1982.isti, An Interview with Toni Morrison, With Nellie McKay. Contemporary Literature.

24, 1983, 413–29isti, »Unspeakable Things Unspoken: The Afro–American Presence in American Li-

terature«. Michigan Quarterly Review. 1989, 1–34isti, Playing in the Dark, Whiteness and the Literary Imagination, Vintage Books,

New York, 1992.Smith, Barbara, »Toward a Black Feminist Criticism«, All the Women Are White,

All the Blacks Are Men, But Some of Us Are Brave. Eds. Gloria T. Hull,Patricia Bell Scott, and Barbara Smith. Old Westbury, NY: Feminist, 1982,157–75.

Spillers, Hortense J. Black, white and in color: essays on American literature andculture, The University of Chicago Press, Chicago, 2003.

35

Ariella Fabrio

Interpretacija svijeta na ‘enski na~inu Dacije Maraini

Motiv abortusa jedan je od nosivih unutar teme talijanskoga feminizma dvade-setoga stolje}a, posebno unutar opusa Dacije Maraini. Jer osim beletristi~ki,pri{la je Maraini motivu abortusa jo{ i aktivisti~ki. A tu je, ne zaboravimo, itoliko zaka{njelo osobno priznanje da je i sama po~inila abortus. (»U 24. godini‘ivota odlu~ila sam prekinuti materinstvo jer sam jedino tako mogla iza}i iznerje{ivih te{ko}a. Dakako da mi je to traumati~no iskustvo nanijelo dubokerane« — priznat }e Anni Morelli, na koji }emo se razgovor jo{ navratiti).

Krenimo od aktivisti~ke polovice problema. Naime, jedan od najutjecajnijihtalijanskih knji‘evnih ~asopisa »Nuovi Argomenti« (utemeljen u Rimu 1953.godine) prakticira redovito donositi vrlo aktualne i vrlo polemi~ke tekstove, alii cijele temate (te temate ~lanovi redakcije interno nazivaju »antologia docu-mentaria«). Pa se tako pojavio i temat Abortus i o~instvo, kome je kumovalaupravo Dacia Maraini, ali je i sama prilo‘ila tekst u obliku otvorenoga pisma.Bit }e to povod da malo~as spomenuta Anna Morelli povede razgovor s Daci-jom Maraini u kome }e Dacia, kao najbitnije, kazati ovo: »Abortus je ravantragediji, on nije ‘enino dostignu}e, nego njen poraz. I to poraz koji pe~e i kojije stra{an, jer se iskazuje jednim brutalnim ~inom {to ga ‘ena ~ini protiv samesebe i protiv djeteta koje se za~elo; zakon o prekidu trudno}e bio je potrebanu jednom odre|enom povijesnom trenutku i slu‘io je da bi pobijedio ilegalnoabortiranje. To je korak naprijed, ali nije rje{enje. To da je zakonski ~lanak194, koji govori o dobrovoljnom prekidu trudno}e, bio koristan i nu‘an svjedo~inam smanjenje broja abortusa u Italiji, no i taj je zakonski ~lanak tek obveza-tan korak koji mora voditi eliminaciji abortusa u budu}nosti (...) »Nuovi Argo-menti« namjerno su tiskali tekst Abortus i o~instvo, jer bismo htjeli da se go-vori i o onom ’odsutnom’, kojega kao da i nema. A istina je da se radi o dvojeljudi koji }e za~eti tre}ega ~ovjeka. Kazati kako je u slu~aju stra{ne dvojbe okoizbora pravedno ‘eni prepustiti zadnju rije~ tako|er je ne{to sporedno. Ne{topotaknuto onom usamljeno{}u u koju je natjeran na{ spol. A jer je ‘ena ostav-

36

ljena da sama donese najintimnije odluke glede djeteta, tada ona mora i smjetiodlu~iti ho}e li ga zadr‘ati ili ne. To nije idealno rje{enje. Idealno je rje{enjekolektivna zrelost, a to zna~i da nam je ba{ u primjeru maj~instva potrebankulturni preobra‘aj. I o tome pi{em u otvorenom pismu. Govoriti o abortusuzna~i govoriti o maj~instvu: postoji lice izlo‘eno sun~evu svjetlu, i lice u sjeniiste obr}u}e zvijezde u ‘enskom univerzumu. Abortus baca vrlo tamnu sjenuna problematiku maj~instva ne samo u na{oj zemlji, nego i u na{em zapad-nja~kom dru{tvu. A kada u razgovor nu‘no upli}emo Katoli~ku crkvu tada mo-ramo biti na~isto da na jednoj strani postoji Papa kao slu‘beno utjelovljenjeCrkve, a da su na drugoj strani mnogi vjernici koji se s njim ne sla‘u. Ne di-jelim mi{ljenje slu‘bene Crkve da je kontracepcija nedopustiva, ja naprotiv dr-‘im da se abortus mo‘e izbje}i jedino kontracepcijom. Kao i seksualnim odgo-jem, naravno.«

Pisma Marini (Lettere a Marina, 1981.) takva su varijanta epistolarnoga ro-mana u kojoj pisma pi{e samo jedna strana, u ovom slu~aju pi{e ih Bianca svo-joj intimnoj prijateljici Marini, koja je prva zapo~ela intimnu igru s Biancom.»Osjetila sam kako me, gotovo ludo raspaljena, promatra{ s prijete}om znati‘e-ljom. U tvom je pogledu ve} bilo nasilja: tanko}utnoga i upornoga nasilja i uzto sva uveseljena osje}ajem posjedovanja (...) Odmah sam shvatila da si od onihosoba u kojih hrabrost doti~e delirij« — priznaje Bianca. Pa ve} u sljede}empismu, podsje}aju}i Marinu na ono {to se bilo dogodilo, na njihov razgovor,stvari ovako detaljizira: »Izuva{ mi ~izme. Uzima{ u ruke jedno moje stopalo.Miluje{ ga. Ne ‘elim ponovo otpo~injati. Pa ja ni ne otpo~injem. Obuvam pono-vo ~izme. Vidi{ da ni{ta ne ~inim, nepovjerljiva si. Zna{ da mi ~ini lo{e ova igraotezanja. Ni{ta ti ne brini postala sam mudra kao kakva stara sova. Tvoje rukemiluju mi gle‘njeve. Kao da mi po nogama vrve mravi. Toplina vrije u grlu.Iznenadno mi ogoljuje{ jednu sisu i uzima{ je ustima nesretnom drago{}u. A jase ne usudim disati. Znam da bi u tom trenutku otklon bio otrov. Marina, mo-lim te prestanimo. Ali ti vi{e ne govori{ guta{ moje mlijeko i pro‘drljivo seopija{ (...) Na kraju eto nas ispru‘ene licem uz lice gdje se nezgrapno ljubimo.Svla~i{ mi haljinu ovladava{ mnome takvom silinom da staje dah.«

Bianca upu}uje 77 pisama, ali joj Marina ne odgovara ni na jedno. TijekomBiankine ispovijesti saznajemo da je ona pobjegla iz Rima (nakon {to je jednegodine »kampirala na jugoslavenskoj obali«!) kako bi u osami ne samo preispi-tala svoj odnos prema Marini, nego i napisala roman (koji }e, na kraju, ocijenitikao lo{e ura|eni posao). Pratimo mutacije i sazrijevanje vrlo osjetljive i osje-}ajne Biankine psihe u me|usobnoj ‘ensko–‘ensko–mu{koj igri kojom }e ig-rom, na kraju dopisivanja, Bianca suvereno ovladati i »oti}i« iz pri~e kao inte-lektualno nadmo}na i slobodna ‘ena koja je iza sebe, na listovima pisama,ostavila — kako to ka‘e Michele Rago — »podrobno rekonstruirano putovanjeu sje}anje«.

Dugo se pamte spisatelji~ine stranice posve}ene seksualnom sazrijevanjuBianke, na kojima se, zapravo, ispisuje spisatelji~in prikaz feminocida (uz us-putnu napomenu da ni odnos Bianke prema vlastitoj majci nije nimalo idili-

37

~an): Bianca je prvo posve neupu}ena u oblast spolnosti (»Mislila sam da djecani~u iz zemlje kao biljke«), potom u odgojnom zavodu ona na krajnje rigidno–groteskan (i pripovjedno op{iran) na~in otkriva, dakako, iskrivljenu sliku, ‘en-ske spolnosti u kojoj je jedina mu{ka osoba neki sve}enik »grbavac pokvarenihzuba, bogomoljac i dosadnjakovi}«. Zapravo, svi su mu{karci u Biankinoj pri~iprave gnjide prirode: od vlastita oca, u kojega u dobi od {est godina prvi putvidi napeto mu{ko spolovilo, pa preko Marka — s kojim vodi ljubav, no koji }ejoj priznati da istodobno spava s jednom njenom prijateljicom — do sveop}egprezira mu{kog roda koji Marina ovako iskazuje: »’Jednu djevoj~icu staru 6 go-dina silovao je mu{karac star 32. Umberto Bosco, stric djevoj~ice, uhap{en je uakciji policije iz Novare, silovanje djevoj~ice dogodilo se pro{le subote u njego-voj radionici’. Tako glasi mala vijest na dnu stranice crne kronike. ’Djevoj~icanikome nije ni{ta rekla. Kad se vratila ku}i legla je s temperaturom u kreveti tek je jako krvarenje otkrilo punu istinu’. U na{oj maloj skupini sve su curepostupile na isti na~in. A ja kao one (...) Jednu je razdjevi~io stric drugu bratneka tre}a imala je intimne odnose sa sve}enikom koji je bio njihov obiteljskiprijatelj. A niti jedna nije imala hrabrosti kazati to svojima.«

Vrhunac jednostrane ‘enske varijante mrzimu{kosti nalazimo u opisu spo-lovila ve} spomenutoga Marka: »Kasnije sam doku~ila njegov ud: bio je to pla{-ljiv ud ali ne i li{en jakosti uz uvjet da ga se promatra iz prikrajka i da se odnjega ne{to odre|eno ne tra‘i izravno. Da bi o‘ivio bilo mu je potrebno zasje-njenje svjetala drijemljivo grljenje vla‘na krevetnina lijeno i sporo ispreplitanjetijelH iznuruju}e i otegnuto milovanje (...) Kao i svi mu{karci kojima je zavo|e-nje me{trija znao je da ugoda ne ovisi o veli~ini uda. Veli~ina uda jest mit {tosu ga stvorili mu{karci za mu{ke. @ezlo ma~ batina alatka pu{ka top... mon-struozni krvnik trbuha koji je trbuh pun projektila {to ih krvnih ispaljuje u‘eninu utrobu stra{}u koja ka‘njava.«

U posljednjem pismu Bianca otkriva da putuje na Siciliju, da je svemukraj, da se »vi{e ne}emo vidjeti«.

Nakon ~etiri godine rada na rukopisu Pisama Marini mogla je Dacia Ma-raini na pitanje novinara Darija Bellezze kako to da je u nje do{lo do tako»nasilnoga prodora feministi~koga anga‘mana« odgovoriti sljede}e: »U ovojknjizi sje}anje jedne ‘ene ra|a se iz ‘elje da je druga ‘ena upozna.« A na nje-govo pitanje o mogu}nosti postojanja ‘enskoga pisma, ona }e odgovoriti: »Tak-vo pismo postoji, ali ne kao kakva zasebna tehnika pisanja ili kao kakva sa-dr‘ajna razli~nost, nego je rije~ o jednoj nao~itoj optici, jednom vlastitom siste-mu simbola, jednoj interpretaciji svijeta na ‘enski na~in. Nije uvijek lako ra-zumjeti {to je to ‘enska optika, isuvi{e smo priu~ene na mu{ku optiku, koja jeu nas uvijek i oduvijek prakticirana i voljena. Zatim, ja ne govorim o nekojosobnoj viziji, nego govorim o kolektivnoj viziji. Naime, jedino ona interpreta-cija svijeta koju je elaborirala ve}ina ‘ena i koja izra‘ava njihov eros mo‘e osi-gurati izvorno ‘ensko pismo.«

Samo nekoliko godina nakon pojave Pisama Marini posvetit }e se DaciaMaraini cijelo jedno desetlje}e prokazivanju dru{tvenoga zla u Italiji. ̂ init }e

38

to na na~in prakse talijanskoga feminizma, pa }e u prvi plan ista}i feminocid,ali i feminofobiju u samoj obitelji. Tri su njena romana klju~na potvrda re~eno-ga: Isolina (1985.), Dugi ‘ivot Marianne Ucrìa (La lunga vita di MariannaUcrìa, 1990.) i Glasovi (Voci, 1994.).

S obzirom da je roman La lunga vita di Marianna Ucrìa tiskan 2003. go-dine u Zagrebu (prevela ga je Jelena Butkovi}, ali s izmijenjenim naslovom Ni-jema vojvotkinja!) re}i }emo ovdje samo to da je vi{estruko nesretna MariannaUcrìa gluhonijema osoba, da ima ugovoreni brak s »gospodinom suprugom uja-kom« i da u tom braku ima povorku djece. Iz njena sicilijanskoga osamnaesto-stoljetnog rodi{ta i tome adekvatnoga na~ina pona{anja u njemu upozorit }emoovdje jedino na, dakako, feminini autodafe pri kojemu ‘ena stradava kao here-ti~arka, a krvnici su ubojice u ime Inkvizicije, mu{karci koji zaokru‘uju slikukoju je o njima stvorila feministi~ka talijanska proza na{ega vremena: »Kad seokretne ruke podignu prema glavi i nama‘u joj kosu smolom, sestra Palmira(‘rtva, primjedba A. F.) pogleda s ljubavlju svoje mu~itelje. Oni sad primi~u,stra{no ozbiljni, upaljenu baklju zasmoljenoj kosi i ‘enina glava se zapali i za-sja kao sjajna kruna. A publika zaplje{}e. Oni ‘ele da njezina smrt bude veli-~anstvena priredba, pa ako Gospodin to dopu{ta, zna~i da i On to ‘eli.«

Jo{ je ne{to kuriozno kazati u svezi s romanom Dugi ‘ivot Marianne Ucrìa(na kome je radila pet godina). Iako ro|ena na Siciliji, Dacia Maraini prihvatilase literarizacije svoje Sicilije tek s ovim romanom, u svojoj 54. godini ‘ivota! UBagheriji pi{e: »Napisala sam osam romana prije Dugoga ‘ivota Marianne Ucr-ìa, ali uvijek izbjegavaju}i, kao kugu, otok jasmina, smrdljivih riba, uzvi{enihdu{a i o{trih no‘eva (...) Govoriti o Siciliji zna~i otvoriti vrata koja su ostalazabravljena.«

Prije nego napi{emo koju o Isolini, navest }emo klju~nu re~enicu jednog odrecenzenata, Claudija Toscanija, koji je za Isolinu napisao: »Rije~ je o smrti bezpriziva, bez milosti i bez kazne, a poga|a jadnu Isolinu. Otkrit }e to romansi-rana stvarnost koja uz to ‘eli biti i ~in osude vremena i dru{tva kojih je onaplod. A to vrijeme i to dru{tvo mogli bi savr{eno biti ovdje i sada.«

Sama spisateljica ovako se izjasnila o Isolini: »Bilo mi je ponu|eno da zajednu izdava~ku ku}u i njenu biblioteku obradbe kriminalisti~kih procesa na-pi{em knjigu o kojem takvom slu~aju. Tra‘e}i temu, nabasala sam na doga|ajvezan uz Isolinu. Me|utim, nije me otprve privukao, jer u na{oj nacionalnojpovijesti imamo na pretek takvih primjera ne~ovje{tva i komformizma. Kakobih za se rekonstruirala sudski slu~aj {to ga ovdje o‘ivljavam prekapala sam uarhivu Suda u Veroni. Isolina nije roman, nego pri~a temeljena na istini. Nezaboravite da smo i Leonardo Sciascia i ja Sicilijanci da oboje gajimo znanuoto~ku radoznalost koja nas goni na pretra‘ivanje istine.« (U razgovoru s An-tonijem Debenedettijem).

O ~emu je rije~? Sredinom sije~nja 1900. godine rijeka Adige izbacila je is-pod Garibaldijeva mosta u Veroni jednu vre}u, koju su ugledale dvije pralje iotvorile. U vre}i su bili kirur{kim no‘em isje~eni dijelovi ‘enskoga tijela. Idu-}ih dana rijeka }e izbaciti jo{ takvih vre}a. Otkriveni zlo~in ubrzo prelazi gra-

39

nice veronske regije i postaje pitanjem kojim se bavi cijela Italija. A njime se,retroaktivno, bavi i spisateljica, udubljena ponajvi{e u sve njoj danas dostupneonodobne novine, jer su sudski dokumenti, na intervenciju vlasti, uni{teni iliuklonjeni. Sre}om, novine su pisale i vi{e nego izda{no.

@rtva je Isolina Canuti, imala je devetnaest godina i bila u ~etvrtom mjese-cu trudno}e. Djevojka nije ljepotica, siroma{na je i puna ‘elje za ‘ivotom i zavlastitim porodom. Sumnja pada na njena ljubavnika ~asnika savojske kraljev-ske vojske po imenu Carla Trivulzija, potomka aristokratske obitelji, koji bivauhi}en. Istraga otkriva da je dru{tvo ~asnika tijekom orgije u nekoj od veron-skih gostionica prisililo tamo nazo~nu Isolinu na abortus, koji je tu, na licumjesta, doista i izvr{en. Obavio ga je jedan Trivulzijev prijatelj. Sudski isljednikbio je apsolutno uvjeren u krivnju pijanoga ~asni~koga stola za kriminalniabortus i za stru~no komadanje djevoj~ina mrtvoga tijela. Golemu ulogu u ras-krinkavanju dogo|enog odigrao je mjesni novinar Mario Filippo Todeschini(kriti~ari Isoline zovu ga »venecijskim Emilom Zolom u minijaturi«!) i to nastranicama svoga socijalisti~koga dnevnika antimilitaristi~ke orijentacije »Vero-na del popolo« (»Verona naroda«). No dolazi do obrata: sudski proces stavlja sead acta, Carlo Trivulzi pu{ta na slobodu, a sudski se postupak pokre}e protivnovinara Todeschinija! Tako je naredio nitko drugi do predsjednik vlade LuigiGirolamo Pelloux. Pi{u}i o Daciji Maraini i o Isolini prona{la sam u enciklope-dijskoj literaturi da je re~eni Pelloux bio general i heroj talijanskoga Risorgi-menta (Preporoda), a potom za{titnik savojske vojne kaste, te{ki konzervativac,gu{itelj socijalnih nemira i pobornik najcrnje cenzure javnih glasila te da }eba{ te, 1900. godine, biti prisiljen dati ostavku, ali ne zbog afere Isolina.

U nastavku razgovora s Debenedettijem otkriva Maraini: »Ne mogu zato-miti vlastitu feministi~ku optiku, jer je ona ve} odavno dio mene, {to zna~i dase, prije svega i uvijek, postavljam u ulogu ‘ena kojih sudbinu pratim, no uovom sam slu~aju namjerno si{la i u du{u Trivulzijevu, posebno nakon {to jeproces protiv njega zavr{io. ̂ ini mi se da je Trivulzio pro‘ivio bolno i neuro-ti~ko kajanje. I to u tolikoj mjeri da mi se on ~ini bi}em ljudskijim od svihnjegovih prijatelja i sukrivaca.«

’Vlastita feministi~ka optika’ o kojoj govori Dacia Maraini ogleda se u ~i-njenici da je te‘i{te tragedije premjestila na osobno saznanje kako je IsolinaCanuti progla{ena lakom ‘enom, pa je, eto, i zavr{ila kako je jedino i moglazavr{iti!

Isti model romanopisanja nalazimo i na tri stotine stranica Glasova: naime,i opet je posrijedi brutalno nasilje nad jednom ‘enom, i opet je na spisateljicida u 57 kratkih poglavlja razmrsi konce i saslu{a sve dostupne glasove (odatlei sam naslov) o~evidaca ili sudionika u zlo~inu.

Novinarka jednoga privatnog rimskog radija, Michela Canova, vra}a se izinozemstva i saznaje da je lijepa Angela Bari, nesu|ena budu}a glumica, a nje-na susjeda na katu, na zadnjem katu suvlasni~ke zgrade u sredi{tu Rima, nokoju jedva poznaje, pet dana prije njena povratka, ubijena — kako ka‘e vratar-ka — u sobi »s dvadeset udaraca no‘em... mahnito«. Igrom slu~aja, Michela

40

Canova dobila je radni zadatak na radiju da pripremi niz emisija o po~injenimzlo~inima nad ‘enama svih uzrasta, pri ~emu — kako je izvje{}uje njen direk-tor — »{ezdeset posto tih zlo~ina biva neka‘njeno«. Od tog trenutka pratimo uGlasovima dvije paralelne istrage zlo~ina (pa je ovo spo~etka ’romanzo giallo’tj. krimi}, a na kraju roman introspekcije): jednu vodi novinarka, drugu krim–policija. Za kakvo}u pripovijedanja va‘no je naglasiti da je istraga, {to je svestrasnije i sa sve vi{e u magnetofon snimljenih glasova svjedoka poduzima no-vinarka, istraga koja se ne libi tipi~no spisateljskoga zadiranja i u »zone srcakoje su potpuno nepoznate a koje Maraini naziva »psiholo{kim geometrijama«odnosno neuhvatljivim, ali postoje}im intervencijama u dogo|eno koje su diokemije ljudske du{e, a spisateljica ih sa‘eto naziva »nevidljivim krnjenjem«.

Pojasnit }e to u razgovoru s Vinicijem Coppolom. Na njegovo pitanje o ka-rakteru feminocida u spisatelji~inom pripovjeda{tvu, ona odgovara: »Stalo mi jepodvu}i da u odnosima prema ‘enama nedostaje po{tovanje. ̂ esto se zaborav-lja da u jednom tijelu postoji tako|er i du{a; da nama su~elice ne stoji jednajedinka, nego jedna osobnost; bez obzira na spol. ̂ ak i mu{karac koji ljubi tektijelo ‘ene, zavr{ava dakle kao silnik, kao silovatelj. ̂ ak i kad zanemarimo fi-zi~ko nasilje, ostaje diskriminacija kao oblik nasilja nad ‘enom: jer kako dru-ga~ije nazvati nepo{tovanje ‘enske osobnosti?«

Kao i u slu~aju istrage tragi~ne sudbine Isoline Canuti s po~etka pro{logstolje}a, tako i dana{nja talijanska sredina onemogu}uje Micheli Canovi daljnjuistragu slu~aja nesretne Angele Bari, jer istragu preuzima mo}na novinarskaku}a kojoj je Michela du‘na predati sav prikupljen optu‘ni materijal, magneto-fonske vrpce sa snimljenim glasovima, tako da u nesalomljivoj istrazi u kojojona postaje jedini glas ‘rtava dalje mora i}i sama i potkradena. Ono {to ~inivrhunac ~itateljskog iznena|enja u ovoj knjizi jest spisatelji~in spoznajni obratkoji na optu‘eni~ku klupu dovodi suvremenu talijansku obitelj, a kao ubojicuobznanjuje o~uha Angele Bari.

I opet }emo posegnuti za spisatelji~inim razgovorom s Vinicijem Coppolom,kome na pitanje {to to pobli‘e ozna~uje nasilje nad ‘enom, ona u svoj odgovoruvla~i krivnju same ‘enine obitelji za feminocid: »^injenica je da isuvi{e ~estonasilje nad ‘enom ostaje neka‘njeno. Motiv: nasilje po~injeno nad ‘enom u obi-telji naro~ito pretpostavlja jedan afektivan odnos izme|u ‘rtve i krvnika. Ovak-vi se slu~ajevi najte‘e rje{avaju, jer su spomenuti odnosi vrlo kompleksni ikontradiktorni, a ~esto i tajanstveni za one koji ih istra‘uju.« Da je tome takopridodajmo da su u zlo~in po~injen nad Angelom Bari kao sukrivci, uz spome-nutoga o~uha, jo{ i njena majka, halapljiva i ‘iv~ana, i njena sestra. Majka je,naime, utuvila k}erima u glavu da u ‘ivotu budu pasivne i tako sklone na pre-daju da radije tra‘e za{titu izvana, nego da iznutra ja~aju vlastitu samostal-nost. K}i Angela stoga je, vjeruju}i eto ~lanovima vlastite obitelji, pala ‘rtvomuvjerenja kako je zavo|enje i biti namigu{om jedino ~ime mo‘e ne{to dobiti oddrugih i ujedno jedino tako izraziti svoju osobnost.

Sve to navodi kriti~ara Claudija Marabinija da zlo u Dacije Maraini pi{eisklju~ivo velikim po~etnim slovom z: Zlo. Stoga zaklju~uje: »Pod spisatelji~i-

41

nim kirur{kim no‘em nije samo polo‘aj ‘ene danas, nego i sama obitelj.« AClaudio Toscani bio je jo{ {irega odre|enja kad je izjavio da je u »Glasovimaizlo‘en problem su‘ivota izme|u spolova, {to je ujedno i problem samoga su-‘ivota ljudskoga roda. Jer kad je posrijedi nasilje, a posebno nasilje nad ‘ena-ma, tada je u pitanju ravnote‘a same civilizacije koja se nalazi na rubu uzne-miruju}ega kraha.«

Jedino postavljaju}i ova i ovakva mu~na pitanja mogla je Dacia Marainipostati najizvoznijim produktom suvremene talijanske umjetnosti i hrabrostipripovijedanja.

42

Slavica Jakobovi} Fribec

Marija Juri} Zagorka: protagonisticanenapisane povijesti hrvatskog

feminizma*

Opisati mi je ‘ivot ‘ene, koju su krasile sve ‘enske vrline. Bila je zahvalna iodana k}erka, uzor supruga, biser majka, po‘rtvovna baba, iskrena prijateljica, bogo-ljubna kr{}anka i vrla Hrvatica. Milosr|e prema bli‘njemu bila je karakterna crtate ‘ene; ona je utrla mnogu suzu nevoljniku i siromahu. Njezino djelovanje bija{etiho i skromno, ali po Hrvatsku znamenito, jer je svojim blagotvornim radom utje-cala u sva narodna na{a poduze}a.

Tim rije~ima Marija Jambri{ak opisuje Korneliju Kukuljevi} Saksinsku u tre-}em svesku Znamenitih ‘ena, objavljenom 1896. godine (1896: 1). Iste godineMarija Juri}, s nepune 22 godine tek zapo~inje novinarsku karijeru u Obzoru itekstove — ‘estoko protuma|arski intonirane jo{ potpisuje anonimno. Ni{tanije u tom trenutku dalje od nje od takve idealizirane slike ‘ene kakvu je pre-do~ila Jambri{ak a koja je u osvit novog stolje}a u Hrvatskoj bila dru{tvenoprihvatljiva, ~ak po‘eljna1. Zagorka, naime, ima ve} iza sebe tri godine propa-log i ne‘eljenog braka na koji su je prisilili u osamnaestoj, kako bi je discipli-nirali i obuzdali njen revolucionarni karakter.

Podatak o datumu, godini i mjestu Zagorkinog ro|enja dosad je bio samopribli‘no poznat.2 U najiscrpnijoj monografiji o Zagorki3 Stanko Lasi} navodi

43

* Ovaj tekst je pro{irena i nadopunjena verzija predavanja o Zagorkinom feminizmu, odr‘anogu Centru za ‘enske studije u Zagrebu (svibnja 2000.) a emitiran je na Tre}em programu Ra-dio Zagreba u emisiji Ogledi i rasprave, 14. sije~nja 2005. godine.

1 Zapanjuju}a je podudarnost patrijarhalnog stereotipa ‘enskog u javnom diskursu podjednakou devedesetima 19. i devedesetima 20. stolje}a! Vi{e o fenomenu predmoderne paradigme, re-tradicionalizaciji i repatrijarhalizaciji hrvatskog dru{tva po~etkom 21. stolje}a u Tomi}–Kolu-drovi} & Kunac (1999) i Leinert Novosel (2000)

2 Naj~e{}e spominjane godine ro|enja su: 1873., 1876. i 1879.

3 Stanko Lasi}: Knji‘evni po~eci Marije Juri} Zagorke (1973–1910). Uvod u monografiju, Zagreb:Znanje, 1986.

datum 1. sije~nja 1873. a kao mjesto ro|enja selo Negovec kraj Vrbovca. Istra-‘ivala sam4 u Dr‘avnom arhivu u Zagrebu i prema podacima u Mati~noj knjiziro|enih i kr{tenih za godinu 1873. otkrila kako je Marija Juri} ro|ena 2. o‘uj-ka 1873. godine u kuriji — plemi}kom dvorcu Negovac, u blizini Kri‘evaca akr{tena je dan kasnije kao rimokatolkinja imenom Marianna.5 Ro|ena je kaok}i Josipe Domin6 i Ivana Juri}a, imu}nih roditelja koji su imali jo{ troje djece,dva sina i k}erku Dragicu koja je bolovala i umrla od tuberkuloze. O Zagorki-nom ocu postoje indicije da je bio nezakonito grofovsko dijete, ali one nisu pot-vr|ene.

Djetinjstvo je provela u Hrvatskom zagorju gdje je otac kupio imanje Golu-bovec u blizini Vara‘dina i dobio posao kao upravitelj posjeda baruna GezeRaucha (koji je bio u kumstvu s hrvatsko–ugarskim banom Khuenom Heder-varyjem). Osnovnu je {kolu poha|ala u Rauchovu dvorcu i u Samostanu sesta-ra milosrdnica u Zagrebu. Bila je natprosje~no dijete i odli~na u~enica pa ju jeotac namjeravao poslati na studij u [vicarsku (uz Rauchovu financijsku potpo-ru) ~emu se majka energi~no usprotivila (»Nikad ne }u dopustiti da se pote‘epo nekim visokim {kolama gdje je izlo‘ena mu{karcima!«) i ispisala iz zavr{-nog razreda (Lasi}, 1986: 34). Obiteljski odnosi Juri}evih bili su kroni~no pore-me}eni i Zagorka je pro‘ivjela nasilni~ko djetinjstvo. Iz atmosfere stalnih tu~-njava i sva|a bje‘ala je u za{titni~ko okru‘je seoskih ljudi kakvi su bili njezinadadilja Marta i pripovjeda~ Ten{ek.

Knji‘evni talent, duboki osje}aj za socijalnu pravdu, ali i ’revolucionarnikarakter’ u pona{anju, Zagorka je pokazivala ve} od najranije dobi. U desetojgodini izazvala je incident zbog kojeg je obitelj skoro bila optu‘ena za veleizda-ju (na prijamu u banovu ~ast pozvala je samog Khuena da brani Hrvate odMa|ara!); u dvanaestoj je zbog samoinicijativno pokrenutih (svojih prvih) Sa-mostanskih novina (u kojima je prenijela Ten{ekove narodne pri~e i legende)zaradila {kolski ukor; u osamnaestoj je s brati}em pokrenula amatersku kaza-li{nu dru‘inu i {kolski list Zagorsko prolje}e (1891.) u kojem je kao urednica smu{kim imenom (M. Jurica Zagorski — njezin prvi pseudonim) objavila uvod-nik o nacionalnom junaku Hrvatskog zagorja i vo|i selja~kog ustanka iz 1573.Matiji Gupcu, ~iji duh, vra}aju}i se u 19. stolje}e optu‘uje Hrvate {to su jo{uvijek pod stranim hegemonom.7 Zbog tog teksta list je bio zabranjen a njoj

44

4 Slavica Jakobovi} Fribec (2004), »Zagorka, Marija Juri} (1873–1957)« (pisano za) BiographicalDictionary of Women’s Movements and Feminisms in Central, Eastern, and Southeastern Eu-rope, 19th and 20th Centuries (Croatia), ed. Francisca de Haan & Krassimira Daskalova, Bu-dapest: CEU: St. Kliment Ohridski University of Sofia, u tisku do kraja 2005.

5 Mati~na knjiga ro|enih (kr{tenih) ‘upe Rakovac od 1858.–1878. a za godinu 1873., str. 224,Republika Hrvatska, Dr‘avni arhiv u Zagrebu (pisano latinskim).

6 Ime i prezime Zagorkine majke (koje je svim kriti~arima, uklju~uju}i i Lasi}a, bilo nepoznatoili neva‘no) saznala sam u telefonskom razgovoru od Josipa Grbelje koji ga je pak doznaood [tefice Vrbani}, dugogodi{nje Zagorkine prijateljice. Njezine navode o datumu ro|enja i kr-{tenja te o Zagorkinom krsnom imenu potvrdili su i podaci u Dr‘avnom arhivu u Zagrebu.

7 Naslov tog teksta glasi: »Duh Matije Gupca optu‘uje — {to kasnija pokoljenja nisu iskoristilaprolivenu krv i jo{ danas robuju«.

savjetovano da se prestane baviti pisanjem jer javni (politi~ki) rad nije za ‘ene:one moraju biti poslu{ne i baviti se ku}anskim poslovima.

Onemogu}ena u daljnjem {kolovanju, Zagorka ‘eli postati glumicom, ali jeroditelji, da bi je ’disciplinirali’, udaju za 18 godina starijeg ne‘enju kojem jebio obe}an veliki miraz. Brak je Zagorka do‘ivljavala kao novo ropstvo u kojemje bila »podvrgnuta moralnoj inkviziciji« (Prohaska, 1921: 267) a mu‘a kao ma-|arskog {ovinista, no solidno je nau~ila ’jezik svog kolonizatora’ i zavr{ila te~ajtelegrafije {to joj je koristilo u kasnijem radu.

Mala revolucionarka

Element revolucionarnosti pripisan svom karakteru, Zagorka varira u vi{e au-tobiografija dok u Maloj revolucionarki, romanu iz 1939. godine, iznosi tek hu-mornu sintezu svojih stvarnih revolucionarnih iskustava. Njezin autobiografski‘anr vi{e je od faktografije vlastita interpretacija onih uzroka i okolnosti zbogkojih je trpjela u ‘ivotu — samo zato {to nije prihva}ala podre|en ‘enski sta-tus:

Godine 1891. zagorski dvorac [anjugovo — pi{e Zagorka, gospodin kotarskipredstojnik sjedi u naslonja~u. Pred njim stojim u sedamnaestoj godini kao okriv-ljenik i slu{am njegov ukor (...) Prona{li smo da je tvoja {kolska torba bila spiljaurotnika u kojoj su se odr‘avali tajni sastanci tvojih revolverskih misli protiv vladei vlastelinstva. Roditelji su pogrije{ili {to su te od djetinjstva prepustili seoskoj dru-‘ini na dvoru gdje si disala njihovim duhom pa te ni materinski odgoj u samostanunije popravio. Evo, danas, tu na stolu le‘i corpus delicti: prvi broj omladinskog lista»Zagorsko prolje}e« (...) Zabranio sam ga, a ti slu{aj nesretno dijete: revolucionarnodanas misle samo lu|a~ke mu{ke glave, a ‘eni je odre|en ‘ivot pokornosti i nje‘no-sti. Vra}am ti taj tvoj mali notes {to smo ga na{li skrivenog u kaminu da bi tejednom podsjetio na dane kad si po~injala sudbonosne atentate. Neka te tvoj notesodvra}a da ti, ‘ena, ikada poku{a{ pisati i da proslijedi{ ovakvo sramotno revolverskomi{ljenje jer }e{ onda u~initi najve}i atentat na svoj ‘ivot. (\or|evi}, 1979: 18)

Godina 1891. koju evocira Zagorka, kad je njoj bilo tek sedamnaest, svaka-ko je predrevolucionarno razdoblje u politi~kom ‘ivotu Hrvatske. Iste godine uDubrovniku izlazi Supilov prava{ki tjednik Crvena Hrvatska a budu}i da jenjemu tek 21 godina najmla|i je urednik nekih politi~kih novina u Hrvatskoj.On je i prvi od generacije koja }e u sljede}ih deset godina stupiti na politi~kuscenu. Stjepanu Radi}u tada je 20 a Svetozar Pribi}evi} tek je godinu danamla|i od Zagorke. Prema povjesni~aru Josipu Horvatu i oni, kao i Supilo, kroznovinstvo postaju politi~ki radnici (Horvat, 1962: 287). Dotada{nja politi~ka eli-ta okupljena oko dvije najja~e stranke — Nezavisne narodne stranke i Strankeprava ve} je stara po godinama. Strossmayeru je 76, Star~evi}u 69, Ra~kom 65a Mrazovi}u 67 godina. Zastarjelost njihovih koncepcija sve je o~itija pa ne ~udida dolazi do smjene generacija, jer mladi, prema Horvatu, strana~ke stege osje-}aju kao lu|a~ku ko{ulju (Horvat, 1962: 287).

45

Zagorka kao ozbiljena gilbertgubari~ina metafora lu|akinje upotkrovlju

Ta je najmla|a, Zagorkina generacija, uskoro ‘estoko demonstrirala svoju revo-lucionarnost. U nacionalnoj povijesti i danas se isti~e datum kad su studenti,predvo|eni Stjepanom Radi}em, prilikom posjeta Franje Josipa I. Zagrebu, jav-no spalili ma|arsku zastavu. Zagorku je taj doga|aj u listopadu 1895. zatekaou Ma|arskoj gdje joj je mu‘ radio na ‘eljezni~koj postaji. Nakon ne‘eljene uda-je i oporavka od nervnog sloma, »delinkvent« je (kako je samu sebe nazvala),u potkrovlju uredio/la sobicu u kojoj je nastavio/la pisati. Feministi~ke kriti-~arke Sandra Gilbert i Susan Gubar u knjizi The Madwoman in the Attic upo-trijebile su upravo metaforu lu|akinje u potkrovlju da bi predo~ile dru{tvenupercepciju i sliku ‘ene koja je pisala u 19. i na prijelazu u 20. stolje}e. Kad jeZagorkino »zlo~instvo« bilo otkriveno »ma|arski je suprug« htio unov~iti njezi-no pisanje. Poslao je rukopise u Budimpe{tu odakle su mu potvrdili da imadara, samo neka je po{alje »da se u otmjenim spisateljskim krugovima izlije~iod krivih ideja« (\or|evi}, 1979: 148). Zagorka je iz novina saznala za zbivanjau Zagrebu, pa je u zanosu napisala »hvalospjev toj mlade‘i« me|u kojom bi seitekako i sama rado na{la. Uskoro je bilo zatra‘eno da za budimpe{tanske no-vine napi{e ~lanak u kojem }e najo{trije osuditi taj hrvatski politi~ki incident.Ona je odbila a suprug je zaprijetio ponovnim zatvaranjem u umobolnicu pa jebila prisiljena pobje}i u Hrvatsku. Preodjevena u slu{kinjinu odje}u kao ve}inanjezinih kasnijih literarnih protagonistica, pobjegla je u slobodu, izabrav{i vla-stitu neovisnost. Tako se revolucionarni politi~ki doga|aj podudario s njezinomosobnom revolucijom. »Osobno je politi~ko«, postat }e tek desetlje}ima kasnijerevolucionarna krilatica feminizma drugoga vala.

»Zagor~ice, Vi ste mu‘ na mjestu!«

Razdoblje od listopada 1895. kad je pobjegla od supruga do listopada 1896. kadje u Obzoru objavila ~lanak »Egy percz«, Zagorka je potanko opisala u memoa-rima objavljenim 1952. godine (Lasi}, 1986: 52–55), a djelomi~no i u romanuNa cesti8 (u kojem fikcionalna junakinja uslijed sli~nih okolnosti po~ini samou-bojstvo). [to se zbilo kad je stigla u Zagreb? Suprug je raspisao tjeralicu zanjom kao za umobolnom i odbjeglom ‘enom, a tada{nji zakon bio je na njegovojstrani. U autobiografiji Kako je bilo, objavljenoj 1953. godine, ona pi{e da je uZagrebu bila uhva}ena i stavljena u bolnicu na promatranje, ali joj je pomogaojedan lije~nik (koji je izjavio da je s njenim mozgom sve u redu) pa se podla‘nim imenom skrivala i uzdr‘avala prodajom nakita. Pisala je politi~ke re-porta‘e i anonimno ih objavljivala u Obzoru (najpoznatija »Egy percz« o upo-trebi slu‘benog jezika na hrvatskim ‘eljeznicama) dok ih nisu zapazili neki po-liti~ari, me|u kojima i biskup Strossmayer, koji je bio ve}inski vlasnik Obzora.

46

8 »Na cesti. Roman jedne spisateljice«, @enski list, Zagreb, 1932.–1934., kasnije objavljen u knjizikao Kamen na cesti. Roman, Zagreb, Izdanje tiskare Merkantile, Jutri{a i Sedmak, 1938.

Zahvaljuju}i njegovu pokroviteljstvu dospjela je u redakciju kao urednica zama|arsko–hrvatsku politiku. Uz utjecajnog mentora, Zagorka je odmah steklai mo}nog neprijatelja. Za glavnog urednika [imu Mazzuru, ‘ensko u redakcijibio je prvorazredan kulturni i moralni skandal jer, tvrdio je on »ni u Londonugdje sufra‘etke vuku redari po ulicama, nema ‘enske u politi~koj redakciji«.9

Mazzura je, prema Lasi}u, bio antifeminist s »patolo{kom svije{}u o mu{kojsuperiornosti« koji je Zagorki sljede}ih godina prilijepio etikete {to su je pratilesve do smrti: »baba bez imena i ugleda, nitko i ni{ta, zagorska kravarica i ktome jo{ zara‘ena socijalisti~kim mentalitetom i feministi~kim novotarijama«(Lasi}, 1986: 68). Ulaskom u redakciju Zagorka se suprotstavila tradicionalnomuvjerenju kako je pisanje ’u su{tini mu{ka aktivnost’ a pritom je prekr{ila jo{jedan tabu: onaj da ‘ena ne mo‘e (ne smije) biti politi~ko bi}e. U spomenutojautobiografiji 80–godi{nja Zagorka svjedo~i:

Pod te{kom dru{tvenom zabludom da su novinarsko zvanje i politi~ki rad isk-lju~ivo samo mu{ko popri{te rada, prolazila sam u svoem novinarskom zvanju kaonevino okrivljeni kroz pranger {panjolske inkvizicije. Taj mi je rad bio potrebom ‘i-vota kao hrana, zrak i sunce tijelu i moje politi~ko djelovanje smatrala sam ne~imsasvim prirodnim. Po{to nisam uva‘avala dru{tvenu zabludu, koja je stvorila nepi-san zakon protiv javnog rada ‘ene, nai{la sam na putu toga rada na neprijateljstva,~ije posljedice snosim jo{ danas. (Zagorka, 1953: 23)

Isti stav ponovila je i nekoliko godina kasnije:10

Svugdje sam bila do~ekivana s nepovjerenjem i prezirom jer je ‘ena u politici u19. stolje}u bila smatrana poput ‘ene u javnoj ku}i. U redakciji Obzora svatko megledao s ~u|enjem (... A ja sam) u prvom redu {irila feminizam i u ‘enama budilavolju da sudjeluju u javnom ‘ivotu. Moja je te‘nja uvijek bila emancipacija ‘ena.(\or|evi}, 1979: 161–162)

Zagorku su u redakciji isprva doista zaklju~avali u sobicu kako je nitko odposjetitelja ne bi vidio. Me|utim, 1903. godine, za vrijeme op}enarodnog ustan-ka protiv Khuenove diktature, kad se cijela redakcija bila povukla da ne bizavr{ila u zatvoru, ona je sama punih pet mjeseci vodila i ure|ivala najve}ezagreba~ke dnevne novine. Ujedno je aktivno sudjelovala u radu Glavnog na-rodnog odbora, a kad su uhi}ene ~lanice Kola radnih ‘ena (‘enske udruge ti-pografskih radnica koju je osnovala jo{ 1897. godine), predvodila je prve ‘enskedemonstracije s tisu}u ‘ena. I sama je zavr{ila u zatvoru, a po~etkom 20. sto-lje}a oti}i u zatvor, i to zbog politike, prema Lasi}u, »bilo je za jednu ‘enu onokrajnje {to joj se moglo dogoditi: bio je to skandal bez presedana« (Lasi}, 1986:114).11 Za samu Zagorku, prema osobnom svjedo~enju, bilo je to najljep{e raz-

47

9 »[to je moja krivnja« (1947?), Zagorkin nedatiran i neobjavljen rukopis koji se ~uva u trezoruNacionalne i sveu~ili{ne knji‘nice u Zagrebu pod signaturom R 7601, (Lasi}, 1986: 69–70)

10 Iz intervjua (nedatirano) za Start s Aleksom Vojinovi}. Postavljena pitanja su glasila: »Kakoste bili primljeni u javnosti kao prva ‘ena novinar?« i »Poznat je va{ rad kao borca za rav-nopravnost ‘ena s mu{karcima. Zanimalo bi nas {to ste sve poduzeli i postigli na tom sek-toru?«, (\or|evi}, 1979: 162)

11 Usredoto~enog na rehabilitaciju Zagorke kao knji‘evnika, Lasi}a beskrajno iritira njezino vla-stito inzistiranje na politi~koj (i rodnoj) dimenziji rada/pisanja: »Zadr‘imo li kriti~ku distancu,tada nas odmah frapira paradoks: ‘ena koja je prije svega bila knji‘evnik — koja je u svim

doblje njezinog ‘ivota. U zatvoru je napisala dramu Evica Gup~eva u kojoj jefeministi~ki ’reinterpretirala’ nacionalnu povijest i povijest vlastitog mladena~-kog pisanja i anticipirala svoj budu}i literarni rad. Pretpostavila je, naime, daje vo|a selja~ke bune iz 1573. bila ustvari ‘ena (koja je kao takva ve} fiktivnopostojala u usmenoj predaji) a ne mu{karac — kako je to zabilje‘eno u pisanojpovijesti u kojoj ‘ena nije mogla biti pravni subjekt (osim kao svjedokinja uprocesima protiv vje{tica).12 Drama je zbog cenzure ostala neobjavljena, ali ses uspjehom (iz rukopisa) prikazivala u Dubrovniku i u Splitu (pod austrijskomvla{}u) a tek s padom Khuenovog re‘ima i u Zagrebu.

Zagorka se u desetogodi{njoj novinarskoj karijeri od 1895. do 1905., prate}irad zajedni~kog hrvatsko–ugarskog parlamenta u Budimpe{ti, afirmirala kaoprva moderna novinarka i politi~ka reporterka u Jugoisto~noj Europi. U europ-skim politi~kim krugovima javno ju je podr‘avao Masaryk a jedno od rijetkih,i njoj najdra‘ih priznanja u Hrvatskoj (jer joj je bilo upu}eno kao ravnoprav-nom ~ovjeku) stiglo je od hrvatskog politi~ara i novinara Frana Supila. On jojje napisao iz Egipta:

Saznao sam da ste odbili sjajno namje{tenje u Pester Loydu. Politi~ki izvjestiteljovoga lista zna~ilo bi stupiti na europsku pozornicu. Vi ste ostali radje iza kulisasvoje domovine. Zagor~ice, vi ste mu‘ na mjestu.13

Horvat isti~e kako je upravo Zagorkina europska afirmacija zbog novog na-~ina izvje{tavanja, jer je »politi~ka vijest bila servirana na posve nov na~in«,zna~ajno doprinosila modernizaciji hrvatskog novinstva (Horvat, 1962: 421).

U borbi za ravnopravnost spolova

Zagorka je pisala mnogo i s lako}om, ali jo{ do danas nije izra|ena potpunabibliografija njezinih radova.14 Do 1910. godine, kad je po Strossmayerovu na-govoru po~ela pisati feljtonske romane koji su vrtoglavo podizali novinsku na-kladu (zbog ~ega je bila izgurana iz redakcije kao novinarka), ve} je objaviladva romana s aktualnom dru{tvenom tematikom (Roblje, 1899. i Vlatko [are-

48

razdobljima svog ‘ivota ponajprije i ponajvi{e pisala knji‘evna djela, koja u hrvatskoj kulturiostaje, u prvom redu, neponovljivi spisateljski fenomen a u na{im svijestima traje kao stva-ralac velike galerije romanesknih likova — do‘ivljavala je i prikazivala sebe prvenstveno kaopoliti~ko bi}e. Kad bismo prosu|ivali njezin ‘ivot ne znaju}i {to je doista bila, nego vjeruju}isamo njezinim autobiografskim spisima, tada bismo mislili da se pred nama nalazi tipi~ni po-liti~ki i dru{tveni radnik s po~etka stolje}a.« (Lasi}, 1986: 59) Zapravo je paradoksalno {to setakvo pitanje nikada nije postavilo i ne postavlja se bilo kojem mu{kom autoru iz panteonanacionalne knji‘evnosti — kao da su sprega politike i (nacionalne) knji‘evnosti, sfere isklju-~ivo »rezervirane« za konstituiranje »normalne« (normativne) mu{kosti.

12 Neznana junakinja (1939), \or|evi} (1979: 96–122)

13 Faksimil Supilove karte nalazi se u knji‘ici Kako je bilo (1953: 40)

14 »Recepcijski uspjeh motivirao je Zagorku na golemu produkciju; I. Herge{i}, koji je svojevre-meno poku{ao s gotovo neizvedivim poslom bibliografskog usustavljenja Zagorkinih romana(i zastao kod broja 35), uspio je sa‘eti najva‘nije naslove«, Detoni–Dujmi} (1998: 156–157)

ti}, 1903.). U to je vrijeme, osim s Obzorom, sura|ivala i s mnogim drugim~asopisima pi{u}i ~esto anonimno ili pod pseudonimima.15

Zagorka je 1909. godine sudjelovala u jednoj od najzna~jnijih feministi~kihpolemika u Hrvatskoj — o ravnopravnosti spolova. Nju je otvorila Mira Ko-~onda temom »‘ena i naprednja{tvo« a uklju~ile su se Zagorka, tekstom »Na-predna ‘ena i dana{nji mu{karci« i Zofka Kveder, pi{u}i o »modernoj ‘eni ibraku«.16 Njihove feministi~ke teze odmah je ‘estoko napao Mato{,17 koji je jo{1900. godine izvje{tavaju}i sa Svjetske izlo‘be u Parizu, mizoginim rje~nikomopisao izlo‘bu u Feministi~kom paviljonu.18 Obru{avaju}i se na tada{nje svjet-ske feministkinje, on je tvrdio da ‘ena mo‘e biti isklju~ivo majka i bra~na dru-‘ica, ali je po‘eljno da bude i poezija i vjernost, a da je sve ostalo prostitucija,posebno »nekakva borba za emancipaciju« (Lasi}, 1986: 173). Osam godina ka-snije u toj polemici, Mato{ je ‘enu sveo samo na dvije du‘nosti: da ra|a djecui da bude ljubavnica mu‘u, odnosno sveo ju je na kuhinju i na spava}u sobu.Ta je polemika mogla postati, prema Lasi}u, jedna od najplodotvornijih da nisuobje strane ostale nepomirljivo pri svojim stavovima. Ko~onda je tvrdila da ‘e-na mora postati ~ak superiornija mu{karcu da bi ostvarila ravnopravnost. Rje-{enje suprotnostima me|u spolovima — mu{koj superiornosti i ‘enskoj infe-riornosti, Zagorka nije vidjela u tome »da ‘ena ubije u sebi ‘enu«19 i pretvorise u ‘enskog mu{karca, ve} u skladnom pro‘imanju dvaju principa, i mu{kogi ‘enskog — ~emu se Mato{ narugao kao feministi~kom pokri}u za hermafro-ditstvo. Spomenut }u da su Mato{evi mizogini stavovi na{li daleki odjek u sli~-noj polemici vo|enoj osamdesetih godina u Hrvatskoj / SFRJ s pojavom neofe-minizma i ‘enskoga pisma.20 Tada se knji‘evni kriti~ar Igor Mandi} u knjizi

49

15 U humoristi~kom Trnu pisala je pod pseudonimom Petrica Kerempuh a u Doma}em ognji{tu(u kojem je ure|ivala i informativnu rubriku Iz ‘enskoga svijeta) pod pseudonimom Iglica,feministi~ki i polemi~ki intonirane tekstove.

16 Zvono (1909)

17 »Naprednja~e i brak« (1909) Hrvatsko pravo, XV, br. 3941, Zagreb, 9. sije~nja 1909., 2–3.

18 »U Palais de la Femme, ukusnoj modernoj jednokatnici polag Eiffelovog tornja je feministi~kaizlo‘ba. Sve je tu krcato ‘enskim radovima, od vezova pa do kipova i slika Margar, Bouil-lon–Turner, Amalije Valentin, Jehanne Mazeline. (...) Vajarskih radova Sare Bernhardt nemaovdje. Izlo‘ila je me|u mu{kinjem. Otkako je navukla vatirane ~ak{ire vojvode reichstadskogi Hamletove sumorne ’bit–il–ne bit’ pelenga}e, dr‘i se gospa Sara na mu{ku. Gospa Sara jemu{ko otkako je stara i — Jer {ta je ovim od mu{karaca obo‘avanim ‘enama mu{karac akone — stara ‘ena? (...) najbolje djelo g|e Schopenhauer, sa~initeljice debelih romana, bija{e ‘e-nomrzac Artur, njezin sin. Pitajte francuskog rodoljuba ili statisti~ara i re}i }e vam da je naj-bolja Francuskinja koja ra|a najvi{e zdravih Francuza, i da ‘ena koja ra|a i odgaja pregr{tkr{ne dje~ice ne mo‘e imati vremena pisati knji‘urine o — — uzrocima opadanju ‘iteljstva(...) I ja hvalim svaki dan bogovima te sam Europejac a ne Patagonac, mu{ko a ne ‘ensko,sje}aju}i se na na{eg mu‘eka koji veli: — Dora, moja, da prostite, ‘ena–« (Mato{, 1973: 233–234).

19 Zagorkine rije~i iz te polemike citira i Dunja Detoni–Dujmi}: »@ena ako je samo ‘ena — spadau zoologiju — onda ‘ena, koja je u sebi ubila ‘enu — spada u ludnicu!« (1998: 35)

20 Tih su godina u Zagrebu odr‘ani prvi »‘enski studiji« u sklopu sociolo{ke sekcije @ena i dru-{tvo (‘enska povijest, ‘ensko pismo i »isko{eni pogled na filozofiju) a objavljeno je i niz fe-ministi~kih temata s bibliografijama: Pitanja (1978) »@ena ili o slobodi«, str. 4–40; Marksizamu svetu (1981) »Studije o ‘eni i ‘enski pokret«, str. 5–487; Republika (1983) »@ensko pismo«,str. 4–258.

frojdovskoga naslova [to, zapravo, ho}e te ‘ene? (1984.) narugao ‘enama da susposobne samo za tra~21 i za pisanje »kuhinjske knji‘evnosti«, proglasiv{i pro-past / kataklizmu feminizma.22

Od novinarke do moderne [eherezade

Zagorka se 1910. udala za Slavka Amadeja Vodvarku, popularnog pisca humo-reski i komedija, a ve} je 1911. koristila dvostruko prezime. Iste je godine ob-javljen njezin roman Kneginja iz Petrinjske ulice, prvi u nizu od ~etrdesetak’povijesnih’ romana kojima je stekla veliku popularnost i brojnu publiku, ali ineprijateljstvo ideolo{kih sustava (crkve, vlasti i knji‘evne kritike).23 Pod za-jedni~kim imenom Gri~ka vje{tica objedinjeni su romani koje je objavljivala (unovinama) od 1912. do 1918. godine (Tajna krvavog mosta, Kontesa Nera, Mal-leus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije, Dvorska kamarila i Buntovnik naprijestolju). ̂ injenica da su pisani kao romani u nastavcima govori o njihovojstrukturi — gomilanju kratkih epizoda koje se prekidaju na najzanimljivijemmjestu, {to je »pandan [eherezadinoj tehnici pri~anja pri~a«, prema Alidi Mati}(1987: 138). Kao i mnoge europske spisateljice 19. i po~etkom 20. stolje}a kojesu bile onemogu}ene u dominantnom knji‘evnom (mu{kom) kanonu i Zagorkase okrenula tradiciji pu~ke (usmene) knji‘evnosti, odnosno marginaliziranim(tzv. trivijalnim) ‘anrovima proisteklim iz nje24, iako je gra|u za romane pom-no istra‘ivala po be~kim i pe{tanskim arhivima. Karakteriziraju}i Zagorkinopus, Nada Popovi}–Peri{i} nagla{ava funkcioniranje ‘anrovskog stereotipa»‘enskog« — »~ijem diskursu nedostaje tijelo a u kojem nagla{eno djeluju kate-gorije po{tovanja i stida« (1987: 58) kao osnovni mehanizam u gra|enju ‘en-skih likova. Naprotiv, za Mati}, upravo je otklon od trivijalnog ‘anra nesum-njiv u karakterizaciji Zagorkinih ‘enskih (glavnih) likova: one su nositeljice po-zitivnih osobina (pametne, poduzetne, hrabre, bore se protiv dru{tvenih ne-pravdi i pokreta~ice su radnje) a te su osobine ina~e u trivijalnim romanimanamijenjene isklju~ivo mu{karcima. Za Lasi}a pak, Zagorkini ‘enski likovi susvojevrsni travestiti upravo zbog njezinog stava o dvojstvu mu{kih i ‘enskihprincipa.

50

21 Kao i Mato{ 1911.: »@enska feministi~ka literatura je obi~an tra~, poknji‘eni tra~. Od svih‘ena nabolje je pisala gospo|a Sevigne. ̂ itaj njezina pisma, i {to }e{ na}i? Tra~. Schopenhauerbi manje mrzio i prezirao ‘ene da mu mati ne pisa{e romana. Danas znamo da je GeorgeSand bila romanti~ni snob i jedan od glavnih uzroka pada morala, vitalne snage u Francu-skoj«, Detoni–Dujmi} (1998: 36)

22 Mandi} (1984) »Kuhinjska knji‘evnost«, 138–141; »Nevinost ‘enskoga pisma«, 166–175.

23 »Ratovanju na tri fronta«, Herge{i} dodaje i — ‘ene: »Zagorkinu feminizmu opiru se tri ka-tegorije ‘ena: ’presvijetle’ i njihovi prirepci u Gospojinskom klubu, intelektualke koje se po-nose svojim akademskim titulama i ‘ene koje bi valjalo prodrmati, {to }e re}i odgojiti, jer nisudru{tveno svjesne.«, \or|evi} (1979: 97)

24 O tradiciji iz koje pi{e ‘ena pisala sam portretiraju}i Ivanu Brli}–Ma‘urani}, Jakobovi} Fribec(2005)

Nakon opusa o Gri~koj vje{tici (po kojoj je dobila i nadimak) Zagorka jenapisala socijalno–utopijski roman Crveni oktobar inspiriran oktobarskom revo-lucijom i suvremeni roman o kriminalnom podzemlju Tozuki (1918.) te povije-sne romane K}i Lotr{}aka (1922.), Kameni kri‘ari (1928–29.) i Gordanu u 12svezaka (1934–39.). Slijedili su Kraljica Hrvata (njezin drugi nadimak) i auto-biografski roman Kamen na cesti (1939.). Zagorka je vi{e svojih romana samaadaptirala kao kazali{ne predstave (do 1940. godine u HNK–u je bilo prikaza-no 14 njenih adaptacija).

Feministi~ko djelovanje nastavila je aktivno se vra}aju}i novinarstvu — os-nivaju}i 1925. godine @enski list u kojem je pisala do 1938. godine. Tada jepokrenula Hrvaticu koju su 1940. godine usta{e u NDH (novoformiranoj dr‘avis rasnim zakonima) obustavile, zaplijenile joj svu imovinu a njoj zabranile sva-ko javno djelovanje. Ona je poku{ala samoubojstvo, ali je pre‘ivjela i do krajarata osje}ala posljedice. Odbijala je ikakvu suradnju s tada{njim institucijama,pomi{ljala na odlazak u partizane (ali je bila prestara) a pre‘ivljavala je uzpomo} vjernih ~itatelja. (\or|evi}, 1979: 171–175)

Po svr{etku rata Zagorka je, kao i mnoge knji‘evnice iz Dru{tva hrvatskihknji‘evnica (1936.–1939.) ~ija je bila suosniva~ica,25 postala nepo‘eljna kao jav-na osoba, kao {to je i sam pojam gra|anskog feminizma postao neprijateljskisocijalisti~koj ideologiji. Za tu je ideologiju feminizam i prije bio reduciran na‘ensko pitanje koje je bilo subordinirano klasnom pitanju a ono je bilo ’upravorije{eno’ uspostavom novog poretka (Despot, 2004: 181–189). O Zagorkinim ro-manima nije se javno ni govorilo niti pisalo, iako su 1947. i 1948. godine biliponovno tiskani u feljtonskom obliku u velikoj nakladi Slobodne Dalmacije.Knji‘evni ideolozi socijalisti~kog realizma, zaokupljeni ’izgradnjom novog ~ovje-ka’, Zagorkinu su literaturu, ba{ kao i patrijarhalni kriti~ari po~etkom 20. sto-lje}a, ponovo progla{avali — obi~nim {undom. Ne do~ekav{i valorizaciju (kojaje uslijedila tek nakon smrti), Zagorka je umrla 29. studenog 1957. godine uZagrebu. Sahranjena je u Mirogojskim arkadama 4. prosinca 1957. godine me-|u grobovima koji pripadaju najve}oj hrvatskoj politi~koj i kulturnoj eliti kamo,nesumnjivo, zbog svojeg feminizma, i sama pripada.

Me|utim, kako je jo{ 1988. godine upozorila Lydija Sklevicky, a na‘alost,to vrijedi i danas, Zagorki, toj patuljastoj amazonki hrvatskog feminizma, iakoje Lasi}evom knjigom osigurano mjesto u povijesti hrvatske knji‘evnosti, nena-pisana povijest feminizma jo{ joj nije vratila dug (Sklevicky, 1996: 245–247).

Literatura

Almanah Dru{tva hrvatskih knji‘evnica (1937–1939), Zagreb: Dru{tvo hrvatskih knji-‘evnica

Despot, Bla‘enka (1987), @ensko pitanje i socijalisti~ko samoupravljanje, Zagreb:Cekade

51

25 Podatak da je me|u 22 osniva~ice Dru{tva hrvatskih knji‘evnica bila i Zagorka, dobila samod Josipa Grbelje koji tvrdi da se taj podatak nalazi u policijskom arhivu u Zagrebu, u regi-straciji i statutu Dru{tva od 11. prosinca 1936. godine.

Detoni–Dujmi}, Dunja (1998), »Marija Juri} Zagorka. Pri~a koja ne mo‘e prestati«,Ljep{a polovica knji‘evnosti, Zagreb: Matica hrvatska, 153–169.

Doma}e ognji{te (1900–1914), Zagreb: Hrvatski pedago{ko–knji‘evni zbor: Klub u~ite-ljica

\or|evi}, Bora (1979 {1965}), Zagorka — kroni~ar starog Zagreba, Sisak: Grafi~karadna organizacija »Jo‘a Ro‘ankovi}«; Zagreb: Stvarnost

Gilbert M., Sandra & Gubar, Susan (2000 {1984, 1979}), The Madwoman in theAttic: The Woman Writer and the Nineteenth–Century Literary Imagination,second edition, Yale Nota Bene; Yale University Press; New Haven and London

Herge{i}, Ivo (1963, 1973. 1976), »Predgovor«, 7–36, Gri~ka vje{tica, Sabrana djela,sv. 1 (1–7), Zagreb: Stvarnost

Horvat, Josip (1962), Povijest novinstva Hrvatske (1771 — 1939), Zagreb: StvarnostIzabrana djela Bla‘enke Despot (2004), ur. Gordana Bosanac, Zagreb: Institut za

dru{tvena istra‘ivanja u Zagrebu: @enska infotekaJakobovi} Fribec, Slavica (2004), »Sun~ana [krinjari}: Lukavstvom do ozbiljne knji-

‘evnosti«. In memoriam (1931 — 2004), Zarez, VI, 129, Zagreb, 6. svibnja 2004.,8–9.

Jakobovi} Fribec, Slavica (2005), »Ivana Brli}–Ma‘urani} u paroksizmu od akademkinjedo autsajderice po spolu«, Tre}a, Zagreb, Vol. 7 (2005), br. 1–2, u tisku dokraja 2005.

Jambri{ak, Marija (1896), Znamenite ‘ene u poviesti i pri~ama, sv. III, Zagreb: Tisaki naklada knji‘are Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch)

Lasi}, Stanko (1986), Knji‘evni po~eci Marije Juri} Zagorke (1873–1910). Uvod umonografiju, Zagreb: Znanje

Leinert Novosel, Smiljana (2000), @ena na pragu 21. stolje}a: izme|u profesije imaj~instva, Zagreb: @enska grupa TOD

Mandi}, Igor (1984), [to, zapravo, ho}e te ‘ene! Kataklizma feminizma, Zagreb:Znanje

Mati}, Alida (1987), »Pripovjeda~ki postupak Marije Juri} Zagorke« u Trivijalnaknji‘evnost: zbornik tekstova, ur. Svetlana Slap{ak, Beograd: Studentski izdava~kicentar: Institut za knji‘evnost i umetnost, 133–145

Mato{, Antun Gustav (1973), »Dojmovi s pari{ke izlo‘be: (Pisma iz Pariza), XXIV,Pariz, 8. listopada 1900., u Sabrana djela, sv. III (Dojmovi, ogledi), ur. DragutinTadijanovi}, Zagreb: JAZU: Liber: Mladost, 230–235.

Mato{, Antun Gustav (1973 {1909}) »Naprednja~e i brak« u Sabrana djela, knj. 14(Polemike II), Zagreb: JAZU: Liber: Mladost, 7–11.

Popovi}–Peri{i}, Nada (1987), »Trivijalno i stid« u Trivijalna knji‘evnost: zborniktekstova, ur. Svetlana Slap{ak, Beograd: Studentski izdava~ki centar: Institut zaknji‘evnost i umetnost, 57–62

Prohaska, Dragutin (1921), Pregled savremene hrvatsko–srpske knji‘evnosti, Zagreb:Matica hrvatska (izvanredno izdanje)

Sklevicky, Lydia (1996 {1988}), »Patuljasta amazonka hrvatskog feminizma: MarijaJuri} Zagorka«, u Konji, ‘ene, ratovi, ur. Dunja Rihtman Augu{tin, Zagreb:@enska infoteka, 245–247; ‹Svijet, Zagreb, 15. sije~nja 1988., 43›.

Tomi}–Koludrovi}, Inga & Kunac, Suzana (1999), @ene u procjepu modernizacijehrvatskog dru{tva, Split: Stope nade

Zagorka, Marija Juri} (1953), Kako je bilo, Beograd: Izdanje redakcije Zabavnogromana: Za izdava~a Nino Smol~i}

@ensko pismo (1983), Republika 11–12, ur. Slavica Jakobovi}, Zagreb: Dru{tvo knji-‘evnika Hrvatske

52

Bernarda Katu{i}

Totem totalnog ~ovjekaLudisti~ka poetika Dubravke Orai} Toli}

1

Nalijevo krugNadesno krugI krug na krugOpet je krug(AS: 62)2

Razgrani~enje modernisti~ke i postmodernisti~ke umjetni~ke koncepcije jednoz-na~no je neodredivo, osobito u manjim knji‘evnostima kao {to je hrvatska kojenisu ni pro‘ivjele kompleksnost i puni radikalitet avangardnih pokreta po~et-kom 20. stolje}a. Hrvatski poetski modernizam punu }e afirmaciju do‘ivjeti tekkrajem 60–ih i po~etkom 70–ih godina 20. stolje}a, u vremenu popra}enom au-tenti~nim nacionalnim paradoksom: istovremenom afirmacijom i deformacijommodernih i postmodernih estetskih te‘nja. Jedno od mogu}ih razgrani~enja tihdviju poetika jest poimanje i do‘ivljavanje jezika, to~nije, po~etak jenjavanjaavangardne utopijske nakane stvaranja novoga dru{tvenog poretka, najboljegod svih mogu}ih svjetova, novim jezikom. Suprotno avangardi, toj naju‘arenijojmodernisti~koj to~ki, koja svoj poetski habitus gradi na demonstraciji jezi~nematerijalnosti otvoreno upu}uju}i na procese ogoljavanja konvencionaliziranihzna~enja, osvije{tena moderna ili postmoderna traga za mogu}nostima novihzna~enjskih tkanja. Dok avangardni »zaumni« jezik vjeruje da onstran svakod-nevne komunikacije, iza nejasnih i ambivalentnih struktura, poru{ene logike,doslovno me|u »zvijezdama« (Velimir Hljebnikov) stoluje novi jezik, postmo-derna izri~e otvorenu sumnju u mo} jezika. Suprotno modernisti~koj koncepciji

53

1 ^lanak je pogovor uz ameri~ko izdanje Dubravke Orai} Toli} American Scream: PalindromeApocalypse, 2005. Prevela Sibelan Forrester etc. Portland: Ooligan Press.

2 AS je kratica za sve naredne citate iz poeme Urlik Amerike u tom izdanju. Poema se u pri-jevodu razlikuje od hrvatskoga izvornika iz 1981. po 11 novih pjesama, nekim promijenjenimstihovima te novim rasporedom tekstova.

umjetnosti koja izme|u znaka i stvari uspostavlja iz temelja novi suodnos, kojastari, »izno{eni« znakovni omota~ potpuno razdire i skida navla~e}i mu novuuniformu, postmoderna ponovno aktualizira »mrtva« tekstovlja civilizacijeizravno ukazuju}i na znakovnu tro{ivost. Okre}u}i se obnavljanju poznatih io‘ivljavanju zapretanih tradicionalnih smislova, postmoderna pokazuje da jenemogu}e jezi~no smisleno konstruirati svijet, da iza govornih kli{eja stolujuprazne formule, a iza ideolo{kih projekata debilno mucanje kolektivne svijesti.Slu‘e}i se avangardnim iskustvima, postmoderna ih neo~ekivano izokre}eupu}uju}i na na~ine i procese pra‘njenja i punjenja zna~enja, na dubinske me-hanizme i strukture formiranja zna~enja. U egzaktno neuhvatljivom trenutkuzamjene jedne kulturolo{ke matrice drugom, u tom suptilnom momentu pro-jekt radikalne mijene bio je zamijenjen projektom non{alantnoga nehaja, pa-thos ru{enja pathosom ludisti~ke neobaveze, na~elo »zvjezdane« univerzalnostina~elom intertekstualnosti i citatnosti, poetika anga‘iranosti poetikom en légè-re.

Iako tek u poemama Urlik Amerike (1981.) i Palindromska apokalipsa(1993.) u potpunosti postulira postmodernu praksu pisanja, Dubravka Orai}Toli} ve} u indikativno naslovljenom prvijencu O~i bez domovine (1969.) lir-skim osvjedo~enjima nenaslutive mo}i jezika raskrinkava magijsku snagu jezi~-ne semiotizacije, ku{a u}i u trag onih koji »bri{u i stavljaju znakove izme|umorskih trava, ptica i brodova« (AS: 5), inicira u nacionalnu knji‘evnost, zajed-no s drugim tada novostasalim pjesnicima postmodernisti~kog obrata (Mrko-nji}, Paljetak, Makovi}, Sever, Bo{njak, Koliba{ i dr.)3, potpuno novi konceptpoetskog stvarala{tva. U vremenu jo{ osna‘enog kampanilisti~ko–komunisti~-kog jednoumlja, neposredno iskusuju}i vlastitim tijelom poslije izre~en poetskimoto: »Pjesnici su Indijanci, stihovi rezervati« (AS: 1), osebujna pjesnikinja iesejistica, vrsna knji‘evna znanstvenica i teoreti~arka, sveu~ili{na profesoricazagreba~koga Filozofskog fakulteta, neo~ekivanom izvandomovinskom perspek-tivom »slabog subjekta« uzdrmava vladaju}u snagu »jakih« ideologijskih i es-tetskih koncepata. Suprotno tada dominantnom egzistencijalisti~kom poetskommodelu usredoto~enom na razlistavanje subjektove unutra{njosti, izbjegli poet-ski glas, »sentimentalno naslovljenom pjesni~kom zbirkom punom prograni~keretorike«, kako je skromno pjesnikinja sama u autokomentarima okarakterizi-rala svoj poetski debi (KS: 110)4, latentno nagovje{tava budu}e poetsko opre-djeljenje. Izgnana pjesnikinja ve} tada nazire da su ne samo poezija nego iideologija i utopija, povijest i civilizacija, nacija i domovina kao i svijet u kojem‘ivimo tek zna~enjski rebusi, karike lanca kozmosa rekurentnih znakova u»vrtnji bez kraja« (AS: 57). U vje~noj vrtnji u krug znakovi kulture, literature,ideologije i ‘ivota, te olupine »krhkih rije~i«, vi{e i ne pretendiraju reflektiratirealno, nego nalik sjenama nevidljivih predmeta str{e, kako autorica eksplicite

54

3 U samo dvije godine, 1968. i 1969., svoje poetske prvijence objelodanjuju gotovo svi nositelji»nove prakse pisanja«: Z. Mrkonji}: Dan, 1968., L. Paljetak: Ne~astivi iz ru‘e, 1968., Z. Ma-kovi}: U ‘ilama }e ljepota te}i, 1968., J. Sever: Diktator, 1968., B. Bo{njak: Sve {to nam prilazi,1969., D. Koliba{: Rez, 1969.

4 Knji‘evnost i sudbina, 1995. KS je kratica za sve naredne citate iz te knjige.

navodi u jednoj teorijskoj bilje{ci o rije~ima, »poput Mjeseca samo jednom, bli-stavom i jasnom stranom lica« (KS: 33). Propitivanje jezi~nih znakova kao po-etskog materijala i teme, kao olju{tenog znakovlja, kao oblika komunikacije ina~ina ‘ivljenja, kao sredstva otu|enja i pod~injenja, kao instrumenta mistifi-kacije i la‘i, kao kli{eja koji simuliraju i potiru stvarnost, tek su neki od postu-paka kojima se teorijski osvije{tena spisateljica poezijom otisnjuje u nepregled-ne predjele svemira, ulazi »pod samu ko‘u svijeta« (AS: 40), nazire drugu stra-nu Mjeseca. Sna‘na usredoto~enost na jezik zasigurno je i jedan od klju~nihrazloga {to je poetski opus Dubravke Orai} Toli} nerijetko dovo|en u izravnusvezu s avangardisti~kim nastojanjima po~etka 20. stolje}a.

Igra jezi~nim materijalom

Avangardisti~ki imperativ »Novo! Novo! Novo!« (AS: 20) temeljna je postulacijacijelog spisatelji~ina poetskoga kozmosa. Ne samo semantizacijom jezi~nogamaterijala, nego i radikalnim osamostaljenjem leksema, kao i razlomljenim sti-hovljem, aleatori~kim sintakti~kim konstrukcijama, alogi~nim zna~enjima vrsnateoreti~arka u ulozi pjesnikinje implicira identi~ne zahtjeve koje su poeziji po-stavljali historijski avangardisti. Tako, primjerice, u maniri radikalnoga jezi~-nog somatizma s po~etka stolje}a slovo K postaje glavnim junakom nekolikopjesama. Istaknuta distinkcija izme|u dviju pisanih varijanata jednoga glase-ma, zapadnoeuropskoga C i isto~noeuropskoga K, nadaje se kao semanti~ko ‘a-ri{te ne samo poeme Urlik Amerike nego i cijelog opusa. U Urliku Amerikejedna je pjesma indikativno naslovljena I blista ISTOK bez K (AS: 73), u drugojsu pjesmi cijeli Stari i Novi Vijek zbijeni u 2 velika slova K (79), dok je u tre}ojAmerika definirana kao 99 slova K (56). Ne samo slova K/C, nego i drugi gra-femi lome karike o~ekivanoga leksi~kog lanca postaju}i klju~nim zna~enjskimnositeljima. Tako slovo O u homonimu O N O (PA: 28)5 kalkuliranim recep-cijskim ko~enjem ne propituje samo tradicionalno linearno ~itanje nego i tran-sportira »suvi{ak« zna~enja kako nadi|enom komunisti~kom naslje|u, kraticimilitarne organizacije Op}e narodna obrana, tako i »neodre|enoj« zamjeniciono. Slovo O u nekim pjesmama funkcionira kao nula, postaju}i poetskom {i-from tajanstvenosti i »zauma« 0+0=0 (AS: 57), u nekim drugim opet slikovnopredstavljeni krug najrazli~itijih formata. U posljednoj pjesmi Palindromskeapokalipse slovu O dodijeljen je takav zna~aj da ono izravno korespondira sotisnutom fotografijom zagreba~kih Banskih dvora, to~nije s »OBLAKOM« di-ma nastalim nakon bombandiranja hrvatske metropole. U pjesmi pod brojem89. u Urliku Amerike slovo T predstavljeno je u krupnom planu sugeriraju}ivizualni kri‘ izme|u Amerike i Indije, dok je u istoj zbirci u pjesmi pod brojem77. na njemu »doslovno« verbalno i vizualno »raspet Kristofor«. Relacijske za-mjenice kako, kamo, ovo, ono nadilaze o~ekivane funkcije postaju}i zna~enjskim‘ari{tima nekoliko pjesama. Jezikom vo|en poetski svijet doima se poput kak-

55

5 Palindromska apokalipsa, 1993. PA je kratica za sve naredne citate iz ove zbirke.

ve »novogovorne« kova~nice u kojoj se aleatori~kim principom kombinatorikeme|usobno stapaju i ve‘u rije~i koje ne bilje‘i niti jedan rje~nik.

Ipak, unato~ avangardisti~kom dekoru Dubravka Orai} Toli} nije usredo-to~ena pod svaku cijenu stvoriti ne{to Novo. Vrsna poznavateljica literarnih iinih estetskih dijakronih preinaka osvije{teno inscenira avangardnu poetskugra|evinu tek kako bi je poljuljala i propitala uvjerljivo hitaju}i »naprijed« vla-stitim koracima.

Gospode Bo‘e, pa zar zaistaVi{e nema razlikaRazlika vi{e nemaI pjesma grbavo blista

Amerika! Amerika! Amerika!Na tebi se slomio ‘uti zub otkrivanjaSve {to je poslije bilo, bilo je opet ono ameri~koAmerikansko kroz plan i pronevjeruKroz krv i svetinje amerikanesknoDas amerikanische, ameri~eskoe, o~enjO~enj ameri~eskoe

Zlato vjere, vjetar pronevjereI put kroz nikud u nikamo@uti put prema smrtiTamo amo i natragAmo tamo i natrag

Sve tinjaMi u mraku. Mrak u namaA more: oko Homera. A oko moraAmerika

Da, vorwärts i vperjod i dalje vodeAli vi{e ne u NovoNego sve vi{e i vi{eU vjetar, krv i govor(AS: 63)

Unato~ eksplicite podastrijetom hermetizmu autori~in »novogovor« nije ti-pi~an avangardisti~ki »dada« ili »zaum«, rastrgane sintagme nisu prazno tepa-nje ili buncanje onostran prihvatljive komunikacije. Spisatelji~ine jezi~ne kova-nice oblikovane su od poznatih i prepoznatljivih leksema, svakodnevnih rije~i,politi~kih parola, medijskoga diskursa, kulturolo{kih znakova i simbola. Feno-menima knji‘evne kombinatorike i labirinta, poetikom vrtnje i neo~ekivanih

56

okretaja, »besmislenom igrom« palindromskog jezika, sugerirana je vje~nostperpetuum mobile.

Tko su i {to suKugle

Kugla su nebo i zemljaKugla su svemir i zvijezdeI svako oko, svako uho male su kugle kao i zrnoOd tisu}u zrnatih kugla nastaju kugleKruha, kojih doista nikada dosta. A kugla poradi zvanihKakao, kokos, kavaKolumbo se na{ao u paklu mora, sna{ao i ma{ioJajeta kugle zemlja u malom bi kakoVidljiva bila svakom. I dokazao je zemaljskuKuglu pod cijenu budu}ih, sve manjih alSve ja~ih kugla, i top je po~eoBacati kuglu za kuglom, i po~eo je te}iPot — kugla rada i strave^ovjeku najdra‘a kugla glaveZavrtjela se i jo{ se vazda vrtiKao da vrtnji nema krajaI nitko nikad vidio nije, a svi su znali ve}Da postoje i najmanje, nevidljiveKugle atoma bezDoma

Kugla do kugle ohne uglaI nema doma ohne atomaI uvijek isti naleti vjetraI uvijek isto »Ja« na metiOtkrivenoHladnoGladno

I mi se gonimoU grob u Boga u nulu u 0

0 + 0 = 0I tisu}u nula ako si biraLedeni raj SibiraOpet je nulaSre}e

Kre}e se tako brzoDa se ne kre}e(AS: 57)

57

Vedrim i razigranim okretanjima i izokretanjima, vrtnjom u krug, drev-nom i infantilnom magijskom palindromskom jezi~nom igrom u kojoj se sverije~i ili re~enice ~itaju jednako slijeva i zdesna, sprijeda i straga, s istoka izapada, zna~enjima natopljena Indija postala je »indipitalizam«, Arijadnina nit»indijanina«, idiot »indiot«, budala »indala«, zloglasna Juga »guja«, definicija»indefinicija«, incident »indicent«, New York jednom »NEW–MOSKVA«, drugiput opet »MOJ IND–YORK«, Amerika »PAX AMERIKANA«, »Kuba jabuka«,dok se jedan od centralnih simbola poeme Urlik Amerike Kristof Kolumbomultiplicirao u Kristofore koji kristaju (tj. po na~elu realizacije tropa pristajuna »k«). Istim principom u palindromskom kovitlacu vrtnje u krug izokrenutesu i svakodnevne izreke, administrativni jezik politi~ke prakse, aktualne poli-ti~ke parole, kli{eji marksisti~ke i socijalisti~ke ideologije, kulturolo{ki simboli,cjelokupna tekstura kolektivnoga sje}anja i ba{tinjenog tekstovlja, ‘ivot sam.

Tako, primjerice, zvijezda, jedan od najstarijih lirskih simbola poetskogazanata kojemu nisu mogli odoljeti ni avangardisti (Hljebnikov svoj utopijski»novogovor« naziva upravo njezinim imenom »zvjezdani jezik«), pro‘ima nima-lo slu~ajno sve pore autori~ina poetskoga kozmosa. Rabe}i iznimno sna‘nimzna~enjima natopljeni kulturolo{ki simbol kao osnovni poetski instrument, pre-svla~e}i i kombiniraju}i veseljem i nehajem zaigrane »Kolombine«, kako je jed-nom prilikom autoricu nazvao ugledni hrvatski kriti~ar Zdravko Zima, »zvjez-dane« no{nje i odore cjelokupne doma}e i strane tradicije, Dubravka Orai} To-li} baca avangardi samoj izravno u lice ne samo njezino prepoznatljivo slikovljenego i cijelu u novom ruhu stiliziranu tradiciju. U istan~anom lirskom pletivuUrlika Amerike i Palindromske apokalipse u biblijske, renesansne, modernisti~-ke, avangardisti~ke i postmoderne odore odjevene zvijezde zbratimljene su po-sestrine razigrane vrtnje u krug. One svoju svjetlost ne rasplinjuju u neugasi-vom romanti~nom sjaju, niti u modernisti~kom pretapanju nespojivog, ali nitiu kovanju avangardisti~kih novotarija. Zaigrani lirski subjekt, u gotovo egsta-ti~nom zanosu romanti~ke sanjarije, jednom konstatira: »svi se mi vrtimo okozvijezda« (AS: 42), »svuda oko nas siju zvijezde« (62), drugi put, opet, ista taigrom i poezijom obuzeta lirska svijest prethodno nazna~ene romanti~ne lu~o-no{e neo~ekivanim i zaigranim obratom stilskih poredaka »preobla~i« u moder-nisti~ke sinestezije: »niz zvijezde se cijedi krv« (5), ili opet, palindromski vrlohitro i naglo, u autenti~ne avangardne signume: »proljetno poroarne nazvjez-dane naramenice« (62). Gotovo savr{enim konstruktom, u krugu vlastititih po-etskih obrata romanti~ne, modernisti~ke, avangardne zvijezde nerijetko izra-njaju kao pravi postmodernisti~ki svjetionici na nepreglednoj pu~ini zna~enja.Personificirane, o‘ivljene, aktivne sudionice svijeta, zna~enjski preorane, zvijez-de postaju »Indije koje no}u svijetle« (20), »vi{ekrake« (50), »po{tene« (40),»zvijezde betlehemske« (51), one »odumiru« (33), »ki{u« (62), »odmazduju« se(52) i »smrzavaju« (50), s njima autorica nerijetko i nevezano »razgovara« (50).Imenovane ili neimenovane, nijeme ili glasne, nasmije{ene ili tu‘ne, la‘ne iliistinite zvijezde su uvijek u poetskom urbisu i orbisu Dubravke Orai} Toli},neugasive u svome poetskom sjaju, uvjerljive u rasvjetljavanju ne samo »druge

58

strane Mjeseca« nego i pregr{ta mra~nih, na{im o~ima nepristupa~nih kutovauniverzuma.

Igra citatnim kontekstima

U ludisti~koj poetskoj maniri palindromskih obrata spisateljica se ne zaustavljasamo na preokretanju fonema, leksema, svakodnevnih izreka, politi~kih parola,kulturolo{kih znakova i simbola, nego svoju semanti~ku procesualnost uslo‘-njava tehnikama vokacije i evociranja ve} uznakovljenih znatno kompleksnijihjezi~nih struktura i knji‘evnih konvencija, historijskih stilova, autorskih idiole-kata, cjelokupnoga ba{tinjenog tekstovlja. Tako, primjerice, poema Urlik Ame-rike »okruglom« gra|evinskom konstrukcijom (100 pjesama, 99 + 1) izravnokorespondira s dva navje}a spjeva u povijesti zapadnoeuropske civilizacije,Danteovovom Bo‘anstvenom komedijom, tom navjestiteljicom Novoga vijeka, iBaudelaireovim Cvjetovima zla, tim najbu~nijim glasono{ama moderne lirike.Pjesni~ki spjev Palindromska apokalipsa izravno dijalogizira s dva najve}a na-cionalna epa: s baroknim epom Ivana Gunduli}a Suze sina razmetnoga i s neo-klasicisti~nim epom Ivana Ma‘urani}a Smrt Smail–age ̂ engi}a. Autori~in po-etski kru‘ni svijet, citatno protkan s »vidljivim« i »nevidljivim« tu|im tekstov-ljem, nadaje se kao svojevrstan jezi~ni konglomerat najrazli~itije provenijencije.Tu|i glasovi i svjetonazori: Biblija, Homer, Zenon, Nietzsche, Kant, Hegel,Dante, Gunduli}, Ma‘urani}, [imi}, Krle‘a, Tolstoj, Gogolj, Majakovski, Man-del’{tam, Dreiser, Ginsberg, Queneau, Zajc, Lehar, Arhimed, Duchamp, Kolum-bo, Vespucci, Marx, Tito, Staljin i dr. nisu nazna~eni tek kao puko paravanskouresje, nego su markirano ili nemarkirano uvu~eni u fiktivno tekstovlje i na-novo isprobani. U neo~ekivanim obratima i ludisti~kim kombinacijama svi citi-rani i necitirani tekstovi, kao i njihovi natalo‘eni semanti~ki slojevi govore sa-mi za sebe me|usobno se zna~enjski nadme}u}i, poni{tavaju}i i pobje|uju}i.Sama autorica nerijetko napu{ta ulogu poetske stvarateljice i postaje implicit-nim dijelom teksta ulaze}i tek kao razigrana skladateljica u svekolike vibracijecitiranih tekstova. Asimilacija markiranih i nemarkiranih stranih glasova nijepodastrijeta kao kakav neutralni sinteti~ki proces, nego kao stalno prekidani,hotimice rastrgani eho osobnog estetskoga tona. Prethodno nazna~ena avan-gardisti~ka poetika novoga vi|enja izravno je izokrenuta postmodernim poet-skim pomagalima: poetika novoga poetikom poznatoga, avangardisti~ka vizijapostmodernom inverzijom, jezik »zauma« jezikom palindroma, poeta vates poe-tom ludens. U zaigranoj igri kru‘enja krugom u kojem su sve strane uvijek igore i dolje, i lijevo i desno, i na Zapadu i na Istoku, otkrivene i sakrivene,nove i stare, nagla{ene suprotnosti su propitane, la‘no uzdignute o{trice po-ni{tene. Takvom citatnom konstelacijom, tekstom na~injenim od igre citatnihkontekasta, tekstom ~ija je jezgra rastezljiva linija kruga autorica razla‘e poz-nate semiologijske i semanti~ke slojeve izravno se hvataju}i u ko{tac s usta-ljenim, nevidljivim, stereotipiziranim i odavno ve} umrlim modelima mi{ljenjai ‘ivljenja.

59

Ime i svijet

Ulazak u »govor«, raskrinkavanje znaka, potraga za »stvarnim« zna~enjem nijerealizirana samo izri~ajnim sredstvima: igrom jezi~nim materijalom i tekstov-nim kontekstima. Iako neposredna stvarnost, pojmovi doma, zemlje, naroda,nacije, vlastitog ‘ivota, pro‘imaju cjelokupni poetski opus Dubravke Orai} To-li}, tematsko te‘i{te nije ba~eno na semanti~ku razgradnju konkretnih zemljo-pisno–povijesnih lokaliteta, nego na njihovu uobliku rije~ju, metaforom, simbo-lom, tekstom, kulturom. U neuobi~ajenoj formi autokomentara vlastite poetike,u fiktivnom pismu upu}enom prvom veleposlaniku Sjedinjenih Ameri~kih Dr-‘ava u Republici Hrvatskoj, Petru W. Galbraithu, razgoli}uju}i motivski sklopUrlika Amerike, sama autorica kao »osnovnu ideju« poeme navodi »ime« rije~iAmerika i »igranje« njime.

»Naime, ja sam se u svojoj davnoj poemi na tradicijama moderne lirike igralaimenom Va{e zemlje, ono je njezina osnovna ideja, ono se nalazi u naslovu knjige ina svim stranicama, ona je klju~na rije~ i ideja moje poeme.... napokon, to ime ni ujednom ~asu i ni u jednoj fazi pisanja za mene nikada nije ozna~ivalo stvarnu zem-lju Ameriku koju Vi danas predstavljate u mojoj zemlji. Amerika je u mojoj poemiuvijek bila — simbol, metafora. Ne mogu na ‘alost re}i ni {to je bio to~an smisaotog simbola, te metafore, jer ni meni samoj to tada nije bilo jasno.« (KS: 111)

Sredi{nja poema lirske triade, indikativno naslovljena Urlik Amerike, se-manti~ki je uobli~ena kao enigma detektiranja imena, kao svojevrsna lirska pi-talica u potrazi za odgovorom: [to je Amerika? [to je sadr‘ano u imenu sim-bola na{e moderne zbilje? [to je skriveno iza imena jednog od centralnih arhe-tipova novovjekovne civilizacije? U narativnoj strukturi nelinearnoga slijeda, ulirskom tkanju dinamiziranih kutova, nalik okruglim ping–pong lopticama injihovim neumornim padovima gore–dolje, dolje–gore, lijevo–desno, desno–lije-vo, djetinjasto naivno, kontradiktorno infantilno, suprotna zna~enja istovreme-no su afirmirana i negirana. Najrazli~itiji kutovi gledi{ta, opre~na poimanjaimena Amerika igrom slu~aja pogre{no otkrivenog i suprotno imenovanog No-vog kontinenta, palindromski se izmjenjuju neuhvatljivom brzinom, poznatestrane prevr}u se i okre}u u beskraj. U fiktivnom autokomentaru nazna~enopolazno tematsko stajali{te — »to ime ni u jednom ~asu i ni u jednoj fazi pisa-nja za mene nikada nije ozna~ivalo stvarnu zemlju Ameriku« — nerijetko je iu lirskom rasteru eksplicite izre~eno.

Amerika nisu Sjedinjene Dr‘aveI ne zaprema 9 363 123 km2 i nema 221 894 548 stanovnikaAmerika nisu Mountains s isklesanim likovima

Washingtona, Jeffersona, Roosevelta iLincolna

Ni slapovi Nijagare ni najve}a tvornica automobileu Detroitu

Amerika nije Deklaracija o nezavisnosti iz 1776.Ni predsjednik ubijen u kazali{tuNi predsjednik ubijen u Dallasu

60

Amerika — to smo svi miGdje god bili[to god u~inili

Amerika je ono {to se ra|aIz na{ih snova bez na{eg znanjaAmerika je ono {to nam se doga|aNa putu prema Indijama:

Na{a jedina bitKoju mi otkrivamo i otkrivamoSlijede}i

INDIJADNINU NIT(AS: 18)

Isti ti izravno »negirani« konkretni geografski, povijesni i politi~ki podaciNovozemlje, palindromski suprotno, neo~ekivano su preokrenuti. Primjerice upjesmi pod br. 28. ime Amerika ozna~ava konkretnu geografsku realizacijuavangardisti~ke ideje o novom i najboljem svijetu od svih svjetova, »ostvarenu«metaforu otkri}a nove, najbolje zemlje.

U najboljem krajuIli ostvarena Indija

Najbolje se ‘ivi u najboljem krajuNikakvih problema tu vi{e nemaU najboljim {umama najbolje ptice pjevaju:Ovo je najbolje od svih vremena

U najboljem kraju najbolje je biti gra|anin od okaLjubljen od rijeka, ziban od vjetraGleda{ s visokaNa sve {to te~eNad tobom nadgradnja, pod tobom bazaNijedna pustinja nije bez oaza

U~itelji tvoji po~ivaju u miruNa najboljem zidu, u najboljem okviruI sada se raduju tebi i meniZadovoljni, sretni, dobri i rumeni(AS: 28)

Ali, u krugu okretaja, kovitlacu razlika, Amerika nije samo nova »zemljasnova« (43), zemlja sre}e i blagostanja, zemlja ostvarenih ljudskih sloboda iprava. U istoj poemi, u jednom drugom poetskom tekstu eksplicite stoji i to da

61

Amerika »nema uvijek nasmije{eno lice« (1), da ne »dolazi samo u najboljimnamjerama i u ime najslobodnije slobode« (1), rije~ju, Amerika nije »ostvare-nje« utopisti~ke vizije otkri}a nove i obe}ane zemlje.

Amerika ima nasmije{eno liceI uvijek dolazi s najboljim namjeramaObi~no u prolje}e, kada cvjeta cvije}eMornara i mora. Kad se povra}aOd valova na kopnuI kad stara kopna kopne

Amerika dolazi u ime najslobodnije slobodeS podtekstom slonova~e. I osloba|aZa sretno izrabljivanje bjeline

Amerika je kao dijalektikaU njoj je urlik kao {to su u dijalekticiI ja, i let, i klika

Amerika je strah i trepetNasukanih pjesnika

Pjesnici, isprebijanih rebaraLe‘e u pjeskuU krvi pjesme

I kopna se lome(AS: 1)

U lirskom tkanju obrnutih stranica, nalik popularnoj Rubikovoj kocki kojaod zadanih elemenata nudi neograni~eni broj mogu}ih kombinacija, pitanjeimena na jednome mjestu otvoreno je razotkriveno iz infantilne dje~je pozicije.Tako u pjesmi br. 35. strukturiranoj nalik klasi~noj {kolskoj pitalici lirski sub-jekt preru{en u u~itelja, iz neo~ekivane pozicije zna~enjskog tabula rasa od istotako neupu}enog u~enika tra‘i definiciju Amerike. Jo{ vi{e od u~iteljeva »dje-~ji« jednostavnoga pitanja zbunjuje u~enikova ozbiljnost i njegov vi{ezna~an od-govor: Amerika je »zemlja snova koja po~inje svaki dan iznova«. Neobi~na igrazna~enjskim ping–pong lopticama nastavlja se i okre}e i u pjesmi pod brojem37. kada u~itelj iz pjesme broj 35. istu tu definiciju preina~uje u »indefiniciju«ovako odre|uju}i Novi kontinent:

Jo{ jedna indefinicija

Amerika — zemlja izme|u zbilje i snaI sve su manja i manja na{a imanjaI sve je ve}a i ve}a

62

Ameri~ka sre}a:VRE]A BEZ DNA(AS: 37)

Jednom »vre}a bez dna« (37), drugi put »vre}a straha« (16), jednom »svi-jetla budu}nost«, drugi put »mrak« (16), jednom zemlja »zadovoljnih, sretnih,dobrih i rumenih« (28), drugi put »strahovita zemlja, zemlja straha« (14), jed-nom »okrutna, crna« (9), drugi put »previ{e ~ista« (9), Amerika je »kao dijalek-tika« (1), »kao ~a{a gorkog za~ina« (9) koja »pu{e kao vjetar, i ru{i se kaopravda platinasta« (99). »Amerika je la‘« (9) i »sirena« (13), »Amerika se mije-nja zajedno s nama« (66).

A mo‘da je Amerika ovo:Krik do krika i opet ab ovoNovo! Novo! Novo!Najnovije Novo^ovje~e Bo‘jiAmerika je na~in na koji se mno‘i{(AS: 20)

U poetskom svijetu Dubravke Orai} Toli} ime Amerika nije samo seman-ti~ko ‘ari{te, zna~enjski motor istoimene poeme i cijelog opusa. Slu~ajno otkri-vena, pogre{no imenovana, tra‘ena Indija, na|ena Amerika, nadaje se kao zna-kovna {ifra savr{enoga modela poretka simulakruma u Baudrillardovu smislu.Nalik Disneylandu, tom »dje~jem smrznutom svijetu«, u kojem su sve vrijedno-sti balzamirane i zapakirane nje‘no{}u, toplinom koje nema, kako poznatifrancuski teoreti~ar u renomiranom eseju Hiperrealno i imaginarno (Pariz,1977.) ocrtava stvarni svijet dje~jih snova, tom simulakrumu koji u realnomscenariju odslikava realnu Ameriku u minijaturnom obliku, autorica polazi odimena Amerika kao realnoga scenarija imaginativnih snova. Kao {to je u Di-sneylandu svijet unutra suprotstavljen svijetu izvana, dje~ji infantilizam su~e-ljen svijetu odraslih, pri ~emu je stvoren dojam da je onaj svijet vani, stvaransvijet bez infantilizma, istim principom, imenom Amerika, u poetskom svijetuDubravke Orai} Toli} sugeriran je preokrenuti poredak, obratna konstelacijainfantilizma. Ciljanom inscenacijom blje{tavila, nasmije{enim patuljcima i lije-pim princezama, isto kao i estetskim razlistavanjem imena Amerika pjesnikinjaka‘e da je onaj svijet vani realan i da u njemu nema ne samo florescentnihsvjetiljaka i magi~nih bi}a, nego ni inscenacije, ni infantilizma. Ali, kao {to Di-sneyland nije samo objektivan profil i savr{en odslik, nego i idealna kopijakontradiktornoga realiteta, koji u sebi krije ne{to drugo, svojevrstan ideologij-ski raster koji prekriva ideologiju tre}eg poretka, Amerika u malom koja je tukako bi realnu Ameriku koja je i sama Disneyland sakrila, tako je i DubravkiOrai} Toli} Amerika tek predlo‘ak izvrnute stvarnosti, kruna znakovnog ima-ginarija igre iluzijom i fantazmom. Isto kao {to Disneyland nije ni stvaran ni

63

izmi{ljen, nego tek savr{eni scenarij odre|ene fikcije realnoga, ime Amerikastvarni je raster idealan za razotkrivanje na~ina i procesa punjenja i pra‘njenjazna~enja, dubinskih mehanizama i struktura formiranja ne samo smisla nego i‘ivota.

Unato~ otvorenom avangardisti~kom dekoru i motivskom raslojavanjuAmerike kao Nove i najbolje od svih zemalja, poetski svijet Dubravke Orai}Toli} nije ure|en po zakonima ~esto isticanog estetskog imperativa »Novo! No-vo! Novo!« (AS: 20). Zaigranim, palindromskim kru‘nim jezikom, natopljenimdijakronom i sinkronom sumom znakova, kulturom i ‘ivotom, tanko}utna liri-~arka svoju estetsku snagu ne tro{i kako bi izgradila Novi svijet i Novoga ~ov-jeka, nego kako bi, upravo palindromski suprotno, restauriraju}i i rekonstrui-raju}i ve} uslojene jezi~ne konglomerate, raskrinkala kru‘nu orbitu, svekolike»toteme totalnog ~ovjeka«. Zloguka Kasandra, preru{ena u ulogu zaigrane Ko-lombine, estetski odmjereno, jezi~no »provjereno« prokazuje i dokazuje da svi-jet koji ‘ivimo i nije ni{ta drugo nego tek znakovni labirint prepun jednosmjer-nih rukavaca, a novovjeki ~ovjek, poput Kristofora raspetog na slovo T, ispra‘-njen znak, zaslijepljeno dijete Disneylanda, op~arano magi~nim bi}ima, flure-scentnim svjetiljkama, prevareno zapakiranim simbolima i totemima. Iza zai-grane jezi~ne igre, nonsensa fonema, leksema, simbola, ‘ivota i sudbine, suvre-meni homo signum izranja kao zna~enjsko sjeci{te ‘ivih i mrtvih simbola, ispi-sanih i pre{u}enih tekstova, sanjanih i nadi|enih ideologija, aktualnih i opo-vrgnutih tabua, zaboravljenih i o‘ivljenih praiskonskih totemskih predod‘bikoje vrtnjom kota~a vje~nosti povezuju i pro‘imlju sve sa svime. »Igra je pre{lasvoju kategorijalnu granicu shvativ{i samu sebe kao zbilju« (KS, 80), igra rije-~ima preobli~ila se u igru sudbinom, fikcija se stopila sa zbiljom, postalo je ja-sno da je nemogu}e jezi~no smisleno konstruirati svijet, da iza govornih kli{ejastoluju prazne formule, a iza ideolo{kih projekata debilno mucanje kolektivnesvijesti.

(Jedna od nizaMogu}ih posljednjih ‘elja)

Please, odsijecite mi jezikI bacite ga ma~kamaVjetar goni rije~iPrema mrtvim zvijezdama(AS: 98)

Be~, 24. travnja 2005.

64

Jadranka Pintari}

[opingholi~arke, plavu{e isponzoru{e ili Chick lit u simulakru

Tko se jo{ sje}a Meistera Eckharta, neko} utjecajnog kr{}anskog mislioca i mi-stika iz 14. stolje}a, koji je prvi raspravljao o razlici izme|u postojanja uteme-ljenog na »imati« i onog na »biti«. Upravo on je ne tako davno, krajem 1970–ihkada su se sabirali odjeci i zaklju~ci dru{tveno i teorijski burnih {ezdesetih,nadahnuo najplodnijeg teoreti~ara tzv. frankfurtskog kruga Ericha Fromma danapi{e onomad kultnu knjigu Imati ili biti. Generacije koje su odgajane u duhukritike kapitalizma naizust su znale da je tro{enje oblik imanja u industrij-skom dru{tvu obilja, da tro{enje ubla‘ava tjeskobu jer ono {to imamo ne mo‘enam biti oduzeto; ali istodobno to zahtijeva sve ve}e tro{enje jer umjetno stvo-rene potrebe nikad ne mogu biti zadovoljene, pa dolazimo do formule: jesam =ono {to imam i ono {to tro{im. Meister Eckhart ka‘e da uistinu slobodni mo-‘emo biti samo onda kada smo slobodni od vlastitih stvari i vlastitih djela, pritom misli kako bismo se trebali osloboditi ‘udnje kako za predmetima, vla-sni{tvom, ritualima, tako i za znanjem, mislima pa naposljetku i samim Bo-gom. Svaka vezanost jest nesloboda. Avaj, koga to jo{ zanima?

Imati ili biti — danas zvu~i ne{to druk~ije: imati zna~i biti. To lijevi teore-ti~ari, kriti~ari kapitalizma i proricatelji njegove propasti nisu mogli anticipira-ti. Herbert Marcuse je tvrdio da kapitalizam ne mo‘e zadovoljiti potrebe kojesam stvara — ne samo robne, nego nikakve: zato {to moralne i estetske potre-be postaju temeljne, vitalne i zbog toga su potrebni novi odnosi izme|u spolo-va, generacija, mu{karaca i ‘ena te prirode. Ma, vidi vraga kako se svijet izro-dio to~no u svoju suprotnost, danas »misle« svi ti mislioci iz 20. stolje}a kojiodozgo ili odozdo promatraju panoe {to eksplicitno ili implicitno sadr‘e natpis»Shop, shop ’till you drop«. To je dio i Baudrillardove »implozije« u kojoj valjastalno sve vi{e tro{iti, na bilo kakve beskorisne stvari i besmislene svrhe.

Me|utim, jo{ jedan Nijemac bitan je u toj pri~i. Dakle, prije ne{to manje odjednog stolje}a psiholog Emil Kräpelin dijagnosticirao je kompulzivno kupova-

65

nje kao bolest, nazvav{i je oniomania (prema latinskom onos, cijena). Tek prijedesetak godina taj je poreme}aj postao {ire poznat, po~eo je zanimati prakti~arei teoreti~are, psihologe i ekonomiste. Me|utim, teorija i praksa oniomanije po-pularno i planetarno poznate kao {opingholija razvila se u Sjedinjenim Dr‘ava-ma. Ka‘u da danas oko 15 milijuna Amerikanaca pati od kompulzivnog {opin-ga, a posljednjeg desetlje}a prosje~no zadu‘enje na kreditnim karticama porasloje za vi{e od sto pedeset posto. [opingholija se svrstava u kategoriju poreme-}aja poput alkoholizma, ovisnosti o drogama ili kockanju. Kompulzivni {operiimaju razvijenu dijagnostiku, podvrste poreme}aja (npr. blagdanski, bipolarni,depresivni), razra|enu psihoterapiju, specijaliste za lije~enje (~ak i on–line!)grupe za potporu, stru~nu literaturu te istra‘ivanja s lijekovima (antidepresivCelexa) i sl.

Naposljetku, ne manje va‘no, {opingholija je postala va‘na i propulzivnaknji‘evna tema posljednjeg desetlje}a. Same {opingholi~arke najvi{e je proslavi-la ipak jedna Britanka, Sophie Kinsella, stvoriv{i lik Rebecce Bloomwood kojaje stalno u dugovima jer naprosto: ne mo‘e odoljeti lijepim stvarima (naravno,nepotrebnim), jedinstvenim prilikama (ah te rasprodaje i sni‘enja), investicija-ma u budu}nost (zanosno donje rublje za novog de~ka), ili zato {to to zaslu-‘uje, mo‘e nekome darovati, vratit }e ako se predomisli, a vi{e ni{ta i ne}ekupiti, nikad... Za sve ‘ivotne tuge i nevolje (prouzro~ene i opomenama iz ban-ke) mo‘e se utje{iti jedino tako da si kupi ne{to, barem neku sitnicu. ̂ injenicajest da od {opingholije vi{e pate ‘ene nego mu{karci te da se kupovinom ~estonastoji popuniti emocionalna praznina, tjeskoba, strah, frustracije, kao i da ku-puju}i po‘eljne stvari stvaramo iluziju uspjeha i sre}e. Daleko od toga da biKinsella i{la u takvu analizu svoje junakinje — jer onda ne bi bila tako plane-tarno uspje{na sa ~etiri naslova o dogodov{tinama {opingholi~arke Becky, ali~injenica je da je i tim zabavnim {tivom odli~no pogodila vladaju}i duh kolek-tivnog konzumerizma i tajne strasti racionalizacije kupnje stvari koje nam doi-sta ne trebaju (Nek’ se nabaci kamenom onaj tko NIKADA nije kupio ne{tosamo zato {to je bilo povoljno ili dopadljivo!). Njezina Becky, ina~e mlada, lije-pa i zaposlena kao novinarka u ~asopisu za financijsko savjetovanje, podjedna-ko je ma{tovita u izmi{ljanju opravdanja za{to ne{to mora kupiti kao i u tra‘e-nju odgode od banke, moljakanju za pove}anje prekora~enja ra~una, novim po-slovima. Kao prema nekom nepisanom pravilu, ta je London~anka ipak moralau jednom trenutku poharati i New York (knjiga [opingholi~arka u inozem-stvu), svojevrsnu Obe}anu zemlju {opingholi~ara. Naposljetku je, poput svakePepeljuge, koja ipak ne ~eka udarce sudbine motaju}i palce nego i sama vra{kinaporno kuje vlastitu sre}u, od svih nov~ano–‘ivotnih te{ko}a spa{ava Princ,ovaj put u liku, tja naravno, zgodnog i bogatoga poduzetnika iz doista propul-zivne i novaca pune djelatnosti — PR–a. @ivjeti na Manhattanu je obvezno.Becky je, isto tako, pravo oli~enje tvrdnje kako kreditne kartice uvelike potpo-ma‘u nastanak {opingholije. Upravo zato je prvi korak u lije~enju i pristupanjuterapiji bacanje kartica i kupovanje gotovinom. Za one u stvarnosti koje su seodve} zanijele nekim fikcionalnim likovima!

66

Ma, mo‘ete li zamisliti da Carrie Bradshaw nosi sa sobom i{ta do malenetorbice s ru‘em i kreditom karticom? Uz par manolica?! Samo sam se {alila.Ispada da je zapravo golemom slavom Seksa i grada Candace Bushnell promo-virala stil ‘ivota u New Yorku (kao metafori, samo jo{ nisam sigurna ~ega, abogme ni da je metafora) koji se sastoji od nagradnog ili utje{nog {opinga ko-jim se u posjed stje~u feti{ predmeti poput npr. Manolo sandala ili Pradinihkrpica, ispijanja koktela na otmjenim mjestima prije odlaska na jo{ otmjenijezabave a sve ne bi li se prona{ao: Princ, Faca, Onaj Pravi, ili kako–li–se–ve}–ne–zove. I eto jednog zanimljivog fenomena: ispada da su {opingholi~arke uvi-jek single ‘ene u tridesetima, lijepe–uspje{ne–zaposlene, koje kompulzivno ku-puju zato {to nemaju pravu ljubav, {to nisu voljene i {to su uvjerene kako }eu pomodnoj odje}i na}i mu{karca svojih snova (dok u stvarnosti nije ba{ tako!).Prema Bushnell, k tome su jo{ i plavu{e (u ̂ etiri plavu{e) koje, gle vraga, osimnovca za {oping — {to se podrazumijeva, zanima i slava i mo}. Ona je takozapravo odustala ~ak i od romanti~nih hlepnji za ljubavlju i osudila svoje ju-nakinje na pusti (newyor{ki) materijalizam. Kao i obi~no, Candace Bushnell seposlu‘ila ~arobnom formulom: novac, seks, ljepota. Ta eksplozivna mje{avina uvje{tim je rukama uvijek upaljiva, {to u ovom slu~aju zna~i tr‘i{no profitabilna— premda, istini za volju, roman nije dostigao popularnost autori~ine prveknjige. Junakinju svoje tre}e knjige (Trading up), lijepu prvu od plavu{a, Ja-ney, koja je postala model za fino rublje Victorias’ Secret, svodi zapravo nasponzoru{u, re~eno na{im suvremenim ‘argonom. To da ona ima dizajnerskuodje}u i ostale trice s potpisom, jasna je stvar — sada ‘eli jo{ i da joj se dive,obo‘avaju je, da vlada sudbinama. Kad tamo, {to su bogatiji, to su nemoralniji.

Sad se tu u igru ubacila Plum Sykes, koja ‘eli zanos Manhattanom ponov-no vratiti u pomalo romanti~arske vode. Njezina junakinja (iz knjige Plavu{e izBergdorfa) koja za sebe samo snobovski francuski govori »moi« sa svojom pri-jateljicom, bogatom nasljednicom, s jedne je strane istan~ala {opingholi~arskeporive na opis samo onog {to je va‘no za njezino psihi~ko zdravlje (u {to spadai poku{aj skupog i blesavog samoubojstva u najluksuznijem hotelu!), a s drugedovela do apsolutnog apsurda (vjerojatno se varam) opisivanje detalja ‘ivotabogatih u New Yorku. Plum Sykes misli da je, za razliku od Candace Bushnellkoja pi{e o ku~kama, svoje junakinje prikazala kao simpati~ne cure koje se jad-ne moraju po cijeli dan nositi s bremenom bogatstva {to od njih zahtijeva dauvijek budu odjevene u cca 10.000 dolara, odlaze kozmeti~arki, frizeru, na ma-n(ikuru)–ped(ikuru), dermatologu, maseru, osobnom treneru itd. Cccc, sirotice!

Ono {to su sve te autorice pre{utjele jest da mnogo od svoga nadahnu}a ilegitimnosti pod‘anra duguju nekolicini mladih i nabrijanih pisaca iz 1980–ihkoji su stvarali mit o New Yorku i ‘ivotu u njemu. Osim Breta Eastona Ellisai Jaya McInerneya najzna~ajnija je tu Tama Janowitz koja se proslavila zbir-kom pri~a Slaves of New York (Robovi New Yorka) iz 1986. godine. Tama Ja-nowitz je bila zvijezda newyor{ke no}ne i umjetni~ke scene (stalna pratilja An-dya Warhola) i ‘ivjela ono {to su autorice poslije nje fikcionalizirale. Poslije senizom romana etablirala kao kultna spisateljica ‘ivota u New Yorku. Roman

67

Stanovite godine (A Certain Age, 1999.) britka je satira na~ina ‘ivota, vrijedno-sti i morala crème de la crème New Yorka. To je pronicava i ubojita kritikadru{tva koje je ogrezlo u goli materijalizam i brutalno tr‘i{no natjecanje, a {tose izopa~eno o~ituje i na planu intimnog ‘ivota. Stvoriv{i lik Florence Collins,zanosne plavu{e od trideset i dvije godine koja je opsjednuta zami{lju da sebogato uda ne bi li tako stekla i novac i dru{tveno priznanje, Tama Janowitzje ‘eljela pokazati kamo vodi takav koncept doveden do krajnosti. Njezina ju-nakinja {opingira uvijek s predumi{ljajem: svaka kupovina mora biti svrhovita,probita~na. Ironi~no i duhovito, pro~i{}enim stilom, ~esto na granici blage pod-rugljivosti, ona nemilosrdno rasta~e i razgoli}uje svijet bogate ameri~ke elite naManhattanu, dakle u samom srcu i simbolu kako nov~ane, tako i dru{tvenemo}i i utjecaja. Ljudi bez morala zavr{avaju u nihilizmu, a time i nekom obli-ku samodestrukcije. Bushnellova je zapravo mnogo toga »ukrala«, prepisala ikopirala od Tame Janowitz iz njezina romana Stanovite godine (izvorno objav-ljen 1999., a na{ prijevod 2004.). Osim {to je radnja oba romana smje{tena uisti milieu, podudaraju se brojni motivi, postupci likova, dijalozi, ideje, pa i samna~in satiri~nog prikazivanja tog dru{tva. Janey je u mnogo~emu frapantno sli-~na Taminoj Florence Collins. Dodu{e, one ne pi{u za istu publiku niti imajusli~an stil. Tama Janowitz je rasna spisateljica, pi{e za intelektualno zahtjevni-ju i obrazovaniju publiku (pri tome ne mislim ni{ta lo{e o Bushnellinoj publi-ci!), britka je u satiri, zahtjevna u referencama — ali, na ‘alost, nije medijskieksponirana poput Bushnellove.

U digresiji samo jo{: ‘alosno je i to {to obje autorice zaklju~uju kako je za‘enu jo{ uvijek u ‘ivotu najva‘nije da se uda za bogatog i mo}nog mu{karca,pod uvjetom da nije spavala s previ{e njih ili se za to barem ne zna, ~ak i akoima vlastitu karijeru, a osobito ako je lijepa. Naime, svijet je tako okrutan davi{e nema prijateljstva te su i dalje dijamanti djevoj~ini najbolji prijatelji.

A naposljetku, ako je nekog danas uop}e briga za Meistera Eckharta, va-ljalo bi znati odgovor kako ispuniti njegovu odrednicu siroma{tva: »Siroma{anje onaj tko ne ‘eli ni{ta, ne zna ni{ta i nema ni{ta.« Ispada da ~im smo sekontaminirali medijima i stanovitom knji‘evno{}u vi{e ne mo‘emo biti siro-ma{ni, a bogme ni slobodni. Pa zapravo, {to }e nam to uop}e kad mo‘emo bitibogati i {opingholi~ari. Naposljetku, ako se predomisli{, uvijek mo‘e{ platiti te-rapiju koja }e te u~initi siroma{nim i slobodnim.

* * *

[to je bilo prije: jaje ili koko{ — pitanje je koje se prije ili poslije nu‘no namet-ne kad poku{avate shvatiti za{to su knjige o tome kako iznimno bogate (ilimalo manje bogate) ‘ene tro{e novac na odje}u, obu}u, torbice, rublje, nakit,kozmetiku — ukratko svoj izgled, image i dru{tveni status ili pak, rje|e, narasko{ne detalje za stan, apsurdne kolekcije antiknih japanskih erotskih mini-jatura ili tja, prozai~no, na objede u luksuznim restoranima... Hmm, za{to biikoga, tko recimo naprosto voli ~itati knjige, zanimale takve banalnosti iz ne-

68

~ijega ‘ivota? Jesu li te knjige popularne zato {to su pogodile ukus i preokupa-cije publike, zato {to odra‘avaju tzv. duh vremena? Jesu li takve knjige na lje-stvicama bestselera zato {to su doista knji‘evna djela, pa makar i iz kategorijekoju teoreti~ari zovu trivijalna, koja ljudi ‘ele kupiti da bi ne{to novo spoznali,o sebi ili vremenu u kojem ‘ive? Ili su zapravo te knjige dobile golemu medij-sku podr{ku zato {to su im autorice novinarke presti‘nih ~asopisa? Pa nije ne-mogu}e: pod utjecajem sveop}eg medijskog bombardiranja zapo~ne prodajaknjige i dalje se prenosi domino efektom? (Dodu{e, valja istaknuti kako to nevrijedi u »lijepoj na{oj« jer ako ste poduzetan izdava~ dovoljno je da po{aljetedjecu, rodbinu i prijatelje da kupe va{ proizvod u odabranoj knji‘ari pa da do-spijete na respektabilnu ljestvicu bestselera). Uop}e se ne zanosim mi{lju da }urazrije{iti gordijski ~vor suvremenog izdava{tva ili shvatiti za{to je Pepeljugaimala tako jedinstven broj noge na koji je pristajala samo jedna jedina (uvijekcrvena) cipelica!

Me|utim, pitanje nije neutemeljeno ako promotrite i samo najkra}e biogra-fije najpopularnijih autorica knji‘evnoga ‘anra za koji je dvojbeno {to bi JaneAusten o njemu rekla dok Edith Wharton vjerojatno vapi za sestrinskom obra-nom — jer se sve Amerikanke pozivaju na nju. Naime, sve one su novinarke!I to ne glasila neke tvornice ili mjesne zajednice, nego glamouroznih visokoti-ra‘nih ~asopisa koji po~esto, u mjeri koju nitko nije izmjerio, utje~u na javnomi{ljenje ciljane dru{tvene skupine, koja pak zbog mo}i ili novca ima utjecajana oblikovanje ukusa i {ire dru{tvene zajednice... Eto nas u ~arobnome krugu...

Na primjer, slu~aj Plum Sykes koja je svojim Plavu{ama iz Bergdorfa osvo-jila ljestvice bestselera. Gospodi~na Sykes je novinarka Voguea, koja se prijesedam–osam godina doselila u New York iz Londona, i to kao otkri}e i protégéglavne urednice Anne Wintour. Novinarski resor joj je bio izvje{tavanje o modi,o dnevnom i no}nom ‘ivotu bogate i/ili umjetni~ke manhattanske elite, pra}e-nje detalja iz njihova stila ‘ivota, zaruke, vjen~anja, sprovodi (ups, {alim se).Kvaka je u tome {to o tim ljudima i doga|ajima, za Vogue, mo‘ete pisati samoako i sami pripadate odabranoj bogatoj eliti (tzv. socialite). I tako nakon nizagodina grickanja tvrde novinarske korice kruha (a g|ici Sykes je druga uglednadama–socialite dala velik kompliment rekav{i kako izgleda tako bajno anorek-si~no da joj zavidi na mr{avosti), nekada{nja je London~anka, podrijetlom izsrednje klase iz Kenta, napisala roman o newyor{kim bogatim, lijepim plavu-{ama i njihovu ispraznom ‘ivotu koji se uglavnom sastoji od tra‘enja »Face« ili{opingiranja (u basnoslovno skupome Bergdorfu koji }e naslijediti junakinjinanajbolja prijateljica...), uvrstiv{i u njega sve ono {to nije mogla ili smjela napi-sati u reporta‘ama za otmjeni, pristojan Vogue. Dobila je, dakako, golemu me-dijsku pozornost (naposljetku, oni o kojima pi{e vlasnici su ili menad‘eri indu-strije zabave i filma) i knjiga se brzo na{la na ljestvicama bestselera. I tako jePlum, kojoj roditelji ipak nisu dali tako glupo ime, postala miljenicom ne samoNew Yorka nego i ostalog dijela bogate i pone{to siroma{nije (mla|e) Amerike.Za roman u kojem glavna bezimena junakinja sebe naziva finim i dekadentnimfrancuskim »moi«, dobila je predujam od 625.000 dolara. Za tu lovu ona je ot-

69

krila, hmm navodne, so~ne detalje iz ‘ivota princeza s Park avenije. Skloni jojmediji govorili su da je ona nova Candace i da je njezin roman novi Seks igrad, ali Plum se pobunila rekav{i da je to posve pogre{no jer da je njezinroman zapravo satira u stilu Oscara Wildea ili dru{tveni roman poput Capoteo-vog Doru~ka kod Tiffanyja. Ima djeva pravo tako visoko misliti o sebi. A to kaoda je jedva do~ekala britanska kritika da je nemilice sasje~e, rugaju}i se ne sa-mo njezinoj umi{ljenosti i pretencioznosti, nego i plitkosti i gluposti romana,pa i nazvav{i je »Bergdorf Bitch«. Potom je kritika roman ipak okarakteriziralakao drugorazredni ili ~ak tre}erazredni Seks i grad, ali slava je krenula svojimtokom i Sykesova ubire tantijeme po raznim meridijanima, dijeli potpise, imade~ka u Londonu (jer se u New Yorku ne mo‘e na}i mu{karca) i po svoj prilicisprema sljede}u knjigu, a te{ko je i zamisliti koliki }e predujam tra‘iti i kolikaje bila glavnica za Plavu{e iz Bergdorfa — blago njoj, mo‘e {opingirati do miljevolje gdje joj se prohtije.

No, ako je Plum Sykes sada princeza Park avenije, onda je Candace Bu-shnell trenuta~no neokrunjena kraljica ne samo Park avenije, Manhattana iNew Yorka nego i cijeloga svojevrsnog lagano–tra~erskog pod‘anra o ‘ivotuameri~ke elite na Isto~noj obali, i to prije nego je Carrie Bradshaw u produkcijiHBO–a zakora~ila na televizijske ekrane. Candace je od 1994. pisala istoimenukolumnu za New York Observer, ali je od svojih studentskih dana po~etkom1980–ih, doseliv{i se iz Connecticuta, pisala za razne pa i glamurozne ~asopise.Poslije su je nazvali »Sharon Stone novinarstva«. Svi ve} znaju da je Carrieuvelike upravo ona sama i da je otkrila »tajnu« {to zanima ljude: ljepota, no-vac, seks. Ne nu‘no tim redom — katkad novcem mo‘ete kupiti (surogate)drugo dvoje, a katkad je seks nadomjestak za druga dva sastojka. Autorica je‘ivjela ono {to je pisala i njezina ju je publika obo‘avala. Bila je na svakoj va‘-noj zabavi, u svakom in restoranu ili kafi}u, kupovala je sa stra{}u u Pradi ihodala zimi u manolicama. Tvrdila je da se ne}e udati, a Mr. Big ili Faca bioje njezin de~ko Ron Galotti, menad‘er na ~elu medijske tvrtke koja je izdava~Voguea... Eto, ni u velikom svijetu medijska podr{ka ipak nije slu~ajna, {togodse pod time tamo podrazumijevalo (a sve pi{e u tim istim knjigama). Nakonplanetarnog uspjeha, Candace — niska, mr{ava, plava — napisala je manje us-pje{nu (u komercijalnom, ali ne i sadr‘ajnom i knji‘evnom pogledu) knjigu ̂ e-tiri plavu{e, sastavljenu od ~etiri pri~e, od kojih se prva, Janey, ~inila naj‘ilavi-jom i obe}avaju}om junakinjom pa je postala glavni lik prvog romana Bushnel-love (Trading up, 2004.). U me|uvremenu se (2002.) Candace, u ~etrdeset tre-}oj, nenadano i na op}e zaprepa{tenje udala za deset godina mla|eg plesa~aNewyor{kog baleta, Charlesa Askegarda. Tada se ustanovilo kako je koli~inaseksa i grada koju neka ‘ena mo‘e podnijeti ipak ograni~ena. Candace je usvome novom romanu pokazala zna~ajke nakane da se razvije u ozbiljnu spi-sateljicu. Satira o djevojci/‘eni koja je uspjela tako {to je postala model za donjerublje presti‘ne marke razra|uje i rasvjetljava tamnu, okrutnu, nemoralnu po-zadinu ‘ivota jet seta. Janey ne pre‘e podati se mu{karcu koji joj mo‘e pomo}iu karijeri ili dati joj novac za kupnju statusnih stvar~ica. Udala se iz ra~unice

70

za bogata{a... I eto, opet je roman uspje{nica i obvezna tema dru{tvenih razgo-vora.

I naposljetku tre}a spisateljica, a koja je zapravo {opingholi~arkama dalalegitimitet i ‘ivot izvan Manhattenovskog poluotoka, Sophie Kinsella, opet Bri-tanka, tako|er je bila novinarka. Radila je, dodu{e, u neatraktivnom ~asopisu(Pensions World) koji je donosio savjete o razumnoj potro{nji te potrebi i bla-godatima {tednje. Ba{ kao i njezina junakinja Rebecca Bloomwood — s tomrazlikom {to se, kako sama tvrdi, Sophie nije odavala {opingholi~arskim stra-stima. Ispada da je razumna Sophie stvorila lik iz ma{te da radi ono {to njojnije dopu{teno. Ali, s ~etiri knjige o pustolovinama prpo{ne i rastro{ne Becky,nema dvojbe da se Sophie obogatila. Dodu{e, njezin je ‘ivot i karijera manjeglamurozan od rivalskih joj autorica, jer je ostala ‘ivjeti u Londonu, udala se irodila dvoje djece, ali je zato omiljenija u {ireg kruga (‘enskog, neglamuroznog)~itateljstva. S jedne strane ona im je bliska svojom neposredno{}u i svojevrs-nim populizmom, a s druge notom ludosti i pogo|enim ma{tarijama pru‘a svo-jevrsnu utjehu i nadu sirotim djevojkama/‘enama koje su se odve} zanijele ukupovini i imaju minus na ra~unu, dug na karticama i sl.

U to se otmjeno dru{tvo u jednom trenutku poku{ala ubaciti i jedna mala»seljan~ica«, Karyn Bosnak koja je uspjela isprosja~iti oko 20.000 dolara puteminterneta da namiri {opingholi~arski dug na kreditnim karticama. Proslavila setim prosja~enjem u virtualnom svijetu, objavila knjigu pod naslovom SpasiteKaryn s podnaslovom »Kako upasti u veliki minus i iz njega se izvu}i — isku-stvo okorjele {opingholi~arke« (Spasite Karyn, prevela Maja Winkler, Profil In-ternational, Zagreb, 2004.) i prodala prava za film. Oko njezine se pri~e diglopodosta pra{ine, potaknula je brojna moralna i gospodarska pitanja. Na svojojweb stranici Karyn je uredno vodila dnevnik otplate duga i stavljala najzanim-ljivije reakcije. U knjizi pak dozlaboga detaljno, narcisoidno i banalno opisuje{to je sve ona radila, kupila, jela, odjenula itd., uz redovite ispise ra~una i sta-nja zadu‘enja. Tek u posljednjoj ~etvrtini iznosi kako je tekao proces spa{ava-nja u cyber svijetu. Nije to knji‘evno {tivo nego neure|eni zapisi jednostavneprovincijalke koja se naposljetku sna{la u velikom gradu zahvaljuju}i svojoj do-mi{ljatosti, beskrupuloznosti i ustrajnosti. Karyn je postala svojevrstan feno-men — po tome je zanimljiva — i najintrigantnije bi bilo doznati {to o tomemisli guru hiperrealnoga i izumitelj simulakra, Jean Baudrillard? Naime, iakonije bila prva koja je prosja~ila lovu putem interneta (cyber beggar), bila je us-pje{na vjerojatno zato {to je dobro ustrojila svoju stranicu, provocirala ljude,katkad duhovito odgovarala, i potom dobila veliku medijsku pozornost (dakle,privid je razra|en). Nakon njezina slu~aja uslijedio je boom takvih stranica (po-stoji i firma koja }e vam izraditi stranice, registrirati domene, prijaviti vas napretra‘iva~e itd. — naravno za dio va{eg cyber–prosja~kog utr{ka), od toga daneka ‘ena ‘ica lovu ne bi li se razvela od mu‘a pa do toga da neki ma~ko-ljubac lijepo moli za umjetnu oplodnju svoje ma~ke, koje su stekle brojne po-klonike, ali i protivnike. Zagovaratelji ka‘u da je to legitiman i pogodan na~inkolanja novca (Karyn svoje tro{enje ~ak opravdava prinosom ameri~kom gospo-

71

darstvu) i pokazatelj ljudske solidarnosti. Tvrde da to nije puko prosja~enje ida se time pomi~u granice milosr|a. Protivnici ka‘u da je to nemoralno, be-sramno, da se poti~e nov~ana neodgovornost, nepotrebna kupovina, rasipnost.Karyn tvrdi da }e istim na~inom na koji je dobila novac za dug, isti iznos onapostupno darovati drugima — no, jednoga dana kad si to bude mogla priu{titi(budu}i da sad ima »samo« 50 a ne 300 pari cipela). O tom–potom, ali pravo jepitanje ho}emo li uskoro priznati Baudrillardu da je imao pravo kad je rekaokako je internet samo nova ina~ica nekomunikacije u kojem }e pomo}u »cyber-blitza« u hiperbanalnosti svega nestati stvaran ‘ivot a zamijenit }e ga sveop}isimulakr? Podsje}am, on je New York opisao kao grad »u kojem se ljudi smi-je{e — ali jedino sebi«, a Ameriku kao utopiju te »istrebljenje i nestanak zna-~enja«. Do tada, dr‘ite se na~ela »shop, shop ’till you drop.« A onda }ete ve}smisliti kako to platiti. Cyber–svijet je milostiv... Zasad. Ali, prava otmjena {o-pingholi~arka nikad ne ‘ica lovu naokolo!

* * *

Naizgled frivolni i plitki romani o (uglavnom neudanim) plavu{ama koje vole‘ivotne radosti i tuge obilje‘iti ekcesivnom, kompulzivnom kupovinom presti-‘nih, dizajnerskih predmeta psihoanaliza mo‘e tuma~iti na jedan na~in (praz-nina, nedostatak samopo{tovanja, nesigurnost, usamljenost, razo~aranost, bijes,krivnja i sl.), a sociologija na drugi (konzumerizam kao na~in ‘ivota, utjecaj imanipulacija medija, dru{tveni pritisak za potro{njom kojom se osoba zapravorazme}e), ali nedvojbeno je da se nisu pojavili slu~ajno, da nisu rezultat, reci-mo kao neko}, iracionalnog umjetni~kog nadahnu}a ili bunta, nego da odra-‘avaju duh doba — koliko god se »pravi« pisci, intelektualna publika, akadem-ska kritika i ozbiljni teoreti~ari pravili da to ne postoji ili ignorirali fenomenkao takav. Osobito mu{karci. To jesu knjige o (stanovitim) ‘enama za (stano-vite) ‘ene i — na ‘alost, nametnutom im modelu i sadr‘aju njihovih strasti,‘udnji, ma{tarija. I koliko god to na~elno bile knjige namijenjene ciljanoj publi-ci u smislu psiholo{kog profila, dobi, navika, primanja, mogu}nosti identifikaci-je, te bi knjige MORALI ~itati raznorazni mu{karci, osobito brand manageri,copy–writersi, stratezi proizvodnje i marketinga — jer izme|u tih korica sa-dr‘ani su trikovi na koje su ‘ene nasjele i potro{ile novac, postale ovisne onekim proizvodima i sl. A ima li i{ta va‘nije u svijetu biznisa nego navu}i ne-kog da potro{i svoj novac na tvoj proizvod?

Pojma nemam, ali izvu}i }u se s krasnom poslovicom Sioux Indijanaca:»Veliki du{e, pomozi mi da nikad ne prosu|ujem nekoga sve dok nisam bio unjezinoj/njegovoj ko‘i.« Zapravo, doslovce oni ka‘u »dok nisam hodao u njezi-nim/njegovim mokasinama«, ali za ovu osobitu priliku ipak bi morale bi bitiGucci. Ina~e nema smisla. Tu, me|utim, ipak nije kraj pri~e jer valja znati dasu se te lukave ‘ene samo poslu‘ile onim {to su neki pisci prije njih ve} ponu-dili tr‘i{tu i kritici. Ali, o tom potom.

72

Referentni naslovi

Sophie Kinsella, »Tajni snovi jedne {opingholi~arke«, prevela Du{ka Geri} Koren,Fidas, Zagreb, 2001.

Sophie Kinsella, »[opingholi~arka se udaje«, prevela Ines Juri~i}, Naklada OceanMore,Zagreb, 2003.

Sophie Kinsella, »[opinholi~arka u inozemstvu«, prevela Du{ka Geri} Koren, NakladaOceanMore, Zagreb, 2004.

Sophie Kinsella, »[opingholi~arka ima sestru!«, prevela Ines Juri{i}, Naklada Oce-anMore, Zagreb, 2005.

Candace Bushnell, »Seks i grad«, prevela Du{ka Geri} Koren, Fidas, Zagreb, 2001.Candace Bushnell, »4 plavu{e«, prevela Du{ka Geri} Koren, Naklada OceanMore,

Zagreb, 2002.Candace Bushnell, »Trading up«, Abacus, London, 2003; hrv. prijevod »Prva plavu{a«,

prevele Anka Katu{i}–Balen i An|a Mati}, OceanMore, Zagreb, 2004.Plum Sykes, »Plavu{e iz Bergdorfa«, prevela Martina Petranovi}, Algoritam, Zagreb,

2004.Karyn Bosnak, »Spasite Karyn«, prevela Maja Winkler, Profil International, Zagreb,

2004.Tama Janowitz, »Stanovite godine«, prevela Ljiljana [}uri}, Naklada Jesenski i Turk,

Zagreb, 2004.73

Lidija Vuk~evi}

La‘ni futur

S KATA DESETOGA

Pjesma {to se skriva iza debelih svezakaPod pazusima na preponama svedena naGolotinju kao kaznenica kao dumnaPjesma {to nije ni {ansona ni balada niFantazija ve} ona dobro zasukana zatvorenaKao puni kuferi, puni pred put ili pred seobeZakop~ana kao koludrica, pjesma koja {uti dokPjeva i obratno, treba li re}i: pjesma svih svetihOsamljenikaPod zidinama ante portas ante porcosPost festum, i naravno post scriptum, u marginamaPjesma koja poznaje svr{ene ~ini kao i svoje prazneD‘epove i tvoje la‘ne idile, pjesma koju dragibogSa mnom pi{e ili pjeva dok nalak}ena zamke slutimPjesma koja se otimlje ljubavnoj izjavi kaoGrlica golubu pjesma koja ne}e ni poloneze niSonate, ni dvostruke mjere beletristike ili pravdePjesma kojoj trepti kuglica u srijedi kao adamska jabu~icaU grlu, dok nivelira hrapavosti, neravnine, i naravno, rastvara sveKao mjese~ina rublje, kao moje rije~i sveta pravila igre

PODSJE]ANJE

Odat }e me rije~i koje htjela sam izbje}i: ljubav ili ljeto, kona~no,Ljepost na mjestu slavne ljepote, ili, ono uslu‘no: hvala, vala

74

Nove pjesme

Sita sam kurtoazije, bur‘oazije, tek neizgovoreno titra ili treptiPromijeni ariju, zamijeni Mariju, otvori prozor ili puhni vjetreS neke strane druge, kad brane mi pomisao na ono bitno, onoTako je nehoti~no, slu~ajno tako, ovako se ka‘e uzmi ili ostaviDaj ili pru‘i, vrati ili sunovrati poslove i dane uzvra}ene boguTek neka pomisao na tebe ili njega koji mije{ate karte ili kurveIzigravaju}i dervi{e, varate u snovima na kartama na pjacama,Izvikuju}i Alal ti vjera, tek neki as, tek neki bas presijecaHarmoniku {to razapinje naizgled nedu‘nu sveticu kadS jedne na drugu prelazi stranu, s jedne linije na druguSvisoka gledaju}i na ono trivijalno {to joj se odvija podNosom ili nogamaVi dotle mastite prste, brke, slike: ostaje mi tiha misaPopodneva kad doista kasno je za va{u ma{u, za ka{u va{u

POANTA

Nakon dugoga izostanka ponovo: poezijaMi bismo je trebali pisati uvijek: na vratima rajaU podzemljima ili du}anima pretrpanima robom iz druge rukeSvijet se uskome{ao kao pred buru kao i doma alpski ki~I dje~je petarde samo poneki vokal nazna~i jezik drugiGovorancije i kasne {eve kosooki mole le‘e}i svogBoga kojeg tek imaju vidjeti tridesetak godina nakonRata netko nabija loptu i svira harmoniku u pozadiniSlike: poderani glasovi i bosonoge kurve u javnom prometuGledam ih izbjegavaju}i usporedbe, jedno drugome ka‘uMon’ amour, ma chere, a da pritom pljuckaju o snovimaNe spoznajem zure}i u zasko~enu zabro|enu zavjetnuMjese~inu, nego da svjetina gubi veze s dvorom, a giljotine jednakoSijeku s psovkama, vi{e nego ova lira {to paraju}i predivo la‘e predivno

sept. 2002.

PRO]I ]E

Pro}i }e i dra‘i i la‘i i porazi i bitkeUostalom, do}i }e ponovo i la‘i i dra‘iIste bitke isti porazi, samo {to mi biti ne}emoIsti: ~isti od prolaznosti zarobljeni zatravljeniVje~nom igrom udvoje; ti voli{ trojke i konjice

75

Ja niti sanjke niti trojice ni svece ni kecoveIz rukava; sa~ekao bi me iza kale u kojoj ki{iVenecijanski, tu ne trebaju ni ki{obrani ni gromobraniNeki portik i mantil koji obuhva}a obojeAli i slike pro|u i snovi i sinovi odmetni i k}eriOdrje{ite; ostaje malo pepeljastog neba ili la‘nogMora koje cvjeta u avgustovske sutoneRadovao bi mi se tada da me mo‘e{ baremNazrijeti izme|u tolikih strankinja {to mi li~eMa ti si stari la‘ac, pretvara{ se da ljubi{A }uti{ samo svoje bri‘ne ki~erice vi prazniteSvoja tjelesa tamo gdje miri{e na moju putNa pute moje; ne zamjeram ti, svega miOdri~e{ se ‘elje kad ti je najsla|aDobro si nau~io lekciju: ona koja pi{e pamtiBolje prolaznost i ne pada u naru~je s nebaKad misli{ da si je zarobio ili makar skrenuoJoj pa‘nju izmi~e, izdvaja se izostaje {ap}e la‘eKa‘e: dosta vi{e, ni‘e spusti ton, jer sve pro}i }e...

DO]I ]E

Do}i }e neka vremena muzika neka kao {toKi{e do|u s bubnjanjem i brabonjcima ljetaDo}i }e, do}i, jeseni rujne, listopadneStudene i britke zime, do}i kao {to dolaziSve kao {to prolazi sve: djevojke ljubavI lipe u nesmotrenim nepa‘ljivim varo{imaDo}i }e mladi}i–starci da ih obljube ili imBar zadignu suknje, do}i konjice do}iKonjokradice do}i novi re‘imi i stare pjesmeKao {to dolazi jutro ili zrelost padne ‘utaIli kao kru{ka viljemovka u boci {to to~i milostMonaha; po}i }emo i mi u na{e la‘i i na{e lo‘e, jo{ jednomDo}i do Mletaka ili ste}aka, kako se to lijepo rimujeA onda do}i }e neki ljubavnici novi i uhoditiNa{e pute, skute na{e, neobzirni i glupi kakva ve}Mladost jest, samodovoljni i unappetitlichDo}i, pro}i, dolaziti iznova, izvana be{tije iznutra zvijeriMjeri me pogledom dugim tisu}ice kilometara: sva samJo{ svoja, to ne zna~i ni~ija, nebo mokri svoju ki{uVi{u silu: mo}i, do}i, do slikovita muka zvuka

76

Nejednakog koji nije drugo nego buka {utnjeNaopakih an|ela {to se mrki tamni, pomaljajuIz dobro utvr|enih bastilja, iz kastilja, mastiljaviOd lo{e uvje‘banog ‘ara, kad la‘ni futur izgara

kao utvara, izgovaraju}i se s: do}i }e...

MATINEJA

Jutro nije za poeziju dano kao {to je kod GrkaFilozofiji bilo darovano, nije orna lira za pjevJutro nanosi naplavine no}i snova krova nadGlavom koji je u oblacima koja je glava uIsprevrtanim posteljama jastucima ili s tobomKoji me ~ita{ gataju}i zagonetke pjesmeNe, jutro nije za otmjenost poezije dano: nijeSe jo{ umila, ni isprala grmljavinu no}i, ni kavuJo{ ispila nije ve} otire kapke ve} toaletu zaBudoarima za paravanima za divanimaVr{i: pljuska se otire pa potom pudraNije tijelo spremno za tonalitete, nijanseJo{ glazbalo na{timano nije, protivi se podignutimTonovima spikera koji propovijedaju politikePsalme pr‘ionice pepeo pse}e psovkeNe, pjesma ho}e predve~erje suton sumrakPriziv poznatoga dobro samljevenog u tvorniciVremena, istinsku grmljavinu, plju{tanje valovaVjetar {to urla i onaj smiraj u suton kad sunceVe} se dohvatilo Italije ili Ilirika; ona ho}e kasnoPodne kad ne svode metrese mladice i kad sve je ve}Namireno: bak{i{i i baksuzi, brige i knjige, ona zbiljaHo}e tihi rad iznutra, kad naizgled promatra svojeSumatre, a niti je na javi ni na zemaljskoj slavi...

PET MINUTA

Ova je pjesma o onih pet minuta sre}e slave ili smrtiKoje vidjesmo la‘u}i jedni drugima o prisnostiParanormalna je pojava paravana ali i neophodnaParapeti dobro odjekuju i imaju velike u{i sveUpiju svaki drhtaj jezu svaku, jecaj, klecajI moj je otac u mladosti i{~itavao stihove

77

Kad zdvajao je izme|u novinarstva i pravaZate~en u cetinjskom Ministarstvu trgovineKoju godinu kasnije na|e se oja|en u dvori{tuIsusova~ke crkve u zagrljaju s mojom majkom iTad stvorih se ja, ne ja, nego onih pet minutaMene koja polagah s njima kod slobodnih zidaraAnti~ke grehove povijesti hereze i {izme razneA razine se mora u njihovim o~ima dizahu i spu{tahuJer vremena bjehu oskudna a ~aj u pet okus o~ajaOtac moj no}u bje{e ~uvar u tvornici emajla GoricaA danju student i konobar u [esnaestici, majka jeDavala svoje ruke pletivu i poduci iz franceskogaPreostaloj bur‘ujskoj djeci: ni ja ne dospjeh mnogo daljeTvrde u{i ne ~uju moj galski ilirski moj noblesse pasticheSvi svr{e vrlo brzo, dah}u}i kao psi na omorini

DVOSTRUKI SONET

Ako ne uklju~im muziku ni{ta osim mene neKre}e se na katu desetome jedna kap klizi sudoperomDok pr‘im pommefritte i mislim na Bitak i ni{taviloKako su se samo raspodijelile prazne rije~i ko prazne ~a{e[to ~ekaju ne~ija usta neku vodu kona~no ruke nekeIna~e, osolila sam dobro onom krupnom ju‘nja~kom soljuKojom se najprije dovabe ov~ice, krtole zazivaju oneMalisorske samo sir je mastan kao la‘Reklo bi se da ‘elim nasamariti koga ali nijeTako: lira mi je jednostavna, ne trpi orme niDizgine, sama je i tvrdoglava kao mazga onogaMama iz Dobre Vode {to iznese u svojimBisagama svu gra|u za ku}u sutomorskuOsim kamena, {to bje{e tu, in situPoslije toga zve~ale su revolucije i kontrarevolucijeTeze i antiteze, sveze i ‘niranci, ratovi razni ukratkoNajvi{e me ipak poga|a {to ne pi{em poezijuJer s tobom mogu biti i u duhu i na ‘iciNa glupome celofanu, mre‘i mailaAli tko }e nam vratiti moju zalutalu liruOstavljam je na postajama u kineskim i arapskim^etvrtima da ~eka, bridi od studi ili krepavaOd vru}ine, samo ona zna kolika je cijenaNafte, plina, spleena i kolektivne, konkretne sre}e

jun 02.

78

SKICA KAPITALA

Svojski si se zabrinula krasoticeDok pi{e{ na moje ruke ili barbarskaI putena brblja{ usta: ni{ta Ti nijePo ukusu, ni ladice, ni mladiceNi ko~ija{i ni konji — jednako brujeJablanovi ili {ume topoleJesenski se vrti tango tek samaGa okajava{ — duh du{egupkeNepresu{an je kao i zemlje zvaneDomaje, uvijek izdaju prebrzoDotle netko nepojmljiv tebiSkuplja krhotine ili kovaniceGradi hram, kadi tamjanomGre{ne tvoje stope: u silabamaSi odjekivala predaleko, preko mora,Preko gora, samo zgr}e{ glavnice o~ajaNetko te izme|u redaka gledaVire}i bri‘no, rade}i pridno o glaviO tvojoj: prem sedmoglava si a‘dajaKako ka‘u srodnici, svodnici bi teZa jednu drahmu, za jednu dramuJedno~inku prokazali, obezglaviliI potom otjelovili brzo, prebrzo na{li dvojnice

SKROZ NASKROZ

Kroz stakalca kroz opne kroz mreneIza mre‘a kroz ve‘e trgove i skveroveNa pjacetama zasa|enim samo jednim stablomGdje psi i ljudi jednako dah}u strastiI onoj nepojmljivoj egalitéKroz vitra‘e kroz brodove hramovaKroz ovo neprekidno i kako se ~iniVrlo nepredvidivo nebo uz oneMarokanske, tamne, ~okoladne baladeKroz takozvano vrijeme i jo{Nepouzdaniju muziku — ritam mojihKoraka {to broje kamenje u kaldrmiKroz porte i portike i maestral {toPropu{taju, kroz brda i visoke Alpe

79

Kroz tunele i pasa‘e, kroz miriseI kroz mora, prekomorska la|aSpremna na jadranska sidra vazdaKroz one izdaje u nosnicama kojeIzjavljuju mirise re~ene ljubaviKroza sve moje dosege, vida kojiTreba li re}i, bje{e sokolski, grije{keIspravljam i grijehe, opa‘aju}i da prolazna jeI pjesma i posljedice, prinadle‘nosti njene

RAZBOJNICI

Mi drumski smo razbojniciS maskama i crnim konjimaI s la‘ima, s duhankesama punimaIluzija: mi stari smo la{ci, bilje‘imoSe sa {tovanjem a mokrimo po svimSpomenarima u kojima ispisasmoSvoje samo}e, mi bogohulnici smoKrivovjerci, hereti~ari, propovijedamoCrkvu jezika ili knjige a ‘ivimo kao svinjeMe{kolje}i se s drugim svinjama, krmadJe sli~no rije~i kermez, a purpur jeTako dalek uz farsu kojoj nakon~ajemo scenuZa rubinsko svjetlo treba rabinska rukaOnaj gore, oglu{io je od bombi i barutaSprema osvetu tako slatku, {e}erleme]emo polizati s prvim nagradamaS prvim zagradama: dotle odstupRazmak, uzmak i tako ti svega, razlaz

SUSRET

Bih li mogla napisati jednu odu siroma{tvuKao {to ~injah dugo misle}i na gladPredaka i njihove porcije sre}eBih li mogla napisati vi{e ijednu strofu oLjubavi koja bje{e na{a i reklo bi se istinskaSad kad pro{li su svi vozovi i prestali vrijeditiRedovi vo‘nje, a ti si se zavjetovao idilama i

80

Farsama, jer ti bogme vi{e voli{ komedije iliMakar smijeh kroz suze nego resku katarzu tragedijeBih li mogla vi{e pisati pjesni ljuvene bez crvenilaI osje}aja da dajem tamo gdje }e uzeti sveOsim bitnoga: smisla za trice, opkora~enjaSeptembarskog svjetla i ono iznenadno {to naZadnja ulazi vrata, ta kako bilo, ono posvemaBo‘ansko je i onda kad hrani mesom ‘rtavaBla‘eni smo kad spoznajemoBez jezika zatvorenih ustiju i zapu{enih u{ijuI ‘mure}i naslijepo jer {to }e nam ~ula zaDivinske elegije ili za vjetar {to nanosi miljamaZnane skadarske rime od kojih se lome zrcalaTek trenu u kome plju{ti milost jablanovaDugujemo drhtanje kao moru zanosne baladeOnako kako vazda jantarskoj ru‘i du‘ni smoNepatvoreni cvat, u pozan sat kad zbirka sjenaKrpi raspukline ljeta od porozne i pjeskoviteSlike: natopljena je bojom slu~aja, i reklo bi seStanovite sre}e u ro‘nici Gospodina slikara; cimetKamen, hr|a i oker, nadsvo|eni opskurnim i takoStarim zlatom

SINONIMI

Mi smo sinonimi kao olovo u pisaljkamaJedno mek{e drugo tvr|e, ali tro{na oba[ilje nas {pije, zate‘u konce, uhodeRazne, kokete prazne izme|u dimovaMislimo na dvostruke negacijeSlab si u logici, dvaput ka‘e{ ne iTo je u ovom ~udu od jezika ba{ ono daKoje nas u~i prinadle‘nostima i kadOkolnosti su pasje: ne, nemoj svezivati^vorove, mornarske ni la‘i matrosineS debelih i dalekih obala, nek teNaplavljuju stilske figure drugeOne slatkouste, plasti~ne MadonnineKojoj pljuje{ u usta ljube}i je gustoJa dotle isku{avam homonime iHarmonije, orgulje i crkvene brodove(St. André tako silno bruji)

81

Mu{kost se druga~ije pi{e a jednako ~itaS istozna~nice daljinske daljine:Vrline mnoge nema ali vreba kad zatrebaI me|u {kurama i me|u kurvamaTako sam danas nedjeljski antikrisnaIzravna posvema i ne treba mi tvoja ‘udZa drugu sam spremna, kad prava sli~naOlovka zatreba, ma{it }u se, latit }u seI tako mi ma~a, neka te sre}a na|e kra}aNa po trapava puta, na srijedi blijeda neba

ODGODA

Koliko je pjesnikinja odlo‘eno uMene kao cvjetova makova na bunji{tuKoliko ‘ena prevodi{ tiho i mu~kiZbrajaju}i retke i stihove mu{kiKoliko je pjesnikinja zato~eno uMeni kao galerija mrtvih du{aKoliko je golubinjeg, grli~inog lepetaSakriveno pod ovim krilima {to pi{uI trepte vazda neku neophodnu odgoduKoliko je poetesa saliveno u meniOnoliko koliko je jezika ili praljaU mojim majkama koliko vodoskokaU o~evima mojim i njihovim snovimaKoliko je pjesama oslobo|enihU meni {to naizgled sam tvrda iNeosvojiva kao kula bjelokosnaKoliko je tjelesna i ova pjesmaBa{ koliko je odgo|enih odlo‘enihSuzdr‘anih ‘ena zadr‘ana dahaKoje ka‘u sipko: jamaisToliko je zbilja pjesnikinjaOdlo‘eno u meni kao u nekojVelikoj garderobi svemira

SKOROTE^NICI

Izbacuju svoje trbuhe, sa svojim trudnicama[to }e iznijeti novo potomstvo brzihTe~ajeva kapitalizma: ve} su zasjeli po

82

Imaginarnim tronovima od slonova~e iZlata, ve} sazidali svoje suMahale dijamantima i rubinima opto~eneVe} na{li lude dvorske i pjesnike da imNataknu lovorike ve} su se zatakliPerjanicama i perjanicima blindiranimPortama i kamerama — siro~e na dnu pri~ePjesme situacije s ugla dviju starozavjetnihStarovaro{kih ulica nami~e im om~uJer ono ho}e svoje paperje i perjeOvi dotle gaze i gazduju u zemljamaKoje bjehu tvoje ali ti sad siZa njih Heloisa hereti~naPljucka{ na njihove ma~eve i mo}iPrije nego si strugnula predGrmljavinu pseudogovornikaJedan od njih prepoznaje te poBiljezima: }uti{, sad je ili nikad^as da ugrize{ tu umiljatu jagnjadNjihovim jezikom — i kako pristojiDoda{ soli na ranu...

IZNOSI

Iznosi na prosje~nost tako su velikiVe} }ete sagraditi svoje glavnice na njimaO, mediokriteti, ve} samljeti sve fineseZa kokote i kokice kojima se opta~eteKao la‘ni i plasti~ni sveci odAkropolskih fama do sjevernja~kih sobaVe} su vas utopili krizmani budisti i oniBestjelesni nonkonformisti {to seNaizgled nezinteresirani {epure poKongresima ni~egaVe} crnilo vas kraja stolje}a susti‘e i^eka: sinova {to razbijali su tintareI tetovirali mi{ice, ve} je halabukaSrednje klase prete{ka kaoI maskirna uniforma fratruVe} u ovom kaosu svi vas znaju:Podrignete iza zalogaja ili zagrljajaUmjesto da obri{ete mastan brk,

83

Svrh vas je neka trapava vje~nostIzli{na kao papirnata ru‘aKao san neprohodna, neophodnaU va{im iznosima porezima na ni{taKolike ste gavanske gozbe aran‘iraliKoliko se anga‘irali u revolucijamaDotle, lijepi i dragi bog pudra se prije nego jeIza{ao na va{u scenu, boji se jadan, izgubit }eHonorar u ordenju, onako hrom raste‘e usneNa va{e ~asti, na va{e masti, ustaje, plete jezikomIspri~ava se kabaretski, taj klaun stariI mo‘da za nu‘du la‘e, ma‘e barbarski

PROPUSTI

Propustiti izme|u dva sje}anjaSlike zatomljene zagubljenePepelom posute kao na{e glaveKad se sljubljuju u mislimaI uvijek prekasno, prekrivenePrvim sjedinama ili sjenama dobaPropustiti vode da teku me|uPrstima i dlanovima koji suSe nau‘ivali ~e‘nje i ‘udnjePrepustiti se propuhu kojiZavija kao ljubomoran pasMe|u savojskim sedlimaIstinski se zavjetovati zavjetrinamaIza kojih bridi vazda nekaSilna i nespoznata juga milinaO, ti propusti revni, ravnomjerniTe{ki koliko i odluke bez poMuke u ranu rujansku ve~erKad ti bez ‘albe kazujemKao ko~ija{ psujem: tadDo|avola i pjesme i popijevkeI scuse i muze, grdnu si kavguZa~eo, ne pitaj poslije ~emu ni za{toZar prvomu~enik pustinjski neTreba znati da nedoli~an je sasvimVokabular goni~a mazgi za nujneZa simfonije, za orkestre za pje{~ane...

84

PUTEVI, MOJI

Moji su putevi tebi neznaniI neprohodni kao gusti vrtoviU koje su pale sjene kasnog ljetaPutevi moji, zamisli tvoje tekPjesma bogovska ili kako se onoKa‘e: bo‘anska, u vremenaSvinjska {to u modi su kao glazbaGusta i staklo neprozirno — snoboviVole brojanice pjesnika i maleKavanice ozna~ene plasti~nimCvije}em i palim an|elimaNajbolje govori {utnja kadMuk je mora zagonetan i tajanNegdje bogme pljuska svojskiBit }e, u ju‘nim i mojim provincijamaPla‘a se za‘eljela stopa a stopeNa{ih i silnih silabaPosuli smo vatre pijeskom satovaZa neko nikada vi{e, a ako seIkada usudi{ kro~iti putimaMojim, ti, slab znalac lirikeNju{kat }e{ samo put mojuZivkaju}i me pseudonimimaNetko zbilja meni negdanjoj nalikBroji postaje do domaje ali pusto{Neznabo{tva zala‘e i papiruse iOne moje mirise, {to ih i{tu izdaje...

IZBJEGLI SMO

Izbjegli iz la‘nih domovina {to obe}ajuKao stare dame a ne daju ni{taIzbjegli se sresti na portama i skalamaKamo se uzdi‘e nebu ili Zeusu podOblake — miri{e zemlja po ki{i kojuIzlivaju kablovima nesretnici na nebuNesretnicima na zemljiIzbjegli smo mo‘da raspre i rastankeAli ne i utvare od sjena, sablasti odMu‘eva i ‘ena, koje su nam za petamaKao i maskirne uniforma vojnika dobre

85

Volje, ko ono vino Dobrovolj~ek lo{eIzbjegli smo govoriti o bitnome, kao daKroz trice ne ispada esencija ilitiSupstancija, ko ona stvar iz kondomaMi smo izbjegli i po{teno se pogledatiU ~etiri oka kako to ~ine psi i ma~keIli neprijatelji smrtniJer izbjeglice smo iz podnevneI ju‘ne svjetlosti koja nam bje danaU kojoj sve pri~ine do|u na svoje:Ideje na|u svoje Platone,Hetere milosnike svoje, ja samoProstirem stihove kao rublje iNa daljinu slu{am kako mrmomori{Svoju ‘alopojku nekome slu~ajnikuI u sebi ka‘em tiho: diktat sumrakaSpopalo te more, zapljusnuo ocean

ZAKLJU^UJEM

Zaklju~ujem te kao {to se zaklju~avajuVrata poglavlja ili vremenaCapitolo XL, extra extra largeIli stilskog razdoblja — kasni surrealismeKojim zavr{ava moj avangardni eksperimentZaklju~ujem, zabravljujem, zasunjujemGotovo, razbrojs, nema vi{e ili kako se toPoetski ka‘e: idi s dragim bogomSa svojom oholo{}u, uzvisinamaKonformizmom srednje dobi i klasaSrednjega: uzdigao se dabogda doPlava plemstva pa da vidi{ kako buktiZatrovana krv venama tijela i ne dajeDuhu da sanja nedopu{teno: vreluBuktinju, katransku vatru o~iju^arnijeh, barbarstvo koje blebe}uPoganska usta dok im pristojnuPo{krapa{ mjeru u vinu i vodiKrste}i nesvodivo: zaklju~ujem, daklePoantiram jednom za svagda onaj blagdanZrnatog da‘da: kazna je ne ljubiti, i prorokOmra‘en biti, ali ve}i je grijeh da prosti{Poslije zanosa, zamu}en pehar piti

86

KADA, GDJE

Na nemogu}im mjestima pi{em poezijuPodnimljena na niskom sjedi{tu tramvajaNa kutiji cigareta GitansUz pe}nicu iz koje se pu{i nedjeljna tortaOd naran~i, a gavranovi kru‘e nju{e}iMiris naran~ine kore, na desetome katuUz muziku Vietkonga, {to dvotonska odjekujeU improviziranom hramu salona stana vis–à–visPoezija ho}e samo nemogu}e: strmine, litice,Alpske snjegove, i kasne po‘are na njima dokTitraju ‘eravice svjetala dalekih lampiI bljeskaju se u kristalnom snijeguPoezija se pi{e na pole|ini letkaSocijalisti~ke Partije Francuske na kojem s lica pi{e:Sa socijalistima afirmirajmo socijalnu pravduZna poezija dobro da pravda je nemogu}aBa{ zato je i uspostavlja, ~ini od kaosaPrepoznatljiv svijet, a od poznatoga svijetaKo{mar, nemogu}a je i sama kad se upire oZnakove, a lebdi me|u ~ardacima kao balonNai|e jedna ‘aoka i ona prsne, kao sapunicaSpremna uvijek da vam opere duhove i du{e,I lica crna od gledanja u vje~ne pomr~ine

NO], PUTOVANJE, PJESMA

Bijedni li smo, emigranti, podbuhlih, uvelih lica,Te{kih kapaka koji vazda imaju vremena za sumnjuI postavljaju ista pitanja, imam li nade za sejourIli ne}e li se produ‘iti dozvola boravka u zemljamaMa}ehama, u jednoj ruci dr‘imo klju~eve apartmanaUzdignutog prema nebu i gavranima, u drugojGallimardova stara izdanja {to mirisu na plijesanI prah,Raseljeni, kad se probudimo no}uNe znamo s koje je strane point de jourZora, se me|utim rasprskava iza AlpaI u trenu zaboravimo staru rije~, vreme{na i tro{naJezika {to ga donijesmo sobom u poputbinu[to ga usisasmo s pjenom valova

87

Mi, protuhe, besku}nici, bezemlja{i, bezdomniciNosimo iskrzane kapute s ovratnicima od samurovine[to ih kupismo za par franaka na buvljacima ZapadaI one duboke cipele engleskih u~iteljicaKoje tako lupkaju na ocaklini kaldrmeKradom se pogledamo u du}anima za~inaTra‘e}i uvijek ne{to nemogu}eJer i sami smo nestvarni kao no}i, kao putovanja, kao pjesme

MESO SNOVA

Kako ve} rekoh, mi smo meso snovaBogovima namijenjenoMi smo ljubavnici samo dok spimoSamo dok snimoMi smo ve~era panteonskaNa{a se pjesma pu{i s gozbi sofistaNa{a je krv vino zeusovskoIma li nam ve}e kazne nego[partati maratone po metropolamaIli obijati vrata izdava~a s trbusimaDo zuba i cigarom me|u prstimaO, kukavne li sudbe, {to nam je dodijeliVeliko vije}e: da sr~emo jezike–juheIli da bizarna smo glazba na dernecimaZapadnja~kim, ne bi nas ni ro|ena majka poznalaDa nas vidi kako prevr}emo o~i bistre}iIsto~ni fanatizam ili balkanska pitanjaI dok smi{ljamo uvjerljive scuseUzmi~emo pred konjicom — bujicomSumnji~avih dioptrijaMi izlazimo u {u{tavu prohladnu iJesensku no}, samo mjese~ina i ku~keSad su nam dru‘ice i pokoja kurtizanaS predebelim slojem karmina na usnama...

NATURA MORTA

Izme|u opu{aka onih mirisnih cigarilosaI otvorenih ribljih konzervi

88

Kako su ukusne, ka‘e{, ove marokanskeSardine, da, u maslinovu ulju plivajuPoslije izmjenjujemo nekoliko rije~iVrlo banalnih, trivijalnih vrloPljuckamo ih kao sjemenkeTi me pita{ s nemirom umorna, sita^ovjeka, za okolnosti u kojima nastajeOva poezija — boca Medoca se klati na srijediStola, pogleda{ pritom i na grejpfrut {to tiUvijek li~i na moje dojke, poslije cijedi{ nektarI dodaje{ ‘itki alpski medOva je kuhinja sasvim manastirska, ka‘em reskoPogledaju}i dolje ka Dunavskoj avenijiNa kojoj se pale svjetla kao kandilaPoslije, iako je jesen re‘emo breskve i posipamoIh vanilijom, i slatki vodimo ‘ivotO, kako je grozan kapitalizam, smije{ se kroz suzeUpravo smo smazali jednu mrtvu prirodu, dodajemKucka sat PC, Pierrea Cardaina, kupljen na buvljakuKoliko odbija u domaji sad onih zvonkih, ~asaka, {toSnje‘ni slute vihar i franjeva~ku podi‘u u‘ad, ne znamZagledana kroz zrcalo okna {to nas tako drsko udvaja

NE BOJ SE

Ne boj se, nismo vi{e istiNe bi nas poznala ni majkaOd koje smo ro|eniNi na{i krvnici nas poznali ne bi[to nam o silnoj, tmurnoj, rade glaviNe boj se, ne bismo se poznaliDa se na|emo u nekom pasa‘uOkrznuli bismo se jedno o drugoI rekli, Oh, pardon MadameNe znaju}i tko smo, ni koji smoBolje se znaju mleta~ke maskeI njihova lica pod krinkamaIli despoti s Ekstremnog OrijentaKako ovdje ka‘u ‘ude}i za krajnostima[to ista imaju lica i geste isteNego ti i ja koji bjesmoLice licu zrcalo

89

Ogledasmo se ne jednom jedno u drugomeCrni dru‘e zaborava, na{a je milost jesenjeStablo bezlisno, tko }e nam sada biti sjenaA bjesmo, sjena sjeni zaklonZvono zvonu bjesmo, ki{a ki{iStih stihu, rima rimi bjesmoIspusti to kamenje iz njedaraKoje si mi namijenio, i potonjiUhvati brod, otisni se sasvimIz zaklona, iz zatona, iz la‘i...

MOJA POEZIJA

Ne, ne tra‘i u mojoj poeziji utjeheNi milosti ne tra‘i, ne}e{ na}i ni{taDo nemira i sjeteMoja te lira za{tititi ne}e kao {toTo ljubovce ~ine, krilom ili njedrimaNema u mojoj pjesmi spokoja niMolitve, ona je djeva {to na trgovima spiI sa skitnicama objedujeVoli dronjke i prostranstva, izla‘e seVjetru i pusti, a uz harmoniku i orguljeSilazi s neba ili se objavljuje sveta

Zato i obdani samo uz vino i kruh kao isposnicaNamiruje oholost rasipnikaAli ne saginje se da pokupi drahmeNe kle~i ni dok vr{i slu‘bu bo‘juNego uspravna kao krst kupi kletveFarizejske i propu{ta ih kroz jedvaOt{krinuta vrata portika: u dubini slikePlamte vatre kasnog nebeskog po‘ara

MISTERIJI PJESME

Progutat }emo no}i, rekoh, prije i negoIh ispunimo, izgrist }emo plavosive sumrake^ekaju}i neko neizvjesno me|uvrijemePotratit }emo kasna ljeta na ispijanje izvora

90

Koji oti~u uvijek nekim drugim u{}imaPo‘derat }emo tolika plava, plavcata nebesaModra kao galica, dok spoznamo svoga bogaA dotle }e se neki trbuhozborac izdavati zaPjesnika ili mesijuZapjevat }emo hvataju}i zraka s koralnimKorom u brodu neke katedraleA vlastita }e nas djeca obezglaviti u ruhuNovih carinika — kritikaBogme, vra{ki }emo se namu~iti okoStaklene mjese~ine, a neki }e je dripciRazbiti pra}kom svojih bu~nih stihovaNi{ta {to prepoznajemo ostati ne}eSamo kasni bubnjevi srca, samo misteriji pjesme

SJAJ KASNIH SATI

[iljim olovke, brusim pismoDa sam mla|a, rekla bih: nekuPoetiku novu zrcalim, ali kasno jePopodne iti k ma{i, dokolica zrelihLjeta voli pregibe, zasi}enja podnevaI naravno, nijanseTek cigarilos me|u prstima mo‘eNanijeti pepeo sje}anjaKao {to to ~ini besprijekorno ju‘ni iPlahi vjetar, kako tek jesenje moreTrpi moje odsustvo, kad ja, vazdaVala, vazda ‘ala ‘eljna snivam iste arhajskeSne: nigdje ljep{e napukline, nigdje ve}eMelankolije nego na pustoj pla‘i kojuZalivaju dvostruka sje}anja, sliv blizinaI tvoj i moj, zama{}en tintom, rukopis

STARE VATRE

Ni{ta nam ne biva bolje od na{ih snovaNismo ni za zericu bolji, nego naprotivZli kao zle vile, sve nam se ostvarujeNaopaka utopija, sve nam se postvaruje

91

Samo}a me|u nama raste kao kvas u tijestuKaos nam je ozbiljio pojave, mi smo fenomeniJaha~a, zadnja njihova objavaKako smo daleki od boga, previ{e smoPatili da bismo vjerovaliIstinska raste tuga, mornara i moraJedni druge ‘ude, razdvojeni, besmisleniKao {to se svijet pretvorio u svoju negacijuMrak mrkli, reklo bi se: dijalektika na djeluSagorjesmo na idealima svojimPotro{ismo ih kao {ibicePonesta duhana, nesta pepelaUostalom, nema vi{e tih vatri, koje takoBri‘no, tako trajno, tako nesmotreno gasi{

AN\EOSKA PJESMA

Uzmicati, zna~i, po~eti se udaljavatiNaro~ito u uvjetima potpune predanostiStrugnuti na stra‘nja vrata prohladnoga iSjenovita hramaOstavljam ti liturgije i litanijeUsputna pitanja i cjepidlake u marginama@elim ti pakao svakodnevne neupitnostiI beskrajnu ki~ersku sre}uNe}u mo}i re}i s francuskim pjesnikom:Volio sam je, voljela me, voljela sam ili bilaVoljena, jer to je tako daleko od mogaSpoznanja bogaOn je u rukavicama, smeta ga prah na policamaI ki{e od pra{ine knji{ke: imao bi stotinu razlogaDa me, neposlu{nu, prozove, no zna taj dobroTko mu puni vjeru du{ama, pjesme gromomO{inute, zato me i ne dira vi{e nego zmijuOd moga bi se otrova zaplakao, pu{ta me sama daS neba i s uma silazim; poslije mi dr‘i prodikeI ljubi ruke, proglasi me nedjeljnim dekretomZa de‘urnog an|ela i onda ja lijepo bdijemNad ni{tavilom i bitkomZasvrbi me perje na krilima i ve} me, podi‘eLepet: nisko ostaju zemaljske stvari, zemne tvariBrzo valja

92

Upresti od oblaka dostojan pokriva~I dobro zakloniti golotinju

PITANJE PJEVANJA

Ti koji tra‘i{ ljuvene pjesme u stihovima mojimDobrano si proma{io, nani{aniv{i niskoNema druge poezije do pjesme tijelaNi{ta nas ne razlikuje od divlja~i {to se tra‘i

U trku kroz daljinu, svatko je od nas tada plahoI divlje zvijere pred topotom goni~a i o~i namZastra{ene sjaje tamne pred svirkom tanadiA kad zrno su|eno rani nas biva to

Be{~ujno, kao u pjesmi onaj stih:Ne ~uje se zrno od kojeg se pogibaPregib prepona otkriva nam made‘eDakle, sveti smo, ka‘e lovac dok nam

Jo{ tople, prevr}e udove ili sa‘alan vidaRane i u ljubavi tako, brzo gubimo dah,Br‘e padamo: lijek koji iscjeljuje gor~iJe od pelina, od spleena: kazna pjevanja

BA[TINE

Ba{tine su pune zrelih, rumenihMogranja, velikih kao tvoje dojkeProro~ice, {to rasipa{ vatre poSnjegovima alpskim tope}i ledS vrhova savojskihIzostaje{ tamo gdje, naizgled,Neophodna si, a pristaje{ uzObale tu|e, obale straneNema{ drugova osim mrtvihNi pjesama osim neispjevanihIstanjila si izraz i stopila seS jezikom jednim, gdje ti jeKraj djevo jesenja i ~emu

93

Sve te izli{nostiDohvati se svojski zbiljskogaOno tako neponjatno je iNe bludi tim tirkiznimNebesima, nema gore nikogaNajmanje traga draga o~eva glasa

PJENA PLIME

Ti i ja smo stra{an savez sna‘an i savr{enKao tintarnica i pero dragi bo‘e {to pi{e{Rukopisom mojim viti~avim i vi~nimI kitnjastim vrlo: ja tinta sam tvoja pismenostUmjetnost pjevanja iz crnila je mogaNatapa{ pero mojom bojom, crnilom mojimNetko dolje preludira na klaviru, kao ludNetko gore ‘esti se gromovno vr{i bludOboje u srijedi smo ‘ivota ili ne{to dalje,Bilje‘imo poraze: dotle zbilja mora rastuModra, ljubi~asta mora, ni{ta lo{eOceanska i o~ena{ka bo‘e oprosti imKoliko samo treba ruku, koliko tvoracaDa otmu dio samo, pjenu plime samo...

KUHINJSKA

mart 2003.

Odavno ne vidjesmo zemljiceKo nas {ljivi mi smo prvi i u volji iNevolji nitko od nas nije bolji, i u frci iU muci mi smo ponajve}i vuciOdajemo se porocima i prorocima:Suhim smokvama, kokicama i kikirikijuZatim tu je i ne{to svilenca konca iz stareArhive: treba sa{iti utrobu nafilane patkeNafrakane }urke i curke istrpjet mirisne {toU {tiklama ljuljaju svoje strogo}eSvakoj nemir u stra‘njici a prsti}i mali maliSve da bi pali za domovinu ne bi stali tovariZlata na sedlima magare}im bisaga gone}im

94

Crkve su daleko, frtalj sata hoda i zbrojati seTreba koliko }e{ koraka izverglati do svogaMiloga i dragoga boga jedinogaA kad tamo, on te ~eka u prilici nevina^ovjeka {to se smije u svoje promrzle rukeObadvijeOnaj koji jesi ako i nisi bit }e{Prosti meni koja donekle jesam na ovakvojRimi opa~ini: sumnjam stoga u svakoga i svePonajvi{e u sebe samu i zemaljske la‘i debeleParala‘a je boljaIma svoju du‘inu epsku i lako}u lirskuJer, kad jednom poka‘e{ svoj smisao za pojMoj te jezik ~eka, pa s njim tadaU boj, u boj, za hrbat svoj!Za hrbat svoj i svezak u njemu, svezak cvije}aMirisnoga: nezaboravak s ljubi~icom takoPa{e a {afranom papri{ ba{teLepezica nekog te mandarina mo‘da nju{neNosem, ali i ti svojeg konjica za trku ima{Kaska, kaska, dobrano kaska, ali ~udestvenoNeko kljuse, vu~e svoje oblice kao da suHoklice, pa zanjiska pa zastenje te{ko li jeTo kamenje: u kaldrmi za~as stao misliPotkovu je prona{ao a kad nozdrvam’ boljeFrkne vidi dobro da plastikom potkovaniSve tovari idu sami, idu sami i u grupiI pita se {to su skupi, prem’ je ja~a ovoStrana, lijepa lijeva, obostrana!

MUZEJSKA

7. III 04.

Pejza‘ koji smo ostavili za sobomNije onaj isti koji smo ostavili u snovimaZbrka se zbiva iznenada kad ljudski koraciRemete ti{inu nenastanjenih prostoraZveckanje potpetica li~i na nedohvateBoja i voda, a {umovi kamena naLet nad sivilom, znanim i neznanimIma ve~eri u kojima sabiremo zaboravI boguhvala, dana koje ne pamtimo

95

Kao {to }e to mo‘da biti ovaj izme|uKlimavih nogara i drhtavih pismenaUz svu sre}u putovanja, zaslu‘ili smoI odmor uz kalfe i karteIpak, nema te skitnice koja te ne}ePotra‘iti dok zadubljena u postojanjeBri‘ljivo ~uva{ svoje rukopise

96

@arko Pai}

Brzina, svjetlost, apokalipsaPaul Virilio i dru{tvo u nestajanju

* * *

Tko nastoji misliti bit nihilizma ne vi{e kao prevrednovanje vrijednosti, {to jepostulirao Nietzsche, nego kao iskustvo telemati~ke zbilje postindustrijskihdru{tava, kao svijet u perspektivi globalnoga nestanka distancije i razlike, tajmora »dosa|ivati« toliko banalnom postavkom, pa ipak uznemiruju}em, kakoje brzina ontologijsko–temporalno obzorje ljudske propasti. Stalna porast ubr-zanja izazvana osvajanjem prostora i podjarmljivanjem vremena u tradicional-nome, kronologijskome smislu, smjera likvidaciji svijeta kao antropocentri~nogaobzorja ‘ivota. U tome je sadr‘ano bitno ozbiljenje zapadnja~ke racionalnosti— napredak koji ne zavr{ava u lo{oj beskona~nosti istoga, kako je jo{ mislioHegel u Enciklopediji filozofijskih znanosti, nego u onom {to imenujemo praz-ninom, nebitkom, ni{tavilom. Ako je brzina »prakticiraju}i nihilizam«, kako us-tvr|uje Paul Virilio u svojim djelima iz sedamdesetih i osamdesetih godina XX.stolje}a, onda je ubrzanje doslovce ne vi{e kraj povijesti, ne vi{e kraj ljudskogahabitusa, nego kraj svijeta uop}e.1 No, promotrimo bez apokalipti~ke napastistrukturu njegove misaone arhitektonike.

Temeljno ‘ivotno na~elo za Virilija jest brzina. Ta postavka proizlazi izuvida da brzina izvorno pripada ljudskome tijelu. Ono je tvar (supstancija).Njezina je odlika (akcidencija) gibljivost u prostoru. Ako primatu ustrajnostiodgovara primat prostora, onda je rije~ o prostoru koji Virilio ozna~ava geograf-skim prostorom. To je netransparentan prostor, posve u suprotnosti s prirod-nim prostorom modernoga ratnog uni{tenja, budu}i da on ne povezuje, negodijeli, zahtijeva razgrani~enje i zatvorenost. Heterogenost i mno{tvo njegove suodlike. Posrijedi je prostor metaboli~koga tijela kojemu je podre|ena forma vre-

97

Paul Virilio

1 Paul Virilio, Speed and Politics, Semiotext(e), New York, 1977., Paul Virilio, L’horizon négatif,Galilée, Paris, 1984. O Viriliovoj teorijskoj poziciji vidi: David Cook, »Paul Virilio: The Politicsof »Real Time«, CTHEORY. www.Ctheory.net

mena kao historijsko ili ekstenzivno vrijeme. Zato je vrijeme spontanoga pro-stora ovisna varijabla, jer se vrijeme misli samo u pojmovima prostora. Histo-rijsko vrijeme pretpostavlja »dugo trajanje« u Braudelovu zna~enju kao jamstvopostojanosti i kao »granica gibanja«. Ovdje Virilio argumentira jo{ ontologijski,na temelju filozofijske tradicije od Nikole Kuzanskoga preko Kanta do Cassire-ra. Sveza prostora, prote‘nosti i tvari, koja je bila tipi~na za Aristotela i zautemeljitelja moderne filozofije subjektivnosti Renéa Descartesa (pod pretpo-stavkom jedne mathesis universalis) vi{e, me|utim, od mehani~ke hipostazeprirode i svemira s Newtonom nije odr‘iva.2

Virilijevi kriteriji prostorno–vremenske raspolo‘ivosti predmetnosti pred-meta odgovaraju analogno Cassirerovim kategorijama osjetilne zamjedbe iosje}aja iz perspektive motritelja kojemu je euklidovski prostor ~vrstine, homo-genosti i beskona~nosti strano tijelo. Za predmoderna dru{tva i njihov simbo-li~ki poredak kao »prostorni poredak« metaboli~ka brzina ne nastaje iz prirod-ne raspolo‘ivosti prostora i tijela, nego iz dru{tvenih uvjeta samoreprodukcije‘ivota. Koje doga|aje Virilio smatra bitnim za prelazak iz metaboli~ke u teh-nologijsku brzinu? Odgovor se na to pitanje mo‘e dobiti tek kada se rasvijetlizna~enje koncepta dromokratske revolucije.

Dromokracija — fuzija mo}i i brzine — ne predstavlja za Virilija specifi~nomoderni fenomen. No, dromokratska revolucija jest rodni akt moderne zato {tose s njom dovr{ava prijelaz od metaboli~ke do tehnologijske brzine, od brzine‘ivoga do brzine mrtvoga, od razdoblja zako~enosti do razdoblja ubrzanja. Vi-rilio voli »konkretizirati« ozbiljenje te specifi~ne revolucije tako {to govori okratkoj povijesti prometnih sredstava sukladnih odre|enim tipovima dru{tava.Od kota~a preko tovarnih ‘ivotinja i konja do parnoga stroja s ~ime industrij-ska revolucija proizvodi mogu}nosti umjetne brzine. Moderne tehnologije ko-munikacije po~ivaju na elektromagnetskome polju svjetlosti. Bit je brzine svje-tlost. Virilijeva teorija moderne uzorno je »dogmatski« deterministi~ka. No, ri-je~ je o onoj vrsti kozmologijskoga determinizma koji svjesno zapostavlja sub-jektivnost subjekta (~ovjeka) kao dru{tvenoga aktera u dromokratskoj revoluci-ji. Zato je svaki napredak tendencijski propast prirodnosti prirode i ljudskogaodnosa spram svijeta.

Dromologija je apsolutiziranje jedne zna~ajke modernoga nihilizma. Upravo}e takav na~in promi{ljanja Virilija ozna~iti kao ezoteri~koga teoreti~ara mo-derne, koji vi{e duguje tradiciji kulturnoga pesimizma od Jüngera do Heideg-gera, negoli sociologijskoj tradiciji modernizacije, kakvu su zastupali Parsons,Bell ili Luhmann. Tehnika za njega nije otuda ni{ta drugo do ovisna varijabla,ba{ kao i za historijski materijalizam, kojeg, dakako, Virilio dr‘i naivnom i vul-garnom koncepcijom povijesti i svijeta. Ali kad postulira da tehnika ima podri-jetlo u ratnome kori{tenju sredstava, {to potkrepljuje dokazom o nastanku in-terneta kao proizvoda ameri~ke strategijske obrane, onda se prezir spram pro-skribiranoga marksisti~kog nauka ne pokazuje utemeljenim u njegovoj teoriji.

98

2 Paul Virilio, Brzina osloba|anja, DAGGK, Biblioteka »Psefizma«, Karlovac, 1999.

Na tu je slabu to~ku Virilijeva koncepta dromokratske revolucije upozorio Ste-fan Breuer.3

Temeljni je nedostatak Virilijeve teorije moderne, usuprot sociologijskimteorijama Eliasa i Habermasa, u tomu {to on sklop znanje–mo} svodi na pukirefleks gibanje–mo}. Ta »fatalisti~ka« sklonost nije bri‘ljivo izvedena iz Hei-deggerovih analiza biti tehnike kao postavlja (Ge–stell), unato~ kad{to izri~ito-me prepri~avanju Heideggerovih analiza nihilizma i Jüngerovih spisa o mobili-zaciji, gdje se nihilizam pokazuje kao nemogu}nost razdvajanja fizi~ke i meta-fizi~ke sudbine ~ovjeka. Za Virilija je sve samo napredak/nazadak u svjetsko–povijesnome prostoru i vremenu sveop}e gibljivosti kao ubrzanja planete. Zna-nost i tehnika nadilaze, u modernome smislu, podru~ja empirijsko–antropolo-gijskoga, budu}i da su oni forme pojavljivanja metafizike. Ali metafizika se nemo‘e konstruirati iz bi}a ili neke njegove manifestacije. Ona se tek konstituiratime {to ih ~ini predmetom mi{ljenja, istra‘ivanja i tehni~ke obrade.

Dromokratskom revolucijom proizvedena je nova konfiguracija, ustvr|ujeVirilio u svojim prethodnim spisima, {to posebno dovodi do posvema{nje pro-zirnosti u knjizi Brzina osloba|anja: prostor brzine (espace–vitesse) ili dromo-geni prostor. To je radikalno novi poredak koji se doga|a u posljednjih dvade-setak godina, ~ime tek XX. stolje}e izlazi iz okvira prethodnoga. Globus se mi-jenja u kontinuum bez granica. Delokalizacija i dedistanciranje ~ine od svijetapoop}eni svjetski Grad kao virtualno sada bez ovdje. Sve je samo vje~na sada{-njost. Nove tehnologije komunikacije stvorile su uvjete za kona~no dokidanjeblizine i tjelesnosti u taktilnome smislu. Ono {to postmoderna slavi kao mi{lje-nje razlike i zbog ~ega je Virilio u stvari, {to mnogi ne ‘ele vidjeti, radikalnikulturpesimisti~ki kriti~ar njezine fluidnosti, jest bezuvjetno dokidanje razlike,budu}i da se delokalizacijom i metropolitikom bri{e heterogenost kulturalnogaiskustva svijeta. Tehnologijska brzina ne iziskuje puku odsutnost zapreka, ne-go odsutnost tvari uop}e. Zato je njezin idealni prostor — praznina.

Kao {to endoskopija prodire u sredi{te ‘ive tvari, tako i nuklearna tehnikasmjera tomu da se dokine u ~istoj energiji. S i{~ezavanjem geografskoga prosto-ra i{~ezava i njemu sukladno ekstenzivno vrijeme. Virilio emfazu postindustrij-skoga dru{tva i telemati~ke kulture sa‘ima u definiciji tzv. stvarnoga vremenau kojem se dokida prostor uop}e. Ali ne samo {to se dokida takav prostor du-goga trajanja povijesti. Dokida se i vrijeme cikli~koga i vrijeme linearnoga tije-ka povijesti. To je definitivni rezultat apsolutnoga nihilizma kraja moderneepohe. Ni~eansko vje~no vra}anje jednakoga i kr{}ansko–prosvjetiteljsko mi{lje-nje napretka kao linearnoga razvitka u beskona~nost vi{e nisu u suprotnosti,stoga {to su jednostavno nesukladni novome postavu tehnologije u vremenutotalnog ubrzavanja. Sve su granice fiktivne. Virilio pri~a tu negativnu utopi-sti~ku pripovijest hladno i bez nostalgije za pro{lo{}u. Me|utim, iza te ravno-du{ne epopeje ubrzanja svijeta do njegova kraja (dakako, kao mogu}nosti a nefiksirane zbilje, {to ~ine naivni milenaristi, katastrofi~ari i zvjezdoznanci za

99

3 Stefan Breuer, Die Gesellschaft der Verschwindens: Von der Selbstzerstörung der technischenZivilisation, Junius Verlag, Hamburg, 1992.

mase) skriva se kritika koja pledira ako ne za »nazadak« i »nedu‘nost« biva-nja, a ono pak za svjesno propitivanje granica ljudske uporabe tehnologija ko-munikacije.

Ako su gradovi postali puki prostori funkcije za vremensko ograni~ene ak-tivnosti, razvidno je da }e postindustrijsko dru{tvo uskoro, neovisno o rastu}ojbijedi Tre}ega svijeta, biti »dru{tvom i{~eznu}a«. Stara se dubina topologijsko-ga prostora nadomje{tava dubinom vremena, a teritorijalnost temporalno{}u.Stoga tehni~ko vrijeme mo‘e biti samo mrtvo, intenzivno i kratko vrijeme. Tje-lesnost je u svijetu virtualnosti i kiborga tek produ‘etak tehnike. Kao {to jeErnst Jünger bit tehnike cini~ki odredio kao nadomjestak za organsku funkcijutijela, ~ime je proteza postala tijelo u svojoj posljednjoj mogu}nosti, tako i Viri-lio radikalizira mogu}nost percepcije, seksualnosti i etike u svijetu hiperrealno-sti i simulakruma. Zar je tolika mo} novih tehnologija informacija i komunika-cija? Nisu li ipak tehnologije samo instrument ~ovjeka?4

Ta antropologijska predrasuda pripada pro{lom stolje}u i tu se Virilio na-dovezuje na Heideggera, koji bit tehnike vidi u nezadr‘ivu ni{tenju bi}a sve-udilj planete. Tehnika je postav u kojoj ~ovjek izazvan tehni~kim bitkom sud-jeluje ne kao subjekt, ali ni kao objekt, nego kao postavljeni tu–bitak. Gubitaksredi{ta stvara op}u ekscentri~nost i periferijalnost globusa. Pesimizam Virili-jeve teorije — kao sinkretizma Marcusea, Jüngera, Heideggera i suvremene fi-zike — kulminirao je u postavci da je postindustrijsko dru{tvo idealni labora-torij za vojne eksperimente. U strategijskim istra‘ivanjia nuklearnih sila razvi-ja se mogu}nost totalne ekspanzije jedne geopolitike, koja se vi{e ne}e zaogrtatipla{tem humanisti~kih na~ela niti bole}ivo osvrtati na socijalne posljedice svo-jih ciljeva. Ta pseudospenglerovska vizija vi{e ne proizlazi iz kritike kulture.Ona se diskurzivno koristi znanstvenim otkri}ima moderne fizike (Einstein,kvantna fizika, teorija kaosa, astrofizika) da bi dokazala propast svijeta iz duhatotalnoga ubrzanja, {to je tek nastavak Jüngerovih vizija drugim sredstvima.

Kad Virilio govori o mogu}nostima umjetnosti u dru{tvu i{~eznu}a, onda jeuzorno »postmoderan«. Dosljednost je tolika da izjedna~ava funkcionalni zrako-plov poput concordea sa Cézanneovim platnom. Od Duchampa smo nau~ili nasve vrste metaironije u umjetnosti, pa ni to nije ni{ta »izvorno«. Zabrinjava,ipak, da se »prorok« i »apokalipti~ar« virtualnoga metropolisa, duhovni vo|asvih video i cyber–umjetnika, ne osvr}e na onu konzervativnu Hegelovu teorijuo kraju umjetnosti u doba apsolutnoga duha, koja usudno odre|uje zapadnukulturu ve} vi{e od stolje}a i pol, a da se nitko ne osjeti pozvanim ispitati jesuli tek tehnologijske promjene uzrok {to se sve izjedna~ava, uniformira, ~iniobesmi{ljenim, ili je nihilizam postao udoma}eni stil ‘ivota unutar kojeg i teo-rije Baudrillarda i Virilija nisu mo‘da ni{ta drugo negoli izvrsno napisane »pri-povijesti« na temu apokalipse sada diskursom »metafilozofije«, koja utoliko vi{eotmjeno propada ukoliko progovara uzvi{enim govorom znanstvenoga iskustva.

100

4 Vidi o sociologiji globalizacije kao ozbiljenju »umre‘enog dru{tva« koje zadobiva status auto-poeti~kog sustava tehnologijskoga napretka bez subjekta analizu Manuela Castellsa, Usponumre‘enog dru{tva, Golden marketing, Zagreb, 2000.

Te{ko je zamisliti vi{e da bi govor znanosti mogao dodirnuti naznake po-etske slutnje. Sve {to preostaje, govore}i s Virilijem, jest bri‘no paziti da rupaiznad glava ne proguta samu misao. Nihilizam se ne zavr{ava gubitkom geo-grafskoga prostora i blizine. On, naprotiv, traje i preko granica negativne uto-pije iz Virilijeva laboratorija opsjena. Pitanje je samo o granicama obesmi{ljava-nja ciljeva i obezvre|ivanja vrijednosti. Tko ne obo‘ava tehniku ne mora nu‘nopostati kulturni pesimist. Ono {to ga ~uva od napasti ubrzanja jest uvijek na-zo~na mogu}nost bijega u krajolik ti{ine i spokojstva, u bla‘enu arhitekturukrajolika izvan telemati~koga Grada, gdje jedino vrijedi ona drevna delfijska:‘uri polako!

* * *

Nikad se ne}e dostatno proniknuti u meteorski bljeskoviti uvid Franza Werfelaiz jednog aforizma u kojem taj tragatelj za Bo‘jom prozirno{}u u obezbo‘enomsvijetu izrijekom ka‘e: »[to vi{e brzine, to vi{e praznine« — ako se ne promislidalekose‘nost Heideggerove postavke o biti novovjekovnoga svijeta. Kao {to jepoznato, u svim se mjerodavnim spisima i predavanjima iz tridesetih godina,od Einführung in der Metaphysik do Vom Ereignis, govori o nihilizmu svijetakao slike predstavljaju}eg subjekta.5 Druk~ije iskazano, svijet se u svojemznanstveno–prora~unljivome naba~aju bi}a kre}e spram posvema{nje »slikovno-sti« bi}a. Sve {to jest te‘i biti naba~eno kao predmet za tehni~ku i esteti~kuobradbu bi}a. Kako je postavljenost svijeta iz obzorja znanstveno–tehni~ke sli-kovnosti istodobno naba~aj jedne epohalne zgode u povijesti zapadne metafizi-ke, tako je svaki oblik duhovnoga odnosa spram takvoga sklopa bitno odre|ennjegovim postavom.

Ono {to se danas naziva informati~kom erom i zamagljenim pojmom vir-tualnosti, o ~emu vjerodostojno razglaba u svojoj estetici Wolfgang Welsch, svo-di se zapravo na ispra‘njenje svijeta od zbiljske slike uop}e i na ubrzavanjeinformati~kog napretka do i{}eznu}a u apsolutnoj virtualnosti samog virtuali-teta. Zato je posljednjih dvadesetak godina XX. stolje}a u filozofiji, prirodnim idru{tveno–humanisti~kim znanostima, umjetnosti i knji‘evnosti zavladala po-{ast postizma, katastrofizma i apokaliptizma. Werfelov aforizam zlokobno upo-zorava na stanje s onu stranu svakog aktivnoga ili pasivnoga nihilizma.

Me|u mnogim misliocima tog stanja stvari svojim se osebujnim sinkretiz-mom urbanologije, filozofije i fizike isti~e pozicija jednog kulturpesimisti~kogproroka kraja zapadne metafizike slike, koji, dodu{e, ne posjeduje ni prodor-nost Heideggera ni stilsku zavodljivost Ciorana. Ali je neprijeporno vjerodostoj-ni svjedok rasprsnu}a slike svijeta. Rije~ je, dakako, o francuskome teoreti~arui arhitektu Paulu Viriliju. Njegove knjige eseja od Informacijske bombe do Iz-vorne nesre}e napisane posljednjih nekoliko godina vi{e ne donose ni{ta novo uVirilijevu promi{ljanju sudbine militarizacije svijeta i apokalipse zapadnja~ke

101

5 Martin Heidegger, Beiträge zur Philosophie (Vom Ereignis), Gesamtausgabe, sv. 65, VittorioKlostermann, Frankfurt am Main, 1989.

kulture, globalizacije i tehni~kog postava.6 No, njihova je zanimljivost upravo ureagiranju na fenomene dru{tveno–kulturalnih doga|aja poput spektakla tero-ra, preobrazbe svijeta u »reality show« i nastavka lumino–kineti~ke sudbinesvijeta kao estetizacije svega {to jest.

Paul Virilio, ro|en 1932. godine, umjetnik i arhitekt koji je radio zajedno sMatisseom i Braqueom, studirao je i filozofiju na Sorboni. Kao osamnaestogo-di{njak, nadahnut Abbéom Pierreom i pokretom radnika–sve}enika postao jekr{}anin i militantni zagovornik vjerske istine. Od 1975. godine ravnatelj jeEcole Spéciale d’ Architecture u Parizu. Napisao je petnaestak knjiga, me|ukojima vrijedi izdvojiti Rat i kino, Otvoreno nebo, Estetiku i{~eznu}a i Brzinuosloba|anja. Informacijska bomba za razliku od Brzine osloba|anja pisana je smnogo vi{e »prozai~nih« detalja, {to je zacijelo uvjetovano oblikom novinskogaeseja. No, provokativnost misli i artikulacija postavki nije zapostavljena u ko-rist nekog imaginarnoga prosje~nog ~itatelja voljnog da teoriji posveti isto ono-liko pa‘nje koliko posve}uje politi~kim skandalima i sportskim bizarnostima.^emu uop}e slu‘i sni‘avanje razine diskursa samo zato {to se esej objavljuje unovinama? Tu predrasudu davno je otklonio José Ortega y Gasset kad jeodlu~io ukori~iti svoje novinske ~lanke pod naslovom Pobuna masa. Temeljnoje Virilijevo pitanje u Informacijskoj bombi s kojim otpo~inje razmatranje post–telemati~ke ere preobrazbe slike u digitalizaciju svijeta — civiliziranje ili mili-tarizacija znanosti? Ta brutalno jasno podastrijeta suprotnost dvaju naba~ajaslike svijeta na kraju XX. stolje}a istodobno otvara put i za zauzimanje stavaili alternative.

Virilio razla‘e svoju temeljnu epistemologijsku postavku, koja istodobnoklizi izme|u nekovrsne kriti~ke analize globalnoga dru{tva bez ~vrstih ideolo-gijskih i prakti~no–politi~kih akcija, te uviranja u sistemsku teoriju dru{tva beznosivog sociologijskog kategorijalnoga aparata. Naime, Virilio je razvio svoje-vrsnu kriti~ku teoriju suvremenog postindustrijskoga dru{tva kao militarizira-nog poligona za znanstveno osvjetovljenje politike. Krajem hladnoga rata nijei{~ezla militarizacija zapadne znanosti i tehnologije. Naprotiv, ona se tek raz-vija do neslu}enih mogu}nosti premda formalno ne opstoji nikakva ozbiljna re-alna prijetnja Americi, a to zna~i Zapadu, od Rusije, Kine ili islamskih zemalja,ako se zanemare oblici me|unarodnoga terorizma. Uklanjanjem zbiljskoga ne-prijatelja, kao {to je poznato iz decizionisti~ke politologije Carla Schmitta, stvo-ren je tek prostor za kriptototalitarni model sprege znanosti, tehnologije i kul-ture kao militarnoga sustava potreba.

Virilio se opravdano i u Informacijskoj bombi pita kako je mogu}e da segotovo vi{e nitko osim konzervativaca, ekologista i tradicionalista, poput pogla-vara Katoli~ke crkve pape Ivana Pavla II, ne buni protiv ~injenice da je istinasuvremene znanosti kao ne~uvenoga spoja operacionalnoga instrumenta i is-tra‘iva~ke aplikacije zapravo njezina fatalna bezbitnost i eti~ki bezobzirna uk-lopljenost u militarnu, kapitalisti~ku operacionalnost sustava profita? Virilio je

102

6 Paul Virilio, The Information Bomb, Verso, London, 2000., Paul Virilio, L’accident originel,Galilée, Paris, 2005.

stoga skovao osebujnu i, mora se priznati, dobro pogo|enu sintagmu o karak-teru globalnoga dru{tva.

To je globalitarizam kao sinteza globalizacijskoga neoliberalnoga pankapi-talizma i totalitarnoga karaktera njegove kulturalne strategije. Totalitarizam utako pojmljenome sklopu vi{e ne ozna~ava ideologijskoga monstruma tipa na-cizma, fa{izma i komunizma, nego upu}uje na onu skrivenu dimenziju libera-lizma, koja iziskuje ‘elju za planetarnim vladanjem slikom svijeta. Iz politolo-gijske je teorije Carla J. Friedricha za totalitarizam bilo bitno nadziranje pri-vatnosti, premda je ta zna~ajka bila samo ornamentika cjelovitoga sustava dr-‘avnoga terora nad svojim dr‘avljanima/gra|anima. Ovdje se, me|utim, doga|asamo radikalizacija stanja stvari rasapom totalitarizma kao ideologijskoga apa-rata.7 Globalitarizam je istina suvremenoga svijeta stoga {to iskazuje ‘udnju zasusprezanjem svakog oblika »starih sloboda« iz herojskog razdoblja liberaliz-ma, libertinstva i demokracije na minimum. To zna~i da je ne samo znanostneslobodna i ideologijski podvrgnuta unutarnjem slu‘enju u za~udne militarnesvrhe, nego i da je nadziran cijeli sustav ‘ivota (intima, du{evnost, seksualnost,obiteljski odnosi, religioznost).

Virilio ipak nije postmarksisti~ki teoreti~ar niti sljedbenik kriti~ke teorijedru{tva da bi poput Habermasa izveo postavku da ako su znanost i tehnikaideologijski suspregnute, onda je potraga za subjektom osloba|anja od takvesupregnutosti stvaranje kriti~kog potencijala komunikacijske zajednice slobod-nih subjekata. Virilio, naprotiv, pankapitalisti~ki globalitarizam analizira poputkakvog hladnoga i nemilosrdno prora~unljiva doktora Spocka, hote}i ukazatina granice puta u nihilisti~ki ponor. Sve upu}uje da je taj put ve} gotovo tra-siran do granice pogleda. Stoga je govor o suvremenoj znanosti za Virilija go-vor o prelasku u kiberneti~ki prostor tehno–znanosti. Ona se bavi virtualnomslikom svijeta u rasprsnu}u. Ako je dru{tvu u nestajanju u smislu tradicional-ne teorije Marxa i Parsonsa, klasne i stratifikacijske teorije, onda je u nestaja-nju i ona znanost koja jo{ sebi romanti~no utvara da vlada svojim prostoromistra‘ivanja. Virilijev kulturni pesimizam, kad je u pitanju odredba uloge znan-stvenika u globalitarnome dru{tvu, poprima izraziti cinizam i to ne samo kaonekovrsnu psiholo{ku strukturu osobnosti ili stila spisateljskoga odnosa spramrealnih doga|aja u svijetu. No, cinizam nije ovdje poza, nego na~in zauzimanjaotklona od zbilje. Znanstvenik je ideal–tipska slika militarizacije dru{tva zato{to u sebi objedinjuje figuru pustolova, sporta{a, zabavlja~a i proroka.

U Informacijskoj bombi nastavlja se pojmovna ra{~lamba telemati~ke kul-ture planetarnoga svijeta. Virilio operira s kentaurskim pojmovljem preuzetimiz riznice tradicionalne ontologije/metafizike i suvremenih prirodnih znanosti(fizike, biomedicine i astronomije). To je uobi~ajen postupak postmodernih teo-reti~ara iz nu‘de izmi{ljanja novog govora za nove probleme. Za razliku od,primjerice, Sloterdijka i Baudrillarda, Virilio ne stvara oksimorone. On tek na-stoji produbiti jezik tradicionalne filozofije i znanosti pojmovljem s onu stranu

103

7 Vidi o tome: Slavoj @i‘ek, Did Somebody Say Totalitarianism: Five Interventions in the(Mis)use of a Notion, Verso, London, 2001.

novovjekovne realnosti. Zato toliko prefiksa poput tele, post, meta, trans. Uz-mimo jedan primjer iz zbirke eseja Brzina osloba|anja koji se u Informacijskojbombi i Izvornoj nesre}i opetuje.

Kao znalac urbanizma, Virilio razmatra polo‘aj grada u cyber–spaceu. Vi-{e, dakako, ne postoji realni grad kao polazi{te za politiku nacija, nego virtual-ni grad kao de–teritorijalizirani meta–grad kao mjesto metro–politike globali-tarnoga karaktera svepro‘imaju}e vidljivosti. Njegov je stav o Internetu bio odpo~etka radikalno kriti~ki, budu}i da je nastao kao militarni produ‘etak potre-be Pentagona za nadziranjem svjetske politike. Taj trend tele–nadzora unato~prividnom demokratizmu i osje}aju slobode samstvenosti pojedinca Virilio na-stoji promisliti do najbizarnijih slu~ajeva. Temelj za tako ne{to polo‘en je nje-govom analizom pojma slike i svjetlosti. Ako je sudbina svake slike njezino pro-{irenje, kako je tvrdio Bachelard, onda je korak od teleskopije i mikroskopijedo tele–nadzora pojedinca u~injen ve} samim ~inom tehnologijske inovacije. Vi-rilio ipak nije toliko fatalisti~ki privr‘en postavci tehnologijskih deterministakoji ka‘u isto ono {to i drevna samurajska mudrost glede umije}a ma~evanjakako ne vodi ruka sablju, nego sablja ruku. No, za razliku od naivnih antropo-logijskih uvjerenja kako je ~ovjek jo{ uvijek gospodar tehnike, Virilio pripadaonoj kulturpesimisti~koj struji filozofa XX. stolje}a, koji od Spenglera, Heideg-gera, Jüngera do Rifkina i biogeneti~ara nastoje odrediti granice jedne epohal-ne nu‘nosti i tzv. slobode. Uostalom, to je glavno Virilijevo pitanje koje on,dodu{e, ne postavlja izravno, nego ga se mora nazrijeti iza krinke racionalneekstaze rasprsnu}a slike svijeta kakvu jo{ poznajemo.

Nakon smrti ~ovjeka kao subjekta u strukturalizmu preostaje mo‘da jo{samo konstatiranje smrti supstancije i objekta, dakle, svepro‘imaju}e realnostii tjelesnosti prostora i vremena u kojem obitavamo. Sve je virtualizirano i di-gitalizirano. Sve je za Virilija podvrgnuto kiklopskome oku tele–nadzora slobo-de. Kao {to je virtualnost zapravo prividna stvarnost, tako je sloboda privid.

Virilijev pouzdani interpret, sociolog John Armitage pod suvremenim neo-liberalizmom podrazumijeva, sukladno Viriliju i kanadskim teoreti~arima Art-huru Krokeru i Michaelu Weinsteinu, pankapitalisti~ku teoriju i praksu tehno-logiziranih ili telemati~kih dru{tava.8 Pritom se neoliberalizam kao politi~kafilozofija 80–ih godina 20. stolje}a povezuje s idejama — slobodnog poduzet-ni{tva, ekonomske globalizacije i nacionalnog korporativizma kao institucional-nih i ideologijskih temelja za civilno discipliniranje slobodnih pojedinaca. Nemo‘e se pore}i kako je Armitage »sociologizirao« Virilijeve kulturpesimisti~keprognoze budu}nosti postindustrijskih dru{tava Zapada. To je ono o ~emu Vi-rilio ne govori eksplicitno u svojim djelima, ali se vrlo jasno izja{njava o poli-ti~kim granicama tehnologije u brojnim intervjuima. Virtualne tehnologije ni-su, dakle, ideologijski nedu‘ne. Me|utim, bilo bi sabla‘njivo kad bi se otudaizvukao zaklju~ak kako je rije~ o opetovanju Habermasove stare, dualisti~ke,postavke o dvije vrste djelovanja: instrumentalnome, koje je ideologijsko u sa-

104

8 John Armitage, »Resisting the Neoliberal Discourse of Technology: The Politics of Cybercul-ture in the Age of the Virtual Class«, CTheory. www.Ctheory.net.

moj biti znanosti i tehnike (rad u marksisti~kome smislu rije~i) i komunikacij-skome, koje pretpostavlja prostor slobode u svijetu ‘ivota. Tehnologijske pro-sudbe neoliberalnih ideologa, a to }e re}i gotovo svih pozitivno nastrojenih za-govornika globalizacije kao ekonomskoga i tehnologijskoga napretka, govore onovoj stvarnosti koju proizvodi telemati~ko dru{tvo.

Iz njega je mogu}e o~itati nekoliko razina virtualne kulture: tehnoznanosti cyber–kulturu, kulturu kiborga, cyber–feminizam i cyber–art. Takve tehnolo-gije predstavljaju prema Viriliju svojevrsnu »tre}u revoluciju« ~ija je zna~ajkatjelesno pounutrenje znanosti i tehnologije. Druk~ije iskazano: tehnologije po-staje tako fizi~ki osjetljiva, udoma}ena kao implantat koji je postao vi{e od na-domjestka ‘ivoga. Kao rezultat nastaje i{~eznu}e diobe na ‘iva tijela i tehnolo-giju. Oboje su uklju~eni u kiborgijansku socio–tehni~ku imaginaciju. Ako je to-talitarizam latentan u tehnologiji, to proizlazi otuda {to je sama bit tehnologijesuprotna organskome pokazivanju bitka. ̂ ovjek kao nepredvidljivo, eks–centri-~no bi}e (H. Plessner), bi}e ‘ivota kao vo|enja neizvjesnosti i nestalnosti su-protstavljen je anorganskoj naravi stroja. Svaki oblik nadziranja slobode ne do-lazi iz tehnologije. Ona je tek ve} opstoje}e sredstvo–svrha preobrazbe ‘ivoga umrtvo–‘ivo vrijeme stroja. Treba se, me|utim, ~uvati svake vrste tehnologijsko-ga determinizma kao, navodno, univerzalnog neoliberalnoga lijeka protiv siro-ma{tva, nedostatka imaginacije i slobode.

Virilijev opis suvremene virtualne kulture postindustrijskih dru{tava nipo-{to nije priznavanje i hvalospjev neoliberalizma. Njegov stav o pogubnosti eko-nomske globalizacije kao i o pogubnosti biotehnologijske manipulacije ‘ivim bi-}ima ne razlikuje se ~ak mnogo ni od religijskoga fundamentalizma Katoli~kecrkve. No, nitko ozbiljan pa ni Virilio ne odbacuje mogu}nosti koje donosi dobadigitalne/virtualne demokracije. Ali humanost i humanizam ne mogu biti sve-deni na razumijevanje tehnologije i njezina napretka.

Je li onda Virilio kad je u pitanju budu}nost globalitarizma i infomati~kerevolucije svijeta samo konzervativni nostalgi~ar za Chaplinovim »modernimvremenima«? To bi se moglo pomisliti ako se povr{no ~ita njegova kritika ame-rikanizma koja poput Baudrillardove samo opetuje davnu Heideggerovu provo-kativnu postavku, naizgled relativisti~ku s obzirom na mogu}nost izgleda pre-bolijevanja granica metafizi~koga svijeta, kako sve tri velike ideologije XX. sto-lje}a — nacizam, komunizam i amerikanizam — epohalno ho}e isto: prevlasttehni~ke mo}i i njezino uve}anje. No, Virilio je duhovni vo|a vizualnih umjet-nika, teoreti~ar posve}en telemati~koj i kineti~koj umjetnosti i arhitekturi, pabi takvo mi{ljenje o njemu bilo u najmanju ruku skandalozno. On je paradok-salni filozof/umjetnik proturje~ja stoga {to je svijet o kojem misli i pi{e protur-je~an do krajnjih granica. Kako povratka na staro nema, jer je logika tehni~-koga napretka ubrzavanje po kojem ve} nakon kina i televizija postaje ne{toanakrono, a informacijska bomba otkucava svoj imaginarni sat u svakom ra-~unalnome korisniku, to je pozicija Virilija istodobno emfati~ki novatorska ieti~ki konzervativna. Po ~emu se uop}e razlikuje njegov stav o kloniranju i ge-netskoj tehnologiji od mi{ljenja Katoli~ke crkve doista je upitno.

105

Kao zagovorniku ‘ivoga vremena i ‘ive supstancije ~ovjeka, Virilio ne mo-‘e ne vidjeti koliko je suvremena znanost u svojem pogubnome ludizmu svje-sna eti~kih granica humanizma. Njezin teorijski antihumanizam ili ~ak hiper-humanizam odgovara virtualnim igrama kiborga i mutanata. Upitnost izvorneVirilijeve pozicije mislioca na rubu diskurzivnih praksi postmoderne proizlazive} otuda {to nikad nije dostatno jasno pokazao u ~emu je razlika izme|u brzi-ne i praznine, o ~emu je lucidno pisao Franz Werfel. Prazan prostor i praznovrijeme ne nastaju samo ubrzavanjem bi}a kao stroja, nego su ve} o~ito epohal-no naba~eni nekom iskonskom odlukom ili voljom za promjenom. Ina~e bi pri-~a o slobodi bila bitno uskra}ena i svodiva na danas toliko »u‘asavaju}e« para-digme determinizma i nu‘nosti s kakvima nas bombardiraju ne vi{e in‘enjeriljudskih du{a, nego tvorci genetskoga in‘enjeringa.

Tako se, naposljetku, Virilijeva po~etna alternativa ili ~ak i eti~ko–politi~kadvojba — civiliziranje ili militarizacija znanosti? — pokazuje kao aporeti~ka za-gonetka. Virilijeva teorija globalitarizma unato~ uvjerljiva opisa stanja i dija-gnoze apokalipti~koga duha vremena u Informacijskoj bombi i Izvornoj nesre}iima ne{to zavodljivo opasno. To je bliskost s teorijama urote.9 Jer ako je infor-macijskii napredak stvoren zato da bi nas nadgledao Pentagon ili mi sami usvojem narcisoidnome preziru Drugoga, nema li to prizvuk orvelijanske nega-tivne utopije? Samo {to je strogo nadzirana stvarnost 1984. bitno razli~ita odstrogo nadzirane prividne stvarnosti metro–politike u kojoj vi{e nema VelikogaBrata, ali je ipak ne{to preostalo od figure fantomskoga diktatora koji pro‘diresvoju djecu — Veliko Uho i Veliko Oko. Prislu{kivanje i tele–nadzor, apsolutnodragovoljno sudjelovanje u spektaklu voajerizma i narcizma dru{ta fraktalnihkulturnih identiteta, to je realna slika civilizacije koju opisuje Paul Virilio.Brzina, svjetlost i apokalipsa kao apokalipti~na brzina svjetlosti telemati~ke ci-vilizacije nije nipo{to stvar fikcionalne knji‘evnosti i njezinih strategija prooiz-vodnje novih tehnologijskih mitova. Naprotiv, rije~ je o prodornome uvidu jed-nog cini~nog analiti~ara tehnologije i spektakla razaranja koji nakon ErnstaJüngera jedini promi{lja ono {to svi »osje}amo« kad svakodnevno govorimo davi{e nemamo vremena, da nam vrijeme izmi~e u nepovrat i da se sve ubrzalodo neslu}enih razmjera. Nestankom iskonskog vremena svijet je postao slikaslike — simultana vrtoglavica informacija koje odlikuje samo posvema{njapraznina.

106

9 Vidi o teorijama urote i globalnoj politi~koj paranoji tematsku cjelinu Ovo je urota (prir. ZoranRo{ko), ~asopis Tvr|a, 1–2/2002.

David Cook

Paul Virilio: Politika ’realnog vremena’

Brzina svjetlosti nedvojbeno je jedna od konstanta dvadesetoga stolje}a. Dok je,s jedne strane, u fizici posve razumljivo proslavljena jedinom jednad‘bom kojusvi dobro poznajemo, svjetlost je istovremeno i ‘ari{na to~ka ’prosvjetiteljstva’.U razli~itim postmodernisti~kim zahvatima svjetlost se supostavlja tami, nez-nanom i nevidljivom. Brojni melodramati~ni pojmovi rabe se danas kao oru‘jeu napadu na ideju prosvjetiteljstva — iako su i sami u pravilu dio izrazito pro-svijetljene argumentacije.

Paul Virilio izla‘e jednu takvu argumentaciju u sklopu koje odnos vidljivogi nevidljivog dobiva svoje ’virtualno’ razrje{enje. Rije~ je o izlaganju koje sehvata u ko{tac s nepovratno izmijenjenim prostorom dru{tva. Pritom se, daka-ko, misli na pojavu digitalnog svijeta/‘ivota u sklopu kojeg svjetlost kao elek-troni~ka sastavnica napaja Novi svijet. Ona mo‘e napajati i stariji svijet priro-de, ali samo ako je se naknadno ugradi u njega kao skrb za okoli{ ili ekologiju.

Virilio svoju pa‘nju posve}uje zna~ajkama digitalnog svijeta. Iako je kaopojedinac duboko uronjen u njegovu ’realnost’, Virilio osje}a duboku odbojnostprema napadima na temeljne pretpostavke ljudske egzistencije koji ~ine sastav-ni dio tog svijeta. To u Virilija stvara napetost bez koje se digitalna kultura nemo‘e zamisliti. Rije~ je o napetosti koju se vrlo lako mo‘e nazvati zavodljivomili podrivaju}om. Puno je, me|utim, te‘e pojmiti algoritam po kojem se ta kul-tura razvija i preoblikuje ljudsko dru{tvo. Nedvojbeno je da Virilio nudi izvan-redan uvid u spomenutu problematiku, ali je jednako tako nedvojbeno da seVirilio sa svojim Bogom povla~i i skriva u vlastiti svijet. Izme|u tih dviju uto-pija, tih ’nigdje zemlja’, le‘i politika ’realnog vremena’.

Svjetlost

^ini se logi~nim zapo~eti ovaj dio teksta izrijekom fiat lux. No prije nego {tose upale svijetla, valja postaviti konceptualni okvir. Taj }e nas zadatak preko

107

Husserlovih ’Izvori{ta geometrije’ vratiti u vrijeme Gr~ke i Rima. Upravo tamole‘e temelji, ne samo Virilijeva poimanja politike i religije, nego i njegova po-imanja prostora i vremena. Epikur }e nam osigurati fizikalne zakonitosti ’ideje’smje{tanja, ali i uvid u percepciju. To su prethodnice Virilijeva vidnog stroja injegove logistike percepcije. Put }e se nastaviti kroz razne geometrijske kon-cepte da bi kulminirao u Einsteinovu veleobratu ili, to~nije, u njegovoj znanojjednad‘bi. Prostor/vrijeme postaju korak prema mutaciji koju danas poznajemoi ‘ivimo kao ’realno vrijeme’. Svjetlost je ovdje jedini element koji je pre‘ivio uobliku digitalnog vala {to preplavljuje virtualni svijet.

Fiat lux prve su rije~i u velikom broju bitnih tekstualnih tvorevina, uk-lju~uju}i i Virilijevu. Uz njih se, {to nam je svima dobro poznato, mogu vezatirije~i: svjetlo, kamera, akcija. To je zapravo prili~no dobar sa‘etak Virilijeve fi-lozofije — trodimenzionalni sklop iz kojega proizlazi politika vidnog stroja, a snjome i Virilijevo mra~no vi|enje digitalnog doba. Pokazat }e se, me|utim, ka-ko je rije~ o Cassandrijskoj produkciji ili putovanju, budu}i da Virilio poku{avadose}i brzinu koja }e mu osigurati bijeg od ’realnog vremena’ digitalne kultu-re. U kona~nici, bit }e to — na tragu Leibnitza — svijet Boga ili Maxwelovademona. Na vama je da birate.

Prostor

Zapo~nimo s izvornom geometrijom koju Virilio preuzima iz fenomenologijsketradicije. Kao {to }emo vidjeti, Virilio je na vi{e na~ina blizak fenomenologiji,te kre}e u nepopularan napad na postmoderni obrat koji je uslijedio nakonsmrti Merleau–Pontyja. U jednom od kasnijih tekstova, ’Otvoreno nebo’1, Viri-lio se referira na Izvori{ta geometrije Edmunda Husserla, pri ~emu spomenutoreferiranje mo‘e poslu‘iti kao dobar uvod u Viriliovo poimanje prostora.

Virilio zapo~inje s prihva}anjem Husserlova stava po kojemu izvori{ta geo-metrije nije mogu}e prona}i kroz potragu za prvim geometrima. Nije, dakle,rije~ o filologijskom pitanju nego, isti~e Husserl, o pitanju ’reaktivacije izvornihaktivnosti sadr‘anih u temeljnim pojmovima geometrije.’2 Kako u nastavkunapominje Husserl, mi moderni ili, za Virilija, postmoderni ljudi izgubili smota ’izvori{ta’ upravo stoga {to vi{e nemamo doticaja sa ’svijetom koji okru‘uje~ovjeka’. Kako isti~e Husserl, taj svijet ’... danas je isti kao i uvijek’.3 Iako sutu ’istost’ digitalne kulture dovele u pitanje, zadr‘at }emo se jo{ neko vrijemena Husserlu.

Problem za Husserla le‘i u ’odmaku’ od tog svijeta koji je ’okru‘ivao’ pre-ma svijetu koji je iznjedrio ’idealiziraju}i’, duhovni ~in ili ~in ’~istog mi{ljenja...’(koje) stvara ’idealne objekte’.4 Modernitet se u potpunosti odvojio od ’izvor-

108

1 Paul Virilio, Open Sky, prijevod Julie Rose, N. Y.: Verso, 1997.2 Jacques Derrida, Edmund Husserl’s The Origin of Geometry, prijevod John P. Leavey, uredio

David B. Allison, Stony Brook, N. Y.: Nicolas Hays, 1978, str. 169.3 Ibid., str. 169.4 Ibid., str. 179.

nog’ svijeta, zadr‘av{i isklju~ivo ’idealizirane’ objekte koji su, Husserlovim rije-~ima, ’li{eni zna~enja’.5 Rije~ je, dakako, o svijetu koji biva uspostavljen krozrazvoj geometrije, bez obzira je li rije~ o Euklidovu vremenu ili kasnijoj ne–eu-klidskoj geometriji. Geometrija iskustvo svijeta zamjenjuje znano{}u o idealizi-ranim objektima. Virilio }e slijediti taj pravac i na njegovu kraju na}i ne samo’idealizirane objekte, nego — {to je jo{ gore — ’virtuallizirane objekte’.

Spomenuto zametanje ’izvori{ta’ za Virilija ima niz posljedica. Virilio stogasvoju teoriju prostora i vremena gradi upravo na ~itanju klasi~ne pro{losti kojaje prethodila odmetnu}u geometrije od njenih izvori{ta. U pozadini Virilijevihkritika utoliko titra svojevrsna ’nostalgija’ za ranijim svijetom, koja je u njego-vim spisima ~esto skrivena i li{ena svakog obja{njenja. Taj raniji svijet bio jeotvoren za sve i — u odre|enom smislu — jo{ uvijek hrani Virilijevu ’sivuekologiju’ kao mogu}e iskupljenje prirodnoga svijeta, natopljenu svije{}u o te‘i-ni zada}e. Virilijevo mi{ljenje, koje }e se od tih otvorenih prostora kasnije okre-nuti prema otvorenom nebu, blisko je toj prvoj geometriji.

Taj povratak ’izvori{tima geometrije’ temeljno je obilje‘je Virilijeva ranogmi{ljenja. Spomenuti ’izvorni’ svijet u temelju je triju pojmova koji se o njegavezuju. Rije~ je o pojmovima koji ~ine samo sredi{te Virilijeva mi{ljenja. Prvo,kritika geometrije izvori{te je njegova poimanja Dr‘ave. Drugo, ona mu omo-gu}ava osobito ~itanje kr{}anske predaje koje }e biti sveprisutna sastavnica nje-govih kasnijih spisa. Tre}e, upravo kroz nju postaje mogu}om elementarna fe-nomenologija percepcije ili, kako napominje Virilio, ’... fenomenologija obli~ja,izvori{te geometrije, to je moje podru~je’.6 Svi ti pojmovi bit }e obra|eni.

^ini se da Virilio, poput Merlau–Pontyja, u prvi plan isti~e ’izvorni’ svijet’kao ’op}e mjesto’ ili ne{to ’zajedni~ko’, kako }e se u nastavku teksta taj pojamimenovati. Taj svijet pomalo podsje}a na Henrija Bergsona u smislu u kojem jeprvenstveno rije~ o mjestu u kojem ~ovjek prebiva i mjestu koje je mogu}e in-tuitivno do‘ivjeti. Druga~ije re~eno, ~ini se da ono primordijalno Virilio poimakao prebivanje u ’‘ivljenom’ vremenu i prostoru. Iz Virilijeva referiranja naMartina Heideggera u ’Bunkerskoj arheologiji’, njegovoj prvoj bitnoj knjizi, da-de se naslutiti kako je bio pod sna‘nim utjecajem osobite vrste ’fenomenologije’karakteristi~ne za francuski krug, pri ~emu je Martin Heidegger bio svojevrsnipro{irak Bergsona.7 Drugim rije~ima, mo‘da je upravo Virilijeva naklonostpred–sokratovcima i njegov interes za promjene nastale pojavom geometrijemjesto sli~nosti s Heideggeom. Naime, pomak u pravcu tehnologije i sama zna-nost imaju kako onti~ke, tako i ontolo{ke implikacije, pri ~emu Virilio — kojinije filozof — ne slijedi Heideggera dalje od metafizike prisutnosti.

Postoji stoga mjesto kao opreka nekom ’ne mjestu’, gdje ~ovjek do‘ivljavavrijeme kao trajanje, dugo ili kratko. Prepoznavanje i priznanje tog mjesta ivremena o~ituje se u iskustvu izvornih ’geometara’, koji su zapravo sli~niji ar-hitektima nego matemati~arima. Takav pristup sli~an je promi{ljanjima Miche-

109

5 Ibid., str. 169.6 Paul Virilio, L’horizon négatif, Paris: Galiée, 1984, str. 16.7 Paul Virilio, Bunker Archéologie, Paris: Les editions du demi–cercle, 1991.

la Serresa o izvori{tima geometrije, gdje pet ~ula ~ine temelj rane matematike.8

Za Virilija, kao i za Serresa, rije~ je o nevjerojatno kreativnom razdoblju li{e-nom onih vrsta apstrakcija koje }e pogoniti povijesni hod zapadne ’civilizacije’.Drugim rije~ima, Virilio modernu geometriju supostavlja njenim iskustvenimizvori{tima. Ne{to kasnije vratit }emo se Virilijevu opisu ranog dru{tva u ko-jem se geometrija kao vojna arhitektura ili, kasnije, logistika preple}e s feno-menolo{kim.

Primordijalna ’geometrija’ sa svojim poimanjem prostora i vremena kao‘ivljenog iskustva ili dru{tvene prakse nije trajala dugo, s obzirom da je potak-nula razvoj ne~ega {to danas nazivamo geometrijom ili ne~ega na {to Husserlmisli kada govori o ’idealnim objektima’. Evo kako to Virilio opisuje u ’L’insé-curité du territoire’:

Na{a civilizacija zapo~inje, stoga, u trenutku u kojem su Grci geometrijuiskopali iz polja etnologije i odcijepili je od dru{tvene prakse uspostavljanjemrazlike izme|u prostornih obli~ja i predstavljanja tih obli~ja. Oni nisu izumiligeometriju, nego ekologijsku utopiju (ne mjesto znanosti o mjestima!). U~iniv{ije neovisnom o mjestima i vremenima dru{tava, geometriju su pretvorili u za-sebnu silu, onu koju }e ta dru{tva morati sama za sebe domisliti, mijenjaju}i— usporedo s odnosom prema prostoru — i svoj odnos prema prirodi. Upravotaj tip osloboditeljskog mi{ljenja nadahnjivao je svu drevnu misao i vodio je upravcu nemogu}e matematike.9

Ideja da je osje}aj za vrijeme i prostor ’istrgnut’ iz korijena u trenutku ni-hilisti~kog zanosa, trenutku ’ne mjesta’, utopije ili, to~nije, poricanja vremena iprostora, motiv je koji }e se nebrojeno puta pojaviti u Virilijevim tekstovima.Ono ’zajedni~ko/obi~no’ kao temelj dru{tva nestaje, postaje nevidljivo. Od togtrenutka krenuli smo putem duge povijesti apstrakcije i negacije koja samu se-be maestralno igra — kao {to }emo kasnije vidjeti — u ’samoubila~koj’ dr‘avi.

Prekretnicu, ~ini se, predstavlja Arhimed, kojeg Virilio naziva posljednjimkreativnim geometrom. Nakon Arhimeda nestaje ’ideal bitno obi~nog svijetakao proto–temelja za uobli~enje ~ula [sens]’.*10 Dodatak pojma ’sens’ Virilijevaje referenca na Husserlov tekst ’Izvori{ta geometrije’. Vidljivo je, me|utim, daVirilio mijenja Husserlov opis dinamike uobli~enja ~ula. Igra francuskim poj-mom ’sens’ istovremeno pokriva pet ~ula, ali i smjer ili kretanje implicitno sa-dr‘ano u geometriji, poglavito u smislu u kome se kasnije taj pojam rabi ufizici. Pojam }e svoje mjesto na}i i u Virilijevoj fenomenologiji. Taj opis pot-vr|uje da Virilio u biti slijedi tradicionalnu metafiziku temelja, iako u svojimkasnijim kriti~kim ogledima jednozna~no isti~e kako taj temelj vi{e nije pred-met iskustva i kako ga neka ekologijska katastrofa mo‘e dovesti u pitanje. Toje i razlog zbog kojeg se javlja Virilijeva ’siva ekologija’.

110

8 Michel Serres, Les origins de la géométrie, Paris: Flammarion, 1993.

9 Paul Virilio, L’insécurité du territoire, Paris: Galiée, 1993, str. 118.

10 Ibid., str. 118.

Usprkos tomu, prisutnost kr{}anstva u Virilijevim ontologijskim razmatra-njima toj metafizici daje obilje‘ja teo–ontologije.

Dakle, spomenuti ’temelj’ zapravo je samo ’proto’. On mo‘e pridati zna~e-nje izvori{tima geometrije samo ako smo sposobni ’misliti’ na izvoran na~in.Mogu}nosti za takvo ’mi{ljenje’ nakon Arhimeda se, me|utim, sna‘no umanju-ju. Ono biva zasjenjeno upravo usponom same geometrije, koja nadilazi etni~-nost lokalnih praksi time {to se uspostavlja kao znanost. Nadila‘enje pojedi-na~nog kroz uspostavu univerzalnog odigrat }e se kao povijest Zapada koja de-zorijentira njegovu povijest tako {to pomra~uje izvori{ta doga|aja i iskustava.Zlo djelo, da nastavimo ranije spomenuti navod iz Virilijeva djela ’L’isécuritédu territoire’, vojni je pohod Rimljana. ’Ma~ rimskog vojnika presijeca nit, ~e-mu nas u~i pro{lost.’ Geometrija utoliko ne samo da omogu}ava uspon znano-sti ’ne mjesta’, nego prema Virilijevu mi{ljenju postavlja pozornicu za uspondr‘ave.

Prijelaz od lokalnih praksi na geometrijske ideale podloga je razvoja dr-‘ave. Kako to Virilio pi{e u ’L’insécurité du territoire’. Problem odr‘anja mor-fologijskih idealiteta klju~an je za na{u civilizaciju; iako ga se rijetko dovodi uvezu s dr‘avom, upravo taj problem presudno utje~e na njene postupke.’11 [to-vi{e, ’ideali’ koji ~ine sastavni dio geometrijskog poimanja vrlo su brzo napusti-li prostor znanosti i u{li u prostor ideologije. Rimska dr‘ava, koja je premaViriliju ubila ’kreativnu geometriju’, na njeno mjesto dovodi imperijalnu geo-metriju koja je usredoto~ena na lokalizaciju i kontrolu prostora jer je, drugimrije~ima, dr‘ava usredoto~ena na osiguravanje vlastitog teritorija. Imperijali-zam jezika i komunikacije koji slijede, u potpunosti zasjenjuju znanje koje ~initemelj slobode i kreativnosti. Ideali se preme}u u idolatrijsko obo‘avanje dr-‘ave, njene geometrije, da tako ka‘emo, pri ~emu dr‘ava postaje predmetom{tovanja koji ima svoje prijatelje i neprijatelje. Sigurnost se potom pretvara usvog dvojnika — nesigurnost — a politika se upravlja u smjeru modernitetakao kontrolna funkcija prostora.

Spomenuto kretanje fenomenologijske misli od ’‘ivljenog iskustva’ do idea-liteta i, kona~no, idolatrije, ima i mnoge druge posljedice. Ono ne utje~e samona temeljno shva}anje prostora i vremena nego — ako se to tako mo‘e re}i —iscrtava parametre Ljudskog grada supostavljenog Bo‘jem gradu. Virilio to sa-‘eto opisuje u re~enici, ’... on (Krist) je umro zbog jedne jedine optu‘be, da jeneprijatelj dr‘ave...’12 Kad, naime, prostor prestane biti ~ovjekovo sigurno ’pre-bivali{te’ i postane politi~ki prostor, onda postaje prostorom mo}i i nesigurno-sti. Nesigurnost je posljedica ’prijetnje’. Otuda i logika neprijatelja dr‘ave kojase do dana dana{njeg nije izmijenila.

Uvo|enje Krista u taj ’historijski’ igrokaz klju~na je sastavnica stoga {topotvr|uje Virilijevu predanosti religiji nasuprot idolatriji dr‘ave. Time se tako-|er rani geometri dovode u vezu s Kristom. ’Od tog trenutka jasno je uo~ljiva

111

11 Ibid., str. 120.

12 Ibid., str. 114. U izvornome tekstu ’on’ je napisano malim slovom, iako se za Krista obi~norabi veliko.

borba kr{}ana protiv dr‘avne idolatrije [statolâtrie] — lika dr‘ave kao predme-ta vjere, zlo~ina protiv dr‘ave kao vandalizma (zlo~ina protiv njezine struktu-re); gr~ki zagovornici mlade geometrije i sami su ~esto bili mu~enici... a pone-kad su pali i od ruke sekta{kih kr{}ana’.13

Nedvojbeno pretjeruju}i, Krista bismo mogli nazvati izvornim geometromstoga {to On, prema Viriliju, s geometrijom dijeli pojam ’op}eg mjesta’ koje jeu u sredi{tu njegova ’Bi}a’ kao ne/prijatelja. Drugim rije~ima, Krist tako|erprebiva u prostoru/vremenu ljudske zajednice kao dvostruki ne/prijatelj. Onozajedni~ko/obi~no On uzvisuje u bo‘ansko. ̂ ine}i to, On u kontekstu rimskedr‘ave utjelovljuje bit transgresivnog, a time i revolucionarnog ~ina.

Vino i kruh svoju bo‘anskost dijelom duguju upravo vlastitoj obi~nosti, adistribucija obi~nog tvori zajednicu. Obi~nost je usto i sama bit slobode, u is-tom smislu u kojem je ’izvorno’ mi{ljenje po naravi slobodno. To je Krist kaoprvi ne/prijatelj.

Krist je dvostruki ne/prijatelj. Dan prije smrti, predmet ‘rtvovanja odredioje uzev{i i razdijeliv{i kruh i vino: to sam Ja, op}e mjesto, ne{to svakodnevno,Ja sam onaj jedan koji je za sve, koji je zajedni~ki, njihova sloboda je op}e mje-sto, a najobi~nije je najbo‘anskije.14

Krist kao drugi ne/prijatelj pokazuje da se dr‘ava protivi toj slobodi upravozbog uzmicanja prostora i vremena koje se javlja s pojavom imperijalne geome-trije. Moglo bi se re}i kako nije rije~ o pukom uzmicanju, nego uzmicanju kojepotiskuje kreativnost i ’osigurava’, ’{titi’ se ~inom uni{tenja vremena. Sigur-nost, podsjetimo se, iziskuje uklanjanje glavnog izvora nesigurnosti, uklanjanjevremena kao sastavnice svih promjena.

Sljede}i dan, drugi ne/prijatelj pokazuje kako je ono svakodnevno {to jeKrist zapravo po svojoj biti, po na~elu slobode za sve, nespojivo s poretkom kojizbog vlastitog konzervativnog i isklju~ivog ustroja uzmi~e od ljudskog vremenai prostora, od svakodnevnog, u pravcu kraja vremena ili potpunog nestankavremena, {to je i danas vidljivo.15

U vlastitim promi{ljanjima, Virilio }e to nestajanje vremena prona}i u post-modernom prelasku na ’realno vrijeme’.

Kona~no, Krist pokazuje kako to uzmicanje nije ni{ta drugo doli ~in trans-gresije koji se javlja kao posljedica sljepila; nevidljivosti dr‘ave i Crkve zada}uvidljivosti dovode u prvi plan.

At Emma’s, Krist izlazi iz sjene obi~nosti, sljepilo apostola prestaje Njego-vim obnavljanjem ~ina transgresije; taj ~in, koji Crkva prekriva zlatom, muljemi krvlju nevinih ponavljao se, me|utim, kroz stolje}a, izobli~en, profinjen, aliuvijek supostavljen Zapadnoj dr‘avi kao — kvazi nesvjestan i automatiziran —znak otpora prema kolonijama, getima, logorima, vojskama, proletarizaciji, ne-razvijenosti ili, jo{ gore, prema razaranju dru{tvenosti, socijalizma siroma{nih,

112

13 Ibid., str. 119. Rije~ kr{}ani u izvorniku je tako|er pisana malim slovom.

14 Ibid., str. 136.

15 Ibid.

njihovih proizvoda, njihovih izuma, njihovih kultura, njihovih znanja, njihovihtehnika...16

Ovaj podu‘i navod iz Virilijeva djela daje ~itatelju uvid u autorovo poima-nje naravi kr{}anstva, poimanje koje se rijetko mo‘e jasno i{~itati. Rije~ je, ta-ko|er, o tekstu koji je tek dijelom preveden na engleski jezik, pa su uvidi uVirilijevo poimanje odnosa onog uobi~ajenog prema prostoru i vremenu u Sje-vernoj Americi prili~no {turi.

Virilijeva vjera postavlja pitanje treba li njegove povijesne reference shvati-ti kao povijest, osobito ako se uzme u obzir da on, kao i Husserl, ne vjeruje da}emo ikada biti u mogu}nosti spoznati ’izvorno stanje’. ^ini se bli‘im istinire}i kako Virilijeve napomene tvore jednu vrstu sekularizirane teologije u ~ijojpodlozi le‘i ontologija zasnovana na ’uvjerljivoj ontici’, ontologija koju se dadeiskoristiti kao proto–temelj kasnijih kritika. U svom ranom tekstu Virilio je sprili~nom dozom ironije bit kr{}anstva udaljio od bezvremenosti i prostorneonostranosti. Drugim rije~ima, Grad Bo‘ji ~udesno se premetnuo u Grad ljud-ski ili barem zajednicu obi~nog. Ipak, rano kr{}anstvo javlja se ne{to kasnije,kada ga Virilio supostavlja digitalnoj kulturi.

Posve je tako|er o~ito za{to je predanost kr{}anstvu Virilija dovela u opre-ku prema dr‘avi. On je u tom smislu bli‘e ljevici, s obzirom se bavi politi~komproblematikom i time odstupa od konzervativnih stavova koje se u pravilu po-vezuje s francuskom vjerskom tradicijom.

Vrijeme

Rano gr~ko–rimsko razdoblje svojom je geometrijom nedvojbeno osiguralo klju-~nu sastavnicu Virilijeva pristupa prostoru. Klasi~ni Grci usto su bitno utjecalina njegovo poimanje vremena. To, tako|er retrospektivno, postaje o~ito krozkratko i ne odve} precizno referiranje na Epikura, kojeg Virilio u kasnom djelu’Otvoreno nebo’ shva}a prvenstveno kao fizi~ara.

Epikurova metoda po naravi je bliska metodama ranih geometara. Drugimrije~ima, Epikur polazi od ’uobi~ajenog’ na~ina na koji ~ovjek do‘ivljava i intui-tivno poima svijet. Rezultat je op}enito poimanje objekata te, preciznije, op}eni-to poimanje vremena.

Slijedi navod iz Epikurova pisma Herodotu koji, iako ga Virilio ne spomi-nje, sadr‘i bitne odrednice Virilijeva poimanja naravi vremena.

Mislim da i ti to mora{ prihvatiti; vrijeme moramo tra‘iti kao i sve dugestvari koje tra‘imo u predmetima, dovode}i ih u vezu s op}im pojmovima kojenosimo u na{em umu, ali to moramo ~initi neposredno i intuitivo, slijede}i iz-raze ’du‘e vrijeme’ ili ’kra}e vrijeme’ te mu pristupati kroz na{e intuitivno po-imanje vremena, kao {to to ~inimo i s drugim stvarima...17

113

16 Ibid.

17 Epicurus: the Extant Remains, prijevod Cyril Bailey, N. Y.: Georg Olms, 1975, ’Letter Epicu-rus to Herodotus’, paragraf 72–73, str. 45 i 47.

Ovdje je jasno uo~ljivo osobito ’trajanje’, du‘e i kra}e vrijeme koje Viriliopovezuje s lokalnim iskustvima vremena i prostora. Vrijeme, dakle, nije apstra-hirano kao {to }e biti u kontekstu ’znanstvenog vremena’ nego je, na traguBergsona i Virilijeva shva}anja Heideggera o kojem je ranije bilo rije~, ~ini sa-stavni dio samog postojanja. U svom pismu Epikur pi{e:

To ne treba demonstrirati; dovoljno je jednostavno promi{ljanje da nam po-stane jasno kako ga (vrijeme) povezujemo s danima i no}ima i njihovim mije-nama, s unutra{njim osje}ajima i izostancima osje}aja, s kretanjem i stanjemmirovanja; upravo u vezi s potonjima mislimo o njemu kao zgodi osobite vrstete ga nazivamo vrijeme.18

Ovaj odjeljak name}e nam tri zaklju~ka. Prvo, vidljiv je matrijalizam sli~anonomu {to ga je kasnije razvio Thomas Hobbes. Virilio }e preuzeti kategorijekretanja i mirovanja kao klju~ne sastavnice dinamike ’politike i rata’, {to jasnodolazi do izra‘aja u Virilijevu ranom djelu ’Brzina i politika’.19 Spomenuti ma-terijalizam bit }e dodatno razra|en u kontekstu Epikurove teorije percepcije.

Drugo, mijene dana i no}i i na{e iskustvo tih mijena postaju znak promje-ne u na~inu na koji mi jesmo ’ljudi’. Kad izgubimo op}i osje}aj za mijene danai no}i, kad te mijene prestanu biti op}e mjesto, mi postajemo manje ljudski.Kao {to Virilio kasnije pokazuje, posljedice toga su i promjene u na{oj dru{tve-noj i politi~koj okolini.

Rije~ je o opasnosti koja se prema Viriliju obistinila u iskustvima astronau-ta dvadesetog stolje}a. Po napu{tanju Zemlje, pri~ali su astronauti, ’vrijeme nanjihovim ru~nim satovima’ izgubilo je va‘nost i ustupilo mjesto va‘nijem ’vre-menu kapsule’. No} i dan u potpunosti su ovisili o polo‘aju u odnosu na Suncei brzini kapsule. Jo{ je nezgodnije bilo kru‘enje oko Mjeseca, s obzirom da suse mijene dana i no}i zbivale izrazito brzo. ̂ ak i na Mjesecu, granica izme|usvjetla i mraka ili no}i i dana prili~no je o{tra zbog izostanka difrakcije svjetla.^ovjek iz jednog u drugo mo‘e prije}i tako {to na granici ispru‘i ruku ili, kakobi to rekao kasni Virilio, vlastitu protezu.20 Astronauti utjelovljuju dezorijenta-ciju iskustva, gubitak uobi~ajenih, op}ih mjesta. Tragi~an ‘ivot Buzza Aldrenaza Virilija je pokazatelj u~inaka tog raskida s ’normalnim’ ‘ivotom kakav svimi ‘ivimo — svi|alo nam se to ili ne.

Prizemljeniji primjer sli~nog fenomena predstavlja kockarnica u kojoj dan ino}, ba{ kao i vrijeme mjereno satima, vi{e ne postoje. Problemi ovisnika okocki ili ovisnika o internetu danas su op}e poznata stvar.

Tre}i zaklju~ak ti~e se Virilijevih epistemologijskih pretpostavki. Virilio ni-je filozof i ne optere}uje se epistemologijom u klasi~nom smislu. [tovi{e, vjer-ska uvjerenja koja Virilio slijedi meta su u odnosu prema kojoj epistemologijagradi svoj kriti~ki aparat. Ograni~enost svjetovnih teorija znanja u odre|enomsmislu otkrivaju problem degeneracije svakodnevnog, obi~nog ‘ivota u moder-

114

18 Ibid.19 Paul Virilio, Speed and Politics, prijevod Mark Polizzotti, N. Y.: Semiotext(e), 1977.20 Buzz Aldren i Malcolm McConnell, Men from Earth, N. Y.: Bantam Books, 1989, str. 241.

nom razdoblju, iako se mora re}i da Virilio izla‘e puno vi{e od teologijskihuvjerenja.

Ipak, upravo se kod Epikura naziru prvi tragovi premetanja ’zdravog razu-ma’. Ono {to bi se zdravorazumski — dakle, u smislu ‘ivljene dru{tvene prak-se — moglo smatrati nepromjenjivim, trajnim ili bitnim, biva dovedeno u pita-nje. Fundamentalne zna~ajke postaju relativne i kontingentne. Druga~ije re~e-no, supstancija ili ono {to se intuitivno poima kao bit ’stvari’, postaje manje’bitnom’ od svojih ’akcidentalnih’ svojstava. Narav ’stvari’ po~inje se ’utvr|iva-ti’ prema ’zgodbenim/promjenjivim’ svojstvima, dok takozvana ’primarna’ obi-lje‘ja’ padaju u drugi plan. Moglo bi se re}i da su ’mjenjive’ sastavnice stvari ina~ina njenog postojanja u prostoru i vremenu, njena ’zgodbena’ svojstva, utom smislu fundamentalna sastavnica zapadnog mi{ljenja.

U posljednjoj re~enici spomenutog Epikurova navoda ’vrijeme’ je odre|enokao ’osobita vrsta zgode’ koja ovisi o percepciji trajnosti kretanja ili mirovanja.Vrijeme je, dakle, trajanje zgodbenih svojstava stvari. To trajanje Virilio ~estonaziva intervalom ili, u kontekstu fotografije i filma, ekspozicijom. U zapadnojznanosti najva‘nija mjera intervala jest ’brzina svjetlosti’. Klasi~nu izmjenu da-na i no}i, odnosno dva ’zgodbena’ stanja, Virilio supostavlja promjenama u sta-njima koje se, ovisno o brzini svjetlosti, zbivaju u binarnim sklopovima, teme-lju digitalne revolucije. Digitalnoj revoluciji vratit }emo se ne{to kasnije, ali zasada je dovoljno re}i kako je posve o~ito da svijet u okvirima digitalne stvarno-sti — ’realnog vremena’ — ima bitno razli~ito poimanje prostora i vremena odklasi~nog svijeta.

Virilio ’zgodu’ shva}a i kao ne{to nepredvidljivo i nespoznatljivo. Drugimrije~ima, nespoznatljivost gradi na shva}anju kako su po~etak i kraj vremenapo sebi ’neuvjetovani’ pa je, stoga, na{a kozmologija bitno zgodbena. Kao {to sedade zaklju~iti iz njegova teksta ’L’inertie polaire’ (1990.), ’zgodbenost’ jeklju~na sastavnica na{e suvremene kozmologije koja — ironi~no dodaje Virilio— tvori svojevrsnu svjetovnu religiju s vlastitim ~udima.

Iz tko zna kojih razloga [u raspravi o ’stvarnosti’ sudjelovali su Einstein,Gamov, Lemaître i mnogi drugi], katastrofa je postala alfa i omega suvremenekozmologije: eksplozija kauzalnosti (VELIKI PRASAK), implozija kona~nosti(VELIKI LOM); fizi~ari su uhva}eni u zamku vlastite kozmologijske logike ko-ja na sve na~ine ne/zgodi pridaje va‘nost koju se nako} pridavalo biti. [togod,dakle, rekli, {togod u~inili, zgoda je apsolutna i nu‘na, dok je bit relativna ikontingentna. Za materijaliste, uvjerene ’anti–kreacioniste’, zgoda je postala la-i~ki oblik ~uda!21

U pozadini podrivanja ’kauzalnosti’ i ’kona~nosti’ koje se, prema Viriliju,javlja kao posljedica ’zgode’ vremena, le‘i svijest o ’katastrofi’ kao implicitnojsastavnici zgodbenosti. Dok u ’L’inertie polaire’ Virilio katastrofu poistovje}ujes dva doga|aja izvan dosega na{eg iskustva, po~etkom i krajem univerzuma, ukasnim djelima vra}a se katastrofama koje prate uvo|enje ’novih tehnologija’.

115

21 Paul Virilio, L’inertie polaire, Christian Bourgois, 1990, str. 88.

Tako|er ironi~no, Virilio napominje kako bismo, uz muzeje znanosti, svakakomorali izgraditi i muzeje katastrofa. Naime, svaki napredak na polju prijevoza— primjerice, prelazak s konja na ‘eljeznicu — pra}en je pove}anjem potenci-jalne {tete, pa tako pad s konja biva zamijenjem ‘eljezni~kom nesre}om. Goto-vo da i nije potrebno re}i kako su razmjeri katastrofe eskalirali pojavom nukle-arnog oru‘ja.

Bit tehnologijskog napretka u fundamentalnom se smislu zdru‘uje s Viri-lijevom teorijom rata. Narav rata je katastrofi~na. Brzina gotovo uvijek impli-cira sudar, dok pove}anja brzine impliciraju sve ve}e i razornije sudare. U svo-jim ranim radovima Virilio prati arhitekturu ili logistiku te ’znanosti’ sve dotrenutka kada katastrofa u okviru suvremenog ratovanja po~inje ugro‘avati op-stanak vrste. Ne{to kasnije vidjet }emo kako zgode posjeduju svojevrsnu ’meta’razinu, ne{to {to bismo mogli nazvati ’zgodom zgoda’, unutar koje samo vrije-me kao ’realno vrijeme’ postaje katastrofa. Epikurovim rije~ima: ’vrijeme jezgoda koja }e okon~ati sve zgode’.22

Pojam vremena kao ne~eg zgodbenog mo‘e se prona}i i u djelu PaulaKleeja, koji je sna‘no utjecao na Virilija, {to potvr|uju brojne reference. Kleeo-va slika iz 1939. godine, naslovljena ’Zgoda’, opisuje svijet u kojem su se, pre-ma Kleeovim rije~ima, ’promijenili odnosi koji ravnaju na{im prirodnim poima-njem onoga gore i dolje.’23 Zamislite uobi~ajenog Kleejeva {tapi}astog ~ovje~u-ljka okrenutog naglava~ke koji, usprkos izokrenutosti, nije izgubio svoj uobi-~ajeni lik. Svijet je izokrenut naglava~ke i djeluje poput ’mutanta’. Kleejev lik,poput Virilijevih, djeluje izmje{teno.

Kleejeva teorija percepcije kao ’misle}eg oka’ bliska je ’vidnom stroju’ kojeg}e kasni Virilio predstaviti kao revoluciju u suvremenom vi|enju. Kao {to jenapomenuo Klee, svaki prostor ima vremensku dimenziju. Linija je zapravoto~ka u kretanju; ona prelazi u kretanje, za {to je potrebno vrijeme. Poveznicas ratom mo‘e se, dakako uvjetno, prona}i u Kleejevoj zbirci afri~kih ratnihkopalja. Koplje je istovremeno to~ka u kretanju i linija kao oru‘je.

Iako su Virilijeve reference na Epikura u pravilu vrlo op}enite, mo‘e sepretpostaviti kako je druga va‘na sastavnica koju je Virilio od njega preuzeoupravo fizika percepcije. Epikur je, dakako, najpoznatiji po materijalizmu iz-gra|enom na odnosu u‘itka i bola, ali njegov materijalizam ima i neke drugeaspekte, koje u komentaru Epikurova pisma Herodotu isti~e Cyril Bailey.

’Slike’ su uglavnom fine gra|e: one izlije}u iz tijela pogonjene snagom kre-tanja atoma u njegovoj nutrini, ~ime zapo~inje slo‘eni jednosmjerni film; onese kre}u kroz prostor i pritom gotovo uop}e ne nailaze na zapreke. Unutra{njevibracije tako|er gotovo posve izostaju. To je razlog zbog kojeg se slike mogukretati gotovo atomskom brzinom: prijenos im je neprimjetan, a primjetnimapostaju tek u trenutku kad dodirnu na{e oko.24

22 Open Sky, op. cit., str. 14.23 Paul Klee, Notebooks, Vol. 1, prijevod Ralph Manheim, N. Y.: George Wittenborn, 1969., str. 40.24 Cyril Bailey, ’Letter Epicurus to Herodotus’, paragraf 46a — 47a.

116

Izme|u ovog kineti~kog materijalizma i Hobbesove psihologije u prvom di-jelu Levijatana, koja ~ini sastavni dio znanog Hobbesova stanja rata, postojio~ita sli~nost. U Virilijevu mi{ljenju on }e imati sli~nu svrhu. Slike koje ’izli-je}u iz tijela’ nisu daleko od logistike oru‘ja koja ~ini samu narav rata ili, zaVirilija, brzine i politike. Uo~ljiva je i poveznica sa ’ne/zgodnim’.

U trenutku kad ’slike’ ’dodirnu na{e oko’ mo‘e nam se dogoditi da nas’zaslijepi svjetlost’. Mo‘da je, me|utim, va‘nije to da se Epikurov tekst mo‘e~itati kao opis ’vidnog stroja’. ̂ itav percepcijski aparat u odre|enom je smislufilm koji svakog pojedinca istovremeno pretvara u filmotvorca i gledatelja. Ka-sniji Virilijev interes za kinematografiju i rat, kao i trenutna moda ’ku}nog vi-dea’, pro{irci su tog filmi~kog mi{ljenja. Jezik kojim Bailey sa‘imlje ’atomsku’brzinu slika javit }e i kod Virilijeva razmatranja sredi{njih pitanja vi|enja. [tose doga|a sa svijetom kad se unaprijed kre}e vrtoglavom atomskom brzinom?

Iako, dakle, Virilio ni u kom slu~aju nije klasicist, njegovo — prili~no ek-lekti~ko — razmatranje pro{losti ~ini temelj kasnijih kriti~kih zahvata. Krozosobito poimanje Krista i ’obi~nosti/op}ih mjesta’, Virilio nam nudi neposredanuvid u vlastita vjerska uvjerenja. Jednako tako, ponu|en nam je i uvid u pri-marna iskustva poimanja prostora, na na~in na koji je taj prostor ‘ivljen u pr-voj geometriji prebivanja i arhitekturi. Vrijeme je pak predstavljeno kroz su-postavljanje vremena evan|elja Epikurovu ’zgodbenom’ vremenu.

Percepcija

Nimalo ne ~udi {to je Virilio izrazito kriti~an prema na~inu na koji danas poi-mamo svijet. Njegova inicijalna promi{ljanja tradicije Zapada pro‘eta su sna-‘nim osje}ajem gubitka. Nije, me|utim, rije~ o gubitku nevinosti nego upravosuprotno. Suvremeni svijet izgubio je sposobnost da iskusi jednu vrstu svoje-voljne nevinosti. Virilio to kriti~ki izra‘ava kroz napomenu kako mi vi{e nismo’gleda–telji’ nego smo postali ’pregleda–telji’. Drugim rije~ima, mi vi{e ne ’gra-dimo’ svijet vlastitim vi|enjem nego neprestano reciklirano ve} vi|eno.

Na{e suvremeno stanje inverzija je primitivnog stanja. Svijet se zbiva ujeku bujanja referenci, pravila i naredbi. Upravo stoga mi se ~ini kako je procesorganiziranja percepcije posve neprimjeren ovom razdoblju. Aktualizacija per-cepcije trebala bi se zbivati u sklopu neposredne slike: gledanje ne bi trebalobiti neprestano pregledanje. Danas mi vi{e nismo istinski ’gleda–telji’ [voyants]nego ’pregleda–telji’ [revoyants]; tautologijsko ponavljanje istoga, koje je prisut-no u na{em (industrijskom) modelu proizvodnje, prisutno je i u na{em percep-tivnom modelu.25

Ne treba posebno isticati kako u ’ponavljanju istoga’ nema ni~eg nietzsche-anskog. Ovdje je vi|enje potpuna opreka Nietzscheovoj kreativnosti. U djelu’Diferencija i ponavljanje’26 Gilles Deleuze donosi sli~an zaklju~ak o i{~eznu}u

25 L’ horizon négatif, op. cit., str. 31.

26 Gilles Deleuze, Difference and Repetition, prijevod Paul Patton, New York: Columbia Univer-sity Press, 1993.

117

jedinstvenosti, i{~eznu}u ’pojedina~nosti’ u ontologiji ponavljanja, a ne obnav-ljanja. Zatvaranje jastva u svijetu ponovljenih formi dovodi se u vezu s proce-som proizvodnje, pri ~emu je isti mehanizam na snazi prilikom zamjenjivanjaesteti~kog vi|enja standardiziranim predmetom.

Virilio, me|utim, ne zagovara povratak u ’primitivno’ stanje, iako se iz nje-govih ranije navedenih napomena o geometriji mo‘e zaklju~iti kako u ovomkontekstu postoji ’izvorniji’, bolji prijevod za pojam ’primitif’ od ’primitivnog’iskustva koje smo izgubili kroz organizaciju percepcije. U kontekstu ’gledanja’stvari zahtijeva se premi{ljanje procesa aktualizacije slike. Kasni Virilio dodat-no je pojasnio razloge zbog kojih je industrijski model proizvodnje/percepcijemogu}e shvatiti kao ’pokretalo’ povijesti. Za sada }emo promotriti na~in na ko-ji se, prema Viriliju, slika aktualizira i to kroz razmatranje nekolicine autobio-grafskih napomena {to ih je iznio u ’L’horizon négatif’.

Poput Melau–Pontyja u posljednjem nedovr{enom djelu, Virilio se bavi ’vi-dljivim i nevidljivim’. Postavlja si pitanje kako ~ovjek — koji vi{e ne ‘ivi u svi-jetu izvornih geometara — percipira svijet? Posve je o~ito da mi vi{e nismosposobni za izravnu percepciju ili vi|enje, koji su tako sna‘no obilje‘avali iz-vorni prostor svakodnevice i duhovnosti. Situacija je danas posve obrnuta. ’Ne-posredna’ percepcija verzija je ’pre–gleda~kog’ modela proizvodnje — nepresta-nog gledanja ’istog’ od strane ’istog’. Pravo je vi|enje, stoga, vezano uz ne{to{to nije ’pre–gledano’. Pravo vi|enje dijelom je nevidljivo u~injeno vidljivim.’Postao sam stru~njak za trope, budu}i da sam nevidljivo nakanio u~initi vid-ljivim...’27 Nedvojbeno je kako je, u kona~nici, za Virilija nevidljivo prostor du-hovnosti koji je u~injen vidljivim kroz Krista i ono zajedni~ko/uobi~ajeno.

Za razliku od ne~ega {to bi po prirodi bilo skriveno, stvari u Virilijevu svi-jetu skrivene su samo zato {to vidljivo zasjenjuje ~ovjekovu percepciju. Poput’revolucionarnog’ Kristovog zahvata u pogled na stvari karakteristi~an za Za-padnu dr‘avu, u percepciji postoji duboko ukorijenjena potreba za propitiva-njem, podrivanjem ili, Virilijevim rije~ima, ’raskrinkavanjem’. To raskrinkava-nje nije, dakako, povezano s politikom revolucije, iako bi se Virilijevo zagovara-nje odre|enih ekologijskih zahtjeva moglo svrstati u njen okvir. Raskrinkava-nje je bli‘e proro~kom zna~enju vi|enja. U sljede}em navodu Virilio ga uspo-re|uje sa svojevoljnim sljepilom koje na razli~ite na~ine utje~e na sam procesvi|enja.

Ta vrsta vizualnog opipavanja parametri~kih ograni~enja stvari mo‘e seusporediti s drugom Brailleovom metodom. Na~in na koji sam vidio stvari di-jelom je bio obilje‘en svojevoljnim sljepilom. Odjednom sam po~eo vjerovati dase gledanjem ne mo‘e puno toga vidjeti, da je vi|enje prije svega proces okul-tacije, drevan proces u sklopu kojeg navika tra‘enja referentnih to~aka oblikujesliku svakodnevice; ne{to je za mene biralo obli~ja koja sam promi{ljao. ’^ovjekdobro vidi samo ono {to ve} nosi u vlastitom umu...’; ta maksima samo je pot-vrdila voljnu sastavnicu koja djeluje u pozadini uobi~ajenog vi|enja, ali me isto-

27 L’ horizon négatif, op. cit., str. 25.

118

vremeno ispunila nezadovoljstvom, mene za koga je vi|enje u bitnom smisluuvijek bilo povezano s otkrivanjem, neprekidnim raskrinkavanjem...’28

Virilijev pojam ’svojevoljno sljepilo’ mo‘e se protuma~iti kao sastavnica du-ge predaje o slijepcima koji vide mudrost tamo gdje dobrovidni ne vide ba{ni{ta. Vjerojatnije je, me|utim, da Viriliju nije toliko bitno sljepilo koliko poku-{aj da ~in vi|enja istrgne iz okova vidnog stroja. Drugim rije~ima, Virilio jevjerojatno bli‘i umjetniku koji stvari vidi na drugi na~in, nego kakvom mudra-cu, {to nimalo ne iznena|uje uzme li se u obzir Virilijeva povezanost s Klee-jem, Braqueom i Matisseom, iako valja dodati kako se Virilio u kona~nici oko-mio na umjetnike zato {to svijetu name}u ’ti{inu’ koja dodatno oja~ava ’vidnistroj’.29

Virilio se u svojim razmatranjima ~esto okre}e ljudima ~ije je iskustvo svi-jeta na neki na~in okrnjeno. Tako, primjerice, ’Estetiku nestajanja’30 zapo~injerazmatranjem ’piknolepsije’, bolesti koja nam puno govori o percepciji i vreme-nu. Piknolepti~ka iskustva karakterizira razlaz prostora i vremena u vidnomprocesu, {to za posljedicu ima bitno razli~it do‘ivljaj svijeta. Virilijevo osobnoiskustvo, o kojem govori sljede}i navod, svakako ima ne{to zajedni~ko s pikno-lepti~kim pogledom na stvari.

U spomenutom navodu iz djela ’L’horizon négatif’, Virilio govori o na~inuna koji se njegova percepcija svijeta razlikuje od uobi~ajenog pogleda. Ovdje ta-ko|er zamje}ujemo Virilijevo kontrastiranje dana{nje ’trivijalne geometrije’ igeometrije koja je kreativnija i koja je — iako to ovdje nije izrijekom nazna~eno— jasno skop~ana s ranim geometrima. Jo{ jednom je potvr|en i zaklju~ak pokojem se banalno preme}e u svoju suprotnost ~im nevidljivo postane vidljivo.Rije~ je o vidljivosti spomenutog op}eg mjesta/uobi~ajenog.

Odjednom su se preda mnom pojavili novi predmeti, bizarna obli~ja, iskr-zana, izbrazdana; po~eo sam zamje}ivati niz izraza koji su odjednom postalividljivi i ti motreni predmeti nisu vi{e bili banalni, nebitni, bezna~ajni nego supostali ekstremno raznorodni. Bili su posvuda, razasuti u prostoru, a ~itav svi-jet ispunili su novi oblici. Ugnijezdili su se u {upljinama najmanjih oblika. Bilisu poput neznane vegetacije koja je nicala oko mene. Industrijski predmeti li-{eni vrijednosti privremeno su se premetnuli u predmete izrazite slo‘enosti.Smje{taj predmeta poticao je bujanje novih egzoti~nih oblika, oblika koje nismozamje}ivali usprkos njihovoj razvidnosti. Navikli na trivijalne geometrije, savr-{eno zamje}ujemo krug, kuglu, kvadrat ili trokut, dok sve slabije zamje}ujemofine intervale, dodirne to~ke me|u stvarima, me|u ljudima.31

Odjeljak jasno ukazuje na jo{ jednu klju~nu sastavnicu Virilijeve percep-tualne sheme. Geometrija koja ga zanima ne bavi se dovr{enim oblicima, kakonapominje, nego ’intervalima, dodirnim to~kama’ iz kojih je izniklo obilje novih

119

28 Ibid., str. 28–29.

29 Vidi Paul Virilio, La procédure silence, Paris: Galiée, 2000.

30 Paul Virilio, The Aesthetics of Disappearance, prijevod Philip Beitchman, N. Y.: Semiotext(e),1991.

31 L’horizon négatif, op. cit., str. 18–19.

obli~ja. Kao {to je ve} re~eno vezano uz Epikura, temelj takve fizike ili fizikal-ne geometrije odnos je me|u predmetima, a poglavito predmetima u pokretu.Promatranjem specifi~nih izraza predmeta svaki predmet postaje jedinstven,{to pak ’gledatelja’ prisiljava da vidi, a ne samo ’pre–gleda’. Gledanjem interva-la ili prostora stvaramo op}e mjesto na kojem }e se predmeti pojaviti. Drugimrije~ima, ’intervali’ su trajanje koje ’stvara’ vrijeme za promi{ljanje.

Virilio, stoga, nije toliko usredoto~en na analizu predmeta koliko na raz-matranje intervala izme|u i unutar predmeta. Kao {to }emo vidjeti, s ubrzava-njem predmeta intervalno vrijeme, vrijeme izme|u ljudi i stvari slabi, a s uru-{avanjem intervalnog vremena predmeti gube svoje kreativno, bizarno, egzo-ti~no obli~je i vra}aju se svijetu industrijske proizvodnje. Slabljenjem interval-nog vremena ja~a vrijeme kao ne/zgoda. Druga~ije re~eno, stvarno vrijeme iprostor za Virilija poostaju ’realno vrijeme’.

Sukladno tomu, isti~e Virilio, percepcija je binarni oscilator koji iz oblikaprelazi u protu–oblik i natrag u oblik. Uvijek kreativan, protu–oblik odabirenestajanje. Na vidjelo ga iznosi samo percepcija, ali uvijek na trenutak. Takospomenuto svojevoljno sljepilo postaje svojevoljna usredoto~enost na ’prazninu’me|u predmetima.

Tako sam do{ao do dvije razvidnosti: razvidnosti eksplicitnog i razvidnostiimplicitnog, pri ~emu me potonja neodoljivo privla~ila, ali i intrigirala; pogledna me|u–svijet bio je izrazito krhak, slika providnosti svoju je opstojnost u pot-punosti dugovala ~inu percepcije, protu–oblik se pojavljivao samo za trajanjatog ~ina, da bi ve} u sljede}em trenutku oblik povratio vlastitu snagu i zasjenioprazno polje, percepcijom otkrivenu dubinu. Vid je postao fenomen svojevoljnogfokusiranja, nalik kameri; na meni je da odaberem ciljani predmet i da ga za-dr‘im kako bih ga mogao promatrati u punoj o{trini njegovih obrisa; ~im na-pustim to ciljanje u dubinu, u protu–oblik, u providnost, oblik ponovo postajejasan i posve prirodan, a ranije motrena praznina propada.32

Iako Virilio model percepcije izla‘e kroz poredbu s kamerom, ciljanje semo‘e dovesti u vezu s pu{kom ili topom. Kao {to i sam Virilio napominje, fran-cuski glagol ciljati mo‘e se prevesti i kao ’line of faith...’. To je putanja Virili-jeva mi{ljenja na kojoj se prepli}u Bog, rat i kultura, sastavnice jedinstvenefenomenologije percepcije koja gradi moderno i postmoderno poimanje vremenai prostora.

Kasnija Virilijeva razmatranja takozvane fenomenologije percepcije uteme-ljena su na ’Logici percepcije’33 Irvina Rocka, a poglavito na njegovim zamjed-bama o estetici anortoskopskog vida skop~anog sa ’su‘enim’ vidom objektivakamere. Su‘avanjem vidnog polja, objektiv kamere uspostavlja granice vidlji-vosti i na~in na koji ’objektifikacija’ uop}e postaje mogu}om. Fizikalni parame-tri vida Viriliju su va‘ni i stoga {to tehnologija vidnog stroja nadilazi ’prirodne’brzine unutar kojih se vi|enje zbiva. Vi{e od {ezdeset sli~ica u sekundi za ve-

120

32 Ibid., str. 21–22.

33 Irwin Rock, The Logic of Perception, Cambridge: MIT Press, 1983.

}inu ljudi rezultira mutnom slikom. Jednako tako, na{em je mozgu potrebnominimalno dvadeset milisekundi da bi razaznao sliku. Izvan spomenutih ogra-ni~enja ’nema se {to vidjeti.’34

Doga|aji na toj ’nultoj to~ki vidljivosti’ ili to~ki ’bezperceptivne percepcije’nepoznanica su kako za vidi–telja, tako i za Virilija. U toj modificiranoj Gestaltperspektivi, fenomenologija izravnog odgovora na podra‘aj jednostavno nijeupotrebljiva. Percepciju uvijek posreduje njeno vlastito sljepilo. Drugim rije~i-ma, {irenjem objektiva sve vi{e predmeta ulazi u vidokrug, ali cjeloviti predmetipak nije mogu}e ’sagledati.’ Virilio to naziva ’gibanjem vlastitog sljepila’.

Postoje, me|utim, dva na~ina na koje Virilio opisuje proces uobli~avanjaslike. Prvi je skop~an s Bergsonom i njegovom teorijom o vremenu koje unosi’virtualnu’ sastavnicu u proces nastanka sada{njosti. Drugim rije~ima, sada{-njost kao doga|aj valja — prema Bergsonu — razmatrati u pojmovnim okviri-ma koje nam name}u doga|aji iz pro{losti koji su, po definiciji, dovr{eni. Do-ga|aj, stoga, dijelom postaje spoznatljiv kroz re–prezentaciju i sje}anje. Taj pro-ces je virtualan ili, ako ni{ta drugo, ima virtualnu dimenziju. Doga|aje u jed-nakoj mjeri spoznajemo ’virtualno’ koliko i ’aktualno’ ili konkretno. Slijedi Vi-rilijev opis koji se nadovezuje na spomenuti nulti stupanj vi|enja.

Brojni eksperimenti poku{ali su znanstveno analizirati razloge zbog kojihje takvo vi|enje neu~inkovito, ali nikada se nisu razmatrali prirodu bezpercep-tivne percepcije. Nulta to~ka vidljivosti postala je zagonetkom, ne samo po pita-nju prostora slike, nego i vremena potrebnog za njenu izravnu percepciju, re-alnog vremena kontemplacije tijekom kojeg se ’aktualna’ ili konkretna slikanazrijeta kroz objektiv povezuje s ’virtualnom’ slikom odgo|enog tuma~enjakoje dovr{ava i upotpunjuje oblik percipiran pokretom oka, ’pra}enjem’ koje jeklju~na sastavnica kontemplacije.35

’Realno’ je ovdje interpretativno sjedinjavanje ’konkretnog’ i ’virtualnog’.’Virtualno’ o kojem je ovdje rije~ jo{ uvijek nije demon u kojeg }e ga Viriliopretvoriti u okviru ’Realnog vremena’. Kao {to }emo uskoro vidjeti, Virilio nijebio osobito zadovoljan takvim pristupom. ’Virtualno’ }e biti protjerano s pozor-nice, {to }e u kona~nici imati velik utjecaj na Virilijevo poimanje krajobrazadana{njice. Ako je, naime, virtualno sastavnica nultog stupnja percepcije, post-moderna se name}e kao nu‘na sastavnica istra‘ivanja logistike percepcije. Tajzaklju~ak mnogima je promaknuo zbog prepostavke po kojoj ’konkretno’ jest’realno’. To, me|utim, kod Virilija nije slu~aj. Ako je ’virtualno’ onaj dio koji’nedostaje’ kontemplaciji, onda se s njime ne mo‘e izi}i na kraj tako {to }e gase u sklopu napada na kontemplaciju proglasiti ’nestalim u akciji’.

To je pravac kojim i Virilio kre}e nedugo nakon pojave ’virtualnog’ — do-du{e kratko i neobi~no ‘ivopisno. Ubrzo se vratio ufanju i vjeri koji su nadom-jestili odve} ‘ivahnu virtualnost. Drugim rije~ima, u nastajanju ’realnog’ nadi-la‘enje sljepila mo‘e se posti}i bilo virtualizacijom intervala izme|u ’konkret-nog’ ili ispunjavanjem tog intervala ’vjerom’ i ’ufanjem’ koji vi|enju pru‘aju

121

34 Paul Virilio, Landscape of Events, prijevod Julie Rose, Boston: MIT Press, 2000, str. 40.35 Ibid., str. 38–39.

’konzistentnost.’ Na tom kri‘anju percepcijske ceste, svojevrsnog puta premaDamasku, izbor je jasan ili, ako ni{ta drugo, pojednostavljen.

Ako, dakle, brzina omogu}ava vi|enje, uvi|anje — odnosno pronicanje, ane puko razgledavanje stvarnosti — to je stoga {to je dio perceptualne vjere,o~nog ufanja koje je neodvojivo od na{e svijesti. ’Ufanje’ ili ’‘udnja’: izbor {toga nudi razgranata staza percepcije, jasan je; {to spremnije jurite ususret pri-zorima koji se odvijaju pred va{im o~ima, to }e va{a egzistencija biti konzisten-tnija. Va{a egzistencija odjednom postaje srodnom okolini u koju vjerujete... Usuprotnom slu~aju, vrlo brzo }ete zaglaviti u dogmatizmu privida koji nije bit-no razli~it od autizma.36

Put ‘udnje uvijek je bio te‘ak i njime ne}emo krenuti. Poku{aj pronicanjapredmeta, svih tih odbljesaka, dijalekti~kih ili ne, ~ovjeku }e — napominje Vi-rilio — dokinuti ~ula. Polaritet ’konkretnog’ i ’virtualnog’ obnavlja se izme|u’vjere’ i ’‘udnje’, a Virilijeva misao meandrira izme|u dva pola. Valja, me|u-tim, re}i kako je ta misao izrazito virulentna pa ’vjera’ i ’konkretno’ postajuznacima ’dobra’, dok ‘udnja’ i ’virtualno’ preuzimaju ulogu zlog blizanca. To jedinamika koja le‘i pred kiberneti~kim svijetom, no da bismo do tamo stigli,moramo ’vidjeti’ {to se doga|a kad brzinu promatramo u kontekstu krajobrazadoga|aja u kojem su doga|aji dio einsteinovske revolucije.

E=mc2

Pribli‘avanje o~nog ufanja i brzine u dana{nje vrijeme rezultira stvaranjem ne-~ega {to Virilio u ’Informacijskoj bombi’37 naziva ’Transobzornom optikom go-lemih razmjera’. To je i razlog postojanja teorije vizualizacije koja, kao {to je toza Newtona ~inila teorija optike, definira novu znanost. U ovom slu~aju zna-nost je virtualizacija, a optika je Einsteinova.

Einstein ili, to~nije, njegova slavna jednad‘ba, igraju va‘nu ulogu u — zaVirilija — va‘nom historijskom procesu koji vodi prevlasti vremena nad prosto-rom, virtualnog nad konkretnim i, na kraju, stvarnim. Njegov je korijen u jed-na~enju energije, mase i svjetlosti. ̂ ovjek bi taj kratki historijski hod mogaozamisliti kao prela‘enje tvari i energije u svjetlost.

Ponavljaju}i revoluciju u fizici, Virilio isti~e kako ni u kom slu~aju nismouklonili apsolute. Apsolut brzine svjetlosti je sveprisutan.

Vrijeme (trajanje) i prostor (prote‘nost) u dana{nje su vrijeme nezamislivibez svjetlosti (granice brzine), kozmologijske konstante brzine svjetlosti, jedneapsolutne filozofijske kontingencije koja je — s Einsteinom — nadi{la apsolutnizna~aj {to su ga ranije Newton i mnogi prije njega pripisivali prostoru i vreme-nu.38

122

36 Ibid., str. 41–42.37 Paul Virilio, The Information Bomb, prijevod Chris Turner, N. Y.: Verso, 2000.38 Open Sky, op. cit., str. 13.

Kroz prizmu te ’kozmologijske konstante, Virilio razmatra pro{lost, sada{-njost i budu}nost, o ~emu }e biti rije~ u nastavku. Ne{to kasnije, vratit }emose novim prostornim odnosima koji se pojavljuju u mi{ljenju ’starog’ geometraVirilija, kao i krajobrazu po~ivali{ta/(ne)zgoda koji obilje‘ava sada{njost.

Kad je rije~ o kozmologijskoj konstanti, prili~no je lako prona}i ’izvor vje~-nog ‘ivota’ ili barem one koji su se njime okoristili. Rije~ je, dakako, o fotoni-ma. Foton je vje~ni ’djeli} tvari/energije’. Na subatomskoj razini pro{lost nijemogu}e razlu~iti od budu}nosti. Moglo bi se re}i da ~estice ‘ive u vje~noj sa-da{njosti, iako bi to~nije bilo re}i da na toj to~ki dolazi do uru{avanja konceptavremenskog kontinuuma. Usprkos tomu, revolucija u fizici predstavlja znakovitpomak, ne samo po pitanju izvori{ta, nego i kad je rije~ o prirodi vremena kaometafizici ’sada{njosti’.

I{~ezavanje vremenskog kontinuuma mogu}e je shvatiti na vi{e razli~itihna~ina. Virilio ga ponekad motri u kontekstu supostojanja pro{losti i sada{njo-sti gdje pro{lost u potpunosti paralizira sada{njost. Takav pristup sa‘et je ure~enici, ’povijest se razbila o zid vremena.’39 Kultura u tom kontekstu uzmi~epred vlastitom budu}nosti te uto~i{te nalazi u minulim na~inima ‘ivota. Na-me}e se zaklju~ak kako je to, barem dijelom, Virilijevo osobno rje{enje za prob-lem ’realnog vremena’, s obzirom da s osobitom naklono{}u govori o razdob-ljima tijekom kojih je pro{lost utjecala na sada{njost. Moglo bi se tako|er do-dati kako je rije~ o tipi~noj reakciji intelektualaca kojima su minuli diskursiizrazito dragi, ako ni zbog ~ega drugog, onda stoga {to ba{tine tradicionalnevrijednosne pretpostavke ~ak i kad su kriti~ni prema socio–kulturalnom svije-tu. Kao osobit pristup problematici ’realnog vremena’, takav Virilijev stav po-vezan je s prostornim kontinuumom koji ga neobi~no privla~i, a toj }emo setemi vratiti pri razmatranju geografijskog koncepta ’po~ivali{ta’.

Ipak, shva}anje prema kojem ’realno vrijeme’ predstavlja prepreku za je-dan dio vremenskog kontinuuma tako {to isklju~uje budu}nost, u biti je ne-odr‘ivo. Njegova slabost le‘i u prirodi fizike na kojoj se temelji einsteinovskarevolucija. Evo kako Virilio pi{e o toj temi u jednom od ogleda u knjizi ’OpenSky’. Ako je suditi prema francuskom naslovu djela ’Escape Velocity’, djelo ’O-pen Sky’ razmatranje je zbivanja izvan parametara globalne perspektive, kojasvoj jasan izraz nalazi u kori{tenju ’zida’ kao granice ili obzora. Naime, bitperspektive ’Realnog vremena’ upravo je izostanak takvih obzora, kao i tla.

Kod Einsteina, sada{njost je ’sredi{te vremena’; pro{lost izvornog velikogpraska nije, niti znanstveno mo‘e biti, to staro sredi{te. Pravo sredi{te uvijekje novo, sredi{te je stalno ili, to~nije re~eno, ’sada{njost’ je vje~na prisutnost.40

Prevedena u tehni~ki rje~nik, ’vje~na prisutnost’ prema Virilijevim rije~ima’ubija sada{nje vrijeme tako {to ga odvaja od njegova ovdje i sada u korist ne-kog nejasnog drugdje koje vi{e nema nikakve veze s na{om ’konkretnom pri-sutno{}u’ u svijetu...41 Iako je rije~ o va‘nom element nadila‘enja ’konkretnog’,

123

39 Landscape, op. cit., str. xii.

40 Open Sky, op. cit., str. 136.

41 Ibid., str. 10–11.

u toj verziji Einsteinove revolucije nije, dakle, toliko bitno {to je svaki sat urelativnom odnosu prema ostalim satovima. Prava promjena nastupa tek kadse ta pretpostavka zdru‘i s neprekidnim zapo~injanjem ’sada{njosti’, izvan fik-snih referentnih to~aka protezanja i trajanja.

^ini se da u toj analizi Virilio nije oti{ao dovoljno daleko. ̂ ini se, naime,da se suvremeni poku{aji razumijevanja svemira zasnivaju na uklanjanju svihkoncepata vremena kao relevantnih sastavnica. U odjeljku Stephena Hawkingakoji slijedi, predstavljena nam je takozvana ’jednad‘ba svemira.’ Iako ni samHawking ne tvrdi da je takvo shva}anje realno u konvencionalnom smislu,ipak je rije~ o zadivljuju}oj zamjedbi.

Wheeler–DeWitova jednad‘ba bliska je neovisnosti valne funkcije �. Mo‘eje se shvatiti kao Schrödingerovu jednad‘bu za svemir. No, vrijeme kao uvjetizostaje, budu}i da valna funkcija nije eksplicitno ovisna o vremenu.42

Hawking i Penrose razmatraju pitanje otvorenog i zatvorenog svemira, tepitanje o postojanju ili izostanku granice. Iako je posve jasno da se ni{ta odspomenutog ne mo‘e primijeniti na razini svakodnevice, jasno je uo~ljivo da tikoncepti predstavljaju veliku opasnost po Virilija. Kad se — u svijetu u kojemje brzina svjetlosti granica — vrijeme isklju~i iz valne jednad‘be, sama bit pro-te‘nosti i trajanja dolazi u pitanje. Kao posljedica, svijet postaje ravnodu{anprema vlastitom ’‘ivljenom iskustvu’ i oslanja se na metriku koja postaje funk-cijom udjela mase i energije. Evo jo{ jedne ina~ice spomenute jednad‘be, u ko-joj � predstavlja podlogu, sam svemir koji u svoje mjesto ili, kako pi{e Virilio,svoje ’po~ivali{te’ nalazi u materiji.

L se naziva valnom funkcijom svemira. Postoje li polja materije û, valnafunkcija ovisit }e o vrijednostima û u �. Ona, me|utim, ne}e eksplicitno ovisitio vremenu jer u zatvorenom svemiru nema jedinstvene vremenske koordina-te.43

Ovdje se jo{ jednom isti~e kako vrijeme nije determinirana varijabla u val-noj funkciji. Va‘na su, me|utim, ’polja materije’, koja nedvojbeno ~ine sredi{njipojam teorije op}e relativnosti. Rije~ je, u biti, o nerije{enom pitanju utjecajamaterije na prirodu svemira. Postavlja se, naime, pitanje rezultira li ’tamnatvar’ {irenjem ili su‘avanjem svemira. Usprkos ’neutrinskim’ otkri}ima u rud-niku na sjeveru Ontarija, odgovor jo{ nije prona|en.

U ovom slu~aju problemati~no je prije svega pitanje gravitacije koje, kao{to je poznato, jo{ uvijek nije razrije{eno na polju kozmologije. Za Virilija jegravitacijska sila ono {to zemlju razlikuje od ’otvorenog neba’ unutar kojeg jegravitacija suspendirana brzinom bijega.

Unutar spomenute kozmologije, Virilio se suo~ava s nekoliko problemati~-nih pitanja. Prije svega, ~ini se kako ’sada{njosti’ treba tra‘iti izvan okvira uo-bi~ajenog vremenskog kontinuuma. Ovdje, me|utim, nije rije~ o smije{tanjuvremena u okvir relativnosti nego o bitno radikalnijoj teoriji u sklopu koje uop-

124

42 Stephen Hawking i Roger Penrose, The Nature of Space and Time, Princeton: Princeton Uni-versity Press, 1996, str. 82.

43 Ibid., str. 81.

}e ne postoji determinirana vremenska varijabla. U svakom slu~aju, jednad‘beovisne o vremenu zamijenjene su jednad‘bama koje ovise o ’materiji’, ~ime jesvemiru pripisana geometrija. Time je, u neobi~nom obratu, pad iz vremena u’realno vrijeme’ istovremeno zna~io povratni pad u geometriju i gravitaciju.

Ovdje je, u sa‘etom obliku, izlo‘ena povijest svijeta iz geometrijske per-spektive. Kao {to je ranije nazna~eno, ta povijest za Virilija zapo~inje s izvor-nim geometrima koji su neznani, ali su nam podarili svijest o ’op}im mjesti-ma’. Njih je, pak, zasjenila euklidska revolucija. Euklid i njegov filozofijski par-njak René Descartes, ustanovili su vrijeme i prostor ili prote‘nost kao temeljemodernog svijeta. Time su polo‘ili temelje za razvoj znanosti, ali i umjetnostikoju Virilio kasnije shva}a kao Quattrocento. Tu su pak geometriju, kao {to jedobro znano, kasnije zasjenile ne–euklidske geometrije.

No ~ak }e i te geometrije do‘ivjeti preobrazbu u suvremenoj kozmologiji.Upravo to pitanje u sredi{tu je rasprave Hawkinga i Penrosea, s obzirom da seunutar svake kozmologije name}e pitanje geometrije univerzuma. Zamislitevalnu funkciju �, o kojoj je ranije govorio Hawking, kao polje materije. Dio togpolja, jedan aspekt njegova faznog prostora, mo‘e se shvatiti u okviru euklid-ske geometrije. ’Svijet’ je tada shva}en kao jedna od varijanti normalnog sva-kodnevnog iskustva. No dio tog polja ima oblik lorentzovskog prostora. Loren-tzo–de Sitterova metrika zahva}a u onaj dio prostora koji Euklidova asimpto-ti~ka metrika uop}e ne pokriva.44 Uvjetno re~eno, rije~ je o prostoru koji senalazi izvan ~ovjeku vidljivog svjetlosnog spektra. Na tragu pojmovnika koji ra-bimo u ovom tekstu, moglo bi se re}i kako je spomenuti prostor jedan oblikvirtualnosti. Jo{ jednom valja naglasiti kako te geometrije nije mogu}e tek takoprenijeti u prostor svakodnevice, ali je nedvojbeno da razdru‘ivanje kartezijan-skih koordinata u bezgrani~nim sistemima revolucionira poimanje svemira ipolo‘aja svijeta.

Penrose prigovara Hawkingovoj argumentaciji koja se zasniva na konceptutakozvanog ’vrtlo‘nog prostora’.45 No bez obzira o kakvom je prostoru rije~,svaki fazni prostor svodi se — bilo kroz valnu ili nelinearnu jednad‘bu — navalni oblik. Virilija, dakako, takva kozmologija ne zadovoljava. [tovi{e, Virilioje ba{tinik drevnog skepticizma prema ’tvorcima kozmologija i poplava’ ili ’t-vorcima svijeta’, skepticizma koji se u sedamnaestom stolje}u javio me|u broj-nim pobornicima Crkve.46

Sukob koji se zasnivao na geometrijskoj diobi opreka lijevog i desnog ustu-pa mjesto osovini stereoskopske simetrije realnog vremena, koja revolucionirapovijesno vrijeme i kulturu nacija tako {to ~itavu trenutnu zbilju pretvara uvalni oblik.47 Ako se geometrija svakodnevice, da i ne spominjemo stariju revo-

125

44 Ibid., str. 84–85.

45 Ibid., str. 105.

46 Pablo Rossi, The Abyss of Time, prijevod G. Cochrane, Chicago: University of Chicago Press,1984, str. 72.

47 The Information Bomb, op. cit., str. 120.

lucionarnu tradiciju lijevog i desnog, mo‘e pretvoriti u valni oblik, onda smonedvojbeno suo~eni s ’revolucijom’. Valni oblik osigurao je uspon ’Realnog vre-mena’.

Upitno je mo‘e li Virilio odbaciti ~itavu fiziku dvadesetog stolje}a, a time itemelje fizike dvadeset i prvog, {to se jasno o~ituje u nelagodi koju osje}a kadse bavi valnim oblikom. U~injena {teta nije, me|utim, potpuna budu}i da sepod njegovim sna‘nim utjecajem ’sve ~vrsto rastvara u zrak’ ili u svjetlo. To seupravo zbiva s gravitacijom i materijalnim svijetom.

Einsteinova jednad‘ba u pravilu se izla‘e kao energija supostavljena brzinisvjetlosti i masi, ali je se jednako tako mo‘e izlo‘iti s masom ili svjetlo{}u nalijevoj strani. To je Virilijeva logika. Promotrite ovaj zapis: M=e/c2. Ovdje sematerija/masa pretvara u valni oblik, a ’~vrsti’ svijet ustupa mjesto virtualnom.

Materija–vrijeme ~vrste geofizikalne stvarnosti mjesta uzmi~e pred svjetlo-sno–vremenskom virtualnom stvarno{}u koja mijenja zna~enje same trajnosti(durée), {to pak uzrokuje akceleraciju, ubrzavanje ~itave stvarnosti: stvari, ‘i-vih bi}a, dru{tvenih i kulturalnih fenomena.48

Bergsonovska trajnost preboli~uje se u svjetlosni interval, u ’ekspozicijske’intervale i sve se vi{e udaljava od iskustva vremena u njegovu pro{lom, sada{-njem i budu}em obliku. Promjene u vremenu poga|aju i tjelesni svijet. Nesta-nak mase/materije, same potke svakodnevice, klju~na je to~ka optu‘be protivpostmodernog kiberneti~kog svijeta. Tjelesni svijet uzmi~e pred digitalnim svi-jetom ekrana. Ne treba ni re}i da svako ubrzavanje najavljuje nezgodu.

Gubitak mase u korist energije i svjetla podrazumijeva i gubitak ’gravitaci-je’, bilo da je rije~ o ’na{oj te‘ini’ ili ’gravitacijskoj sili Zemlje’.49 Pretvaranjematerije u svjetlost pra}eno je ’dvostrukim padom’, ne samo u spomenutomtradicionalnom smislu, nego i u smislu ’nestanka same mase svjetla’.50 Ovdjese suo~avamo s revidiranom teologijom pada/izgona, ali ne onog iz raja, nego iz~itavog planeta. Za Virilija je to logi~an kraj procesa zapadanja tijekom kojegamaterija i masa implodiraju u ’evakuirano’ fizikalno polje svedeno na su~eljaZemlja — Zemlja.

Ovdje je mogu}e zamisliti ’krajobraz’ ili ’teoriju polja’ koji bi nadomjestilitradicionalnu geografiju. Polje nije na~injeno od ’fizi~kih’ dimenzija, nego oddoga|aja koji se zbivaju u ’ne/zgodi vremena’. Drugim rije~ima, doga|aji su pu-ke ne/zgode interaktivnosti valnog oblika, kako ga definira kozmologijska geo-metrija. Ta ’podloga’ nastala je savezom ’konkretnog’ i ’virtualnog’ u intervalukoji ozna~ava ’otpu{tanje’ podloge. To~nije re~eno, Virilio je pri odre|ivanju’doga|aja’ umjesto ’konkretnog’ — koje je ’proizvod’ procesa — trebao zdru‘iti’realno’ s ’virtualnim’. Bilo kako bilo, obla komora uspostavlja se kao postmo-derno polje u kojem vremenski nepromjenjive interakcije ostavljaju tragove u

126

48 Ibid., str. 115.


50 L’horizon negatif, op. cit., str. 170.

obliku derridaovskog preostatka ili, sukladno izlo‘enoj kozmologiji, ostatka beztraga. Doga|aj se dogodio, ali mu se gubi trag, ako je trag ikada i postojao.

Evo kako to Virilio izra‘ava, kroz usporedbu s ne~im {to sam naziva Quat-trocentom, u glazbenoj ina~ici valnog oblika.

Umjesto da konkretnu perspektivu opti~ke prisutnosti Quattrocenta supo-stavi virtualnoj perspektivi elektro–opti~ke tele–prisutnosti, realno–vremenskaperspektiva telekomunikacija kombinira te dvije sastavnice te stvara ’efekt po-lja’ u kojem konkretno i virtualno zajedni~ki stvaraju novu vrstu otpu{tanja,razli~itu od ’zvu~ne kulise’ muzi~kih linija sa srednjim i niskim tonovima.51

Koju god formulaciju odabrali, posljedica je uni{tenje vremenskog kontinu-uma. ^im prostor/vrijeme, ~etvrta dimenzija, provale u prostor materijalnostisvijeta, sve se pretvara u svjetlost, a vrijeme postaje ’tele–prisutnost’.

Pro{lost, sada{njost i budu}nost — stara tro~lana razdioba vremenskogkontinuuma — ustupa prvenstvo neposrednosti tele–prisutnosti koja je naliknovom tipu otpusta. Rije~ je o otpustu koji nije materijalan, nego doga|ajan; unjemu ~etvrta dimenzija (ona vremenska) odjednom nadomje{ta tre}u: materi-jalna sastavnica gubi geometrijsku vrijednost ’djelatne prisutnosti’ i povija seaudiovizualnoj komponenti ~ija samostojna ’tele–prisutnost’ bez problema po-ra‘ava prirodu ~injenica.52

Geometrija svakodnevice sada ima svoju vremenski nepromjenjivu budu}-nost u ’mjestu ne–mjesta teleakcije’.53 Teleakcija preuzima primat kao nepre-kidna prisutnost/sada{njost digitalnog svijeta. Vrijeme je zgusnuto u zoni sa-da{njosti nalik crnoj rupi koja ne dopu{ta budu}nost ili pro{lost. ’Vje~na’ sa-da{njost nadomije{ta vje~nost. Svi postajemo fotoni ili smo, ako ni{ta drugo,podvrgnuti u~inku ’fotona’. Na{ interval kretanja jest onaj blje{tave svjetlosti,sunca, ekrana. Time sve teorije ’posada{njenja’ postaju kli{eji ’‘ivota u brzojtraci’ za ’generaciju sada{njosti’.

To je u~inak teletehnologija realnog vremena: one ubijaju ’sada{nje’ vrije-me tako {to ga izoliraju od njegova ovdje i sada u korist nekog zamjenskogdrugdje koje vi{e nema nikakve veze s na{om ’konkretnom prisutno{}u’ u svi-jetu, nego je to drugdje ’diskretne teleprisutnosti’ koja ostaje potpuni miste-rij.54

Kao {to napominje Virilio, misterij je nerje{iv. On, dakako, mora biti takav,budu}i da je napetost u Virilijevim djelima uglavnom skop~ana s ’misterijem’koji ~ini klju~nu sastavnicu religijske optike. Virilio vrluda kulturom koja nudimost izme|u digitalne kulture i — u njegovu slu~aju — starije kr{}anske tra-dicije misterija. U tom je smislu i sam dio duge francuske tradicije koja obuh-va}a Jacquesa Ellula i Teillarda de Chardina.

127


52 Ibid., str. 118.


54 Ibid., str. 10–11.

Ovdje se osje}a i prisutnost Heideggera. Uzmite, primjerice, za~udnu bli-skost s Virilijevim mi{ljenjem u sljede}em odjeljku Uvoda u metafiziku.

U vrijeme kad je i najzaba~eniji kutak zemlje pokoren tehnologijom i otvo-ren ekonomskom izrabljivanju; kad se svaka zgoda, bez obzira gdje se i kadadogodi, mo‘e podijeliti s ostatkom svijeta najve}om mogu}om brzinom; kad seubojstvo kralja u Francuskoj i simfonijski koncert u Tokiju mogu ’istovremeno’pratiti; kad je vrijeme postalo puka brzina, trenutnost i istovremenost, a vrije-me kao historija nastalo iz ‘ivota ljudi; kad se boksa~a smatra ponosom nacije;kad se milijunske masovne skupove smatra trijumfom — tada, da tada se, usvoj toj vrevi, postavlja pitanje koje nas progoni poput utvare: ̂ emu? — Kamo?— I {to tada?55

’Utvara’ vi{e ne progoni Europu, kao u Marxovo vrijeme, nego ~itav svijet.Ona za Virilija poprima oblik ’paranoidne Amerikanke’ Jane Houston koja ‘iviu svenadziranom poljobrazu u kojem se ‘ivot opti~ki u~itava u ’realno vrije-me’.56 Poljobraz nije uokvireni obzor kontejnera nego rasipanje u ’otvorenomnebu’ elektroni~kog nadzora. On, me|utim, ba{tini heideggerovsku dosadnost,s obzirom da vrijeme postaje ’bezdoga|ajno’ podno{enje prola‘enja. Ovdje, me-|utim, nema doga|ajnog obzora, a time niti metafizike bi}a. Samo ’pitanje’ipak ostaje kao svojevrstan derridaovski preostatak. Ili, kako bi to rekao Hei-degger: utvara vodi od/putem pobo‘avanja bogova do posada{njenja. Za Virilija,utvara nas vra}a Bogu.

Dvije supostavljene strane susre}e se, dakle, u pitanju vje~ne sada{njosti.Postoje dva pravca. Jedan je pravac zlog demona ili Maxwellova demona ilimanje demonske Jane, ili boksa~a, koji ’‘ivi’ u ’Realnom vremenu’ teleakcije.U sklopu njega ~ovjek kroz neprekidni nadzor prati pad malog vrapca. Drugipravac, dakako onaj Bo‘je kozmologije, jedna~i teleprisutnost digitalne kultureu ’su–prisutnosti’ svih doga|aja na u krajobrazu nadziranih iz nebeske per-spektive. Bog za Virilija postaje suparnik ’Realnog vremena’ kao njegovoobrnuto drugo. Oba su globalizacije vje~nosti/su–prisutnosti.

Za Boga, povijest je krajobraz doga|aja. Za njega se ni{ta ne zbiva perio-di~ki, s obzirom da je sve su–prisutno.57

Budu}nost je, stoga, ili u rukama ameri~kih astronauta, koji Boga motre izkapsule ili biv{ih sovjetskih kozmonauta za koje Bog uop}e ne postoji. Objeina~ice su teorije polja. Obje su onostrane teorije. Obje su ina~ice napetosti iz-me|u svetog i svjetovnog, koja obilje‘ava velik dio francuskog mi{ljenja. Objesu odre|ene napredovanjem tehnologija realnog vremena i napredovanjem teh-nologijske volje.

128

55 Martin Heidegger, An Introduction to Metaphysics, prijevod Ralph Manheim, New Haven: Ya-le University Press, 1974, str., 37–38.


57 Landscape of Events, op. cit., str. x.

Globalizacija

Povratak na zemlju osigurao je uspon teorijama globalizacije. Uz odsutnostgravitacijskog polja svakodnevice, suo~en s ’otvorenim nebom’ i propa{}u ’teo-logijskog vi|enja’ i ’konkretnih perspektiva’, vid, u~inak svjetla, postaje poljo-brazom ’realnog vremena’. Time je ozna~en potpuni uzlazak vidnog stroja ilizaslonske optike. ^ovjek ulazi u prostor Transhorizontalne Optike GolemihRazmjera ili ne~ega {to Virilio opisuje kao ’popri{te svekolike (strategijeske,ekonomijske, politi~ke...) virtualizacije.’58 Digitalna kultura postaje kiklopskooko; svojevrsno gargantuovsko CBS oko koje je utisnuto u samo ’lice zemlje’.Ili, kako pi{e Virilio, ’... kona~na globalizacija: globalizacija pogleda jednogoka.’59 Rije~ je o jednoj vrsti super panoptikona koji nadilazi okvire para pro-matra~/promatrani. Nije to geometrija sredi{ta i periferije Michela Foucaulta,nego prije jedna podloga koja ‘ivi orbitalnim ‘ivotom, neobi~ni gula{ od o~nihjabu~ica/stanica koje u sebi stvaraju vidno polje.

Dominantni kod globalizacije nije, stoga, umre‘avanje, niti ekonomijskirast, niti globalno {irenje terorizma. Valja ga tra‘iti u virtualizaciji vidnog stro-ja. Ta virtualizacija po~iva na opreci ’konkretno/virtualno’ koja presijeca pro-stor ’stvarnog’ i stvara ’u~inak stvarnosti’.

...[za globalizaciju] je danas od presudne va‘nosti da djeluje na rascjep uprimarnoj stvarnosti kroz razvoj stereo–stvarnosti na~injene, s jedne strane, odkonkretne stvarnosti neposrednih pojavnosti i, s druge, od virtualne stvarnostimedijskih trans–pojavnosti.

Sve dok taj ’u~inak stvarnosti’ ne postane sveprihva}en kao op}e mjesto iline{to svakodnevno, ne}e se mo}i govoriti o globalizaciji.60

’U~inak stvarnosti’ pretvara opti~ke intenzitete u trans–pojavnost i stvaraizbuljeno oko. Dok Virilio to naziva pojavljivanjem ’informacijske bombe’, vje-rojatnije je rije~ o svjetlosnom vektoru koji eksplodira kako bi umaknuo starimvektorima ’konkretnog i realnog’. Evo, dakle, virtualnosti pod krinkom naju-glednijeg me|u eksplozivnim nebeskim tijelima, gospodina Zlatnog Sunca, ka-ko ga imenuje jedna dje~ja pjesmica.

Vra}amo se i kozmologiji Williama Blakea koji nam nudi mra~an izbor iz-me|u sunca Johna Lockea kao zlatnog nov~i}a i sunca kao prizora Ezekijeloveognjene ko~ije. Virilijeva ina~ica te zastra{uju}e simetrije le‘i u izboru izme|uapokalipse realnog vremena i Bo‘jeg vremena. Kompasima oboru‘ani noviNewtoni koji u Photoshopu iscrtavaju svijet ne–kartezijanskih koordinata na-suprot Kristu svakodnevice koji je davno platio kaznu — nikakav brak raja ipakla. Tako barem stvari izgledaju u Virilijevoj verziji globalizacije.

Ipak, apokalipti~ki obzor, katastrofi~na teorija napadanja i zarobljavanjakulture u kojoj ‘ivimo, ne uklapa se posve u klasi~ni binarni rasplet. Ne–eu-klidsko polje jo{ je daleko od ravnovjesja. Biologija Renéa Thoma slijedi metri-

129



60 Ibid., str. 15.

ku kvantnih geografija koje odoljevaju povratku Newtonu i Bogu.61 Polje nenestaje u ’brzini bijega’ nego na svome putu stvara otpust koji zaustavlja ne-stajanje svijeta. Pravac najmanjeg djelovanja, putanja svjetla, iska~e iz svojesto‘aste dimenzije stvaraju}i strukture koje odga|aju pad, koje se pretvaraju ugeometrijske pravce koji se pak vra}aju sebi samima ili ubrzavaju u nove pro-store.

Jo{ uvijek ‘ivimo u svijetu kretanja i iako su trenuci odmora kratki, ipakje rije~ o svijetu koji koji se opire posljednjem zvonu sigurnog usuda. One seizlije}e iz vjerojatnog u virtualno, bez obzira na to {to se stalno vra}a konkret-nom. Drugim rije~ima, jo{ uvijek imamo (ne)ravnovjesja koja odr‘avaju ‘ivot.

Virilio je nedvojbeno u pravu kad ovaj svijet vidi kako se u svom stati~komobliku strmoglavljuje prema odvodu sudopera, odre|en koordinatama pakla iraja. Problem je, me|utim, {to i najbolji me|u nama u sebi nose ne{to ’virtual-no’, o najgorima da i ne govorim. To je pauk koji ulazi u Virilijev bunker iremeti mu san.

S engleskoga preveo VI[ESLAV KIRINI]130

61 Vidi René Thom, Paraboles et Castrophes, Paris: Flammarion, 1983, str. 23.

Paul Virilio

Javni osje}aj

Prema Clausewitzu, »rat se ponajprije pojavljuje u umije}u zaposjedanja«. Takose to vojno umije}e suprotstavilo mete‘ima s po~etaka povijesti sukoba.

Danas svatko lako mo‘e ustanoviti da se »hiperrat« pojavljuje u umije}uizazivanja panike, zahvaljuju}i sredstvima masovne komunikacije.

Ta situacija, posve medijski fenomen, povla~i za sobom novu interpretacijuklasi~nog pojma odvra}anja (zastra{ivanja). »Vojno« odvra}anje ju~er, »civilno«sutra ili prekosutra, prijetnje demokraciji su brojne.

Zapravo, u povijesti je utvr|enje najbolje utjelovljivalo volju razli~itih vlastiza odvra}anjem. Utvr|en na jednom dijelu, linearan ili u mre‘i utvrda, bedemozna~ava namjeru odvra}anja bilo kakvog masovnog napada, ali kako ukazujeThierry Wideman: »S gledi{ta strategijskog mi{ljenja globalna teorija konven-cionalnog odvra}anja ~ini se neostvarivom, osim ako se ne temelji na clause-witzovskoj postavci o superiornosti obrane uzdignute do aksioma, mno{tvo vari-jabli doista onemogu}uje svako uop}ivanje1.«

Kao operacijski strate{ki koncept, odvra}anje je dobilo svoj smisao tek snuklearnom stvarno{}u....

Vojno odvra}anje ju~er, reklo bi se jo{ uvijek korisno, nekih »huliganskihdr‘ava«. Civilno odvra}anje sutra, pred prijetnjama latentnog, ako ne i o~itoghiperterorizma... Me|utim, valja precizirati da je ve} u svom nastanku rat i{aoukorak s kolektivnom psihozom zvanom opsadnom groznicom koja poga|a op-sa|enike, te ‘ive zazidane iza svojeg za{titni~kog bedema.

Opsadni rat u politi~kim po~ecima povijesti gradova, nacija. Zatim mane-varski rat, rat pokreta. Valja tako|er re}i da su se teritorijalni sukobi neprekid-no ubrzavali, da bi naposljetku postali »ratom Vremena« koji }e uskoro nad-ma{iti onaj rat geostrate{kog prostora carstava, u kojem }e pomorsku silu za-mijeniti zra~no–pomorske i, naposljetku, aeroorbitalne.

131

1 Thierry Wideman, »La dissuasion conventionnelle«, Les Cahiers de Mars, 3. tromjesje~je 2003.

Danas se, me|utim, GLOBALIZACIJA i njezino OPSADNO isklju~enjeuop}avaju na razini planeta, ali ono {to se pojavljuje istodobno s tim globalnimopsadnim stanjem, nisu vi{e ogra|eni prostor i goleme utvrde — i to usprkosiluzornom proturaketnom sustavu Sjedinjenih Dr‘ava — to je nadasve preko-mjeran razvoj panike, jo{ prigu{ene, dakako, ali koja neprestano raste u ritmunesre}a, katastrofa i »masovnih atentata« koji ukazuju na pojavljivanje, ne to-liko hiperterorizma, koliko onoga postclausewitzevskog HIPERRATA koji nadi-lazi politi~ke danosti u pogledu sukoba, nacionalnog ili internacionalnog.

Naru{avaju}i akcidentima strategiju, drugim rije~ima tu geostrategiju kojaje tako dugo odbijala svoju novu kronostrate{ku dimenziju, ta iznenadna mon-dijalizacija realnoga vremena name}e ex abrupto, ne samo sto‘erima vojski ne-go i demokratski izabranim politi~arima, neku drugu tiraniju: tiraniju trenu-ta~nosti i posvuda{njosti.

Doista, nakon mase i energije (atomske i drugih...), rat aktualno dolazi i dosvoje tre}e dimenzije: trenuta~ne (ili gotovo trenuta~ne) informacije

Otuda i ta nezgodna pojava informacijske ASTROSTRATEGIJE kojom sesvatko koristi, vojna ili civilna osoba, gra|anin–vojnik ili terorist, ili pak obi~ankriminalac.

Tom se prilikom, na samom po~etku tre}eg tisu}lje}a, u mentalitetima po-javljuje ono {to neki eufemisti~ki nazivaju osje}ajem nesigurnosti, koji zapravonije ni{ta drugo nego simptom opsadne panike {to ponajprije poga|a metropol-ske koncentracije, prave »rezonatore« jedne vrste naseljenosti kojom uistinu ni-tko ne upravlja.

Zapravo, {to je vi{e suvremeni gra|anin podvrgnut neodre|enim i neizvje-snim prijetnjama, to vi{e te‘i, u nedostatku provjerenoga krivca, politi~komtra‘enju odgovornih koje treba kazniti. A upravo to koristi skriveni terorist,ugro‘avaju}i tako izravno reprezentativnu demokraciju skup{tina i ~ak, odne-davno, demokraciju mi{ljenja informacijskih organa, a u korist jedne demokra-cije javne emocije koja nije ni{ta drugo nego zatrovani plod prije spomenutogfenomena panike.

Doista, pored nu‘nog oblikovanja javnog mnijenja od strane razli~itih in-formativnih tijela, pojavljuje se nova mogu}nost javne emocije, ~ija bi jednodu{-nost bila samo simptom opadanja svake prave »demokracije«, otvaraju}i takoput uvjetnom refleksu, ne vi{e »psiholo{kom« nego »sociolo{kom«, plodupani~noga straha stanovni{tva pred pretjeranim {irenjem stvarnih ili hinjenihprijetnji.

Tako bismo nakon lansiranja ekstati~ne potro{nje prije gotovo stotinu godi-na, bili nemo}ni ili gotovo nemo}ni svjedoci sna‘nog uspona ne vi{e »eksta-ti~ne« nego uistinu histeri~ne komunikacije, ~ija audiovizualna interaktivnostima tajnu, zahvaljuju}i mogu}nostima trenuta~ne promjene kolektivnih emoci-ja, i to na svjetskoj razini, uskla|ivanja mentalita koje vje{to dopunjuje biv{ustandardizaciju mi{ljenja industrijske epohe.

S tim masovnim terorizmom, tim hiperratom u kojemu masa nije kao ju-~er masa vojski, oklopnih divizija, nego masa civilnih ‘rtava, nenaoru‘ano sta-

132

novni{tvo postalo je jedino manevarsko polje, teren koji naslje|uje bojno poljenekada{njih ratova.

U tom ratu protiv civilnog stanovni{tva, koji poprima brojne crte nekada{-njih gra|anskih ratova, uvijek se nastavlja manevarski, pokretni rat koji se svevi{e ubrzava sa svojim taktikama i lukavstvima, ali to se »kretanje« ponajprijeodnosi na pani~no kretanje terorizirane populacije.

Tako se na serial killer »velikog banditizma« nadovezuje mass killer »veli-kog terorizma« razdoblja poreme}ene ravnote‘e unutra{njih, doma}ih straho-va.

Zbijeno u metropolama, urbano stanovni{tvo postaje odjednom {irina, du-bina, ali nadasve visina zapo~etog djelovanja. Otuda, od ru{enja Twin Towersa,odsad simboli~na dimenzija tog IGH–a, te vrlo visoke zgrade.

Ali ono {to postoji konkretno, materijalno, u toj strategiji hipertenzije, to jedemotopografska koncentracija, ne vi{e kao neko} u utvr|enu gradu niti ~ak ukrugu slobodnih gradova, nego u maglovitom megalopolisu s desecima milijunastanovnika.

Naposljetku, upravo je ta metropolitika straha spremna obnoviti geopolitikuveli~ine nacionalne ili imperijalne. Odsada {irina terora posvuda nadma{uje ve-li~inu prostora, stvaran prostor nacija i njihovih nekada{njih zajedni~kih grani-ca.

Prenosivi na daljinu i u stvarnom vremenu, pokreti panike definitivno za-mjenjuju nekada{nje takti~ke pokrete vojnih jedinica. Zapravo, lako je zamislitidan kad }e neki »akcident« (zemaljski ili neki drugi) ili zaga|enost (morska ilineka druga) izazvati promjenu re‘ima u ciljanoj naciji, poput onoga {to se do-godilo u [panjolskoj nakon atentata u Madridu.

Neko} se Francuska monarhija nije usudila zami{ljati najgore i, ~ekaju}iCarstvo, podnijela je teror Revolucije. Ne pazimo li, sutra se mo‘e isto dogoditis europskom demokracijom. U svakom trenutku transpoliti~ka katastrofa mo‘eobnoviti u‘ase nekada{njih politi~kih revolucija, nanose}i najve}u {tetu javnimslobodama2.

Ali vratimo se tele–objektivnoj panici i njezinim razli~itim masovnim kre-tanjima.

Razmotrimo, primjerice, BLITZKRIEG njema~kih oklopnih divizija, koji je1940. izbacio na francuske ceste oko 12 milijuna civila {to ih je teroriziralapeta kolona. Neobi~no, taj je broj posve jednak broju {panjolskih gra|ana kojisu defilirali ulicama iberskih gradova nakon atentata na kolodvoru Atocha 11.o‘ujka 2004. Ti isti gra|ani koji su morali sutradan sru{iti Aznarovu vladu,suprotno svakom predvi|anju.

U toj drugoj vrsti BLITZKRIEGA panika je glavna snaga velikog teroriz-ma; tu nije toliko odlu~uju}a disciplina trupa, koliko nedisciplina masa.

To je dovelo do strate{kog uno{enja atentata u program, bilo za televizijskidnevnik u 20 sati — kao u Parizu petnaest godina ranije — bilo uo~i izbora u

133

2 Philippe de Felice, Foules en délire, extases collectives, Albin Michel, 1947.

Madridu 2004., {to je izazvalo javnu emociju koja je s mi{ljenjem budu}ih bi-ra~a morala poremetiti prijeko potrebnu prisebnost demokratskoga glasovanja.

Pred tom psihosociolo{kom situacijom u‘asnutih masa, stara »znanost oobrani i napadu na utvr|ena mjesta«, poliorketika, mijenja svoju prirodu.

Posljednji bedem javnih sloboda jedino je masa potencijalnih ‘rtava!Sjetimo se, primjerice Mao Zedongove Kine koja je Sjedinjene Ameri~ke

Dr‘ave nazivala samo »tigrom od papira«, jer se sa svojih milijardu stanovnikakomunisti~ka Kina nije bojala atomskoga rata koji bi donio desetine i desetinemilijuna mrtvih...

Javno mnijenje ili javna emocija? S tim je podru~jem ista stvar kao i s to-likim drugima, u kojima interesna zajednica naklonjena politi~kom djelovanjuuzmi~e pred »zajednicom emocije«, pogodnom za sve manipulacije.

Jedna novija anglosaksonska praksa, STORYTELLING, omogu}uje podu-ze}ima da pozivaju profesionalne pripovjeda~e, zadu‘ene za pripovijedanje pri-~a zaposlenicima kako bi kod njih razvili odre|ena pona{anja, odre|ene emoci-je, u okviru restrukturiranja ili delokalizacije zaposlenja, upu}uju}i tako na no-vu va‘nost upravljanja emocijama u menagementu3.

Ne bi ipak trebalo brkati do‘ivljene osje}aje i emociju koja se osje}a jer,ako osje}aj mo‘e biti ispitan razumom, on ne izaziva neprikladnu reakciju, dokemocija lako izmi~e svakoj kontroli u fenomenima gomile.

Od vremena revolucija ta je vrsta doga|anja ~esto znala uzdrmati i samoblik »republike«, prema tome, i na{ih demokracija — sjetimo se »nasilja nadmasama« od strane razli~itih totalitarnih re‘ima tijekom XX. stolje}a.

Dok se smatra da se javno mi{ljenje gradi u zajedni~kom razmi{ljanju, zah-valjuju}i slobodi tiska, ali i objavljivanja kriti~kih djela, javna se emocija neka‘-njeno izaziva refleksom tamo gdje slika prevladava nad rije~ju. Lako izazvanpretjeranostima uprizorenja, u~inak ~oporskoga preno{enja kolektivne emocijeu potpunom je skladu s televizijskom kinematikom kao i s interaktivno{}u ki-berneti~kih tehnika, {to znatno pogoduje svakoj vrsti ludila.

Dok se republikansko mi{ljenje od samih po~etaka temeljilo na govorni~-kom umije}u i ~itanju, postrepublikanska emocija po~iva na zvuku i svjetlu,drugim rije~ima, na audiovizibilnosti nekog spektakla, ili radije neke ~arobnja-~ke liturgije koja je samo naizgled lai~ka... kao u zlouporabi stalnog ponavljanjareklamnih spotova, ali i zastra{uju}ih doga|aja.

Na svoj emfati~an na~in taj medijski fenomen nadilazi i samu javnu stvar,u nekoj vrsti akcidenta politi~ke supstancije, prepunog posljedica za budu}nostrepublikanskih sloboda.

»Bira~ko tijelo vi{e ne pozna stranku!«, pisao je njema~ki novinar nakono{trog bira~kog zaokreta u Francuskoj, u o‘ujku 2004. ̂ ak je pojasnio da »ak-ciju onih koji danas vode Europu nagriza strah (od gospodarskog propadanja,nezaposlenosti itd.), drugim rije~ima, strah od budu}nosti«. Za~udno, ta tvrdnja

134

3 U rujnu 2004., Prostor Paul Ricard u Parizu predstavio je izlo‘bu–projekciju Sandyja Amerija,nazvanu Storytelling Communities of Emotions.

~ak ni ne spominje terorizam i njegov sna‘an u~inak na ru{enje [panjolskevlade, petnaest dana ranije...

Tu opet teza o izbornom akcidentu prevladava nad onom o atentatu, kao uToulouseu u rujnu 2001., samo nekoliko dana nakon onih u New Yorku i Wa-shingtonu.

Povodom eksplozije u Toulouseu mo‘emo se odva‘iti postaviti svojevoljnuhipotezu: pretpostavimo da se dogodilo obrnuto i da su na mjestu atentata naj-prije bili tulu{ki istra‘itelji, ne bi samo francuska diplomacija bila druk~ija, ne-go bi i francusko–njema~ki »tabor mira« nestao pod pritiskom mnijenja trau-matiziranog veli~inom nesre}e... kao kasnije u Madridu.

Pretpostavimo sada da nove istrage koje se vode u Toulouseu do|u sutrado o~iglednog dokaza da je drama u Toulouseu bila rezultat povezanog napada:11. rujna u Sjedinjenim Dr‘avama i 21. rujna u Francuskoj, u Toulouseu, gra-du zrakoplovne industrije.

Kakve bi od tog trenutka bile posljedice te izokrenute situacije za europ-sku geopolitiku i za sudbinu francuskog predsjednika, osumnji~enog da je pri-krio masovni atentat, dok je predsjednik Sjedinjenih Dr‘ava samo lagao ostvarnosti oru‘ja za masovno uni{tenje? Ali rije~ je, dakako, o obi~noj hipotezipoliti~ke fikcije...

»Strah je bio strast mojeg ‘ivota«, tvrdio je Roland Barthes prije pogibije usaobra}ajnoj nesre}i. Bojim se da }e sutra ta individualna strast biti kolektivnastrast zbunjenih neugodno{}u katastrofi~nih doga|aja ~ije ponavljanje na krajustvara ako ne o~aj, onda bar fatalizam.

Zapravo, kad se ne{to iznenadno ponavlja u vi{e ili manje istom razmaku,to se o~ekuje, a taj »obzor o~ekivanja« postaje opsesija, kolektivna psihoza po-godna za sve manipulacije, sve destabilizacije javnoga reda.

Doista, pred masovnim terorizmom i njegovim trenuta~nim odjekom strahne mo‘e dugo ostati manjinski i osoban, nego neizbje‘no postaje ve}inski i jav-ni, koji, za razliku od individualnog straha, ne poznaje nikakvu pravu hrabrostnego samo ravnodu{nost koja prethodi {utnji janjadi.

Sada poga|amo kamo naposljetku vodi upravljanje javnim strahom: tom ci-vilnom odvra}anju (zastra{ivanju) koje se nastavlja ne samo na vojno odvra}a-nje iz razdoblja hladnoga rata, nego nadasve na »strah od ‘andara« nekada{-njih ulju|enih dru{tava, ipak s malom razlikom, jer to upravljanje vi{e ne}ebiti »republikansko« nego medijsko.

Pred hiperratom, Clausewitzevu teoriju o superiornosti defenzive nad ofen-zivom nadi{la je sama priroda informacije — ta tre}a dimenzija sukoba nakonmase i energije — i stoga je nu‘no prou~iti psihopoliti~ko, ali istodobno i so-ciostrate{ko pitanje unutra{njeg straha.

Prvi pokazatelj takve anticipacije javne emocije ameri~ki je koncept »ratabez ijednog mrtvog«, sa svojim kirur{ki preciznim napadima i preventivnim ra-tovima koji bi po{tedjeli, ako ne civile, onda barem uklju~ene vojnike.

135

Poznat nam je u~inak takvih izmi{ljotina. Paravojni koncept, preventivnirat zapravo iznosi na vidjelo veliku strate{ku iluziju: onu u kojoj je ofenzivasamo prikrivena defenziva, protiv asimetri~nog protivnika, diskvalificiranogkao potpuno jednakog »partnera« u igri rata, u kojoj je onemogu}eno klasi~noizmjenjivanje napada i odgovora na napad, s jedne strane zato {to neprijateljodbija bitku i, s druge strane, zbog razvoja elektroni~kog arsenala za zavarava-nje i tehnika izbjegavanja stvarnog anga‘mana.

Ba{ kao {to ka‘e stara izreka: »Strah je najgori ubojica, on ne ubija, on nedopu{ta da se ‘ivi.« On ~ak spre~ava vojnike da ratuju prema pravilima poli-ti~ke doli~nosti!

Tu nema ni{ta zajedni~ko s prijetnjom granicama jedne dr‘ave ili napadombilo kojeg osvaja~a; odavna su ih zamijenili migracijski fenomeni bijede ili ma-sovnog turizma, da i ne govorimo o sutra{njoj, isto tako masovnoj seobi imu}-nog stanovni{tva, nezadovoljnog neudobno{}u i nesigurno{}u velikih metropolabogatih zemalja.

Ne, upravljanje doma}ega straha nametnutog razli~itim ve}im rizicima ne-ma ni{ta zajedni~ko s prijetnjama iz bli‘e pro{losti. Jednad‘ba je radikalnodruk~ija i »sobni stratezi« morali bi dvaput promisliti prije primjene vojnih od-govora na terorizam, a koji su, naposljetku, tek tragi~na »pogre{ka«.

Nakon hladnoga rata i njegovih apokalipti~kih prijetnji uni{tenjem, dolazivrijeme te hladne panike pred velikim terorizmom koji bi mogao izazvati jed-nake {tete.

Sa slabljenem Ujedinjenih naroda, neosjetno postajemo svjedocima krajamonopola na javno nasilje koje provodi dr‘ava i sve ve}e privatizacije unutra{-njega terora, koji ugro‘ava ne samo demokraciju nego i pravnu dr‘avu.

Danas prekomjerno pro{irena Europa ne}e mo}i dugo zaobilaziti ta pitanja,ne vi{e toliko politi~ka koliko »metro–politi~ka«, jer je demografska koncentra-cija njezinih populacija u megalopolisima postupno premjestila nekada{nje po-dru~je vojnih operacija s otvorenog polja u grad, s tim »pohodima uni{tenja«koji su sredinom XX. stolje}a najavljivali »masovni atentat« na gusto}u aglome-racija na samom po~etku XXI. stolje}a.

Tako i sam pojam OBRANA radikalno mijenja svoje zna~enje. Nakon vojneobrane nacija i civilne obrane stanovni{tva ~ini se da se hitno name}e novo pi-tanje.

Na nacionalnu sigurnost koja se oslanja na oru‘ane snage i socijalnu si-gurnost (nedovoljno razvijenu u mnogim demokratskim dr‘avama) odsad senadovezuje bitno pitanje ljudske sigurnosti, koje se nastavlja na biv{i op}i inte-res dr‘ave.

Tako je nedavno biv{a visoka povjerenica UN–a za izbjeglice Sadako Ogataizjavila: »11. rujan 2001. pokazao je da nijedna, pa ~ak i vojno najja~a dr‘ava,vi{e nije sposobna {tititi svoje gra|ane niti unutar svojih granica4.«

136

4 Philippe Pons, »Le plaidoyer de Sadako Ogata pour la sécurité humaine«, Le Monde, 6. o‘ujka2004.

Pred tom alarmantnom konstatacijom, koja unosi isku{enje nihilizma nesamo obrane (kao u nekim nordijskim zemljama prije Drugoga svjetskoga ra-ta), nego i javnog prostora ~ije bi sredi{te bio grad, mo‘da bi valjalo analiziratipovijesno kretanje oru‘anih snaga: ono je vodilo, kako smo ve} vidjeli, od op-sadnoga rata, s opstruktivnim oru‘jem (bedemi, utvrde svake vrste...), do ma-nevarskoga rata i, kona~no, do toga »munjevitoga rata« u kojemu je razornooru‘je zamijenilo utvr|ivanje gradova, pa sve do pojave strategije odvra}anjakad je relativna inercija ravnote‘e straha, bez bitke, uvelike pogodovala ne sa-mo utrci u naoru‘anju i njezinom ekscentri~nom {irenju, nego nadasve razvojutog »oru‘ja masovne komunikacije« koje danas sve remeti — i nekada{nju geo-politiku nacija i stabilnost vojne kulture, nesre|ene ve} vi{e od desetlje}a, {to}e re}i od pada utvrde Berlinskoga zida i ru{enja kule World Trade Centera uNew Yorku.

Koban je znak te panike aktualan latentan sukob u Sjedinjenim Dr‘avamaizme|u dr‘avne administracije i Pentagona, ali i projekt udvajanja osobnostiUS Army, izme|u historijske vojske i skice neke druge vojske, »protupani~ne«,kako bi se poku{alo sprije~iti nano{enje {tete pravnoj dr‘avi, i sve to u javnomprostoru na putu ubrzane privatizacije.

@eljeli to ili ne, javni prostor i javne snage reda su neodvojivi, i svaki po-ku{aj dijeljenja prije ili kasnije dovodi u pitanje ne samo nacionalnu sigurnost,nego prije svega ljudsku sigurnost, s o~itim opasnostima od genocida koje do-nosi.

Poznato ekolo{ko »na~elo opreza« primjenjuje se ponajprije na tu nu‘nustabilnost javnoga prava i njegovog stvarnog prostora kao okru‘enja svake de-mokracije.

Nazna~imo jo{ da bi taj novi pojam »ljudske sigurnosti«, nedavno prihva-}en u Kanadi i Japanu — u toj zemlji vjerojatna posljedica velikog potresa uKobeu i atentata u Tokiju — mogao pridonijeti zabrani toga NEULJU\ENO-GA RATA koji prijeti sutra{njim razaranjem ne samo dr‘ave prava, nego i cje-lokupne civilizacije.

Nakon privatizacije energije, privatizacija javnog prostora sudbonosno bidovela ne vi{e do profesionalizacije javne snage reda, nego do vojne anarhije,pravog »nihilizma obrane« koji se vi{e ne bi toliko odnosio na deklariranogneprijatelja, kao {to je to ‘elio {vedski pokret Forvarsnihilism oko godine 1920.(»Je li invazija nekog drugog civiliziranog naroda na na{ teritorij uistinu ozbi-ljna stvar5?«), koliko na samu vojnu instituciju, temelj toga »prava na obranu«na kojem se osniva svako politi~ko pravo.

Doista, {to danas re}i o teritorijalnom osvajanju od strane nekog »civilizi-ranog naroda«, dok je rije~ ba{ o masovnom terorizmu koji koristi sve demo-kratske pogodnosti transporta i telekomunikacija dru{tava otvorenih za najra-zli~itije razmjene u eri planetarne globalizacije.

137

5 »Forvarsnihilism«, pokret koji je vodila Federacija {vedske socijalisti~ke mlade‘i.

KLAUSTROPOLIS ili COSMOPOLIS? Zatvoreno dru{tvo kao neko} ilidru{tvo kontrole? Uistinu, sama ta dvojba doima se iluzornom s vremenskimpritiskom trenuta~nosti i posvuda{njosti doba informacijske revolucije. To inte-raktivno dru{tvo u kojemu stvarno vrijeme odnosi pobjedu nad stvarnim prosto-rom geostrategije, u korist jedne »metrostrategije« u kojoj je grad manje sre-di{te jednog teritorija, jednog »nacionalnog« prostora, a vi{e sredi{te vremena,toga svjetskog i astronomskog vremena koje svaki grad pretvara u rezonantnukutiju najrazli~itijih doga|aja (kvarovi, velike nesre}e, atentati itd.). Raspada-nje jednog dru{tvenog poretka izazvano krajnjom emocionalnom krhko{}u za-stranjuju}e demografske polarizacije, sa svojim megalopolisima koji }e sutraokupiti ne vi{e milijune, nego desetine milijuna stanovnika u golemim tornje-vima, gdje }e biti me|usobno povezani u mre‘u, i gdje }e standardizacija indu-strijske ere omogu}iti uskla|ivanje kolektivne emocije, pogodne za dokidanjesvake reprezentativne demokracije, svake institucije, u korist jedne histerije,kaosa kakav ve} mo‘emo vidjeti na krvavoj pozornici nekih kontinenata.

Spomenimo jo{, ako je interaktivnost informaciji ono {to je radioaktivnostenergiji, odvra}anje mijenja svoju prirodu: vojno ili civilno odvra}anje? To jepitanje!

Ovdje, dakle, nije vi{e rije~ o nadila‘enju geopolitike nacija niti o povratkustarom umije}u opsjedanja gradova–dr‘ava, nego o pravom prijelazu preko ru-ba: uspon do ekstrema hipernasilja koje Clausewitz nije mogao zamisliti.

Prvotni akcident

Prema Albertu Einsteinu, doga|aji ne dolaze, oni su tu i mi ih susre}emo uprolazu, to je vje~na sada{njost; nema usputnih incidenata, povijest je samo du-ga lan~ana reakcija. Hiro{ima, Nagasaki, Harrisburg, ^ernobil, to je inercijajednog trenutka; radioaktivnost mjesta analogna je relativnosti trenutka.

Fuzija, fisija, mjera sile nije vi{e toliko materija, nego nematerijalnost,energetska performanca.

Odsada kretanje zahtijeva doga|aj. Nakon »kulta zemlje« u poganstvu izsamih po~etaka, tu je strah od prvog akcidenta; taj teror koji je uvijek samoostvarenje zakona kretanja, govorila je Hannah Arendt.

Zapravo, bilo bi nu‘no vratiti se opet na filozofsko zna~enje prema kojemuje AKCIDENT relativan i slu~ajan, a SUPSTANCIJA apsolutna i nu‘na. Odlatinske rije~i accidens, rije~ ozna~ava ono {to se iznenada pojavi na aparatu,sustavu ili proizvodu, ne{to neo~ekivano, iznena|enje zastoja ili uni{tenja. Kaoda taj »trenuta~ni zastoj« nije i sam na neki na~in bio programiran prilikompokretanja proizvoda...

Doista, ~ini se da je arogantno prvenstvo dano na~inu proizvodnje pridoni-jelo prikrivanju stare dijalektike na~in proizvodnje/na~in destrukcije (a ne samopotro{nje) koja je vrijedila u predindustrijskim dru{tvima. Kako je proizvodnjabilo koje »supstancije« trenuta~no i proizvodnja tipi~nog »akcidenta«, kvar ili

138

zastoj bili bi manje deregulacija neke proizvodnje nego proizvodnja nekog spe-cifi~nog nedostatka, {tovi{e, djelomi~ne ili potpune destrukcije. Mijenjaju}i takoiz temelja istra‘ivanje, mogla bi se zamisliti predvidljivost akcidenta.

Zapravo, budu}i da je akcident otkriven u trenutku znanstvenog ili teh-ni~kog otkri}a, mo‘da bismo mogli, obrnuto, izravno prona}i »akcident«, kakobismo potom odredili prirodu glasovite »supstancije« proizvoda ili aparata im-plicitno otkrivenih, izbjegavaju}i tako razvoj nekih tobo‘e slu~ajnih katastrofa?

Reklo bi se da je ta obrnuta perspektiva prvotnog akcidenta, koja pomalopodsje}a na mitologiju ili kozmogonijske hipoteze kao {to je BIG BANG, upra-vo perspektiva »dijalektike rata«, oru‘ja i oklopa, drugim rije~ima, ona koja jenastala sa strate{kom pojavom »ratnoga stroja«, u neposrednoj blizini zidinagrada–dr‘ave stare Gr~ke, koja u politiku uvodi POLIORKETIKU, umije}e na-pada i obrane utvr|enih gradova, sam temelj budu}eg razvoja vje{tine ratova-nja, {to }e re}i razvoja proizvoda za masovno uni{tenje, tijekom stolje}a, aliprije svega kroz napredovanje tehnike naoru‘anja.

Stroj za znanstvenu i industrijsku proizvodnju nedvojbeno je samo utjelov-ljenje ili, kako se zna re}i, posljedica razvoja sredstava za razaranje, tog apso-lutnog akcidenta rata, toga sukoba koji se nastavljao tijekom stolje}a u svimdru{tvima, »veliki rat vremena« koji se doga|a iznenadno, tu i tamo, unato~evoluciji obi~aja, proizvodnih sredstava ili »civilizacija«, i ~iji intenzitet stalnoraste s tehnolo{kim inovacijama, tako da }e se posljednja energija, nuklearna,pojaviti najprije kao oru‘je, istodobno oru‘je i apsolutni akcident povijesti.

Ne bi li pozitivisti~ka euforija XIX. i XX. stolje}a, taj »veliki pokret napret-ka«, bila jedna od najpodmuklijih figura bur‘oaske iluzije, namijenjena prikri-vanju opasnog industrijskog i vojnog napredovanja, na~ina znanstvenog uni{te-nja?

I to~nije re~eno: namijenjena prikrivanju filozofijske i politi~ke inverzije to-ga APSOLUTNOG AKCIDENTA koji odsada svaku SUPSTANCIJU, prirodnuili proizvedenu, ~ini kontingentnom?

»U XX. stolje}u otkrili smo atomsku prirodu ~itave materije svijeta. U XXI.stolje}u bit }e izazov razumjeti duboku prirodu prostora i vremena6«, pi{eMartin Rees, britanski astrofizi~ar.

Pro{iruju}i tu tvrdnju na »nepoznatu kvantitetu«, ne{to dalje dodaje: »prijevi{e od pedeset godina, u skladu s Einsteinovom teorijom, Kurt Gödel je zami-slio hipoteti~an svijet u kojem bi »vremenski prstenovi« sadr‘avali budu}e do-ga|aje koji bi izazivali pro{le doga|aje koji bi se pak sami izazivali.«

U zaklju~ku tih transhistorijskih rije~i on poja{njava: »Jedna objedinjenateorija mogla bi nas upozoriti na ekstremna iskustva {to mogu pokrenuti kata-klizmu: katastrofu, ne samo zemaljsku nego i kozmi~ku, koja guta i sam pro-stor. Koncentrirana energija mogla bi tada izazvati trenuta~nu transmisiju kojabi rastrgala samu materiju prostora.«

Prema slu‘benom astronomu engleskoga kraljevskoga dvora:

139

6 Martin Rees, Notre dernier siècle?, Latès, 2004.

»Rubovi novostvorene praznine tada bi se razvukli poput balona — kuglekoja buja — za Zemlju i svemir, ~itava bi galaksija bila usisana, ali ne bismonikada bili svjedoci te kataklizme jer, kako balon praznog prostora napredujebrzinom svjetlosti, ne bismo ~ak imali vremena razumjeti [TO SE DOGA\A7.«

S tom fantasti~nom ilustracijom DROMOSFERE brzine svjetlosti u praz-nom prostoru, barem smo u mogu}nosti ispitati svjedoke, primjerice one iz^ernobila, jer je 1986. vrijeme akcidenta za njih, pa i za sve nas, iznenada po-stalo AKCIDENT VREMENA8.

Doista, ako su zra~ne struje u to vrijeme nosile kontaminirane oblake pre-ma zapadu kontinenta, vjetar povijesti je pak nosio svoju zaga|enost prema bu-du}nosti, zapadu vremena.

Tako je pro{lost desetlje}a 1980. netaknuta, izvan dosega ~ernobilskih ot-padaka. Budu}nost je, naprotiv, u cijelosti zaga|ena vrlo dugim trajanjem nu-klearnog zra~enja; ako je »priroda« pogo|ena ovdje i sada, od toga sudbono-snog datuma ve} je »velika priroda« budu}ih vremena zaga|ena radionuklidi-ma iz 1986.

Ako je akcident centrale jednostavno PO^ETNI AKCIDENT, kako bi seizbjeglo da sutra ili prekosutra postane VJE^NI, valjat }e vrlo uskoro za{tititipristupe sada{njosti od budu}nosti, kao {to se neko} {titilo pristupe utvr|enimgradovima od barbara.

Godine 2007. centrala u ̂ ernobilu bit }e prekrivena najve}im ikad izlive-nim betonskim pla{tom. Trajanje ‘eljene nepropusnosti: jedno stolje}e.

Beton uistinu jednostavno postaje zid vremena, a otpor jednog materijala(armirani beton) poku{ava sprije~iti katastrofu Napretka.

Golem kao nekada{nje zidine, taj je »sarkofag« postao starina budu}nosti.Nakon Kineskoga zida ili Atlantskoga bedema, ~ovjek je postavio temelje Babi-lonskog zida, ne vi{e kao ju~er s tornjem istoga imena kako bi se popeo doneba, nego sada kako bi poku{ao sprije~iti da »vatra s neba« si|e i opusto{iZemlju9.

Ako se rat neko} pokazivao u »umije}u opsade«, odsada mir poku{ava iza}ina vidjelo u umije}u gradnje bunkera, bedema pred »opsadnim stanjem Na-pretka«.

Ipak, 16. rujna 2003., ameri~ki je Senat — s republikanskom ve}inom —odbacio amandman {to su ga predlo‘ili demokrati, koji bi zaustavio istra‘iva-nja i proizvodnju nuklearnoga oru‘ja »prikladnog za razaranje bunkera«.

Za taj se program nekonvencionalnog naoru‘anja, ~iji je naziv BUNKERBUSTING BOMB, smatra da omogu}uje prodiranje u podzemna skloni{ta kojadr‘e regularne vojske, ali i teroristi~ke skupine.

7 Ibid.

8 Navedimo ponovno: »Vrijeme je akcident akcidenata«. Aristote: Physique, IV, op. cit.

9 Franz Kafka, »Les armes de la ville«, u La Colonie pénitentiaire et autres récits, fr. prij. A.Vialatte, Gallimard, 1948.

140

Prema ra~unicama svojstvenim ameri~kim sto‘erima, bilo bi oko 10.000skloni{ta te vrste raspr{enih na planetu.

Spomenimo jo{ da je Zastupni~ki dom prethodno prihvatio tekst koji odo-brava gotovo 11 milijuna dolara za izgradnju tvornice i dodatnih 5 milijuna zaprou~avanje »vektora penetracije«, ROBUST NUCLEAR EARTH PENETRA-TOR10.

To je posljednji ili, to~nije, pretposljednji duel izme|u »oru‘ja i oklopa«.[to se ti~e posljednjega, evo ga: jedan ameri~ki istra‘iva~ iz California Instituteof Technology de Pasadena, David Stevenson, predlo‘io je u ~asopisu Natureod 15. svibnja 2003. da se ubrza kineski sindrom, drugim rije~ima, da se ponoviprijetnja akcidenta u Harrisburgu iz 1979., i to radi »produbljivanja [!] na{ihspoznaja o Zemljinoj jezgri11«.

Da bi se doprlo do »sredi{ta Zemlje«, Stivenson predla‘e ni{ta manje negoda se pro{iri jedna pukotina velike dubine (6.000 km) izazivanjem niza pod-zemnih nuklearnih eksplozija koje odgovaraju potresu magnitude 7.

Ovaj put bi se radilo o probijanju Zemljine kore do unutarnje jezgre, dokgeolo{ka bu{enja do sada nisu nikad prelazila nekoliko desetaka kilometara idok na{e poznavanje litosfernog omota~a ne prelazi 300 kilometara. »Vektorpenetracije« koji bi slu‘io kao sonda, bio bi na~injen od mase rastaljenog ‘e-ljeza od 10.000 kubnih metara, to jest 100.000 tona. Ta kugla, ili bolje, ta »to-povska kugla« zabila bi se, ka‘u, brzinom od 18 km/h u utrobu Zemlje12...

Tijekom povijesti sukoba koplje i ma~ su se uvijek sukobljavali sa {titom,a ki{a strijela s vite{kim oklopima, ba{ kao {to su topovska kugla i zatim ek-splozivna granata ru{ile zidine gradskih utvrda. Bomba je pak pridonijela uko-pavanju trupa u sve dublja podzemna skloni{ta, i to sve do pronalaska atom-skoga oru‘ja, ~ije su mogu}nosti prodora dotada bile ograni~ene samo odvra}a-njem i nadasve zabranom atomskih pokusa.

Ipak, od 2001. sve se promijenilo, jer je ubita~nu radijaciju neutronskebombe zamijenila snaga prodiranja, ne vi{e u »sve smjerove« zra~noga prosto-ra geostrategije, nego u »sve dubine« litosfernog omota~a, koji bi tako postaoposljednja megalitska zidina, posljednji sarkofag ~ovje~anstva.

Tako se ~ernobilskom zidu vremena gdje nas arhitektonski otpor betona{titi od radionuklida iz 1986., sutra namjerava suprotstaviti antitelurska silajedne kugle koja mo‘e savladati ne samo otpor starog gra|evinskog materijala,armiranog betona, nego i tektonski otpor geolo{kih plo~a koje tvore zemaljskustrukturu.

Telurizmu »velikog vulkana« i njegovom pretpovijesnim razaranju znan-stvenik XXI. stolje}a namjerava suprotstaviti antitelurizam vojno–geolo{kog

10 Jacques Isnard, »Senat ovla{}uje M. G. W. Busha za pitanja antibunkerskog nuklearnog oru-‘ja«, Le Monde, 18. rujna 2003.

11 Hervé Morin, »Une coulée de métal pour plonger au centre de la Terre«, Le Monde, 17. svib-nja 2003.

12 Denis Delbecq, Libération, 18. svibnja 2003.

141

atoma, pretvaraju}i tako nuklearnu energiju u svenamjensku energiju jedne fa-nati~ne demiurgije, ~iju je ekolo{ku {tetnost ipak najavila sovjetska katastrofa.

Radioaktivnost zaga|enja budu}nosti ili radio{tetnost znanosti bez svijesti,koja vi{e nije samo »propast du{e« nego i propast prostora–vremena jedinstve-nog materijala: tog nastanjivog planeta Zemlje; te »ispunjenosti« koja nas ipak{titi od kozmi~ke praznine {to je neki te‘e osvojiti, dok se drugi, jednako od-lu~ni, spremaju proniknuti njezine tajne, sve do sredi{ta Zemlje, ne obaziru}ise na opasnosti kojima se izla‘u.

»Istra‘iva~i u podru~ju naoru‘anja postali su moderni alkemi~ari koji radetajno i odlu~uju o na{im sudbinama, tuma~i Solly Zuckerman. Oni mo‘da ni-kad nisu sudjelovali u borbi, mo‘da nisu nikad osjetili u‘ase rata, ali znajuproizvoditi sredstva za razaranje13.«

Od venecijanskog arsenala iz galilejskog doba sve do tajnih laboratorija izrazdoblja nakon hladnoga rata, prolaze}i kroz Manhattan Project iz Los Alamo-sa, znanost je postala arsenal velikih akcidenata, velika tvornica katastrofa uo~ekivanju kataklizmi hiperterorizma.

»Onoga tko misli nanositi zlo zovu majstorom lukavstva«, tuma~i Knjigaposlovica. [to re}i o tom vrhunskom lukavstvu koje se sastoji u skretanju sputa ne samo zrakoplova, prijevoznih sredstava svake vrste, nego i u skretanju»velikog prijenosnika«, sveukupnih spoznaja u fizici, biologiji ili kemiji da bi senaposljetku postigla najve}a mogu}a koli~ina straha?

Jo{ uvijek prema Martinu Reesu, od sredine pro{loga stolje}a, to~nije odafere s raketama u Kubi 1962., opasnost od svjetske atomske katastrofe po-ve}ala se na 50%. Otada se tom poznatom i ~esto opetovanom riziku, kako bise opravdalo stalno ponavljanje trke u naoru‘anju, dodaje i sve ve}a prijetnjaneumjesnih otkri}a, opsega koji nadilazi svaku racionalnost.

Poslu{ajmo slikovitu pri~u ~ista~a mina sovjetske armije o razdoblju 1945–1950. »Na{a jedinica nije bila raspr{ena: i{li smo ~istiti polja od mina, jer tre-balo je vratiti zemlju seljacima. Za sve je rat bio zavr{en, ali za ~ista~e mina onse nastavljao. Trava je bila visoka, sve je raslo za vrijeme rata i put se te{kokr~io, dok su svuda oko nas bile mine i bombe. Ali ljudi su trebali zemlju i mismo ‘urili. Drugovi su umirali svakodnevno. Svaki je dan trebalo nekoga poko-pati14«, tuma~i jedna ‘ena vojnik, pripadnica in‘enjerije, Svetlani Aleksijevi~,koja je i sama bila svjedok nuklearne nesre}e 1986... Ali u ̂ ernobilu vi{e nisubili ‘rtvovani ~ista~i mina, to je bila Zemlja! Sahraniti Zemlju... kazali{te ap-surda ne bi se odva‘ilo na takav apokalipti~ki pleonazam.

Danas, ono {to je minirano, zaga|eno na svim stranama, jest znanost, skupna{ih znanja doslovno zatrovan jednom »trkom u naoru‘anju radi masovnog

13 M. Rees, Notre dernier siècle?, op. cit., str. 49. Solly Zuckerman, dugogodi{nji stru~njak Bri-tanske vlade, ~iji trag nalazimo u knjizi W. G. Sebalda, De la destruction comme élément del’histoire naturelle, fr. prij. P. Charbonneau, Actes Sud, 2004., str. 41.

14 Svetlana Alexievitch, La Guerre n’a pas un visage de femme, fr. prij. G. Ackerman, P. Leque-sne, Presses de la Renaissance, 2004., str. 393.

142

razaranja« koja nanosi {tetu na{em znanju i sutra }e, ne budemo li pazili, zna-nost u~initi neraspolo‘ivom za dobro.

Ho}e li sutra, nakon Majke Zemlje, trebati pokopati »znanost«, tu »mu-drost« znanja koje je ipak bilo vlastitost Homo Sapiensa?

»Rat se vodi oru‘jem, ne otrovom«, odredili su rimski pravnici. Konkreti-ziraju}i tu jasnu tvrdnju, generalni tajnik UN–a, Sithu Thant, izjavio je u srp-nju 1969: »Pojam neprijateljstava koje je nemogu}e nadzirati nespojiv je s poj-mom vojne sigurnosti.15«

Poznat je nastavak s eksponencijalnim razvojem toga biolo{kog i kemijskog»oru‘ja« koje ugro‘ava ~ovje~anstvo jednako kao i nuklearno oru‘je.

Oslanjaju}i se na ~isto vojne argumente a ne na moralna razmi{ljanja, taj-nik UN–a zavklju~io je ovim rije~ima: »Samo postojanje tog oru‘ja pridonosime|unarodnoj napetosti, a ne pokazuje o~ite vojne prednosti16«

Tridesetak godina kasnije proro~anstvo se ostvarilo s teroristi~kom hiper-tenzijom koja posve izopa~uje me|unarodnu politiku.

Doista, ako je masovno razaranje na dohvatu isklju~enih, teorija odvra}anjanestaje i mi smo izlo‘eni milosti i nemilosti svih katastrofa; katastrofa kojesvojevoljno izazivaju tajne grupe, ili pak »velikih akcidenata«, industrijskih ilidrugih.

Zaboravljeni primjer izme|u ostalih: jedan je demokratski zastupnik uzra~noj luci u Denveru otkrio skladi{te sa 21.108 projektila od kojih je svakiimao 76 plinskih bombi, a sve je to bilo izlo‘eno po‘aru. Kapacitet toga skri-venoga arsenala: istrebljenje stanovni{tva Zemlje17.

Ali vratimo se u Rusiju, s ljubaznim prijedlozima mladim ‘rtvama centraleu ̂ ernobilu: »Od 1995. jedan dekret ukrajinske vlade nudi ljetovanje na moru,na krimskoj obali, djeci iz kontaminirane zone. Magnetoterapija, aromaterapijaitd., lije~enje ima prije svega tu vrijednost da djeci s posljednje obale otkrivaradosti pla‘e18«.

Kako bi uljep{ali njihov ljetni boravak, biv{a pomorska baza Kazachya,centar za vje‘banje delfina nosa~a mina, pretvorena je u cirkus na vodi, u Ma-rineland Velike Ve~eri.

»Bog je mudro postupio kad je ro|enje smjestio prije smrti, jer bez toga,{to bismo znali o ‘ivotu?«, pisao je Alphonse Allais...

Otada se taj humor, koji se ~inilo da Pierre Dac zlorabi, potpuno izmijenio.Uzrok, porijeklo ‘ivota ili, to~nije, opstanka ~ovje~anstva, to je prekomjernotra‘ena smrt. Ne vi{e smrt drugoga, neprijatelja ili nekog protivnika, negosmrt svih, suicidno stanje sigurnog me|usobnog uni{tenja. Ako to nije teatarbesmisla, silno mu nalikuje, ~ak tako da bi trebalo izvrnuti aforizam Alphonsea

143

15 Jacqueline Giraud, »L’arme bactériologique: un boomerang«, L’Express, 25. o‘ujka 1969.

16 Ibid.

17 Ibid.

18 Vidi: Louis Morice povodom emisije Thalassa, »Escale en Crimée« (»Les damnés de l’atome«,Le Nouvel Observateur, 14. svibnja 2004.)

Allaisa i napisati: »Demon besmisla mudro je postupio kad je smjestio kraj ‘i-vota prije njegova po~etka, {to bismo ina~e znali o ne–‘ivotu?

Doista, upravo smo to vidjeli, da dana{nja znanost, u laboratorijima »na-prednog« istra‘ivanja, nije vi{e samo eksternalizacija, reguliranje ekscentri~nenezaposlenosti, nego istrebljenje, konac svega, drugim rije~ima, preokrenut ‘i-vot.

Tako je malo–pomalo predosje}anje kraja zaokupilo znanstvenu misao prijenego {to }e zahvatiti politi~ku ekonomiju globaliziranoga svijeta.

Ovdje i sada postavlja se jedno od najkontroverznijih pitanja povijesti zna-nja: ono o mogu}em DOPINGU tehni~ke kulture, {tovi{e, znanstvene misli ucjelini.

»Doping« ne vi{e muskularnih performanci atleta uvu~enog i protiv volje udelirij bezgrani~ne usavr{ivosti, nego tih vojnih spoznaja u pogledu mo}i, in-stinkta smrti; militarizacija znanosti koja odnedavno vodi do propadanja ne vi-{e du{e, nego znanstvenoga duha uvu~enoga u apsurdnu perspektivu nadmo}ina~ela smrti, i to od eksplozije atomske bombe do budu}e geneti~ke bombe,prelaze}i preko informacijske bombe koja pogoduje svim eksplozijama zajedni~-koga smisla.

Uz te »igre {to zavr{avaju nerije{eno«, Olimpijske igre na neki na~in, s fa-talizmom {to poga|a tehnoznanstvenu misao, lak{e razumijemo akcident zna-nja koji danas dopunjava akcident supstancija, u svijetu koji je danas ‘rtva te-rora s pre{utnim pristankom brojnih znanstvenika.

Ovako to tuma~i Jean–Pierre Vernant u kolovozu 2004: »Moderni sport po-vezan je s idejom o beskona~nom napretku u tehnikama tijela, u sredstvimakojima se mogu slu‘iti razli~ita natjecanja i u ljudskoj sposobnosti da nadma{isebe i uvijek pobolj{ava svoje rezultate.«

I zaklju~uje, govore}i o Olimpijskim igrama u Ateni: »Pojam rekorda nemasvoje mjesto u pravilima olimpijada. Rije~ je o tome da se pobijedi, a ne da sepostigne ne{to bolje od prethodnika, ne samo stoga {to jo{ nema tehni~kih mo-gu}nosti za najto~nije mjerenje vremena, nego zato {to se i ne pomi{lja i nemo‘e se pomi{ljati da je sport oblik aktivnosti koji se unedogled usavr{ava19.«

Zapravo, »naprednja{tvo« Velikog pokreta rasprostranjenog u XIX. stolje}upovezano je sa svim nadmetanjima (politi~kim, ekonomskim i kuturnim) dobaindustrijske modernosti sve do te pretjerane konkurencije na bazi suvremenogTURBO–KAPITALIZMA mondijalizacije.

Otuda tolika ra{irenost fenomena dopinga i odu{evljenja ekonomskog svjet-skog sustava, izvan stadiona pa sve do manje ili vi{e tajnih laboratorija trans-genetskih biotehnologija. To pokazuje jedan autor, vrlo otvoreno nadahnutkonceptom »mimeti~ke ‘elje« koji je oblikovao René Girard: »S medijatizacijomnadmetanja zanos se ne mo‘e kontrolirati. Ako su protivnici prije bili obi~neprepreke ostvarenju »‘elje za pobjedom«, sada prepreke koje oni predstavljaju

144

19 Razgovor Jean–Pierrea Vernanta i Roger–Pol Droita u Le Monde, 21. kolovoza 2004.

odre|uju vrijednost. »@elja za preprekom« postaje najva‘nija i tra‘i se protiv-ni{tvo a ne vi{e protivnik20.«

Na{ autor nastavlja o toj mimeti~koj kondenzaciji: »U tim uvjetima sport–spektakl }e se usmjeriti prema uprizorenju {to po~iva na dosad nepoznatoj dra-maturgiji koja }e omogu}iti da se »karboniziraju« protivnici. [...] Dakle, vjero-jatno je da u problemu dopinga najgore tek predstoji. Ako se ni{ta ne u~ini,uskoro }e neka vrsta patolo{ke ‘elje graditi proces dolaska do pobjede, vuku}iprotivnike prema njihovoj vlastitoj destrukciji.«

Nakon starih »olimpijskih igara«, igre opstanka ~ovje~anstva prekomjernosu razvile tu mimeti~ku patologiju. Ali ono {to sada ima izgleda da bude »pret-voreno u ugljen«, ili to~nije u staklo, vi{e nije protivnik nestao na Istoku, negoprotivni{tvo s teroristima bez lica i bez obale, spremnih na kolektivno samou-bojstvo.

Ne ka‘e li se da odnedavno u Sjedinjenim Ameri~kim Dr‘avama profesoriprava teoretiziraju ~injenicu da »ako je tortura jedini na~in da se izbjegne ek-splozija atomske bombe na Time Squareu, ona je dopu{tena21«.

Nakon zastra{ivanja svih vrsta, pro{irenje prostorije za mu~enje opet je nadnevnom redu, redu posljednjega dana... Doista, ako je sve dopu{teno da sesprije~i kraj svijeta, to je kraj svega!

Kraj prava, uklju~uju}i pravo ja~ega, zamijenjeno pravom lu|ega: hitno tre-ba rehabilitirati logore, sve logore, ne samo onaj u Guantanamu, nego i Tre-blinku, Auschwitz i Birkenau, kako bi se pripremilo ono {to je André Choura-qui ju~er nazvao PLANETARNA SHOAH22.

Dromosfera

Prije ~etvrt stolje}a u Federalnoj Njema~koj na~injen je znakovit pokus: neo-grani~enost brzine na auto–cesti. Niz testova i anketa, koje su zajedno organizi-rali vlada, klubovi i konstruktori automobila, imali su cilj da se odmaknu odstare analize uzroka automobilskih nesre}a. Ustraju}i iznenada na zanemare-nim ~initeljima: stanju kolnika, atmosferskim uvjetima itd., ~inilo se da su seta privatna i javna tijela odjednom slo‘ila da zanije~u izravnu odgovornost pre-velike brzine.

Prema njima, brzina nije bila jedini, ~ak ni glavni uzrok nesre}a i njihovete‘ine, drugi su ~initelji snosili ve}u odgovornost za masovno stradanje u auto-mobilskom prijevozu.

145

20 Alain Loret, »Inéluctable dopage?«, Le Monde, 24. kolovoza 2004.

21 William Bourdon, predsjednik udru‘enja Sherpa, »Forcément coupables«, Le Monde diploma-tique, rujan 2004.

22 Zato~ena u zatvoru u Aldersonu (SAD), jer je prodrla u bazu nuklearnih raketa u Coloradu2002., kako bi iskazala svoje protivljenje planiranju napada na Irak, sestra Carol Gilbert, do-minikanka, uputila je prigodom tre}e obljetnice 11. rujna 2001., sljede}u poruku: »Neka svatkopoka‘e da odbija smrt i djeluje u korist ‘ivota«, La Croix, 8. rujna 2004.

Naslu}ujemo, argument toga obrata bio je drugdje. Prema njema~kim kon-struktorima, »osuditi vozila namijenjena vo‘nji od 150 ili 200 km/h da se kre}usa 130 km/h, zna~i osuditi tehni~ki napredak i, prema tome, polo‘aj njema~keindustrije na stranim tr‘i{tima, otvaraju}i tako vrata nezaposlenosti«.

Pred tim pledoajeom federalna je vlada odlu~ila »osloboditi autocestu«. Ia-ko je voza~ima preporu~eno da ne prelaze brzinu od 130 km/h, 200 ili 250km/h ne}e biti sankcionirano, bit }e dovoljna samodisciplina voza~a...

Uznemireni, francuski su konstruktori morali razviti dodatni argument:»Na auto–cesti kao i na natjecanju, za {to je br‘u vo‘nju automobil na~injen,to je pouzdaniji. Tko mo‘e vi{e, mo‘e i manje.«

Me|utim, konkurencija na stranim tr‘i{tima, poglavito u Sjedinjenim Dr-‘avama ne pola‘e toliko na brzinu, koja je strogo ograni~ena, nego na pouzda-nost koja ovisi o maksimalnoj brzini, ~ak i ako se rijetko koristi. Budu}i da jeNjema~ka hotimice izabrala »malo vi{e mrtvih danas i manje nezaposlenih su-tra«, konkurencija nas tjera na isti put, izjavljivali su francuski konstruktori.

Poznat je nastavak {to se ti~e masovne nezaposlenosti u Njema~koj, kao iu Francuskoj i drugdje... Me|utim, ono {to je znakovito u tom razdoblju, prih-va}anje je da ‘rtve ceste budu i ‘rtve napretka. Kako svaki voza~ otada postajeneka vrsta »pokusnog pilota« vrhunskih tehnologija, oni koji izla‘u opasnostisvoj ‘ivot i ‘ivot njima sli~nih, znaju da ih izla‘u opasnosti kako bi osiguralipouzdanost proizvoda, dobro funkcioniranje nacionalnog poduzetni{tva, drugimrije~ima, sigurnost posla...

Kako se ~ini da pretjerana brzina osigurava i jam~i napredak automobilskeindustrije, izlo‘iti svoj ‘ivot opasnosti za sigurnost brzine jednako je kao iz-lo‘iti ga za sigurnost uporabe vremena, a ne vi{e kao neko} za domovinu, zaobranu uporabe nacionalnoga prostora.

S tim u najmanju ruku ~udnim oblikom organiziranja vremena, {to ga pot-vr|uju istodobno socijalno i gra|ansko osiguranje koja u istu rubriku unosenesre}u na radu i nesre}u na putovanju, nije se radilo o tome da se, kao upro{losti, prikriju nesre}a ili neuspjeh, nego da ih se, psiholo{ki govore}i, u~iniproduktivnima.

Postupak koji je i{ao za uspostavljanjem neke vrste nepravilnosti pona{a-nja koje je ve}, nakon samoure|enosti tradicionalnih dru{tava i ure|enosti in-stitucionalnih dru{tava, najavljivalo dolazak ere velike deregulacije u kojoj sada‘ivimo.

Kao {to je ruski narod neko} pozivan na ‘rtvu kako bi osigurao »blistavubudu}nost« znanstvenog komunizma, tehni~ki napredak kapitalisti~kih dru{ta-va bio bi vezan uz ‘rtvu potro{a~a...

^udno, u tom ne tako dalekom vremenu, 1970–ih godina, kad je tehno-znanstveni razvoj bio izjedna~en s rizikom vo‘nje brzog vozila, vlada Raymon-da Barrea inzistirala je, sutradan od katastrofe u Three Miles Islandu (1979.),na nu‘nosti ubrzanja izgradnje francuskih nuklearnih centrala, idu}i tako usmjeru te eshatolo{ke perspektive.

146

Je li tada trebalo ozbiljno razmotriti uspon slu‘beno cini~ne vlasti, ~ak ~i-sto sadisti~ke? Dolazak jedne »samoubila~ke dr‘ave«, manje politi~ke a vi{etranspoliti~ke, koju je ~ernobilska katastrofa morala uskoro ilustrirati s implo-zijom Sovjetskog Saveza?

Bilo bi korisno vratiti se na jednu staru novelu Ursule Leguin: Direction ofthe Road, koja je objavljena u Francuskoj 1978. pod naslovom Le Chêne et lamort23.

U toj knji‘evnoj fikciji autor daje rije~ vi{e nego dvostoljetnom drvetu, kojeraste sa sve ve}im galopom konja dili‘ansi i uskoro s ubrzanjem automobila,sve do kobne nesre}e kojom zavr{ava pri~a biljke u prvom licu.

»Neko}«, pri~a hrast, »oni nisu bili toliko zahtjevni. Nikada nas konji nisutjerali da budemo br‘i od galopa, pa i to je bilo rijetko. Ali danas nas automo-bil uvla~i, mene, na{ brijeg, vo}njak, polja, krov imanja u svoju trku s istokana zapad; moja je brzina ve}a od brzine galopa i nikad se nisam kretao takobrzo. Tek {to sam imao vremena pokazati se divovskim, morao sam se sma-njiti.«.

Produ‘uju}i tu dromoskopsku viziju, na{ hrast nastavlja: »Jeste li ikad po-mislili na golem napor drveta kad se mora, s jedne strane, pove}avati u skladus pomalo razli~itim brzinama, i u isto vrijeme smanjivati radi drugih automo-bila koji idu u suprotnome smjeru?

Minutu za minutom, sat za satom, sada moram postajati sve br‘i i br‘i:rasti svom brzinom, uspravljati se u ~itavoj mojoj visini i isto tako brzo sma-njivati, nemaju}i slobodna vremena u kojem }u u‘ivati bez prekida...«

I na{ ~asni hrast postaje »hrast pravde«: »Ve} pedeset ili {ezdeset godinaimam ulogu branitelja prirodnoga reda i ljudska stvorenja odr‘avam u njihovojobmani da nekamo idu. Ali dogodila mi se jedna stra{na stvar, protiv koje ‘e-lim ozbiljno prosvjedovati. Pristajem u isti mah i}i u dva smjera. Pristajem is-todobno rasti i smanjivati se. Pristajem kretati se, ~ak brzinama neugodnimaza jedno drvo. Spreman sam i nadalje to raditi sve do dana kad }e me oboriti,to je moja sudbina. Ali ono {to posljednjim snagama odbijam, to je da budemvje~an.«

Slijedi iscrpan opis nesre}e u kojoj voza~ udara u hrast: »Ubio sam ga od-mah. Nisam mogao ne ubiti ga«, priznaje drvo. »Evo protiv ~ega ustajem: Kadsam posko~io na njega, vidio me je. Naposljetku je uperio pogled i vidio meonako kao {to me nitko nije vidio, ~ak ni dijete, ~ak ni onda kad su ljudi jo{gledali oko sebe. Vidio me je ~itavog i mo‘da sam ja jedina stvar koju je onikada vidio... Vidio me je u obliku vje~nosti i umro je u trenutku kad je njego-vo vi|enje bilo iskrivljeno.«

Na kraju na{ hrast filozof tuma~i: »To mi je nepodno{ljivo. Ne mogu bitisudionikom takve obmane. Ljudska stvorenja ne ‘ele razumjeti relativnost, padobro, ali neka barem shvate relaciju. Nepravedno je da mi se name}e, ne sa-mo uloga ubojice, nego i smrti. Jer ja nisam smrt. Ja sam ‘ivot.«

147

23 U Jean–Pierre Andrevon, Le Livre d’or de la science–fiction, Pocket, 1884.

Danas se mo‘e ~initi anakronisti~ki izvla~iti taj tekst, star vi{e od ~etvrtstolje}a, ali to je pogre{ka, ili bolje opti~ka iluzija ubrzanja stvarnosti.

Uistinu, ako su po~etkom pro{loga stolje}a tri milijuna platana, javora ijablana jo{ rasli uz na{e ceste, sada ih nema vi{e od 400.000 koji se smatrajuodgovornima za 750 smrti godi{nje24. Fatalnost koja je prevladavala jo{ prijepola stolje}a zamijenilo je na~elo kolektivne odgovornosti. Tada je nastao pojam»cesta koja ne opra{ta«.

Statisti~ari slu‘be za odr‘avanje izra~unali su da je rizik da se pogine usudaru s drvetom ~etiri puta ve}i nego u bilo kojoj drugoj vrsti nesre}e.

Prema njihovim rije~ima, veli~anstvene razlistane grane postale su PO-TENCIJALNO LE@I[TE LJUDSKIH @IVOTA, i stoga ih treba ‘rtvovati, {tonare|uje cirkularno pismo iz 1970. godine, tra‘e}i njihovo sustavno iskorjenji-vanje.

2001. ministar poljoprivrede Jean Glavany jo{ je ‘igosao platane kao JAV-NU OPASNOST.

Dakako, neki se usu|uju tvrditi da »nisu platane te koje izlaze pred auto-mobile«, ali {to odgovoriti onima koji idu dotle da podsje}aju na ukidanje smrt-ne kazne, ne bi li opravdali ru{enje sporednih prepreka, ote‘avaju}ih ~initeljasvake nesre}e na cesti? Dakako, ka‘u oni, »svaki voza~ mora vladati svojimvozilom. Ali ipak, smrt je prete{ka kazna«.

Sve je re~eno izme|u ju~era{nje fikcije i dana{nje ubrzane stvarnosti, razli-ka je nestala, a s njom i svaki razum. Priznaju}i nemo}, jedan je generalnisavjetnik morao ~ak izjaviti: »[to }ete, nikad ih se ne}e uspjeti natjerati dauspore!«

Kako brzina uni{tava ne samo relaciju, kako je to dobro objasnila UrsulaLeguin, nego i razum, to bi napokon moralo otkriti va‘nost akcidenta suvreme-ne misli, drugim rije~ima: akcidenta u kolanju znanja izme|u »bi}a« i »mje-sta«, te ‘ivotne sredine koja obuhva}a ne samo ‘ivotinjsko podru~je — podru-~je kretanja bi}a — nego i biljno i mineralno, {to }e re}i podru~ja stabilnosti,sigurnosti i, naposljetku, trajnosti mjesta.

Kada }e se uni{titi bre‘uljci, stijene, kona~no izravnati reljef svijeta?Kada }e se ukloniti valovi na otvorenom moru, taj skup sporednih prepre-

ka koje jo{ ko~e ubrzanje tehni~koga napretka?Kad se udarimo o stol, treba li ga uni{titi ili nau~iti izbjegavati ga?...Otkada smo, ~ini se, izbrisali razdaljine, preostaje nam da poni{timo otpor

materijala, litosfernih i hidrosfernih elemenata.Kao {to smo ju~er znali prevladati skup atmosferskih elemenata, zahva-

ljuju}i brzini osloba|anja od gravitacije, zemaljske sile te‘e, sada valja uklonitiono {to jo{ ostaje od materijalnog suprotstavljanja napretku, dromosferskoj trciautomotornih aparata.

Nakon svilarskih radnika u Lyonu ili engleskih ludita koji su uni{tavalistrojeve, do{lo je vrijeme MOTORISTA, pristalica sustavnog ru{enja kro{anja,

148

24 Benoît Hoppquin, »L’arbre qui tue«, Le Monde, 13. travnja 2004.

njihovih sjena, koje zamjenjuje klimatizacija u automobilima... Kad }e se uki-nuti ~etiri godi{nja doba i zamijeniti jedinom umjerenom klimom op}e plane-tarne klimatizacije? Kada }e do}i do uklanjanja, ili jo{ bolje, sekvestracije, me-teorolo{ke atmosfere, zahvaljuju}i toj sferi, ili to~nije, DROMOSFERI trke zanapretkom koja nije ni{ta drugo nego inflacija tre}e vrste, manje ekonomskanego eshatolo{ka, jer ubrzanje stvarnosti definitivno zamjenjuje svaku povije-snu akumulaciju?

»Zbog silne ‘elje za posjedovanjem, i sami smo postali pod~injeni«, ustano-vio je ve} Victor Hugo prije dva stolje}a.

Nepotrebno je i dalje tra‘iti podrijetlo toga hipernasilja koje danas zapljus-kuje svijet, jer brzina je postala sama sr‘ toga nasilja, ukidaju}i jednu po jednu,ne samo »vremensku« oznaku, nego i svaku faktualnu granicu.

Uzmimo kao primjer statiku i otpor materijala koji su temelj svake grad-nje: od pro{loga stolje}a, primjerice, idemo sve br‘e i br‘e kako bismo ostvarilitrajnost, trajnost konstrukcija, tih zdanja duga trajanja koja uvjetuju stalnost istabilnost na{ih dru{tava.

Nakon uru{ivanja terminala u Roissyu, u svibnju 2004., jedan je arhitektizjavio: »Gradili{ta moraju napredovati sve br‘e, tehni~ke performance morajubiti sve suvremenije, na krajnjoj granici kompleksnosti. Mo‘e se ~ak govoriti ojednoj »ideologiji brzine« i performance.«

Ne, dragi kolega, vi{e ~ak nije rije~ o prolaznoj ideologiji kao na po~etkuindustrijske ere, nego o DROMOLOGIJI, a to je jo{ gore, jer ona uvjetuje cjeli-nu tehni~kih civilizacija, kako je to spominjao Marc Bloch.

Kada je o tome rije~, mo‘da bi bilo umjesno pojam nadrealizam pomaknutiiz umjetni~ke i knji‘evne domene i primijeniti ga na politiku, kao {to je tou~inila plesa~ica Sylvie Guilhem izjavljuju}i: »Treba plesati, ne treba natplesa-ti«, drugim rije~ima, zadovoljiti se isklju~ivo koreografskim postignu}em.

Zapravo, ~im su ta postignu}a, te tehni~ke, znanstvene ili industrijske per-formance uvjetovane ubrzanjem stvarnosti, mo‘e se isto tako govoriti o NAD–GRADNJI ili NAD–RU[ENJU... Otuda ta sveop}a generalizacija jednog NAD–GLEDANJA koje nadilazi »stanje budnosti/gledanja« onog dalekog vremenakad su »ljudi jo{ gledali oko sebe«, o kojem je tako korisno govorila UrsulaLeguin, u o~ekivanju sutra ili prekosutra toga NAD–^OVJE^ANSTVA kojenam pripremaju zagovornici Napretka u tajnosti laboratorija transgenetskogstvaranja.

»Ljude ‘aloste posljedice, ali prihva}aju uzroke«, pisao je Bossuet. Parafra-ziraju}i drugog velikana kriti~koga pisanja, moglo bi se ~ak dodati: »Ako zna-nost ne ‘eli svoje u~inke, uhvatit }e je neznanje25.«

Danas, za~udno, sfera ubrzanja te‘i obrnuti na~elo odgovornosti.Sa stablom koje ubija, realnost krivnje prenesena je s krivca na nedu‘noga,

na nedu‘nost biljne u~vr{}enosti koja je prepreka samopokretnosti vozila kojegaje vo‘nja sada naj~e{}e potpomognuta....

149

25 V. Hugo, Choses vues, op. cit.

Ovdje dromoskopija — taj opti~ki fenomen brzine odvijanja koji obr}e smi-sao prilaza cesti, sa svojim stablima koja izgledaju kao da }e se sru~iti na vje-trobran prije nego {to nestanu u stra‘njem staklu, dok se u stvarnosti zbivaobrnuto — poga|a cjelinu na{ih opa‘anja i remeti na{e prosu|ivanje, tako da‘rtva iznenada postaje ozna~eni krivac.

^udno, uostalom, taj fenomen dromoskopskog transfera poga|a danas i na{pravni sustav, a da se vlast zbog toga pretjerano ne uzbu|uje: ‘elim govoriti otom prijenosu krivnje koji potresa mnoge procese porotnoga suda, kad ‘rtvanesretnoga doga|aja neprimjetno postaje krivac... Ta je zamjena nedvojbeno ne-izravna posljedica prevelike pokretljivosti gledi{ta u neprekidnom ubrzanju na-{ih dru{tvenih pona{anja.

Dostatno je pogledati, primjerice, ono {to se doga|a u poduze}u podvrgnu-tom ekonomskoj globalizaciji: ~im u upravi iskrsne neki problem, premje{ta se,delokalizira i, {to se situacija ~ini delikatnijom, to se vi{e nastoji djelovati {toje mogu}e br‘e... sve do eksternalizacije koja potpuno preokre}e ‘ivot dru{tava.

Zapravo, ako percepcija toliko zasjenjuje stvarnost trenutka, to je stoga {tovi{e nema INTERMEDIJACIJE, rokova, me|uprostora.

Kako prostor–vrijeme na{ih djelatnosti, na{ih interakcija nestaje, ubrzanjeiznenada obr}e ~injeni~nu stvarnost. Tako dromosfera posvuda istodobno izazi-va iluzornu promjenu na{ih znanja i ste~enih spoznaja, gdje vremenska zbije-nost na{ih aktivnosti vrlo to~no ilustrira ono {to je Aristotel nazvao »akciden-tom akcidenata«.

Primjerice, ono {to nastaje u ubrzanju automobiliteta kada se ~ini da sve{to stoji bje‘i, dok se unutra{njost vozila doima nepokretnom, danas se ponav-lja u medijskoj percepciji televizijske slike aktualnosti.

Ono {to sam prije dvadeset godina nazvao DROMOSKOPIJOM26 sada semo‘e primijeniti na cjelinu na{ih ste~enih znanja i spoznaja, plodova jedne da-leke i tako spore epohe, da se ~ini kako i te ste~evine bje‘e, diskreditirane lu-dom trkom suvremenih doga|anja.

Otuda ta inercija sada{njega vremena, nazvana PREZENTIZMOM, koja jesamo iluzija akceleracije komunikacija, teleskopija prolazne teleobjektivnosti ko-ja te‘i zamijeniti provjerenu objektivnost, na isti na~in na koji dromoskopskailuzija automobila naru{ava i poreme}uje okolinu tako da nepokretnost okoli{aprikazuje pokretnom, pru‘aju}i putniku u automobilu ugodnu stabilnost iz ko-je }e je izvu}i jedino prometna nesre}a, frontalni sudar koji odjednom uspostav-lja istinitost ~injenica.

Ovdje se u~vr{}enost prepreke pojavljuje kao mirovni sudac premje{tanjaperspektive, a stablo ili zid tu su uvijek samo figure onoga {to dalje predstavljaprepreka geografske kona~nosti jedinog habitata, za ‘ivotinjsku vrstu isto toliko»zemaljske« koliko i »ljudske«, ono {to nas nikakav transgenetski duh ne}e na-tjerati da napustimo, unato~ postmodernim buncanjima o nekom virtualnomprostoru, {estom zamjenskom kontinentu za neki isto tako iluzoran neokoloni-

150

26 P. Virilio, L’Horizon négatif, Galilée, 1984.

jalizam kao {to je to bilo tijekom 1960–ih godina osvajanje astrofizi~kog prosto-ra od strane zagovornika NASA–inih letova s posadom.

Doista, kakvu su austronauti~ku iluziju nosile lunarne misije? O kakvim jeosvajanjima, o kakvim je »posljedicama« bila rije~, ako ne o onima jednoga pro-stora kroz koji se mo‘e beskona~no prolaziti, ali koji je nenastanjiv!

Drugim rije~ima, o kozmi~kom praznom prostoru, koji nema nikakve vezes biosferskim prostorom u kojem je ono {to {to je prohodno istodobno i nasta-njivo, u kojemu su promet i smje{tanje isto »obitavali{te«.

Pretpostavljati tako neprili~no egzoti~ne performance na {tetu svakog »pre-bivali{ta«, nerazuman je ~in, ~in pani~ne deteritorijalizacije, koji je mogla izaz-vati samo »ravnote‘a straha« izme|u Istoka i Zapada pred vjerojatno{}u atom-skoga sukoba koji bi Zemlju u~inio potpuno neprikladnom za ‘ivot.

Tako je to takozvano »osvajanje svemira« bilo samo potvrda Bossuetovetvrdnje, a uzrok toga »egzoti~nog« napretka bio je samo u~inak teroristi~kogodvra}anja izme|u komunizma i kapitalizma. Kao {to je to nedavno objasniojedan mornari~ki ~asnik: »Nije li uspje{an vojni manevar jedva izbjegnuta ka-tastrofa?«

Ako nikad ni{ta nije ste~eno bez gubitka, i, ako je, dakle, tehni~ki napre-dak samo prihva}ena ‘rtva, dokaz o tome jo{ jednom nam pru‘a lansiranje me-|uzvjezdane astronautike tijekom godina hladnoga rata.

U to vrijeme povijesti, koje do‘ivljava prijetnju sovjetskih raketa u Kubi(1962.) tako krhkoj ravnote‘i dvaju blokova, planet Zemlja suo~ava se s velikimrizikom, u kojem, prema rije~ima Martina Reesa, »{anse za opstanak ljudi naZemlji nisu ve}e od pedeset posto27«.

To }e potvrditi i povjesni~ar Arthur Schlesinger, biv{i savjetnik predsjedni-ka Johna Kennedyja, izjavljuju}i u svojim Memoarima: »Raketna kriza bila jene samo najopasniji trenutak hladnoga rata, nego i najopasniji trenutak u po-vijesti ~ovje~anstva28.«

Evo, dakle, uspjela manevra: osvajanje svemira koje proizlazi iz netom iz-bjegnute katastrofe ‘rtvovanja planeta u duelu Istoka i Zapada!! ! ̂ udno, taj se»vojni« manevar ~ini danas opet aktualiziran, jer je Pentagon tijekom ljeta2004. pokrenuo postavljanje prvih raketa budu}ega »proturaketnoga {tita«, na-daju}i se da }e biti spremne do predsjedni~kih izbora 2. studenog, bez ikakveodlu~uju}e provjere u~inkovitosti sustava. Isto tako predsjednik George W.Bush nije u svojem izbornom programu izmijenio smjer definiran po~etkom go-dine u pogledu astronautike. Tako bi, nakon zavr{etka svemirske stanice ISS,nova letjelica morala izvr{iti svoju prvu misiju s posadom 2014., prije nego {toodvede Amerikance na Mjesec, izme|u 2015. i 2020. Njegov demokratski pro-tivnik, John Kerry otvoreno kritizira te nepotrebno skupe ciljeve i ne odre|ujeni cilj ni kalendar {to se ti~e svemirskog istra‘ivanja29.

151

27 M. Rees, Notre dernier siècle?, op. cit.28 Ibid.29 »La recherche selon Bush et Kerry«, Le Monde, 17. rujna 2004.

Navjestitelj obrtanja perspektive, Nietzsche je pisao: »Ljubite svoga daljnje-ga kao sama sebe.«

^ini se da je u Sjedinjenim Dr‘avama ta azimutna projekcija dobila na vri-jednosti uz sljede}u maksimu: »Kako bi se uni{tio bliski neprijatelj, treba naj-prije udariti onoga koji je daleko30.« Preemptivan udar na kraju hladnoga rataili preventivan rat protiv terorizma, na djelu je ista »transobzorna« logika.

Dromolo{ka logika trke za premo}i »u svim smjerovima«, koja uklanja bli-sko u korist dalekog, svega udaljenoga, svih egzotizama, drugim rije~ima svihegzodusa!

Trka onkraj Dobra i Zla koja nije~e sve ovostrano i na kraju dolazi do to-polo{kog obrtanja u kojemu GLOBALNO odsad predstavlja interiornost jednogagotovoga svijeta, a LOKALNO eksteriornost, veliko predgra|e jedne povijestibez geografije — KRONOSFERU sada{njega vremena, »stvarnoga vremena«,koja se nastavlja na GEOSFERU prostora ‘ivota.

Ba{ tu vrijedi zaklju~ak mudre Bossuetove izreke: »Ljudi se ‘aloste zbogposljedica, ali prihva}aju uzroke.« Ipak, s jednim poja{njenjem: »slabe« poga-|aju katastrofe tehni~koga napretka, a »jaki« najlak{e prihva}aju uzroke.

Isklju~eni, prognani sa svih strana, za koje mondijalisti~ko odbijanje vodido isklju~enja svih vrsta. A da ne govorimo o velikim transkontinentalnim mi-gracijama bijede.

[to re}i, primjerice, o onim starim umirovljenicima koji ne prestaju puto-vati oko svijeta, poku{avaju}i sve vidjeti prije nego {to ga napuste, dok nikogane rastu‘uju oni besposleni mladi koji su ve} sve vidjeli prije nego {to su po~eli‘ivjeti?

Napokon, progresisti~ki pritisak DROMOSFERE samo je bijeg naprijed ko-ji vodi EKSTERNALIZACIJI {to je samo postmoderan naziv za EKSTERMI-NACIJU. Otkrivanje kona~nosti u kojoj se, kad globalnost isklju~i svaki lokali-tet, pojavljuje Hegelov schöne Totalität bez uljep{avanja.

Nakon dva tisu}lje}a iskustava i neuspjeha, nesre}a svake vrste, tre}i mile-nij sa svojom globalizacijom otkriva paradoks neuspjeha uspjeha, jer uspjeh Na-pretka izaziva velike nesre}e. Potpuni akcident znanosti odsada li{ene svijesti,~ija arogantna pobjeda bri{e sve do sje}anja na nekada{nje dobrobiti.

Velik doga|aj duge povijesti spoznaja u kojem mondijalizacija istodobno ot-kriva i odmah prikriva tragi~no obilje‘je.

Prema tome, nisu pogre{ka, slabosti, pa ~ak ni katastrofa velikih razmjerati koji prije~e polet znanja, nego sama pretjeranost njihovih performanci su-o~enih s granicama jednog uskog planeta. Kao da je tijekom pro{loga stolje}apromaknu}e tehnoznanstvenoga napretka dopingiralo znanost, ba{ kao nekizabranjeni proizvodi tijelo atleta. Dakle ovdje vi{e nije granica priro|ena sla-bost znanja, nego mo} znanosti koja je postala »hipermo}« u toj trci premasmrti koju je, ne tako davno, s trkom za naoru‘anjem predstavljala militariza-cija znanosti.

152

30 Razgovor s Jonathanom Randalom u Sud–Ouest Dimanche, 12. rujna 2004.

Ova je granica nepremostiva jer je plod sve ve}eg uspjeha koji nitko uistinune osporava, ali koji ru{i spoznaje, jo{ ju~er utemeljene na manjem znanju spo~etaka znanstvenoga mi{ljenja, koje je postalo ve}e zbog pretjerane {irinesvojih u~inaka i svojih pani~nih posljedica.

^ini se da je i tu za dokazivanje koristan primjer sportskog dopinga: {touistinu vrijedi napredak koji ne samo izopa~uje, nego i doslovno uni{tava ono-ga ili one koji su, ka‘e se, njegovi »korisnici«?

Katastrofa otvorenoga napretka koji granice svijeta sada ne podnose vi{eod svih ‘ivih bi}a... Zapravo, i suprotno neuspjesima eksperimentalnoga zna-nja, slom napretka vi{e se ne mo‘e premostiti kao {to su to neko}, jo{ ne takodavno, bile slabosti neke posve nove spoznaje, kada je jo{ skromnost duha po-vezivala »znanost« i »filozofiju«31.

Ali vratimo se fenomenu ubrzanja stvarnosti, danas tako osjetnom u obrta-nju perspektive vanjske politike naroda.

Ve} najvi{e jedno desetlje}e Ujedinjeni narodi me|udr‘avne sukobe osje-}aju kao gra|anske ratove, s vi{e ili manje »huliganskim« dr‘avama.... Ali utom ih ekstrovertnom svijetu brza projekcija njihovih oru‘anih snaga vara, do-vodi u zabludu o realnosti njihove premo}i.

Kao {to prilago|avanje o~iju ovisi o brzini napredovanja voza~a automobila,jer se opti~ka to~ka {iri prema ubrzanju vozila, tako se danas geostrate{ka per-cepcija ameri~ke hipermo}i prenosi izvan granica Ujedinjenih naroda da bi sespojila s krivuljom Zemlje.

DROMOSFERA, prema tome, za njih vi{e nije metafora napretka, nego do-kazana ~injenica njihove geopoliti~ke percepcije u kojoj topolo{ki preokreti po-staju sve ~e{}i.

Nedavno je jedan mudar ~ovjek postavio sljede}e pitanje: »Kako ameri~kodru{tvo, tako bogato, tako multikulturalno, mo‘e imati vani tako monolitnuprojekciju? Mnogo se govori o ameri~kom carstvu, ali to je zatvoreno carstvo.Amerikanci su u bunkerima32.«

Odgovor je ipak jednostavan, ~ak simplicisti~ki. Taj monolitizam vi{e nijemonolitizam jedne »totalitarne« vlasti usporedive s onima iz nedavne pro{losti,to je monolitizam kona~noga zatvaranja, isklju~enja svijeta.

Ta »globalitarna« percepcija upravo je percepcija DROMOSFERE koja setijesno ve‘e s posljednjom krivuljom Zemlje, i tu dromoskopija dosti‘e svoj vr-hunac jer njezin obzor nije ona linija koja je odvajala nebo i zemlju, nego jedi-no geodetska linija koja dijeli ispunjenost od praznine. »Biosferna« ispunjenostte »egzosferne« kona~nosti, ta me|uzvjezdana sredina koja uvjetuje sve do vo-

153

31 U jednom pismu Jeanu Paulhanu, 1943., Antonin Artaud pi{e: »[to vi{e vrijeme odmi~e, svese vi{e udaljavamo od mjere VREMENA i njegova POJMA, kao uostalom i mjere prostora,to se vi{e na{e svijesti pribli‘avaju beskona~nosti i vje~nosti, ukratko, tom sjedinjuju}em i kon-templativnom ‘ivotu u kojem su svi veliki mistici i svi sveci komunicirali s Bogom.« Oeuvres,Gallimard, 2004.

32 Henri Laurens, u razgovoru s Joséom Garçonom i J.–P. Perrinom, Libération, 2004.

lumena Zemlje, jer »svaka granica dolazi izvana« i jer sferni oblik nebeskihtijela proizlazi iz njihova stalna kretanja, njihove manje ili vi{e brze rotacije.

Pred tim BIG–BANGOM, koji ~ini se nikog ne uznemiruje, poznati mono-litni bunker nije ni{ta drugo nego klaustar povijesti.

Stigav{i do kraja svojeg orbitalnog kru‘enja, dromofera okon~ava razdobljepoliti~kih revolucija da bi od{krinula Pandorinu kutiju transpoliti~kih otkri}a.Mo‘da je ba{ tu bit intuicije Andréa Malrauxa u pogledu XXI. stolje}a.

Kao potvrdu toga »povijesnog telurizma«, ~ujmo Thomasa Ferenczija u jed-nom uvodniku posve}enom pro{irenju Europske zajednice: »Europa, to je iunutra{nja politika. Budu}i da su europska politika i nacionalne politike svetje{nje povezane, mo‘e li ih se valjano rastaviti u trenutku glasovanja, a da sene suprotstave lijeva i desna Europa, ~ak do karikature? Nema li se prava ~e-kati neki odre|eni kontinuitet?« I na kraju: »U tim je prijeporima upitna fran-cuska politika u svojoj europskoj dimenziji33.«

Ono {to na{ uvodni~ar ne primje}uje, to je »kriza pojma dimenzije34«. Kri-za tih potpunih dimenzija, istodobno geometrijskih i geopoliti~kih, koja danasvodi do fraktalizacije koncepta identiteta (nacionalnog, zajedni~kog) i prema to-me do »kriti~noga prostora« u kojem vi{e ni{ta nije ~itavo osim te »astropoli-ti~ke« sfere koju se nitko ne usu|uje zamisliti osim Maloga princa! Ba{ to raz-doblje otkri}a slijedi vrijeme iscrpljenih rotacijskih revolucija koje je pro{lo sto-lje}e doslovno iskorijenilo vi{kom svojeg ubrzanog »progresizma«.

U jednom je proro~anskom razgovoru, Alain Rousset, predsjednik francu-skih regija izjavio: »Dru{tvo je uznemireno, ne uspijeva se vidjeti u budu}nosti,zamisliti da sutra mo‘e biti bolje nego danas. Potrebno nam je razmi{ljanje dana|emo ideju napretka. Ona je jedna od onih koje su najvi{e vezane uz ljevicu,isto kao pravda35.«

Naslu}ujemo da ovdje vi{e o~ito nije rije~ jedino o parlamentarnoj ljevici,jer prepreka kona~nosti izdaleka nadilazi demokraciju politi~kih skup{tina. U‘argonu slu‘be za odr‘avanje i izgradnju cesta, primjerice, drve}e, ograde pro-tiv buke ili za{titne ograde na auto–cestama obi~no se nazivaju BO^NIM PRE-PREKAMA... [to onda re}i o frontalnoj prepreci, koju ~ini geodetska krivulja,za one koji jo{ ‘ele »i}i u smjeru povijesti«? Te branitelje historijskog materi-jalizma koji prezire tako o~it geofizi~ki materijalizam. Proleterski internaciona-lizam ju~er, ili turbo–kapitalizam jedinstvenoga tr‘i{ta danas; dolazi dan kadzvijezda vi{e ne}e podnijeti katastrofu napretka, tu KOLATERALNU [TETUkoja proizlazi, kako smo vidjeli, iz ubrzanja ne samo povijesti ~ovje~anstva, ne-go i svake stvarnosti.

Doista, i mo‘da prvi put na tako osjetan na~in za svakoga, ‘ivotni perime-tar strogo je ograni~en prazninom.

33 Thomas Ferenczi, »Analyse 2004«, Le Monde.34 P. Virilio, Espace critique, Christian Bourgois, 1984.35 Sud Ouest, jesen 2004.

154

Umjesto nekada{nje biosferne ispunjenosti sada dolazi taj negativan obzorkoji istodobno definira svijet i njegovu onostranost.

»Vani, to je uvijek unutra«, tvrdili su arhitekti ju~er trijumfiraju}e moder-nosti. Odsada, vani je egzodus, egzosfera prostora nepogodnoga za ‘ivot.

Umjesto potvrde te nedostatne konstatacije, pogledajmo astronomsko istra-‘ivanje egzoplaneta koji vi{e ne pripadaju Sun~evu sustavu. Telurni planet, ka-‘e se za ozna~avanje zvijezde zemaljskog tipa, istodobno malen i krut.

Te{ko tra‘enje, jer dosad nije uo~en nijedan planet pogodan za ‘ivot, a svioni koji su ve} popisani samo su golemi mjehuri plina, prevru}ega da bi pogo-dovali nu‘noj kemiji za pojavu podru~ja nastanjivosti, prikladnog za ‘ivot36.

Unato~ tome, Astrophysical Journal javio je krajem kolovoza 2004., da suga ameri~ki istra‘iva~i upravo otkrili!

Ali ubrzo nakon toga morali smo saznati da ta tri egzoti~na planeta imaju~etrnaest do dvadeset puta ve}u masu od na{e stare Zemlje. Jo{ su jednom utoj trci za SUPERZEMLJOM Sjedinjene Dr‘ave poku{ale lansirati stari mit o»granici«, taj ne vi{e »transobzoran« Far–West pionira seljenja stoke po svakucijenu, nego onaj o jednom »trans~ovje~anstvu« koje bje‘i prema prostranijojzemlji, obe}anoj zemlji za neki novi »Novi svijet«, ne vi{e na zapad jednogakontinenta, nego iznad na{ih glava, u nebesko prostranstvo!

Nakon ru{enja 2001. njujor{ke skyline, valjalo je hitno na}i ne{to drugo dabi se uvijek iznova nastavljao ameri~ki san, mit o o~itoj sudbini SjedinjenihAmeri~kih Dr‘ava. Propovjednik Billy Graham to je jasno izrazio u svojoj pro-povijedi 14. rujna 2001: »Sada imamo izbor: ili eksplodirati i raspasti se kaonarod i kao nacija emocionalno i duhovno; ili kroz te te{ko}e postati ja~i i gra-diti na ~vrstom temelju37.«

Ho}e li nakon Sovjetskoga Saveza i SAD do‘ivjeti imploziju i raspasti sepred na{im o~ima kao Twin Towers?

Ili }emo biti svjedoci egzoti~nog novog utemeljenja ne samo Amerike negoi Ujedinjenih naroda?...

Kona~no, ho}e li ~ovje~anstvo na kraju poletjeti, postati neidentificirani le-te}i objekt, kako su to davali naslutiti pristalice New Agea ili »survivalisti~ke«sekte koje se u Americi sve vi{e mno‘e?

Ako globalizacija zasigurno nije kraj svijeta, ona je ipak nalik nekoj vrstiputovanja u sredi{te Zemlje, u to sredi{te stvarnoga vremena koje tako opasnozamjenjuje sredi{te svijeta, taj prostor doista stvaran, koji je jo{ birao intervalei rokove za akciju — prije posvema{nje interakcije.

Odmah! to je mahnita uzre~ica hipermodernih vremena, toga hipercentravremenskoga pritiska u kojem se sve neprekidno sudara, pro‘ima pod straho-vitim pritiskom telekomunikacija, u toj »teleobjektivnoj« bliskosti kojoj je kon-kretna samo komunikacijska histerija.

36 Philippe Pajot, »Terres géantes d’autres soleils«, Le Monde, 3. rujan 2004.37 Sébastien Fath, Dieu bénisse l’Amérique! La religion de la Maison Blanche, Le Seuil, 2004.

155

Sjetimo se: previ{e svjetlosti i to je zaslijepljenost, sljepo}a; previ{e pravdei to je nepravda; previ{e brzine, brzine svjetlosti i to je inercija, polarna inerci-ja.

Nakon stare tvrdnje o utjecaju atmosferskog pritiska na meteorologiju, nebi li bilo dobro napokon otkriti {tetno djelovanje dromosferskog pritiska ne sa-mo na povijest i geografiju, nego i na politi~ku ekonomiju, odsada podlo‘nuDROMOKRACIJI strojeva, strojeva za proizvodnju sustavnog razaranja, koja jeisto {to i ratni stroj38?

Za ilustraciju toga bunila navedimo jednu anegdotu. U SAD–u odnedavnaplanet stavljaju u staklenku: proizi{la iz nekada{njeg istra‘ivanja NASA–e,EKOSFERA je pojednostavljena ina~ica na{eg ekosustava, ali i posljednji gad-get, posljednje ludilo {to se ti~e dekoracije interijera. Zatvorena u staklenu ku-glu, ta atmosferska maketa ima trajnost dvije godine. Opti~ka varka, a njezinvlasnik postaje gospodarom svijeta u smanjenom modelu.

Naslov izvornika: L’Accident originel, Galilée, Pariz, 20

S francuskoga prevela JAGODA MILINKOVI]

38 Primjerice, s tradersima u tra‘enju brzih pove}anja ve}e vrijednosti, kapitali u istom danu vi{eputa obi|u svijet. Warren Buffet (drugi po bogatstvu u svijetu) uspore|uje financijske instru-mente koji omogu}uju takve profite s »oru‘jem za masovno razaranje«. Le Journal du Diman-che, 3. listopad 2004.

156

Maja Bo{kovi}–Stulli

Drenovac

Moji rani dani vezani su za dva slavonska sela, no nisam ondje stanovala, obi-telj je ‘ivjela u Zagrebu. Sela se zovu Vo}in i Slatinski Drenovac — oba imenaznana iz nedavnog rata. U Vo}inu je hrvatsko ‘iteljstvo pobijeno i prognano,sada tamo ‘ive drugi ljudi iz nekih dalekih krajeva. Iz Drenovca su srpski se-ljaci pobjegli, protjerani, ubijeni — ne znam to~no {to se sve doga|alo. Potomsu neki gospodari rata popalili njihove opusto{ene ku}e.

Moja bliskost s tim selima nije ni domoroda~ka, nisu mi ondje korijeni.Djed Koloman Szarvas bio je lije~nik u Vo}inu a zatim u Drenovcu; doselio jepred kraj 19. stolje}a s bakom u Vo}in iz Ma|arske kao mlad lije~nik; krajemdvadesetih godina pre{li su u Drenovac.

U tim selima provodila sam ferije, a prije polaska u {kolu i mnoge danesvih godi{njih doba. Vo}ina se sje}am pribli‘no do svoje {este godine (neko}gospodski, pomalo zapu{ten park s nogometnim igrali{tem; »turski grad«; og-ra|en i zaja‘en dio potoka Vo}inke kao mjesno kupali{te; glavna ulica sa zamene proustovski zapam}enim mirisom velikih okruglih ‘emi~aka iz Novakovepekarne).

Pisala bih o Slatinskom Drenovcu. Ne o povijesti, koja mi je slabo poznata,niti o dijelu sela gdje su ‘ivjeli doma}i seljaci na prostoru prema Papuku uprizemnim ku}ama, mnogima sa slamnatim krovom. Taj dio sela zvao se pre-venda, po svoj prilici kao trag katoli~koga crkvenog posjeda zvanog prebenda izpredturskih vremena. Tu su poslije ‘ivjeli seljaci pravoslavne vjere.

U mojim uspomenama traje jedan drugi krajolik Drenovca, njegov sredi{njidio s ku}ama selske »inteligencije«.

Cestom se od ̂ a~inaca (gdje je prolazila ‘eljezni~ka pruga za Osijek), pre-ko selH Humljani i Pu{ina stizalo kolima do sredi{ta Drenovca. Tu je bila du-ga~ka, prili~no ru‘na prizemna zgrada s lokalnom upravom Guttmannove fir-me — bavila se poslovima oko sje~e, transporta i ukupne organizacije, s up-raviteljem i nekoliko ~inovnika, i zvala se, koliko se sje}am, »{umska manipu-

157

Klopka za uspomene

lacija«. [umski radnici prete‘no su bili Li~ani. Vjerojatno zbog te djelatnostiDrenovac postaje sredi{tem op}ine — s nad{umarom, lugarima, bilje‘nikom,blagajnikom, lije~nikom, {efom stanice (na Guttmannovoj uskotra~noj pruzi),u~iteljem pu~ke {kole s opetovnicom, s tri du}ana i dvije birtije, mlinom vode-nicom, po{tom, bricom, obrtnicima (kolarom, opan~arom, kova~em itd.).

Iz ̂ a~inaca se dolazilo, zapravo »gospoda« su dolazila fijakerom, ‘utim fi-jakerom, za razliku od onih malo ni‘ih koji su putovali obi~nijim kolima sa‘bicama i tapeciranim sicom. Tim takozvanim fijakerom upravljao je ko~ija{Stevo, stanovao je na pustari, a ne znam da li se vo‘nja pla}ala ili je to bilafirmina usluga.

Struju je Drenovac dobio tek negdje pred rat oko 1939. ili 1940. Svijetlilose petrolejskom stolnom lampom ili stropnim lusterom. Nije bilo vodovoda,imali smo bunare s hladnom i ~istom izvorskom vodom. Na{a ku}a imala je ineku vrst hidrofora: voda se iz bunara ru~no pumpala do tavanskog bazena, aodatle je stizala u kupaonicu i u engleski zahod. No, trebalo je tu vodu jako{tedjeti.

@ivjelo se kao svuda: bilo je u porodicama materijalnih tegoba, briga okouspjeha ili neuspjeha djece, bilo je ljubomora i preljuba, tra~eva i ogovaranja —o ~emu sam pone{to na~ula a nije me tada ba{ zanimalo.

U mome unutarnjem filmu traju neke druge slike. Pamtim povremena za-bavna dru‘enja drenova~kih »boljih« obitelji. Bila je to tanka povr{ina jednogaprivida {to se uskoro rasto~io u Drugom svjetskom ratu. Prizori nekih spokoj-nih trajanja u, kako se tada ~inilo, sigurnome mirnom okru‘ju. Sje}am se:

Rakovi. Jedanput godi{nje polazilo se kolima, biciklima, a ~ini mi se i dre-zinama na uskim tra~nicama u lov na rakove u bistri potok Vojlovicu, gdje jetada bilo rakova. Lovili su rakove neki vje{tiji mu{karci iz dru{tva, a i posebnodovedeni momci. U Drenovcu bi se potom u jednoj od obitelji pripremila ve~eras kuhanim rakovima. Kuhali su se u velikom loncu, bilo mi je stra{no vidjetikako jo{ ‘ivi poku{avaju pobje}i iz vrele vode. Nisam ih jela.

Ve~ere i u‘ine. Za imendane, ro|endane, godi{njice pozivali bi se gosti. Ujednoj obitelji, kao posebnu atrakciju, pravili su sladoled. No, bio je neukusan,zaista tek sladak led.

Kad su jedne ve~eri gosti bili kod nas, bilje‘nikov sin je cendrao da je po-span i da ho}e ku}i. Moj djed, koji nikad nije nau~io dobro hrvatski, ponudimu: »Ide{ u sobu, legne{ na divan i malo drma{« — {to je postalo op}om ve-selom uzre~icom.

O djedu je bilo i drugih pri~ica. Kad su jedne no}i u kasnu jesen do{li ponjega seljaci volovskim kolima iz udaljenoga brdskog sela Meljani, gdje nije biloni prave ceste, a zvali su ga da do|e pomo}i pri porodu, te stigli onamo poslijedugoga mu~nog putovanja — odvedu djeda u {talu. Pora|ala se, naime, krava,a ne ‘ena. Moj djed, ljut i zapanjen, tada drekne: »Ja ne doktor marva, ja dok-tor ludi!«

Majstor i majstorica. Djed je bio op}inski lije~nik i ujedno lije~nik Ok-ru‘ne blagajne za osiguranje radnika (mislim da se to tako zvalo). Vodio je, uz

158

medicinsku sestru, i zdravstvenu stanicu za higijensko prosvje}ivanje ({to je os-novao Andrija [tampar).

Propisivani lijekovi ve}inom su bili najjedostvaniji (aspirin protiv tempera-ture, sredstvo protiv proljeva ili dje~jih glista), pa ih je, ako nije bilo djeda, mo-gla dijeliti i moja baka. Propis radni~kog osiguranja bio je ~udan i nesocijalan— smio se davati samo po jedan lijek; ako bi bolesnika boljela i glava i ‘eludac,morao je odabrati {to ga vi{e mu~i. Djed strog i ~inovni~ki savjestan, baka me-kog srca. Kr{ila je taj propis. Ujedno bi ‘enama davala korisne savjete, a i ne-{to dodatno za bolesno dijete. Kad bi se pred na{om ku}om, gdje je bila i am-bulanta, pojavio osiguranik ili neka sna{a, izdaleka bi pitali: »Dobar dan, el’kod ku}e majstor?« Pa ako bi netko od nas potvrdio da je doma, ~uo se katka-da odgovor: »Do} }u ja poslije, kad bude majstorica.«

Djed je za svoj rad primio orden svetoga Save ~etvrtoga reda. Odlikovanjeje le‘alo izlo‘eno u rasklopljenoj kutijici na posebnom stoli}u u prima}oj sobi,s pijaninom, vise}im petrolejskim lusterom te velikim radijem sa slu{alicama ipunjenjem na akumulator.

Udava~e. Obiteljske zabave imale su katkada dodatnu zada}u da udomene~iju sestru, sestri~nu, ne}akinju, da joj na|u po‘eljnu partiju (kakav je prim-jerice bio Lacika Kaufmann, ~inovnik u Guttmannovoj firmi). Mlada djevojka,{ogorica upravitelja Bradi~i}a, udala se tako za perspektivnog mladi}a iz Be-li{}a s nadimkom De~ko. Go{}a obitelji Wirth, visoka privla~na plavu{a zavod-ni~ki je pjevala stoje}i uz klavir:

»Danas ja, sutra ti,vrlo va‘no,I na tebe }e jednom do}i red.Ja {to ka‘em, to ne la‘em,vrlo va‘no...«

Svi su joj pljeskali, poglavito mu{ki.Seoska gospoda imala su i drugu zabavu. Govorilo se da odlaze u prevendu

k lijepoj sna{i Draginji — mladoj ‘eni, dotjeranoj na neselja~ki na~in, dodu{edjelomice jo{ u narodnoj no{nji, ali s visokim {tiklama i svilenim ~arapama.

[kola. U~itelj Du{an Lalo{ imao je ‘enu, koju smo zvali u~iteljka, i dvijemale k}erke. Bio je strog, mo‘da ~ak tvrd. U Zagrebu je nastava zavr{avalaprije nego na selu, pa kad bih za ferije stigla u Drenovac, odlazila sam katkadau {kolu. Jedan dje~ak je ne{to skrivio, tu‘ili su ga u~itelju. Morao je skinutisvoje platnene selja~ke ga}e i le}i na klupu, a u~itelj ga je vla‘nim prutom tu-kao po stra‘njici. Dje~ak je urlao i bacakao se, a djeca su se veselila i poslije sumu se rugali. Bila sam na ~udan na~in zgro‘ena i uzbu|ena. Vi{e nisam odla-zila u {kolu, no zavla~ila sam se na {kolski tavan, gdje su bile hrpe odba~enihknjiga. Prona|oh tvrdo ukori~ena godi{ta ~asopisa »Smilje« iz austrougarskihvremena. Na crnouokvirenoj stranici pro~itala sam kako je zlo~inac anarhistno‘em usmrtio na{u dobru kraljicu i cesaricu Jelisavetu, dok je {etala uz jeze-ro. Gorko sam plakala, premda nisam znala tko je cesarica Jelisaveta.

159

Bazen. Iza dvori{ta i vo}njaka upravitelja Bradi~i}a (a prije njega Mik{eSchwartza, koji je s obitelji odselio u Orahovicu) nalazio se drvom oplo~an ba-zen. Voda je dotjecala u bazen drvenim kanalom iz rijeke, zapravo {irega poto-ka s izvorom ponad Drenovca. Bazen je imao metalnu pomi~nu plo~u i svakese ve~eri praznio. Nama djeci voda je u bazenu sezala do vrata, a odraslima doprsa. Tu se ljeti dnevno okupljalo cijelo »bolje« dru{tvo, tu sam nau~ila plivatii skakati naglavce u vodu. Imam fotografiju s negda{njim dru{tvom na okupu— sliku mrtvih sjena. Amo je dolazila i moja prijateljica Joja, na{a susjedica.Jo{ je ‘iva u Pore~u, rijetko se ~ujemo.

Jednom su nam iznenada stigli gosti iz Osijeka, poslali su me na kupali{tepo tetu, no ona, premda su joj bili dragi, samo se okrenula i rekla »ba{ mebriga« — {to sam ja vjerno prenijela. Primljeno je to, na sre}u, bez uvrede, jeri gostima je bio poznat ~ar na{ega bazena.

Jankovac. Mo‘da su poticaji za ova prisje}anja vezani najvi{e za Janko-vac, izleti{te povrh Drenovca na planini Papuku. Cijelo dru{tvo, odrasli i djeca,kretali bi iz sela pje{ice du‘ potoka kroz prevendu, pokraj pravoslavne crkve,pa {umskim putem u brdo uz vla‘ni {umski miris — sve do mjesta s kojega se~uo slap. Tu bi se zastalo i duboko udahnulo, potom se produ‘ilo do zapje-njenoga dna vodopada. Malo smo se pokvasili. Postrance strmim puteljkom mi-mo slapa uspelo se dru{tvo na visoravan, na Jankovac. Nazvan je po grofu Jan-kovi}u, nekada{njem vlasniku tog podru~ja. Tu bi nas, u sjeni velikog drve}a sduga~kim stolovima i klupama, do~ekali lugar i lugarica, okrijepili su nas si-rom i kajmakom s mladim lukom. Stigli su i konji, dognani iz Drenovca, nato-vareni pohancima i pe~enjem, salatama i kola~ima, te dekama — {to je poseb-no va‘no. Alkoholnog pi}a, koliko se sje}am, uglavnom nije bilo. Bilo bi to svo-jevrsno svetogr|e jer na Jankovcu se odmah po dolasku ili nakon ru~ka odla-zilo jo{ malo povi{e u {umu na izvor. Tu se iz limenih ~a{a ritualno pila hlad-na izvorska voda. Dio dru{tva odlazio bi jo{ vi{e u goru na grob grofa Janko-vi}a te dalje u Maksimovu {pilju — gdje se u 19. stolje}u krio sa svojom dru-‘inom i gdje je poginuo slavonski hajduk Maksim. U {pilji bi nas popla{ili {i{-mi{i.

Poslije ru~ka i {etnje — odmor na livadi na dekama kraj jezera s trstikamasme|ih vr{aka. Nije to bilo ba{ ure|eno jezero, no fino je bilo tamo po~ivati uzdalek {um vodopada.

* * *

Nostalgi~na staromodna prisje}anja, mo‘da. Fragmenti iz vremena ni praved-noga ni osobito lijepog, no ljudski pristojnog, uglavnom normalnog. Slijedila jekrvava zbilja.

Vrijeme od svr{etka ljeta do prolje}a 1942. pro‘ivjela sam u Drenovcu pobje-gav{i iz Zagreba pred usta{kim progonom, uz djeda, majku, dvije tete i tetinogmu‘a Radu. Odatle smo odvedeni u sabirni logor — o ~emu pi{em drugom

160

zgodom (u knjizi O usmenoj tradiciji i o ‘ivotu). Tih mjeseci u Drenovcu ce-stom su odjekivale usta{ke pjesme (»Pu{ka puca, a top ri~e, barut miri{e«), aod nekada{njeg dru{tva nije bilo nikoga. Nisam znala kamo je tko nestao, tekposlije rata saznadoh pone{to.

Nad{umar Klumpner kao Volksdeutscher (o ~emu prije nisam znala niti jeto koga zanimalo) zajedno sa suprugom Gretom i k}erkama Elvikom i Seki-com, pribli‘no mojim vr{njakinjama, odselio je u Njema~ku. Njegov {ogor, trgo-vac Ebner mislim da je tako|er krenuo u Njema~ku. ̂ ula sam da mu je supru-ga Irma umrla i da se o‘enio Draginjom. Drugi trgovac, Karlotto, kako mi re-ko{e, vezao se s usta{ama. Tre}i trgovac imenom Mane, Srbin, ne znam gdje jezavr{io. Prijateljica Joja je s ocem i bratom prebjegla u Srbiju, a majka i mla|asestra ostado{e u Drenovcu. Laci Kaufmann i obitelj Schwartz ubijeni su kao@idovi u logoru. Upravitelj {umskog pogona Anzelmo Bradi~i} po~etak obitelj-ske nesre}e do‘ivio je ve} uo~i rata, kad mu je umrla supruga, a on ostao sams k}erkom Vesnom, ~arobnom djevoj~icom. Anzelmo i supruga bili su kao Hr-vati izbjegli iz tada talijanske Rijeke; u Drenovcu su ih posje}ivala njezina bra-}a i sestra prezimenom Simihen, ~ini mi se iz Su{aka. Supruzi Bradi~i}, pogla-vito kad bi se prepirali, govorili su temperamentno talijanski, {to je u toj sla-vonskoj zabiti, svikloj od tu|ih govora samo na ma|arski i njema~ki, zvu~alonekako neobi~no. Anzelmo i Vesna odseli{e poslije maj~ine smrti u SlavonskiBrod. Tamo se on ponovo o‘enio, a 1944., kad su saveznici bombardirali Brod,izgubio je i Vesnu i svoju drugu ‘enu.

* * *

Protekle su godine, Drenovac za mene gotovo zaboravljen. Znala sam da je uDrugom svjetskom ratu vi{e puta bio ru{en i paljen, pa tako i na{a ku}a, a ono{to je od nje ostalo, skupa sa zemlji{tem bilo je (bez moga udjela) nakon ratavi{e puta prodavano.

Negdje sedamdesetih po‘eljeh vidjeti Drenovac. Zajedno sa suprugom i jed-nim znancem krenuli smo za praznik Prvoga maja autom u Drenovac. Putem,a ni u samome selu ni{ta nisam prepoznala. Jedine dvije katnice, {kola i op}in-ska zgrada nisu vi{e postojale, sve je bilo druk~ije. Nekako prona|oh mjestogdje je stajala na{a ku}a: tlocrt i glavni zidovi ostali su isti, ali ona ku}a i vrtkoji su tu prije bili, nisu se mogli nazrijeti. Vlasnik bija{e neki umirovljeninadlugar iz obli‘njega mjesta. Primio nas je ljubazno, pokazao ku}u, pohvaliose kako ju je iz ni~ega lijepo dogradio, ponudio nam da popijemo po ~a{u vodeiz njegova bunara, najbolju vodu u cijelome kraju — kao da ja nisam tu vodupila u vrijeme dok ni slutila nisam da taj ~ovjek postoji i da }e se jednom amouseliti.

Uz plot kraj ku}e stajala je neko}, a sli~no i sada mala sirotinjska ku}ica.Odatle me obradovano pozdravila starica sa {takom, jedva pokretna. »Zar mene pozna{, pa ja sam va{a kom{inica Jela.« Sjetih se: mlada ‘ena tr~i po ba{~i

161

i zove upomo}, a gonio ju je s batinom pijani ljubomorni stari mu‘ Ilija. Jelami sada re~e, s malo tuge, da je Ilija ve} davno umro.

Nismo namjeravali po}i na Jankovac, no rekli su nam da se sada onamolako dolazi automobilskom cestom, pa smo ipak krenuli. Cesta je zaista posto-jala. No {uma je opusto{ena, vodopad nismo ni primijetili. Gore na platou nijebilo lugarske ku}ice ni klupa ni stolova. Nekada{nji zemljani kanali}, kojim jetekla voda od izvora do slapa, bio je sada ru‘no pro{iren i betoniran. Na iz-ga‘enoj livadi ogoljen je stajao, bez ikakva raslinja uokolo, veliki novi planinar-ski dom. Djelovao je pusto i nelijepo.

Bio je dr‘avni praznik, Jankovac krcat sindikalnim i obi~nim izletnicima.Na svaka dva–tri metra okretalo se prase na ra‘nju i jedini je taj miris pro-‘imao jankova~ki zrak. Na preostalome slobodnom dijelu livade kru‘ilo je ko-zara~ko kolo. Svi ovi dojmovi zape~a}eni su ne~ime stra{nim: jedan izletnikpao je s vrha vodopada i ostao mrtav.

Zbogom Drenovac, zbogom Jankovac.

* * *

Post scriptum. ̂ ula sam ovih dana da je Jankovac sada lijepo ure|en. O poha-ranom Drenovcu ni{ta novo.

162

Darija @ili}

Iz pjesni{tva suvremenih arapskihautorica

Literarni pejza‘ arapske knji‘evne scene, posebno u drugoj polovici20. st., pokazuje svu razli~itost i kontraste, manifestira bogatstvo gla-sova i imaginacija te reflektira zna~ajne kulturolo{ke i dru{tvene pro-mjene koje se doga|aju u arapskom svijetu. Arapske ‘ene izra‘avajuse u razli~itim ‘anrovima — u feministi~koj teoriji i dru{tveno–povi-jesnoj kritici, drami, romanima, poeziji. No treba istaknuti kako jeupravo poezija va‘an ‘anr, jer ona odra‘ava i povezanost Arapa s nji-hovom pro{lo{}u. Naime, bez obzira na konflikte me|u Arapima, in-vokacija te tradicije u modernim vremenima — literarne ili religijske— postaje mo}ni temelj za potvr|ivanje arapskog identiteta. Pjesniki-nje su itekako sudjelovale u toj tradiciji jo{ od predislamskog doba.Osobito je sna‘no sudjelovanje ‘ena u pisanju elegija (od predislam-skog doba do po~etka 20. st.), kao i jaka oralna tradicija izvo|enjapoezije, koja je imala veliku ulogu u evoluciji i u literarnoj povijestiarapskog i islamskog svijeta. No potrebno je istaknuti da su nakonkraja vladavine Abasida (750–1258) arapske ‘ene izgubile slobodu inisu je dobile sve do 19. st. kada su muslimanski reformatori po~eliinzistirati na ‘enskoj edukaciji i na dru{tvenoj i intelektualnoj inklu-ziji ‘ena. U ovom }e malom izboru biti predstavljene autorice kojestvaraju u drugoj polovici 20. st. Mo‘da bi trebalo upozoriti da dodjelovanja velikog broja autorica u tom razdoblju ne bi do{lo da nijebilo nahdaha, a rije~ je o arapskoj literarnoj renesansi koja je zapo-~ela u razli~itim razdobljima u arapskim zemljama (po~ela je u Liba-nonu, zatim se preselila u Egipat u drugom dijelu 19. st.). U Libano-nu je bila nagla{ena prozna scena, dok u Egiptu u drugoj polovicitog stolje}a zapo~inje pjesni~ka renesansa. Dolazi do promjena u neo-klasicisti~koj poeziji koju ponajvi{e mijenjaju Mahjar, tj. emigrantskipjesnici. To su pjesnici koji dolaze iz Mashriq podru~ja (Libanona,

163

Poezija u prijevodu

Palestine, Sirije i Jordana), a koji su emigrirali u SAD i u LatinskuAmeriku. Oni unose nove stilisti~ke, tematske i lingvisti~ke obrasce,pod utjecajem zapadnja~ke umjetnosti i literature. Njihovo kriti~kopisanje tako|er je pomoglo da se utvrdi njihova poetska revolucija.Mahjar pjesnici, zajedno s egipatskim pjesnicima i mnogim arapskimintelektualcima i piscima koji su oti{li u Egipat tra‘e}i slobodu, svisu oni sudjelovali u tom pokretu za promjene. Naravno, to se odnosii na autorice koje su oti{le u Egipat. Autorice koje su tada pisale bilesu uglavnom dobro obrazovane ‘ene iz visoke i srednje klase, ali nisuimale privilegije pa su uglavnom pisale o ‘enskoj podre|enosti, onu‘nosti dru{tvene reforme. Premda njihova poetska ekspresija nijetada imala neka osobita obilje‘ja, stvorila je temelj za individuali-sti~ko, razli~ito. Naime, u tom razdoblju pjesnikinje su vi{e inzistiralena kolektivnosti pa su po~ele stvarati literarne salone, dru{tva, novi-ne. Premda je ‘ensko novinarstvo zapo~elo u Egiptu, treba naglasitikako se etabliralo u Libanonu, a pokrenule su ga kr{}anske ‘ene kojesu zajedno sa svojim obiteljima emigrirale u Egipat. Tijekom 20. st.razvija se i feministi~ki pokret u ostatku arapskog svijeta. Na po~etku20. st. porastao je utjecaj europske literature. Pjesnikinje unose noveelemente u tradicionalno pjesni{tvo koje se temelji na klasi~noj arap-skoj tradiciji. Autorica koja je predstavljena u ovom kratkom pregle-du, ira~ka pjesnikinja Nazik al–Mala ika je zapo~ela s novim pokre-tom pi{u}i slobodnim stihom, a taj je termin odmah izazvao raspravuizme|u kriti~ara i pjesnika. Ona je sudjelovala i u iniciranju temat-skih promjena, a budu}i da je bila i kriti~arka, o tome je i pisala. Jo{jedan va‘an eksperiment od po~etka 20. st. je tzv. prose poetry i prosepoem, poezija koja se temelji na ritmu proze, izvla~i iz njega razneritmi~ke elemente. Od pedesetih godina 20. st. doga|aju se razni ek-sperimenti u poeziji, potaknuti nadrealizmom — promjene u slikama,jeziku. No treba re}i kako su u transformaciji arapske poezije velikuva‘nost imale i razne dru{tvene i politi~ke promjene — npr. gubitakPalestine 1948. godine, al‘irski rat za nezavisnost (1954–1962), liba-nonski gra|anski rat, ira~ko–iranski rat koji je zapo~eo 1980. godine.Na knji‘evnost je utjecala i kolonizacija tih podru~ja koja je donijelaobrazovne sustave i jezik kolonizatora. Tako, na primjer, mnogi liba-nonski pisci pi{u na francuskome. Autorice koje ovdje vrlo sa‘etopredstavljamo su iz Iraka, Libanona, Saudijske Arabije, UjedinjenihArapskih Emirata, Palestine, Sirije, Tunisa. U kratkim bilje{kama }ese vidjeti kako su mnoge od njih mje{ovitog podrijetla, uglavnom ‘iveizvan svoje domovine, a obrazovale su se u Europi i SAD–u. Njihovopjesni{tvo reflektira spomenute politi~ke promjene, unutarnje i vanj-ske borbe za vlastiti identitet, zaokupljenost dvostrukom pripadno{}ui dvojezi~no{}u. Pjesme ovih autorica su uvr{tene u knjigu Poezijaarapskih ‘ena, suvremena antologija; urednica je Nathaile Handal, a

164

izdava~ Interlinsk books (New York, Massachusets, 2001). UrednicaHandal navodi kako je ta antologija pripremljena s namjerom da sepru‘i uvid u arapsko ‘ensko pjesni{tvo i u~ini vidljivim rad velikogbroja arapskih autorica koje su gotovo nepoznate na Zapadu, kako bise tako|er predstavile arapsko–ameri~ke pjesnikinje koje su margina-lizirane unutar ameri~ke knji‘evnosti i etni~ke scene te pokazala {iro-ka razli~itost ‘enskog arapskog pjesni{tva, koje se prote‘e i na drugejezike osim arapskog i engleskog (arapske autorice pi{u na i francu-skom i {vedskom). No intencija urednice je i da pove‘e arapske auto-rice {irom svijeta te da se tako premoste religijski, lingvisti~ki i geo-grafski prostori koji ih dijele. U antologiji su zastupljene autoricekoje stvaraju u 20. stolje}u. Treba naglasiti kako je u pripremi te an-tologije sudjelovao velik broj prevoditelja na engleski jezik. A odva‘nijih recenzija treba izdvojiti posebno onu slavne pjesnikinje i ese-jistice Adrienne Rich koja isti~e kako je antologija »nevjerojatno, in-ternacionalno okupljanje arapskih pjesnikinja koje pi{u od prve ~et-vrtine 20. stolje}a do danas...«

Amal al–Juburi

ENHEDUANNA I GOETHE

Mi smo razli~iti,ti si promislio i govorio svoje stihove,ja dala sam ro|enje mojim pjesmama,tako za~ela se moja misao.Za{to me osu|uje{ kada okupljamplemena ljubavnika i izgnanikau dnevna groblja?Ti ima{ budne ‘ene koje zatvorila sam u tamnicama pakla.O Zapad, ja sam bolna...Nema pobo‘nosti u mom srcupremda sve}enica sam velike patnje,izvla~im tvoju zemlju iz mre‘e rije~idok me ti povla~i{ u svoj »Zapadno–Isto~ni Divan«.Oboje smo odr‘avali se na istom konopu,a i{li odvojeno prema dva bezdana.Kad otvorila sam prozore tvojih rije~i,na{la sam svoj lijes u tvojim elegijama,izgnan, napu{ten od udaljenog Istoka...

165

Moje godine su konji ranjeni tvojim kopljima...oni nikad ne prestaju rzati.Stranac sam u tvom domuali i u vlastitom.Gospodarica sam naricanja.O, Istok, {to si mi u~inio?Voljela sam te, a ti si mi donio sramotu.Unakazio si me kao stado slijepih [eherezada,prekora~io si sve kosti ple{u}i po mom tijelu,nahranio si me ‘udnjom zvijezdau prolaznim trenucima sjaja –ali sve to ispod vela.

Prevoditelj ove pjesme s arapskoga na engleski jezik Salih J. Altoma pi{e: En-heduanna (2300. prije nove ere) bila je sumerska princeza (k}erka kralja Sar-gona), visoka princeza boga sunca Ura i pjesnikinja posebno poznata po himnamakoje je pjevala bo‘ici Inanni. No u himnama, vi{e od religijskog tona, prevladavareflektiranje osobne patnje, egzila iz Ura, te politi~kih prilika svoje zemlje. Al–Ju-buri poku{ava uklopiti njezine poetske elemente u svoje pjesni{tvo.

Amal al–Juburi je ro|ena 1967. u Iraku. Ona je i novinarka i prevoditeljica,trenutno ‘ivi u Njema~koj. Objavljivala je u raznim ~asopisima u Europi i uarapskom svijetu. Dosad je objavila dvije knjige pjesama, a njezina druga knji-ga Release Me O Words prepoznata je kao va‘an doprinos suvremenoj arapskojpoeziji zbog tema i njezina evokativnog jezika.

Dhabya Khamees

KRATKE PJESMEza jamajkanskog pjesnika Benjamina Zephaniaha

Pismo

[to je to {to ljubav ka‘e kad se izgovori?Ona ka‘e mnoge stvariona ka‘e da u toj izolaciji bila je»^ista, kreposna

i slatkai da je nepatvorena tajna svemira.«

166

Bljesak

Ti hoda{ zrakom...odu{evljen iznutra,tvoje srce leti u svim smjerovima.Gdje god pogleda{, stvari se pretvaraju

u veliko ~udo,i lica u lude propovjednikes tajnom ljepotom... na licima drugih ljudskih bi}a

Vje~na molitva

Ka‘em bismillah u tvom imenu, Pjeva~,krpam tkanje moje prozirne svile –svila je bila rastrgana u krpe...njezine su niti mnogo nje‘nije od paukove mre‘eOkus gor~ine obojen je bojomambre, mo{usai {e}erne trske.

Most plamena se prote‘e dugo»petlja« boja — vrsta ljudiBosih stopala...

ple{u »sambu«na tijelima mrtvih prijatelja...

Lice ka‘e mnogo stvari,izrazi razgovaraju sa svemirom...{ake na licu — ~ovjek — svemiro~i udaraju o~iokrutnost klju~a u ~itavoj gradskoj utrobi.Milost ubija, stoje}i na licu okrutnosti.Nevinost pla~e da bude spa{ena...nevinost nikog ne pronalazi.

Bismillah — izgovor invokacije; »U ime boga blagotvornog i milostivnog«.

Dhabya Khamees je ro|ena 1958. u Abu–Dhabiju (Ujedinjeni Arapski Emirati).Magistrirala je modernu arapsku knji‘evnost na ameri~kom sveu~ili{tu u Kairui onda odlazi na doktorat u London. Godine 1987. bila je kidnapirana i zatvo-rena u Abu–Dhabiju nekoliko mjeseci, bez su|enja, a razlog je bilo njezino pisa-nje. Iza sebe ima tri knjige literarne kritike, tri knjige kratkih pri~a, brojne po-etske knjige. Istaknimo samo Over the earth (1981.), I am the woman, the earth,all the ribs (1983.), Walking in romanit dreams (1995.).

167

Lisa Suhair Majaj

PJESMA JERUZALEMA

Tvoji zidovi grle se nje‘no.Rasponom krilaobgrljavaju grad koji spava.

Tvoji zra~ni uzdasi s mirisom tamjana,‘enski glasovi koji di‘u se uvis,izvrtanje molitvi prema nebeskom uhu.

Dr‘im tvoje ime ispod na{eg jezikakao sjemeokliznuto u usta za ~uvanje.

Jeruzalem, grli{ me kao d‘epni rup~i}na tvojim prsima. Ja samjedna rije~ u pismu ljubavnika.

krhotina plavog crijepa na tvom nebu.^ak i oni koji te nikad nisu vidjelihodaju tvojim ulicama no}u.

Mi bri{emo tvoju pra{inu s na{ih nogusvako jutro, di‘emo se iz na{ih kreveta izmorenidugom udaljeno{}u.

putovali smo da bi stigli do tebe.Vidjeti kako mo‘emo sa~uvati ~ak i slomljena dna posuda,spajaju}i fragmente zajedno

uzdu‘ okrhutih linija da te zapamtimo.Jeruzalem, mi smo pti~ikoji pla~u za gnijezdom!

Lisa Suhair Majaj ro|ena je u mije{anom braku majke Amerikanke i oca Pa-lestinca. Odrasla je u Jordanu, trenutno ‘ivi u Cambridgeu (Massachusetts) idovr{ava doktorat o arapsko–ameri~koj literaturi na sveu~ili{tu u Michigenu.Suurednica je triju zbirki eseja o suvremenoj arapskoj knji‘evnosti i o ‘enamatre}eg svijeta. Njezina je poezija objavljivana u raznim ~asopisima, uvr{tavanau antologije.

168

Claire Gebeyli

MU[KARAC JE MRTAV

Preplanule o~iIsklesane u figuruNi{ta ispredOsim pla~au srcu njegove tame

Mu{karac je umroNjegovo vrijeme toneKro{njaIspu{ta to li{}e slovo po slovoI hoda po datumimaPreko ogledalaDa bi iznova odredilo njegov ‘ivot

Dijete pada dolje kao ki{aSjena ispod arkade»Tvoj veo, mala djevojkoDa osu{i tvoj miris«

Vo|en goreGlasom paukaOn hodaI hodaPrema mislima koje se raspadajuO~i kao spu‘ve»Tvoja pjesma pustinjska djevojko,Tamnooka djevojko«

Srna se budiPrasak u stijeniUdaljeno talasanjeOdzvanja kao pozdravMu{karac je umro.

^etvrtak pada u obilju kruhaI dolina anisaTraga za novim trnom

Ni{ta osim jednog trenutka...Imena odnoseGradove

169

@ivi trenuci se penjuNa otrgnutim vratimaKocke godinasakupljaju sve {to je okoloSanjiva melodijaPrigu{ene flaute

Ni{ta ispredOsim pla~a

SatBog@enaSve pojedeno tim trenutkom

Kada pohlepni sanispunjava svoj raspored

Njegovi putevi se stanjujuLjetna trule‘Ko‘a se oprezno {iriDa bi produ‘ila to tijelo

Mu{karac je mrtav

Sa svojim kostimaSa svojim {akamaSa svojim prsimaJa crtam svoj put

Kolibri} iz bezdanaSvi koraciNa rubu ma~aBijeli, slomljeniIsti pla~ otkriva me

Ovo podne u suncu‘eneslatke da gledajublizu djece koja pjevaju

Claire Gebely je podrijetlom Grkinja, ro|ena je 1930. u Aleksandriji, Egipat.Udana je za Libanonca, pa sad ‘ivi u Libanonu. Pi{e romane, poeziju, a dobit-nica je brojnih nagrada. Predaje frankofonu knji‘evnost na Sveu~ili{tu St. Jo-sephs u Bejrutu.

170

Thurayya al–Urayyid

@E\

Kada ‘udi{ razmak od zemljedrevni korijenkoji ‘e|a za kapljicom vode... Kada lica su jo{ jednomsmanjena na sjene ti{ine i usamljenostida li pita{ za menemoja krv ulijeva se ravno u tvoje pitanje?

Je li na{ ‘ivot bio tek jedan dan?Jesmo li mi lovili gone}e bilo struja?Jesu li zrake Sunca polo‘ile na{e snove u plamen?

Tu smodanas, na raskr{}u odvojenosti...@e|amo, tijelo i sjena.Odvojeni kao zemlja od neba.Spojeni odvajanjem.Zauvijek usidreni na marginama znanjaduboko u oblaku iluzije.Zajedno smjeramo prema nemogu}em snu.

Kada bacam pogled na poskakivanje srne u travi,nevine kao moji snovimoje srce preska~e.

Moje srce ska~e divljekada u pra{njavom prostranstvu nebasunce odra‘ava svjetlucaju}eg galebabljesak krilai ona je oti{la.

Ovdje, stojim iza blijedih sjenaGaleb krilima ska~e,du{a ~ezne za dalekim horizontima,u stisku verigaprobodenih.

Thurayya al–Urayyid ro|ena je u Bahrainu (Saudijska Arabija). Ve} je za vri-jeme studentskih dana dobivala brojne nagrade, a pjesme su joj uvr{tavane urazne bilingvalne antologije. Objavila je tri zbirke poezije; Crossing the emptylands Alone (1994.), Where is the direction the trees (1995.) i Woman–... withouta Name (1998.). Zna~ajna je i po svojem britkom novinarstvu.

171

Mohja Kahf

PRVA STVAR

Ja sam Hajar imigrantica

Tamo do{lo mi je otkrovenjevode

Napustila sam svijet Abrahamazatvore zape~a}ene plutom,od kuhane ‘ivotinjske masti vr~eveSarine bri‘ne ku}ne vatre

Horizont je britvakre}em se preko, raspuknuti{kriljevci zemlje,rude drevnih mora

da stojim sama, migrantica, ovdje,gdje oblik {alice jutra je stran,gdje kupole neba, prostirke na pragu zemlje se pomi~ugdje Bog jo{ uvijek nema ku}ui vrijeme za molitvu nije jo{ odre|eno.

gdje jedina voda je zakopana dubokoispod te{ke zemlje i moram je na}iili }e moji nero|eni ljudi umrijeti u meniPrva stvarkoju osniva~ ~ini

je tra‘enje vode

Ja sam Hajar, majkaljudi,stojim ovdje ra{irenih nogukraj i po~etakSvaka stijena urezuje se u petu kao BogSvaki korak je krvav, je rizik;

je molitva.

Mohja Kahf je ro|ena u Siriji, ali jo{ u djetinjstvu njena je obitelj odselila uSAD. Njezini ~lanci, prijevodi, knji‘evni ogledi, eseji i poezija su publicirani uraznim antologijama i knji‘evnim ~asopisima — Exquisitive Corpse, Jusoor, Ba-nipal, Islamic Horizons. Autorica je studije »Western representation of the Mu-slim Women; From Termagant to Odalisque«.

172

Amina Said

JEDNOG DANA ZNAM DA STRANICA

prestat }e prevoditi ti{inuu ljudski govor

same rije~iprestat }e kucati na moja vrata

vrijeme }e me gledati kako umiremmo‘da daleko od moraobgrljenog horizontom

zvijezda koja sije za mene}e nje‘no izblijedjeti

i no} }e me slijediti mirnou tamno jaje smrti

kada zora mog prvog djetinjstva}e me se sje}ati

drevno drvo koje ma{u}i rukom odlazii sve pticekoje su prolazile mojim nebom

kada moja sjena}e biti dodirnuta sjajem

Znat }u ona je bila jato~no udvostru~ena

samo sjena mesamo‘e hodati tom zemljom.

Amina Said je ro|ena u Tunisu 1953., otac joj je Tuni‘anin, majka Francuski-nja. Studirala je u Parizu. Objavila je osam knjiga poezije, za dvije od njih jedobila brojne nagrade. Objavila je i dvije knjige tuni{kih narodnih bajki kojeje sama obradila.

173

Nazik al–Mala ika

KOLERA

No} je.Slu{aj odzvanjanje jaukakoji se di‘u iznad ti{ine u tamiprema obmanjuju}em pla~u mrtvih,umiru}ih, preplavljuju}a ‘alostsudara se s jaucimau svakom srcu je vatrau svakoj tihoj baraki, tuga,i posvuda, du{a pla~e u tami,Glas pla~e na svakom mjestu;to je ono {to je smrt uni{tila,Smrt, smrt, smrt.O, oplakivanje Nila to je ono {to je smrt donijela.

Zora je.Slu{aj korake prolaznika,u ti{ini zore,Slu{aj, gledaj u ‘alobne povorke,deset, dvadeset, ne... bez broja.Slu{aj ‘alovatelje,kako sa‘alijevaju dijete.Oni su mrtvi, mrtvi, mrtvi,bez broja, bez budu}nosti,Posvuda le‘e le{evi, ‘alovani bez hvaljenja ili trenutka ti{ine.To je ono {to je ruka smrti donijela,Smrt, smrt, smrt.Ljudskost protestira protiv zlo~ina smrti.

Kolera,u pe}ini le{eva i terora,u okrutnoj ti{ini vje~nosti,u kojoj smrt je lijek,kolera je podigla svoju glavu,osveta, nestajanjesjajne, vesele doline,urli~e u ludilu,gluha za one koji pla~u.Njene pand‘e ostavile su tragove posvuda;

174

u baraci seljakove ‘eneodzvanja samo pla~ smrti,Smrt, smrt, smrt.Kolera je osveta smrti.

Ti{ina je gorka,osim za zvukove slavljenja Boga.^ak i grobari su podlegli,Mujezin je mrtav,i tko }e hvaliti mrtve?Tu su samo oplakivanja i uzdasi,i djeca bez o~eva i majkipla~u s tjeskobnim srcima,osu|enim da budu istrgana zlom bole{}u.

O kolera, fantomu smrti,nisi ostavila ni{ta osim patnje smrti,Smrt, smrt, smrt.O Egipte, moje srce je razdirano pusto{enjima smrti.

Nazik al–Mala ika je pjesnikinja i kriti~arka, ro|ena je 1923. u Bagdadu. Onase smatra pionirkom arapske knji‘evnosti, zato {to je iza{la iz okvira klasi~neforme arapske quaside, ali i zbog doprinosa razvoju modernoga arapskog stiha.Objavila je mno{tvo knjiga ako bismo naslove preveli na engleski The womanlover of the night (1947.), Splinters and ashes (1949.), The bottom of the wave(1957.), The moon tree (1968.)... Njezina poezija prevo|ena je na mnoge svjetskejezike.

Venus Khoury–Ghata

ZATO [TO SU OKLIJEVALI IZME\U RU@A I TAME

Zato {to su natovarili pu{ke ki{om

umrli su od ravnodu{nosti

Samo su lakovjerni umrlikoji zaklanjaju strane oblake ispod svojih krovovakoji utiskuju njihova lica ispod gradskog muljaobuhva}aju}i kanone da izbjegnu stisak samo}e

175

Samo naivni umirukrhkost na njihovim stabljikamakoja krvari u skladu s makovimaOni umiru kada su sati podcrtanikada su povukli o{trice u usta sun~eve ure.

Venus Khoury–Ghata ro|ena je 1937. u Libanonu, sada ‘ivi u Francuskoj. Ob-javila je devet zbirki pjesama i sedam romana. Dobitnica je brojnih nagrada.Za zbirku Monologue of the death (1987.) dobila je Mallarmèovu nagradu, a do-bitnica je i nagrada za svoj cjelokupni pjesni~ki rad. Pjesme su joj prevo|enena mnoge svjetske jezike.

Naomi Shihab Nye

MALE VAZE HEBRONA

Vr{ak njihovih ustiju otvoren prema nebu.Tirkiz, jantar,duboko zeleno s ru~kom koja zvi‘di,vr~ za vodu veli~ine dva palca,tanka usna i dra‘esna prsa.

Ovdje stavljamo najmanji cvijetkoji mo‘e ‘ivjeti nevidljivona labavom tlu pokraj puta,gran~ica so~nog ru‘marina,klanjanje metvice.

Oni rastu dublje u sredi{tu stola,Ovdje mi povjeravamo mali ‘ivot,nit, fragment, dah.I oni se pokoravaju. Oni ~ekaju ~itav dan.Kao svje‘i kruh djecaotvaraju svoje sive bilje‘niceda bi oblikovala pismo koje izgleda kaodimnjak koji se uzdi‘e iznad ku}e.

I {to }e re}i naslovi?

Ni{ta o maloj laticisavr{eno ure|enoj unutar ve}e latice

176

ili o na~inu kako obojeno staklo cijedi svjetlo.Mu{karci i dje~aci, mole}i se dok umiru,ispadaju iz svojih ko‘a.^itava abeceda ‘ivota,glave i repovi rije~i.Re~enice, na~in na koji ka‘u.»Ya Allah!, kada su zapanjeniili »ya ani« za »to zna~i« –slomljeno staklo ispod nogujo{ uvijek sja.Ali djeca Hebrona spavajus bra}om koja padaju s te{kim udarcimai s dugom tugom crvene boje.

Naomi Shihab Nye je trenutno mo‘da i najpoznatija arapsko–ameri~ka pjesni-kinja. Ro|ena je 1952. u St. Louisu, od oca Palestinca iz Jeruzalema i majkeAmerikanke. Ve} za svoju prvu zbirku Different Ways to pray dobila je nagradu1982. godine. Njezina idu}a zbirka Hugging the Jukebox tako|er je nagra|iva-na, a hvaljena je i zbirka Yellow Glove iz 1986.

Munia Samara

VRATA RU@A

Metvica

Sudnji dan vjetragovor vrtazasjeda rubinakoje se skriva u rukavimalist prizorai bojenje~aja siroma{nih

mirta

drskija od metviceza svako jutronji{e seljakove krevetei priprema vr~eve za pranjei kad je uhva}ena

177

pada krvare}iispod nogu mu~enika.

crvena anemona

drskija od mirtei mnogo krhkija tako|er.

narcisa

ako posjeduje drskost mirtei ima malo zatvorene o~idok gleda u knjigu crvene anemoneodmorila bi se, udaljenaod prizora ispred

jasmin

ukra{enja na ko{uljama ku}ai parfem za ruke prolaznikazabavlja sliku vremenai kada vjetar ga streseon osloba|a svoje galeboveprema selima

Ru‘a Damaska

Doba{irenja parfema mladostina linijama njihovih licakoketiranje spro{lim danimaonima iza vrtne ogradenikad ne sjedana pragovima geografijei nikad ne nalazi svoj putu povijesne knjigesve u njojotkriva omra‘enu ‘elju.

Munia Samara je pjesnikinja i prevoditeljica, ro|ena je 1955. u Kuvajtu, a pa-lestinskog je podrijetla. Radovi su joj publicirani u raznim ~asopisima. Njezinahvaljena zbirka pjesama ima naziv The book of the river, the sea and in be-tween. @ivi u Jordanu.

178

Etel Adnan

TAMO

Tamo, u prostranstvima du{e, unutar njenih ponavljanja, gdje sepitamo ima li razlika izme|u misaonih unutarnjih odaja i vanjskihpodru~ja ma{te, le‘i sukob izme|u sebe i onog po sebi.

Gdje teritorija je ~isto sje}anje, razrije|en zrak, gdje je linija tanja odhorizonta. Ja susre}em zahtjeve definicija, pritisak stvarnosti za kojesam smatrala da vi{e nisu moje.

Slu{aj, moramo te zvati, vratiti tvoju pa‘nju prema tom posebnommjestu; mi ne mo‘emo ukinuti vrijeme, ne ~ini se jo{ prikladnim da seprebrodi prostornost, ne mo‘emo izdati materiju, pobijediti gdje subogovi poku{ali i nisu uspjeli.

Tamo je kamenje u Gr~koj, njihov bijeli mramor jo{ uvijek spava tamo,gdje se stvari kre}u, gdje netko mo‘e iskusiti micanje slobode, ti, no}niposjetitelj s infracrvenom odje}om mo‘e{ me vidjeti dok ja ne moguvidjeti tebe, zato bitka nema ~asti, ono {to je trebalo biti ubijeno je ve}mrtvo, ne tro{imo vrijeme koje je preostalo za te an|ele koji se ‘elemije{ati s ljudima; mi smo ih prepla{ili, zemlja je postala siroma{na, ama{te nedostaje, bogovi nas ne}e kazniti, mi malo zna~imo.

Mi ne mo‘emo pobrkati znakove, ne, ne mo‘emo, oni nas ne}epre‘ivjeti. Njihova priroda zahtijeva da ostanu ~isti, kao {to je nebodanas, nepodno{ljivo, bi}a se pojavljuju svako jutro, znakovi suraspore|eni preko horizonta. Moralna nemo} ~ini nas uspje{nima. Ratje ranjivo mjesto. To je jasno. On poja~ava ‘elju, osobito jednu, onukoja zna~i uni{tenje {to i ~ini da se dogodi ono {to nije bilo, preokre}emetafizi~ki pothvat ljubavi u mr‘nju.

Rat je na{ dijalog. On donosi eksplozije ku}i, krhotine ljudskih udova,minirana ljubavna pisma. Mi smo o‘alo{}eni ratni veterani, imamonapisana ‘alovanja na mnogo kostiju. Uvijek pisanje, ono bilje‘i tihi glaskoji preska~e generacije da bi dostigao vje~nost krvi. Pa {to te dovodinatrag preko planina, u srpanjsku su{u, pod sun~evu dominaciju,roditelji koji nedostaju, gdje izlazi slijepa energija, zemlja, nebo,praznina.

179

Etel Adnan ro|ena je 1925. u Bejrutu, od oca muslimana iz Sirije i majke po-drijetlom iz Gr~ke. Pi{e poeziju na francuskom i na engleskom jeziku, slika iradi tapiserije ~ime je stekla me|unarodnu reputaciju. @ivi u Parizu, Libanonui u Kaliforniji. Objavila je dvanaest knjiga, uglavnom poezije, ali i knjigu pi-sama, romana, pri~a. Nazivi nekih zbirki poezije su: The Arab Apocalypse, FromA to Z, Five sense for one death, Pablo Neruda in banana tree.

180

Akutna pitanja suvremenosti

@arko Pai}: Politika identiteta.Kultura kao nova ideologija.AntiBarbarus, Zagreb, 2005.

U svijetu u kojem ‘ivimo neki su pojmovipostali dijelom svakodnevnog ‘argona. Alioni nisu, adornovski govore}i, uop}e dije-lom »‘argona autenti~nosti«. Jedan je odnjih svakako i pojam globalizacije. Izvannjegova medijskog i kolokvijalnog izrab-ljivanja, knjiga @arka Pai}a poduhva}a sekriti~kog razmatranja suvremenih teorijaglobalizacije. Ovo filozofijsko, sociolo{ko iantropolo{ko istra‘ivanje poduzeto je kakobi se kona~no rastvorile pojmovno–teorij-ske prepostavke novog razumijevanja kul-ture i ideologije.

S druge strane, sama naslovna sintag-ma studije govori i o namjeri da se tema-tiziraju i termini suvremene politike, ali isuvremenog konstruiranja identiteta. Da-kle, cijela problematika ove knjige bavi seonim najakutnijim pitanjima suvremeno-

sti. Pitanjima o onome hic et nunc, sada iovdje novog, globaliziranoga svjetskog po-retka. Naravno, isti se nu‘no oblikuje svo-jim politi~kim konzekvencijama. Da preju-diciram.

Politika identiteta. Kultura kao novaideologija svojom metodologijskom akribi-jom, ali i ozbiljno{}u namjere da detektirasvijet u kojem ‘ivimo — jedinstvena jeknjiga. Jedinstvena po svojoj sveobuhvat-nosti. Izvorna po svojim zaklju~cima. Ini-cijalna po svojim dosezima. Knjiga je tokoja, upravo zbog svega gore navedenog —ne}e imati odjeka u akademskoj i znan-stvenoj, uop}e dru{tvenoj sredini u kojoj jenastala.

Za{to? Jednostavno zato {to je ista —naime, hrvatska akademska i znanstvenasredina, a da ne govorimo o politi~koj no-menkaturi — previ{e zaokupljena samomsobom i pukim opona{anjem ina~ica domi-nantnih liberalno–demokratskih obrazaca.

@arko Pai} je dugogodi{nji pisac, ~ovjek odneumorne akribijske energije. Osim teorij-skih tekstova — uvjetno ‘anrovski, pri-marno filozofijskih i sociologijskih — pi{ei poeziju, te esejistiku. Glavni je urednik~asopisa za knji‘evnost, umjetnost i zna-nost Tvr|a, zamjenik glavnog urednika ~a-

Kritika

181

sopisa Europski glasnik te je prisutan i uuredni{tvu ~asopisa za vizualne umjetnostiArt–e–fact.

Sve nabrojeno, naravno, govori o »ne-obi~nosti« ove osobe na ovda{njim prosto-rima. Naime, @arko Pai} pi{e. Osim {toneumorno pi{e — ure|uje najaktualnijetemate iz suvremene teorijske misli, ali iiz knji‘evne produkcije te predstavlja iuvodi u fenemene aktualne hrvatske um-jetnosti. I to kako analogne tako i digitalneestetike.

Knjiga je podijeljena u ~etiri tematske cje-line, s naslovima: Postmoderna — ide-ologija kulturnih razlika, Mo} i graniceglobalizacije, Neoimperijalizam protiv kul-ture te Kraj identiteta?

Pitanje identiteta, kao osnovno pitanje Za-padne civilizacije — danas primarno an-glo–saksonske dominante i njezina tradi-cionalno europskog protupola — pitanje jei za~etaka »filozofije subjektivnosti«, inici-rano Descartesovim cogito.

Smisao identitetu treba se podariti nasvim njegovim razinama.

Neovisno, radi li se o kolektivnim dru-{tvenim identitetima — naciji–dr‘avi, na-rodu, dru{tvenoj skupini — ili individuali-zaciji ‘ivotnih stilova pojedinaca.

Pitanje politike, zapravo, upit je o »onomnedostaju}em« dana{njih teorijskih diskur-sa. O ispra‘njenom mjestu politike u nje-zinu izvornu zna~enju.

Politika se vi{e ne bavi polisom, zajed-nicom, gra|anima...

Politika vi{e nije umije}e vladanja, ni-ti upravljanja ‘ivotima ljudi u jednoj zajed-nici, ve} la‘na krinka i formalni privjesaktotaliziraju}oj ekonomiji.

Kultura se, pak, pokazuje dominantnomteorijskom kategorijom suvremenosti.

Iako je kulturi svojstven partikulari-zam, ona u suvremenom, globaliziranomsvijetu biva univerzaliziranom za obja{nje-nje gotovo svih fenomena.

Kultura postaje »partikularna univer-zalnost globalizacije«.

Eagleton u svojoj Ideji kulture nalazitri njezina odre|enja, i to u svezi s tzv:»kulturalnim ratovima«. Ona je, dakle,kultura kao civilnost, kultura kao identitet,te, kona~no kultura kao komercijalna ipostmoderna.

Me|utim — i to je jedna od osnovnihteza Pai}eve knjige — danas su sve dru-{tvene pojave i svi socio–politi~ki fenomenisuvremenog doba, od znanosti do mode,pro‘eti kulturalnim zna~enjima.

»Kultura vi{e ne ozna~ava integracijukolektivnog identiteta u suvremeno dru-{tvo upravo zato jer je dru{tvo ve} postalototalno kulturalizirano.« (206)

U ovaj kontekst, ulazi i diskurs o me-tapolitici kao novom teorijskom upori{tu.

Kako bi rekao jedan slovenski filozofsrednje generacije, Dean Komel, uz pri~uo interkulturnosti naspram vladaju}e para-digme multikulturalizma: metapolitika jestono {to slijedi iz metafizike kao kulturefilozofije, koja je stoga pre{la u filozofijukulture.

U doba globalizacije, kultura preuzimafunkciju ideologije.

S druge strane, globalizacija je univer-zalna ideologija novoga svjetskog poretka.Ista je ozbiljena kultura postmoderne kaopotro{a~ka kultura, kultura stilova ‘ivotai hibridno–transnacionalna kultura pro-mjenjivih identiteta.

Kultura, jednostavno, postaje onolikoideologijska koliko je ideologija postalakulturalnom.

Ipak, razlika izme|u kulture i ideolo-gije ostaje u tome {to je kultura kao »svijet‘ivota« (Lebenswelt) nesvodiva na ideolo-gijske predlo{ke mo}i.

182

Pai}, dakle, sustavno i suvereno vodianalizu suvremenosti gledaju}i na »post-modernu kulturu« kao novu ideologiju de-bordovskog »dru{tva spektakla«.

To je jednostavna socio–politi~ka ~i-njenica.

Rje{enje, da opet ovdje prejudiciram,Pai} vidi u repolitizaciji kulture, kao nu‘-nom uvjetu dekonstrukcije njezina ideo-lo{kog sadr‘aja.

Svoje }e kona~no izvo|enje kulturakao ideologija do‘ivjeti u posljednjem po-glavlju Pai}eva rada, kada autor uvodi te-matiziranje »biopolitike« identiteta.

U suvremenoj »biopoliti~koj paradig-mi« radikalno se mijenjaju zna~enja kultu-re i identiteta kao takvih, pod utjecajemnapretka biotehnologije i biomedicine.

Prikaz povijesne metamorfoze kultureu biopolitiku identiteta ozna~ava i krajvelike pri~e o postmodernim identitetimauop}e.

U prvome poglavlju knjige, Pai} se vra}ana svoju inicijalnu, spisateljsku temu. Nai-me, prva njegova teorijska knjiga zvala sePostmoderna igra svijeta (1996.).

Predstanje visokoglobaliziranog svije-ta u kojem ‘ivimo, detektirano je Lyotar-dovim »postmodernim stanjem«.

Postmoderna kao nesvodivost kultur-nih razlika, pretvara se — tijekom razvojadigitalne, medijske civilizacije — u »ideo-logiju kulturnih razlika«. Kroz poglavlja oLyotardu te iz njega proizlaze}eg nastankatzv. »kulturalnih studija« (anglo–ameri~kifundiranih cultural studies) izvodi se ana-litika svojevrsne »dogme o razlici«. Ista jeprouzro~ena osebujnim »kulturalnim ob-ratom u doba globalizacije.

Na~ela su ovoga svijeta: tolerancija,multikulturalizam i kultura dijaloga.

No, sve se ovo pokazuje tek deklama-tivnom gestom suvremenog svijeta.

Svjetska kultura (world culture) poka-zuje se samo relociranom kulturom Zapad-

noga hegemonijalnog iskori{tavanja u svr-hu njegova veli~anstva Kapitala i neizo-stavnog pa‘a — Profita.

Drugo poglavlje bavi se analiti~kom inte-repretacijom suvremenih teorija globaliza-cije. Iste su protuma~ene kroz tri teme-ljene paradigme.

Prva se bavi ekonomsko–tehnologij-skim determinizmom u pristupu fenome-nu globalizacije kroz teoriju o informacij-skom dru{tvu Manuela Castellsa. Krozanalizu njegova Informacijskog doba i»umre‘enog dru{tva« prikazuje se kompe-tentan Castellsov opis »stanja stvari«, ali iopasnosti ovakva, neutralnog pristupa pro-blemima suvremenosti.

Druga struja analize bavi se utjecaj-nim teorijama Ulricha Becka i AnthonyjaGiddensa. Dok Beck iznova tematizira pi-tanje velikoga prosvjetiteljskog projektakroz teze o Drugoj moderni i »politikurefleksivne modernitzacije«, Giddens namnudi »tre}i put«.

Kako Beckova, tako posebice ova poto-nja teorija globalizacije nove socijaldemo-kracije Blairova tipa — prikazuju se defi-citarnima glede iznalaska rje{enja izmrtvouzica neo–liberalisti~kog totalitariz-ma tr‘i{ta.

Kona~no, Pai} analizira i osebujne»krajolike kulturne hibridnosti« u radovi-ma korjenski ne–zapadnih autora, ArjunaAppaduraija i Homi K. Bhabhe.

Istinsko mjesto gibanja kulturnog ka-pitala kroz prostor–vrijeme hibridnosti itransnacionalnosti, za oba autora, nalazise u neprestanim relokacijama.

Ipak, niti jedan od ova tri modela neuspostavlja univerzalnu emancipaciju kul-ture od ekonomije i politike globalizacije.

»Kulturalne zablude« ne vide da jekultura tek nova ideologija neo–liberali-sti~kog svijeta.

183

Sljede}i stadij Pai}eve analize zadr‘ava sena fenomenima neoimperijalizma i neoli-beralizma SAD kao vladara i hegemonanovoga svjetskog poretka.

Kultura, kao nova ideologija, zorno sepokazuje u svojoj funkciji stvaranja poli-ti~ke strategije porobljavanja okolnog svi-jeta.

Kultura biva »nastavkom politike dru-gim sredstvima«.

Pai} izvodi vrlo kriti~ku analizu Hard-tova i Negrijeva Imperija — Manifesta No-ve ljevice za 21. stolje}e.

Globalizacija se pokazuje kao totalni,deteritorijalizirani i decentrirani poredaknovoga informacijskog doba u kojemu seImperiju treba suprotstaviti Protuimperijutjelovljen u ontolo{koj kategoriji Mno{tva.

Multikulturalizam, kultura prevo|e-nja i hibridna kultura transnacionalne po-litike identiteta — a koju paradigmu iz-me|u redaka prihva}aju Negri i Hardt —nemaju snagu autenti~nog otpora.

Hardt i Negri, svojim »spojem sv. Fra-nje i utopijskog komunizma« ne nude nitijedno konkretno rje{enje razaranja Impe-rija unutar njega samog.

Zavr{no poglavlje knjige, pod indikativnimnaslovom »Kraj identiteta?«, rekapituliranaj{iri spektar suvremenih teorija i filozo-fijskih stavova za doba visoko razvijenogneo–liberalisti~kog kapitalizma.

Na povr{ini ostaju tri temeljna kon-cepta identiteta za spomenuto doba.

Isti su: transnacionalna hibridizacijaprovoga svijeta, njoj suprotstavljen funda-mentalizam duhovne obnove, te »biopoliti-ka identiteta«.

Izme|u migrantskih skupina nepriz-natih subjekata u suvremenim liberalnimdemokracijama Zapada, i promjene prirodei dru{tva putem humane genetike, uspo-stavljena je veza upravo u »biopolitici«.

Biopolitika je pojam potekao od ka-snog Foucaulta, a filozofijsko i teorijsko

ovjerovljenje stje~e nakon izlaska knjigeHomo sacer Giorgia Agambena.

Paradigma je to koja jasno ukazuje nametapoliti~ko obilje‘je filozofije kulture i unjezinu bilje‘enju sadr‘ane refleksije teh-noznanosti.

Agamben je ra{irio metapoliti~ki para-fenomen ljudskih parkova u »lager« kaometapoziciju Zapada (»’Lager’, a ne dr-‘ava, jest biopoliti~ka paradigma Zapada«),a zoopolitiku je preformulirao u skladu sishodi{nim razlikovanjem zoe i bios, kojeproizlazi iz gr~kih izvora humanisti~ketradicije.

Biopolitika predstavlja zavr{ni udarna koncept zatvorene, nacionalne kulturei identiteta kao izdanaka tradicionalnogpojma suverenosti.

Tzv. »tre}a kultura« kao ideologijaprevladava dualizam kulture i prirode.

Kroz jedino mogu}i pristup izgradnjehibridnih i fluidnih identiteta — a to jeteza {to ju Pai} izme|u redaka impliciteizvodi — kultura se istodobno naturalizirai prelazi granice vlastita odre|enja time{to se repolitizira.

Na taj se na~in autor stavlja u niz velikihanaliti~ara i kriti~ara neo–liberalne demo-kracije, postmoderne kulture tr‘i{ta i glo-balizacijskih imperijalizama.

Mnogo je bli‘i, naravno, postmarksi-sti~koj kritici kulture i ideologije — natragu Badioua, Laclaua i @i‘eka — negolidekonstrukcionizmu kulturalnih studija.

Ipak, Pai} nije mislitelj revolucije!

Za razliku od svojeg velikog u~iteljafilozofije, Vanje Sutli}a, on je realist {irokeznanstvene akribije, ali koji se zala‘e zakulturalni preobrat u politi~ko.

Takav pristup pretpostavlja dezideolo-gizaciju kulture i dekulturalizaciju ideolo-gije.

To uop}e nije mali korak.

184

Teorijska literatura ovda{nje sredine,knjigom Politika identiteta. Kultura kaonova ideologija, u{la je u svjetski relevan-tnu filozofijsku i sociologijsku raspravu oglobalizaciji.

Na‘alost, ve} se pokazuje, ne kao ini-cijalna studija za mogu}e budu}e druge.Knjiga je ovdje tek iznimka nastala maromi rijetkom nadahnuto{}u njezina autora!

MARIJAN KRIVAK

Mu~an teret neokajane ljubavi

Dora Kinert Bu~an: Zamalek.Znanje, Zagreb, 2005.

Mo‘emo se slo‘iti da je Venecija europskigrad koji je najvi{e nadahnjivao i intrigiraoeuropske pisce raznih nacionalnosti, alimogli bismo se slo‘iti i da je Kairo afri~kigrad kojem su zacijelo upravo Europljaniposvetili nebrojene knji‘evne stranice. Ikad spomenemo samo Durrella, odmah sedoima nekako neobi~nim onaj pridjev da jerije~ o »afri~kom« gradu, zar ne? Da, do-sjetili bismo se toga, ali po svoj prilici ipakbismo pomislili kako doista jest rije~ ogradu na afri~kom kontinentu, samo {tomu prili~e neki posve druga~iji i europskijipridjevi, u na{em umu slabo povezani sasocijacijama na »afri~ki«. Grad na stje-ci{tu mnogih kultura koje se u njemu iz-mjenjuju kao u kaleidoskopu, s jakim {ti-hom britanskog kolonijalizma i uvijek pro-vokativnom drevnom egipatskom civiliza-cijom sa svim njezinim opipljivim materi-jalnim ostacima i nedoku~enim duhovnimtajnama, bio je dovoljno egzoti~no miste-riozan i dovoljno neproni~an da bude po-

godan kao popri{te svakovrsnih dogodov-{tina i pustolovina europskoga sebi~nog,ali pustolovnog duha. Netko je rekao dasve {to se mo‘e dogoditi, doista se dogodiu Kairu. Jer tamo ni{ta nije kako misliteda jest.

Da ne duljim, toj plejadi pisaca koje jeKairo fascinirao tako da ga imaju potrebufikcionalizirati, sada se pridru‘uje i hrvat-ska autorica Dora Kinert Bu~an. Kao su-pruga prvoga hrvatskog veleposlanika uEgiptu, tamo je boravila 1993–1998. Ona~ak i precizira fokus svoga interesa —Zamalek, otok na Nilu koji je, premda vi{enije kao neko} ekskluzivni rezidencijalnirevir odabranih, fascinantan u svojim iz-mije{anim fragmentima supostoje}eg sta-rog i novog, dekadentnosti bogatih i ne-du‘nosti siroma{nih. U koncentri~nim, alii elipti~nim krugovima lutanja romanesk-ne junakinje Ane, koja je u neku rukuzatravljena Zamalekom, naposljetku }e bitizaokru‘ena stanovita, prethodno zacrtana,slika Kaira i njegovih stanovnika, ali po-najprije ozra~je u kojem ‘ive i kojem se sveto, {to nam je pru‘eno kao pri~a, napos-ljetku i dogodilo. Netrendovski romankunderovske provenijencije u kojem se ‘eline{to re}i o ljudskoj sudbini, o vremenu ukojem obitava, o unutarnjim previranjimakoja prouzrokuju vanjska zbivanja — iobrnuto, uspijeva ~ak spojiti i razli~itesvjetove (kairski i u dubokoj pozadini hr-vatske prve poratne prilike), donijeti su-protstavljena i neobi~na mi{ljenja, kozmo-politskim se natruhama na mahove otrg-nuti ukorijenjenosti u jedan etnicitet. Us-to, ve} i zbog zanimljivosti i egzoti~nostimjesta, pomnjivom i razra|enom odabirumotiva i istan~anosti za detalje, kako uvanjskom tako i u unutarnjem krajoliku,knjiga je pravo osvje‘enje u na{oj suvreme-noj knji‘evnoj produkciji. ̂ ita se br‘e nego{to Nil te~e, ali ima njegovu gusto}u ineprozirnost, barem u matici. Mo‘da zadana{nje prilike i (na‘alost!) prevladava-ju}i (ne)ukus, mogli bismo re}i iskvarenmasovnom (uglavnom ameri~kom a u knji-

185

‘evnom pogledu slabom) produkcijom tra-sha, u ovom se romanu zapravo malo togazbiva i cijeli bi se zaplet i rasplet dao svestina nekoliko re~enica, ali vjerovati je kakoautorici nije ni bila nakana podila‘enje{irokoj publici (osim mo‘da u pomalo ne-uvjerljivom samom kona~nom raspletu).Premda je ~ak pri~u smjestila u svoje-vrstan okviri} tek tim elementom nazna-~enog trilera, ipak je najja~a snaga ovogromana do~aravanje, prizivanje ili o‘ivlja-vanje duha grada, njegovih ljudi ukupno adrugih pak kao individua koje su zaslu‘ilemnogo obzira i predanosti, te ozra~ja kojese poput kakve nevidljive, ali ubojite, kaosmog, kape spustilo na sve. Ljepljivo kaoneisperiva ljetna gusta vlaga.

^ini mi se da je upravo ozra~je jednaod klju~nih rije~i ovog romana — do~a-ravanje duhovnog ({iroko zahva}enog, usmislu i kulturolo{kog i povijesnog i psi-hi~kog) prostora u kojem se oblikuju iobitavaju pojedina~ne egzistencije koje paknose vlastito du{evno ozra~je. Bazi~no oz-ra~je Kaira dano je, s jedne strane, iz dvijukontrastriranih perspektiva: isprva, mu{-kog lika koji o svojim kairskim do‘ivlja-jima pripovijeda znancu u zagreba~koj ka-vani, hladno–racionalno razla‘u}i i grad isudionike romaneskne zgode; te u nastav-ku, glavne junakinje koja je »meka« u svo-jim prosudbama, iracionalna u pristupu,senzibilna u do‘ivljaju ljudi i prostora. Do-datno, kao usput i ovla{ naba~eno, tu su,dodu{e iz druge ruke tj. posredovano pro-tagonistkinjom, maleni fragmenti motri{tanekih drugih stanovnika grada i otoka:npr. junakinjine prijateljice Engleskinje ilinjezinog sluge Afrikanca. Druga klju~narije~ je introspekcija — intrigantna u svo-me mnogovrsnom meandriranju premda~ini glavni tok narativnog tkiva; pomnjiva,na mahove bolno psihoanaliti~na, ali uvi-jek cenzurirana u detaljima i zbivanjimana fonu kojih su osje}aji neko} nastali;iskrena, naizgled hazarderski otvorena, aliuvijek gra|anski suzdr‘ana. Upravo zbogte sofisticirane introspektivnosti, koja je

(opet) u kontrastu i s kozmopolitskom vre-vom megapolisa i s povr{no{}u, distancira-no{}u i bahato{}u diplomatsko–trgova~kogkruga u kojem se junakinja kre}e, nastajeintimisti~ko ozra~je romana — ~itatelj (uzuvjet da mora imati sklonosti za tu vrstu{tiva!) za~as bude uvu~en u Anin meku{ani podatan svijet, povjeruje joj i pu{ta da gavodi sve dalje i dalje. Tre}a klju~na rije~romana, a ujedno i najomiljenija autori~ina(barem zbog tako ~estog pojavljivanja) jestosuje}enost: ne samo {to Ana osje}a zamaloposvema{nju osuje}enost u ‘ivotu, nego jeto ujedno osje}aj koji ona, a budu}i da je iglavna pripovjeda~ica ima tu mo}, pripisu-je ve}ini drugih likova. No, mo‘da to i nijeono {to bismo obi~no, razgovorno, nazvalifrustrirano{}u, nego neko stanje posvema-{nje neostvarenosti osobnih potencijala, alipritom postoji i pomirenost s tim stanjem,bez obzira nazivali to nekom vrstom fata-lizma ili prikladno europski psihologizirali,kao {to }e naposljetku zaklju~iti i osu-je}ena pripovjeda~ica: »Koliko god se tru-dili, ostajemo zato~enici vlastite prirode.«To je sjajna izlika za sve grijehe po~injenemi{lju i propustom.

Dakle, u tom introspektivnom ozra~jute unutarnjoj i vanjskoj osuje}enosti, u Ka-iru zatje~emo Anu, punu nade da }e semo}i »izgubiti« ili bolje re~eno zatomitisebe i pro{lost hode}i u sjenama Durrella,u bolu i u‘itku. Ona je diplomatska supru-ga, »kao svi sebi~njaci« nije mogla ‘ivjetisama a cijenu toga je platila i odustajanjemod vlastite profesionalne karijere i pristaja-njem »na posvema{nju pasivnost«, ali idalje je to otpla}ivala: »Bila sam ovisna imogla sam se time pomiriti, ali sam prezi-rala svoj polo‘aj, prezirala sam ga oduvi-jek.« Mislila je da }e u toj drevnoj zemljipostati druk~ijom, valjda je i zato odlu~ilada }e se pona{ati »kao da je sama«, a sebije dala dijagnozu: »umi{ljeno mu~eni{tvo«i »stanje akutne praznine«. Dokona supru-ga isprva se bavi ku}om Noor u koju je tajpar uselio (nitko drugi od obitelji nikadnije ni spomenut), starom i osebujnom

186

zgradom, koja je privla~i i odbija. Ku}a jojje va‘na jer u njoj mora na}i neko svojeupori{te — da opstane ona sama, ali i utom braku — i utjeci{te — da utekne kadvanjski svijet postane odve} prijete}i, odve}nasilan za njezinu tanko}utnost. Premdaona nije ‘ena s atavisti~kim porivom»osvajanja« prostora ku}e, ponajmanje ku-hinje i lo‘nice, ipak se naposljetku pomiri-la s ku}om, mo‘da zahvaljuju}i ponajprijeslugi Justinu. I kad smo ve} kod Justina,koji je krasno plasti~no na~injen lik, neo-bi~an, ali vjerodostojan u svojoj egzistenci-ji, valja re}i da se Ana »kao da je sama«pona{a samo u odnosu na supruga, a ni-malo u odnosu na, recimo, svoju poslugu,prijateljice, fatalnoga »biv{ega« — od ~ijihsamo i pogleda strepi. Taj suprug se, za-hvaljuju}i kojem na kraju krajeva i mo‘etako lagodno ‘ivjeti i baviti se jedino svo-jim osuje}enostima, tako znakovito ne po-javljuje u cijeloj pri~i da to upravo bode o~i,stvara crnu rupu te »sakati« samu junaki-nju i pobu|uje na psihoanaliti~no ra{~la-njivanje, ali to neka svaki ~itatelj u~ini zasebe. Ana u jednom trenutku ~ak priznada se u spava}oj sobi nikad ne zadr‘ava ni~aska du‘e nego {to je to neophodno po-trebno — dakle toliko koliko joj treba datamo samo i isklju~ivo spava? — te danikad u nju ~ak niti ne ulazi tijekom danaili u drugu svrhu. Ona se budi sama, onajede sama, izlazi sama — i taj animozitetili {to ve} prema suprugu u ‘eni o koju senisu okrznuli ‘enski (da uop}e ne spomi-njem blasfemi~nu rije~ feministi~ki) pokre-ti i mijene 20. stolje}a zapanjuju} je i iza-ziva pitanja. Ujedno, to je stra{na nei-zre~ena dijagnoza toga formalnog braka (izinteresa?). K tome, taj suprug je u Aninom‘ivotu samo jedna velika (neva‘na) praz-nina ili pak samo onaj kojeg ona zbog toga{to je »zato~enica vlastite naravi« slijedi udiplomatskim misijama, a ina~e {to se njeti~e bi}e koje ona apsolutno ignorira i neposve}uje mu ni misao a kamoli ne{to vi{e.Njega nema u njezinom dnevnom kair-skom ‘ivotu, njega nema u ku}i, kao da on

u ku}i ne boravi: ne jede, ne hoda, neostavlja tragove, ali valjda ipak spava u tojvelikoj postelji iz koje ona {mugne ~im o~iotvori — premda {to se nje ti~e njegazapravo ni tamo nema. I tako ta simpto-matska odsutnost mu‘a zapravo prili~nonaru{ava samu ravnote‘u romaneskne pri-~e — jer, primjerice, mu‘ njezine engleskeprijateljice, koliko god u jednakoj mjeri bioodsutan u smislu svagdana, ipak postojikao osoba, a ne duh. U svakom slu~ajuostaje dojam da tu ne{to ne {tima.

Tim vi{e kad se u Kairu nenadanopojavi Fran, njena biv{a ljubav, nesretna–neispri~ana–neokajana (Marina Cvetajeva:»Sve {to je ostalo neispri~ano, neprekidnotraje. Tako, na primjer neokajano ubojstvo— traje. Isto je s ljubavlju.«). Njegova na-zo~nost osujeti Anu u njezinim nastoja-njima da ba{ njega zaboravi u tom gradukoji se doima nadrealnim u svojim labirin-tima i babilonskom ‘amoru pa stoga pogo-dan. No, {to se zapravo me|u njima dogo-dilo, ~itatelj ne saznaje. Opet. Oni su sevoljeli, on je bio mu{ka sebi~na svinja ipovrijedio ju je — to je vi{e–manje po-jednostavljeno i grubo re~eno sve {to saz-namo o njihovu odnosu. Ostatak je krea-tivno vje‘banje stila o istoj temi — dodu{eprodubljeno, lucidno, vje{to ispisano i mo-glo bi biti ogledno za mnoge druge suvre-mene (povr{ne) autorice. A rije~ je i (opet)o tome da je Ana isto tako na neki na~inlik poput duha — jer ona nema pro{losti,osim te nedore~ene veze s Franom, nemadrugih pro{lih i sada{njih bliskih joj ljudi,nema razja{njenja niti razrje{enja traumekoja se dogodila toj sirotoj ‘eni, stra{netraume, koja vlada njezinim ‘ivotom —iako je tek slutnja, ali zlokobna, zastra-{uju}a. Zbog te je traume ona postala tak-vom kakva sada jest, a mo‘da je i zbogtoga tako obuzeta svojom preosjetljivo{}u.Zapravo, obuzetost vlastitom preosjetljivo-{}u i jest jedino {to nju istinski i dubokozanima i u tome je pronicava, suptilna, alikonzervativna. Stoga se ~itatelj osje}a osu-je}enim jer mu je uskra}ena i natruha o

187

tom ne~em grozomornom {to je Anu, kojuje tako lako zavoljeti, povrijedilo u samimdubinama njezina bi}a, {to joj je trajno»okrhnulo« porculansku krhkost njezinabi}a i ostavilo neestetsku zlo}udnu brazgo-tinu u njezinom bi}u. I tako je s jednestrane u svom tom jadu simpati~na i iza-ziva suosje}ajnost u ~itatelj(ic)a, a s drugeje antipati~ni zgubidan koji se stalno nane{to ‘ali (jer ona ipak nije junakinja eg-zistencijalnog romana, koliko god stra{noosamljena bila!).

Njezina na brzinu i nekako bez napo-ra (usprkos lako}i i ovla{nosti u me|usob-nom komuniciranju, s ipak poprili~no stro-gim pravilima, toga diplomatsko–bjelo-svjetskog svijeta) ste~ena engleska prijate-ljica Marion, koliko god se doimala po-vr{nom i povr{no prikazanom, na neki jena~in Anin kontrapunkt. Premda i samatek diplomatska supruga, ima u startuprednost u vidu nemu{to uva‘avane ~i-njenice »the« kolonijalnog porijekla, ali i ugenski kod ugra|eno stajali{te dominacije.Fu}ka se njoj za sve, za razliku od Ane.Naizgled. Ipak je Marion odabrala Anu zaprijateljicu ({togod to zna~ilo u tim dru-{tvenim krugovima, a jama~no nema mno-go dodirnih to~aka {to mi, obi~an svijet,pod time podrazumijevamo), a ne obrnuto.I kad, na inicijativu te iste Marion koja jepo‘eljela ostaviti mu‘a i flertuje s fatalnimmu{karcem frustrirane pripovjeda~ice kojaje usput zdu{no ogovara ~itateljima, njihtroje — Ana, Fran i Marion — krenu naizlet na znamenitu goru na kojoj je Bogdrugoreda{u Mojsiju napokon dao na zna-nje {to mu se ~ini problemati~nim u ljud-skoga roda — a {to je na svakome daotkrije za sebe u dramati~nom i sudbin-skom trenutku susreta tame i svjetla, nebai zemlje. Na{a Ana u takvom je fatalnomtrenutku odlu~ila i dalje ‘ivjeti. Koliko godto bilo (is)prazno. Ili ba{ usprkos tome.

Za razliku od svoga crnog afri~kogsluge koji je za sebe »znao re}i da je ro|enzato da bi opstao, a ne da bi spoznao«,bjeloputa Hrvatica neprestano ima nasu-

{nu potrebu spoznavanja, makar i pogre{-noga, te ne mo‘e poput njega anticipirati»zlo koje nas ~eka«. I kad se to zlo napos-ljetku dogodi, neuvjerljivo je u odabiru me-te i »izvedbi« same akcije. Ali, budu}i daje rije~ ipak o intrigi, nije fer spram zna-ti‘eljnih ~itatelja razotkriti o ~emu je rije~.Valja samo sa ‘aljenjem konstatirati kakoje {teta {to autorica nije na{la vjerodostoj-niju satisfakciju za svoju osuje}enu junaki-nju.

Kao i u mnogim drugim knji‘evnimaspektima (zaplet, karakterizacija junaka,zavr{nica), tako je i u stilsko–jezi~nom po-gledu ovaj roman za~u|uju}e ambivalen-tan i polariziran. Stje~ete dojam kako jeautorica ulo‘ila znatan trud pri uobli~ava-nju svoga izri~aja, bruse}i re~enice i dotje-ruju}i stilske figure, razra|uju}i ekonomi~-nost izri~aja, potanko promi{ljaju}i svoj»protok« rije~i u kojem se naslu}uje bujicakoja je neprestano obuzdavana nekim ve-likim branama — da ostanemo u primje-renom okru‘ju goleme mitske rijeke i nje-zinih simboli~nih naplavina. A onda se kaood kakva neo~ekivana i neobja{njiva po-plavnog vala »zagrcnete« od neprimjerenihleksi~kih naplavina (kao {to je zapanjuju}auporaba nekih izrazito »nacionalno obi-lje‘enih« rije~i poput uobrazilje — kojuhrvatski autori ni posvema{nje jugoslaven-ske orijentacije niti u najsjajnije doba no-vosadskog pravopisa ipak nisu rabili!), ne-obja{njivih brojnih i trivijalnih lektorskihpropusta na razini elementarnog poznava-nja pravopisa ({to ina~e nije karakteristi~-no za biblioteku pa time vi{e »bode o~i«),zapanjuju}e prevladavaju}e i shizofrene(zato {to je tu i tamo »pro{la« ipak i nekarije~ prenesena prema hrvatskim pravopi-snim pravilima) engleske transliteracijearapskog nazivlja, mnogih nedosljednosti,{lampavosti i ponavljanja. Jo{ jednom valjaistaknuti da sva ta jezi~no–pravopisna pa-pazjanija ne bi bila nimalo ~udna (budu}ida imamo pisce koji se na{ih dana dekla-riraju kao »hrvatski«, ali rabe jezik i je-zi~ni kaos nekih drugih vremena ili pak

188

sada{njih prostora) kada ne bi bila umet-nuta u kontekst ina~e naizgled posve na-cionalno osvije{tenog »diskurza« po~etkom1990–ih (premda }e zvu~ati ironi~no, nijemi{ljeno tako: primjeren za damu koja jesamozatajna sjena mu{karca u misijipromicanja hrvatske stvari i istine). Ukrat-ko, lektorica koja se potpisala na knjigu s»uobraziljom« ili nije obavila svoj posao ilije bila osuje}ena, ali mo‘e se pretpostavitii da autorica nije imala sluha i sno{ljivostispram lektorskog posla, uza sve po{tovanjenjezinih umjetni~kih sloboda.

JADRANKA PINTARI]

Globalnost kao glomicidnost

Jean–Luc Nancy: Stvaranje svijetaili mondijalizacija. Naklada

Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.preveo @ivan Filippi.

Stvaranje svijeta ili mondijalizacija drugaje knjiga suvremenoga francuskog filozofa,sveu~ili{nog profesora Jean–Luca Nancyja(1940.) prevedena na hrvatski. U po~ecimasvog rada je zajedno s Philippeom Lacoue–Labarthom zacrtao postlakanovsku misao(1973. Le titre de la lettre), formuliraju}ispecifi~nu vrstu kriti~kog odmaka premapsihoanaliti~kim pojmovima poput Zako-na, Oca, Drugog, Subjekta. Kasnije je, po-gotovo sa slavnom La communauté désoeu-vrée (u hrvatskom prijevodu T. Medaka,Razdjelovljena zajednica) temeljitije po~eoraditi na pitanjima zajednice, uspostav-ljaju}i reference na Batailla. U ovoj knjizi,kao i kasnijima (primjerice u Etre singu-lier pluriel, inspiriran Derridom, ~ita i ko-

mentira tu|e tekstove, rastvaraju}i palim-psestne slojeve u njima te dodaje kroz tajslo‘en postupak razvijenu vlastitu tezu.Pri tom se kristaliziraju klju~na pitanjazajednice, suverenosti, djelovanja i slobodekoja su predmet tekstova objavljenih uhrvatskom prijevodu pod naslovom Stva-ranje svijeta ili mondijalizacija. Trodijelnastruktura knjige otvorena je tekstom ukojem nekada{nju formulu papinskog bla-goslova »urbi et orbi« koristi kako bi po-kazao kako su danas i orbis i urbs zah-va}eni aglomerizacijom kao konglomera-tom, gomilanjem i nagomilavanjem koje sjedne strane (u nekim ku}ama i ~etvrtimaili ~ak za{ti}enim mikrogradovima) stvarablagostanje — nekada urbano i gra|ansko,a s druge neumoljivo zgr}e bijedu. Civili-zacija Zapada koja je sebi pripisivala um iuniverzalnost sada se suo~ava s nali~jemvlastite projekcije, s relativno{}u svojihnormi. Gomilanje i posvema{nja nivelacijavrijednosti na status robe dovodi do togada je ono {to se nekada nazivalo globusom(kuglom) danas, prema Nancyju, glomus(klupko) u kojem se odvija neograni~enirast tehnoznanosti, stanovni{tva, pogor{a-nja nejednakosti svake vrste — ekonom-ske, biolo{ke, kulturne i »zabludjeloga ra-sapa izvjesnosti, slika, identiteta nekada{-njega svijeta s njegovim dijelovima i ~o-vje~anstva s njegovim obilje‘jima.«

Nancy razvija pojam mondijalizacijepolaze}i od kriti~kog ~itanja ranog Marxa(Njema~ka ideologija), smatraju}i da glo-balizacija omogu}ava mondijalizaciju, i totime {to posreduje pri obratu globalne pre-vlasti koja se zasniva na otima~ini rada, tj.njegove vrijednosti, dakle vrijednosti apso-lutno. Trgovina, smatra Nancy, ra|a ko-munikaciju koja zahtijeva zajednicu — ko-munizam. Dakle, »~ovjek stvara svijet kojipak proizvodi ~ovjeka koji se stvara kaoapsolutna vrijednost i u‘itak u njoj«. Rije~je, dakle, o oslobo|enju vrijednosti kaostvarne vrijednosti na{e zajedni~ke pro-izvodnje. On pri tom nagla{ava ve} znaniu~inak globalnosti (»glomicidnosti«) tr‘i{ta

189

po kojem pretvaranje svega u oblik robeuvjetuje lomljenje neovisnosti suverenosti— lomljenje cijelog jednog poretka pre-dod‘bi o pripadnostima, zastiru}i i truju}ii otvaraju}i ~esto bolna pitanja »vlastitoga«i »identiteta«. Mondijalizacija za Nancyjazna~i da se o »ovom« svijetu i kao »ovaj«svijet — u cijelosti odigrava ono {to jeMarx nazvao proizvodnjom ili stvaranjem~ovjeka. Pri tom referira na Derridine Sa-blasti Marxa, dovr{avaju}i njegovu misao oMarxovoj izmje{tenosti i neprihva}enosti,o paradoksalnom zahtjevu njegove reak-tualizacije koje dana{nje vrijeme tra‘i. No,Nancy se odmi~e od pre{utne teleologi~no-sti ili eshatologi~nosti Marxova pojma»~ovjek« u kojem vidi instancu izvora irazvoja, ishodi{te i mjeru postignu}a vri-jednosti po sebi. Za Nancyja, pojam sesvodi na na~elnu i apstraktnu danost(»osoba«, »dostojanstvo«), odvojenu od zbi-ljskog stvaranja. Dapa~e, lik »~ovjeka« ipoznati oblik »humanizma« bri{e, ne ‘e-le}i ga, u postfukoovskoj misli, zamijenitini »nad~ovjekom« ni Bogom.

On poku{ava zacrtati obrise jednemondijalizacije svijeta koji je li{en izva-njskog upori{ta, ali i jedinstvene okosnice,subjekta dominacije, definicije, ‘ari{ta, svi-jesti ili sli~nog. Predo~eni svijet je izlo‘enpogledu subjekta svijeta, ali taj subjekt kojije istodobno i subjekt povijesti ne mo‘ebiti sam u svijetu jer bi se time, ~ak i uodsutnosti religijske predod‘be, zadr‘ao upolo‘aju »Boga stvoritelja, redatelja, adre-santa ({tovi{e adresata) svijeta«. Svijet zaNancyja nije neka cjelina objektivnog ilivanjskog poretka: on nikada nije zadan —postavljen preda mnom. On je to {to jestsamo time {to je nastanjen, {to je u~injenvlastitim mjestom »u sna‘nom zna~enju terije~i, {to ~ini mogu}im da se ne{to doistadoga|a«. Tj. svijet je mjesto cjeline mjestH:prisutnosti i sklonosti za mogu}e doga|aje,prema francuskoj frazi »avoir lieu« kojadoslovno zna~i »imati mjesto«, ali i »dogo-diti se«.

U daljnjem leksi~kom izvo|enju, pre-ma izrazima srodnima u latinskom, habi-tare i habitus proizlaze iz habere (»dr‘ati«,»odr‘avati se«, zauzimati mjesto, posjedo-vati ga i imati), imanje je podudarno svrijedno{}u bivanja. Za Nancyja, svijet kaotakav, u me|uovisnosti s mno{tvenim obli-cima njegova nastanjivanja, dobiva statussubjekta. Mondijalizaciji ili stvaranju svije-ta prethodi mondanizacija (deteologizacija)koja »premje{ta vrijednost — ponutruje je— prije nego {to mondijalizacija premjestiproizvodnju vrijednosti ~ine}i je univerzal-nom«. To premje{tanje nije, smatra Nancy,»sekularizacija« onto–teolo{ke ili metafi-zi~ko–kr{}anske sheme — ve} je prije nje-no produbljenje, dekonstrukcija koja stvaranovu vrstu rizika.

Zada}a je zapravo u stvaranju oblikaili simbolizaciji ovako od svake svrhovitostiogoljenog svijeta. Rije~ je o eti~kom pitanjukoje se postavlja svakom ethosu i habitu-su: kako se ti uklju~uje{ u svijet? »Kakodaje{ oblik ralici vrijednosti koja ne bi bilarazlika bogatstva u op}oj ekvivalenciji, ve}ona razlika singularnosti.« Stvoriti svijetza Nancyja ima ne samo ontolo{ke ve}nu‘no i politi~ke reference. Njegovo jestvaranje, na tragu kasnog Derride u raz-matranju aporija pravde, prava i djelova-nja, poziv koji tra‘i neodlo‘ivost i hitnostdjelovanja. To zna~i »odmah, bez odga|a-nja ponovno otvoriti svaku mogu}u bitkuza svijet, to zna~i za ono {to treba obliko-vati suprotno od globalnosti nepravde natemelju op}e ekvivalencije«. Stvaranje —ne konstruiranje ve} upravo stvaranje, sasvim bremenom judeokr{}anske duhovno-sti koju ovaj izraz odnosi, za Nancyja jeotvaranje pitanja Dobra u svijetu bez svrheili s pojedina~nim svrhama. Njemu ne sa-mo da ne izmi~e kulturalna uvjetovanostpojmova koje koristi; {tovi{e, upravo natome gradi dekonstrukciju metafizi~ke ireligijske povijesti Zapada, tematiziraju}iabsentizam, odsutnost smisla prema Blan-chotu, ovdje prevedenu u odsutnost stva-rala~kog na~ela kojemu stavlja nasuprot

190

stvaranje kao razdjeljivanje i razdvajanje(no}i od dana, mu{kog od ‘enskog itd.).

U tre}em poglavlju knjige predstavljastvaranje kao denaturiranje, kao dugu po-vijest Zapada vi|enu kroz odmicanje odzami{ljene prirodnosti stvorenog. Nancy tepo~etke poku{ava misliti bez po~etaka,»dekonstruirati« ih: »rastaviti ono {to seizgradilo na po~ecima da bismo omogu}ilida izbije ono {to prokopava ispod njih«.Time je, naravno, uzdrmana ne samo ju-deo–kr{}anska, ve} uop}e zapadnja~ka tra-dicija davanja smisla koja je zapo~ela namaloazijskom poluotoku izme|u 12. i 9.stolje}a prije na{e ere. On zapravo dr‘i dametafizika »mo‘da i ne prestaje po~injati izavr{avati ’bez–po~etka–i–kraja’, te da jeona zavr{ena u strukturalnom, ali ne i udijakronijskom smislu.«

U dodacima knjizi nalaze se tekstoviu ve}oj ili manjoj mjeri osvjetljavaju poje-dine aspekte napisanog u sredi{njim trimatekstovima. Tematiziraju se problemi bio-politike, suverenosti i njenog zasnivanja unaj{irem smislu rije~i, te na koncu pitanjajedinstva svijeta na~injena od raznolikosti,nejednakosti i suprotnosti. Sukladno teza-ma iz ranijih radova, Nancy ustanovljujemisao svijeta bez temelja — bez struktu-ralne okosnice, bez Grunda, svrhovitosti iracionalnosti. Upravo zahvaljuju}i tome, utom je svijetu mogu}e misliti odgovornosti anga‘iranost u promjenama koje idu on-kraj pukog »mi{ljenja svijeta«. Zakon svi-jeta, mi{ljen kao beskona~na napetost togsvijeta, preobra‘en je u »jedinstveni zakonapsolutnog dijeljenja« u kojem pravda nedolazi iz (nepostoje}eg) vanjskog svijeta, nekao misao (ruka, ideja) vodilja dovr{enja ilipopravljanja svijeta, ve} je »dana sa svije-tom u njemu i kao sam zakon njena dava-nja«. Jedini posao pravde stoga je nemi-novno stvaranje svijeta kao prostora »jed-ne neuta‘ive i uvijek nemirne suverenostismisla«.

MARINA PROTRKA

[opova filozofska slika svijeta

Fedora Ferluga–Petronio: Kozmi~kisvijet Nikole [opa. @ivot i rad

metafizi~kog pjesnika.HFD, Rijeka, 2005.

Monografija Fedore Ferluga–Petronio,Kozmi~ki svijet Nikole [opa. @ivot i radmetafizi~kog pjesnika (Udine, 2000.), sadau hrvatskom prijevodu Ljerke Hofman,djelo je poznate i ugledne profesorice kroa-tistike Sveu~ili{a u Udinama od 1987. dodanas. Fedora Ferluga–Petronio prisutnaje i u hrvatskoj znanstvenoj javnosti svojimknjigama, studijama i raspravama, sudje-lovanjem na brojnim simpozijima te pri-znanjima koje je stekla kao promotor hr-vatske knji‘evnosti i kulture u sredini ukojoj ‘ivi i djeluje. Autorica je svoj dopri-nos dala u disciplinarno raznorodnim po-dru~jima: prou~avanju klasi~ne filologije tefilolo{ko–etimolo{koj analizi kr{}anskogleksika u slavenskim jezicima, s posebnimosvrtom na renesansno razdoblje, tematicislovenske moderne, kao i zapa‘enim prilo-zima prou~avanju hrvatskog latinizma teplurilingvizma hrvatske knji‘evnosti 16.–18. stolje}a. Za hrvatsku knji‘evnu teorijuposebice su zna~ajne autori~ine monogra-fije o Anti Tresi}u–Pavi~i}u, njegovu plod-nom opusu, knji‘evnom i povijesno–poli-ti~kom te njegovim vezama s klasi~nom italijanskom kulturom (Cultura classica eitaliana nel Dalmata Ante Tresi}–Pavi~i}(1867–1949), Trst, 1992.). Nadalje su tomonografije i rasprave o Milanu Begovi}u,o hrvatskom baroknom teatru; dvije knjigeo Juniju Palmoti}u, o gr~ko–latinskim iz-vorima njegovih drama, klasi~no–mitolo{-kih sadr‘aja (Rijeka, 1999.) i o njegovuteatru (Del teatro di Junije Palmoti}; Fonti

191

italiane e slave nel teatro di Junije Palmo-ti}, Udine, 1992.). Dobitnica je me|unarod-no priznate nagrade »Davidias« za najboljeinozemno djelo iz kroatistike za 1999. go-dinu. Urednica je niza zbornika i antologi-ja te organizatorica i sudionica brojnih me-|unarodnih seminara bogate interdiscipli-narne problematike.

Premda autorica nije filozof po struci,valja istaknuti njezin rad na otkrivanju irehabilitiranju hrvatskih pjesnika koji suili po svom obrazovanju filozofi (»Kriti~korazmatranje Leibnizova determinizma«,doktorska je teza Ante Tresi}a–Pavi~i}aobranjena u Be~u), odnosno onih autora~iji opus ulazi u obzor estetske refleksije,te {ire, u corpus hrvatske filozofije, ali iznanosti. Vidljivo je to u spomenutoj mo-nografiji o Tresi}u–Pavi~i}u, u kojoj se pro-pituje filozofijski i znanstveno–pojmovni»aparat« i motivika njegova pjesni{tva, re-fleksivnost i filozofijska meditativnost (»fi-lozofsko pjesni{tvo«), filozofski izvori i in-spiracije, srodnost i utjecaj filozofskih idejana Tresi}eve poglede (kozmolo{ke, spoz-najne, esteti~ke) o univerzumu, misterijustvaranja, ‘ivotu, vremenu, vje~nosti i dr.

Otkrivaju}i iz zaborava osobnosti idjela, rehabilitira ona neke dosad ili nedo-statno uo~ene ili neprou~ene i zanemareneaspekte kompleksa hrvatske knji‘evnosti ifilozofije, ispravljaju}i povr{na etiketiranjaili simplifikacije i neobjektivne prosudbe.Time poti~e i intenzivira me|usobni dija-log dviju kultura, nadokna|uje propuste iprevide, revidira neke postavke dosada{njehistoriografije, nastavljaju}i na dosada{njerezultate, otvaraju}i putove daljnjih speci-jalisti~kih istra‘ivanja i prou~avanja.

U cjelokupnom svom znanstvenom,stru~nom, knji‘evno–povijesnom i teorij-skom bavljenju, izdvojiti je izuzetno mjestokoje zauzima osobnost hrvatskog pjesnikabosanskog podrijetla, Nikole [opa (1904 —1982), njegov pjesni~ki, narativni, dramskii prevodila~ki opus, sudbina i europskarecepcija. Istaknuti je edicije i zbornikeradova koje je autorica uredila, npr. »Pe-

sni~ki svet Nikole [opa v slovenskom pro-storu. Ob 100. obletnici rojstva Nikole [o-pa (1904 — 1982)«, Neothesis, Trst, 2005.;»Pjesni~ko stvarala{tvo Nikole [opa (1904— 1982); Izme|u filozofije i kozmologije.Uz stotu obljetnicu ro|enja Nikole [opa«,Sarajevo — Zagreb, 2005.).

Ve} desetlje}ima, s upori{tem u dosa-da{njoj knji‘evno–teorijskoj historiografijikoja s razli~itih vizura, stajali{ta i naglasa-ka nastoji odrediti opus N. [opa, autoricanastoji odrediti duhovni identitet ove je-dinstvene stvarala~ke osobnosti i njegovomjesto u doma}oj knji‘evnoj povijesti.

Ako djelo jednog ~ovjeka rasvjetljavatog ~ovjeka, a on sam tek dijelom zadobivasvoj duhovni identitet, postaju}i unekoliko»vlastitom metaforom« (kako za Nikolu[opa ustvr|uje autorica), tada svekolikonastojanje Fedore Ferluga–Petronio, njezinistra‘iva~ki eros i entuzijazam, interpreta-tivni ductus, metoda i cilj kojemu je posve-tila svoje pru~avanje jedinstvenih i kom-pleksnih osobnosti iz {iroke panorame hr-vatskog pjesni{tva, dobiva svoju punu pot-vrdu. Odnosi se to i na najnoviju knjigu —monografiju o Nikoli [opu, prema auto-ri~inu sudu »nedvojbeno najve}em hrvat-skom pjesniku–filozofu« te, {tovi{e, »jed-nom od najve}ih pjesnika filozofa europskeknji‘evnosti«, »gigantu u panorami suvre-menog hrvatskog pjesni{tva«.

Nastavljaju}i na dosada{nje osvrte, na-pise i analize [opova djela (Ivo Kozar-~anin, Vlatko Pavleti}, Nikola Mili}evi},Dragutin Tadijanovi}, Miroslav [icel, Du-bravko Jel~i}, Dubravko Horvati}, Sa{aVere{, Zvonimir Mrkonji}, Mladen i Vi{njaMachiedo, Miroslav Palameta, BranimirDonat i dr.), autorica tuma~i i prosu|uje[opov pjesni~ki i filozofski Ego, s upo-ri{tem u vlastitu poimanju njegova stvara-la~kog umjetni~kog diskursa, produblje-nom i suptilnom razumijevanju [opove po-etike i njegova pjesni~ko–filozofskog mi-krokozmosa. Nit vodilja u autori~inom tra-ganju za cjelinom njegova raznorodnogopusa (lirsko–proznog, prevoditeljskog, ra-

192

dio–dramskog, latinisti~kog i dr.) i ‘ivota— [opova je filozofska slika svijeta.

Prate}i kroz kronolo{ku formu velikefaze [opova pjesni~kog razvoja, orijentacijete bogatu tematsko–motivsku i sadr‘ajnuskalu njegovih pjesni~kih ciklusa, ali i nizdrugih knji‘evnih vrsta u kojima se oku-{ao, autorica pomno analiti~ki, akribi~ki ieruditno ulazi u tkivo [opova opusa, u svenjegove dimenzije i aspekte: biografsko–dokumentarni, faktografski, knji‘evno–stilski, semanti~ki, komparativni, filozofski— prate}i duhovni profil [opa pjesnika,prozaista, klasi~nog filologa, latinista i pre-voditelja. Najposlije ne mimoilazi ni onajdosad u knji‘evnoj kritici zanemaren, alizna~ajan segment njegova opusa — radio–dramski. Prate}i i rekonstruiraju}i genezunjegova, kako ga definira, »kozmi~kog« mi-{ljenja, autorica pomno analizira sve nje-gove sastavnice, izvore i zna~ajke.

U pojedinim tematskim cjelinama ras-vijetljena je ‘ivotna sudbina i djelo, u au-tori~inoj optici usustavljeno i svojevrsnoogledalo povijesti duha. U toj se samo-svrhovitosti i gospodarenju duha sastajupjesni{tvo i filozofija: kao rezultat, stvara-nje je to [opova osebujnog kozmi~kog svi-jeta. Autori~ino razlikovanje kozmi~ke, mi-sti~ke, nihilisti~ke, skepti~ke, pesimisti~kefaze otvara istodobno prostor tematizira-nju nekoliko bitnih razina odnosa, kao {tosu to umjetnost — filozofija, umjetnost —spiritualnost, umjetnost — religija/mistika,sve to kao izraz temeljnog odnosa pjesnik— svijet. Ono prepoznatljivo filozofsko,prema autorici, nije tek poza|e [opovepoetike nego unutarnje samorazvijanje jed-ne temeljne, zajedni~ke osnove pjesni{tvai apstraktnog mi{ljenja. Tako izvore i ko-notacije bogate i rasko{ne [opove orke-stracije ideja otkriva autorica u anti~koj,platoni~ko–neoplatoni~koj, aristotelovskoj,srednjovjekovnoj, kao i hermeti~koj tradi-ciji mi{ljenja — zahaljuju}i [opovu sve-stranom interesu, obrazovanju i duhov-nom stajali{tu. Presudnu }e ulogu u tomeimati i njegova tragi~na ‘ivotna sudba,

susret sa zbiljom i svijetom ideja koji, uautori~inu tuma~enju, bivaju uvu~eni uproblem stvaranja kao estetski, ali i spoz-najno–filozofski i metafizi~ki fenomen {tokulminira u konstantno prisutnom odnosudjela i smrti. Pjesni{tvo, kao uron u du-hovno, smrt ~ini ni{tavnom. Pjesni~ko se,prepoznaje to autorica u [opovu primjeru,ne sastoji u iskazivanju ideja (u tome [opi nije filozof), nego u traganju za mi{ljusvojih pjesni~kih iskaza (i u tome on jestfilozof). Motre}i svijet okom filozofa, bi-lje‘e}i ga poetskom rije~ju, simbolom i me-taforom, amblemom i slikom, [opova pje-sni~ka avantura igra na rubovima poet-skog ~ina kroz koji sve prolazi i sve postajezagonetnim u suo~enju sa smr}u (moglo bise re}i kako je [op, poput Rilkea, »pjesnikvlastite smrti« /M. Blachot/), s paradoksomvladavine vremena bez sada{njosti, svje~no{}u. Relativnost prostora i vremena,antiteti~nost — ‘ivot–smrt, ljudsko–bo‘an-sko, zemaljsko–kozmi~ko, kona~no–besko-na~no, mikrokozmos–makrokozmos, svje-tlo–tama, sveto–svjetovno, vje~nost–prazni-na — neki su od temeljnih motiva [opovepoetike, koje autorica i{~itava u filozof-skom klju~u. Pitanja Jednog i mno{tva;logosa, istine, bitka i biti; misterij ‘ivota iuniverzuma, od ranih pjesni~kih ciklusa(1928–34), apokalipti~nih vizija (kozmi~kaEva, zbirke Tremenda, Nokturno), sve dopo~etaka [opove tzv. »kozmi~ke« faze pe-desetih godina i astralne tematike (Ku}iceu svemiru, Svemirski pohodi, do Astralija,[opove, kako je naziva autorica, »Bo‘an-ske komedije«) i metafizi~ko–religiozne fa-ze — Fedora Ferluga–Petronio sagledavakao cjelovit, jedinstven organizam. Nastojipritom omogu}iti nam razumijevanje feno-mena pjesnikove intuicije pred te‘inom ‘i-votnog iskustva (posebice prostora i vre-mena). Pjesni~ka intuicija, naime, kore-spondira filozofskoj spoznaji, a tako|er iznanstvenoj intuiciji; premda izmi~e ap-straktnom promatranju, upravo u tomeuspostavlja vlastitu, pjesni~ku autonomiju.Tom svojom pjesni~kom intuicijom, gradi

193

[op vlastitu kozmologiju, novu kozmo-lo{ku realnost beskona~ne dimenzije ma-terije (Pjesnik u svemiru), virtualni koz-mos, univerzum ljepote (Osvajanje kocke),svoju filozofiju lijepog i savr{enstva (O ku-gli). [opovim filozofemima korespondiranjihova jezi~na ravnina. Autorica tako ispi-tuje i ra{~lanjuje [opovu jezi~nu inovativ-nost, njegov rafinirani pjesni~ki jezik punneologizama i stilisti~ko–retori~kih figura.Idejama prostora i vremena, novim dimen-zijama bez–prostornosti i bez–vremenito-sti, ideji produ{evljenosti svijeta, signifera-cije stvari i njihove transformacije — od-govara pjesnikov elipti~an jezik, pun alite-racija, asonancija, onomatopeja itd.

Autorica pokazuje kako na tragu po-imanja pjesnika kao ~uvara bo‘anskog go-vora, [op sluti drevno jedinstvo pjesnika–teologa, naravi i zna~enja pjesni~kog di-skursa, podr‘avaju}i tezu o umjetniku kaosvojevrsnu filozofu (stajali{te koje asocirana ono Browningovo, »kad sam stvaraopjesmu, njezino je zna~enje shvatio Bog ija, a sada samo Bog«).

[opov kozmi~ki svijet, njegov pjesni-~ko–filozofski konstrukt, izraz je traganjamislitelja za Apsolutom, to~kom doticanjabo‘anskog i ljudskog, vremenitog i vje~-nog/nadvremenog, smrtnog i besmrtnog,ukidanja tragi~ne podijeljenosti na duhov-no i tjelesno. Rekla bih: Passio Hominis iPassio Christi susre}u se i razrje{uju upjesniku — simbolu ‘rtvenog bi}a, ali inadmo}nika u toj borbi, oslobo|ena fizi~-kog ude{aja, u ideativnom smislu. Drugimrije~ima, rije~ je o realizaciji utopijskog([opova transpozicija mita o Faetonu i Ika-ru), ~ovjekova (pjesni~kog, filozofskog) os-vajanja svemira. Ali shva}eno i u stvarnomsmislu [opove ‘ivotne tragike.

Detektiraju}i i tuma~e}i neka otvore-na filozofska pitanja [opove poetike —posebice se to odnosi na pjesnikovo mi{lje-nje, na pjesni~ku intuiciju, blisku moder-nim znanstvenim teorijama o strukturiuniverzuma (premda [op nema namjeretematizirati u svojoj poeziji filozofski neke

probleme, primjerice prostora i vremena)— autori~ina monografija budi pa‘nju nesamo za [opovu osobnost u panorami su-vremenoga hrvatskog pjesni{tva, nastoje}imu utvrditi dosege i mjesto i vrednovatimu zna~enje, nego i zna~enje u obzoruizgradnje njegove filozofske i znanstveneslike svijeta.

Ka‘imo na kraju da se na primjeru[opa jo{ jednom potvr|uje valjanost Prou-stova suda kako originalnim umjetni~kimdjelima treba mnogo vremena da im budeu potpunosti shva}ena vrijednost. Ukazu-ju}i i na svu mno‘inu unutarnjih i vanj-skih paralelizama (difuzija [opova djela uItaliji i Engleskoj), monografija FedoreFerluga–Petronio predo~uje nove i trajnevrijednosti velikog hrvatskog pjesnika, pri-donose}i time uvelike rezultatima doma}eknji‘evnoteorijske povijesti.

LJERKA SCHIFFLER

Upute jezi~nim cenzorima

An|ela Fran~i}, Lana Hude~ek iMilica Mihaljevi}: Normativnost ivi{efunkcionalnost u hrvatskomestandardnom jeziku. Hrvatska

sveu~ili{na naklada, Zagreb, 2005.

Zadnjih godina je kod nas poplava knjigajezi~nosavjetni~kog tipa. Svima njima jezajedni~ko da im je cilj {irenje jezi~nog{ovinizma i u~vr{}ivanje nacionalisti~keideologije u hrvatskom dru{tvu. Veli~ajupurizam i preskriptivizam, predstavljaju}iih kao znanost o jeziku, iako se radi opojmovima koji su suprotstavljeni lingvisti-ci. Oni se u lingvistici koriste kao pejora-

194

tivne oznake za ne{to abnormalno i nepri-rodno, {to sam ve} pokazala citiraju}i broj-ne inozemne lingviste u Knji‘evnoj repu-blici (br. 11–12, 2003, str. 176–179; br. 5–6,2004, str. 221–225; br. 9–12, 2005, str.213–218).

Na najnovijem primjeru knjige jezi~-nosavjetni~kog tipa pokazat }emo da jefunkcija tih knjiga usa|ivanje jezi~nog na-cionalizma, pogotovo u nove generacijestudenata, razvijanje mr‘nje prema dru-gim nacijama, i razvijanje poslu{nosti uobliku bespogovornog prihva}anja zahtjevaza mijenjanjem jezika, koji autori savjetni-ka ni ne poku{avaju znanstveno obrazlo-‘iti. Te knjige navodno savjetuju, a ustvarinare|uju predstavljaju}i svoje kreacije kao»op}eobvezatni standard«, dok uobi~ajenuupotrebu predstavljaju kao pogre{ku. Mi-nistarstvo znanosti, obrazovanja i {portaredovito financira ovakav tip knjiga koje uHrvatskoj {ire jezi~ni {ovinizam. A osimtoga, isto ministarstvo je u prvim redovimaprilikom primjenjivanja jezi~nih promjenakoje su suprotstavljene jezi~noj praksi ve-}ine Hrvata i koje se uvode u tim savjet-nicima (to se vidi ve} i iz naziva Ministar-stvo {porta). Recenzent knjige je Josip Sili}— njemu ovo nije prvi puta da preporu~ujeza objavljivanje rukopis ~ija je osnovnafunkcija raspirivanje jezi~nog nacionaliz-ma.

Osnovna teza autorica je da nitko uHrvatskoj ne zna standardni jezik i da gasvi moraju u~iti (19, 23, 28). No, zar nijemalo ~udna predod‘ba da preko ~etiri mi-lijuna Hrvata ne zna svoj jezik. Osim toga,ako ga nitko ne zna, onda taj jezik i nepostoji. Kad bi netko u drugoj dr‘avi, npr.u Njema~koj izjavio da nitko ne zna stand-ardni njema~ki jezik, taj bi bio ismijan. Jeli, dakle, problem u milijunima izvornihhrvatskih govornika ili je ipak problem uautoricama savjetnika, koje nemaju ni os-novna lingvisti~ka znanja pa ne znaju {toje to standardni jezik. Jer standardni jezikje ono {to je neutralno, uobi~ajeno u upo-trebi kod ve}ine ljudi u Hrvatskoj i {to

omogu}ava nadregionalno sporazumijeva-nje. Nasuprot tome, autorice savjetnika ‘e-le napraviti iluziju da se standardni jeziknalazi negdje izvan hrvatskih govornika ida samo one imaju spoj s njim i mogu gaposredovati ostalim smrtnicima.

Takav na~in razmi{ljanja dovodi dostanja koje se, kako ka‘e Dubravko [kiljan(Jutarnji list 20. 1. 2006.), »ponavlja nasvim nivoima i u svim situacijama, pa seautocenzura i cenzura (koju lektori po-negdje provode dok im je u rukama sasvimdoslovno neki Index verborum prohibito-rum) ukazuju kao vrhunski dokazi jezi~nelojalnosti, a posljedica je toga da se razno-likosti na{ih iskaza sve vi{e uniformiraju isvode na unaprijed zadan model«. Teza danitko u Hrvatskoj ne zna standardni jezikdovodi do apsurdne situacije da i sveu~i-li{ni profesor lingvistike u Zagrebu, autortridesetak lingvisti~kih knjiga, D. [kiljanmora moliti urednike novina koje ~ak nisuna glasu kao nacionalisti~ke da mu necenzuriraju jezik: »Zato bih i Vama i re-daktorima i lektorima ’Jutarnjeg lista’ biosilno zahvalan kad ne biste moje odgovorepodvrgnuli dodatnoj jezi~noj cenzuri: mojaje autocenzura, vjerujem, sasvim dovolj-na.«

Autorice savjetnika nastoje kod svihuni{titi povjerenje u vlastita jezi~na znanjakako bi sebi osigurale monopol na to. Kaj-kavci ili ~akavci }e jo{ i povjerovati da imje ~itav ‘ivot ne{to iz standarda nepoznatojer je standard {tokavski. Ali {tokavce jete‘e uvjeriti da ne znaju svoj standard.Zato se autorice savjetnika na njih speci-jalno okomljuju: »Koliko god u prvi mah~udno zvu~alo, novo{tokavci trebaju naj-vi{e u~iti hrvatski standardni jezik jer ’ne-maju svijest o razlici izme|u narje~ja istandardnog jezika, pa se i ne trude u~itiga’« (23). No, za{to bi ljudi u~ili jezik kojive} znaju? A o~ito ga znaju jer kad ga nebi znali, ne bi se mogli sporazumijevati sdrugim stanovnicima Hrvatske.

Takvu ~injenicu zanemaruju autoricesavjetnika, kao {to zanemaruju i druga

195

osnovna lingvisti~ka pravila. Jedno od njihje da izgled norme, na koju se autoricepozivaju i u naslovu knjige, oblikuje je-zi~na upotreba. No, ne za autorice savjet-nika: one se ne ravnaju prema upotrebi,nego joj ‘ele nametati. Preskriptivne su,{to je u suprotnosti s lingvistikom. A teme-ljno svojstvo lingvistike — deskriptivnost— toliko im je tu|e da ~ak kad ‘ele datidefiniciju deskriptivne gramatike nisu ustanju prevaliti preko usta rije~ ’opisuje’,nego umjesto nje koriste preskriptivnu ri-je~ ’odre|uje’: »deskriptivna gramatika od-re|uje kakvo {to jest bez obzira na to {too toj pojavi ka‘e eksplicitna norma« (31–32).

Ne ‘ele pokazati da iza proizvoljnihodredbi suprotnih jezi~noj upotrebi stojeone, nego svoju ulogu samovoljnih cenzoraprikrivaju kori{tenjem konstrukcija poput:treba razlikovati (152), normativna grama-tika propisuje (32), norma daje prednost(111), gramati~ka norma zahtijeva (128),norma standardnoga hrvatskog jezika nedopu{ta (154), stro‘a norma preporu~uje(125), u funkcionalnim stilovima koji ima-ju stro‘i odnos prema normi preporu~ujese (84). Ka‘u npr. da »glagol sipati trebarazlikovati od glagola lijevati« jer »sipatise mo‘e samo {to sipko (npr. bra{no, {e-}er), dok se lijeva {to teku}e (npr. kava,voda)« (109). Njihova re~enica je struktu-rirana kao da se radi o ~injenici, a ustvarise radi o subjektivnoj izjavi autorica, kojaje usto i neistinita jer govornici im u prak-si svakodnevno pokazuju da se mo‘e sipatii vino i pivo kad ka‘u sipaj mi vina u ~a{u.To je poznato ve} desetlje}ima jer i Rje~nikJAZU, koji op{irno opisuje normu, a objav-ljen je u Zagrebu 1956. navodi da se te-ku}ina mo‘e sipati.

Samovoljno tvrde, u suprotnosti s jezi-~nom upotrebom a time i sa standardom,da nije standardno: koristim ovu priliku(186), mojoj majci, Petrovog sina (26), dje-~akovog (32). Priznaju da govornici u prak-si naj~e{}e govore upravo tako (32, 38), alibez obzira na praksu, u ovom savjetniku

progla{avaju navedene oblike neispravni-ma i obilje‘avaju ih zvjezdicom kao ne-prihvatljive. Kao da se norma nalazi negd-je izvan korisnika jezika, i kao da onemogu samovoljno odre|ivati normu. Osimtoga, kad ka‘u da »posvojni pridjevi na–ov, –ev, –in uvijek« imaju nastavke poputdje~akova, a ne dje~akovog (116), svjesnogovore neistinu jer i same su osamdesetstranica ranije napisale da »deskriptivna bigramatika sigurno utvrdila da govornicinaj~e{}e govore *dje~akovog«, a ne dje~ako-va (32). Bez ikakvih argumenata ozna~ava-ju »normativno neprihvatljivim rije~ima«razbje{njeli, ~italac (37). Uklanjaju nagla-{avati, nagla{avam i na njihovo mjesto sta-vljaju nagla{ivati, nagla{ivam (111), iakosvi mi nagla{avamo a ne nagla{ivamo. Na-ravno, ne ka‘u za{to odbacuju nagla{avati.Ako ‘elimo nekoga dopunjavati, one nampreporu~uju da ga radije dopunjivamo, aliopet ne ka‘u za{to (111). ̂ itatelj nema nipravo da njih pita za{to, nego bi moraopitati normu jer autorice savjetnika ka‘uda to »norma daje prednost«. Kao da po-stoji neka norma koja nije u govornicima,koja se ne ravna prema jezi~noj upotrebi is kojom govornici nemaju dodir.

Na isti na~in propovijedaju odbaciva-nje moreplovca i ribolovca jer »norma dajeprednost« pomorcu i ribaru (171). Tako|ertreba izbaciti rije~i stranog porijekla jer»norma na~elno daje prednost doma}imrije~ima« (164). Spoj glagola i imenice po-put obaviti pretragu, pru‘iti pomo}, posta-viti pitanje itd., za koji i same zapa‘aju dase ~esto koristi, »osobito u administrativ-nome i znanstvenome stilu«, zabranjujupomo}u »ne — nego« bez ikakve argumen-tacije, tvrde}i »To nije oznaka njegovanastandardnog jezika i ne mo‘e se smatratipo‘eljnom zna~ajkom kojega od njegovihfunkcionalnih stilova, nego pogre{kom«(112). Me|utim, upravo za taj spoj glagolai imenice poznato je u svjetskoj lingvisticida je znak intelektualiziranog izra‘avanja,da se zadnjih desetlje}a poja~ano koristi udrugim evropskim jezicima, i to prvenstve-

196

no u znanstvenom i administrativnom sti-lu. To~no onako kao i kod nas. Ali autoricesavjetnika o~ito nisu upu}ene u lingvisti-ku, one primjenjuju svoju subjektivnu iautisti~ku mjeru, prema kojoj onda ni dru-gi evropski jezici nisu »njegovani stand-ardni jezici«. Nare|uju da se spoj glagola iimenice zamijeni glagolom, premda su isame svjesne, ne ra~unaju}i stilisti~ke ra-zlike, da to ~ak nije uvijek ni mogu}e:»Obaviti pretragu ne mo‘e se uvijek zami-jeniti glagolom pretra‘iti, npr. u re~eniciMoram obaviti pretragu jetre« (112).

Zala‘u se za dodavanje nastavaka –a,–e, –u, usputno navode}i da nemaju nikak-vu gramati~ku funkciju i ne utje~u na zna-~enje rije~i, usp. dobrom i dobromu. O timnastavcima ka‘u: »navesci se smatrajuznakom dobrog, biranog stila« (119). Svojutvrdnju potkrepljuju citatom iz savjetnikaInstituta za hrvatski jezik, kojemu su ta-ko|er one autorice: »uvrije‘eno je mi{lje-nje me|u kultiviranim govornicima« da udativu treba dodati –u (119). Zna~i, govor-nici koji ne ka‘u Dodao je pi}e dobromuprijatelju nisu kultivirani. Tri reda kasnijeu citatu se priznaje »To se pravilo veomarijetko dosljedno provodi, ~ak i u pismu tihistih kultiviranih ljudi«. Usprkos tome, onavedenom proizvoljnom pravilu zaklju~u-je se u citatu: »mo‘emo ga ipak poduprijetikao jednu od osobitih hrvatskih stilskihzna~ajka i navika«. No kako se mogu po-zivati na navike, kad su maloprije priznaleda se to pravilo ne ubraja u navike ~ak ni»kultiviranih ljudi«.

Ka‘u da se nastavak mora dodati iposvojnim zamjenicama kad idu}a rije~ po-~inje istim suglasnikom kojim zamjenicazavr{ava, npr. ne mo‘e na{em moru, negoje »obvezatno« na{emu moru (127). Me-|utim, kad bi bilo to~no da sljede}a rije~ne mo‘e po~injati istim suglasnikom kojimprethodna zavr{ava, onda se ne bi moglore}i moram malo pro{etati, nego bi trebaloglasiti moramu malo pro{etati.

Autorice savjetnika su svjesne da uupotrebi pridjevi mnogo ~e{}e imaju oblike

o zelenom, od zelenog, a mnogo rje|e ozelenu, od zelena. One ‘ele taj odnos pri-silno preokrenuti (ne ka‘u za{to): »Budu}ida je u razgovornome funkcionalnom stilu(pa i u publicisti~kome i u administrativ-nome) imeni~ka sklonidba neodre|enihpridjeva rijetka, nju treba posebno u~iti dabi se mogla upotrijebiti u funkcionalnimstilovima koji imaju stro‘i odnos premanormi« (116). Istovremeno priznaju da se»i u funkcionalnim stilovima koji imajustro‘i odnos prema normi upotrebljavajuobje sklonidbe« (117), {to zna~i da sasvimsvjesno rade protiv upotrebne norme jer‘ele istrebljivati one oblike koji su uo-bi~ajeni u svim stilovima, a nametati onekoji nisu op}epro{ireni ni u jednom stilu.Potpuno otu|eno od upotrebne norme,tvrde da ne postoje oblici posvojnih zamje-nica njegovog, njezinog, njihovog, njego-vom, njezinom, njihovom (118), iako sunavedeni ~ak i u gramatikama na kojeupu}uju kao na osnovne suvremene je-zi~ne priru~nike. Sedam stranica kasnijeprisje}aju se da ti oblici ipak postoje (125),ali ka‘u da su mogu}i samo »u razgovor-nome funkconalnom stilu«, {to nije to~nojer upotreba dokazuje da su mogu}i u svimfunkcionalnim stilovima. Na sljede}oj stra-nici i same navode takve primjere iz dru-gih funkcionalnih stilova. O zamjenici njentako|er neto~no tvrde da »pripada razgo-vornom stilu« i da nema oblike njenog,njenom (125), premda su ti oblici navedeni~ak i u gramatikama preporu~enima u sav-jetniku (36). [to je jo{ va‘nije, praksa po-kazuje da se zamjenica njen koristi i udrugim stilovima i da ima oblike njenog,njenom. Kad prikazuju oblike posvojnihzamjenica moj, tvoj, pre{u}uju da postojeoblici mog, tvog, mom, tvom iako su tioblici u praksi ~ak ~e{}i od mojega, tvojega,mojemu, tvojemu (126). Umjesto da ta dvatipa oblika navedu barem onda kad spomi-nju »dulje i kra}e likove«, one pod du-lje/kra}e navode mojega/mojeg, tvojega/tvo-jeg (126).

197

Bez ikakvog obrazlo‘enja tvrde da sene smije upotrebljavati netko, ne{to u re-~enicama poput Javi mi ako netko do|e,Ho}e{ li ne{to pojesti? i da te re~enicemoraju glasiti Javi mi ako tko do|e, Ho}e{li {to pojesti? (131). Praksa, me|utim, po-kazuje da su re~enice s netko, ne{to sasvimuobi~ajene u svim funkcionalnim stilovi-ma. Kod brojeva dva, tri, ~etiri tako|er sedirektno suprotstavljaju praksi. Svjesne suda »u praksi se brojevi ~esto ne sklanjaju«,npr. Ocean se nalazi izme|u dva pola, alione praksu ozna~avaju zvjezdicom kao ne-prihvatljivu i tvrde da se brojevi morajudeklinirati (135–136). Pritom preporu~uju~ak i razgovor s ~etirma mladi}ima, samoda ne bude onako kako je u upotrebi uo-bi~ajeno razgovor s ~etiri mladi}a (136).

Niz uobi~ajenih izraza navode pod»pogre{no«, npr. na taj na~in, red vo‘nje,uputstvo, biografija, i zamjenjuju tvrde}ida je »to~no«: tako, vozni red, uputa, ‘ivo-topis (256–258). Na osnovi svog subjektiv-nog ukusa zabranjuju i ~itav niz ustaljenihkonstrukcija s prijedlogom po, npr. To jeopasno po ‘ivot. Svaki put kad praksa nijeu skladu s njihovim ukusom, progla{avajuje pogre{nom: »Prijedlog po ~esto se po-gre{no upotrebljava« (154). Na udaru suim ba{ one pojave koje su ~este, {to i sameprimje}uju kad na vi{e mjesta isti~u »Upraksi se to na~elo ~esto kr{i« (158). Jedanod takvih primjera je i kad ka‘u »^esto seuz ~esticu li pogre{no upotrebljava ~esticada (da li umjesto je li)«, pa zabranjujuPitam se da li sam dobro ~uo i Da li lijepopjeva? (162–163).

Na isti na~in tvrde »pogre{no je« re}iS obzirom da ne znate, mora se re}i Sobzirom na to da ne znate (161). Zabranjenje i vanzemaljac, on mora biti izvanzema-ljac jer izvan »ima normativnu prednost«(176). Zabranjeno je www ~itati kao ve veve, nego »bi se ta kratica trebala ~itatiduplo ve duplo ve duplo ve ili trostrukoduplo ve« (177). Nadalje, zabranjuju aero-bik tvrde}i da »u hrvatskome imenica mo-ra glasiti aerobika« (215). Zabranjuju Hva-

la na posjeti, iako znaju da se naj~e{}e ba{tako ka‘e jer priznaju da se takav natpis~esto mo‘e pro~itati u trgovinama (216).Odbacuju rije~ posjeta, premda i same na-vode da je pro{irena u razgovornom jeziku.Za njihov preskriptivizam tipi~no je da ka-‘u: »ta je konstrukcija veoma ‘iva u raz-govornome funkcionalnom stilu«, »ali jeisklju~ena iz standardnog jezika« (154).Kao da razgovorni funkcionalni stil nijedio standardnog jezika.

Ni drugi funkcionalni stilovi nisu sa-svim po ukusu autorica savjetnika, pa injih izbacuju iz standardnog jezika (za-boravljaju}i da se standardni jezik uop}ene mo‘e druga~ije ostvarivati nego u obli-ku funkcionalnih stilova, bez njih nema ninjega). Tvrde da je sporno je li knji‘ev-noumjetni~ki stil dio standardnog jezika(231). No, kad ne bi bio dio standardnogjezika, ne bismo ga mogli ~itati i razumjeti.I administrativnom stilu prijete izbaciva-njem iz standardnog jezika ako nastavislati dopis kojeg je potpisao umjesto dopiskoji je potpisao: »Nepo{tivanje tih normadovodi u pitanje administrativni stil kaostil hrvatskoga standardnog jezika« (254).Valjda }e postati stil francuskoga ili nekogdrugog jezika. Takav izgon mu ozbiljnoprijeti od strane autorica savjetnika jer »zajezi~ne pojavnosti suprotne normama hr-vatskoga standardnog jezika nema mjestau tekstovima pisanim administrativnimstilom hrvatskoga standardnog jezika«(254). Istovremeno su autorice u kontra-dikciji same sa sobom kad ka‘u »da admi-nistrativni funkcionalni stil ima strog od-nos prema normi« (254) — kako ima, kadsu mu maloprije prijetile izgonom ba{ zato{to nema.

A razlozi za spomenutu upotrebu obli-ka kojeg umjesto koji jednostavni su i poz-nati u lingvistici: govornici ‘ele jasno ra-zlikovati objekt od subjekta, a to je mogu}eupotrebom oblika kojeg, dok je oblik kojidvosmislen. Npr. u sljede}oj re~enici sezahvaljuju}i upotrebi zabranjenog kojegodmah zna tko koga zamjenjuje: Obratite

198

pa‘nju na nastavak –u, kojeg zamjenjujenastavak –e. Kad bi se upotrijebio oblikkoji, kojeg autorice zahtijevaju, ne bi seznalo tko koga zamjenjuje jer su mogu}adva tuma~enja zato {to oblik koji ne razli-kuje subjekt od objekta: Obratite pa‘nju nanastavak –u, koji zamjenjuje nastavak –e.Potreba za jednozna~nim razlikovanjemobjekta od subjekta jedna je od temeljnih,pa ne ~udi {to primjere s kojeg umjestokoji nalazimo i u tekstovima iz prethodnihstolje}a (npr. kod Reljkovi}a u 18. st.), analazit }emo ih i ubudu}e koliko god sepreskriptivisti~ke autorice trudile da ih za-brane. Potpuno je razumljivo da se pojav-ljuju i u administrativnom stilu jer tamoje jako bitno tko je subjekt, a tko je objekt.No sve ovo te{ko je shvatljivo autoricamasavjetnika jer njihove spoznajne mogu}no-sti ograni~ene su preskriptivisti~ki plitkimpoimanjem jezika.

One preskriptivisti~ki zabranjuju i lju-baznost u poslovnom pismu, i to u prim-jeru kada se nekoga odbija, iako svatkozna da je ba{ onda potrebno biti ljubazanako se poslovni kontak ‘eli zadr‘ati i ubu-du}e. No, one odbacuju u poslovnom pi-smu @ao nam je {to Vas moramo obavije-stiti da tu robu trenuta~no ne posjedujemona zalihama i zahtijevaju Ta je roba tre-nuta~no rasprodana (275).

Veznik po{to preporu~uju u vremen-skim re~enicama, a zabranjuju u uzro~-nim: »Veznik po{to vremenski je veznik ine treba ga upotrebljavati na mjestu uz-ro~nih veznika jer i budu}i da« (160). Me-|utim, zabranjivanje da se vremenski vez-nik po{to koristi i kao uzro~ni veznik nijelogi~no jer poznato je da se i drugi vremen-ski veznici upotrebljavaju na mjestu uz-ro~nih, npr. ~im: usp. vremensku re~enicuJavi se ~im do|e{ i uzro~nu re~enicu ̂ imje tako raspjevan, znam da je malo popio,u kojoj se ~im koristi na mjestu uzro~nogveznika budu}i da. Ako se drugi vremen-ski veznici upotrebljavaju na mjestu uz-ro~nih, za{to to onda ne bi mogao i po{toako se ‘eli da on uop}e opstane u jeziku

kao veznik? Jer o~ito je da nasilno zabra-njivanje prirodnog razvoja uzro~ne upotre-be kod tog veznika ima za posljedicu da seon prestaje koristiti i kao vremenski vez-nik i da nestaje iz jezika.

Kod veznika da tako|er su preskrip-tivne: »Veznik da (izme|u ostalog) nam-jerni je veznik i stoga ga ne treba upotreb-ljavati u re~enicama poput [...] jer se timre~enicama ne izra‘ava namjera« (158). Asame su napisale da je namjerni veznik»izme|u ostalog«, {to zna~i da se koristi iu nenamjernim re~enicama. I trideset stra-nica kasnije, kad prikazuju tabelarno tipo-ve re~enica, vidi se da se veznik da upo-trebljava i u nenamjernim re~enicama jertamo je naveden i u posljedi~noj re~enici(189).

Preskriptivisti~ki ‘ele mijenjati redo-slijed rije~i u re~enici pa preporu~uju re-~enice s neuobi~ajenim i umjetnim mje-stom nenagla{ene rije~i je poput: Na{ prvihrvatski je gramati~ar Bartol Ka{i}. Gra-mati~ar je Bartol Ka{i} autor prve hrvatskegramatike. Bartol je Ka{i} autor prve hr-vatske gramatike (182), a pre{u}uju najo-bi~niji redoslijed rije~i, kakav je u slje-de}im re~enicama: Na{ prvi hrvatski gra-mati~ar je Bartol Ka{i}, Gramati~ar BartolKa{i} je autor prve hrvatske gramatike.Bartol Ka{i} je autor prve hrvatske grama-tike. Nije slu~ajno upravo takav redoslijedrije~i postao najuobi~ajenijim: govornici serukovode logikom da rije~i koje zajedno~ine jednu cjelinu ne treba razdvajati. Nai-me, rije~i ispred je, npr. na{ prvi hrvatskigramati~ar ~ine jednu cjelinu (jednu sin-tagmu) jer zajedno definiraju jedan pojam.Povezane su i formalno jer se sla‘u urodu, broju i pade‘u. Zajedno ~ine subjektre~enice, dok rije~ je ne pripada toj cjelininego drugoj: predikatu re~enice. Stoga jesasvim razumljivo da govornici naj~e{}ene}e razbijati subjekt umetanjem jednogdijela predikata u njega.

Me|u primjerima pomo}u kojih auto-rice u tabelama oslikavaju deklinaciju ikoji bi zato trebali biti svakodnevne rije~i

199

nalaze se rije~i koje ne samo da nisu sva-kodnevne nego se ~ovjek mora pitati i {toone uop}e zna~e, npr. kotac (72), brijestak(76), plastak (77). Tu je i hrasku (77),Babogredac (179). One smatraju da se ko-risti izraz sine njegov i da tako zovemonekoga Hej, sine njegov, do|i ovamo (126).Uvjerene su da se ka‘e ovolik mete‘, toliktrud, a ne ovoliki mete‘, toliki trud (130).Sigurne su da kad putujemo s ~etvoricomprijatelja ka‘emo putujem s ~etirima pri-jateljima (132). Tvrde da se 600 pi{e {e-ststo (132), iako su, kako na sljede}oj stra-nici priznaju, na{le samo jedan jedini pri-mjer takvog pisanja u ~itavom Hrvatskomnacionalnom korpusu. Pa za{to onda odba-cuju sve one milijune govornika koji pi{u{esto, a ne {eststo? Odgovor je jednostavan:zato {to »Babi}–Finka–Mogu{ev pravopisdaje rje{enje {eststo« (133). Onda nije bitno{to se drugi »na~in pisanja mnogo ~e{}esusre}e u praksi« (134).

Navode vi{e puta oblike kod nas dvo-ga, izme|u njih dvoga uz obrazlo‘enje daje konstrukcija s dvoga »izrazito te{ka iizvornim govornicima« pa bi im se ponav-ljanjem u ovome savjetniku trebala usje}i(141). No za{to da im se usje~e kad jeizvorni govornici ne koriste? Toga su svje-sne i autorice savjetnika jer pi{u da bi setu danas upotrijebio drugi oblik. A oblikdvoga oslikavaju npr. citatima iz djela MileBudaka (141).

Istovremeno zabranjuju uobi~ajenekonstrukcije, npr. re~enicu Do}i }e kasnije,kad obavi posao, zahtijevaju}i da se kasnijezamijeni s poslije (145). Tvrde da se nemo‘e re}i Iznad krovova sjalo je sunce(152). Zabranjuju re~enice koje su ~este iu govorenom i u pisanom jeziku Gdje }e{?,Kud si navalio? i zahtijevaju Kamo }e{?,Kamo si navalio?, tvrde}i »prilog gdje neupotrebljava se za cilj kretanja«, »ne dolaziuz glagole kretanja« (146). No, praksa do-kazuje suprotno, i to neprestano jo{ od 16.stolje}a (npr. Bartol Ka{i}, Ivan Gunduli},Jerolim Kavanjin).

Ka‘u da je »jasno, neupitno i jednoz-na~no« da ne mo‘e biti zubarka, nego mo-ra biti zubarica (173). Ali za{to bi to bilo»jasno, neupitno i jednozna~no« kad posto-je novinarka, uli~arka, a ne postoje novi-narica, uli~arica. Po uzoru na S. Babi}aproganjaju posvojni genitiv pa progla{avajunepo‘eljnim planiranje provedbe, uvjete vo-zarine, broj telefona, plan proizvodnje(183). Me|utim, posvojni genitiv je usta-ljeno izra‘ajno sredstvo s tradicijom jo{ izpradavnih vremena — on je ~ak stariji odposvojnih zamjenica njegov, nje(zi)n, nji-hov (usp. Knji‘evna republika br. 5–6,2003, str. 168–173). Progone}i posvojni ge-nitiv, tvrde da nije dobro re}i ovjera javnogbilje‘nika i da je mnogo bolje javnobilje‘-ni~ka ovjera, ne svi|a im se ni pe~at javnogbilje‘nika, zahtijevaju javnobilje‘ni~ki pe-~at (183).

O tom progonu uobi~ajenih rije~i iizraza kriti~ki govori Nives Opa~i} u ~lan-ku »Politi~ki strah diktira jezi~ne norme«(Novi list 12. 2. 2006.), zapa‘aju}i o Hrva-tima danas da »u strahu su od stand-ardnoga jezika zato {to je u njemu, i tonajvi{e u leksiku, do{lo do mnogih prom-jena koje nisu bile lingvisti~ki, nego poli-ti~ki motivirane. Te su promjene po~elemijenjanjem mnogo toga {to je u jezikupostojalo prije 1990. godine. Ono {to segovorilo i pisalo prije, u tom je trenutkupostalo nepo}udno. Za{to je, recimo, rije~cjenik lo{a? Poput mnogih drugih rije~i,do‘ivjela je sasvim nepotrebnu promjenu,u ko{tovnik. U nekoliko navrata zateklasam se tako u restoranu, pa bih upitalakonobare: ’Za{to pi{e ko{tovnik?’ Na to bime oni uputili svojim {efovima, koji bi mikratko objasnili kako ’su tako u Op}inirekli da se mora pisati’. Isto je obja{njenjebilo i kad sam ih upitala za{to na vratimapi{e djelatno, a ne radno vrijeme. Naravno,administracija je mnogima naj~e{}e prvikontakt s vla{}u, i kako ka‘e ’vlast’ takomora biti. Sli~na stvar je s na{om policijom— mogu navesti primjer jedne kolegice sfakulteta: ako napi{ete molba, a ne zamol-

200

ba, predmet vam ne}e primiti. Kao da jemolba gora rije~ od zamolbe. A tu‘ba i‘alba, na~injene po istom obrascu kao imolba, mirno ‘ive i dalje. Mene nitko nemo‘e uvjeriti da je bilo nu‘no promijenitinpr. doma}u zada}u u doma}i uradak, nit-ko mi ne mo‘e re}i kako je zbornica lo{arije~ te da se smije re}i samo vije}nica. Taje pri~a ponekad i{la tako daleko da su meneki prodava~i iz susjedstva jednom pitaliza{to se oni vi{e ne zovu prodava~i a nji-hove mu{terije kupci. Kad sam ih pitala{to su oni sada, odgovorili su mi: pro-davatelji i kupitelji. A sve se to doga|alozato {to je sufiks –telj progla{en hrvatski-jim od svih drugih. Zato su se neki, narav-no anonimno, jedno vrijeme bunili i protivnovinarke, tra‘e}i navodno hrvatskiju no-vinaricu. Me|utim, kada sam im skrenulapa‘nju na kr{}anku, rije~ koja se tvoriistim sufiksom — brzo su u{utjeli«.

Od takvih poku{aja mijenjanja jezikai nametanja ograni~avanja sastavljen je ~i-tav savjetnik. Njegove autorice npr. tvrdeda se prijedlog izme|u koristi samo ako seradi o dvije jedinke (152), {to nije to~no jermo‘e se re}i do{lo je do sukoba izme|uprisutnih ‘ena, bez obzira koliko ‘ena jebilo prisutno. Primjeri u kojima se izme|une ograni~ava na brojku dva imaju dugutradiciju, o ~emu svjedo~e djela npr. I.Gunduli}a, A. Kani‘li}a. I prijedlog kodpoku{avaju umjetno ograni~iti pa zahtije-vaju Idem k bratu umjesto Idem kod brata,iako je prijedlog kod potpuno uobi~ajen utakvim re~enicama. A bio je to i proteklihstolje}a, {to dokazuju djela npr. I. Dr‘i}a,M. A. Reljkovi}a.

Budu}i da je standardni jezik ono {toje neutralno i op}epro{ireno u nadregio-nalnoj upotrebi, a autorice savjetnika kon-stantno odbacuju ono {to je neutralno iop}epro{ireno u upotrebi, o~ito je da odba-cuju standardni jezik. Ali one svoju publi-ku nastoje uvjeriti u suprotno tako {to sestalno pozivaju ba{ na standardni jezik. Unjihov kvazistandardni jezik rije~i ne ulazena osnovi upotrebe, nego isklju~ivo »nam-

jernom intervencijom hrvatskih normativi-sta«. Dovoljno je da neki podobni autorrje~nika, gramatike ili pravopisa ne{to pro-glasi i ve} je to za autorice savjetnika dio»op}eobvezatnoga neutralnoga standard-nog jezika«, bez obzira {to upotreba poka-zuje suprotno. Takav pristup zna~i da sene radi o standardnom jeziku, koliko godautorice savjetnika rado koristile taj po-jam. Njihov kvazistandardni jezik ima su-protna svojstva od standardnog jezika.

Na svakom koraku u savjetniku vid-ljivo je da autorice upotrebu ne uzimaju uobzir i da joj poku{avaju nametati svojindividualni izbor: »Oznaka DA/NE uz po-su|enicu ozna~uje po‘eljnost/nepo‘eljnostuporabe posu|enica u odre|enome fun-kcionalnom stilu. Dakle, ozna~uje {to je uodre|enome stilu preporu~ljivo, a ne {to seu njemu naj~e{}e ostvaruje« (296). To zna-~i da isklju~ivo one odre|uju {to je po‘e-ljno a {to ne, i da se pritom ne obaziru naupotrebnu normu, nego selekcioniraju ri-je~i prema svom subjektivnom ukusu.

Iz dosada{nje analize savjetnika vid-ljivo je da njegove autorice nemaju ni os-novna lingvisti~ka znanja. Ne ~udi {to po-nekad pobrkaju i pade‘e krivo progla{ava-ju}i lokativom oblik zaselkom (69), koji jeustvari instrumental, dok lokativ glasi uzaselku. Tko je donekle obrazovan zna daintegritet i integriranost ne zna~e isto, nokod autorica puristi~kog savjetnika ne iz-nena|uje {to im takve rije~i nisu ja~a stra-na i {to ih navode kao primjere istoz-na~nica zajedno s aktivitet/aktivnost, kolek-tivitet/kolektivnost (174). Pritom se radi oprofesoricama koje predaju studentima.Zanimljivo je da kod studenata primje}ujukako ni oni ne primjenjuju njihova pravila:zapa‘aju da studenti u svojim pismenimradovima ne koriste dodatne nastavke –a,–u, –e, da posu|enice ne zamjenjuju »hr-vatskim nazivima ni u onim slu~ajevimagdje je takva zamjena laka i op}eprihva-}ena, npr. termin–naziv, sistem–sustav,kompjuter–ra~unalo, pauza–stanka, maksi-

201

malan–najve}i, centar–sredi{te, volumen–obujam« (287).

Autorice u savjetniku odbacuju usta-ljene rije~i i umjesto njih uvode novoizmi{-ljene puristi~ke izraze, a da bi te izraze~itatelji uop}e razumjeli, navode im u za-gradi uobi~ajenu rije~, npr. »istovrijednice(ekvivalente)« (33). Zaokupljene su izba-civanjem udoma}enih rije~i iz jezika. Bu-du}i da mnogi ljudi ne bi prihvatili takvonametanje subjektivnog ukusa pojedinaca,one ne priznaju da pojedinci stoje iza pro-gona rije~i, nego svoju ulogu skrivaju izalingvisti~kog pojma norme, izokre}u}i tajpojam u suprotno. Naime, dok se u lingvi-stici norma definira na osnovi op}epro{ire-ne upotrebe, autorice savjetnika svojoj ne-upu}enoj publici normu la‘no definirajukao isklju~ivanje rije~i: »leksi~ka normamora procijeniti kojoj rije~i dati prednost[...], koje od istozna~nih rije~i isklju~iti izstandardnog leksika« (190). Podlogu zaproizvoljno istjerivanje rije~i grade tako {to{ire puristi~ku ideologiju: »ono o ~emusvakako treba voditi ra~una pri leksi~komenormiranju duga je puristi~ka tradicija hr-vatskog jezika« (190). Kako bi takvu ideo-logiju u~inile prihvatljivom drugim ljudi-ma, izmi{ljaju la‘nu definiciju purizma:»Purizam kao opiranje jezi~nomu bezako-nju i neosjetljivosti za stilisti~ko raslojava-nje sinonim je za jezi~nu kulturu. Taj jepurizam tradicionalan u hrvatskome jezi-ku i dalje ga treba bri‘ljivo njegovati«(205). Njihova definicija purizma u suprot-nosti je s lingvisti~kom jer purizam se ulingvistici koristi kao pogrdna rije~ i po-drugljiv naziv koji ima samo negativnozna~enje. Za lingviste je purizam suprotanod znanstvenog pristupa jeziku i od jezi~nekulture. O puristi~koj ideologiji op}epozna-to je u znanosti da je popratna pojavanacionalizma i pokazatelj njegovog radi-kaliziranja.

A autorice savjetnika nam govore daje purizam spasitelj Hrvata i njihovog jezi-ka od davnina, da je purizam sa~uvaoidentitet Hrvata i da je tradicija na{eg

jezika puristi~ka. Iako nijedna od tih izja-va, koje se stereotipno ponavljaju u svimjezi~nim savjetnicima, nije istinita, autori-ce posve}uju niz stranica takvom hvaljenjupurizma: »Jezi~ni je purizam u hrvatsko-me jeziku u prvome redu pozitivno na-stojanje koje je, tijekom duge i te{ke pro-{losti hrvatskog naroda i jezika u kojoj jebio izlo‘en sna‘nim utjecajima drugih kul-tura i jezika (turskomu, njema~komu, ma-|arskomu, talijanskomu, srpskomu, engle-skomu), uspjelo sa~uvati hrvatski jezi~niidentitet« (191). Kao prvo, purizam nikadnije svojstvo jezika, nego odre|enog brojaljudi. Ve} i zbog toga se ne mo‘e re}i daje tradicija ovog jezika puristi~ka, nego supostojali puristi~ki nastrojeni pojedinci.Oni nisu na{a specifi~nost jer takvih poje-dinaca je bilo u svim jezi~nim zajednicama.Koliko god nas autorice savjetnika nasto-jale uvjeriti da su puristi bitno obilje‘ilina{ jezik, ~injenica je da je utjecaj puristana na{ jezik bio i ostao neznatan. Dokaztome je ogroman broj rije~i stranog porije-kla u ovome jeziku, koje su koristili na{ipreci i koje koristimo mi a da pritom uop}enismo svjesni da su u pro{losti preuzete izdrugih jezika. Stoga dominantno obilje‘jetradicije nije purizam, nego otvorenostprema drugim jezicima, jednako kao i da-nas. A puristi~ki nastrojeni pojedinci uz-bu|uju se zbog toga, izmi{ljaju pri~e ougro‘enosti jezika, o svetoj puristi~koj tra-diciji ~iji su oni svijetli nastavlja~i itd. Takoskre}u pa‘nju dru{tva na sebe i prikazujuse kao spasitelji jezika i naroda. Zbog togadobivaju razne tipove materijalnih nagradaako im njihova okolina lakovjerno povjeru-je da je spa{avaju od propasti.

Autoricama savjetnika i drugim puri-stima u Hrvatskoj je pozivanje na izmi{-ljenu puristi~ku tradiciju potrebno kako biopravdali svoje sada{nje puristi~ke inter-vencije. Jer ne mo‘e im se prigovoriti {todanas sprovode puristi~ko nasilje ako susamo nastavlja~i veli~ajne puristi~ke tradi-cije, za koju usto tvrde da je »osnovnosvojstvo hrvatskoga naroda i njegova jezi-

202

ka«. Takvom dosjetkom posti‘u da svatkomora prihvatiti njihove puristi~ke besmi-slice jer odbaciti purizam zna~ilo bi, dakle,odbaciti hrvatski narod i njegov jezik.

Nosioci puristi~ke ideologije u Hrvat-skoj ne}e ni u kojem slu~aju priznati dasasvim konkretni pojedinci ~ine purizam.Umjesto toga pozivaju se na ~itav jezik,koji, navodno, sam od sebe, prirodno te‘ipurizmu. Tako postupaju i autorice ovogsavjetnika: »Te‘nja za ~isto}om trajno jeobilje‘je hrvatskog jezika« (191). Budu}ida se puristi samovoljno suprotstavljajujezi~noj upotrebi, a ona je nastala na osno-vi temeljnih principa kakvi su lako}a pam-}enja, analogija, ekonomi~nost itd., puri-sti~ke intervencije kr{e navedene principe.Time umjetno ote‘avaju slu‘enje jezikom.Puristi, naravno, ne}e priznati da su oniza to odgovorni, nego sve pripisuju »te‘njiza ~isto}om«, koja nas treba motivirati dase podvrgnemo mukama kori{tenja puri-sti~kih izraza jer »ta se te‘nja mo‘e ostva-riti samo velikim trudom« (191).

Puristi uni{tavaju jezi~ne pravilnostikoje su nastajale stolje}ima, a svoje razara-nje nazivaju »skrb o jeziku« (191). Oniinfantilno produciraju novotvorenice, a otoj svojoj aktivnosti, koja je ina~e posebnoizra‘ena kod ~etverogodi{njaka, ka‘u dazahtijeva velika znanja: »potrebno je stvo-riti hrvatske rije~i i izraze {to zahtijevajezi~no znanje i aktivan odnos prema jezi-ku« (191). Za rije~ koju su upravo izmislilika‘u da je »dobra doma}a rije~«, »dobrastandardnojezi~na rije~«. Iako ona ne mo‘ebiti ni doma}a ni standardnojezi~na kadnije u upotrebi udoma}ena. Kao i ostalipuristi, tako i autorice savjetnika veli~ajujezi~nu politiku za vrijeme fa{isti~ke NDH»~iji je zadatak skrbiti se o ~istome hrvat-skom jeziku« (199). Razdoblju nakon NDHprigovaraju da »o‘ivljenice i novotvorenicenastale za Nezavisne Dr‘ave Hrvatske za-branjene su, bez temeljita znanstvena pro-su|ivanja njihova podrijetla« (200). No kaoprvo, same su napisale da su nastale zavrijeme NDH, {to zna~i da im je podrijetlo

NDH. Drugo, ne mo‘e neka novonastalarije~ koju fa{isti~ka NDH–ovska politikaforsira biti hrvatskija od one koja se ve}koristi u Hrvatskoj. Tre}e, ne navode nije-dan zakon ili dokument u kojem bi pisalatakva zabrana. Ka‘u, tako|er bez navo|e-nja dokaza, da su nakon pada NDH zabra-njene i »posve neutralne hrvatske rije~i«pismohrana, navjera (200) — no, ako supismohrana i navjera neutralne rije~i, {toonda nije neutralno? Smatraju negativnim{to su se u vremenu nakon 1945. koristileinternacionalne rije~i poput direktor, baza,delegat: upotrebu tih rije~i opisuju kao»pretjerano uno{enje internacionalizama uhrvatski leksik«, kojemu »suprotstavljajuse brojni hrvatski jezikoslovci i jezi~ni pu-risti« (200). Ni za ta navodno brojna su-protstavljanja ne navode dokaz.

Zajedno s drugim puristima danas,usa|uju shemu na{e/tu|e, na koju se ondanastavlja postulat da »hrvatski jezik trebabiti ~ist od tu|ih rije~i« i da se mora voditi»briga o jezi~noj ~isto}i« (191–193), zabo-ravljaju}i da nekakvo ~isto stanje jezikanikada nije postojalo, kao {to nikada nepostoji ni prljavo stanje jezika. Kako bipuristi~ku ideologiju pozitivno predstavile,koriste formulacije u koje je ugra|eno tak-vo vrednovanje: npr. pohvalno govore oBogoslavu [uleku da je »oslobodio hrvat-ski jezik mnogih naplavina« (194), a u tojformulaciji rije~ »oslobodio« ozna~ava da jedo{lo do pozitivne promjene i implicira daje jezik prethodno bio u ropstvu; s pre-thodnim ropstvom povezana je rije~ »na-plavine«, koja ozna~ava ne{to negativno iprljavo, a odnosi se na rije~i stranog pori-jekla. ^itav savjetnik je pun vrednovanjapoput: »dobra je strana« kad se zamjenjuje»dobrim hrvatskim zamjenama« (195).Hvale Matiju Antuna Reljkovi}a smatra-ju}i ga predstavnikom »hrvatskoga jezi~-nog purizma« (191–194) jer se zalagao zakori{tenje doma}ih rije~i a ne turskih, icitiraju njegove re~enice iz Satira iliti div-jeg ~ovika sa str. 5, a pre{u}uju da na str.9 taj svoj jezik naziva srpskim.

203

Izmi{ljaju}i puristi~ku tradiciju, auto-rice savjetnika ‘ele u nju ugraditi i po~etak20. stolje}a. Tvrde da u to doba postojehrvatska {tokavica i srpska {tokavica te dasrpska {tokavica ho}e asimilirati hrvatsku{tokavicu pa da zato neki hrvatski piscipi{u poeziju na kajkavskom i ~akavskomkako bi spasili hrvatsku {tokavicu od asi-milacije, i da je ta njihova poezija »izrazpuristi~kih nastojanja« (197). No, ako jepiscima bio cilj spa{avanje hrvatske {toka-vice, zar nije logi~no da bi onda pisali ba{na hrvatskoj {tokavici. Ili ipak nije posto-jala hrvatska {tokavica koja bi bila ra-zli~ita od srpske. A poezija je nastajala i nakajkavskom ili ~akavskom, kao i danas, jersu neki pisci izrasli iz kajkavske ili ~akav-ske sredine pa im je taj jezi~ni izraz ostaoblizak. Pisanje na kajkavskom ili ~akav-skom ne mo‘e se ubrojiti u puristi~kanastojanja protiv navodne srpske {tokavicejer bi onda i pisanje na talijanskom, latin-skom ili njema~kom tako|er bilo puristi~-ko nastojanje protiv srpske {tokavice.

Potpuni nedostatak logike kod autori-ca savjetnika o~ituje se i kad proganjajuinternacionalne rije~i iz znanstvenog stilagovore}i da u razgovornome stilu »moguse upotrebljavati posu|enice kao npr. kom-pjuter, printer, ali u znanstvenome fun-kcionalnom stilu treba kad god je to mo-gu}e upotrebljavati hrvatske nazive« (211).A upravo u znanstvenom stilu mogu se jo{vi{e pojavljivati posu|enice ve} i zbogprednosti internacionalnih termina. No,autorice savjetnika propisuju: »Osnovna suterminolo{ka na~ela: 1. Doma}e rije~i ima-ju prednost pred stranim« (221). Njihovaargumentacija protiv internacionalizamane sadr‘i nijedan racionalan, razuman iliprakti~an razlog, nego glasi: »dobra hrvat-ska rije~«, »ne treba upotrebljavati inter-nacionalizam« (211). A morale bi biti svje-sne velikih prednosti internacionalizamakad i same navode da se internacionalizmi»nalaze u svim, mnogim ili bar u ve}inieuropskih jezika« (211).

Kako bi uklonile bilo kakvu mogu}-nost diskusije oko svog neutemeljenog za-branjivanja internacionalizama, jednostav-no tvrde: »U neutralnome op}eobvezat-nom standardu pravilo je jasno: gdje posto-ji dobra doma}a rije~ ne treba nam strana,pa tako ni internacionalizam« (212). Aliza{to bi to bilo jasno, pogotovo kad stand-ard pokazuje da u upotrebi vrijedi suprot-no pravilo. Zahtijevaju}i zamjenjivanje in-ternacionalnih naziva, autorice savjetnikasu u kontradikciji i same sa sobom jer kaojedno od osnovih terminolo{kih na~ela na-vode da »nazivi se ne smiju bez valjanarazloga mijenjati« (223) — a one i drugipuristi ih silom nastoje mijenjati.

Smatraju da engleske rije~i »ugro‘a-vaju hrvatski jezik« i da je taj »problem«posebno izra‘en u »glazbenim ~asopisima«(213). Ne razumiju za{to ljudi govored‘ambo–d‘et kad postoji »hrvatska istovri-jednica« velemla‘njak (213). Autorice nudestrategiju protiv d‘ambo–d‘eta i drugihrije~i engleskog porijekla: U pisanome tek-stu ih »treba ozna~iti kurzivom — tako ihse dodatno ozna~uje kao strane rije~i iobeshrabruje se njihov ulazak u hrvatskijezik« (214). A to {to ostajemo bez brojnihrije~i ako ih ne smijemo koristiti i upada-mo u prisilnu {utnju, ne treba nas zabri-njavati: na{a {utnja ne}e vje~no trajati jer»uz malo napora za ve}inu tih rije~i pro-na}i }e se hrvatska zamjena« (214).

Uo~avaju kako »~esto problem nije utome da se prona|u odgovaraju}e zamjene,nego da se te zamjene po~nu upotrebljavatiu praksi, u prvome redu u medijima«(215). Do medija im je jako stalo, nadnjima specijalno ‘ele imati neograni~enuvlast: »zadatak je jezi~ne kulture da po-ku{a posebno djelovati na taj stil«, i to»zbog golemog utjecaja tog stila na ostalestilove i neutralni standard« (215). A »je-zi~na kultura« dolazi u obliku jezi~nih sav-jetnika, koje pi{u na{e autorice: »Jezi~nisavjetnici pojavljuju se kad je stanje jezi~nekulture lo{e« (34). Toplo preporu~uju ma-mutski Hrvatski jezi~ni savjetnik Instituta

204

za hrvatski jezik (35), koji su one uredile(Hude~ek/Mihaljevi}/Vukojevi} 1999), aupravo taj savjetnik je o~it dokaz ne da jestanje jezi~ne kulture lo{e, nego da subolesni ljudi koji misle da je odraslim iz-vornim govornicima potrebno 1. 659 stra-nica uputa kad govore svojim vlastitimjezikom.

I o razlikovnim rje~nicima imaju lije-po mi{ljenje: »Oni nastaju kad god o‘ivizanimanje za jezi~na pitanja i nagla{eno supuristi~ke naravi. Cilj im je upozoriti navelik i nepotreban unos rije~i iz kojegadrugog jezika u hrvatski jezik te podsjetitii upozoriti na ’ugro‘ene’ hrvatske rije~i«(35). Pozitivno isti~u Brodnjakov razlikov-ni rje~nik smatraju}i da je »odigrao velikuulogu u podizanju jezi~ne kulture« (204).On je ukazivao na »srbizme u hrvatskomjeziku« i zahvaljuju}i njemu »do danas jerije{en najve}i dio toga problema« (204).Isti~u »kad je rije~ o nastojanju oko jezi~ne~isto}e« ~asopis Jezik, kojemu su posebnozahvalne zbog odbacivanja udoma}ene ve{-ma{ine i uvo|enja kovanice perilica (203).

Svatko tko ne odbacuje udoma}enerije~i stranog porijekla i ne koristi kovani-ce u nemilosti je kod autorica savjetnika.Tako o Tomi Mareti}u imaju negativnomi{ljenje jer on 1924. pi{e: »[to }e namkovanice glazba, isusovac, redarstvo, slov-nica, sto‘ernik, tvornica, u~ionica? A moglibismo i bez ~asnika, bez povijesti, bez knji-‘nice, bez prora~una, bez sto‘era, bez tvrt-ke, te upotrebljavati kao i drugi narodi:oficir, historija, biblioteka, budget, pol, fir-ma« (196). Mareti} nije simpati~an autori-cama ni zbog svojih zasluga pri stand-ardizaciji jezika: on je odigrao bitnu uloguda dana{nje stanovnike Hrvatske povezujeisti standardni ({tokavski) jezik, zala‘u}ise pritom po uzoru na Vuka Karad‘i}a za{tokavski a ne kajkavski ili ~akavski. Zatose Mareti} ubraja u hrvatske vukovce, a onjima autorice savjetnika ka‘u sljede}e:»jezi~na politika koju su vodili hrvatskivukovci te‘ila je jezi~nomu unitarizmu kojise sna‘no nametao iz Beograda« (196).

Me|utim, »nametanja iz Beograda« uop}enije bilo, nego su Mareti} i drugi hrvatskivukovci radili samoinicijativno, {to ~ak iBrozovi} priznaje: »Govorimo li iskreno,moramo priznati da je u posljednjih 130godina poteklo iz Zagreba, dodu{e, dekla-rativnih inicijativa manje, ali konkretnihpostupaka u pravcu jezi~nog pribli‘avanjavi{e. Zagreb se u 19. stolje}u sukcesivnoodricao prvo kajkav{tine, pa zagreba~ke{kole, pa svojega pravopisa, i to sve samoi-nicijativno, i u{ao je u 20. stolje}e vukov-skiji nego ekavska zona isto~ne varijante«(Knji‘evna republika br. 7–8, 2003, str.193).

Autorice savjetnika ponavljaju stereo-tipnu pri~u nacionalista da je u 20. stolje}udr‘avna politika bila jezi~no unitaristi~ka(22), iako i iz vlastitog iskustva znaju dato nije istina jer su i same bile svjedoci dasu sve publikacije u Hrvatskoj izlazile nahrvatskoj varijanti, svi mediji su bili nahrvatskoj varijanti, ud‘benici itd. [ire la‘o navodnom jezi~nom unitarizmu kako binacionalisti~ki indoktrinirale mlade gene-racije, kojima predaju na fakultetima i usa-|uju la‘nu sliku povijesti. Studenti trebajupovjerovati da je razdoblje nakon 1945.godine obilje‘eno »agresivnim uvo|enjemsrbizama u hrvatski leksik putem medijai administrativnih tekstova« (201). Agre-sivnost se u savjetniku ne dokazuje nijednim primjerom. Ali zato autorice navo-de kako je stra{no {to je naspram ekav-skog bezbednost postojala i ijekavska bezb-jednost, {to je uz ekavsko snabdeti posto-jalo i ijekavsko snabdjeti — smatraju da suza nastanak ijekavskih izraza odgovorniSrbi, koji su sigurno lansirali i ijekavskeizraze samo da bi te rije~i nekako u~iniliprivla~nim Hrvatima i tako ih nametnuli(201).

Autorice pi{u u savjetniku kako je kaorezultat Novosadskog dogovora objavljenPravopis, a pre{u}uju da ga je uredio Lju-devit Jonke zajedno s Mihailom Stevano-vi}em i da je istovremeno izi{ao u dvijeravnopravne verzije, od kojih je jedna bila

205

na ijekavici i latinici i izi{la u Zagrebu, adruga na ekavici i }irilici i izi{la u NovomSadu. Pre{u}uju i da je Jonke o tomepozitivno pisao u ~asopisu Jezik (1961/62,57–59). Isti~u da je u sklopu Pravopisa bilopoglavlje o pravopisnoj terminologiji, u ko-jem su nabrojani »nazivi koje je dogovorilapravopisna komisija. Izme|u ostalog, skla-njanje se zamjenjuje s deklinacija, uma-njenica s deminutiv, sprezanje s konju-gacija, nije~na re~enica s odri~na re~enica,to~ka s ta~ka« (201). Me|utim, pre{u}ujuda je Jonke kao ~lan pravopisne komisijeaktivno radio na tim zamjenama i da seba{ on zalagao da se to~ka zamijeni po-mo}u ta~ka, pi{u}i: »ako su rije~i to~ka izapeta rusizmi, vi{e nam odgovaraju rije~ita~ka (prema taknuti) i zarez (prema zare-zati)« (1961/62, 58). Prema tome, potpunoje neutemeljeno praviti bajku o stradalni-cima Hrvatima, kako to ~ine autorice ovo-ga savjetnika. A uvo|enje gore nabrojanihinternacionalnih izraza deklinacija, konju-gacija itd. u pravopisnu terminologiju zna-~ilo je poku{aj pribli‘avanja svjetskoj lin-gvistici. No, ne za na{e autorice savjetnika,one su vrlo dalekovidne, pa i iza tog inter-nacionalnog nazivlja vide perfidnu srpskuzavjeru, kod koje »Nakana je jasna: uvestisrpsko nazivlje, a kako ne bi bila previ{eo~ita, u prvo vrijeme hrvatske nazive trebazamijeniti internacionalizmima« (201). Ajednom u budu}nosti bi sigurno do{lo i douvo|enja srpskog nazivlja. Dodu{e, to spe-cifi~no srpsko nazivlje uop}e ne postoji, alioni bi ga sigurno jednom izmislili samozato da ga mogu nametnuti Hrvatima.

Kao {to autorice u savjetniku neute-meljno kritiziraju Novosadski dogovor, ta-ko neutemeljeno veli~aju Deklaraciju, u ve-zi s kojom navode da su se hrvatski jezi-koslovci povukli sa zajedni~kog projektaizrade rje~nika Matice hrvatske i Maticesrpske »smatraju}i da se u tome rje~nikuzanemaruje hrvatski jezik, tj. ’hrvatska va-rijanta’« (201–203). No ~injenice pokazujuda se u tom rje~niku hrvatska varijantanije zanemarivala ni u najmanjoj mjeri.

Zato autorice savjetnika pre{u}uju ~inje-nice: ne spominju da je Rje~nik istovreme-no izi{ao u dvije ravnopravne verzije, odkojih je jedna bila na ijekavici i latinici iizi{la u Zagrebu. Ne spominju ni da su seu Rje~niku ravnopravno navodile i onerije~i koje su tipi~nije za jednu odnosno zadrugu varijantu, npr. i izdanje Matice srp-ske sadr‘i rije~i ‘lica, znanost, mrkva, or-ganizirati, ri‘a itd. [tovi{e, toliko se paziloda se netko ne bi osje}ao zapostavljen dasu ~ak i u re~enicama koje obja{njavajuzna~enje rije~i navo|ene obje varijantskemogu}nosti, npr. u izdanju Matice srpskeobja{njava se zna~enje rije~i znanje kao»poznavanje jedne nau~ne, znanstvene ob-lasti«, izraz za{titni znak obja{njava se kao»fabri~ki, tvorni~ki ‘ig na robi ili proizvo-du«. Tolika koli~ina obazrivosti ne postojiu rje~nicima drugih policentri~nih jezika svarijantama, npr. engleskog, njema~kog.Njihovi rje~nici navode rije~i koje su ti-pi~ne za druge varijante, ali ne ~ine to ure~enicama koje obja{njavaju zna~enje rije-~i. U Rje~niku dviju matica rije~i nisu obi-lje‘avane kao isklju~ivo hrvatske ili isk-lju~ivo srpske zato {to npr. obilje‘iti naukuili hiljadu kao srpske ne bi bilo ispravnojer ih je do onog doba koristila i ve}inaHrvata. A obilje‘iti tisu}u kao hrvatskutako|er ne bi odgovaralo tada{njem stanjustvari zbog toga {to je ve}ina Hrvata upo-trebljavala hiljadu. Usput re~eno, takvoobilje‘avanje bi oni koji su nacionalisti uHrvatskoj tuma~ili kao pravo da zahtijeva-ju od Hrvata koji koriste hiljadu prelazakna tisu}u jer je, navodno, samo to hrvatskioblik. Time bi se umjetno pove}avale na-cionalne razlike, koje u stvarnosti nisu biletakve. Uostalom, zato {to su onda{nje vla-sti stavile na nov~anice uz hiljadu i tisu}uprogla{avaju}i je tako specifi~no{}u svihHrvata, napravili su da se vremenom kodHrvata po~ne do‘ivljavati kao nacionalnaspecifi~nost i da naposljetku to i postane.

U savjetniku autorice citiraju ustavnuodredbu iz 90–ih koja ka‘e da je u Hrvat-skoj u slu‘benoj upotrebi hrvatski jezik i

206

latini~ko pismo (203), te komentiraju »Utoj je kratkoj odredbi sa‘eta te‘nja mnogihpokoljenja da se hrvatskomu jeziku, te ti-me i njegovu narodu, vrati ime i dostojan-stvo«. Zna~i Austrijanci i Amerikanci subez dostojanstva. Isto tako i [vicarci, Ka-na|ani, i brojni drugi. Osim toga, u citatuka‘u »vrati«, no taj jezik u pro{losti nijeni nosio hrvatsko ime (usp. Knji‘evna re-publika br. 7–8, 2005, str. 181–182). Nada-lje, u citatu poistovje}uju jezik i narod; to~ine jo{ jedanput na istoj stranici u formu-laciji »narod, tj. njegov jezik«, iako brojniprimjeri iz svijeta, me|u njima i gore na-brojani, pokazuju neodr‘ivost takvog poi-stovje}ivanja jer nekoliko naroda mo‘e go-voriti istim jezikom, a i jedan narod mo‘egovoriti nekoliko jezika.

Neznanstveno pi{u da Hrvati i hrvat-ski jezik postoje »od najranijih vremena«(10), premda je dokazano da je formiranjehrvatske nacije zapo~elo u 19. stolje}u izavr{ilo tek izme|u dva svjetska rata (usp.Knji‘evna republika br. 7–8, 2005, str.183). Tako|er je dokazano da se o zajed-ni~kom jeziku na teritoriju dana{nje Hr-vatske mo‘e govoriti tek od druge polovine19. stolje}a (usp. Knji‘evna republika br.7–8, 2004, str. 256). To zna~i da tek odonda postoji standardni jezik i da nije isti-nita tvrdnja autorica savjetnika da je jeziku Hrvatskoj standardiziran prije tristo go-dina, u 18. stolje}u (20). I same su ukontradikciji sa sobom jer na istoj stranicipriznaju da su ilirci tek u 19. stolje}uodlu~ili »da napuste kajkavski knji‘evnijezik i prihvate {tokavski knji‘evni jezik«.Ovo, osim toga, potvr|uje kako ne znaju{to je to uop}e standardni jezik.

Njihova lingvisti~ka neobrazovanostvidi se i iz tvrdnje da je osnovna razlikaizme|u standardnog jezika s jedne stranei dijalekta i sociolekta s druge strane pro-pisivanje (19). To nije to~no jer osnovnarazlika je ona koju pre{u}uju: standardnijezik je nadregionalan za razliku od dijale-kata i obuhva}a sve slojeve dru{tva zarazliku od sociolekata.

Kao dokaz da je jezik Hrvata razli~itstandardni jezik naspram jezika bilo kojedruge nacije navode: »Bitne su zna~ajkestandardnog jezika autonomnost, svjesnanormiranost, vi{efunkcionalnost, stabil-nost u prostoru i elasti~na stabilnost uvremenu« (22). Me|utim, sve te zna~ajkeimaju i standardne varijante, npr. ame-ri~ka varijanta engleskog, australijska va-rijanta engleskog, austrijska varijanta nje-ma~kog itd. Zato te zna~ajke nisu dokaz dase radi o razli~itom standardnom jeziku.

Ka‘u da se standardni jezik u Hrvat-skoj svojim bitnim dijelom koji ~ine »pi-smo, grafija, pravopis, stru~no nazivlje,funkcionalni stilovi, frazeologija, intelek-tualni rje~nik, norma« temelji na kajkav-skom, ~akavskom i {tokavskom (23), {tonije to~no jer svi nabrojani dijelovi, i pismoi pravopis, i stru~no nazivlje i funkcionalnistilovi i intelektualni rje~nik su {tokavski.Ka‘u da je i standardni leksik jednakotronarje~an, {to tako|er nije to~no jer jeleksik dominantno {tokavski (23). To {tosadr‘i poneku rije~ iz kajkavskog i ~akav-skog ne zna~i da se kajkavski i ~akavskismiju stavljati na istu razinu kao {tokavskijer jednako sadr‘i i rije~i iz turskog, latin-skog, njema~kog, engleskog itd. pa bi seprema toj logici svi oni morali stavljati naistu razinu kao i {tokavski. Nadalje, i uaustrijskoj varijanti ima rije~i koje su po-rijeklom iz nekog austrijskog dijalekta i nekoriste se u Njema~koj pa se svejedno neradi o razli~itim jezicima, nego o nacional-nim varijantama istog standardnog jezika.

Na kraju ove analize savjetnika A.Fran~i}, L. Hude~ek i M. Mihaljevi} ned-vosmisleno je da ta knjiga nimalo ne do-prinosi jezi~noj kulturi i da nije ni u naj-manjoj mjeri utemeljena na lingvisti~kimspoznajama. Pritom se autorice pozivajuupravo na te vrijednosti, {to pokazuje ukolikoj mjeri izokre}u stvari o kojima pi{u.Njihova knjiga je jo{ jedno uputstvo zajezi~nu (auto)cenzuru, jo{ jedna stilizacijanacionalisti~ke ideologije hrvatskih jezi~-nih aktivista. Primjena zahtjeva izne{enih

207

u toj knjizi ugro‘ava pravo na materinskijezik, iako se Hrvatska kao ~lanica UN–aobavezala da }e ga po{tivati. To pravo je uHrvatskoj ugro‘eno kad se Hrvatima priupotrebi jezika u javnom diskursu name}uzabrane i novolansirane rije~i koje im seprije nisu nametale. Ugro‘eno je i time {toHrvati vi{e nemaju mogu}nost ~uti u me-dijima brojne neutralne rije~i i jezi~ne kon-strukcije koje ve}ina njih svakodnevno ko-risti. Ako se pravo na materinski jezik ‘eliostvarivati, potrebno je knjige poput ovepodvr}i kritici i odbaciti. Tek onda se mo-‘emo nadati da ovaj jezi~ni savjetnik pred-stavlja posljednji izdanak politi~kog »jezi-koslovlja« i da }e nakon njega zapo~etikriti~ko suo~avanje s jezi~nim {ovinizmomizraslim u na{oj sredini.

SNJE@ANA KORDI]

Pjesme starih (istarskih)Slavena

Igor Grbi}: Istria glagolju{ta.Ceres, Zagreb, 2005.

Posljednji u neveliku nizu hrvatskih pje-snika koji nadahnu}e nalazi u jeziku starihpisanih spomenika (koji predstavlja npr.Zvane ^rnja, Josip Pupa~i}, Mak Dizdar)mladi je Istranin Igor Grbi}, po struci filo-log — anglist i indolog. Svojom prvomknjigom, zbog prepletanja diskursa ‘an-rovski te{ko odredivom, hrabro je posegaoza — staroslavenskim jezikom, u na{ojpisanoj kulturi sna‘no prisutnim takore-ku} sve donedavna (nije slu~ajno da pose-bice u Istri), ali u svijesti prosje~nih ~ita-

laca poezije — zapravo zaboravljen i za-magljen. Od svih spoznaja kojim takvi ~i-tatelji raspola‘u o staroslavenskom izri-~aju — jedini je: miris pro{losti, zaumno-sti, staza odakle smo svi pristigli, a mo‘dai onih kamo, naposljetku, putujemo. Taj jemiris utoliko osjetljiviji {to je upleten uprostor, zavi~aj, {to okupira i osjetilo slu-ha, i osjetilo vida, zahva}a cijelo iskustvo.

Prvi }e dodir s knjigom ~itatelja zbu-niti: osnovicu ~ini stotinjak pjesama, odkojih se svaka predstavlja kao svojevrstanpjesnikov »ukaz«, pronalazak, prona|en»slu~ajno« lutaju}i povije{}u i slikovito{}uimpregniranim krajolikom. Kako bi sezbunjivanje doimalo prora~unanijim, autor~ak uvr{tava i zemljovid Istre (s popisomnavodnih nalazi{ta, usporedno s onima ko-je je ispunio Branko Fu~i}, autor ~uvenih»Glagoljskih natpisa«), »slovnik« (s doda-nim filolo{kim aparatom), azbu~ni raspo-red (»azbukividnjak«). Skrb o likovnostio~ituje se, osim u posve funkcionalnim ilu-stracijama koje potpisuje autorov brat —Sa{a Grbi}, i u razmjerno ~estoj uporabiglagoljice, koja nadilazi ulogu ilustracije;uvr{tava se u pjesmu, ponekad u svakistih, prizivaju}i iznova vizualnu domenudo‘ivljaja, podsje}aju}i da je i pismo, kaoravnopravan jezi~ni iskaz, »domovina bit-ka« (gr~. logos, stsl. slovo). Pismo tako nijeGrbi}u »znak znaka«, niti puka dekoracija,nego znak prvorazredne va‘nosti, koji ~i-tatelju jam~i ravnopravnost vidljiva do‘iv-ljaja poetskog svijeta. U podno‘ju svakepjesme slijedi, u znanstvenim tekstovima,uobi~ajen — filolo{ki aparat: tuma~enjapojedinih rije~i, simulacija »izvornih pisa-rovih pogre{aka« (~ija »slu~ajnost« dobivanovu, smisaonu dra‘), te — opis nalazi{ta,gdje autor nudi kulturolo{ki (povijesni, po-vijesnoumjetni~ki, arheolo{ki, indoevropei-sti~ki, etnolo{ki, ikonografski) okvir za pu-no razumijevanje pjesme. Knji‘evnim kri-ti~arima (a autor je ovog prikaza tek filologjezikoslovnog/paleografskog usmjerenja)

208

ostaje otvoreno pitanje — koliko su tepjesme po sebi samostalne poetske jedinke,a koliko sa spomenutom aparaturom ~ineneraskidivo jedinstvo.

Za primjereno razumijevanje Grbi}evepoezije valja dakle upotrijebiti nekolikoklju~eva: Jezi~ni klju~ je potreban ~im sesuo~imo s naslovom knjige. Odmak od su-vremenog standarda svakome je vidljiv, noodmah od suvremenog jezika (koji je uIstri naj~e{}e ~akavski) — jasan je tekIstranima ili pak stru~njacima kroatistima,koji dobro znaju da suglasni~ka skupina»{t« (osebujna za makedonske i bugarskegovore koji su bili oslonac sa~uvanom tzv.kanonskom staroslavenskom jeziku u XI.st.) ne dolazi u obzir, kako u suvremenimistarskim ~akavskim govorima, tako ni ustaroslavenskoj redakciji, koja se na ovomprostoru u fonologiji oslanja na ~akavskisustav. Za{to je onda Grbi} posegnuo zaklasi~nim staroslavenskim, nikad ne govo-re}im (~itanim) na ovom prostoru, zapravoiznevjeriv{i poveznicu prostora i jezika?Odgovor moramo potra‘iti u slojevitim do-‘ivljajima povijesnog jezika u suvremenimokolnostima. Igoru je Grbi}u bio nu‘danjezik koji nije osvakodnevljen, koji izravnosugerira dubok jezi~ni i povijesni kontinui-tet, i pretpismeni, i pretkr{}anski, pa i jo{daleko dublji, koji je dovoljno »o~u|en«.Takav uvjet ne mo‘e do kraja zadovoljitijezik na{ih ~akavskih glagolja{a, jer takavnije dovoljno u svrhu ove knjige o~u|en,previ{e je nalik svakodnevnoj ~akav{tini.Naziv Istria glagolju}a svakako ne zove utako duboku pro{lost kao »Istria glago-lju{ta«. Pjesniku je takva intervencija bezikakve sumnje dokraja opravdana. Uosta-lom, kao i neka tuma~enja koje lingvist nebi potpisao ili bi barem probleme postaviodruga~ije (npr. oblici jastú, neke tvorbefutura). Ova knjiga nije dakle nikakav fi-lolo{ki priru~nik, niti autor pretendira dato bude u bilo kom smislu; ona je samosastavljena na filolo{kim pretpostavkama,

i to na fluidu njihove nedovoljne poznato-sti, rekonstrukcijskim nastojanjima, vje~-nom filolo{kom poslu da s tek nekolikosa~uvanih kamen~i}a ponovno uspostavidavni mozaik. Grbi}ev jezi~ni konstrukt,na kraju krajeva, nastavak je jezi~ne kon-cepcije koju je i sastavljao, izvorno, Kon-stantin Filozof kane}i po}i u slavenskumisiju.

Drugi klju~ za razumijevanje ove zbir-ke jest — poznavanje glagolji~koga pisma.Svako }e slovo, u tekst upleteno, biti pro-tuma~eno. Osim njega — uvr{tene }e bitii kratice (suspenzije i kontrakcije) te —ligature, ba{ kako to zahtijeva organizacijaglagolji~kih tekstova. Kao i hrvatski glago-lja{i, Grbi} je prepoznao va‘nost »poigra-vanja« velikim mogu}nostima kombinacijeslova u nova jedinstva, toliko osebujnu up-ravo za hrvatsku uglatu (ustavnu) glago-ljicu. I ondje }e se katkad pro{iriti kanon-ski obi~aji kra}enja, ba{ kao i na planujezika, no uvijek po unutra{njim zakonito-stima glagolji~koga pisma. Osobita }e se,tako|er, pozornost posvetiti inicijalima,najistaknutijem prostoru likovne ljepote(kasno)srednjovjekovnih manuskripata.Zapravo, njihova u~estalost u knjizi i nijevelika, upravo kao {to nije ni u hrvatskimrukopisima. Pojavljuju se razmjerno rijet-ko, no — kada se pojave, zabljesnu ljepo-tom (iz opona{aju}eg pera Sa{e Grbi}a kojije na svim stranicama prepoznao pravumjeru potrebne likovnosti). Tema koja spa-ja klju~ jezika i klju~ pisma naziv je zapaleografske »tehni~ke termine«, npr. liga-ture, kontrakcije i suspenzije. Autorova je-zi~na osjetljivost ne mo‘e podnijeti ni jed-nu rije~ koja bi bila jednodimenzionalna,puka pragmati~na, odnosno »tehni~ka«(kojima zapravo i jest funkcionalna vrlina{to su »praznije«), pa tako ni spomenute.Dra‘e su mu, umjesto njih, rije~i koje jesam, u zamjenu, skokvao, kao npr. stegnu-tica, sljubljenica i sl. Dakako da nije posri-jedi jezi~ni purizam suvremenoga hrvat-

209

skog sociolingvisti~kog tipa, ve} odslik vi-{ezna~ne udubljenosti u vlastiti jezik, kojaneprestano izmi~e znanstvenom diskursukojim se cijelo vrijeme, u okolnom »apara-tu« poigrava.

Tre}i klju~ za primjeren do‘ivljaj iinterpretaciju Grbi}eve knjige jest i otvore-nost, osjetljivost za zavi~ajne istarske vri-jednosti. Mo‘da bi bilo previ{e uskogrudnoi prestrogo kazati da se bez temeljnogpoznavanja istarskoga kulturnog prostorane mo‘e razumjeti ova knjiga, ali za punido‘ivljaj takvo je {to zasigurno potrebno.Nije posve svejedno znamo li unaprijed —kojim bojama i likovima raspola‘u istarskefreske, kako se zeleni dolina Mirne, a kakosivi podno‘je ]i}arije, kakvom atmosferomodi{u brojni napu{teni i zapu{teni gradi}iusred plodnih polja, kako se unutra{njostodnosi prema obali, kako ladonja premazelenom boru. Idealan je, vjerujem, ~itateljove knjige onaj koji zna bar dio odgovorana postavljena pitanja. Njihov krug je,ipak, znatno, znatno ve}i nego {to je tobroj doma}ega stanovni{tva. Neki su odnjih vezani porijeklom, neki turizmom, aneki (kao i pisac ove recenzije) — profesi-jom: du{a Istre du{a je glagolja{a, upisanestaroslavenske rije~i (u pergamenu ili ucrkveni zid ili fresku), otpjevane starosla-venske liturgije, u podtekstu kr{}anskemotivike prepoznatljive slavenske mitolo-gije (Peruna, Velesa, Sventovida, ZelenogJurja).

Posljednji pobrojiv klju~ za razumi-jevanje Histrie glagolju{te jest i — sprem-nost na ludi~ko poigravanje s autorom.Filologu koji se u stanju satima zabavljatitra‘enjem po kakvom glagoljskome misalukarakteristi~nih aorista, uspore|ivati ih stvorbom u drugim kodeksima, razmatratinjihovo podrijetlo i funkcionalnu vrijed-nost, kojemu je dakle ~vrsta i provjerljiva~injenica — svetinja, a koji je istodobnojedan od onih zaljubljenika u Istru, trebane{to vremena, pa i truda, da shvati svo-

jevrsnu autorovu manipulaciju, igru. Mo‘-da je upravo posrijedi autorov izazov she-matiziranom, omre‘enom svijetu filologa(pogotovu lingvista) koji od opsjednutostijezi~nim materijalom ~esto i ne vidi teme-ljnu poruku napisanog teksta. Kada pi{e otome kako je prolaze}i Istrom otkrivaosvoje stihove (ili bolje: kako su stihoviotkrivali njega) u toj je igri toliko uvjerljiv,da sam na po~etku i sâm bio nagnan prov-jeriti u Fu~i}evim Glagoljskim natpisimanije li katkad i koji stih (mada nerijetko ivrlo suvremenog tona) doista zasvjedo~en.Na kraju se, vi{e i ne moram istaknuti,ispostavlja da je Grbi}ev povod autenti~an,ali kreacija — izvorna.

Kroz spomenutu igru, isticanjem kakosu pjesme pronalazile njega, kao da seodri~e svoga vlastitog u njima: nerijetkododaje i vlastitu analizu pjesme koje se naneki na~in odrekao, depersonalizirao je,udaljio je od sebe, predao davnu vremenui vlastitom prostoru, tj. prostor je njomotkupio. Pjesme su prona|ene, one su muponu|ene, dane, »pjesma je na{la autora,a ne autor pjesmu«. Pjesmom smo okru‘e-ni, samo je trebamo na}i, no tome je pre-duvjet — da smo je spremni tra‘iti. Kaofilolog po vokaciji i kao poznavatelj metodapokojnog Branka Fu~i}a zna dobro {to sesve iz glagoljskih grafita (svojoj osnovnojinspiraciji!) mo‘e prona}i, dokle sve mo‘esezati spoznaja potekla iz nekoliko upara-nih rije~i: o‘ivljavanje sudbina osobe, vre-mena i prostora. U poigravanju s auten-ti~nosti, ~ak se i slu‘i karakteristi~nim,premda osuvremenjenim, »formulamaskromnosti«, npr. »Te{ko je me|utim po-biti mogu}nost da zapis pripada izvorukraj stola«, »Perspektivno mi je bilo nemo-gu}e odrediti je li kitica uparana prije iz-vedbe fresaka, poslije ili istodobno.« »O~i-gledno je posrijedi gre{ka. Trebalo bi sta-jati...« Rije~ je dakako o svojevrsnoj citat-nosti filolo{koga stila.

210

Svaki ~itatelj ove recenzije vjerojatno}e ste}i dojam kako se ne radi o knjizi kojase ~ita u jednom dahu, niti o onoj kojaodgovara jednome tipu raspolo‘enja. Ovak-va u~ena poezija ~ita se sporo, iz dana udan; vrijeme provedeno uz nju nije odmorkakav zami{lja postindustrijalizacijska era;svaki redak zahtijeva na{u veliku i nata-lo‘enu spremnost, otvorene o~i i u{i, posveanga‘iran duh. Knji‘evni }e povjesni~ari ikriti~ari zasigurno ovu Grbi}evu knjigupovezivati s drugim suvremenim proznimautorima koji su tako|er zavirivali u povi-jest (dodu{e temama, a ne jezikom), kaosvojevrstan otklon od banalnosti ispunje-nom svakodnevicom (osobito suvremenomhrvatskom knji‘evno{}u koja joj otvorenonastoji uga|ati). O tome se ne usudimpisati, a ni time zavr{iti recenziju. Kaofilolog–staroslavist, usu|ujem se samo ka-zati kako sam u Grbi}evim jezikom i pi-smom obuzetim retcima prepoznao ten-denciju koju sam nakanio nazvati »filo-lo{kom poezijom«. (Ipak, ona vjerojatno jo{u nacionalnoj povijesti knji‘evnosti nije do-segla kriti~nu brojnost da bi je se moglonazvati posebnom poetskom vrstom, ma ukojem smislu; sigurno je, me|utim, da nje-zine tragove prepoznajemo i kod J. Pu-pa~i}a /tako|er filologa/ te — osobito —kod Maka Dizdara).

Kao {to su pjesme »nalazile« svogaautora, tako }e — siguran sam — i cijelaova knjiga prona}i svoje ~itatelje. I obi-lje‘iti ih kao {to su obilje‘ile i samog pje-snika.

MATEO @AGAR

Purizam u jeziku

Nils Langer i Winifred Davies (ur.):Linguistic purism in the Germaniclanguages. Walter de Gruyter,

Berlin, 2005.

Budu}i da hrvatska vlada redovito podupi-re sve postupke u smjeru {irenja jezi~nogpurizma, mo‘e se re}i da purizam u Hr-vatskoj poprima status dr‘avne religije.Propovjednici purizma su osobe koje bitrebale predstavljati znanost o jeziku. Pre-nose li one pritom doista znanstvena shva-}anja, mo}i }e doma}a sredina procijenitisamo ako sazna {to o purizmu ka‘e zna-nost u svijetu. Stoga }emo predstaviti naj-noviju knjigu o toj temi, u kojoj su okup-ljeni radovi inozemnih stru~njaka.

Odmah na po~etku knjige N. Langer iW. Davies isti~u suprotno od na{ih takoz-vanih jezikoslovaca da purizam nije pri-rodno stanje jezika i da njegov uzrok nijeu jeziku ili u znanstvenom pristupu: »Pu-rizam se ne pojavljuje automatski za vrije-me odre|enog stadija jezi~nog razvoja, ne-go je uzrokovan lai~kim uvjerenjima o je-ziku, npr. da }e jezik propasti ili da sekvari« (3). Naime, poznato je da laici, tj.lingvisti~ki neobrazovani ljudi »imaju od-re|ena uvjerenja o tome {to je jezik, kakose on razvija ili kako bi se trebao razvijati,{to su njegova dobra ili lo{a svojstva itd.Ne samo to: uvijek iznova se mo‘e proma-trati kako se govornici sla‘u da se njihovjezik nalazi u procesu propadanja, da sa-dr‘i previ{e rije~i iz neformalnog stila, daje ugro‘en modernizacijom i stranim utje-cajima: ukratko, da je bio bolji u dobrastara vremena i da sada treba ne{to napra-viti kako bi mu se vratila nekada{nja ve-li~anstvenost« (1).

211

Laici gledaju jezik kao ne{to »{to jepostojalo u ~istom i neiskvarenom oblikujednom u povijesti, usprkos ~injenici da seoni koji bi morali znati, naime obrazovanilingvisti ~iji posao je da znaju sve o jeziku,s time ni u najmanjoj mjeri ne sla‘u« (9).Profesionalni lingvisti odbacuju puristi~kauvjerenja o navodnoj nekada{njoj ~isto}ijezika i o njegovom kvarenju »kao krivashva}anja i iz temelja pogre{na, nastalauslijed nedostatka razumijevanja kako je-zik funkcionira« (1). Budu}i da je puri-sti~ki pristup jeziku znak lai~kog nezna-nja, lingvisti promatraju »jezi~ni purizamkao najupadljiviji primjer narodske lingvi-stike« (1). To zna~i da su na{i jezikoslovcilai~ke neznalice i da nezaslu‘eno imajulingvisti~ka radna mjesta.

Umjesto da poput profesionalnih lin-gvista ukazuju na neutemeljenost puriz-ma, oni svom snagom proizvode purizam{ire}i dva tipa puristi~ke ideologije: »Prvibismo mogli nazvati sanitarnim puriz-mom. Njegov cilj je ~i{}enje jezika, ili kakoje istaknuto kod Cameron (1995), spro-vo|enje ’jezi~ne higijene’. Taj purizam go-vori o ~isto}i i ure|ivanju — eliminiraju}iono za {to se misli da je kvarenje ili gre{kau upotrebi, i ~iste}i ili purificiraju}i posto-je}e zapise jezika, a time i opise jezi~nepovijesti koji su zasnovani na tim zapisi-ma. Metafora je to fizi~ke ~isto}e ili ured-nosti: povezuje implicitno jezik s fizi~kimobjektima i materijom. Kao {to fizi~ka ma-terija mo‘e postati prljava, zaga|ena iline~ista, tako — vjeruje se — mo‘e i jeziku upotrebi postati zaga|en ili ne~ist, a kao{to se fizi~ka materija mo‘e o~istiti ili pu-rificirati, tako se kori{teni jezik mo‘e ~isti-ti ili purificirati. Me|utim, bitno je imatina umu da je ovo zaista samo metafora jerjezik ni u kojem slu~aju nije fizi~ki objektili materija. On je apstraktan entitet, i kaotakav ne mo‘e biti ne~ist ili pokvaren«(Milroy, 325).

Usprkos toj ~injenici, doma}i puristise pozivaju na nekakvo navodno ~isto sta-nje jezika u pro{losti, na »neki idealizirani

oblik jezika (mo‘da standardni ili klasi~nivarijetet), koji u stvarnosti po svoj prilicinikad nije postojao u upotrebi. Ovdje redo-vito dolazimo na podru~je mita — mita ovje~nom propadanju — prema kojem jejezik uvijek u stanju kvarenja naspramjednog idealiziranog pro{log stanja koje jepostojalo u zlatno doba« (325).

Idealiziranje slu‘i kao pokri}e za uni-{tavanje bogatstva u jezika jer »najva‘nijestrukturno svojstvo tog idealiziranja je ne-varijabilnost ili uniformnost, i to usprkos~injenici da jezik u upotrebi nikada nijenevarijabilan ili uniforman: on uvijek sa-dr‘i varijabilnost. Stoga (prema onom na-~inu rezoniranja) svako aktualno stanje je-zika, time {to je varijabilno, nu‘no morabiti ne~isto u usporedbi s idealiziranimstanjem i potrebno mu je ~i{}enje« (325).

Takvo prosu|ivanje nema lingvisti~kupozadinu: »U svemu tome postoji ne{to {toli~i na paradoks jer kad se jedna upotrebaprihva}a [...], a druga odbacuje [...], nemarazumnog lingvisti~kog kriterija za takvuodluku niti unutra{njeg lingvisti~kog argu-menta koji bi za jednu upotrebu mogaopokazati da je ’~istija’ od druge« (325).Drugim rije~ima, sasvim »proizvoljno je ulingvisti~kom smislu koji jezi~ni oblik ilisvojstvo se prote‘ira ili proganja« (Lan-ger/Davies, 5).

Poznato je da se »purizam bavi nesamo uklanjanjem (nepo‘eljnih) jezi~nihsvojstava nego i o~uvanjem po‘eljnih ele-menata. Ovdje zapa‘amo va‘nost subjek-tivnog vrednovanja jezi~nih elemenata odstrane (utjecajnih) ~lanova ili grupa u jezi-~noj zajednici: tko }e re}i {to je po‘eljno ilinepo‘eljno?« (3). O~ito si utjecajni ~lanovidru{tva bez lingvisti~kog obrazovanja uzi-maju pravo subjektivno odre|ivati {to je ujeziku po‘eljno, a {to nepo‘eljno. To se vidii iz triju definicija purizma navedenih uovoj knjizi: »te tri navedene definicije sevelikim dijelom sla‘u oko toga {to je puri-zam: jedan (utjecajni) dio jezi~ne zajedniceizra‘ava prigovore zbog prisutnosti odre-|enih jezi~nih svojstava i namjerava ih

212

izbaciti iz jezika. Obrazovani lingvisti sma-traju takav postupak problemati~nim jernijedan jezik nije precizno definirani enti-tet s jedinstvenom povije{}u niti zatvoreniskup jezi~nih svojstava. Zato svaki poku{aj~i{}enja jezika mora biti pogre{an jer nije-dan jezik nije nikada bio ~ist« (4).

Pored sanitarnog purizma, ideologija~i{}enja jezika uklju~uje kod nas i »drugi,donekle razli~it tip purizma, koji mo‘emozvati geneti~kim purizmom. Prema gene-ti~kopuristi~kom pristupu tobo‘nje kvare-nje je rezultat isklju~ivo utjecaja drugihjezika« (Milroy, 326). Taj vid purizma jesvojim aktivnostima usmjeren »eksterno(ili ksenofobi~no)« (Geers, 98). Njegova bitje »’borba’ protiv vanjskih utjecaja kakvisu strane rije~i, posu|enice, kalkovi, inter-nacionalizmi« (98). Kao i sanitarni puri-zam, tako i ovaj purizam »primarno po-ga|a leksik« (Elspaß, 24). Zajedno dolazi»eksterni (ili ksenofobi~ni) purizam s ar-haiziranjem« (Geers, 98). Naime, »ovisnoo tipu puristi~kih zamjena i sredstava teizvora njihovog oblikovanja mo‘emo izdvo-jiti: arhai~ni purizam, kada puristi koristerije~i i elemente za tvorbu rije~i iz pro{lo-sti« (98). Oni time naru{avaju prilago|e-nost jezika suvremenim potrebama ‘ivota.Iza toga se skriva njihova vlastita neprila-go|enost vremenu u kojem ‘ive i strah odsvega {to dolazi izvana: »Zato moramo pa-‘ljivo razlikovati izme|u ’slu‘benog’ razlo-ga purista za ‘igosanje odre|ene rije~i iligramati~ke konstrukcije jer je nelogi~na ilistrana doma}em jeziku i ’skrivene’ moti-vacije, naime op}eg straha od stranih (kul-turnih) elemenata ili brige da je vlastitanapredna kultura u opasnosti da opada«(Langer/Davies, 5). A »da li se takva stranainvazija ili op}e kulturno opadanje zaistadoga|a, nebitno je — va‘no je da utjecajni~lanovi dru{tva vide da se to doga|a; oni}e zatim upotrijebiti emocionalne faktore isimboli~ke vrijednosti kako bi izrazili svo-ju zabrinutost« (5–6).

»Bitna posljedica geneti~kopuristi~kogstava kad se primijeni na povijest jezika je

‘elja da se poka‘e kako doti~ni jezik nijehibrid (jo{ jedna metafora!) prekomjernogposu|ivanja iz drugih jezika ili mije{anja snjima. Ovo ima mnogo efekata, a jedansuptilniji me|u njima je da se u konven-cionalnoj povijesnoj lingvistici promjene ujeziku najradije obja{njavaju kao endoge-netske, kao interno uzrokovane u jednoje-zi~noj dr‘avi i kao da dolaze iz prirode istrukture jezika kao pojave, ali iz samogtog jednog jezika. Uloga govornika i dru-{tva, uloga jezi~nog kontakta degradirajuse u tom pristupu na drugorazredno mje-sto, ili se odbacuju, ili ignoriraju« (Milroy,326–327). Takva »tradicionalna slika na-stanka standardnog jezika i njegove domi-nantne uloge zadnjih stolje}a poduprta sta-ti~nim ’pogledom odozgo’ na povijest jezi-ka i usa|ivana od strane generacija u~iteljai autora priru~nika mogla bi se pokazatinepotpunom — ako ne i potpuno pogre{-nom« (Elspaß, 42).

Uspore|ivanjem lai~kog i lingvisti~kogshva}anja »pokazali smo kako lingvisti gle-daju purizam kao op}enito ni{tavne napo-re, zasnovane na naivnom i potpuno po-gre{nom shva}anju jezika, njegovog razvo-ja i, {to je vrlo va‘no, toga kako je nastao:dok puristi ra|anje jezika gledaju ~estokao pojavljivanje jedinstvenog (i zato ~is-tog) oblika, nepokvarenog vanjskim utjeca-jima, lingvisti vjeruju da je svaki jezik pro-dukt jezi~nog kontakta i da ne postoji ne-{to {to bi bilo ~isti jezik« (Langer/Davies,11). Tako npr. »njema~ki je kao i svi drugijezici produkt jezi~nog kontakta« (6). Pro-ces jezi~nih kontakata neprestano je u to-ku, {to se vidi i iz najnovijih izdanja rje~-nika njema~kog jezika: »najnovije izdanjeortografskog Dudena (2000), kojeg ve}inaNijemaca gleda kao glavni rje~nik koji obu-hva}a sve njema~ke i samo njema~ke rije~i,uklju~ilo je znatno pove}an broj angliciza-ma — jer su se pojavljivali dovoljno ~estou autenti~nim njema~kim tekstovima« (8).Glavni rje~nik njema~kog jezika Duden ra-vna se uvijek prema upotrebi, i »cilj Dude-na je pru‘iti pomo} kod kori{tenja normi

213

inherentnih jezi~noj upotrebi (jezi~noima-nentnih normi upotrebe)« (8). Duden opi-suje upotrebnu normu, a ne poku{ava jojpuristi~ki i preskriptivisti~ki nametati jerbi to bilo u suprotnosti s lingvistikom.Ovdje se ponovo vidi koliko su na{i doma}ijezikoslovci zastranili: umjesto da opisujuupotrebu, oni joj puristi~ki i preskriptivi-sti~ki name}u. Time pokazuju da im jelingvistika nepoznanica.

Lingvisti odbacuju purizam i preskrip-tivizam. Za lingviste »su purizam i pre-skriptivizam usko povezani pojmovi jersvaki poku{aj ~i{}enja jezika ima oblik pro-pisivanja {to je ispravan ili bolji jezi~niizraz. Premda je termin preskriptivizamop}iji od purizma, koriste se ~esto jedanumjesto drugoga kad se primjenjuju nanarodskolingvisti~ku aktivnost odre|ivanjai borbe za bolji varijetet nekog jezika« (7).Zbog velike povezanosti purizma i pre-skriptivizma Hohenhaus (204) tako|er ka-‘e »koristit }u ovdje ’purizam’ i ’preskrip-tivizam’ gotovo me|usobno zamjenjivo«. Usvojoj analizi Hohenhaus je »prikazao od~ega se sastoje tradicionalni purizam i pre-skriptivizam pomo}u sljede}e liste karak-teristi~nih lajtmotiva — dubinskih postav-ki koje su osnovna svojstva preskriptiviz-ma:

a) subjektivna vrednovanja jezika sumogu}a i po‘eljna: postoji ’dobra’i ’lo{a’ upotreba;

b) govornici trebaju savjetnike (pomogu}nosti nekog autoriteta): nor-mativna pravila moraju informi-rati ljude kako bi trebali govori-ti/pisati;

c) uzor tradicije (uklju~uju}i u na-jekstremnijoj verziji pojam jezi~-nog savr{enstva): ’starije’ = ’bolje’;

d) primarnost pisanog jezika nad go-vorenim: jezik = pisanje; [...]

e) jezik knji‘evnosti kao ideal: knji-‘evni jezik je ’uzorit’, on je ’naj-vi{i’ oblik jezika (= tradicija ’naj-boljih pisaca’, pogotovo iz 18. sto-lje}a)« (204–205).

Hohenhaus komentira te lajtmotive:»Od svih njih a) je o~ito klju~na postavkao (ne)pravilnosti jezi~ne upotrebe i slu‘ikao opravdanje za b). U c) prepoznajemokarakteristi~no interpretiranje jezi~ne pro-mjene kao propadanja, a ono uklju~uje pu-risti~ki mit o ’zlatnom dobu’ [...]; d) injegov ekstremni oblik g) su ne samo svoj-stvo preskriptivizma (pogotovo u 18. st.),nego su pisani knji‘evni tekstovi bili omi-ljeni objekt i deskriptivnih gramati~ara —sve dok strukturalizam nije po~eo nagla-{avati suprotni aksiom: ’jezik je govor, ane pisanje’ (ili preciznije: govor je primar-ni sistem)« (205).

Preskriptivisti~ko progla{avanje svoj-stava koja su pro{irena u upotrebi nepra-vilnima slabo utje~e na upotrebu. TakoElspaß pomo}u niza primjera ilustrira ka-ko »svojstva koja su dva i pol stolje}aprogla{avana ’nepravilnima’ pojavljuju seu suvremenom standardnom njema~kom,pokazuju}i da je preskriptivizam na nje-ma~kom govornom podru~ju imao mali ilinikakav utjecaj na jezi~nu upotrebu« (23).U Elspaßovoj analizi »izne{eni su podaci orazli~itim svojstvima koja imaju duga~kutradiciju u njema~koj gramatici i koja susva progla{avana ’nepravilnima’ za vrije-me preskriptivisti~ke djelatnosti u 18. i 19.stolje}u. Me|utim, nijedno od tih svojstavanije nikad sasvim nestalo iz jezi~ne upotre-be« (41). Stoga »na osnovi rezultata empi-rijskog istra‘ivanja ’stvarnog’ jezika ko-ri{tenog od strane velike ve}ine njegovihgovornika i pisaca, izgleda da preskriptivi-sti~ke jezi~ne norme ponekad primjenjujesamo relativno mali broj korisnika tog je-zika« (42).

Slab u~inak preskriptivizma na jezi-~nu upotrebu razumljiv je kad se ima uvidu da »preskriptivni gramati~ari koji po-stavljaju ili kodificiraju norme za stan-dardni ili presti‘ni jezik ~esto nisu imalimnogo kontakta s ’normalnim’ korisnici-ma jezika, i preskriptivne gramatike i sav-jetnici su obi~no knjige koje se mogu na}ina policama u svakoj ku}i, ali se rijetko

214

uzimaju s polica i ~itaju« (Langer/Davies,9).

Znanstvenici odbacuju preskriptivi-zam: »Postoje dva razloga za znanstvenoodbacivanje preskriptivizma. Kao prvo,smatra se da je u osnovi pogre{no primje-njivati na jezik emocionalne izraze poputdobar, lo{, racionalan, lijep itd. Lingvistinamjeravaju razumjeti, objasniti i opisatijezik, oni ga ne vrednuju — jednako kao{to zoolog ne}e klasificirati i uspore|ivatirazli~ite vrste na osnovi njihove ru‘no}e iliprijateljskog pona{anja« (7).

Nadalje, »ovo je drugi glavni prigovorpreskriptivizmu: lingvisti odbacuju proiz-voljnost odabiranja oblika koji }e biti pro-te‘irani i onih koji }e biti ‘igosani. To jevrlo jasno izre~eno u Traskovoj definicijipreskriptivizma, ~iji cilj je lingvisti~ki ob-razovati: ’Preskriptivizam — Nametanjeproizvoljnih normi jeziku, ~esto suprotnihod uobi~ajene upotrebe. [...] Preskriptivi-zam se sastoji od poku{aja, od strane u~ite-lja i knji‘evnika, da zaklju~e neslaganje[oko toga koji oblici bi trebali biti diostandardnog jezika] inzistiranjem na upo-trebi oblika koje oni osobno prote‘iraju iosu|ivanjem oblika koji se njima osobnone svi|aju. [...]’ Osnovni pojmovi u ovojdefiniciji su proizvoljnost norme i osobnosvi|anje i nesvi|anje odre|enih oblika« (7–8). Zato preskriptivizam nema veze sa zna-no{}u, nego je znak lai~kog pristupa jeziku:»Narodska konverzacija o jeziku ~esto uk-lju~uje diskusije koje direktno ili indirektnosugeriraju preskriptivizam« (Evans, 241).

Kod nas su, me|utim, upravo oni kojibi nominalno trebali predstavljati znanosto jeziku izvor neznanstvenih preskriptivi-sti~kih i puristi~kih shva}anja. Takvu po-javu opisuje Milroy: »Op}enito se smatrada puristi~ka uvjerenja o jeziku imaju sa-mo ~lanovi op}e javnosti — tj. nestru~njaci— a ne profesionalni lingvisti. Lingvisti su,tako volimo misliti, znanstvenici — objek-tivni promatra~i jezika koji mogu sebe od-vojiti od ideologija prihva}enih u dru{tvuoko njih. Ali ta razvedravaju}a misao je

sigurno neto~na: sasvim je jasno da lingvi-sti mogu biti, i ~esto jesu, zahva}eni ideo-lo{kim pozicijama koje mogu jako utjecatina njihovu interpretaciju rezultata istra-‘ivanja« (325). Dakle, obja{njenje za izra-zitu neznanstvenost puristi~kih hrvatskihjezikoslovaca nalazi se u ~injenici da onislu‘e ideologiji. Poznato je i kojoj ideologi-ji: »Kao {to je mnogo puta isticano, puri-zam ~esto ide ruku pod ruku s nacionali-sti~kom ideologijom« (Elspaß, 24).

Naime, uo~eno je da »su jezi~ne deba-te najizra‘enije u vrijeme promjena, na-ro~ito u procesu pravljenja nacije« (Hor-ner, 169). Pomo}u jezi~nih debata se jezikpolitizira, a »praksa politiziranja nacional-nog jezika je ~esto slu‘ila kao glavna kom-ponenta u diskursnom procesu ’zami{lja-nja’ nacije (Anderson 1991). Jedna manife-stacija politiziranja jezika je ideologija je-zi~nog purizma, za koju se tvrdi da jenajvidljivija u doba tranzicije i promjene«(Horner, 167).

Kao {to se kod pristupa jeziku razli-kuje znanstveno shva}anje naspram na-rodskog puristi~kog, tako i kod pristupapojmu nacije »postoje dvije suprotstavljeneinterpretacije etnosa« (168). Jedna je esen-cijalisti~ka, a druga konstruktivisti~ka:»Prema esencijalisti~kom pristupu etnos jezasnovan na fiksnom skupu kriterija, kojiodre|uju ~lanstvo grupe. S konstruktivi-sti~ke to~ke gledi{ta etnos je ne{to vrlopodlo‘no utjecaju, ne{to {to nastaje pre-govaranjem u procesu me|ugrupnih odno-sa. Varijacije ovog drugog shva}anja domi-niraju u aktualnim znanstvenim radovimaiz dru{tvene antropologije i nagla{avajufleksibilnu prirodu etnosa, kao i svih dru-gih tipova samoidentifikacije i kategori-ziranja Drugih. Me|utim, ono prvo shva-}anje dominira u popularnom ili ’narod-skom’ poimanju etnosa« (168).

Nacija i nacionalizam uklju~uju kon-struiranje granica. Purizam tako|er »uk-lju~uje borbu protiv Drugih i konstruiranjegranica« (167), pa ne iznena|uje {to jepurizam vrlo pogodan da bude »nacionali-sti~ki kao dio nacionalisti~kog politi~kogpokreta« (Geers, 98). Hrvatski jezikoslovci

215

ne ‘ele priznati da pomo}u purizma {irenacionalisti~ku ideologiju, nego tvrde dapomo}u purizma nastoje standardizirati je-zik. Me|utim, na{ jezik standardan je ve}stotinjak godina, {to zna~i da cilj dana{njihpuristi~kih aktivnosti ne mo‘e biti nasta-nak standardnog jezika. Puristi~ko »vra}a-nje zastarjelih doma}ih oblika nije dio pro-cesa standardizacije« (Milroy, 329). Pa»stoga ako se mo‘emo slo‘iti da geneti~kipurizam ima neku funkciju, onda je onasasvim druk~ija: cilj geneti~kopuristi~kogpristupa nije primarno da standardizira;on ‘eli legitimizirati jezik daju}i mu (na-jradije dugu i slavnu) povijest, i u nekimslu~ajevima pokrenuti prema uspostavlja-nju drevnog stanja ~isto}e jezika. Me|u-tim, iako geneti~ki purizam nije dio proce-sa standardizacije, on je svakako uklju~enu ono {to smo nazvali ideologijom stand-ardnog jezika (Milroy/Milroy 1999: 18). Le-gitimacija jezika se posebno podupire povi-jesnim pedigreom« (329). Zato hrvatski je-zikoslovci u skladu s ideologijom stand-ardnog jezika uvjeravaju javnost da stand-ardni jezik u Hrvatskoj postoji ve} vi{estolje}a, a istovremeno tvrde i da oni danasstandardiziraju jezik. Ne samo da ni jednoni drugo nije to~no, nego je i u kontradik-ciji jedno s drugim.

Pored te ideologije, kod purizma sujo{ »mnogo upadljivije otvoreno ideolo{kepozicije koje su usvojene i uskla|ene sidejom interno uzrokovane jezi~ne promje-ne. One uklju~uju pogotovo nacionalizam,koji se mo‘e pro{iriti do rasisti~kog puriz-ma i ‘igosanja manjina« (327). Toga bimorali biti svjesni oni koji u Hrvatskojpodupiru purizam. I njima bi moralo bitipoznato da »puristi~ki stavovi znaju bitiotvoreno rasisti~ki ili ksenofobi~ni«, kao{to bi im moralo biti poznato da purizamnije znanost, nego »je jezi~ni purizam oru-|e koje slu‘i rasisti~koj i nacionalisti~kojideologiji« (328).

SNJE@ANA KORDI]

Muka srpsko–hrvatskoga poGreenbergu

Robert D. Greenberg: Jezik iidentitet na Balkanu, raspad

srpsko–hrvatskoga. Prevela AnitaPeti — Stanti}, Srednja Europa,

Zagreb, 2005.

Ameri~ki slavist Robert Greenberg — kojiu {ali ka‘e da je profitirao od raspadaJugoslavije, jer ima u svojoj akademskojbiografiji sad umjesto jednog tri, a uskoromo‘da i ~etiri nova strana jezika — napi-sao je novu knjigu.

Radi se o knjizi Jezik i identitet naBalkanu, s podnaslovom Raspad srpsko–hrvatskoga, koju je pro{le godine objavilaugledna izdava~ka ku}a Oxford UniversityPress u Americi, a sada je izi{la u prijevo-du na hrvatskomu jeziku uz potporu Mi-nistarstva kulture Republike Hrvatske ifondacije Central and East European BookProject Amsterdam, Nizozemska.

Knjiga govori o onome {to se dogodiloi {to se doga|a s aktualnim polo‘ajemhrvatskoga, srpskog, bosanskog i crnogor-skog jezika, odnosno o tome kako je upra-vo jezik bio va‘na odrednica u nastankunacionalnih identiteta na Balkanu. (PremaWebsterovoj definiciji, balkanizirati zna~irazbiti na male neprijateljske politi~ke di-jelove poput Balkana nakon Prvoga svjet-skog rata.)

Rije~ je o babilonskoj pomutnji jezikau vi{enacionalnoj dr‘avnoj tvorevini kojase dogodila po~etkom devedesetih godinapro{loga stolje}a prilikom obru{avanja to-talitarnog sustava i vi{enacionalne zajedni-ce. Tih su godina na slavenskom jugu ni-kle nove nacionalne postkomunisti~ke dr-‘ave i novi jezici.

216

U prvi mah ameri~ki jezikoslovac htioje napisati doktorsku disertaciju, a tema jebila slavisti~ka, teorijsko–lingvisti~ka, o hr-vatsko–srpskim apelativnim oblicima. Bu-du}i da su do{li novi balkanski ratovi,napisao je sasvim drugu knjigu koja sebavi vi{e politikom i socijalnom lingvisti-kom, negoli teorijsko–lingvisti~kom tema-tikom.

Knjiga se temelji na novijoj gra|i, kaoi na autorovoj suradnji s nizom istaknutihju‘noslavenskih filologa, uglavnom iz Srbi-je, a manjim dijelom iz drugih biv{ih jugo-slavenskih republika, koje je posje}ivao sa-mo kao izletnik.

U sadr‘aju je novija povijest srpskogai hrvatskoga jezika, iz koje slijede raspraveo novonastalim jezicima. U sredi{tu je is-tra‘ivanja zamr{ena jezi~na situacija u Bo-sni i Hercegovini, {to je i razumljivo sobzirom na njezin vi{enacionalni sastav ivjerske podjele izme|u kr{}ana i muslima-na, pa opet razlike izme|u dvaju kr{}an-skih odvijutaka, katolika i pravoslavaca.Prema Greenbergu, lingvisti~ke su podjeleposljedica »lingvisti~kog nacionalizma«. Ri-je~ju, pojavljivanje ~etriju jezika nasljed-nika »zajedni~kog« jezika (kojeg nije nibilo) govori o tome da je ra|anje jezika naBalkanu bilo neposredna posljedica eksplo-zivnih »nacionalisti~kih politika« u Hrvat-skoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i CrnojGori. Tu prema njemu neprirodnu pojavuuspore|uje hinduskim jezikom u Indiji iurduom u Pakistanu, kojoj su u na{imprilikama kumovali jezikoslovci i politi~ari.

U duhu zaka{njelog romantizmaGreenberg iz daleke Amerike vidi Hrvatei Srbe gotovo kao jedan narod s dva ra-zli~ita politi~ka imena. Isto tako za nj je ijezik kojim oni govore jedan jezik, kojiHrvati zovu hrvatskim, a Srbi srpskim.

Najve}a je mana knjige, gledano s hr-vatske strane, {to se autor ne referira nava‘niju literaturu, primjerice na radoveZlatka Vincea, Ljudevita Jonkea, Dalibora

Brozovi}a, Radovana Kati~i}a, Josipa Si-li}a, Ivu Pranjkovi}a, Marka Samard‘iju idr. Dodu{e, on slo‘enu problematiku po-vr{no vezuje i dokumentira za Be~ki iNovosadski dogovor, premda se ime novogujedinjenog knji‘evnog jezika nigdje ne na-lazi u Knji‘evnom dogovoru. U Novosad-skom dogovoru govori se o jednom jeziku,s dva izgovora i dva pisma. U tom kontek-stu, jezi~noj je federalizaciji svoj prilog dalaDeklaracija o nazivu i polo‘aju hrvatskogknji‘evnog jezika, koja je bila vjesnik Hr-vatskog prolje}a.

Pisac je dosta pozornosti posvetio hr-vatskim jezi~nim i pravopisnim pitanjima.

Pojavu hrvatskog jezi~nog purizmaGreenberg ve‘e za marionetsku dr‘avuNDH i za korijenski pravopis, koji je krat-ko vrijeme bio u uporabi u toj dr‘avnojtvorevini. U tom duhu osvr}u}i se na su-vremene jezi~ne i pravopisne prilike, pra-vopisce je podijelio na preskriptiviste (kon-zervativce) koji propisuju stanje u jeziku ina deskriptiviste (liberale) koji opisuju sta-nje u jeziku. Tako prvim pripadaju autoriHrvatskog pravopisa Babi}, Finka i Mogu{,a drugima pisci Pravopisa hrvatskoga jezi-ka Sili} i Ani}. Polemi~ke rasprave izme|upreskriptivista i deskriptivista bile su po-sebno vidljive u godinama nakon Tu|ma-nove smrti kada su se u Hrvatskoj pojaviladva suprotstavljena pravopisna priru~nika.Autori preskriptivnog pravopisa (Babi} idr.), ka‘e ameri~ki autor, usko su vezaniza HDZ i »nacionaliste« i sebe smatrajudr‘avotvornim, a pored ostalog propisujuu najnovijim izdanjima, koja su u stalnojzavadi sa starijim i Londoncem, pisanjene}u kao dvije odvojene rije~i ne }u (za-pli}u}i se nesvjesno u Vukove pau~ine, kojije tako|er nije~nu ~esticu ne s kratkimoblikom pomo}nog glagola htjeti pisao kaodvije rije~i). K tomu, pretjeruju u uporabiijekavskog refleksa staroslavenskog glasajata (strjelica, pogrje{ka) te novotvorenica,o‘ivljenica i zastarjelica.

217

[to se ti~e pak Srba u Hrvatskoj, jo{je Ljudevit Jonke ustvrdio da Srbi ijekavciu Hrvatskoj pripadaju »hrvatskom kultur-nom krugu«, dok je njegov srpski kolegaPavle Ivi}, ~iji je Greenberg u~enik, odba-cio takvu tvrdnju uzvra}aju}i da se morajupo{tivati jezi~na i kulturna prava hrvat-skih i bosanskih Srba. U vezi s tim su ikontraverze i frakcijske borbe u srpskomjeziku kao jednom jeziku s dvjema varijan-tama (ekavskom i ijekavskom) i dvamapismima (}irilicom i latinicom) te dvamapravopisima napisanim }irilicom. Rije~ je otrima skupinama: neovukovcima, ortodok-snim jezikoslovcima i onima koji zagovara-ju status quo. Sve to navodno govori otome da srpski jezik jo{ nije moderno stan-dardiziran.

Zamr{ene su prilike i u Crnoj Gorikoja ide prema osamostaljenju a na vidikuse zahuktava novi crnogorski jezik u ~ijistandard Greenberg sumnja. Na djelu su icrnogorski vukovci. Nejasna je jezi~napraksa Srba u Hrvatskoj (i Hrvata u Srbi-ji). Njihovo je legitimno pravo da te prije-pore rje{avaju vode}i se prvenstveno svo-jim interesima i u skladu s komunikacij-skim potrebama. Naravno, {to god da iza-beru i kako god da odlu~e, tu odluku trebapo{tivati.

Bosanski jezik, koji je svoje me|una-rodno priznanje do‘ivio u Deytonu, prili-kom potpisivanja mirovnog ugovora izme-|u Hrvata, Srba i Bo{njaka, sli~an je hr-vatskom i srpskom jeziku. Prvi pravopisbosanskog jezika Senahida Halilovi}a ob-javljen je samo godinu dana nakon Deyton-skog mirovnog sporazuma, a prva suvre-mena bosanska gramatika pojavila se petgodina nakon njega (Halilovi}, Jahi}, Pa-li}).

Akademik Dalibor Brozovi}, koji je isam ro|en u Bosni, osporavao je jezikubosansko ime, smatraju}i da je prikladnijinaziv bo{nja~ki jezik, jer je obi~ajno da seu ovom dijelu svijeta standardni jezici zovu

atributom po imenu naroda kojemu slu‘e,pa se tako ju‘noslavenski standardni jezicizovu slovenski, hrvatski, srpski, makedon-ski, bugarski, mo‘da i crnogorski. JedinoBo{njaci ‘ele svoj jezik zvati bosanskim.Nazivaju}i bo{nja~ki jezik bosanskim, su-gerira se da je bo{nja~ki jezik »ravnoprav-niji« od druga dva ravnopravna jezika.

Druk~iji pogled ima bosanskohercego-va~ki akademik Muhamed Filipovi}. Ondr‘i da su bosanski katolici i pravoslavci,koji su danas Srbi i Hrvati, sve do sredineXIX. stolje}a bili Bo{njaci pravoslavci i ka-tolici, a da su pod idejama koje su dolazileiz Srbije i Hrvatske po~eli uzimati do tadau Bosni nepoznato nacionalno ime Hrvatii Srbi. Nadalje, Filipovi} dodaje da ni MakDizdar nije bio hrvatski pisac kao {to niMe{a Selimovi} nije bio srpski. Me{a seizja{njavao kao Srbin zbog navodnog tero-ra koji je nad njim vr{io Cvijetin Mijatovi},a Mak je postao Hrvatom zbog tiskanjaknjiga i ve}e naklade. Sli~no su se izja{-njavali i drugi bosanskohercegova~ki pisci.Sna‘nu potporu bosanskomu jeziku dala jei Povelja o bosanskom jeziku, koju je pot-pisalo sedamdesetak intelektualaca u Sa-rajevu.

U kapitalnim djelima bosanskog jezi-ka, koja su nedavno objavljena primjetljivoje da se slovo h pi{e gdje mu je premapodrijetlu mjesto i u rije~ima u kojima jenaknadno uspostavljeno (kahfa, lahko idr.). Da{to, ako bi se bo{nja~ki jezik lahkoudaljavao od hrvatskoga i srpskog jezika iod svojih duhovnih i povijesnih ishodi{ta,koje pamti na ste}cima i starim pismeni-ma, sve bi se vi{e udaljavao od sebe i sli~iobi dalekim i nerazumljivim jezicima (tur-skom i arapskom jeziku). [to se ti~e nazivabosanskog jezika, sli~no su prigovarali iSrbi.

Jezi~nu situaciju koja sli~i trogrbnojdevi u BiH, autor smatra posebno slo-‘enom i zapetljanom s obzirom na to da jeRepublika Srpska u svom izvornom ustavu

218

srpski jezik proglasila slu‘benim, a u Fe-deraciji je u javnoj uporabi bosanski ihrvatski jezik. Naposljetku, jezik je za sva-kog u biv{oj Jugoslaviji pitanje: tko si ti?,pitanje identiteta. A jedno od najte‘ih pita-nja u Bosni obi~no je, svakodnevno pitanje:kojim jezikom govori{? Ono je zamjena zapitanje: kojem narodu pripada{?

Cijepanje jednog jezika, ma kako bo-gat razlikama unutar sebe bio, na ~etirinova jezika u samo jednom desetlje}u, bezpresedana je u svjetskoj lingvisti~koj teorijii praksi, tvrdi Greenberg.

Na kraju {to re}i o jeziku R. Green-berga? Dobro govori hrvatski, srpski, bo-sanski (i crnogorski), a najbolje srpsko-hrvatski. Najve}a je mana knjige {to autorpromatra ju‘noslavenske jezike kao vari-jante jednog istog jezika koji se stalno iz-me|u sebe sva|aju i me|usobno mrze kaoi njihovi govornici koji su do ju~er ratovali.Prema njemu na Balkanu (~it. u biv{ojJugoslaviji) u zavadi su jezici i narodi,jezikoslovci i politi~ari, vjere i ideologije.

Dodu{e, svi suvremeni jezici iznikli suiz razli~itih {tokavskih narje~ja, slikovitore~eno iz balkanskog blata, pritom se sa-mostalno oblikovali i u knji‘evnosti, kul-turi, znanosti, politici, vjeri, obi~ajima itome sli~no; a sve to ~ini nacionalni iden-titet, kojemu je jezik samo jedan od ozna-ka.

Bez obzira na kontraverze, politi~ke ilingvisti~ke naravi, faktografske neto~nostii istra‘iva~ke povr{nosti, dakako i znan-stvene upitanosti, knjiga o jeziku i identi-tetu ~ita se sa zanimanjem i pa‘njom ulai~kim i stru~nim jezikoslovnim krugovi-ma, ne samo u Hrvatskoj nego i {ire udrugim novonastalim ju‘noslavenskim dr-‘avama. Da{to, ona otvara i nove protur-je~nosti i o jeziku i o identitetu.

Bo‘e dragi, na kojem }e{ jeziku zov-nuti profesora Greenberga kada do|e predtvoje lice?!

JOSIP DANOLI]

Bjelina papira i crnilo rije~i

Nives Opa~i}: Iza rije~i. Prtinom icijelcem. Matica hrvatska, Zagreb,

2005.

Knjiga Nives Opa~i}, Iza rije~i zbirka jetekstova koje je ova dugogodi{nja sveu~i-li{na nastavnica objavljivala u svojoj hva-ljenoj kolumni na stranicama »Vijenca«.Pomalo zagonetan podnaslov knjige Prti-nom i cijelcem zapravo otkriva njen stil inarav: rije~ je o duhovitom, informativ-nom, stru~nom i provokativnom {tivu kojepovezuje ~esto naizgled udaljene »pametnei knji{ke stvari« sa svakodnevnim, opip-ljivim pojavnostima. Ple{u}i izme|u te dvi-je polutke, zaboravljenog rje~ni~kog blaga(i ‘ivotnih praksi koje su s njim zapretane)i rastu}ih suvremenih dru{tveno–lingvisti-~kih fenomena, autorica nas s jedne straneupozorava i na samorazumljive i na nepro-ni~ne aspekte jezi~nog opho|enja, dok dru-ge strane lako razotkriva bombasti~ne isenzacionalisti~ke jezi~ne manipulacije ti-ska, televizije ili politi~ara. Kako sama ka-‘e, obja{njavaju}i intrigu podnaslova, po-nekad je i{la utabanim stazama, prtinamakoje su drugi prokr~ili (knjigama, iskustvi-ma, rje~nicima), no ~esto se u tom hodanju(hodo~a{}enju) na{la i »na ~istini, predcijelcem«. Tada je trebalo umije}a, intuicijei dovitljivosti da se prona|e daljnji put ilipo{tovanja prema svetosti jezika (‘ivota,znanja) da se zastane pred njegovom bjeli-nom i svjetlo{}u.

^esto je formalno ograni~enje krat-ko}om kolumnisti~kog prostora gu{ilo ru-kavce teksta–potrage koji su dozivali dalj-nje istra‘ivanje. No, unato~ tome, upravoje ovakva kratka forma pridonijela dina-mi~nosti teksta. Birala je pritom teme kojesu se lako dale nizati u neke {ire skupine

219

(nazivi za hranu, pi}e... mjesta konzuma-cije i susreta, obi~aji, lokalizmi... pa{ike,majendah, {priherica... kredenc, bar i buf-fet). Tako su nastajali mali albumi socio-lingvisti~kih analiza koje su, zahvaljuju}iautori~inoj izuzetnoj erudiciji i humoru,spojile i geografske i knji‘evne, glazbene,zoolo{ke, kulinarske, povijesne i etnolo{keinterese. Po~etak putovanja naj~e{}e jeodabrana rije~ ili rije~ koja odabere auto-ricu, zaustavljaju}i njenu pa‘nju i usmje-ravaju}i je prema »poznatim prtinama«rje~nika i leksikona, otvaraju}i mogu}nostipovijesno jezi~ne interpretacije leksema.Pri tom, usuprot kroni~noj neljubljenostiovog predmeta na jezi~nim studijima, Ni-ves Opa~i} pokazuje kako »kopanje po rje~-nicima« i istra‘ivanje povijesnih jezi~nihmijena mo‘e predstavljati pravu avanturu:»Otputi{ se, a ne zna{ dokle }e{ dospjeti.Prepusti{ se s punim povjerenjem svojimvodi~ima. A oni te vode k svojim dalekimro|acima na jugu i na sjeveru, na istoku ina zapadu. Nema tu nikakvih politi~kih,geostrate{kih ni interesnih podjela. Rije~i— i ono u rije~i dublje od rije~i — ‘ive usavr{enu skladu i miru.« Njena potraga, uskladu s »geostrate{kim podru~jem« vodinaj~e{}e u njema~ki, francuski, talijanski ilatinski, ali i u ~e{ki, turski, perzijski, sta-roslavenski i indoeuropski. Toponimi kojise ponavljaju i permutiraju, jednako kao iosnovice op}ih imenica, otvaraju jednudruk~iju sliku na me|usobnu kulturnusrodnost sa svim susjedima ove na{e ante-muralechristianis zemljice. No, nisu njenaputovanja samo rje~ni~ke naravi: hibridnanarav tekstova omogu}ila je i izvje{taje spravih putovanja: na europski Sjever i Jug,Istok i Zapad, na hrvatsku obalu i nakopno. Britkost i svje‘ina njenog pismau~inila su da te razli~ite jezi~ne, kulturnei druge informacije ne zatrpaju ovako maletekstove, a da ipak otkriju cijelu paletuvrijednosti i obrazovanja jednoga gra|an-skog habitusa, u najboljem starinskomsmislu rije~i. Teolo{ke, muzi~ke, slikarske,knji‘evne, povijesne, kazali{ne, botani~ke,

gastronomske i druge reference, obojenesu ponekad nostalgi~nim tonovima sje}a-nja na vlastito odrastanje i {kolovanje i,naro~ito kad ih me|usobno spaja, gorkimprimjedbama na suvremene devijacije uodgoju, obrazovanju i javnom opho|enju.Ovime se sve napisano/pro‘ivljeno u jed-nom pomalo rezigniraju}em, ali zapravoo{tro anga‘iranom tonu suprotstavlja na-letu devijacije i devastacije svega {to sepodrazumijeva(lo) pod dobrim odgojem uskladu s vrijednostima gra|anskog dru-{tva. Tako suprotstavlja sliku nekada{njeg»zabranjenog« Bo‘i}a koji se svejedno sla-vio s velikom pa‘njom, okupljaju}i ~itavuobitelj: »a nave~er kod ku}e tamnoplavabar{unasta haljina, tvrdi bijeli u{krobljeniovratnik, bijele ~arape, niske lakaste polu-cipele, mama u crnoj haljini s bro{em (...)tata u odijelu i bijeloj ko{ulji sa zlatnimman{etama (...), dida u odijelu i prsluku sasrebrnim d‘epnim satom na lancu, tete ibaka vile ~arobnice...« i dana{nju konzu-mersku preobrazbu obiteljskog blagdana ushopping–Bo‘i} ~iji je adekvatan amblemnovokomponirani djed Bo‘i}njak.

Dovitljivo i duhovito spajaju}i hetero-gena podru~ja, humanisti~ka, dru{tvena iprirodoslovna, Nives Opa~i} ovom svojomknjigom pokazuje koliko je jezik zapravodru{tveno obilje‘en medij i kako nemaneutralnih izraza ni rije~i. Ona nam jeovdje predstavila svoj prirodan interes za»prtinu i cijelac« rije~i, rje~nika i lingvi-sti~kih i drugih putovanja. @anrovski, ut-kala je pone{to i od putopisa, eseja, ispovi-jesti i pisama koja su, ne slu~ajno, na{lasvoje adresate u naj{irem broju ~itatelja.^ak i ako niste lektor po du‘nosti, nizaljubljenik u rije~i iz »unutarnje nu‘de«,ova knjiga }e Vas taknuti ili barem usput»okrznuti«: samo se kod nje u istom ~lan-ku mo‘e spojiti tema kraja stolje}a, neka-da{njih zagreba~kih frajera, [egrta Hla-pi}a, ciklus pjesama Gustava Mahlera iizraz pravde po kojem »svaka rit do|e na{ekret«.

MARINA PROTRKA

220

hrvatskodrustvopisaca.hr · 2018. 10. 26. · knji@evna republika, ~asopis za kn‘evnij ost...

Documents