gradnja širokobriješke bazilike 1905. – 2005. · pdf filesanski...

91

Širokom BrijeguSto godina nove crkve na

GRADNJA ŠIROKOBRIJEŠKE BAZILIKE

1905. – 2005.

Nikić, A.Sažetak: Autor obrađuje gradnju bazilike/crkve na Širokom Brijegu: razvoj plana, gradnju, majstore, dobrotvore i prikupljanje milodara. Govori i o upornom odbijanju Zemaljske Vla-de ne samo da pomogne gradnju nego i dodjelu zajma za nastavak i dovršenje.Usprkos prevelikim teškoćama bazilika je 1910. pokrivena ponajvećma zaslugama herce-govačkoga puka i franjevaca koji su se desetljećima pripremali da izvrše zavjet Provincije i sagrade velebnu crkvu, i ne sluteći da će ona postati počivalištem fratara-mučenika koje su partizani in odium fi dei 1945. godine ubili a crkvu pokušali srušiti.Širokobriješka bazilika svojim izgledom i sadržajem zahvaća u dubine srca i duše i nalazi snažne rezonancije u praktičnom životu. Ona je odraz i izraz duhovnog života i volje za opstankom katolika Hrvata u Hercegovini u prošlosti kao i nadahnuće za budućnost. Po-kušaj njezina rušenja bio je napad na duhovno vrelo iz kojeg je ona potekla – nasrtaj na život i vjeru puka i franjevaca, kao i na sve vrijednosti, duhovne i svjetovne, koje su u njoj odnjegovane.

Ključne riječi: Široki Brijeg, fra Didak Buntić, bazilika/crkva, gradnja, graditelj, franjevci, potpomagači.

Podatci o autoru: prof. dr. sc. Nikić, A.[ndrija], Fakultet fi lozofsko-humanističkih zna-nosti Sveučilišta u Mostaru, Matice hrvatske bb, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, [email protected]

fra Andrija Nikić

92 POVIJEST

THE CONSTRUCTION OF THE BASILICA

IN ŠIROKI BRIJEG

1905 - 2005

Nikić, A.

Abstract: The author elaborates the construction of the basilica / church in Široki Brijeg: the project development, construction, skilled workmen, benefactors and collection of donations. He also speaks about the persistent refusing of the State Government not only to help its construction but also to grant a loan for its continuation and completion.In spite of very big diffi culties, the basilica was roofed in 1910, mostly owing to Herzego-vinian people and the Franciscans who had prepared themselves for decades to carry out the promise of the Province and build up a magnifi cent church, never feeling that it was to become the resting place of friars-martyrs that partisans killed in odium fi dei in 1945, and tried to destroy the church.By its appearance and contents, the basilica of Široki Brijeg reaches deep inside hearts and souls and fi nds strong resonances in the practical life. It is the refl ection and expression of the spiritual life and will for survival of the Croat Catholics in Herzegovina in the past, as well as inspiration for the future. An attempt of its destruction would be the attack against the spiritual source from which it came – the attack against life and religion of people and Franciscans, as well as against all values, spiritual and secular, which were raised in it.

Key words: Široki Brijeg, fra Didak Buntić, basilica, church, construction, constructor, Fran-ciscans, supporters.

Author’s data: Prof. Ph. D. Nikić, A.[ndrija], Faculty of Philosophics and Humanities University of Mostar, Matice hrvatske bb, 88000 Mostar, Bosnia and Herzegovina, [email protected]

93


Proslov Monumentalnu crkvu na Širokom Bri-jegu, u literaturi češće spominjanu kao baziliku, hvale je vrijedno pobliže pred-staviti domaćoj i široj javnosti. Ponaj-prije ona je odraz štovanja bl. Djevice Marije među franjevcima.1 Uzvišenu teologiju o Mariji sv. je Franjo pretvo-rio u jednostavnu molitvu i prema njoj izlio slapove svoga srca. Slično sv. Fra-nji i hercegovački su franjevci bili po-božni prema Mariji te su podizali cr-kve, kapelice i oltare njoj na čast. Jedna od tih drevnih kapelica, prema izvješću biskupa fra Marijana Lišnjića, postoja-la je god. 1671. tik uz Mostarsko jezero – negdje na području Donjega Graca, točnije pokraj vrela Orovnik.2 To sve-tište je prethodnica i temelj današnjem Gospinu svetištu na Širokom Brijegu. Naglašenu pobožnost hercegovačkih franjevaca prema Majci Božjoj u proš-losti zapazio je i mladi fra Didak Bun-tić te je u širokobriješku baziliku ut-kao drevna svetišta i teologiju o Gospi predstavio je velebnim zdanjem. Pobri-nuo se da se Gospa, koliko je moguće

1 Spisi svetoga Franje i svete Klare, Mostar -Zagreb, 2003., str. 109. Usp. Fonti frances-cane. Scritti e biografi e di san Francesco d’Assisi…Assisi, 1978.

2 Biskup fra Marijan Lišnjić bio je kod te kape-lice 1671. Arhiv Propagande u Rimu, SOCG, god. 1671. U prošlom stoljeću dobila je da-našnji izgled.

ljepše, predstavi i na vitrajima. U tom poslu uvelike mu je pomogao Izidor Kršnjavi.3

Širokobriješka bazilika posvećeno je mjesto i po još jednoj nakani svoga gra-ditelja. Zidao ju je u počast preko stoti-nu franjevačkih i više tisuća katoličkih mučenika i svetih ljudi iz višestoljetne turske vladavine.4 Tako fra Petar Bakula još 1862. godine ističe: “Broj mučenika ubijenih od Turaka, najprije u Bosni a zatim u Hercegovini tako je velik, da bi nam trebao registar samoga Boga, koji ih je okrunio, da saznamo za sve. Dok oni koje mi znamo sačinjavaju najma-nji dio ubijenih na tisuće barbarskih načina za svetu vjeru.”5

3 Kršnjavi, Izidor (1845-1927), povjesničar umjetnosti i slikar. Potaknuo osnivanje Društva umjetnosti, Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Kao predstoj-nik odjela za bogoštovlje i nastavu (1891-96) zaslužan za obnovu spomenika, izgradnju škola i modernizaciju školstva u Hrvatskoj, u: Hrvatski Opći Leksikon, LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1996. Fra Didakova pisma upućena dr. Isi Kršnjavom sačuvana su u: Državni Arhiv Hrvatske, Ostavština dr. Ise Kršnjavija. Objelodanjena su u: Nikić, A., Fra Didak Buntić hrvatski i crkveni velikan, Mostar, 2004., 211-250.

4 Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe – Mrtvoslovnik herc. fratara, Mostar, 2004., str. 602.-603. Fra Petar Bakula svjedoči: A da saznamo broj mučenika, bila bi nam potreb-na Knjiga samoga Boga koji ih je proslavio.

5 Nikić, A., Hercegovački franjevački mučenici 1524.-1945., Mostar, 1992., str. 40.

fra Andrija Nikić

94 POVIJEST

Bazilika je posvećeno mjesto i kao Marijino svetište i po moćima fra-njevačkih mučenika iz doba Drugoga svjetskog rata. Ona je mističan sakralni prostor, veličanstven spomenik i povi-jesna memorija. Podignuta na mjestu zbivanja - in situ - izrasla iz svog okru-ženja, dakle s regionalnim značajkama vjernika, okoliša i povijesti. Fra Didak ju je zamislio kao građevinu velike ar-hitektonske vrijednosti i kao sintezu postojanosti karakternog katolika her-cegovačkoga kamenjara. Sagrađena je u romanskom stilu, s dva snažna zvonika. Sva je isklesana od pravilno formatizi-rana kamena.

Samim pristupom gradnji fra Didak je učinio zaokret. Dotadašnje crkve, naime, odreda su bile skromne i nepri-mjerene građevine u svakom pogledu, a fra Didak se odlučio za izvrsnost, simboliku, ljepotu i monumentalnost.6 Stoga njegova crkva/bazilika ima ne samo povijesno nego i iznimno memo-rijalno i simboličko značenje.7

6 Usp. Nikić, A., Hercegovački franjevački mu-čenici 1524.-1945., Mostar, 1996. i Isti, Širo-kobriješka bazilika – majka mučenika 1905., 1945. -2005, Mostar, 2005.

7 U tom smislu često sam susreo podatak da je širokobriješka bazilika/crkva najveće fra Didakovo djelo.

1. Crkve u stariniNajstarija dosad poznata crkvena gra-đevina u širokobriješkom kraju podi-gnuta je u 5. ili 6. stoljeću u Mokrom.8 Bazilika je, čini se, bila u uporabi i nakon doseljenja Hrvata, pa i u doba Konstantina VII. Porfi rogeneta.9 Bila je bogato ukrašena.10 Poviše crkve nalazio se utvrđeni grad, možda onaj što ga car Konstantin u svom djelu O upravljanju Carstvom sredinom X. stoljeća navodi pod imenom Mokriskik.11 U kasnijem srednjem vijeku ovaj se kraj naziva Bla-to, što je prvi put zabilježeno u Darov-nici kralja Ostoje braći Radivojevićima god. 1408.12 Na tom području živjelo je brojno kršćansko pučanstvo i podiglo je mnoge crkve. Padom Blagaja pod tur-

8 Usp. Sergejevski, D., Bazilika u Mokrom, Glasnik Zemaljskog Muzeja, 15-16/1960.-61., NS., str. 211.-228. Basler, Đ., Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH, Sarajevo, 1972., str. 100.-104.

9 Sergejevski, D., Bazilika..., cit. dj., str. 226. Petrić, Mario, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, 24.-25/1970., str. 11.

10 Basler, Đ., Arihtektura ..., cit. dj., str. 103.-104.

11 Rački, F., Documenta historiae chroaticae periodum antiquum illustrantia, Zagrabiae, 1877., str. 407. Skok, Petar, “Konstantinov to Mokriskik”. Jugoslavenski istorijski časopis, 3./1937., sv. 1.-4., 97, 104.

12 Sergejevski, D., Bazilika..., cit. dj., str. 226. Pe-trić, Mario, Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini, Gla-snik Zemaljskog muzeja, 24.-25/1970., str. 11.

95


fra Andrija Nikić

Zemljovid preuzet iz: Širokobriješka bazilika – majka mučenika…, str. 31.

96 POVIJEST

sku upravu god. 1466. i Blato je uključe-no u Mostarsku župu (nahiju) - sve do druge polovine XVI. st. kad se izdvaja u posebnu župu Blato. Kao takvo ostaje u okviru mostarskog kadiluka.13

Sudbina katolika u širokobriješkoj pokrajini gotovo od sredine 13. stoljeća do danas povezana je uz franjevce. Oni su najprije iz samostana u Mo staru, koji je porušen 1563., zatim iz Zaostro-ga do god. 1700. te iz Kreševa do 1843. pastorizirali katolike i konačno stvorili čvrstu odluku da će na Širokom Brijegu “obnoviti” crkvu i samostan.14

Kršćanska srednjovjekovna zdanja Turci su koncem 15. i početkom 16. st. pretvorili u arhiv pod zemljom. Čini se da je najviše crkava bilo posvećeno Gospi. Malobrojni sačuvani dokumenti pokazuju činjenicu rastućega marijan-skoga kulta u srednjem vijeku u današ-njoj Hercegovini kao i u Bosni.

Prije turske okupacije franjevci su u Hercegovini imali najmanje šest, a moguće i osam samostana te preko 155 crkava.15 Nakon turske okupacije i šire-

13 Usp. Klaić, V., Poviest Bosne do propasti kra-ljevstva, Zagreb, 1882. i Šabanović, H., Bo-sanski pašaluk, Sarajevo, 1959.

14 Usp. Nikić, A., Počeci Hercegovačke franje-vačke kustodije, Rim, 1971., (doktorska diser-tacija u rukopisu), str. 52.-73.

15 Usp. Nikić, A., Kratka povijest Bosne i Her-cegovine do 1918., Mostar, 2002., str. 128.-158. U istočnoj Hercegovini bilo je 45 crkava. (158.-164.).

nja islama s mačem u ruci, kako zapi-sa suvremenik Enea Silvio Piccilomini (papa Pio II.), slijedilo je “oskvrnjivanje žena i djevojaka, razaranje crkava i zlo-stavljanje redovnika… Turci su divljali – nastavlja isti Papa – po čitavoj Bosni, dospjeli su do svakoga kutića i ništa nisu ostavili netaknuto”.16 Uz to uslije-

dilo je mučenje i prisilna islamizacija preživjelih kršćana.17 Kršćanski se puk okupljao po zabitnim mjestima. Uspr-kos sili poturica i Turaka neka su se svetišta kao okupljališta održala. Staro svetište Orovnik u Donjem Gracu uvrh Mostarskoga blata god. 1671. spominje biskup fra Marija Lišnjić.18 Ono je bez

16 Usp. Džaja, S. M., Konfesionalnost i nacio-nalnost BiH. Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., Mostar, 1999., str. 262.-263.

17 Usp. Nikić, A., Događajnica Bosne i Herce-govine od 614. do 1918., Mostar, 2003., str. 139.- 522. Posebice upozoravam na Sintezu turskih zuluma 1815. (str. 404.-440.).

18 Arhiv Propagande (Rim), Scrittture Origina-li riferite nelle Congregazioni Generali, 1671.

Kapelica na Orovniku, srpanj 2006.

97


ikakve sumnje preteča današnjeg širo-kobriješkog Gospina svetišta.

O potrebi gradnje crkve u Hercegovi-ni prvi su pisali fra Anđeo Kraljević, fra Ilija Skoko i fra Ilija Vidošević u pismu što su ga sastavili na Posušju 27. travnja 1842. i poslali biskupu fra Rafi Barišiću.19 Zatim, nakon što su franjevci rodom iz Hercegovine – njih devetorica, osobno i uime drugih nepotpisanih franjevaca – uvidjeli da iskrsavaju teškoće glede gradnje samostana u Hercegovini, oni s Posušja 8. srpnja 1843. pišu podulje pismo Kongregaciji za raširenje vjere u Rim u kojem iznose razloge u prilog gradnje samostana i crkve u Hercego-vini.20 Poslije svoga odlaska iz Kreševa i dolaska u Hercegovinu fra Anđeo Kra-ljević je upoznao i Arsenija Popovića sa stanjem u Bosni i planovima franje-vaca rodom iz Hercegovine da sagrade samostan i crkvu.21 Tako spomenuti Popović piše Propagandi iz Imotskog o naklonosti hercegovačkog vezira Ali-

f. Drevna kapelica s kipićem obnovljena je početkom 20. stoljeća. Nalazi se nad izvo-rom bistre i pitke vode. Oko nje puk se u ve-likom broju okuplja u nedjelju nakon Velike Gospe, što također upućuje na vezu sa sveti-štem na Š. Brijegu.

19 Arhiv Biskupijskog ordinarijata, br. 9./1942. Uz crkvu oni naglašavaju i gradnju, odnosno obnovu jednog samostana.

20 Arhiv P., Acta Capitularia, sv. 1., str. 3.-4.21 Arhiv Propagande (u Rimu), Scrittture rife-

rite nei Congressi, Bosnia, sv. 12., ff . 304r-305v.

paše Rizvanbegovića prema franjevci-ma, koji im je pružio pomoć i zaštitu, a na sličan način Popović ističe i vezirovu naklonost prema biskupu fra Rafi Bari-šiću.22 Popović je, dapače, poslao pismo što su ga hercegovački franjevci napisa-li na Posušju 13. srpnja 1843. u kojemu pišu da im je hercegovački vezir obećao podržati plan o gradnji redovničkog prebivališta ili samostana u granicama njegova pašaluka, tj. u Hercegovini.23

Drugi posrednik bila je Apostolska nuncijatura u Beču. Njoj su se franjevci obratili 8. srpnja 1843. s Posušja i izložili svoje stanje, iznijeli plan: da biskup fra Rafo Barišić dođe u Hercegovinu i toplo su zamolili Nuncija da preporuči nji-hovu potrebu za gradnjom samostana i crkve.24 Nuncij je proslijedio njihovu zamolbu Propagandi u Rim i napisao, između ostalog: “A ja sam nestrpljiv da doznam kakvo je zapravo Vaše mišlje-nje o tom prijedlogu, jer bez tog zna-nja ne bih se mogao odlučiti za kakav korak.”25

Malo kasnije franjevci izvješćuju Propagandu da u Hercegovini živi jed-

22 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 312v.

23 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 312rv.

24 Arhiv Vatikanski (Archivum Secretum Vati-canum), Nunziatura di Vienna, sv. 281 P, ff . 27r-28v.

25 Arhiv Vat. (Archivum Secretum Vaticanum), Nunziatura di Vienna, sv. 281 P, f. 312v.

fra Andrija Nikić

98 POVIJEST

na trećina katolika Apostolskog vikari-jata i dodaju da je vezir Ali-paša udovo-ljio njihovim molbama i da će odmah pisati Visokoj Porti u Carigrad da bi izdala javni dekret, pučki zvan ferman, po kojemu bi franjevci mogli podići sa-mostan koji bi služio i za odgoj redov-ničke mladeži. Uz to franjevci vele da je narod “ove nesretne misije bio odan i privržen franjevcima”, ali još više svome biskupu ili apostolskom vikaru, i ima više povjerenja u njega nego u stotinu drugih redovnika.26

Propaganda je 16. kolovoza 1843. proslijedila pismo franjevačkom ge-neralu tražeći mišljenje kako bi mo-gla odgovoriti nunciju u Beču, koji se interesirao saznati što prije mišljenje Propagande o toj stvari.27 Već sutradan, 17. kolovoza, tajnik Propagande obavi-jestio je nuncija o tijeku koresponden-cije i, uz ostalo, zamolio posredovanje Bečke Vlade preko svog predstavnika u Carigradu kod Visoke Porte da se dobi-je ferman za dolazak biskupa fra Rafe Barišića u Hercegovinu. Rečeno mu je da će mu se o želji hercegovačkih fra-njevaca javiti čim dobiju mišljenje fra-njevačkoga generala.28 Iako se general

26 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 331r-332r. Slična je sadržaja i pismo fra Anđe-la Kraljevića od 10. srpnja 1843., f. 306r-308r.

27 Arhiv Pro., Lettere e decreti, sv. 330., 739v-740r.

28 Arhiv Pro., Lettere e decreti, sv. 330., 677r-

nije složio sa željom hercegovačkih fra-njevaca,29 ipak je nuncij iz Beča javio fra Nikoli Kordiću na Čerigaj da “će pratiti vaše očinstvo i sve vaše… Ostanite pri toj svetoj odluci čekajući ustrpljivo do-kle Božja providnost skloni protivnu braću. Međutim budite stalni, da neću ništa propustiti, da sudbina te nesretne pokrajine krene na bolje…”30

Nakon učestale korespondencije iz-među pojedinih hercegovačkih franje-vaca s biskupom fra Rafom Barišićem, s jedne, i fra Rafe Barišića s Propagan-dom, s druge strane, biskupu je Bariši-ću preporučeno da ode u Hercegovinu. Iz Hercegovine biskup preporučuje želju franjevaca da sagrade samostan i crkvu u svojoj rodnoj pokrajini.31 On već 26. rujna 1843. potvrđuje istinitost razloga za gradnju samostana i crkve, i dodaje: “Uz to njihovim molbama ja nadodajem svoje: budući mi je poznato da će taj novi samostan služiti za veli-ki poticaj na pobožnost onih katolika i

679r. i Arhiv Vat. (Archivum Secretum Va-ticanum), Nunziatura di Vienna, sv. 281 P, f. 274r.

29 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 340r-341r.

30 Usp. Glavaš, R., Spomenica pe deset godiš-njice Hercegovačke franjevačke redodržave, Mostar, 1897. , str. 38.-39.

31 Usp. Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu – počeci Hercegovačke franjevačke zajednice, Kačić, sv. 13./1981.., str. 191.- 198.

99


najbolji odgoj nižeg klera, ako se za to providi na vrijeme.”32 U drugom pismu isti biskup samilosno upozorava Propa-gandu da bi hercegovačkim franjevcima “na tolike njihove molbe bila potrebna dva retka utjehe”.33

Konačno je franjevcima ipak uspjelo dobiti iz Rima dekret kojim se dopušta gradnja crkve i samostana, datiran 6. ve-ljače 1844.,34 zatim ferman iz Carigrada, pisan između 13. i 20. listopada slijede-će godine,35 bujruntiju, s nadnevkom 5. siječnja 1846. Ali-paše Rizvanbegovića36 i muraselu kadije Muhameda Emina, iz-danu u Mostaru 13. siječnja 1846.37 I tako je 23. srpnja 1846., u nazočnosti gotovo svih fratara koji su bili u Hercegovini i mnoštva naroda, biskup fra Rafo Barišić postavio i posvetio “prvi temeljni kamen nove samostanske crkve posvećene Uzne-senju bl. Djevice Marije” i Franjevačkom samostanu Široki Brijeg. Sljedeće godi-ne, vjerojatno odmah nakon naredbe biskupa Barišića da sva župa do sada zvana Blatska ili Čerigajska spada na duhovnu službu samostana na Širokom

32 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 367r.

33 Arhiv Pro. (u Rimu), SC, Bosnia, sv. 12., ff . 367r. Pismo je datirano 27. rujna 1843., f. 371r-372r.

34 Arhiv Pro., Lettere e decreti, sv. 331., f. 125rv35 Usp. Nikić, A., Gradnja crkve i samostana

na Širokom Brijegu…, str. 210.- 214.36 Arhiv P., Acta Turcarum, br. 950. 37 Arhiv P., Acta Turcarum, br. 740.

Brijegu, sjedište župe prelazi na Široki Brijeg, a zatim se godine 1848. i redovni-ci useljavaju u napola dogotovljen samo-stan.38 Franjevci su željeli da crkva bude simbol njihove životne povezanosti s pukom i da odgovara potrebama vjerni-ka i franjevačke zajednice, no u fermanu su joj bile određene mjere od kojih se ni za nokat nije smjelo odstupiti. Dugačka svega 11,83 m, s dodatkom prezbiterija od 4,80 m, a široka 7,90 m bila je zaista malena, nedovoljna za polovinu svijeta koji dolazi.39 Čim su katolici u Hercego-vini dobili više slobode, franjevci su pla-nirali gradnju veće crkve.

1.1. Odluka o gradnji nove crkveFranjevcisu veličinom samostana bili zadovoljni, ali ne i veličinom crkve koja je strogo određena fermanom. Bila je malena i s vremenom je sve manje za-dovoljavala potrebe puka i redovničke zajednice. Franjevci, koji su širili među pukom istinu o uznesenja bl. Djevice

38 Opširnije o navedenom usp. Nikić, A., Poče-ci Hercegovačke franjevačke provinciji, Kršni zavičaj, br. 6 (1973.), str. 17.-24.; Isti, Ferman za gradnju crkve i samostana na Širokom Brigu, Kršni zavičaj, br. 7.

(1974.), str. 29.-40. i Isti, Gradnja crkve i sa-mostana na Širokom Brijegu, Kršni zavičaj, br. 8. (1975.), str. 35.-48.

39 Bakula, P., Schematismus... Spalati 1867. U prijevodu: Hercegovina prije sto godina, Mostar, 1970., str. 52.

fra Andrija Nikić

100 POVIJEST

Marije na nebo,40 posvetili su crkvicu upravo uznesenju Marijinu. I svoju ma-lobrojnu franjevačku zajednicu – Ku-stodiju stavili su god. 1852. pod okrilje uznesenja Marijina. Kasnije su odlučili, čim bude moguće, sagraditi dostojniju i prostraniju crkvu.41 Istom početkom 20. stoljeća za to su se stvorili kakvi-ta-kvi uvjeti i oni su se obratili Okružnoj oblasti u Mostaru tražeći odobrenje za gradnju.42 Dopustiti franjevcima grad-nju za vlastodršce je značilo pridobiti svu moralnu snagu kojom su oni ras-polagali, a franjevci su gradnjom cr-kava osiguravali bolju duhovnu skrb puka i napredak crkvenog života i stva-rali su uvjete za narodni preporod u Hercegovini.

1.1.1. Plan fra Mattea LorenzonijaPočetkom god. 1846. fra Filip Ćorić krenuo je po europskim zemljama sku-pljati milodare za franjevačku misiju u Hercegovini. Njega su kasnije slijedili i neki drugi franjevci. Prikupljenim mi-lodarima ubrzano je podizanje crkava, kapelica, samostana, župnih stanova i školskih zgrada. Po jedini “prosjaci” na-ilazili su i na velikodušnost pojedinaca,

40 Tu vjersku istinu Papa Pio XII. je stotinjak godina kasnije, točnije 1950., proglasio do-gmom.

41 Usp. Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu…, str. 215.- 224.

42 Arhiv P., Protokol, f. 43v.

posebno franjevačkih zajednica.43 Za-jednica franjevaca kapucina iz Italije, izgleda, procijenila je da bi se najbolje moglo pomoći franjevcima u Hercego-vini slanjem svoga člana arhitekta fra Mattea Lorenzonija, brata laika. Od god. 1863. do 1867. on je živio u Her-cegovini. Planirao je i izveo gradnju mostova na Lištici i Mladima. Radio je i druge objekte. Čim je došao, napra-vio je nacrt za novu crkvu na Širokom Brijegu. Zamislio ju je kao veliku cr-kvu u renesansnom stilu – s tri lađe i kupolom.44

1.1.2. Želja hercegovačkih franjevacaFranjevce je vukla želja da plan fra Ma-ttea Lorenzonija ostvare. Vanjske okol-nosti i siromaštvo, naprotiv, nije im dopustilo da se late posla. Tek kad je njihova kustodija proglašena provinci-jom god. 1892., oni su usmeno iznijeli provincijskoj upravi želju da se na Širo-kom Brijegu sagradi monumentalna cr-kva. Na zasjeda nju provincijske uprave

43 Arhiv P(provincije Hercegovačkih franjeva-ca u Mostaru), Nastanak Kustodije, sv. 2.-4., Spisi Kustodije, sv. l-12; Arhiv F(ranjevačkog reda u Rimu), Erzegovina, sv. l.-2., Arhiv Pro(pagande - danas Kongregacije za raši-renje vjere), Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 13-16. U navedenim fondovima nalaze se i dokumenti pojedinih “pros jaka” i izvještaji o skupljenim prilozima.

44 Betto, B., Matteo Lorenzoni: I’uomo e l’artista, Fede e arte, 11/1963., str. 394.-411.

101


19. listopada 1892. u Mostaru, na dnev-nom redu pod br. 9, na pitanje: Hoće li se spravljat material za crkvu Širokoga briega? – odgo voreno je: Neka se sprav-lja materijal al’ bez našeg troška.45 Tije-kom sljedećih desetak godina franjevci su se dva puta sastali na Širokom Bri-jegu i raspravljali o gradnji nove crkve. Je li se u tom razdoblju što uči nilo, nije poznato. Tek god. 1903. ponovno se vraća na dnevni red gradnja “zavjetne crkve”.46 Naime, 31. prosinca 1903. Star-ješinstvo Franjevačke provincije u Mo-staru piše zamolbu: Umoljava se okruž-na Oblast da izašalje jednoga Inžinira na Široki Brieg da učini nacrt za crkvu novu.47

1.1.3. Vladin plan nove crkvePočetkom god. 1904. Okružna oblast iz Mostara poslala je svog stručnjaka na Široki Brijeg da izvidi teren, sasluša potrebe franjevaca i napravi idejni plan. Posao je obavio ing. Škrobić.48 Na teme-

45 Arhiv P., Acta capitularia, sv. 2., f. 97rv i Spisi Provincije, sv. 2, f. 27rv.

46 Posebno vrijedan sastanak jest onaj prigo-dom pedesetgodišnjice po stavljanja temelj-nog kamena (1846.-1896.). Usp. Glavaš, R., Spomenica…, Mostar, 1897. str. 169.-222. Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28., f. 48r.

47 Arhiv P., Protokol, f. 43v.48 Izražavam zahvalnost osoblju Arhiva Herce-

govine u Mostaru na susretljivosti i pomoći prilikom traženja planova za crkvu, posebno dugujem zahvalnost direktoru Arhiva prof. Vladanu Saviću. Planovi se nalaze u Arhivu

lju tog idejnog plana ing. Maksimilijan Max David49 u ožujku 1904. napravio je plan koji je, po svoj prilici, Zemaljska Vlada iz Sarajeva poslala Starješinstvu Provincije u Mostar, a 3. svibnja iste go-dine provincijal fra Anđeo Nuić odnio ga na Široki Brijeg i sazvao samostanske diskrete te ih upitao: Da li i oni odobra-vaju izdati nam plan za novu crkvu od okružne oblasti u Mostaru, ili da dru-goga u Sarajevu gledamo. Jednoglasno potpisaše da pristaju za plan od Vlade nam izrađen.50

1.1.4. Dozvola za gradnjuStarješinstvo Provincije 9. lipnja 1904. izdalo je dozvolu za gradnju nove crkve kojoj je pravna podloga bila na vedeni pristanak samostanskih diskreta i gvar-dijana na plan od Vlade nam izrađen. Zato ovo starešinstvo uzimajući u obzir poteškoće - piše u dopisu - koje bi nam vlada stavljala kad bi smo čiji drugi plan uzeli, pristajemo i mi na vladin

Hercegovine u Mostaru, kut. 18.49 Max Maksimilijan David (Alttitschein, Mo-

ravska, 7. XII. 1853.). Školovao se na Visokoj tehničkoj školi u Brnu.

U Hercegovinu došao god. 1890. Projektirao zgradu Biskupije, Okružnoga suda, Dje-vojačke škole ss. milosrdnica u Mostaru te dogradnju katoličkih župnih zgrada u Neve-sinju, školu u Širokom Brijegu (god. 1898.) i Ljutom Docu, te crkavu na Čerinu, u Grad-nićima i u8 Stocu.

50 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 23. f. 146r.

fra Andrija Nikić

102 POVIJEST

plan i dopuštamo, da se crkva može započeti graditi.51 Nekoliko dana kasni-je, 16. lipnja iste godine, Starješinstvo je Okružnoj oblasti u Mostaru posla-lo plan i popratno pismo da Okružna oblast zatraži odobrenje od Zemaljske Vlade iz Sarajeva.52 Okružna je oblast 20. prosinca 1904., pod brojem 18684, jasno odgovorila Starješinstvu da viso-ka ze maljska vlada dozvolu za gradnju nove crkve kod Samostana na Širokom Brijegu prije izdati ne može, dok slavno isto [Redodržavno franjevačko starje-šinstvo] ne dokaže da su potrebita sred-stva potpuno pripravila i to s razloga, pošto visoka [Zemaljska Vlada] nije u stanju jednu subvenciju za namjerava-nu gradnju iz državnih sredstava obe-ćati. Blagoizvolite – nastavlja se u do-pisu – daklen izvjestiti je li za gradnju crkve potrebita svota od 95.500 kruna potpuna na raspoloženje stoji.53

Na navedeni dopis Starješinstvo Pro-vincije odgovara 25. siječnja god. 1905. sljedeće: 54

51 Arhiv P., SP., sv. 23, f. 146r. Tekst su potpisa-li: fra Mirko Matijević, fra Lovro Soptić, fra Augustin Zubac, fra Luka Begić i provincijal fra Anđeo Nuić.

52 Arhiv P., Protokol, f. 52r.53 Uz ovo pismo poslano je “9 priloga: Nacrti,

kao i proračuni”. Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 23, f. 144r.

54 U Arhivu provincije, Spisi Provincije, sv. 23, f. 211r nalazi se koncept pisma datiranog 24. siječnja. Pismo je, prema Protokolu f. 59r,

1. Za novu crkvu na Širokombriegu imademo prociđen klak već od dvie godine preko 1000 tovara, što ako ne bude dosta, imademo u pripra-vi šume, da se može odmah još koja klačina upaliti.

2. Piesak (pržinu) imademo priprav-ljenu, u slučaju nedostatka, u blizini je, narod će bezplatno kroz koji dan doćerati odmah.

3. Kamena imade izvađena oko 2.000 kubični[h] metara, i to većinom je uklesan. Narod je ovo bezplatno izvadio i sveđer vadi.

4. Temelji za crkvu sa tri strane jesu izkopani.

5. Imademo gotova novca na Banki u Mostaru Kr. 30.000.

6. Na Širokom Briegu, što crkvenog što od župe sakupljenog novca ima Kr. 10.000.

7. Župa se je obvezala dati oko 14.000 [kruna].

8. Po našim župama u Hercegovini mi-slimo ukupiti 6.000 [kruna].

Molimo što prvo za dozvolu - zavr-šava spomenuti dopis - da možemo na vrieme započeti.55

poslano 25. siječnja 1905.55 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 23, f. 211r. Sli-

čan postupak Vlade bio je i kad je župnik iz Ružića tražio dopusnicu za gradnju župne crkve. Usp. Spisi Kustodije, sv. 18, f. 75rv.

103


Visoka Zemaljska Vlada izdala je 16. ožujka 1905. dozvolu za grad nju nove crkve pod br. 40680/1. Odluka je priop-ćena Starješinstvu Provincije pismom od 25. ožujka s Okružne oblasti iz Mo-stara br. 4828. u kojem stoji da je dozvo-lu za gradnju nove crkve kod samosta-na na Širokombriegu po predloženom nacrtu izdala sa izričitom primjedbom da se ne može podijeliti subvencija iz zemaljski[h] sredstava, pošto se u ovom slučaju radi o monumentalnoj građevi-ni, koja daleko prekoračuje faktične po-trebe.56 Tako su konačno u ožujku 1905. franjevci bili u posjedu i redovničke i civilne dozvole za gradnju nove crkve na Širokom Brijegu. Na sjednici Star-ješinstva Provincije održanoj 2. svibnja 1905. odlučeno je: Crkvu graditi na Ši-rokom Brijegu i gvardijan da istu nad-gleda i majstore isplaćuje, odlučuje se ve ćinom glasova.57

1.1.5. Razlozi za gradnju nove crkveIako je na Širokom Brijegu u tursko vrijeme sagrađena prva crkva u Herce-govini, ipak su hercegovački franjevci

56 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 24, f. 81r. Spo-menute napomene Vla da iz Sarajeva držala se uvijek kad su hercegovački fratri tražili subvenciju za pokriće troškova gradnje širo-kobriješke crkve.

57 Arhiv P., Acta Capitularia, sv. 2, f. 166r—167r.

odlučili ondje graditi novu i prostranu crkvu iz više razloga.a) Pastoralni razlozi:- Stara je crkva bila malena za župu

od 7.000 vjernika.58

- Narod je primoran ljeti i zimi stajati na otvorenu za vrieme službe Božje i izvržen svakojakim nepogodnostima vremena?59 Jadni svijet drhće i gine i prezeba na dvoru misu slušajući.60

b) Potrebe franjevaca:- Široki Brijeg, kao središnji samostan

s nižom gimnazijom, bio je bez od-govarajuće crkve61 i

- Za kišnih vremena narod prisustvu-je službi Božjoj u sa mostanskim pro-storijama, te su svi zidovi i podovi zamazani, da se ne može gledati.62

c) Izvršenje zavjeta Provincije.63

58 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 25, f. 78rv. i sv. 26. f. 16r. Prema popi su vjernika iz god. 1902. župa je imala 5836 osoba. Usp. Mikulić, M., Schematismus…, Mostar, 1903. str. 23. Me-đutim, fratri su gradili crkvu za područje koje ima budućnost i računali su na poveća-nje broja katolika na 7.000. Imalisu pravo jer je broj katolika upisanu brojku i nadmašio. God. 1933. bilo ih je 7.828. Usp. Mandić, D., Schematismus…, Sarajevii 1933., str. 70.

59 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 76r.60 Arhiv P., Kronika fra Leona Petrovića, sv. 2,

f. 115v.61 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 25., f. 78rv.62 Arhiv P., SP, sv. 23., f. 211r.63 Arhiv P., SP, sv. 28., f. 48r. i Acta Capttularia,

sv. 2., f. 97rv.

fra Andrija Nikić

104 POVIJEST

d) Da Široki Brijeg po vanjštini postane vjersko središte, franjevci su se dali na gradnju nove i prostrane crkve.64

Navedeni razlozi potaknuli su fra-njevce da sazidaju monumentalnu zgradu koja će i radi svoje graditeljske ljepote služiti našoj zemlji na ukras.65 I u samom Saboru u Sarajevu odzvanjala je vijest o širokobriješkoj bazilici: djelo kako vam je sigurno poznato, dostojno naše matice te, ako Bog da, dika našeg reda i naše Provincije Hercegovine.66

1.1.6. Blagoslov kamena temeljcaŠirokobriješki gvardijan fra Stanko Kraljević 1. svibnja 1905. obavještava Starješinstvo Provincije: Pošto smo s pomoću Božjom sve predradnje za grad-nju nove crkve dovršili, to smo sudili, da bi 24. svibnja tekuće godine bio naj-shodniji da se blagoslovi i najsvečanije položi temeljni kamen istoj, radi čega obznanju jemo to mn. p. [mnogo pošto-

64 Fra Didakov učenik i suvremenik gradnje piše: “Dok su se po drugom mjestu dizale ponosno katedrale u svakovrsnim stilovima, kod nas su se vjerni kršćani sakrivali i po privatnim stanovima obavljali službu Božju. Teški jaram tuđega ropstva i vjerskoga fana tizma uništio je naše stare hramove Božje i samostane, zatro svaki znak kulture.” Učenik [Zubac fra Marijan], Fra Didakova zadužbina, Narodna sloboda, 6./1924., br. 5., str. 1.

65 Arhiv P., SP., sv. 31., f. 262r – Stenografski iz-vještaj XX. sjednice Sabora BiH držane 28. srpnja 1910.

66 Arhiv P., SP., sv. 31., f. 292r.

vano] starješinstvo i ujedno molimo, da bi tu našu svečanost u slijedećoj svojoj okružnici PP. OO /poštovanim ocima/ župnicima dostojalo se objaviti,67 te bi sa svojim ponajodličnijim župljanim toj slavi i svečanom sobetu, koji u korist gradnje kanimo prirediti, prisustvovali i što toplije ovu za cijelu katoličku Her-cegovinu znamenitu radnju preporu-čili. Na tu svečanost mislim ponajprije našega presvijetloga gospodina biskupa [fra Paškala Buconjića] po osobitomu odaslaniku pozvati, o čem mo limo, da bi ga starješinstvo unaprijed obavijesti-ti izvolilo i sa svoje strane pozvalo.68

Biskup fra Paškal Buconjić, među-tim, nije bio u Hercegovini sve do 28. svibnja te je svečanost odgođena za 20. lipnja 1905. Nakon biskupova povratka gvardijan fra Stanko Kraljević 8. lipnja 1905. obavijestio je javnost: Na 20. lip-nja o[ve] g[odine] biti će položen temelj nove crkve na Širokom briegu i tim će se ispuniti davna želja a i prijeka nužda tamošnjih katolika. Uvjereni smo da će to biti neka vrsta narodne svečanosti, te da će se tom prigodom naći katoli-ci iz drugih strana Hercegovine, jer su svi uvjereni, kako je to mjesto od veli-

67 U Provincijalovoj okružnici ne nalazi se ni jed-na vijest o navedenoj zamolbi, o gradnji crkve na Širokom Brijegu, o pomaganju, ni o prosla-vi. Usp. Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 24.

68 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 24., f. 84r.

105


ke znamenitosti za razvitak katoličke ideje kod nas. Zatim fra Stanko donosi proglas samostanskog starješinstva: Na 20. lipnja 1905. biti će blagoslov i sve-čano položenje temeljnog kamena nove crkve na Širokom-briegu, mjesto, koje je svakom Hercegovcu sveto i odklen je počeo razvitak katolicizma u našoj užoj domovini.

Posvetu će obaviti - nastavlja se u proglasu - sam Presvitli gospod[in] Paš-kal Buconjić, s toga se ovijem uljudno pozivate, da bi sa svojom dobrohotnom prisutnošću uveličali svečanost i slavu ovoga dana.69

U utorak, 20. lipnja god. 1905. postav-ljen je i blagoslovljen kamen temeljac zavjetne i doista velike crkve posveće-ne uznesenju bl. Djevice Marije na Ši-rokom Brijegu.

2. Gradnja bazilikeKako smo vidjeli, provincijalno je star-ješinstvo obavijestilo samostansku upravu na Širokom Brijegu već godine 1892. da spravlja materijal za novu cr-kvu. Vjerojatno su franjevci na Ši rokom

69 Kraljević, S., Blagoslov temeljnog kamena za crkvu na Širokom-briegu, Kršćanska obitelj, 6./1905.. str. 96. Uvjeren sam da je službe-ni kroničar i diskret samostana na Širokom Brijegu, književnik fra Martin Mikulić, u samostanskoj kronici opisao i ovaj događaj. Na žalost, Kroniku su zapalili komunistički rušitelji god.1947.

Brijegu nakon toga započeli nešto ra-diti. Uvidjevši da ne mogu sami puno učiniti zatražili su pomoć od cijele Pro-vincije. Prije nego su god. 1903. zatra-žili od Okružne oblasti u Mostaru da pošalje svog “nadinjenika” - inžinjera, bili su pripremili vapno, pržinu, kamen “većinom ukle san” i kopali su temelje za novu crkvu.

Nakon polaganja kamena temeljca 20. lipnja 1905. počeli su užurbano ra-diti. Starješinstvo je mislilo da ćemo ju kroz dvije godine sazidati, pokriti, vrata i prozore metnuti.70

Na isteku godine 1906., točnije 8. prosinca, provincijal fra Anđeo Nuić obraća se carskom i kraljevskom ve-ličanstvu Franji Josipu, zatim prije-stolonasljedniku Franji Ferdinandu i ministru Burianu zasebnim pismima71 u kojima piše i ovo: Pored našega naj-toplijega zauzeća i nastojanja, pored svih doprinosa milodara od dobročini-oca, pored sve naše prošnje, po Bosni i Hercegovini, dozvoljene nam od Visoke ze maljske vlade, neće biti u stanju niti pokrit ju, a kamoli, da ju posve dogo-tovimo. Stoga usuđuje se podpisani zamoliti novčanu podporu od Vašega

70 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 23., f. 211r.71 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 25, f. 78rv. Prije-

pisi pisama na njemačkom jeziku nalaze se: ff . 80r, 83r, 84r, 85r, 86r i 87r.

fra Andrija Nikić

106 POVIJEST

Veličanstva, da bi se mogla započeta cr-kva pokriti.72

O napretku grad nje nije sačuvano mnogo podataka. Ipak, na temelju fra-gmentarne dokumentacije, može se pratiti rast zdanja. Radovi su se oduljili i Provincija je upala u velike dugove jer svagdanjim poskupljivanjem radnika, majstora, materijala te poljepšanom izradbom proračunata svota već se pre-koračila a ni krov se nije stavio.73 Crkva je ipak pokrivena eternitom ujesen 1910.

Gradnju su inače, prema riječima fra Didaka Buntića, uvelike podupira-li gvardijan fra Stanko Kraljević i fra Božo Ostojić. Tako fra Didak, koji sa-vjetuje provincijalu da se godine 1913. obiđu župe i prikupe milodari za crkvu, napominje kako on ne bi morao predla-gati prikupljanje milodara da poduzeti fra Stanko boravi na Širokom Brijegu.74

2.1. Majstori i radniciRadnu snagu za pripremanje terena i zidarskog materijala za novu crkvu dali su, u većini, sami vjernici – župljani. Na početku gradnje glavni majstori su bili Talijani i Hrva ti iz Dalmacije. S vre-menom su ih domaći ljudi potpuno za-

72 Arhiv P., SP., sv. 25, f. 78rv. 73 Arhiv P., SP., sv. 28, f. 48r.74 Arhiv P., SP., sv. 57., f. 35r-36v. Fra Didak u

pismu od 27. listopada 1913. ističe: Da mi je fra Stanko ovdje gvardijan ne bi Vam trebao ja to napominjati, ali ovako eto!

mijenili. Izučila je – piše god. 1914. fra Didak Buntić – čitava kumpanija od 50 osoba (čobana) klesarski zanat…Mnogi od njih rade u Dalmaciji, te tako sada vraćamo njima zajam.75 U međuvre-menu je fra Didak Buntić uspostavio pismenu vezu s dr. Isom Kršnjavim.76 U međusobnom dopisivanju puno je pažnje posvećeno izradi vitraja. Krš-njavi je posjetio Široki Brijeg prije nego je crkva bila pokrivena god. 1909. i prvi se put osobno sreo s fra Didakom. Ra-zgledao je zdanje i zapazio vješte maj-store. Iznenađen, zapisao je: Pitao sam ga odakle mu taj lijepi materijal, a on (fra Didak) me odvede u kamenolom, gdje je nekoliko mladića radilo.- A odkuda Vam ovi radnici?O. Didak se nasmija pa mi reče:‘Eto to su Vam naši mladi seljaci, koje sam izviještio za klesare’.Razgledavši sve te njihove radnje, zavr-šava Iso Kršnjavi, fotografi rao sam ih s o. Didakom. Žalibože nije mi fotografi ja uspjela. Šteta! Bila bi prava sredovječ-na kulturna slika na početku dvadese-tog stoljeća.77

75 Buntić, D., Izvještaj ..., nav. dj., str. 204.76 Usp. Hrvatski leksikon, sv. 1., Zagreb, 1996.

str. 654.-655. Gavran, I., Putovi i putokazi, (IV.), Sarajevo-Zagreb, 2003., str. 51.57.

77 Arhiv P., Povijest, sv. 4, f. 140r.

107


Od talijanskih majstora – prema pri-čanju Bože Hrkaća sa Širokoga Brijega – ostao je u uspomenama neki Giova-nni koji je, očito nezadovoljan što ga je fra Didak otpustio prije završetka crkve, pisao iz Italije fra Didaku da će njegova crkva valjati Talijanima za štalu, jer se nadao da će Italija pobijediti u Prvom svjetskom ratu i da crkvu domaći maj-stori ne će znati dovršiti. Fra Didak je, osvrćući se na to pismo, rekao: Ni topo-vi joj ništa neće moći naškoditi. Te fra Didakove riječi bile su pravo proroštvo. Naime, u veljači 1945. partizani su po-kušali topovima srušiti crkvu. Pogodili su je s 304 topovska zrna. Pogotke je, prema oštećenjima, izbrojio fra Mirko Ćosić.

Bilježimo i sjećanje Markana Kralje-vića – Bilarevića, učenik fra Didakove klesarske škole, koje ocrtava lik fra Di-daka Buntića. Naime, naši stari Herce-govci zidali su svoje kuće od kamena koji bi samo malo oklesali čekićem. Kad je fra Didak počeo graditi crkvu, pozvao je majstore-klesare iz Italije i Hrvatskog primorja. Pomoćni radnici bili su naši mlađi ljudi iz okolice Širo-koga Brijega. Fra Didak je često dolazio na radilište i pro matrao kako koji rad-nik pokazuje zanimanje za klesarstvo. Kad bi mu na nekom od tih zapelo oko, odmah bi ga dao nekom od majstora kao pomoćnika da s njim uči klesarsko

umijeće. Markana je među prvima dao najboljemu majstoru Giovanniju. “Tko je bio sretniji od mene?” pričao mi je Markan i nastavio: “Uvijek sam bio na mjestu prije majstora, slušao ga bolje nego oca i častio čim sam god mogao. On je mene odmah počeo upućivati u klesarstvo. Najprije mi je pokazivao kako treba čekićem kamen obijati, a konačno mi je dao u ruke i pravi kle-sarski alat: špicu, sječivo i manji čekić. Kad sam prvi put uzeo taj alat u ruke i počeo pod njegovim nadzorom klesa-ti, bio sam sretniji nego onaj koji primi doktorsku diplomu. Od toga časa stal-no sam živio s kamenom. I odlazeći s posla kući i večeravajući i polazeći na spavanje i budeći se iz sna, uvijek mi je bio kamen pred očima. Giovanni je uvijek bio pri ruci, dok se nisam po-sve osamostalio. Dobro se sjećam kad sam izrađivao samostalno treći kamen, dogodila mi se tada za mene prava ne-sreća. Gotovo kod zadnjeg udarca oštri brid kamena se odlomio. Ispravio sam se, problijedio i znoj me probio. Da me je tada zemlja progutala, bio bih joj za-hvalan. Fra Didak je upravo prilazio: ‘Što je, Markane?’ ‘Eto vidite’, promucao sam gotovo kroz plač. ‘Baci u stranu i uzmi drugi’, rekao je mirno, okrenuo se i otišao. Da me nije bilo stid od ljudi, bacio bih mu se pred noge i poljubio ih. Tada sam pomislio, povjerovao i danas

fra Andrija Nikić

108 POVIJEST

čvrsto vjerujem da osim Boga nisam imao većeg prijatelja.”78

Tijekom školske godine – pričali su seniori Provincije sedamdesetih godina prošloga stoljeća – đaci su če sto prevo-zili kamenje od kamenoloma do crkve na konjskim kolima, kolicima i u kari-olama. Zatim su kupili škalju, bili pri ruci zidarima i, na koncu, skidali skelu. Posebno je umijeće iziskivalo koturanje okruglih dijelova za stupove u crkvi. Svaki komad, pričao je fra Velimir Ši-mić, bio je probušen kroz sredinu. U tu šupljinu uvlačio bi se drveni kolac i onda bi đaci s jedne i s druge strane upirali i koturali goleme komade. Dok se pregonio kamen na kolima, đaci bi ih potezali konopima kad bi pod teš-kim teretom zapela, a fra Didak je i sam znao priskočiti i snažno uprijeti u kola koja bi škripnula i išla dalje.79

Kamenolom je pronašao fra Didak Buntić osobno. Kamen su vadili do maći ljudi i poneki stručnjak za paljenje di-namita. Dana 9. travnja 1905. Starješin-stvo Provincije zatražilo je od Okružne oblasti “dodjeljenje 500 komada dina-mita za Širokibrieg i jed nog čovjeka koji će to paliti”.80 Kad je ponestalo di-

78 Mikulić, V., Uspomene na fra Didaka, Spo-menica..., 1978., str. 180.

79 Učenik [fra Marijan Zubac], Fra Didakova zadužbina…, str. 1.

80 Arhiv P., Protokol, 1901.-1907., f. 60.

namita, ponovno se isto Starješinstvo 14. travnja 1905. obraća Zemaljskoj Vladi u Sarajevo preko Okružne vlasti u Mostaru da može samostan Širokoga-briega dobiti i kupiti 20 kilograma di-namita, za lomljenje kamena za novu gradnju crkve.81

U kamenolomu se užurbano radilo, što potvrđuje pismo od 26. srpnja 1905. U dopisu se javlja Okružnoj oblasti da se je dinamit koji je dat za Širokibri-eg već vas potrošio.82 30. siječnja 1906. Okružna je oblast obavijestila Starješin-stvo Provincije da može dinamit dobi-ti.83 Okružna oblast 12. svibnja iste go-dine dodaje naredbu Visoke Zemaljske Vlade da se mora cijela izdata količina dinamita računajući od dana primitka u roku od 2 mjeseca sasvim potrošiti. U slučaju da se ne bi sve potrošilo, to se mora preostatak odmah povratiti, a za dalnju upotrebu istoga, službeno se na okružnu oblast obratiti.84 Iz sačuvanih dokumenata nije poznato da se dinamit vraćao. Naprotiv, Starješinstvo Pro-vincije 12. veljače 1906. piše Okružnu oblasti da dozvoli fra Stanku Kraljeviću gvard[ijanu] na Š[irokom] briegu uzeti

81 Arhiv P., Protokol, f. 60v.82 Arhiv P., Protokol, f. 63r.83 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 25. f. 166r.84 Arhiv P., mjesto. Broj dokumenta je 7618.

109


25 kg. dinamita za gradnju i odstranje-nje kamena okolo crkve.85

Navedena dokumentacija potvrđuje praksu ondašnje vlasti da je uporabu dinamita odobravala isključivo zamol-be na Starješinstva Provincije.

2.2. Dobrotvori gradnjeDa je započeta gradnja nove crkve na Širokom Brijegu napredova la, zasluga je poglavito, osim drugih naših dobroči-nitelja sa strane, na šega dobrog i pobož-nog puka hercegovačkoga, koji je, može se reći, čitav sudjelovao pri tome.86 Na-ime, već 1905. godine u spomenutom tekstu, vidjeli smo da uz sakupljani no-vac župa se je obvezala dati oko 14.000 kruna, a po našim župama u Hercego-vini mislimo ukupiti 6.000 kruna.87 To-liko se očekivalo jer prije odluke narod nas je sam na to (gradnju nove crkve) nukao i izdašnu nam pomoć obećavao. Ali slabi godišnji prihodi učiniše, da narod ne mogaše gotovo ništa doprinie-ti u rečenu svrhu.88 Uz novčanu pomoć, koja je bila relativno malena, vjernici širokobriješke župe mnogo su pomogli radnom snagom.

85 Arhiv P., Protokol 1901.-1907., f. 66v.86 Arhiv P., Spisi P., sv. 31. f. 292r.87 Arhiv P., SP., sv. 23, f. 211r.88 Arhiv P., SP., sv. 31., f. 219r.

Franjevci su u crkvu uzidali ono što su kroz više desetljeća uštedjeli.89 Kad je to potrošeno, davali su sve što su imali osim onog najnužnijeg za život. Ni to nije bilo dosta te su se obraćali vjernim dobročiniteljima i Zemaljskoj Vladi da bi ista došla u pomoć sa bezkamatnim zajmom, a sami Provincijal za ovaj zajam jamčio bi... sa svojom subvenci-jom... i najamninom dvijuh novih kuća u Mostaru.90 Novčane priloge davali su Širokobriježani, vjernici iz drugih župa u Hercegovini kao i vjernici iz Hrvatske i Slovenije te ljudi dobre volje iz nekih europskih zemalja, a Zemaljska Vlada nije dala ama baš ništa.

2.3. Prikupljanje milodaraVjerojatno se u prvoj polovini 1904. provincijal hercegovačkih franjevaca obratio generalu Franjevačkog reda i zatražio dopuštenje da se hercegovač-ki franjevci mogu uteći stolu Gospod-njemu – kako je savjetovao sv. Franjo – kako bi planirana crkva na Širokom Brijegu postala stvarnost. General fra Dionizije Schuler 14. srpnja 1904. javlja da je sv. Kongregacija za biskupe i re-dovnike 19. lipnja tekuće godine dopu-stila kroz idućih pet godina prikupljati milodare.91

89 Arhiv P., isto mjesto.90 Arhiv P., SP., sv. 28, f. 76v.91 Arhiv P., SP., sv. 23, f. 176rv.

fra Andrija Nikić

110 POVIJEST

Starješinstvo hercegovačkih franje-vaca izabralo je fra Damjana Gadžu, fra Mirka Matijevića, fra Blaža Jerkovi-ća i fra Marijana Zovku da obiđu odre-đena područja i u posebnu knjigu for-mata 21x17 cm upišu doprinose svakog darovaoca.92 Te su se knjige čuvale na Širokom Brijegu do god. 1947. kad su ih komunističke vlasti spalile zajedno s arhivom i matičnim knjigama. Godine 1905. fra Damjan Gadža obišao je neke župe po zapadnoj Hercegovini i upisao prikupljene milodare. I prvih mjeseci 1906. prosio je po hercegovačkim župa-ma. Provincijal fra Anđeo Nuić zamolio je 31. ožujka 1906. generala Franjevač-kog reda da dopusti fra Damjanu Gadži da može otići u Ameriku, za kupiti nov-ce za gradnju nove crkve na Š[irokom] briegu.93 Nije poznato što je general odgovorio, ali fra Damjan nije išao u Ameriku. Provincijal je ponovno tražio dopuštenje 2. siječnja 1907. da jedan fratar ode u Ameriku skupljati miloda-re,94 što general nije dopustio s obra-zloženjem da se ne bi prošnjom ostavio loš dojam. Preporučio da se provinci-

92 Usp. Arhiv P., SP., sv. 6, f. 131rv. Partizani su god. 1945. poubijali fratre, a početkom 1947. uništili su gotovo sve što se nalazilo u žu-pnom uredu i na Širokom Brijegu. Spalili su i matične knjige koje su vođene od god. 1753.

93 Arhiv P., Protokol 1901.—1907,. f. 67r.94 Usp. Arhiv P., SP., sv. 26, f. 9. U Protokolu se,

naprotiv, spominje izričito fra Damjan Gad-ža - f. 76r.

jal obrati nekome od dobročinitelja u Americi preko kojeg fra njevačkog pro-vincijala i upozna ga s potrebama crkve u Hercegovini.95

Provincijal se obraća Okružnoj obla-sti u Mostaru 15. veljače 1906. i moli dopust fra Damnjanu Gadži da može kupiti milodare po Bosni kroz 6. mjese-ci za gradnju nove crkve, na Širokom-briegu.96 Tražene su slične dozvole i na drugim stranama. Tako 5. svibnja isti se provincijal obraća provincijalu Hrvatske provincije u Zagrebu da se zauzme kod Bana, da izposluje [dozvo-lu] za prošnju po Hrvatskoj za gradnju crkve na Š[irokom] briegu.97 Istog dana napisao je pismo slična sadržaja i pro-vincijalu u Zadar.98 Deset dana kasnije provincijal je upravio službeno pismo u Zadar na visoko Dalmatinsko Namjes-tništvo za dozvolu, da možemo po Dal-maciji kupiti milodare za gradnju crkve na Širokombriegu kroz mjesec srpanj i kolovoz.99 Ova molba je prethodno po-slana u Sarajevo na Zemaljsku Vladu sa zamolbom da je preporuči i dostavi na određeno mjesto.100 Provincijal se po novno obraća Zemaljskoj Vladi 23. listopada iste godine sa zamolbom da

95 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 26, f. 9r. 96 Arhiv P., Protokol 1901.-1907., f. 66v-67r. 97 Arhiv P., Protokol, f. 68r. 98 Arhiv P., Protokol, f. 68r pod br. 46.99 Arhiv P., Protokol, f. 68v. 100 Arhiv P., Protokol, f. 73. pod. br. 161.

111


izposluje kod ministarstva dozvolu za kupljačinu u Tirolu i Hrvatskoj kroz 4. mjeseca. Odgovor je bio potvrdan te je za prošnju određen fra Mirko Ma-tijević a u Hrvatsku je poslan fra Blaž Jerković.101

26. veljače 1907. ponovno je, preko Okružne oblasti u Mostaru i Zemaljske Vlade u Sarajevu, zatražena dozvola od Hrvatske Vlade da se po Hrvatskoj mogu kupitimilodari. Vjerojatno je i Okružna oblast i Zemaljska Vlada pre-poručila molbu u kojoj je stajalo da bi, uz pozitivan odgovor, fra Blaž Jerković obilazio Hrvatsku “kroz 4. mjeseca”.102 Hrvatski ban odobrio je traženje pro-vincijala fra Anđela Nuića i pismeno odgovorio preko Okružne oblasti u Mostaru. Okružna oblast iz Mostara, dopisom od 7. lipnja 1907., poslala je provincijalu traženo odobrenje. Pro-vincijal ga je proslijedio fra Blažu Jer-koviću, koji je ubrzo pošao na težak i dobrotvoran put.103

Zemaljska se Vlada skanjivala s obzi-rom na odobrenje za skupljanje miloda-ra izvan Bosne i Hercegovine. Tako se nekoliko godina otezalo s odgovorom da fra Mirko Matijević pođe u Tirol. Vjerojatno su se franjevci nadali da će željeno odobrenje ipak stići, te su 2. lip-

101 Arhiv P., Protokol, f. 73. pod. br. 161. 102 Arhiv P., Protokol 1901-1907., f. 77v. 103 Arhiv P., Spisi P., sv. 26., f. 141r—142v.

nja 1908. zatražili od generala Franje-vačkog reda dopusnicu za spomenutog fra Mirka kojega bi idućeg mjeseca po-slali u Njemačku.104 Dana 20. lipnja po-novno je upućena zamolba Zemaljskoj Vladi da uruči molbu na Nutarnje mini-starstvo... sa toplom preporukom, da bi nam Visoko ministarstvo došlo u susret i podieliv nam dozvolu za sakupljanje milodara u dogradnju “širokobriješke crkve” po vanjskim mjestima.105 Jesu li došli potvrdni odgovori, nije poznato. Istina je, međutim, da je fra Mirko Ma-tijević pošao u sve pokrajine Njemačke i pojedinim starješinama istog i drugih redova s preporukom provincijala fra Ambre Miletića, koju je na latinskom jeziku ispisao na početku upisnika za milodare.106 Posljednjeg dana mjeseca lipnja napisano je pismo tajniku Pro-vincije Bosne Srebrene u Sarajevo u ko-jem se moli da izvadi rundreise karte za o. fra Mirka Matijevića za ići u Nje-mačku za skupljanje milodara u svrhu dogradnje crkve na Briegu.107 Fra Mirko Matijević108 je početkom srpnja 1909.

104 Arhiv P., Spisi P., sv. 28, f. 14Sr. pod br. 66.105 Ovo je koncept poslanog pisma pod br. 78.

Arhiv P., Spisi Provin cije, sv. 28, f. 164r.106 Arhiv P., Protokol 1908.-1909-, f. 30v. Spisi

Provincije sv. 29. f. 217r. 107 Arhiv P., Arhiv P. mjesto. Broj dokumenta je

108.108 Fra Mirko je dugo godina bio suradnik fra

Didaka Buntića, profesor i ravnatelj Gimna-zije na Širokom Brijegu.

fra Andrija Nikić

112 POVIJEST

otputovao u Njemačku i sa sobom po-nio pismo za Ludwig Missions Verein u kom je iznesena potreba i za novu franjevačku crkvu na Širokom Brije-gu, dugačku 50 a široku 20 m. Kako je fra Mirko pošao na put, nije poznato. On je u to vrijeme bio ravnatelj Franje-vačke gimnazije na Širokom Brijegu. Prikupljanje milodara po Njemačkoj trajalo je vjerojatno do početka školske godine 1909./1910. Učinak je, čini se, bio skroman, jer je 23. kolovoza 1909. na Širokom Brijegu održana izvanred-na sjednica Starješinstva Hercegovačke provincije na kojoj je stvoren zaključak jednoglasno, da se ima po svaki način jedan svećenik do 1. rujna 1909. poslati u kupljačinu za gradnju crkve na Širo-kombriegu. Tko pako da ode u gornju kupljačinu, ostavlja se uviđavnosti m. p. o. redodržavnika, da sobom odre-di.109 Prihod crkve te godine iznosio je 10.780.00 kruna, a rashod 12.172.00 kruna.110

Dana 18. veljače 1908. Kotarski ured obznanjuje da je Visoka vlada dozvolila kupljačinu, ali vrlo ograničeno.111

109 Dimenzije crkve su spomenute u dokumen-tu: Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 29. f. 221r. Arhiv P., Acta Capitularia, sv. 2. f. 177r i Spisi Provincije, sv. 31. f. 224r.

110 Zaključak Starješinstva je zapisan u: Arhiv P., Acta Capitularia, sv. 2. f. 177r i Spisi Pro-vincije, sv. 31. f. 224r.

111 Arhiv P., Protokol 1908.-1909., f. 3r.

Nakon svih mogućih skupljanja mi-lodara Provincija je ostala u dugu te je god. 1913. zapisano: U skrajnoj smo bijedi i oskudici.112 Sve moguće nade u dovršenje crkve uz pomoć sa strane ostale su samo iluzije. Dobročinitelji iz inozemstva mnogo su pomogli, to stoji, ali ne i dostatno. A narod, koji je svoje siromaštvo dijelio sa siromašnim franjevcima, ipak nije posustao. Crkva je stoga doista djelo siromaštva herce-govačkog puka, posebice širokobriješke župe, što potvrđuje i njihov doprinos od vage (otkupa duhana). Tako su god. 1910. dali 5 posto za dogradnju crkve.113

2.4. Milodari katoličkih društava17. siječnja 1907. provincijal fra Anđeo Nuić napisao je pismo Društvu sv. Bo-nifacija u Paderborn (Njemačka). Opi-sao je stanje na Širokom Brijegu ističući kako to središte redovničke zajednice i župe koja broji 7.000 duša ipak nema-ju hrama Božjega. Zatim nastavlja da bi gradnju nove crkve prema procjeni dosegnula sumu od 150.000. U dosa-dašnjoj gradnji od Uprave, kako kaže, ništa nismo primili, od naroda po Her-cegovini, Bosni i Dalmaciji malu po-moć skupismo tako da crkvu još gleda-mo nepokrivenu. Provincijal se obraća

112 Arhiv P., Protokol 1913., f. 48r.113 Usp. Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 12. Pod

br. 225.

113


toplim riječima spomenutom društvu, koje je pomagalo u drugim dijelovima svijeta, da pomogne i nama.114 Nisam pronašao podataka da je od ovog druš-tva stigla ikakva pomoć.

U svibnju 1910. iz Aachena je o. Liba-rius Hoverstadt poslao 1.000 maraka. Provincijska mu je uprava službeno za-hvalila na ovom lijepom daru.115 Izgleda da je dio tog novca bio namijenjen za sv. mise. Tako o. Libariusu 6. prosinca 1910. provincijal zahvaljuje na daru,116 a 10. siječnja 1911. javljeno mu je da su re-čene mise za dobročinitelje.117 Katoličko društvo Infancija iz Pariza god. 1908. poslalo je 600 kruna za crkvu. Istu sumu poslalo je i god. 1911. preko Ze-maljske Vlade u Sarajevu.118 Po treći put god. 1914. poslalo je isto društvo 600 kruna. Na primljenim darovima pro-vincijal je toplo zahvalio.119 Provincija je za dogradnju širokobriješke crkve 21. siječnja 1911. od Otona Wollpacha iz Salzburga po drugi put - prvi put je to bilo god. 1906. - dobila 600 kruna.120 Istu sumu poslao je grof Gudenns iz

114 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 164r.115 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 6r.116 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 12v.117 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 18r.118 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 164r. i Pro-

tokol 1910.-1917., f. 18r.119 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 18r.120 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 19r i Spisi

Provincije, sv. 25, f. 151r.

Beča. Navedenim dobročiniteljima pro-vincijal je pismeno zahvalio.121 Izgleda da je i god. 1912. stigla suma od 600 kr. od gore spomenutog gosp. Otona Wo-llpacha i grofa Gudennsa.122 God. 1914. grof Gudenns ponovno je provincijalu poslao dar od 600 kruna.123

Fra Tomo Zubac, svjedok gradnje, u više navrata mi je pričao i ponavljao da je biskup fra Paškal Buconjić puno dao za gradnju. A i sam fra Tomo je prikupljao milodare po Istri i Trsatu, te zaključio da je pomoć sa strane bila slaba124 u odnosu na troškove.

3. Odnos Visoke Zemaljske Vlade prema gradnjiJoš 16. lipnja 1904. uprava Hercego-vačke franjevačke provincije tražila je dozvolu za gradnju nove crkve na Ši-rokom Brijegu. Zemaljska je Vlada 20. prosinca iste go dine zatražila potvrdu da je za gradnju osigurano 95.500 kru-na, jer Vlada ne može prije izdati do-zvolu za traženu gradnju dok ista upra-va ne dokaže da su “potrebita sredstva potpuno pripravita s razloga pošto Vi-soka zemalj ska vlada nije u stanju jed-nu subvenciju za namjeravanu gradnju

121 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 19r.122 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 32v.123 Arhiv P., Protokol 1910.-1917., f. 52v.124 Arhiv P., Svjedočanstva o fra Didaku Bunti-

ću, f. 145r.

fra Andrija Nikić

114 POVIJEST

iz državnih sredstava obećati”.125 Izgle-da da su sljedeći razlozi određivali ta-kav odnos Zemaljske Vlade:- Crkvu su gradili franjevci koji

nisu uživali naklonost Zemaljske Vlade126

- Radilo se o monumentalnoj građe-vini koja, po njihovu mišljenju, da-leko prekoračuje faktične potrebe vjernika127

- Projekt je promijenjen i pre koračen.128

Unatoč protivljenju Zemaljske Vlade crkva je građena i franjevci su je željeli što prije dovršiti. No, kako su se njezini zidovi uzdizali, tako je Provincija pada-la u veće dugove.

3.1. Traženje beskamatnih zajmova od VladeKod poduzeća radova, za reći istinu, gledalo se rek bi samo na potrebitu

125 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 23, f. 144r.126 Arhiv P., Povijest, sv. 4, ff . 4r—99r. Dnevnik

fra Duje Ostojića, sv. 1, str. 143ss. Usp. Nikić, A., “Znamenitiji događaji u Hercegovini od 7. V. 1883. do 29. IV. 1886.”, Kršni zavičaj, br. 8 (1975.), str. 62.-71. Za kasnije vremen sko raz-doblje nalaze se brojni primjeri u: Glas Her-cegovca, 2/1885. ss i Osvit, 1/1898.ss.

127 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 24, f. 81r. To mi-šljenje izrazio je pred sjednik gradske oblasti u svom pismu od 25. ožujka 1905. pod bro-jem 4828.

128 Arhiv P., sv. 28. f. 81r. To se, između ostalog, ističe u odgovoru Okružne oblasti od 2. VII. 1908., nakon citiranih odgovora Zemaljske Vlade od 16. VI. i Zajedničkog Ministarstva Financija iz Beča od 6. VI. iste godine.

veličinu i vanjsku izradbu bez osvrta na novčana sredstva - piše god. 1903. provincijal fra Ambro Miletić u molbi Visokoj Ze maljskoj Vladi u Sarajevo i Zajedničkom Ministarstvu u Beč.129 Nacrt te zamolbe napisan je 13. travnja 1908. Molba je dotjerivana dok 5. svib-nja nije dobila konačan oblik. Poslana je 8. svibnja Visokoj Zemaljskoj Vladi u Sarajevo. Sličan tekst poslan je istog dana i u Beč preuzvišenom Zajednič-kom Ministarstvu. Prema proračunu god. 1908. za crkvu je bilo još potrebno 30.000 kruna da se kako god uzmogne još ove godine pokriti i zatvoriti. Pro-vincijal moli Visoku Zemaljsku Vladu i Zajedničko Ministarstvo da bi “došli u pomoć sa beskamatnim zajmom sa svotom od 30.000 (trideset tisuća) kru-na u gornju svrhu otplativih u 15 (pet-naest) godina, koja svota da bi se počela otplaćivati godinom 1910”.130

Visoko Zajedničko Ministarstvo Fi-nancija u Beču, odlukom od 6. lipnja 1908., nije udovoljilo spomenutoj za-molbi. Uslijedio je negativan odgovor i od Visoke Zemaljske Vlade 16. lip-nja. Vladinu odluku javila je Okružna oblast iz Mostara dopisom od 3. srpnja 1908. u kome se naglašava: za podjelu

129 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 76r.130 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 76r.

115


tog zajma uz niži kamatnjak ne upušta se vlada iz principijelnih razloga.131

Godine 1910. u vrhu Zemaljske Vlade u Sarajevu našao se general Varešanin. Novoizabrani fra Luka Begić provincijal 6. srpnja1910. piše zamolbu upravi Ze-maljske Vlade, gospodinu Varešaninu, u kojoj između ostalog stoji: Sve smo mo-guće pokušali da dogotovimo započetu radnju. Molili smo sve one, od kojih smo se mogli nadati ikakvoj pomoći. Obašli smo svu Bosnu i Hercegovinu, Dalmaci-ju, Hrvatsku i Slavoniju proseći miloda-re, ali nam nije pošlo za rukom da crkvu dogradimo. Napokon smo i zajam sklo-pili od 17.000 kr. s 6 posto kamata. Ni to nije doteklo, da barem pod krov zgradu stavimo. Neznajući kako bi se okrenuli i odakle bi sredstva skucali, da već jedan put od nazad pet godina započetu rad-nju dogotovimo, zato se obraćamo na Vašu Preuzvišenost s vrućom molbom i s čvrstim pouzdanjem, neka bi svoj moć-ni upliv uložila {Zemaljska vlada} kod zajedničkog ministarstva fi nancija, ba-runa Buriana, te nam isposlovala jedan bezkamatni zajam od 40.000 (četrdeset hiljada) kruna, koji ćemo kroz 15. godi-na uz pomoć naroda i drugih dobročini-

131 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f81r. Odbije-nica je primljena 13. srpnja 1908. datacija: 13. travnja 1908. nije istinita. U Spisi Provincije, sv. 28, nalazi se još jedan popravljeni tekst - f. 78v i 80v, a duplikat f. 79rv.

telja povratiti.132 No, ni ova molba nije uslišana. Tako je carsko i kraljevsko Za-jedničko Ministarstvo Financija 24. ko-lovoza 1910. odbilo spomenutu molbu. I Okružna oblast u Mostaru 11. rujna 1910. dostavila je Gradskom kotarskom uredu u Mostaru svoju odbijenicu. Ko-tarski ured pod br. 642511910. od 15. rujna iste godine obavješćuje provinci-jala fra Luku Begića “da se molba uva-žiti mogla nije, jer zemaljskoj vladi za takove [poslove] ne stoje nikakava sred-stva na raspolaganje”.133

Provincijal fra Luka Begić ipak je i dalje nastavio tražiti pomoć od Zemalj-ske Vlade. Tako 4. ožujka 1911. moli:134 U skrajnoj nuždi opetovano se obraćamo na visoku zem/aljsku/ vladu s molbom, da nam što izdašniju potporu podijeli za dogradnju samostanske i nadžupske crkve na Širokom Brijegu koja je mati-ca svih katoličkih crkava u Hercegovi-ni. Molbu potkriepljujemo sliedećim razlozima:1. Obašli smo sve od kojih se mogosmo

nadati, da možemo dobiti kakovu-god pomoć, te se nemamo više na koga obratiti.

132 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 31, f. 219r. Pod br. 130.

133 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 31, f. 218r. 134 Ova je molba otišla na Zemaljsku Vladu pod

brojem 46/1911., a u za pisniku zavedena pod br. 60” Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 92r.

fra Andrija Nikić

116 POVIJEST

2. Narod je već iznemogao radi nerodi-ce od prošlih godina.

3. Dug je prevelik, koji iznosi 28.000 (dvadesetosam tisuća) kruna.135

Zemaljska je Vlada provincijalu od-govorila preko Seoskog kotarskog ure-da u Mostaru 23. svibnja 1911., između ostalog, i ovo: Vašoj molbi predloženoj zemaljskoj vladi radi podjelenja pod-pore za gradnju crkve u Širokom briegu nije zemaljska vlada mjesta dala, pošto čitava svota, koja je potvrdžena (sic!), za subvencioniranje rimokatoličkih cr-kava već podjeljena, a ostatak – dota-cija mora se upotrebiti za najnužnije građevne potrebe župskih stanova.136

4. kolovoza 1911. provincijal fra Luka Begić šalje molbu Ministarstvu Za-jedničkih Financija u Beč, i to mini-stru Burijanu. Molba je poslana preko Okružne oblasti u Mostaru, s napome-nom da bi je Okružna vlast što skorije dostaviti i preporučiti blagoizvoljela.137 No, Okružna oblast željela je znati koli-ko se je već do sada novaca na gradnju potrošilo i koliko još novaca treba, da se ta gradnja posve dovrši. Stoga neka

135 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 92r. Postoj i koncept ovog pisma — f. 77r.

136 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 91r. Pismo je primljeno 25. svibnja 1911.

137 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 429r. Tekst zamolbe ministru Burianu nisam pronašao. Uz ovu zamolbu povezano je i pismo Okruž-ne oblasti od 25. kolovoza 1911.

izvoli to slavno redodržavništvo138 što prije te podatke ovamo javiti. Ujedno želi okružna oblast da joj se i odobre-ni proračuni o gradnji crkve ovamo na uvid pripošalju.139 15. rujna iste godine provincijal se ispričava što kasni s od-govorom budući da pri ruci nije imao nužnih podataka o još potrebitim dopri-nosima za dogradnju crkve Široki-bri-jeg, koje čim smo dobili Okružnu oblast izvješćujemo. U izvještaju se donosi da bi po prora čunima za crkvu još trebalo “Suma K, 102.000”.140

Ne znamo što je Okružna oblast na-pisala u svojoj preporuci. Pre ma odgo-voru vidimo da je provincijska uprava tražila beskamatni zajam u iznosu od 30.000 do 40.000 Kruna. Nadalje Mini-starstvo Financija u Beču od 11. novem-bra t. g. broj 17.355 B-H je naredilo da se beskamatni zajam u iznosu od 30.000 do 40.000 Kruna iz zemaljskih sredsta-va za dogotovljenje crkve na Širokom Brijegu nije mogao uvažiti. Razlozi su isti kao i prije.141

Nakon višestrukog iskustva franjevci su bili sigurni da od Zemaljske Vlade kao ni od Ministarstva Financija u Beču nikakve pomoći ne mogu očekivati.

138 To je bio naziv za upravu hercegovačkih fra-njevaca.

139 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 431r.140 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 433r.141 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33, f. 427r.

117


Ipak, fra Luka Begić se zadnji put dao na smionu zamisao i 28. studenog 1912. napisao je dva pisma. Jedno gosp. Bilin-skom u Beč, a drugo gosp. Potioreku u Sarajevo. Naveo je povijesne podatke o crkvi na Širokom Brijegu, pastoral-ne razloge za gradnju nove crkve i tijek same gradnje, i na stavio: Dosada se je u gradnju potrošilo sve što se je imalo te je jedva sazidana i pod krov stavljena, dočim za zvonike i unutarnju izradbu sredstva posve nedostaju. Provincijal se obraća na Vašu Preuzvišenost sa smjer-nom molbom da bi nam blagoizvolila dati jedan beskamatni zajam, kojim bi mogli najjednostavnije spomenutu crkvu dovršiti, pa da se mogne služba Božja obdržavati u njoj. A za to bi tri-balo najmanje svota od K. 100.00 – sto tisuća kruna. Naša molba – nastavlja provincijal – stalno se uzdamo, neće osta ti neuslišana, tim više što država još ništa u ovo poduzeće nije doprinijela, te bi svakako dolikovalo da se jedno tako monumentalno kulturno djelo dovrši uz doličnu potporu od Visokog Zajed-ničkoga ministarstva.142 Drugo pismo upućeno je Zemaljskoj Vladi u Sarajevo gosp. Potioreku. U tom pismu provin-cijal moli gosp. Potiereka da “moćnim

142 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 38, f. 196rv. Na svršetku teksta nalazi se provincijalov potpis i pečat Provincije, te pečat biskupa fra Aloj-zija Mišića s potpisom.

Svojim zagovorom preporuči priloženu molbu kod visokog zajedničkog mini-starstva. Istina je, da smo se inače baš u ovom pitanju potpore za dogradnju crkve na Širokom Brijegu bez uspjeha obraćali na našu milostivu vladu, ali ovaj put, polažući nadu u Vašu Preu-zvišenost čvrsto se nadamo u siguran uspjeh naše molbe.143

I ovaj put obratio se “bez uspjeha”. “Milostiva vlada” nije se udostojala ni odgovoriti na zamolbu, i tako je monu-mentalna crkva sazidana ponajvećma prevelikim trudom i naporom k tomu požrtvovnom pripomoći siromašnog naroda.

3.2. Zagovor narodnog zastupnika Đure DžamonjeNarodni zastupnik u Saboru BiH Đuro Džamonja tražio je pravedan odnos Sa-bora prema franjevcima. Na XX. sjed-nici Sabora, održanoj 28. srpnja 1910., uz ostalo je rekao: Kad bi se uzeo ključ, koliko koja pastva odnosno koliko koji svjetovni ili redovnički kler uzdržava ili poslužuje duša u Bosni i Hercegovini, toliko neka mu se daje za njegovo uz-državanje. Ja mislim da bi taj ključ bio pravedan i toga bi se moralo držati…

Tako bi na primjer za moj izborni kotar bilo potrebno za dogradnju crkve

143

fra Andrija Nikić

118 POVIJEST

u Konjicu i dogradnju crkve u Širokom Brijegu da se dade potpora iz zemaljskih sredstava, napose za ovu potonju [Širo-ki Brijeg], koja će radi svoje graditeljske ljepote služiti našoj zemlji na ukras. No, ni ovaj zagovor nije uspio.

3.3. Molba fra Didaka BuntićaGod. 1914. fra Didak Buntić obratio se Visokoj Zemaljskoj Vladi u Sarajevo: “Hercegovački franjevci grade župsku, samostansku i ujedno gimnazijsku cr-kvu na Širokom Brijegu, tome kultur-nom središtu i vjerskom žarištu herce-govačkih katolika – ima već 8 godina. Crkva je izidana i pokrivena nazad tri godine, ali su ostali tornjevi nedovrše-ni i nutarnja izgradnja, fali namještaj; prozori, vrata, strop, pod i oltari. Radi toga mi smo neprestano i bez crkve i bez ikakve bogomolje, te je i brojni naš puk od osam hiljada duša prisiljen lje-ti i zimi, po vremenu i nevremenu da službi Božjoj prisustvuje pod otvore-nim nebom. To će potrajati još Bog zna koliko godina, jer su nam sva sredstva iscrpljena, narod – koji je uostalom prema svojim silama obilno dao radnu snagu i svoj dio – siromašan, porezni šaraf pritegnut, potpore ni od kuda. Zato molimo visoku Vladu, da bi nam dala bar kakvu god potporu, kako bi se crkva mogla adaptirati za najnužniju potrebu, t. j. za strop i pod, a mi ćemo

nekako skucati sredstva za vrata i pro-zore. Prema planu o proračunu za strop bi trebalo 28.000 K, a za pod 14.000 K. t. j. svega 42 hiljade kruna. Tako bi se mogle pribaviti najnužnije stvari za pri-vremeno uređenje crkve, koje bi mogle trajati kroz decenije, i u njoj bi se mogla vršiti služba Božja.

Mi se pouzdano nadamo, da će naša Visoka Vlada ovu našu molbu uslišati, budući da su slične potpore pa i u vi-šoj mjeri davane i drugim konfesijama baš u Hercegovini, te pošto još nikakve državne potpore pri svoj toj gradnji ni-jesmo imali.

Napokon ne bi ni dolikovalo, da se jedna tako monumentalna zgrada baš bez ikakve državne potpore dovr-ši. Naša crkva, Visoka zemljaska Vla-do, nije samo jedna prosta bogoslovna zgrada, nego je to još izvrsna, u svakom pogledu uspjela zidarska klesarska ško-la za naš narod, te je njezina zasluga da i država ubire lijepi groščić poreza od izrade naših brojnih majstora. Pa ako ne ćeš poduprijeti crkvu, a Ti podupri barem tu korisnu zanatlijsku školu.

U nadi, da će se Visoka zemaljska vlada napokon osvrnuti na našu nuž du i molbu nam uslišati, bilježimo se - o. Didak Buntić, direktor.” 144

144 Vlastoručno pismo. Usp. Knezović, O., Ži-vot i rad fra Didaka Buntića, Zagreb, 1938., str. 86.-87.

119


4. Završetak zidarskih radova, troškovi i kasniji radoviProvincijal fra Luka Begić 4. rujna 1910. poslao je okružno pismo franjevcima u Hercegovini u kojem piše: Ove godine, nakon tolikog truda, i napora kroz pune četiri godine dovršuje se i pod krov dolazi crkva B. D. Marije zaštitnice naše Pro-vincije na Širokom–briegu. Djelo, kako vam je sjegurno poznato, dostojno naše matice te – ako Bog da – dika našeg reda i naše Provincije Hercegovine. Ali da se je dovle došlo, zasluga je poglavito osim drugih naših dobročinitelja sa strane našeg dobrog i pobožnog puka hercego-vačkoga koji je, može se reći, čitav sudje-lovao pri tome... Dan proslave završetka zidarskih radova i postavljanje krova, ako možda do tog roka crkva ne bude sasviem pokrivena proslavit će se na če-teri dakle listopada, licem na sv. Franju, ove godine... Stoga vas oviem pozivljem, da to prvom zgodom puku objavite, te onog dana osobno sa ostalim našim do-bročiniocima svaki iz svoje župe gornjem veselju i svečanosti što u većem broju pri-sustvovati blagoizvolite, da na taj način prije svega učinimo dostojan poklon Bl. Dj. Mariji na nebo uznesenoj našoj po-kroviteljici, a želim da iskažemo dužnu počast onome mjestu s kojim nas tolike uspomene vežu: onom mjestu komu svi mi i vas naš katolički puk iz Hercegovine toliko duguje; mjestu posvećenu uspome-

ni naših heroičkih otaca... Zato sam uvje-ren – piše pri kraju provincijal – da ne će ni jedan ove svečane prigode propustiti, da se na ovom našem kulturnom sredi-štu i prosvjetnom ognjištu zajedno nađe-mo rad za ‘Boga i otačbinu zagrijemo’.

Prema navedenom zidarski radovi, izuzevši zvonike, završeni su u ljeto god. 1910. Krov je postavljen vjerojatno u jesen iste godine.

4.1. TroškoviZa dogradnju zvonika do rujna 1911. uloženo je 20.000. Kruna, a za crkvu je potrošeno 136.900.46 Kruna. Prema ondašnjem proračunu za dovršenje cr-kve još je trebalo:1. Za dogradnju zvonika K. 20.0002. Za betonsko svođenje K. 25.0003. Za 10002 m keramitnih pločica s

namještenjem K. 10.0004. Za navlaku žbuke K. 1.0005. Za kor K. 2.0006. Za 7 oltara po 3.000 K. K. 21.0007. Za 5 vrata K. 2.0008. Za 70 prozora a 100 K. K. 7.0009. Za muljanje K. 10.00010. Za zvona K. 2.00011. Za nepredvigjeno K. 2.000 Suma K. 102.000.145

Koliko se potrošilo od god. 1911. pa sve do nedavnih radova nije moguće ni

145 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 33., f. 433r.

fra Andrija Nikić

120 POVIJEST

znati. Za prekrivanje crkve god. 1931. potrošilo se 76.875.81 ondašnjih dinara.

27. IX. 1912. fra Didak piše da je bilo ponuda za izradu svodova.146

Fra Leo Petrović god. 1914. piše da je crkva sazidana i da zjaje, “buduć je još bez prozora, premda su već davno na-bavljeni”. Oko crkve (izvana) dignute su skele, a u crkvi još stoje. Rad na prozo-rima u Zagrebu po uputama fra Didaka Buntića nadgledao je dr. Iso Kršnjavi. Njemu je fra Didaik ne bez razloga u vezi s prozorima poklonio svoje povje-renje: Štogod vi učinite – piše fra Didak u pismu od 12. III 1912. – utanačite, odre-dite, potpišete to je meni sveto i nepro-mjenljivo. U istom je pismu izrazio nadu da će prozori biti završeni do kolovoza, što je potvrdio i majstor Dedić “i kako će biti izloženi na umjetničkoj izložbi u Za-grebu”. Sljedeće godine, piše fra Didak dr. Kršnjavome 11. studenog 1913., radilo se oko crkve. Radim međutim nepresta-no: čitavi sam brieg iza nje već ostranio i sravnio tako da crkva ostaje sada na jednome velikom i širokom platou kakvi malo ima oko ijedne crkve.

4.2. Kasniji radovi“Rat je učinio crtu preko mnogih na-ših osnova – piše fra Didak Buntić 6. ožujka 1917. Kršnjavome – pa i preko

146 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 57, f. 197r-108r.

te.” Dakle, radove je na uređenju bazili-ke morao prekinuti, što se odnosilo na dovršenje zvonika, postavljanje oltara i uređenje ponutrice.

Crkva je god. 1910. bila pokrivena eternitom, koji nije odolijevao jakim udarima bure, te je god. 1931. zamijenjen bakrom koji je nabavljen u Češkoj. Rado-ve su izveli majstori iz Zagreba. Sjeverni je zvonik dozidan god. 1927. Ing. Stjepan Podhorsky147 napravio je god. 1932. novi nacrt završnih piramida za zvonike,148 a god. 1934. i planove za ispovjedaonice. Ispovjedaonice su načinjene, a na zvoni-cima se zadugo nije radilo. Prema nacrtu ing. M. Davida svod srednje lađe trebao je biti kasetiran, što je god. 1938. zagova-rao ing. fra Pio Nuić. Fra Serafi n Vištica odlučio se za betonski svod na središnjoj lađi koji je urađen po nacrtu S. Podhor-skog god. 1939. Svodovi bočnih lađa ura-đeni su kamenom. Iste godine crkva je iznutra ožbukana.

Potkraj 1944. i osobito početkom 1945. partizansko je topništvo gađalo

147 Stjepan Podhorsky, arhitekt (Dubrovnik, 21. XII. 1875. – Zagreb, 13. X. 1945.). Školovao se u Zagrebu i Beču, radio kod H. Bollea, od 1920 sveučilišni profesor. Radio na kon-zervaciji i rekonstrukciji sakralnih objekata. Gradio stambene i javne zgrade. Usp. Hrvat-ski leksikon, sv. 2., st. 276.

148 Podhorskym je prijateljevao sa slikarom fra Mirkom Ćosićem iz čijeg atelijera se sačuvala fotografi ja makete crkve s nanovo projektira-nim završetcima zvonika. Vjerojatno je ma-keta urađena po nacrtima S. Podhorskog.

121


crkvu i samostan, i to uglavnom izvan borbenog djelovanja, čime je uvelike nagrđeno pročelje bazilike. Prema ošte-ćenjima, nabrojena su 304 topovska pogotka.149 Tek u jesen 1958. započelo se s popravkom. God. 1960. pročelje je potpuno obnovljeno. Izmijenjeno je 500 kamenih blokova.150 Sljedeće godi-ne postavljen je teraco pod, izliven je kor i postavljena su dva bočna oltara od bračkoga kamena. Za sve je nacrte izradio fra Pio Nuić.151 Gospin je oltar posvetio je biskup Petar Čule 25. ožujka 1963. Urađen je, kao i oltar sv. Križa, u radionici Franulović u Splitu.

Nevelike orgulje, načinjene u radio-nici Heferer u Zagrebu, postavljene su 24. prosinca 1964. U ratu oštećeni ba-kreni krov zamijenjen je, silom prilika, salonitnim u srpnju i kolovozu 1965. Stubište ispred portala urađeno je u proljeće 1966. po nacrtu ing. fra Pija Nuića koji je izradio i izvedbeni nacrt za dogradnju južnoga zvonika. Južni je

149 Fra Mirko Ćosić je nabrojio, kako je običa-vao reći, “četiri više od 300 pogodaka”. Neki su krivo upamtili kao “četiri manje od 300”, te je ponegdje i objavljeno da se radilo o 296 pogodaka.

150 Arhiv Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu, Samostanska kronika.

151 Šturi podaci o radovima na crkvi i njezinom okolišu posljednjih šezdesetak godina spo-minju se u Kronikama samostana i župe na Širokom Brijegu.

zvonik izravnat sa sjevernim 25. listo-pada 1968. Visoki su 32 m.

Nova vrata načinio je god. 1969. Ante Brekalo iz Konjica prema nacrtu ing. Šemse Mulića. Njegov otac Smail uradio je rezbarene ukrase. Rozeta na pročelju i luneta nad središnjim vrati-ma djelo su Pavla Šušilovića iz Zagreba. Postavio ih je u prosincu iste 1969. go-

fra Andrija Nikić

Radovi tijekom 1978.

122 POVIJEST

dine. Vjetrobran u predvorju urađen je godinu dana kasnije prema nacrtu fra Bosiljka Vukojevića.

Bazilika je dobila improviziranu vanj-sku rasvjetu 19. srpnja 1971. Početkom 1973. akad. kipar iz Zagreba Ante Star-čević izradio je projekt za prezbiterij. Time je učinjen prvi korak u nastojanji-ma gvardijana fra Joze Pejića da se ot-počne sa sveobuhvatnom i temeljitom obnovom crkve, u čemu se i ustrajalo. Dvorište je uređeno god. 1974./75. ta-kođer prema Starčevićevu nacrtu i do-punama fra Vendelina Karačića, koji je vodio radove i samostalno projektirao uređenje klaustra. Koncem studenoga 1975. postavljen je i pušten u rad uređaj za grijanje crkve. Sakristija i do nje ka-pela dovršene su god. 1976. Iste godine postavljena je vanjska rasvjeta prema uputama Smiljana Neumüllera iz Mari-bora. On je dao rješenje i za unutarnju rasvjetu crkve, koja je ugrađena 1977. kao i novi vodovi za razglas. Tijekom god. 1977. i 1978. u crkvi je otučena gotovo sva žbuka, osim na konzolama i stropnim rebrima, i urađena je nova. Nije uspio pokušaj ugradnje perlitne žbuke, čime bi se popravila akustičnost prostora. U svibnju su pjeskarenjem očišćene kamene površine u crkvi i glavnina pročelja. Oparane su vinaz-ploče kao i neuspio teraco pod ispod vi-naza, a postavljen je pod od posuškoga

kamena potkraj god. 1978. Očišćene su i zapunjene sljubnice između kamenih blokova na vanjskim zidovima bazili-ke, osim na završnom dijelu sjevernog zvonika s istočne strane. Postavljen je i novi bakreni krov. Kameni glavni oltar postavljen je 16. prosinca 1978.152 i po-stolje za svetohranište. Samo svetohra-nište i medaljon četvorice evanđelista, rad A. Starčevića, urađeni su i postav-ljeni god. 1982.

U kolovozu 1978. postavljena su elek-tronička zvona, dar fra Ljube Čuvala iz Amerike. Domalo su elektrifi cirana klasična zvona. Prijatelji iz Italije god. 1983. darovali su devet zvona koja su blagoslovljena na Novu godinu 1984. Elektronička su zvona uklonjena, a ski-nuta su, nažalost, i dva stara zvona, od kojih ono iz god. 1898. ima posebnu vrijednost kao jedino preostalo od pet zvona nakon austrijskog uzimanja cr-kvenih zvona u ratne svrhe.

5. Značenje bazilike na Širokom BrijeguBazilika na Širokom Brijegu jedna je od najmonumentalnijih i najljepših crkava u Hercegovini i na širem području. Ona je spomen na srednjovjekovne nasilno

152 Motivi na stupovima oltara preuzeti su sa stećaka: središnji s Radimlje, dva bočna sa stećka na Ledincu; motiv s rogom je jedin-stven! Isklesao ih je u bihacitu Boško Štefner s Ilidže.

123


porušene crkve i na patnička i muče-nička vremena kršćanske raje i fratara pod osmanskom vladavinom. Gospin kipić na Orovniku i ostala okupljališta na službu Božju pod otvorenim nebom zrcale se u njezinoj ljepoti. Uzdiže se u kraju gdje su pokopani zaslužnici župe Blato kao i utemeljitelji Provincije i velikani širokobriješkog samostana.153 Ona je simbol vjere i kulture, i svih onih programa što su ih franjevci ostvari-li i što ih ostvaruju za duhovno i opće dobro. Već stotinjak godina jedan je od najpopunjenijih vjerničkih prostora u hrvatskom narodu, posebice nakon Drugoga svjetskog rata kad su široko-briješki fratri mučeničkom smrću po-svjedočili svetu vjeru. Posljednjih godi-na širokobriješko je svetište, vezano uz Međugorje, nezaobilazno hodočasnič-ko mjesto i za vjernike iz najudaljenijih krajeva svijeta. U zidove bazilike njezin graditelj nije uklesao svoje ime, ali joj je dao svoj pečat i u njoj je pronašao svoj počinak uz grob biskupa fra Rafe Bari-šića. Njegovi su zemni ostatci, naime, 9. listopada 1938. s Čitluka preneseni u baziliku, gdje mu je o stotoj obljetnici

153 Fra Petar Bakula, fra Radoslav Glavaš i drugi hercegovački franjevački povjesničari ističu tu činjenicu. Ta i sami ferman krije u sebi poruku da se prvotna crkva mogla obnoviti na stari-jem zdanju, a ne sagraditi na novim temeljima. To sam posebno istakao u studiji o dobivanju fermana za gradnju crkve iz god. 1846.

rođenja podignuta spomen-ploča s ma-lim poprsjem.

5.1. Svjedočanstvo Izidora KršnjavogaKad je pokojni o. Didak svoju crkvu gradio, pisao mi je, ne bih li mu htio na ruku ići gledom na slikane prozore za njegovu crkvu. Ja sam se rado izjavio pripravnim pa smo u tom poslu često pisali jedan drugomu. Ne poznavajući se lično sprijateljili smo se te sam bio že-ljan vidjeti ga. Kad sam godine 1909. bio u Mostaru, pohodio sam pokojnoga bi-skupa O. Buconjića pa sam s njim svake večeri sjedio na balkonu biskupske kuće. Imao sam prilike u tim dugim i čestim

fra Andrija Nikić

Fra Didak Buntić s dr. Isom Kršnjavijem

124 POVIJEST

razgovorima vidjeti veličinu i dubljinu njegove duše i slušati, kako je hvalio nastojanje O. Buntića na Širokom Bri-jegu. Njegov tajnik, O. /Radoslav/ Gla-vaš odvezao se jednoga dana sa mnom na Široki Brijeg, da se sastanem s fra Didakom.

Po imenu mi se nehotice stvorila bila kriva slika o njemu, činilo mi se, da ću naći starca Didaka, a kad tamo priđe nam u samostanski vrt vitak, mlad Fra-njevac nasmijana lica i očiju pa nas ve-selo pozdravi... Kad se svršila škola poš-li smo odmah da vidimo crkvu. Još nije imala ni krova ni poda tek su vanjski zidovi donekle bili gotovi. Zamolio sam, da mi pokaže planove. On mi pokaza svoj crtež i crtež građevinskog savjetni-ka Vancaša, koji je neke promjene Di-dakove i gdje predlagao. Crkva je gra-đena od tvrdog sivoga kamena u obliku starokršćanskih bazilika.154

5.2. Svjedočanstvo fra Leona PetrovićaFra Didakov učenik, kasniji provincijal i mučenik, prvi doktor teologije u Her-cegovini, poznati povjesničar i tajnik Provincije dr. fra Leon Petrović ostavio nam je svjedočanstvo o graditelju širo-kobriješke bazilike: Dne 3. 1. 1914. Mnp. o/tac/ Provincijal i ja pošli smo u 2,20

154 Arhiv P., Povijest, sv. 4., f. 140r.

sata popodne u poslu kanoničke vizita-cije put Širokoga Brijega... Braća su nas službeno dočekala pred tamošnjom pri-mitivnom crkvom na ‘Šematoriju’.155

Ovdje ću reći o tamošnjoj ‘cerkvi’ svo-je mišljenje. Godine 1906.156 u proljeće staru crkvu iz godine 1843.157 srušila su braća franjevci i počeli zidati novu ba-ziliku... Voditelj rađe – palir – jest od početka p. o. fra Didak Buntić, višego-dišnji profesor naše Gimnazije. O njego-voj sposobnosti u ovom pogledu nemogu ništa reći tim više buduć se sam u taj graditeljski posao nerazumijem.158

5.3. Svjedočanstvo fra Marijana ZupcaDr. fra Marijan Zubac, dugogodiš-nji učenik fra Didaka Buntića, na lazio se na Širokom Brijegu kad je građena nova crkva. On je god. 1924. objavio u Narodnoj slobodi, br. 5, članak pod naslovom Fra Didakova zadužbina, u kojem među ostalim piše: U kolijevci herc/egovačke/ Provincije, na Širokom Brijegu, imalo se bar tu podići malo bo-

155 To je bila mala kapelica koja je služila za službu Božju dok se pra vila nova crkva.

156 Točnije 1905. godine.157 Nova crkva je započeta ljeti god. 1905. Točna

godina početka grad nje stare crkve je god. 1846. Usp. Nikić, A., Gradnja crkve i samo-stana na Širokom Brijegu, Kršni zavičaj, br. 8. (1975.), str. 40.-45.

158 Arhiv P., Kronika fra Leona Petrovića, sv. 2., f. 114r—115r.

125


lja crkva na čast uznesenja B. D. Marije, pod ovim nazivom zaštitnice provincije, u znak osobite zahvalnosti i pobožnosti prema presv. Djevici. Da bude spomen osnivačima provincije, a da služi bu-dućim pokoljenjima za uzgoj. Bila je to davna i sveopća želja herc/egovačkih/ franjevaca i pobožnoga puka. Fra Didak je preuzeo na sebe tu veliku zadaću...

Uz veoma primitivna i neznatna sredstva fra Didak je svojom energijom i ustrajnošću sagradio, što se danas i kod drugih velikih naroda rijetko gradi, a o čemu se kod nas u Hercegovini nije mo-glo ni misliti, sagradio je jednu od naj-boljih crkava u Jugoslaviji. Nije mogao da dovrši, ali ono što je najglavnije, to je gotovo...

Sa svom ljubavlju i slasti pravio je fra Didak započetu crkvu. Svaki je važniji kamen pregledao, da li je zdrav, da li je dobro izmjeren... Gotovo nije nikakav glavniji kamen stavljen, a da nije on prisustvovao... Kadgod bi planuo kao vatra, kad bi vidio, da je što u neredu; svi su ga se radnici bojali i poštivali ga...

Kad je rad počeo sve više zapinjati radi nestašice sredstava, a zidanje se primicalo kraju, napokon sredstva bila gotovo istrošena, prihvatio se posla, zidao nekoliko dana, dok je zgrada ta uglavnom bila i dozidana...

Nije mogao makar u glavnom ne dovršenu zgradu ostaviti, u koju je on nekoliko godina života potrošio. Ona je bila kroz nekoliko godina zaokupila sve snage fra Didakove, duševne i tje-lesne... Između raznih stilova izabrao je romanski, radi njegove veličajnosti i jednostavnosti... Nije na njoj ostavio svoje ime urezano, ali je na cijeloj zgra-di ostavio otisak svoje ličnosti.159

Pedesetak godina kasnije fra Marijan je potvrdio ono što je napisao. I drugi fratri koji su pamtili fra Didaka govorili su o njemu kao redovniku neporočna života, dobrotvoru i organizatoru, vizi-onaru i praktičaru.

5.4. Svjedočanstvo planovaNa temelju sačuvanih planova za novu crkvu na Širokom Brijegu može se do-nekle pratiti njihov razvoj.

Fra Didak Buntić u godišnjem izvje-štaju Hrvatske narodne zajednice, kojoj je bio predsjednik, 1914. godine piše iz-među ostalog: Zaslugom pred sjednika našega odbora /fra Didaka Buntića/, koji je ujedno i graditelj nove samo-stanske crkve, kao što je i odbor ‘H. N. Z.’ ujedno i odbor za gradnju spomenute crkve, izučila je čitavu kumpaniju od 50 osoba (čobana) klesarski i zidarski za-

159 Učenik [fra Marijan Zubac], Fra Didakova zadužbina, Narodna sloboda, 6.(1924.), br. 5., str. 1.-2.

fra Andrija Nikić

126 POVIJEST

nat tako, te ti majstori danas na svom kućnom pragu imaju svoju Ameriku naime nadnicu od 5-7 kruna.160 Dakle, jasno se kaže da je fra Didak Buntić graditelj crkve na Širokom Brijegu. U predlaganju i izradbi plana njegova je uloga bila odlučujuća. Vjerojatno je najprije usmeno ing. Škrobiću izrazio svoje želje. Ing. Škrobić je idejni plan podastro ing. Maxu Davidu koji je na-pravio svoj prvi plan. Nakon toga vjero-jatno je uprava samostana – gvardijan s diskretima, a među njima i fra Didak Buntić – dala svoje primjedbe i tako je nastao “reserve plan”. Da je u “reserve planu” sudjelovao fra Didak Buntić, potvrđuje i iskaz fra Dominika Mandi-ća koji mi je 1970. godine u Rimu rekao da je fra Didak Buntić uvjerio Starje-šinstvo Provincije da je jeftinije sazidati dva zvonika nego samo jedan. U “reser-ve planu” onaj jedini zvonik na pročelju zamijenjen je dvama zvonicima, čime je i crkva produžena. Osim toga crkva je pro dužena za jedan travej (razmak između dvaju stupova). God. 1908. ing. Josip Vancaš161 napravio je “tlocrt u vi-

160 Buntić, D., Izvještaj o radu mjesnog odbora ‘H.N.Z.’ na Širokom Brijegu 25. travnja 1914., Hrvatska Narodna Zajednica, 2./1915., str. 204.

161 Josip Vancaš (Sopron, Mađarska, 22. III. 1859.-Zagreb, 15. XII. 1932.), arhitekt. Diplo-mirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Od 1885. do 1921. živi i radi u Sarajevu, gdje je izveo niz crkvenih i stambenih zgrada,

sini svodova postranih lađa”, plan za krovove i “poprečni presjek – pogled na oltar”.

Širokobriješku je crkvu radila cijela Hercegovačka provincija. Ipak je njezin graditelj fra Didak Buntić, što ne opo-vrgava ni odluka provincijalnog starje-šinstva od 2. svibnja 1905. da gvardijan nadzire rad i isplaćuje radnike. Gvardi-jan je naime mogao isplaćivati radnike kao apostolski sindik (čuvar novca) i nadgledati radnju posredno po fra Di-daku Buntiću. I u Promjeni redovnič-kog osoblja iz 1907. stoji da je fra Didak Buntić praefectus fabricae,162 s čime se slažu dokumenti, tradicija i seniori Pro-vincije s kojima sam svojedobno razgo-varao u više navrata. To isto potvrđuje i pismo Okružne oblasti iz god. 1908. u kojem se kaže da je dozvoljeni projekt i prekoračen,163 što je, na svu sreću, uči-nio dalekovidni fra Didak Buntić. Osim toga, među dokumentima nigdje nema spomena da je ijedan drugi fra tar bio graditeljem nove crkve.

Fra Didak u pismu od 2. rujna 1909. prijatelju dr. Isi Kršnjaviju piše da je cr-

često kombinirajući orijentalna građevinska iskustva s arhitektonskim elementima sece-sije. Zauzimao se za zaštitu spomenika, pi-sao o kulturnoj prošlosti. Hrvatski leksikon, sv. 2., Zagreb, 1997., str. 621.

162 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 26, f. 121rss; sv. 31, f. 37r i Acta Capitularia, sv. 2., str. 371. i dalje.

163 Arhiv P., Spisi Provincije, sv. 28, f. 81r.

127


kvu “već od početka zasnovao da bude simbolom našeg jedinstva. Na nju dođe trobojni krov, sjeverno pročelje riesit će hrvatski grb a nutarnje od samostana grb našeg reda. Sedam kapela, dotično sedam oltara u znak sedmero braće i sedam hrvatski pokrajina pod jedinim krovom i visoki kameni stupovi ponos našega hrvatskoga naroda, a sve sku-pa čitava zgrada na pećinama hridina čvrstome i nepomičnome temelju - traj-nost i neprolaznost našega kraljevstva i naroda… Jedinstvo i sloboda hrvatskog naroda to je naš cilj to naš ideal.”164

Od god. 1905. fra Didak je, uz osta-le svećeničke i profesorske dužnosti, vodio gradnju sve do god. 1917. kad ga je vapaj sirotinje ganuo da tu sirotinju spašava od gladi. Ali ni tada, ni kasnije kad je god. 1919. izabran za provincijala i odselio u Mostar, nije mogao zabora-viti svoje drage bazilike koja mu je uvi-jek bila na pameti.

Fra Didak je bio vizionar. Htio je sklad i ljepotu, htio je izvrsnost. Kad su radovi zastali, prigovaralo mu se “što nije dao jednostavno ozidati zgradu i zid izvana okrečiti, te mu dati kakav god hoće oblik. Zašto toliko troška kre-šući kvadratno kamenje?” Ne, on nije mogao praviti obijeljene grobove.

164 Hrvatski državni arhiv, Ostavština dr. Ise Kršnjavija, kut 4, cjelina III.5., datirano pi-smo str. 2.-3.

Često sam razgovarao sa starijim hercegovačkim franjevcima, svjedoci-ma gradnje Primjerice, fra Tomo Zubac (1884.-1978.) mi je živo pričao o rastu bazilike i želji da se fra Didakov plan u potpunosti ostvari. I nakon što sam napisao više studija i poslao mu ih da ih pregleda, fra Toma mi je u stude-nom 1972. odgovorio: “Ja sam sve pro-čitao o gradnji crkve dva puta – nije-sam našao da bi se nešto nadodalo ili ispravljalo”.165

“Iako je fra Didak – napisali su nje-govi đaci – bio svom dušom profesor i odgojitelj (…) zagrnutih rukava stajao je on među svojim seljacima koji su pri-premali materijal, sam je svojim jakim rukama koturao veliko kamenje, dizao ga na zid tako da je milina bila gledati ga na tom poslu, i nije mirovao sve dok nije 1910. sagrađena veličanstvena bazi-lika s dva tornja iz sivoga četverougla-stoga kamenja, dvostruko veća nego je sveučilišna crkva u Innsbrucku.166 Stoji visoko na vrhuncu Širokoga Brijega i sa samostanom dominira u cijelom kraju kao najljepša građevina na jugoistoku Evrope.”167

165 Pismo sam primio 29. studenoga 1972. 166 Nije mi poznato kakva izgleda crkva u Inn-

sbrucku, ali me progoni pitanje: Gdje je fra Didak ugledao i prihvatio plan crkve prema kojoj je, na svoj način, ostvario širokobriješ-ku baziliku.

167 Naši dragi pokojnici, Spomenica…, str. 129.

fra Andrija Nikić

128 POVIJEST

ZaglavakPrva crkva u Hercegovini koja je građe-na od god. 1846. do 1848., nakon rušenja svih crkava zapadno od Neretve sredi-nom 16. stoljeća, posvećena je uznese-nju bl. Djevice Marije. Hercegovački su franjevci s vremenom podigli Gospine crkve-svetišta i u Trebižatu, Posušju, Se-onici i drugdje. Povijesno zasvjedočeno prasvetište je Gospin kipić na Orovni-ku u Donjem Gracu nadomak Širokoga Brijega. Nova bazilika/crkva na Širokom Brijegu koja je podignuta početkom 20. st. nastavak je i utjelovljenje franjevačke i katoličke pobožnosti koja je ovdje i bez crkava cvjetala. Trobrodna ljepotica s li-kom Uznesene pod svojim svodom skri-va milosti koje Bog po njezinu zagovoru na tom mjestu dijeli,168 što je svojedobno istakao i provincijal fra Rufi n Šilić: Naj-prije smo došli sitni i maleni, pa nas je ona primila na ovu svoju ledinu; onda smo porasli, pa smo joj pravili malu cr-kvicu da to bude kao naše vlastito srce; onda je nekako narasla ova crkva i bila utočište sve Provincije; a onda su braća opet osnažila i Buntićevo je doba kao i Franjino gradilo ovu velebnu Marijan-sku baziliku, i sada nas ona sve prima.169

168 Usp. Lubina, P., Hrvatska marijanska sveti-šta., i Isti, Hrvatska marijanska svetišta, Ka-čić, 32.-33/2000.-2001., str. 461.

169 Šilić, R., Homilija…, Mir i dobro, 1971., str. 214.

Tako je ova crkva i kolijevka Provinci-je. U njoj je očita naša prošlost, u njoj se gradi naša sadašnjost i u njoj vidimo obrise naše budućnosti.

Doprinosima cijele Provincije, mno-gostrukom pomoću našeg “dobrog i pobožnog puka”, milodarima sa strane i genijalnošću samog fra Didaka, širo-kobriješka crkva postade remek-djelo i kruna podignutih zdanja. “Sagradio je mnogo više, nego su bile želje i oče-kivanja njegove braće. Sagradio je spo-menik osnivačima Provincije. Napravio je doličan hram u kojem će moći mla-dež franj(evačke) Provincije uz vanjski sjaj bogoslužja izlijevati osjećaj svojih duša… Kao što je stari Izraelac drhtao od uzbuđenja i radosti gledajući kule i zidove Siona, tako i svaki hercegovački vjernik uzdrhti od uzbuđenja pred Di-dakovom katedralom na Širokom Brije-gu. U toj ‘pjesmi od kamena’ i ‘drami na otvorenom’ tko i nema glazbenog sluha, čuje pjesmu svoje prošlosti, shvaća je i uživa u njoj. Jer te tvrde stijene sviraju himnu žuljevitih ruku, gladnih želuda-ca i duboke vjere u Boga i čovjeka. To je najpitomiji napjev hrapavim sazvučjima hercegovačke bure, kiša i škrtosti tla”.170

Najljepši ukras ove bazilike i samosta-na, njihov neuveli cvijet jest lik franjevca koji je sebe uzemljio da njegov hercego-

170 Usp. Raspudić, G., Fra Didak Buntić, Hrvat-ski kalendar, 26/1969, str. 133.

129


vački narod ima život, vjeru i slobodu. Franjevac je u ovom kraju most što spaja Zapad i Istok. Riječi fra Marka Barba-rića: Iako će nas pobiti, ne napuštamo svog panja – korijena, svog naroda, ni svoje vjere – svjedoče o predmijevanju partizanskoga pokolja i pripravnosti na mučeništvo. Zaslugom širokobrijeških mučenika bazilici je utisnut pečat krvlju posvjedočene vjere, što izmiče cjelovitu opisu, jer to svetište postoji u praksi, a (na žalost još uvijek) ne i u knjizi. 171

Izvori

Arhiv Hercegovačkih franjevačke pro-vincije, Mostar.

Arhiv Propagande (Kongregacije za ra-širenje vjere), Rim.

Arhiv Biskupijskog ordinarijata, Mostar.Arhiv vatikanski (Archivum Secretum

Vaticanum).Arhiv Hercegovine, Mostar.Državni arhiv Hrvatske, Zagreb.Samostanska kronika.

Važnija literatura

Bakula, P., Hercegovina prije sto godina (prijevod), Mostar, 1970.

Basler, Đ., Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH, Sarajevo, 1972.

171 Usp. Džambo, J., Čudo svetog Ive, Svjetlo ri-ječi, 23./2005., br. 267. (lipanj) 2005., str. 47.

Džaja, M. S., Konfesionalnost i naci-onalnost BiH. Predemancipasijsko razdoblje 1463.-1804., Mostar, 1999.

Fermendžin, E., Acta Bosnae, Zagrabi-ae, 1892.

Glavaš, R., Spomenica pedeset godišnji-ce Hercegovačke franjevačke redodr-žave, Mostar, 1897.

Mandić, D., Shematismus…, Sarajevo, 1933.

Nikić, A., Događajnica Bosne i Hercego-vine od 614. do 1918., Mostar, 2003.

Nikić, A., Hercegovački franjevački mu-čenici 1524.-1945., Mostar, 1992.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe – Mrtvoslovnik hercegovačkih franje-vaca, Mostar, 2004.

Nikić, A., Počeci Hercegovačke franje-vačke kustodije (doktorska disertaci-ja u rukopisu), Rim, 1971.

Knezović, O., Život i rad fra Didaka Buntića, Zagreb, 1938.

Raspudić, G., Fra Didak Buntić, Hrvat-ski kalendar, 26/1969.

Sergejevski, D., Bazilika u Mokrom, Glasnik Zemaljskog muzeja, 15-16 (1961.-62.)

Skupina autora, Fra Didak Buntić, Spo-menica, Zagreb – Mostar, 1978.

Šabanović, H., Bosanski pašaluk, Sara-jevo, 1959.

Tomašević Koška, J., Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.

fra Andrija Nikić

130 POVIJEST

Pogled na crkvu i samostan s Bakamuše, oko 1940.

Znanstveno-stručni skup / The scientifi c-expert symposiumSto godina nove crkve na Širokom Brijegu / One hundred years of the new church in Široki Brijeg20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005

Zbornik radova / Proceedings

Nakladnik / Published byFranjevački samostan Široki BrijegTh e Franciscan Monastery Široki Brijeg

Za nakladnika / For the publisherfra Branimir Musa

Uredništvo / Editorial boarddr. Ivo Čolakfra Vendelin Karačićdr. Antun Karaman

Urednik / Editordr. Ivo Čolak

Fotografije / PhotosKruno Hrkać i drugi

Lektor / Language editorfra Vendelin Karačić

Prijevod na engleski / English translationGoran ŠamoDanijela KožulIvana Medić

Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layoutDamir ZadroBožo Penavić, prof.

Tisak / Printed byFram-Ziral, Mostar

Naklada / Edition1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)

ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005) Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografi je, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg : Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.

Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -> Proslov. - Bibliografi ja i bilješke uz tekst

ISBN 9958-9170-4-1

COBISS.BH-ID 15229702

gradnja širokobriješke bazilike 1905. – 2005. · pdf filesanski...

Documents