gračanički glasnik br. 28

sadržajpovodomTema broja: 2000 godina od Batonovog ustanka ..............................5

Dr. sc. Omer HamzićNeka razmišljanja povodom zlatnog jubileja Gračaničke gimnazije .......................................................................................................8

prošlostEdin Šaković, prof.Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne............................................................................................................. 12

Dr. sc. Salmedin MesihovićBaton breučki – predaja i kazna ............................................................ 24

Doc. dr. Bego OmerčevićPosljedice Batonovog ustanka: odrazi na tlu sjeveroistočne Bosne............................................................................................................50

građaMina Kujović, prof.Prepiska oko izgradnje željeznice u Gračanici 1895. - 1898. .........59

Alija NametakPrvi folkloristi muslimani u Bosni ...........................................................66

zavičajDr. sc. Omer HamzićPočeci i razvoj gimnazije u Gračanici .................................................. 70

Salih AvdićGore dole oko Gračanice ....................................................................... 84

Dr. sc. Omer HamzićLikovi zavičaja : Asim Dževdetbegović – posljednji predsjednik Gračaničkog sreza ..............................................................91

temeZlatko Dukić, knjiž.Nad jednom postdejtonskom “utakmicom”: Nekultura – Kultura 14:0 ..................................................................................................96

UDK 930.85ISSN 1512-5556

Amir Brka, knjiž.Bibliografski rad Mustafe Ćemana .......................................................101

riječReprint prva dva broja lista “Glas gimnazijalca” (1960. godine) .. 105

Osvrti, prikazi i recenzije

Vedad Spahić, Prokrustova večernja škola, bosniaARS, Tuzla 2008. (Akademik Esad Duraković) ......................................................124

Husnija Kamberović, Mehmed Spaho (1883. – 1939.) – politička biografija, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 2009. (Prof.dr. Omer Ibrahimagić) .........126

Grupa autora, Publicističko-historiografsko djelo Alije Galijaševića, Zbornik radova sa Okruglog stola, Tešanj, 13. 12. 2008. godine, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, 2009. (Amir Brka, knjiž.) ..................................129

Jakub Džafić, Gdje je čovjek (poezija), BKZ “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, 2009. (Redakcija) ..............................132

Hajrija Bećirović, Javka zarobljenog u tamnoj čahuri, (autobiografski zapisi), “Grin”, Gračanica 2009. (Dr. sc. Omer Hamzić) .............................................132

listovi...Dr. sc. Omer HamzićListovi gračaničkog kalendara od 29. 4. do 29. 10. 2009. ............134

dodatakPredstavljamo vam: doktori nauka s područja Gračanice

Prof. dr. sc. Muharem Zildžić

Procjene mogućnosti prevencije komplikacija ulkusne bolesti prema utvrđenim riziko-faktorima (sažetak doktorske disertacije) .................................................................................................. 147

Dr. Husejin Duraković

Matematički model tranzijentnog prenosa toplote i mase kod kombinovanog procesa kontaktnog i konvektivnog sušenja papira (Rezime doktorske disertacije) .................................................158

Glosar novih autora ..................................................................................162

contents

on the occasionThe theme of the issue: 2000 years since Bato’s mutiny .................5

Omer Hamzić, PhDSome reflexions on the occasion of golden jubilee of Gymnasium in Gračanica ...........................................................................8

the pastEdin Šaković, prof.Breuci, the oldest known by name inhabitants of north-east Bosnia ............................................................................................................ 12

Salmedin Mesihović, PhDBato Breuci- Surrender and Punishment ............................................ 24

Bego Omerčević, PhDThe cosequences of Bato’s mutiny: reverberations in the area of north-east Bosnia .................................................................................50

documentsMina Kujović, prof.Transcript of the railway construction in Gračanica 1895-1898.....59

Alija NametakThe first folklorist Muslims in Bosnia ....................................................66

homelandOmer Hamzić, PhDThe beginnings and development of Gymnasium in Gračanica .. 70

Salih AvdićUp and down around Gračanica .......................................................... 84

Omer Hamzić, PhDHomeland personages: Asim Dževdetbegović- the last president of Gračanica district ................................................................91

themesZlatko Dukić, authorOver post-Dayton ‘match’: lack of culture-culture 14:0 ....................96

Amir Brka, authorBibliographic work of Mustafa Ćeman ................................................101

the wordReprint of the first two issues of ‘The voice of high schooler’ 1960 .......................................................................................... 105

Retrospection and review

Vedad Spahić, Procrustes evening school, BosniaARS, Tuzla, 2008 (Esad Duraković, academician...................................................124

Husnija Kamberović, Mehmed Spaho (1883-1939), - political biography, Council of Congress of Bosniak intelectuals, Srajevo 2009 (Omer Ibrahimagić, PhD) ..............................................126

The group of authors, Publistic-historiographic work by Alija Galijašević, Round Table Miscellany, Tešanj 13th December 2008, The center for culture and education Tešanj, 2009 (Amir Brka, author)....................................................................................129

Jakub Džafić, Where is man (poetry), Preporod, Community of Gračanica, 2009) ......................................................................................132

Hajrija Bećirović, The voice of him who is trapped in the dark shell (autobographic notes) Grin, Gračanica 2009 (Omer Hamzić, PhD) .............................................................................................132

the pages...Omer Hamzić, PhDThe pages of Gračanica’s calendar from 29th April to 29th October 2009. ..........................................................................................134

appendixWe introduce: PhDs from the area of Gračanica

Prof. dr. Sci. Muharem Zildžić: Possible estimates of ulcer disease prevention according to the rational risk-factors (doctoral dissertation resume) .............................................................. 147

Dr Sci. Husejin Duraković: Mathematical models of transient heat and mass transfer in combined contact and convective paper drying processes. (Doctoral dissertation resume) ...............158

Glossary of new authors .........................................................................162

povodom • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 5

Ove godine se navršava ravno dva tisućlje-ća od završetka velikog ustanka iliro-panon-skih naroda protiv rimskih osvajača. Taj događaj, koji se naziva još i Panonsko-dal-matinski ustanak ili Veliki ilirski ustanak, antički su pisci nazvali Bellum Batonianum, Batonovim ili Batonskim ratom, po imenu dvojice vrhovnih vođa ustanka. To je prvi historijski dokumentiran rat na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, ali i prvi u hi-storijskim izvorima zabilježen čin herojskog otpora stranim osvajačima na našim prosto-rima. Batonov ustanak, kojeg su rimski pis-ci nazvali “najvećim od svih vanjskih rato-va poslije Punskih”, nije samo predstavljao teško iskušenje za rano Augustovo carstvo – štaviše, njegove posljedice po dalji razvoj rimske vanjske i unutarnje politike su toli-ko značajne i duboke da ih na ovome mjestu nemamo prostora elaborirati.

Sigurno je, međutim, da se Batonov ustanak može smatrati jednim od prijelo-mnih događaja u rimskoj historiji uopće, a što se tiče stanovništva bosansko-herce-govačkih prostora, njegov završetak ozna-čio je potpunu civilizacijsku prekretnicu. Panonsko-ilirski narodi, čijih se herojskih djela sjećamo nakon ravno dva milenija,

poslije krvavog sloma ustanka, zakoračili su u razdoblje antike, u kojem, u narednih par stoljeća, postepeno napuštaju svoj stari način života, utapajući se u opće kulturno-civilizacijske okvire antike.

Ustanak je izbio 6. godine n.e., negdje u centralnim dijelovima Bosne (koja je pri-padala rimskoj provinciji Ilirik), gdje je ži-vio narod Dezitijati. Uzroci ustanka su bili složeni i brojni, a najčešće se navode viso-ki porezi, zloupotrebe i nepravde pri nji-hovom ubiranju, nezadovoljstvo domaćeg stanovništva stegom rimskih upravno-ad-ministrativnih okvira, izrabljivanje i pljač-ka domaćih bogatstava, itd. Neposredan povod je bilo prisilno mobilizaranje do-maćih mladića, koji su u sastavu pomoć-nih jedinica rimske vojske trebali da budu upućeni u rat protiv Markomana, na pro-storima današnje Češke i Austrije. Ustanak je, dakle, izbio među Dezitijatima, a po-tom se proširio na teritorije drugih naro-da, u prvom redu Delmata (koji su živjeli na prostorima današnje Hercegovine), za-tim Breuka (na prostorima sjeveroistočne Bosne i Slavonije), Mezeja (na tlu sjevero-zapadne Bosne), Pirusta (gornje Podrinje i Sandžak), itd.

Tema broja: 2000 godina od baTonovog usTanka

1 po

vo

do

m

6 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • povodom

Tema broja: 2000 godina od Batonovog ustanka

Izbijanje ustanka izazvalo je paniku među Rimljanima, toliku da je navodno i sam car August bio potresen strahom. Go-vorilo se o stotinama hiljada panonskih ratnika, spremnih da udare na samu Italiju. Rimljani su hitno sklopili primirje s Mar-komanima i prikupljenu vojsku, predvo-đenu Augustovim posinkom (i budućim nasljednikom) Tiberijem, uputili nazad prema Iliriku. Do kraja ustanka, Rimljani su u Iliriku angažirali glavninu svojih voj-nih potencijala, uključujući i mjere poput mobilizacije veterana ili vrbovanja oslo-bođenih robova. Kroz mnoge teške bitke i sukobe, ustanici su svojim herojskim ot-porom odolijevali višestruko jačem i moć-nijem protivniku, bolje opremljenom i na-oružanom. Dvojica vrhovnih vojskovođa, koji su nosili isto ime – Baton, jedan Dezi-tijat, a drugi Breuk, svojim su vojnim umi-jećem zadivili i rimske historičare.

U ustanku, jednu od glavnih uloga su imali Breuci, narod koji je živio na prosto-rima današnje Slavonije, te dijelovima sje-verne i sjeveroistočne Bosne. U prve dvi-je godine rata, njihov je teritorij podnio i

najveći teret ratovanja. Izloženi neprekid-nim pustošenjima i razaranjima, pojavom gladi i boleština, te dovedeni na rub istr-jebljenja – Breuci su prvi popustili. U lje-to 8. godine n.e., njihov vođa Baton se pre-dao Rimljanima, izručivši im svog saborca Pinesa – jednog od breučkih vođa, koji se nije mirio s predajom. Rimljani su mu za-uzvrat priznali vlast nad Breucima. No, ubrzo potom, Baton Breučki je zarobljen i pogubljen od svog desitijatskog imenjaka, a Breuci su se ponovo pobunili. Rimske le-gije su vlast nad Ilirikom morale povratiti silom. U jesen 9. godine n.e., pale su i po-sljednje enklave ustaničkog otpora, negdje na prostoru Delmata, u dalmatinskom za-leđu. Antički pisci su ostavili potresne opi-se očajničkih primjera herojskog muče-ništva domaćih boraca, čije su se žene sa djecom bacale sa gradskih zidina ili u va-tru, samo da ne padnu u ruke Rimljanima. Baton Dezitijatski je, u bezizlaznoj situaciji, Rimljanima ponudio predaju, ne tražeći za sebe ništa – samo da život bude pošteđen njegovim vojnicima. Na pitanje vojskovo-đe Tiberija, zašto je krenuo u pobunu, Ba-


Tema broja: 2000 godina od Batonovog ustanka

ton je odgovorio: “Vi Rimljani ste sami kri-vi za to: svojim ste stadima umjesto pastira i pasa slali vukove!”. Njegova je hrabrost i zapovjednička sposobnost zadivila i samog Tiberija: umjesto da bude pogubljen ili ba-čen u najveće tamnice, kako su Rimljani inače postupali s pobunjeničkim vođama, Baton je bogato obdaren i poslan u egzil u Ravenu, gdje je proveo ostatak života.

***Batonov ustanak, bez ikakve sumnje,

predstavlja jedan od najznačajnijih doga-đaja u historiji Bosne i Hercegovine i svih njezinih stanovnika. Današnja sjeveroi-stočna Bosna i područje šire okoline Gra-čanice, bio je, zasigurno, prostor na kojem su se odigrali neki od najznačajnijih doga-đaja tokom ustanka. U tom smislu, Redak-cija se odlučila da ovaj broj našeg časopisa tematski posveti upravo 2000-toj godišnjici ovog velikog događaja. Na tu temu objav-ljujemo tri opširnija priloga: 1. Doc. dr. Bego Omerčević, Filozofski fakultet Tu-zla, Posljedice Batonovog ustanka: odrazi na tlu sjeveroistočne Bosne, 2. Dr. sc. Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet u Sarajevu–Odsjek za historiju, Baton Breučki – pre-daja i kazna–prilozi antičkoj historiji sje-veroistočne Bosne i 3. Edin Šaković, prof. iz Gračanice, magistrand ilirologije na Fi-

lozofskom fakultetu Sarajevo. Breuci – naj-stariji imenom poznati stanovnici sjeveroi-stočne Bosne.

Ovim tematiziranjem, istovremeno, na-govještavamo koncepcijsko proširenje na-šeg časopisa na nešto šire geografske pro-store. Pored radova koji su usko vezani za Gračanicu i njenu užu okolinu, želja nam je da “Gračanički glasnik” otvorimo i za nešto šire zahvaćene teme, kao i za istraživačke priloge koji tretiraju problematiku sa cje-lokupnog prostora sjeveroistočne Bosne. “Gračanički glasnik” je već i do sada u na-učnim krugovima tretiran kao referentna publikacija, a naše su ambicije da ga uči-nimo još kvalitetnijim, u naučnom i struč-nom smislu. Ovakvi naši planovi, nada-mo se, vode dalje u tom pravcu, a ovaj broj predstavlja jedan od prvih koraka. Dokaz za to je i nova rubrika pod naslovom “Gra-đa”, u okviru koje ćemo prezentirati neo-bjavljenu arhivsku i drugu građu s područ-ja kulturne historije na ovim prostorima. Od narednog broja slijede dalja koncepcij-ska i druga poboljšanja kvaliteta priloga, te formalno i tehničko prilagođavanje sadr-žaja Časopisa najvišim standardima za ovu vrstu periodike – pri čemu njegova temelj-na misija ostaje nepromijenjena.

Redakcija


Gračanička gimnazija ove godine obilje-žava 50 godina svog postojanja i rada, ove godine takoreći ulazi u neko svoje zlatno zrelo doba. Pedeset godina u historijskom trajanju je tren, u realnom životu dvije tre-ćine prosječnog ljudskog vijeka. Gračanič-ka gimnazija, to je 50 generacija, koje je “proizvela” u jednom burnom historijskom razdoblju u koje je, barem kako se nama danas čini, stalo previše historije, kako za Gračanicu, tako i za BiH i šire okruženje, pa i svijet.

Gimnazija u Gračanici osnovana je 1959. godine, kada je u Evropi već pomalo popuštao hladni rat, kada je Josip Broz Tito bio već koliko-toliko “unormalio” odnose Jugoslavije sa tadašnjom prvom zemljom socijalizma, moćnim Sovjetskim Savezom, kada je sa nekim liderima nerazvijenih i manje razvijenih zemalja počeo “razradu” ideje o nesvrstanom pokretu…

U tadašnjoj Jugoslaviji intenzivno se tragalo za takozvanim vlastitim putem u socijalizam, pokušavao se pronaći model efikasnijeg privređivanja (ali uz vrhovnu arbitražu partije), razmišljalo se o prvim ustavnim reformama koje će uslijediti po-slije 1961. godine, potom prva ozbiljnija privredna reforma (1965.), veći stepen sa-mostalnosti tadašnjih republika i autono-mnih pokrajina, ali i preduzeća, koja se podvrgavaju nekoj kontrolisanoj tržišnoj utakmici… Sve će to kasnije dovesti do ve-

likih prestrojavanja, naročito nakon Usta-va, 1975. godine i Zakona o udruženom radu, i napokon, definitivno uvesti Jugo-slaviju u stanje permanentne krize koja će se raspetljati općom katastrofom na ovim prostorima, od 1990. do 1999. godine.

Što se tiče lokalnog miljea u kojem se “rodila” gimnazija, treba podsjetiti da se Gračanica u periodu poslije 1945. godi-ne jako sporo izvlačila iz zaostalosti i bije-de. Deceniju i po poslije rata, ova čaršija je imala isti izgled i istu infrastrukturu sa ko-jom je dočekala partizane, 7. aprila 1945. godine. Slučajno ili ne, Gračanicu su, iako je bila središte sreza, u širokom luku zaobi-lazile sve one čuvene industrijalizacije, pa i elektrifikacije (do 1952. – 1953.) i petogo-dišnji planovi, velike društvene investicije i javni radovi. U nekim kasnijim analizama, uzroci su se tražili u nedostatku sirovinske osnove, nedostatku kadrova, ali i političke volje da se stanje brže mijenja. Iako to spa-da u domen političkog folklora, trebalo bi već jednom odgovoriti na pitanje da li je Gračanica, zbilja, bila kažnjena radi Ibrahi-ma Pjanića i njegovog kontroverznog rat-nog i poslijeratnog životnog puta ili se radi o traženju alibija za nesposobnost i iner-tnost tadašnjih domaćih kadrova ili o ne-kim drugim uzrocima,

Pošto sve to ionako izlazi iz okvira priče o gračaničkoj gimnaziji, kada je riječ o ka-drovima i takozvanom ljudskom faktoru,

neka razmišljanja povodom zlaTnog jubileja gračaničke gimnazije (IlI O uZrOcIMA I POSljEDIcAMA SvIH NAŠIH KAŠNjENjA I SvIH NAŠIH OPStruKcIjA)

Dr. sc. Omer Hamzić


Neka razmišljanja povodom zlatnog jubileja gračaničke gimnazije

školama i obrazovanju, ovdje treba ipak na-praviti jednu digresiju. Kao prvo, moramo se podsjetiti da je Gračanica imala šansu da dobije gimnaziju još za vrijeme austrou-garske uprave, daleke 1914. godine (neko-liko mjeseci prije izbijanja Prvog svjetskog rata), ali su to spriječili, niko drugi, nego ta-dašnji uglednici, “čaršilije”, koji su poručili vlastima da njima nije potrebna gimnazija, već kakva trgovačka školica za buduće sitne nakupce i piljare. To su, kako su nas učili, “mrske okupatorske vlasti” jedva dočekale i, “postupajući po volji građana” (zvuči po-znato), gimnaziju koja je bila planirana u Gračanici, otvorile u nekom drugom gra-du. Spomenuti uglednici Gračanice, bez-beli su odahnuli, a Gračanica je gimnaziju čekala još punih 45 godina. Iako je sasvim beskorisno trošiti riječi na ono “šta bi bilo, kad bi bilo”, u kontekstu ove teme, ipak ima smisla, radi pouke, postaviti pitanje: šta bi Gračanica dobila sa gimnazijom, 1914. go-dine. Ipak, lakše ćemo procijeniti koliko je i šta je izgubila, zato što posljedice tog “obra-zovnog” gubitka osjećamo i danas. Narav-

no, treba biti realan: možda bi i tu gimna-ziju, kao i mnogo štošta drugo, “otpuhali” vjetrovi koji su zavijali ovim prostorima od 1914. do 1959. godine – ali ipak, naravou-čenije je jasno… Nastavljajući priču o pro-puštenim šansama “anam onim uz inat”, spomenimo da je isti slučaj bio i sa osnov-nom školom u Lukavici, koja je svjetovnu školu dobila, umjesto 1914., tek 1930. go-dine, sa Doborovčanima koji su svoju školu morali čekati sve do 1938. godine… Svje-dok sam izricanja sudskih presuda rodite-ljima koji su odbijali da šalju žensku djecu u školu. Takvih je slučajeva bilo sve neg-dje do 1975. godine. Da li nas opravdavaju priče o tuđinskom nastavnom planu i pro-gramu, bojazni od denacionalizacije i “po-vlašenja” djece itd. Ne opravdavaju. Dokaz: gotovo iracionalni otpori novom i progre-sivnom dešavali su se u prošlosti (ali i do današnjeg dana) i u drugim oblastima, a ne samo u prosvjeti i obrazovanju. I dok smo još u vremenu austrougarske uprave, spo-menimo otpore koji su se pružali urbaniza-ciji čaršije i umjesto drvenih, gradnji kame-

današnja zgrada Gimnazije “dr. mustafa Kamarić” i mješovite srednje škole u Gračanici



nih dućana i drugih objekata. Nije daleko od istine “pripovijest” da su vlasti podmet-nule požar, 1885. godine, kako bi primorale čaršijske gazde i gazdice da grade nove zi-dane objekte u čaršiji, po urbanim rješenji-ma modernog grada.

Slični otpori pružali su se ukidanju uličnih fenjera i postavljanju savremenije javne rasvjete u čaršiji, takođe za vrijeme austrougarske uprave. Opet su to spriječili domaći trgovci, bojeći se da im ne propad-ne trgovina petrolejem.

Kada smo kod elektrifikacije, spome-nimo da su još uvijek živi svjedoci velikih društvenih akcija, 1952. godine, ali i još ve-ćih otpora dovođenju električne struje u naša sela. Radna obaveza i lično učešće u tim akcijama doživljavalo se kao kuluk i još jedan namet na vilajet. U tim velikim akci-jama, između ostalih, Ešref Ćurić, u to vri-jeme, učitelj u Malešićima, bio je zadužen da ubjeđuje Malešane u prednosti sijalice nad “gasnjačom” (petrolejskom lampom). I kada je pomislio da je u tome konačno us-pio, na završnom zboru građana javio se je-dan diskutant i optužio učitelja da džaba obmanjuje narod i da “od toga nema ništa”: on očima svojim vidio da žica o kojoj se go-vori nije šuplja, a “kroz što će onda prolazi-ti električna struja”, pitao je učitelja, očeku-jući odobravanje svojih suseljana. Iako mi se ovo i u nekom prošlom vremenu doima-lo kao vic, rahm. Ešref Ćurić, s kojim sam dugo radio, uvjerio me je da je to živa isti-na, upoznavši me jednom prilikom sa tim čuvenim diskutantom.

Sličnih situacija, ali i prave drame bilo je i prilikom dovođenja vodovoda u Grača-nicu, koja je kulminirala 1963. godine, go-tovo spontanim narodnim ustankom ili se-ljačkom bunom u Sokolu.

Danas spadaju u sferu folkloristike slu-čajevi otpora vještačkom đubrivu, koje se u našu poljoprivredu uvodilo upravo u pe-riodu u kojem se uhodavala i gračanička gimnazija. Da bi dokazali ne samo besko-risnost, već i štetnost vještačkog đubriva,

neki su vreće tog koncentrata istresali u ži-vicu, da bi nakon nekoliko dana pokaziva-li spaljenu travu, kao dokaz da će tako biti uništeni i usjevi.

Slično je bilo i sa prinudnim uklanja-njem ognjišta i otvorene vatre po stambe-nim kućama, pružao se otpor velikim po-slijeratnim sanitacijama i uklanjanju izvora zaraznih bolesti itd.

To je naličje svih naših takozvanih uspjeha i svih naših lokalnih politika u prošlosti o kojima se obično nerado govo-ri. Možda i ne treba po tome previše čepr-kati. Ali problem je u tome što nam se slič-ne pojave ponavljaju do današnjeg dana. Zar implementacija historijskog projekta toplifikacije grada, sa krajnjim ciljem eko-loški čiste – evropske Gračanice, koja nai-lazi na gotovo iracionalne otpore i opstruk-cije ne podsjeća na spomenute primjere iz prošlosti.

Traženje uzroka tim otporima u na-šem čovjeku zahtijevalo bi neke poseb-ne analize i elaboracije. Iracionalni otpor novom… neki će otići u psihologiju, dru-gi u folklor, treći u tradiciju. I nije to slu-čaj samo na ovim našim prostorima. Strah od svega što je novo, tradicionalni otpor svim reformama i promjenama – još od onog vremena iz narodne pjesme: “Bojiči-ću, bojiš li se koga – boga malo, sultana ni-malo, a vezira ko dorata svoga”, pa do nave-denih i drugih primjera iz novijeg doba… Jesu li u pitanju ukorijenjene navike, nasli-jeđena zatucanost… Historijska dimenzija, društveni položaj ovdašnjeg čovjeka, nje-gov nacionalni, socijalni, kulturni identi-tet – i da ne nabrajamo. Sijaset je uzroka. Boli glava… Ipak samo jedan, bez ikakve dvojbe, možemo staviti na prvo mjesto u ovoj priči. To je narodna neprosvijećenost u najširem značenju te riječi. Da ponovimo – neprosvijećenost.

Zašto sam ove primjere “upleo” u pri-ču o jubileju gračaničke gimnazije i sa ovim digresijama gotovo promašio temu? Jedno-stavno zato da bih što jače, kao u nekom



kontrastu, naglasio posljedice velikog kaš-njenja u razvoju školstva i školske mreže u bošnjačkim selima ove opštine, a tako je i na širem prostoru Bosne i Hercegovine i da bih još više istakao značaj otvaranja gi-mnazije u Gračanici i njenih 50 generaci-ja u općekulturnom, civilizacijskom i druš-tveno-ekonomskom razvoju ovog kraja. Neke buduće monografije, ako ikada budu napisane, donijet će statistiku o broju inže-njera, profesora, nastavnika, ljekara – ma-gistara, doktora nauka, umjetnika, bivših đaka ove škole. Ali to je suha statistika koja nam ne daje potpun odgovor na pitanje šta je gračanička gimnazija značila i šta znači za budući razvoj Gračanice i njezine oko-line. Koja su to zapravo, mjerila? Da bismo odgovorili na to pitanje, zapravo da bismo spoznali značaj te škole u općem razvoju Gračanice, pokušajmo hipotetički zami-sliti kako bi Gračanica izgledala danas da je dobila Gimnaziju 1914. godine? Drugo mjerilo može biti sljedeće: od 1965. godi-ne, kada su se u Gračanicu počele vraćati prve svršene fakultetlije, Gračanica je pre-stala “uvoziti” kadrove sa strane. U Domu zdravlja zapošljavaju se prvi ljekari, đaci gračaničke gimnazije, dolaze i prvi profe-

sori, ekonomisti, pravnici, inženjeri. Šta je to značilo za Gračanicu i za čitav ovaj kraj, nije potrebno posebno elaborirati – ali to je neka mjera kojom možemo mjeriti i izmje-riti, prvo značaj otvaranja, ali i ukupan do-prinos te škole razvoju ovog kraja u prote-klih pola vijeka.

U želji da na neki način obilježimo zlat-ni jubilej gračaničke gimnazije (po svemu sudeći, jedini smo se toga sjetili), u ovom broju objavljujemo nekoliko priloga, koji su tematski vezani za tu školu. Izdvajamo prilog Počeci i razvoj gimnazije u Gračani-ci, sa posebnim osvrtom na društveno-eko-nomske prilike u vrijeme njenog osnivanja (1959.-1960. godine), zatim portret Asima Dževdetbegovića, jednog od najuspješnijih predsjednika gračaničke opštine, koji ima izuzetne zasluge za otvaranje gimnazije (u rubrici “Likovi zavičaja”), te naučni portret prof. dr. Muharema Zildžića, iz prve gene-racije gračaničkih gimnazijalaca u rubrici “Predstavljamo vam doktore nauka s po-dručja Gračanice”. U želji da predstavimo stvaralaštvo prvih đaka gračaničke gimna-zije, u rubrici “Riječ” objavljujemo Reprint prva dva broja đačkog lista “Glas gimnazi-jalca” (iz 1960. godine).

12 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • pRošLoST

Breuci predstavljaju, zasigurno, jednu od najznamenitijih iliropanonskih etničkih skupina, ali je o njima do danas malo toga napisano. Jedan od razloga je svakako i ne-dodostatak relevantnih historijskih izvora. Podatke o Breucima nalazimo tek kod ne-koliko antičkih pisaca, a i oni su, uglavnom, fragmentarne naravi. Prostor na kome su živjeli možemo nazrijeti iz zapisa koje do-nose znameniti antički geografi Strabon i Ptolemej, te poznati rimski učenjak Plini-je Stariji. O ratovanju Breuka i njihovom junačkom otporu Rimljanima pišu Velej Paterkul i Dion Kasije. Breuke još izričito spominje i Gaj Svetonije Trankvil, u bio-grafiji cara Tiberija, kao i kasnoantički epi-tomator Rufije Fest, u svom brevijaru.

Epigrafski izvori o Breucima su podjed-nako oskudni – uglavnom se radi o natpi-sima rimskih jedinica i vojnika breučkog porijekla, razasutih širom Carstva. S njiho-vog matičnog područja potječe tek nekoli-ko rimskih vojnih diploma, pronađenih na širem prostoru sjeverno od Save (Slavon-skom Brodu, Negoslavcima i Vukovaru). Iako malobrojni, ti su izvori dosta vrijed-ni, osobito kao izvor za onomastička prou-čavanja. Arheološka građa u slučaju Breu-

ka je, uglavnom, od sekundarnog značaja, jer u ovom trenutku nije moguće arheološ-ki identificirati specifičnu kulturnu grupu čiji nosioci bi se mogli izjednačiti sa Bre-ucima, pa čak ni izdvojiti arheološke nala-ze autohtonog porijekla koji bi pomogli u razjašnjenju etnogeneze i najranije povije-sti panonskih etnija i populacija na tlu sav-sko-dravskog međurječja i sjeveroistočne Bosne. Možda će tek buduća arheološka istraživanja omogućiti stvaranje neke jasni-je slike o autohtonoj materijalnoj kulturi na prostoru kojeg su naseljavali Breuci.

Prve podatke o Breucima u historio-grafskoj i arheološkoj literaturi nalazimo još u XIX. stoljeću; radilo se tu, uglavnom, o fragmentarnim i usputnim spomenima i pokojoj leksikografskoj natuknici. Prvi cje-lovitiji članak je napisao poznati sarajevski arheolog C. Patsch, u čuvenoj Pauly-Wi-ssowoj Realencyclopädie der Classischen Al-tertumswissenschaft (svesku III-1, 1897.), a tridesetak godina poslije, jedan je zaseban rad Breucima posvetio i jedan od najvećih filologa s južnoslavenskih prostora, Milan Budimir. On je, inače, pored pregleda bre-učke povijesti, dao i filološko-etimološku analizu etnonima Breuci, povezavši ih sa

breuci – najsTariji imenom poznaTi sTanovnici sjeveroisTočne bosne

Edin Šaković, prof.

2 pr

oš

los

t

pRošLoST • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 13

Breuci – najstariji imenom poznati stanovnici sjeveroistočne Bosne

Brigima (Brugima) iz Epira, za koje Hero-dot veli da su porijeklom od Friga iz Fri-gije. Breuke su u sličnom kontekstu spo-minjali i drugi filolozi prve polovice XX. stoljeća (Thomaschek, Kretschmer, Mayer i dr.). Njihove su pretpostavke, često u duhu tada vladajućeg panilirizma, u novije vrije-me uglavnom odbačene, nakon velikih po-stignuća u arheološkoj znanosti, koja su te-meljito izmijenila metodološke pristupe u ilirologiji uopće. Tu je osobito bio značajan tzv. prvi ilirski simpozij u Sarajevu, 1964. godine, te na njemu izloženi radovi A. Ben-ca, B. Čovića i Z. Marića.

U historiografiji je u proteklih pola sto-ljeća, također, postignut evidentan napor, kako od domaćih istraživača poput I. Bo-janovskog, tako i od onih sa strane, prven-stveno iz Mađarske (A. Mócsy i G. Alföldy), dok je nizozemski arheolog i epigrafičar J.E. Bogaers obradio pitanje breučkih vojnih jedinica u rimskoj vojsci. Do danas jedini cjeloviti rad, koji objedinjuje sva savreme-na saznanja o Breucima, napisao je poznati hrvatski ilirolog M. Zaninović, 2003. godi-ne, a značajan doprinos osvjetljavanju naj-starije prošlosti prostora uz donji tok Save dala je A. Domić-Kunić, objavivši iscrpnu studiju o Tiberijevom osvojenju Panoni-je (12.-7. g. p.n.e.), sa opširnim i detaljnim uvodom u kome tretira čitav niz proble-ma – od ekohistorije panonskog prostora u protohistorijskom i ranoantičkom razdo-blju, preko njegovog geopolitičkog i stra-teškog značaja, etnografske slike, itd.

Prostorni okviri

Svi sačuvani antički izvori Breuke smještaju na prostor Panonije, odnosno rimske pro-vincije Donje Panonije (Pannonia Inferior), uz donji tok rijeke Save. Strabon u svojoj Geografiji (VII, 5, 10) tako bilježi: “Panon-ski narodi su Breuci i Andizeti i Dicioni i Pirusti i Mezeji i Dezitijati, kojima je vođa Baton, a ima i drugih manjih i neznatnih...” Kako vidimo, on Breuke ubraja među one panonske narode koji nisu ni mali niti ne-

znatni, što je svakako podrazumijevalo i određeno prostranstvo etničkog teritorija. Taj podatak, inače, potječe iz razdoblja Pa-nonsko-dalmatinskog ustanka 6.-9. godine naše ere, što svjedoči ne samo spomen Ba-tona kao vođe (hegemona) Dezitijata, nego i ubrajanje Pirusta u Panone – naime, pri-padnici tog ilirskog naroda, koji je naselja-vao prostor Gornjeg Podrinja, Sandžaka i sjevernih dijelova Crne Gore, zajedno su sa Dezitijatima i Delmatima činili najžešće i najupornije borce u spomenutom ustanku.

Plinije Stariji nudi neke još vrijedni-je podatke – govoreći o rijekama Panonije, navodi kako Drava teče kroz zemlje Sereta, Serapila, Jasa i Andizeta, dok Sava teče kroz zemlju Kolapijana i Breuka (“...Draus per Serretes, Serapillos, Iasos, Andizetes, Saus per Colapianos Breucosque”, NH, III, 25, 147). On ujedno dodaje kako su to i glavni narodi (“Populorum haec capita”, NH, III, 25, 148), spominjući pored njih još i čitav niz drugih.

Nešto kasnije, Ptolemej spominje Breu-ke kao stanovnike provincije Donje Pano-nije: “Cijelu tu provinciju”, piše on, “drže na sjeverozapadu Amantini, ispod njih Herku-nijati, zatim Andizeti, pa Breuci. Na sjeve-roistoku su Eravisci, a na jugu Skordisci” (II, 15, 2). Opisujući Gornju Panoniju (II, 14, 2), Ptolemej spominje i neke susjede Breu-ka: Kolapijane, istočno od njih Jase i ispod njih Oserijate.

Sažimajući podatke iz citiranih antič-kih vrela, te uzimajući u obzir epigrafske potvrde, u prvom redu nalaze rimskih voj-nih diploma dodijeljenih breučkim vetera-nima iz Slavonskog broda, te Negoslavaca i Vukovara,1 kao i opće geografske i topo-grafske odlike terena – mogu se barem u okvirnim crtama odrediti granice etničkog teritorija Breuka. Pri tome, međutim, na umu valja imati da ovi podaci, uglavnom, odražavaju stanje nakon potpune rimske

1 Slavonski Brod: Miškiv, 1998; Vukovar: Ko-ledin, 1999; Negoslavci: Dorn, 1984.



pacifikacije panonskih prostora, zavođe-nja provincijske uprave i administrativnih mjera na terenu. Breuci i drugi indigeni narodi na svojim su matičnim teritorijima tada organizirani kao peregrinske zajedni-ce (civitates peregrinae), ali su također for-mirane i neke nove civitates, razbijanjem predrimskih etno-političkih zajednica na manje cjeline, koje bi naziv dobile obično po svom središtu.

Od Breuka su tako – mišljenje je broj-nih znanstvenika – odvojeni Kornaka-ti, peregrinska civitas sa središtem u Kor-nakumu (današnji Sotin kod Vukovara).2 Štaviše, A. Mócsy u ovu skupinu ubraja i Oserijate,3 istočne susjede Breuka. Oserija-ti se, međutim, u arheološkoj literaturi već odavno poistovjećuju sa populacijom koja je naseljavala prostor današnjeg Lijevče polja, sa centrom u poznatom višestoljet-nom naselju u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške.4

2 Mócsy, 1974, 53; Domić Kunić 2006, 79. 3 Mócsy, 1974, 53 i 55.4 Marić, 1964a, 68-73; Čović, 1976, 169 i d.;

Sjeverna granica, prema Andizetima, vjerovatno je predstavljala područje oko ri-jeke Vuke, mjesto gdje su se prostirale Vol-kejske močvare – poprište jednog od bo-jeva iz razdoblja Batonovog ustanka. Na sjeverozapadu su se Breuci dodirivali s et-ničkim prostorom Jasa, a na zapadu (barem u rimsko doba) sa Oserijatima. Gdje se tač-no granica nalazila – nije poznato, jer je teško odrediti kojoj etniji je pripadao pro-stor široke i plodne Požeške kotline. Mogli bi to biti Jasi, Breuci, kao i Oserijati.5

Što se tiče istočnih granica, one su do-pirale negdje do zapadnih obronaka Fruške gore i teritorija Amantina, koji su naselja-

Čović, 1987a, 281; Benac, 1987, 796.5 A. Domić Kunić (2006, 78) drži da je Po-žeška kotlina pripadala Breucima, s obzirom na konfiguraciju terena, odnosno činjenicu da je “ulaz u nju s podravske (jasijske) strane zaprije-čen planinama, dok se s posavske (breučke) lako prilazi slijedeći tok Orljave”. No, ne bi trebalo is-ključiti ni mogućnost da je Požeška kotlina pri-padala Oserijatima. Veze Donje Doline i Požeš-ke kotline u halštatskom razdoblju su višestruko potvrđene, opširnije: Potrebica, 2003.

Breučki teritorij: vjerovatne (ravna crta) i moguće granice (isprekidana crta)



vali prostor oko Sirmija. Na osnovu navo-da Plinija Starijeg, pouzdano znamo da su Breuci živjeli s obje strane Save – dakle, na-seljavali su i dio prostora sjeverne, odnosno sjeveroistočne Bosne. To ništa nije neobič-no, jer su veće rijeke i riječne doline u pra-historijskim i protohistorijskim vremeni-ma predstavljali osnovne komunikacijske pravce oko kojih su se formirali plemenski i etnički teritoriji, dok su granice između pojedinih etničkih skupina tekle uglavnom visinskim područjima, grebenima uzviše-nja i prijevojima. Na jugu, na prostorima sjeveroistočne Bosne, Breuci su najvjero-vatnije graničili sa Dezitijatima. Nije, me-đutim, sigurno utvrđeno gdje se tačno ta granica nalazila, odnosno da li su Breuci držali samo prostor Bosanske Posavine, do obronaka Trebave i Majevice, kako to misli A. Domić Kunić (2006, 79) – ili je, pak, nji-hov etnički teritorij obuhvaćao barem cje-lokupan prostor Trebave, sa većim dijelom širokog i plodnog Sprečkog polja.

Zapadna granica Breuka, na prostoru južno od Save, predstavlja poseban pro-blem, s obzirom na famozni Solinski natpis u kome se spominje cesta “ad Batinum flu-men / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus...” (CIL 03, 03198b = 10156b) Radi se, kao što je poznato, o Alföldyevoj restituciji natpi-sa, jer je na mjestu gdje se čitaju etnonimi natpis potpuno izlizan.6 Spomenuta resti-tucija je u historiografiji široko prihvaće-na i mnogi je autori bez rezervi uzimaju, postavljajući na taj način granicu između Oserijata i Breuka na obale rijeke Bosne.7 Naime, rijeka Ba[thinus] iz napisa, posvje-dočena i u drugim antičkim vrelima, po-uzdano je identificirana kao Bosna.8 Ta-kvo određenje granice, međutim, teško da se može prihvatiti kao pouzdano, barem u predrimskom vremenu. Naime, ukoli-

6 Opširnije: Bojanovski, 1974, 193-1957 Marić, 1964a, 73; Bojanovski, 1976, 309; Zani-nović, 2003, 445; Domić Kunić, 2006, 78-79, itd.8 Bojanovski, 1974, 195 i d.

ko uzmemo u obzir da je Marsunnia, nase-lje na mjestu današnjeg Slavonskog Broda, bilo jedno od breučkih središta, onda je ja-sno da su oni svakako kontrolirali i prostor na drugoj, desnoj obali Save, oko Bosan-skog Broda pa sve do Odžaka, uključuju-ći, vjerovatno, cjelokupan prostor planine Vučjak. Na sjevernim obroncima ove pla-nine i uz rijeku Savu, arheološki je posvje-dočen veći broj naselja iz perioda kasnog brončanog i ranog željeznog doba (otvore-na naselja u Sijekovcu, Liješću, Brestovu, Donjem Klakaru, gradine u Ceranima, Ku-ljenovcima i Vrelima, itd.).

I u tom slučaju se, međutim, javlja-ju brojne nejasnoće i nedoumice. Naime, ako su Breuci držali samo prostor Vučjaka, onda su – da bi rijeka Bosna predstavljala njihovu granicu – morali su s druge strane rijeke držati znatno veći dio prostora pre-ma jugu, uključujući i cjelokupnu Treba-vu, što ponovo djeluje nelogično. Teritorij Oserijata bi, također, u tom slučaju pred-stavljao jedan poprilično velik prostor koji se protezao od Psunja, gdje su se, otprilike, graničili s Jasima – kako to proizlazi iz po-dataka Ptolemeja (II, 14, 2), preko prostora Bosanske Gradiške, na istok sve do Bosne, u što je teško povjerovati. Strabon (VII, 5, 23) Oserijate uopće ne spominje – ukoli-ko se ne ubrajaju u njegove “manje i manje bitne” narode. Plinije Stariji (NH, III, 148) ih navodi, ali ne među “glavnim narodima”. U svakom slučaju, ne ulazeći u ove u sve druge probleme s interpretacijom spome-nutog natpisa, treba istaknuti da on ipak – ukoliko se uistinu i radi o Breucima i Ose-rijatima – odražava stanje nakon rimske pacifikacije ovih krajeva i organizacije pro-vincijske uprave, što ne znači nužno da je takvo stanje bilo i u predrimsko doba.

Pitanje etnogeneze

Sa gledišta tradicionalnih metodoloških pristupa proučavanju etnogenetskih pra-historijskih procesa, etnogeneza Breuka predstavlja izuzetno složen znanstveni pro-



blem, s obzirom da do danas nije jasno de-finirana niti izdvojena specifična materi-jalna kultura koja bi se povezala sa ovim narodom. Prostor savsko-dravskog međur-ječja i sjeveroistočne Bosne predstavljao je još od kraja eneolita područje na koje su se susretali i prožimali različiti kulturni utjecaji. Kulturne grupe starijeg željeznog doba na tom prostoru genetski su vezane za kulturu polja sa žarama, a nastaju još u kasnom brončanom dobu, na etničkom supstratu starijih kasno-brončanodobnih kulturnih grupa (Barice-Gređani, virovitič-ka i Belegiš II), uz snažne kulturne utjecaje, a vjerovatno i etnički priliv sa sjevera.9 Pro-stor dijela sjeverne i sjeveroistočne Bosne pripadao je kulturnoj grupi Vis-Pivnica, koja se razvila na osnovama kulture polja sa žarama, ali uz jak utjecaj bosutske grupe s jedne, te srednjobosanske grupe s druge strane.10 U Slavoniji preovladava daljska, a u Srijemu bosutska kulturna grupa.11

Početkom željeznog doba, na teme-ljima kulture polja sa žarama, razvija se i nova kulturna grupa Martijanec-Kaptol, u Požeškoj kotlini, koju obilježava paljevin-sko pokapanje u tumule i pojava bogatih kneževskih grobova,12 a nešto kasnije se u Srijemu javlja tzv. sremska grupa zapad-nobalkanskog kompleksa (M. Garašanin), kao rezultat snažnih kulturnih, pa možda i etničkih strujanja s ilirskog juga, u prvom redu glasinačkog kulturnog kruga.13

Od kraja V. stoljeća p.n.e., prostori ju-goistočne Panonije bivaju zahvaćeni sve ja-čim prodorom latenske kulture, da bi od kraja IV. stoljeća ona potpuno prevlada-la na ovim područjima, ugušivši autohto-ne kulturne izraze, što se u literaturi tradi-cionalno povezuje sa keltskom invazijom.

9 Čović, 1988a, 21.10 Čović, 1988a, 21; Čović, 1988b, 102. 11 Vinski-Gasparini, 1983; Garašanin, 1983; Vasić, 1987a; Vasić, 1987b.12 Vinski-Gasparini, 1987.13 Vasić, 1987c.

Maglovite vijesti koje su ostavili antički pisci sugeriraju da su nebrojeni keltski rat-nički odredi preplavili Panoniju, da bi ka-snije prodrli do same Grčke, u namjeri da opljačkaju bogate riznice hrama u Delfi-ma. Nakon sudbonosnog poraza 279. god. p.n.e, dio tih Kelta se povlači ka ušću Save u Dunav, to će biti jezgro znamenite etnič-ke i političke zajednice poznate pod ime-nom Skordisci.14 Noviji pogledi, među-tim, ne samo da negiraju keltsku prirodu Skordiska, nego osporavaju i samu invazi-ju Kelta na prostore jugoistočne Europe, u onom smislu u kojem bi se ona dala razu-mjeti iz opisa antičkih pisaca (nepregledni valovi divljih hordi koji preplavljuju Podu-navlje). Umjesto toga, ističe se proces šire-nja latenske kulture kao jedne globalne kul-turne pojave, njegove utjecaje na indigene populacije i konzekvence na privrednom i društvenom planu, koje su se ogledale kroz oblikovanje novih “hibridnih” identiteta.15

Ne ulazeći detaljnije u ove rasprave, činjenica je da su u posljednjim stoljeći-ma stare ere prostori Slavonije i sjeveroi-stočne Bosne u potpunosti latenizirani, te da je tu gotovo nemoguće izdvojiti arheo-loške nalaze koji bi se povezali s autohto-nom etničkom komponentom i poslužili za rekonstrukciju njezine geneze i najrani-je povijesti. Međutim, činjenica je da izjed-načavanje nosilaca latenske kulture sa Kel-tima, ili, u najmanju ruku, sa Skordiscima – vodi u zabludu. Osnovna pretpostavka od koje treba poći jeste da su autohtone, indi-gene populacije na ovome prostoru tako-đer predstavljale nosioce “keltske” latenske kulture, koja je u tehničkom pogledu bila u svemu savršenija od ranijih, autohtonih kultura na tom prostoru, a da se i ne govori o njenom širem, može se reći i globalnom kulturnom značenju. Prema tome, dio la-tenskih nalaza, i to osobito kasnolatenskih, onih iz I. stoljeća p.n.e., treba pripisati i

14 Papazoglu,1969, 209 i d.15 Džino, 2007, passim,



Breucima – naravno, ukoliko se nalaze na teritoriju koji je historijskom i epigrafskom građom potvrđen kao breučki.

Iz naprijed navedenih razloga, etnoge-neza i najranija povijest Breuka ostaju nam potpuno nepoznate. Prema tome, ne ostaje drugo nego da se ponovi već davno izne-sena pretpostavka da su se Breuci razvi-li iz panonskog etničkog supstrata kasnog brončanog i ranog željeznog doba, vjero-vatno i uz određene kulturne, možda i et-ničke impulse s ilirskog juga. Starije etimo-loško-filološke analize samoga etnonima i povezivanje Breuka sa Brigima već je odav-no i u samoj filološko-lingvističkoj znano-sti prevaziđeno, a da se i ne govori o pot-punom nedostatku arheoloških potvrda. Tokom III. i II. st. p.n.e., može se pretposta-viti da su se Breuci nalazili pod političkom vlašću Skordiska, odnosno u sastavu skor-dišćanske politije. Kasnije, nakon slabljenja političke moći Skordiska, zbog iscrpljeno-sti dugim borbama s Rimljanima i usljed dačkoga pritiska, otvoren je prostor za afir-miranje autohtonih panonskih zajednica. Breuci se, tako, pojavljuju na povijesnoj pozornici kao jaka politička zajednica koja preuzima ulogu nosioca otpora Rimljani-ma, što se jasno pokazalo u Panonskom ratu, 12.-11. god. p.n.e., a potom i Panon-sko-dalmatinskom ustanku 6.-9. god. n.e.

Borbe s Rimljanima

Rimski interes za krajeve Panonije započeo je dosta rano, što i ne čudi ako se uzme u obzir geopolitički i strateški značaj panon-skog prostora, a posebno njegove promet-ne karakteristike.16 Trgovački kontakti iz-među Panonije i Apeninskog poluotoka su uspostavljeni dosta davno, a italski trgov-ci su, nema sumnje, u dolinu Save prodr-li davno prije nego rimski osvajački odre-di. Ipak, nije trebalo dugo čekati na ulazak

16 O geostrateškom značaju Panonije i važ-nosti tog prostora za Rimljane: Domić Kunić, 2006, 62 i d.

Panonije u sferu rimske osvajačke politike. Ako se izuzmu neki raniji, povremeni i ma-nje uspješni pohodi, zaposjedanje Panonije započinje sa Oktavijanovim pohodom 35.-33. godine p.n.e. i osvajanjem panonskog središta Segestike, već prve godine ratova-nja, nakon jakog otpora branitelja i teške jednomjesečne opsade. Nepoznata je uloga Breuka u ovim događajima. Izvori koji go-vore o Oktavijanovu pohodu na Segestiku, njegove neprijatelje spominju tek općenito kao Panone, ne navodeći pojedine etničke zajednice – iako je tu, osim Kolapijana, ko-jima je Segestika i pripadala, bilo najvjero-vatnije i pripadnika drugih zajednica.

Da li su među saveznicima Kolapijana možda bili i Breuci, nije poznato, ali jedan podatak kod Diona Kasija (XLIX, 37, 5), ukoliko se prihvati kao vjerodostojan, go-vori izričito protiv takve pretpostavke. Na-ime, spomenuti pisac navodi da je Oktavi-jan u opsadi Siscije upotrijebio brodovlje koje su mu izradili neki neimenovani save-znici, te ih preveo Dunavom u Savu i po-tom uz Savu do Siscije. Bez obzira ko su bili ti saveznici, jasno je da je Oktavijano-vo brodovlje, krećući se uz Savu prema Sis-ciji, moralo proći upravo breučkom terito-rijom, što upućuje na zaključak da Breuci u tom trenutku nisu bili neprijateljski ras-položeni prema Rimljanima. Ne bi bilo ni-šta čudno da su u jednom trenutku, kad se sami nisu osjećali ugroženima, Breuci na-stupali čak kao saveznici Rimljana. Ipak, sumnju u vjerodostojnost spomenutog Di-onovog podatka budi Apijan, drugi glavni izvor koji govori o opsadi Siscije (i koji je podatke za svoje djelo crpio iz Augustovih memoara). Za razliku od Diona, piše da je brodovlje izgradio sam Oktavijan, pod Sis-cijom, u namjeri da ih upotrijebi u budu-ćim pohodima protiv Dačana (Illyr., 4, 22). Zauzeće Segestike je predstavljalo prvu fazu rimskog osvajanja Panonije. Segestika, odnosno Siscija, u naredna će dva desetlje-ća predstavljati značajno rimsko uporište, ne samo za odbranu već stečenih teritori-



ja, nego i za dalje osvajačke pohode prema istoku.

Dok je uloga Breuka u prvoj fazi osva-janja Panonije poprilično nejasna (nije is-ključeno da su tada možda nastupali i kao rimski saveznici!), završetak osvajanja i iz-bijanje rimskih legija na obale Dunava pra-ćen je vojnim pokoravanjem Breuka, koje je, u razdoblju 12.-11. godine p.n.e. izvr-šio Oktavijanov posinak Tiberije. Oktavi-jan, od 27. g. p.n.e. prozvan Augustom, u svojim memoarima (Res gestae divi Augu-sti, 30) sam kaže kako je pod vlast Rimlja-na doveo “panonske narode na koje nika-da prije nije napala rimska vojska” i koje je pobijedio njegov posinak i legat Tiberije. Zahvaljujući Dionu Kasiju (LIV, 31, 1-4), znamo nešto više o tom Tiberijevom po-hodu, poznatom kao Bellum Pannonicum. Pokoravanje panonskih naroda bilo je pra-ćeno pustošenjem njihove zemlje i nanoše-njem “mnogih nepravdi stanovništvu”. Ti-berije se, kako Dion navodi, što je moguće više koristio svojim saveznicima Skordis-cima, koji su bili susjedi Panoncima i slič-no naoružani. Nakon pobjede, zaplijenivši neprijateljsko oružje, Tiberije je bio nemi-losrdan prema pobijeđenima: većinu voj-no-sposobnih muškaraca je prodao u rop-stvo. Kako nam to svjedoči Svetonije (Tib., 9) i Rufije Fest (Brev., 7) – glavni nosioci ovog panonskog otpora rimskim osvajači-ma bili su upravo Breuci. Njih su, nesum-njivo, najviše pogodile okrutne mjere rim-skih osvajača. To, međutim, nije uspjelo slomiti slobodarski duh ovog hrabrog na-roda. Pokazalo se to sedamnaest godina ka-snije, kad je stasala jedna nova generacija ratnika.

Breuci i Bellum Batonianum

Veliki Panononsko-dalmatinski ustanak od 6. do 9. godine naše ere, nazvan Batonovim ustankom ili ratom (Bellum Batonianum), predstavljao je događaj koji je potresao Rimsko carstvo. Breuci se mogu ubrajati među ključne nosioce tog ustanka. Jedan

od dvojice vrhovnih ustaničkih zapovjed-nika (koji su, igrom slučaja, nosili isto ime – Baton) bio je iz reda Breuka. Njima je, po svemu sudeći, pripadao i Pinnes kao treća značajna ličnost ustanka. Isto tako, težište ratnih operacija u prve dvije godine ratova-nja nalazilo se na teritoriju ovoga naroda i njegovih susjeda. Tek nakon poraza breuč-ko-panonske komponente ustanka i pacifi-kacijom prostora današnje Slavonije i sje-verne Bosne, Rimljani su stekli preduvjete za uspješna ofanzivna djejstva u južnijim planinskim područjima.

Dva ključna izvora koja govore o učešću Breuka u Panonsko-dalmatinskom ustan-ku, Velej Paterkul i Dion Kasije, u mnogim stvarima se razlikuju. Iako je, kao rimski oficir, bio svjedok, očevidac i neposredni učesnik mnogih zbivanja, Velej Paterkul je u kratkom i sažetom prikazu ovoga ustan-ka, u okviru svoje Rimske historije, prilično neodređen. On Breuke i ne spominje ime-nom, iako se iz konteksta može razumjeti kada govori o dešavanjima na njihovim po-dručjima. Ipak, on donosi detalje koji su od ključne važnosti za procjenu učešća breuč-ke komponente u ustanku. Dion Kasije, s druge strane, donosi konkretnije podatke, izričito spominjući Breuke. Kombinirajući i upoređujući zapise ovih pisaca sa nekim sekundarnim izvorima, terenskim podaci-ma i arheološkom topografijom, moguće je koliko-toliko osvijetliti najvažnije momen-te breučkog učešća u ustanku.

U prvom redu, to je pitanje uzroka ustanka. Pored uzroka koji se obično navo-de u historiografiji – nezadovoljstvo indi-genih etničkih skupina sa rimskim porezi-ma i načinom njihovog ubiranja, prisilnom mobilizacijom i vojnom službom, itd. – kod Breuka je značajnu ulogu imala i kolektivna trauma: sjećanje na Bellum Pannonicum i surove rimske represalije. Sve to je dovelo do buđenja osjećaja međusobne povezano-sati, najprije unutar vlastite etnije, potom i sa susjednim, srodnim etničkim zajednica-ma, koje su se nalazile u sličnom položaju.



Jačanje unutar-etničke kohezije indigenog stanovništva pratio je rast ksenofobije i mr-žnje prema rimskim osvajačima. Na kraju je nezadovoljstvo kulminiralo i provalilo u obliku masovnog oružanog bunta.

Što se tiče okolnosti izbijanja ustan-ka među Breucima, naši izvori se razliku-ju. Dok Velej (II, CX, 2) tvrdi da je ustanak izbio u Panoniji, koja je “postala oholom” uživajući kroz dugo razdoblje blagodati mira, navodi Diona Kasija (LV, 29, 1-2). su ipak puno ozbiljniji. On vrlo dobro zapa-ža uzroke i povode ustanka, koji po njemu izbija u Dalmaciji (podrazumijevajući time tlo rimske provincije Dalmacije u III. sto-ljeću, razdoblju u kome je pisao), na pod-sticaj “nekog Batona, Dezitijata”, u vrijeme kada je vojska iz Ilirika otišla ka Dunavu, gdje je Tiberije vodio rat protiv german-skog kralja Maroboda. Pobuna je, dakle, izbila na dezitijatskoj teritoriji, negdje u srednjoj Bosni, a neposredan povod je bilo prisilno vrbovanje domorodačkog stanov-ništva za spomenuti vojni pohod. Čuvši za pobunu Dezitijata, navodi dalje Dion Ka-

sije, Breuci su izabrali za vođu drugog Ba-tona i digli se na oružje (LV, 29, 3). Da li je postojala veza između ta dva događaja, u smislu dogovora ili zavjere ili je ustanak Breuka spontano izbio – u ovom trenutku nije moguće odgovoriti. Izbijanje ustanka je na historijsku scenu izbacilo ljude koje Velej (II, CX, 4) označava kao vrhovne voj-skovođe – dvojicu Batona i Pinnesa. Jedan od Batona je bio Breuk, a sa dosta vjero-vatnoće se može pretpostaviti da je i Pinnes potjecao iz breučkog miljea.

Početak ustanka je vjerovatno i na bre-učkoj teritoriji bio ispunjen onim nemi-lim događajima koje opisuje Velej (II, CX, 6) – bijes pobunjenog potlačenog stanov-ništva se sručio na malobrojne rimske gra-đane, trgovce i veterane. Međutim, već u prvoj ozbiljnijoj akciji, breučki vojskovo-đa Baton pokazuje puno više sposobnosti za realnu stratešku procjenu u odnosu na svog dezitijatskog imenjaka. Dezitijati su sa svojim susjedima i saveznicima krenuli ka jadranskoj obali, napavši na Salonu (Cass. Dio, LV, 29, 2), umjesto da se okrenu stra-

Rimska vojnička diploma iz Slavonskog Broda dodijeljena Likaju, sinu Birsovom, Breuku iz marsunnie, centurionu mizenske flote; muzej Brodskog posavlja, Slavonski brod (miškiv, 2000)



teški puno važnijoj Sisciji. Nasuprot njima, Breuci su krenuli na Sirmij, njima najbli-že, ali i najopasnije rimsko uporište, koje je izravno ugrožavalo breučku teritoriju. Me-đutim, nisu ga uspjeli zauzeti, zahvaljujući intervenciji rimske vojske iz Mezije, pred-vođene Cecinom Severom, koji je – po Di-onu – Breuke porazio na rijeci Dravi (LV, 29, 3). Činjenica da je breučka vojska pri-hvatila borbu tek na Dravi također pokazu-je sposobnost njihovih vojskovođa – očito se radilo o taktičkom povlačenju ka matič-noj breučkoj teritoriji (jer, čini se, Amanti-ni nisu učestvovali u ustanku). Inače, po-datke o porazu bi trebalo uzeti s rezervom: i Velej i Dion su u svojim prikazima ustan-ka tendenciozni. Činjenica da je Cecina Se-ver pretrpio znatne gubitke, što i Dion pri-znaje, ukazuje možda i na nešto drugačiji ishod ove bitke.

Činjenica da se bitka sa Severom odi-grava na rijeci Dravi, navodi na zaključak da su se Breucima već u početku ustanka pridružili i Andizeti, a kasnije, svakako, i neke druge etničke zajednice. Za to vrije-me, Baton Dezitijatski je doživio neuspjeh u opsadi Salone, pretrpjevši teško ranjava-nje (Cass. Dio, LV, 29, 4). No, i prije nego su mu rane zacijelile, on se uputio ka Sisciji, kojoj se ubrzano približavao Valerij Mesa-la, namjesnik Ilirika, sa prethodnicom Ti-berijevih snaga. Ustaničke snage su nakon početnih uspjeha u borbi s Mesalom ipak doživjele poraz, a i Tiberije je, sklopivši u međuvremenu primirje s Marobodom, sa vojskom stigao u Sisciju. Poraz Dezitijata i njihovih saveznika sa južnih dinarskih pro-stora u blizini Siscije potakle su Batona De-zitijatskog da se uputi na teritorij Breuka, gdje je sa Batonom Breučkim sklopio savez (Cass. Dio, LV, 30, 1-2). Time je došlo do povezivanja ustanika s prostora Panonije i onih iz južnijih krajeva.

Ujedinjene ustaničke snage su tada iz-vršile zaposjedanje Mons Alma (Fruške gore), vjerovatno s ciljem ponovnog ugro-žavanja Sirmija. Iz ovoga se također vidi re-

alna strateška prosudba – zaposjedanje Sir-mija bi značilo zauzimanje važnog uporišta koje bi omogućilo efikasnu defanzivnu tak-tiku na istočnom dijelu bojišta, te angaži-ranje ustaničkih snaga prema Sisciji, u ko-joj se utvrdio Tiberije sa svojom vojskom. Međutim, ustanici su, po Dionu, na Mons Alma pretrpjeli poraz od rimskih saveznika Tračana, odnosno njihovih konjičkih odre-da, predvođenih kraljem Remetalkom, koji su stigli kao prethodnica koju je poslao Ce-cina Sever, a zatim su ponovo ukrstili oruž-je s njegovim legjonarima, pruživši snažan otpor (LV, 30, 3). Kad je Cecina Sever po-vukao svoje snage nazad u Meziju, ugrože-nu provalom Dačana i Sarmata (LV, 30, 4), ustanici su iskoristili Tiberijevu početnu pasivnost, pridobivši druge etničke zajed-nice da se pridruže ustanku. Kada je rimski vojskovođa konačno odlučio da interveni-ra, ustanici su prešli na gerilski način bor-be, izbjegavajući otvorene frontalne sukobe i povukavši se u utvrđenja na Mons Alma – srednjeslavonskim planinama (Vell., II, CXI, 3-4, Cass. Dio, LV, 30, 4-6), što je nji-hove borbene snage poštedilo većih gubita-ka. No, antigerilski rat (koji opisuje i Velej, II, CXI, 4) uvijek je podrazumijevao velika pustošenja, razaranja i stradanja civilnog stanovništva, što će ustankom zahvaćena Panonija trpjeti i tokom naredne godine.

Panonski ustanici, među kojima su Bre-uci vodili glavnu riječ, ipak su se još jed-nom otvoreno suprostavili Rimljanima u bitci kod Volkejskih močvara, 7. god. n.e., u pokušaju da zaustave rimske legije iz Me-zije koje su krenule u spajanje sa glavni-nom u Sisciji. Ustanici, predvođeni dvoji-com Batona, napali su ulogorene Rimljane i postigli značajne početne uspjehe, potu-kavši konjičke i pješačke jedinice rimskih saveznika, te nanijevši i samim Rimljanima teške gubitke. No, hrabrost, uvježbanost i obučenost legionara uspjela je spasiti rim-sku vojsku od katastrofe, te su i naša dva ključna izvora za Batonov rat imala priliku zabilježiti još jednu pobjedu rimskog oruž-



ja – ma kako ona sumnjivo zvučala (Vell, II, CXII, 4-6; Dio Cass., LV, 32, 3).

Tiberiju su, u međuvremenu, stigla zna-čajna pojačanja predvođena Tiberijevim bratićem (i posvojenim sinom) Germani-kom. Pred Siscijom su se u jednom trenut-ku našle ogromne vojne snage sastavljene od, kako to Velej navodi, deset legija, više od sedamdeset kohorti, četrnaest konjanič-kih odreda, više od deset hiljada veterana i velik broj dobrovoljaca, ukratko – vojna sila kakva, primjećuje Velej, nije na jedno-me mjestu sakupljena još od rimskih gra-đanskih ratova (II, CXIII, 1). Tiberije je tu silu podijelio na veći broj manjih borbenih skupina i odreda (Vell., CXIII, 2; Cass. Dio, LV, 32, 4), što je bio efikasan odgovor na ge-rilsku taktiku ustanika, lahko naoružanih i pokretljivih, s izvrsnim poznavanjem tere-na (Cass. Dio, LV, 30, 5). To je, međutim, produžilo pustošenje ustaničkih područja, kojima se druge ratne zime pridružila po-java gladi i epidemija (Cass. Dio, LV, 33, 1). Tome treba pridodati i uspješnu Germani-kovu ofanzivu u zemlju Mezeja (Cass. Dio, LV, 32, 4).

Posljedice su se ubrzo osjetile, kada je, po Veleju, “sva Panonija tražila mir” (II, CXIV, 4). Po Dionu, ustaničke vođe su na-stavljali otpor, ne pomišljajući na predaju jer se nisu nadali nikakvoj milosti od Ri-mljana. Ipak, jedan od njih, izvjesni Ske-nobard – vjerovatno jednan od lokalnih ustaničkih vođa, obratio se zapovjedniku rimskog garnizona u Sisciji, s ponudom na primirje, odnosno prelazak na rimsku stranu (Cass. Dio, 33, 1-2). Pošto se baš na tom mjestu pojavljuje lakuna, nije pozna-to kako je završio slučaj sa Skenobardom, ali je sigurno da su Rimljani bili spremni na taktiziranje s pojedinim pobunjenički-um vođama, u cilju razbijanja jedinstvenog ustaničkog fronta i što brže pacifikacije Ili-rika. Sistematski pritisak koji su vršili na panonsku, a time i breučku teritoriju, uni-štavanja, pustošenja, ubijanja – sve je to, u prvoj polovini 8. godine n.e., zaprijetilo

gotovo potpunom depopulacijom tih pro-stora. Suočen s opasnošću potpunog istr-jebljenja svog naroda, podlegao je i Baton Breučki, koji se u ljeto 8. god. n.e., negdje na obalama rijeke Bathinus (današnja Bosna) sa vojskom sporazumno predao Rimljani-ma, izdavši svog suborca Pinnesa, koji je dospio u rimsko zarobljeništvo. Zauzvrat, Tiberije je Batonu priznao vlast nad Breuci-ma (Vell., CXIV, 4; Cass. Dio, LV, 34, 4).

Iz perspektive Batonovog dezitijatskog imenjaka, ovaj postupak je smatran izda-jom, a ni među Breucima on nije jednoduš-no prihvaćen, te se Baton Breučki pokušao osigurati obilazeći uporišta i uzimajući ta-oce od potčinjenih plemena (Cass. Dio, LV, 34, 5). U jednoj takvoj prilici, Baton Deziti-jatski ga je iz zasjede napao, zarobio i osu-dio na smrt. Breuci su se nakon toga pono-vo pobunili, ali je bila dovoljna tek jedna rimska intervencija da budu konačno po-raženi, pri čemu su se neki i bez borbe pre-davali (Cass. Dio, LV, 34, 6). Nema sumnje, već potpuno iznureni i iscrpljeni, u bezna-đu i očaju, Breuci više nisu imali ni snage ni volje za dalji otpor.

U cjelini gledano, može se zaključiti da su upravo Breuci podnijeli najveće žrtve u prve dvije godine rata. Iako su nesumnji-vo dobijali vojnu pomoć južnih susjeda, stradanja stanovništva, pustošenja i raza-ranja na njihovom su području bila najin-tenzivnija. Sam taj prostor je, i pored ne-pristupačnih šuma i močvara, kao pretežno ravničarska oblast bio za ratovanje dosta nepogodan, osobito u omjeru snaga kakav je bio između Breuka i Rimljana. Breučke vojskovođe su sa dosta umješnosti i vje-štine predvodili svoje odrede u borbi pro-tiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja, boreći se na dva fronta, ali su u toj borbi na kra-ju klonuli. Njihovim porazom, Rimljani su se konačno mogli u potpunosti okrenuti ka jugu, u pravcu jadranske obale, prema onim etničkim zajednicama koje do tada, kako to Velej kaže (II, CXV, 2) nisu još ni osjetile strahote rata.



Breuci u rano carsko doba

Svoje učešće u Panonsko-dalmatin-skom ustanku, Breuci su bez ikakve sum-nje platili strahovitim ljudskim i mate-rijalnim gubicima, o čijim razmjerama možemo samo nagađati. Nakon definitiv-nog zavođenja rimske vlasti, Breuci su or-ganizirani kao peregrinska civitas, a od njih su neki dijelovi odijeljeni i organizirani kao samostalne civitates (Kornakati, na pri-mjer). Ovoga puta, njihovi vojno-sposob-ni muškarci nisu prodavani u ropstvo, ali su umjesto toga prisilnom mobilizacijom upućivani u rimske augzilijarne jedinice. Epigrafskim je izvorima potvrđeno uku-pno osam breučkih augzilijarnih kohorti,17 a također – znamo pouzdano da su Breuci služili i u drugim jedinicama – konjaništvu (Alae Pannonica), mornarici, itd. Breučki vojnici koji bi živi dočekali kraj dugotraj-ne vojne službe širom rimskog carstva, od Britanije do Bliskog Istoka, čekale su po-vlastice koje su zasluživali veterani. Mno-gi od njih su se vraćali u svoj zavičaj, po-put centuriona mizenske flote Likaja, sina Birsova iz Marsunnie (današnji Slavon-ski Brod), čija je diploma – izdata od cara Vespazijana 71. g., kojom mu se dodjeljuje rimsko građanstvo) – nađena upravo kod Slavonskog Broda, kao i Likaja, sina Lika-jeva i Dasija, sina Karmaja (čije su diplome nađene u okolini Vukovara).18 Nema sum-nje, ti koji su se vratili – oni su već, faktički, bili pravi Rimljani i predstavljali su nosio-ce romanizacije među svojim sunarodnja-cima. Nekadašnji etnički teritorij Breuka je tako postepeno poprimao sasvim nove obrise, izgradnjom cesta i razvojem grad-skih naselja, novim privrednim djelatno-stima, novim životnim navikama i potre-bama. Nakon što je ediktom cara Karakale

17 CIL 03, 13622a; CIL 16, 00056 = CIL 03, p 1973 = CIL 08, 20978; CIL 08, 21560; CIL 08, 22599; CIL 16, 00026 = CIL 03, p 0854 (p 1960); CIL 13, 08693; CIL 13, 08313; Bogaers, 1969.18 Miškiv, 1998; Miškiv, 2000, Dorn, 1984; Koledin, 2000.

212. godine svim slobodnim stanovnicima carstva dodijeljeno rimsko građanstvo, po-lahko je nestala i breučka peregrinska civi-tas, a Breuci su se vremenom utopili u rim-sko provincijalno stanovništvo.

Literatura

KraticeANU BiH—Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, SarajevoArh. lek. BiH—Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, I-III, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988.CBI—Centar za balkanološka ispitivanja ANU BiH, SarajevoČIG—Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, TuzlaGZM—Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, SarajevoGZM, n.s. A—Glasnik Zemaljskog mu-zeja Bosne i Hercegovine, nova serija, ArheologijaHAD—Hrvatsko arheološko društvo, ZagrebOp.Ar.—Opvscula archaelogica, Arheološ-ki zavod Filozofskog fakulteta, ZagrebPJZPraistorija jugoslavenskih zemalja, Sa-rajevo CBI: 1979.-1987.Pr. Inst. Ar.—Prilozi Instituta za arheolo-giju, ZagrebVAMZ—Vjesnik Arheološkog muzerja Zagreb ◆ Benac 1987: A. Benac, O etničkim za-

jednicama starijeg željeznog doba u Jugoslavi-ji. Etnogenetska pitanja. PJZ, V, Sarajevo: CBI, 1987, 737-802.

◆ Bogaers 1969: J.E.A.T. Bogaers, Cohortes Breucorum, Berichten van de Rijksdienst voor het Oudheidkundig Bodemonderzoek, vol. 1¸9/1969, 27-50.

◆ Bojanovski 1974: I. Bojanovski, Dolabe-lin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. ANU BiH, Djela XLVII, CBI 2, 1974.

◆ Bojanovski 1976: I. Bojanovski, To-ponim “Ad Fines” (Itin. Anton., Tab. Peut.) i njegova značenja (sinonimni toponimi Ad fi-nes, Equoranda, Kobiljača). Godišnjak CBI, XIII/11, Alojz Benac Sexagenario Dicatum, 1976, 307-320.



◆ Bojanovski 1984: I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komuni-kacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (IV): Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija. Godišnjak CBI, XXII/20, 1984., 145-265.

◆ Bojanovski 1988: I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba. ANU BiH, Djela LXVI, CBI 6, 1988.

◆ Čović 1976: B. Čović, Od Butmira do Ili-ra. Sarajevo: Veselin Masleša, 1976.

◆ Čović, 1987a: B. Čović, Grupa Donja Dolina – Sanski Most. PJZ, V, 232-286.

◆ Čović, 1987b: B. Čović, Srednjobosan-ska grupa. PJZ, V, 481-528.

◆ Čović, 1988a: B. Čović, Bronzano doba. Arh. lek. BiH, I, 21-23.

◆ Čović, 1988b: B. Čović, Kultura polja sa urnama, Arh. lek. BiH, I, 100-102

◆ Degmedžić 1967: I. Degmedžić, Sjever-na i istočna granica Ilira. U: Simpozijum o Ili-rima u antičko doba (održan 10. do 12. maja 1966. godine), ANU BiH, Posebna izdanja V, CBI 2, 1967., 55-61.

◆ Degmedžić 1968: I. Degmedžić, Sjever-no i istočno područje Ilira. VAMZ, III, 1968, 53-62.

◆ Domić Kunić 2006: A. Domić Kunić, Bellum Panonicum (12.-11. pr. Kr.): Posljednja faza osvajanja južne Panonije. VAMZ, Vol. 39, No. 1, 2006, 59-164.

◆ Dorn 1984: A. Dorn, Rimska vojnička diploma iz Negoslavaca. Izdanja HAD-a, IX, 1984, 165-174.

◆ Džino 2007: D. Džino, The Celts in Ill-yricum – whoever they may be: The hybridiza-tion and construction of identities in Southea-stern Europe in the fourth and third centuries BC, Op.Ar., 31, 2007, 49-68.

◆ Garašanin 1983: M. Garašanin, Period polja sa urnama Vojvodine, PJZ, IV, 668-684.

◆ Karavanić, Mihaljević, Kalafatić 2002: Karavanić S., Mihaljević M., Kalafatić H., Na-selje Mačkovac-Crišnjevi kao prilog poznavanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj Posavini, Pril. Ins. arheol., 19/2002, 47-62.

◆ Koledin 2000: J. Koledin, Rimska voj-nička diploma iz Vukovara. Glasnik Srpskoga arheološkog društva, XV-XVI, 1999./2000.,

321-239. ◆ Ložnjak Dizdar 2005:D. Ložnjak Diz-

dar, Naseljenost Podravine u starijoj fazi kultu-re polja sa žarama, Pr. Inst. Ar., 22/2005, 25-58.

◆ Marić 1964a: Z. Marić, Donja Dolina. GZM, n.s. A, XIX/1964, 5-128.

◆ Marić 1964b: Z. Marić, Problem sjever-nog graničnog područja Ilira. U: Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba, održan 15. i 16. maja 1964., ANU BiH, Posebna izdanja IV, CBI 1, 1964., 177-215.

◆ Miškiv 1999: J. Miškiv, Rimska vojnička diploma iz Slavonskog broda, VAMZ, III, 30-31, 1997./1998., 83-101.

◆ Miškiv 2000: J. Miškiv, Ave Marsunnia! “Brodenses” te salutant, Op.Ar., 23-24/1999.-2000., 103-107.

◆ Mócsy 1974: A. Mócsy, Pannonia and Upper Moesia. A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire. London: Rau-tledge & Kegan Paul, 1974.

◆ Pašalić 1975 (1957): E. Pašalić, Quae-stiones de Bello Dalmatico-Pannonicoquae (a. 6-9. n. ae.), u: Sabrano djelo, Sarajevo: Svje-tlost, 1975., 376-421 (prvi put objavljeno u: Godišnjak Istorijskog društva BiH, VIII/1956, 1957, 245-300)

◆ Papazoglu 1969: F. Papazoglu, Srednjo-balkanska plemena u predrimsko doba (Triba-li, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi). ANU BiH, Djela XXX, CBI 1, 1969.

◆ Potrebica 2003: H. Potrebica, Požeš-ka kotlina i Donja Dolina u komunikacijskoj mreži starijeg željeznog doba. Op.Ar., 27/2003, 217-242.

◆ Vasić 1987a: R. Vasić, Daljska grupa, PJZ, V, 533-535.

◆ Vasić 1987b: R. Vasić, Bosutska grupa, PJZ, V, 536-554.

◆ Vasić 1987c: R. Vasić, Sremska grupa za-padnobalkanskog kompleksa, PJZ, V, 555-558.

◆ Vinski-Gasparini 1983: K. Vinski-Gas-parini, Kultura polja sa žarama sa svojim gru-pama, PJZ, IV, 547-645.

◆ Vinski-Gasparini 1987: K. Vinski-Gasparini, Grupa Martijanec-Kaptol, PJZ, V, 182-230.


U prvoj godini dana od izbijanja Velikog ilirskog ustanka, ustanici su postigli zna-čajne uspjehe, kako na vojnom, tako i na političkom planu. To se osobito ogledalo u uspostavi saveza panonskih i dinarskih na-roda pod vodstvom dvojice Batona, Deziti-jatskog i Breučkog. Međutim, u zimu 7/8. god. n. e. započela je razgradnja tkiva ot-pora Velikog ilirskog ustanka 6.–9. god. n. e. Stalni surovi pritisak Rimljana na usta-ničko područje, sustavna razaranja i pusto-šenja, posebno polja, te sprečavanje obra-de zemlje uopće, kao i odvlačenje sa zemlje u borbe velikog broja muškaraca, doveli su do pojave gladi koja je zavladala usta-ničkim područjem. Izazivanje gladi unu-tar ustaničkih redova bilo je i, vjerovatno, jedan od osnovnih ciljeva strategije pusto-šenja i iznurivanja glavnog rimskog voj-skovođe Tiberija, budućeg cara. Rimska za-povjedništva su tako nastojala da u okviru pokreta svojih trupa izvrše što je moguće veće razaranje logističke podrške ustanika i onemoguće primarno snabdijevanje usta-nika–i to ne samo ratnika. Jedna godina u kojoj se ne bi obnovile zalihe za zimu, stvo-rila bi ustaničkim redovima tešku i složenu situaciju, čak i u dubokoj pozadini. Kata-strofalan efekt na stočni fond imalo bi za-nemarivanje izvođenja stoke na sezonske pašnjake u toku jedne godine, odnosno sa-bijanje stoke u izbjegličke refugije, a veći dio ustaničkog područja je direktno zavisio od stočarstva kao primarne gospodarske grane. U ustaničkim uporištima, u kojima su se nalazili i brojni zbjegovi sa okolnog

područja, skupljeni resursi bi se samo tro-šili, a ne i obnavljali. Glad je počela odno-siti svoje žrtve, te je postala jedan od naj-većih unutarnjih neprijatelja ustaničkom pokretu. Da bi se moglo prehraniti, stanov-ništvo je počelo koristiti korijenje i bilje.1 Tome stanju su još više doprinosili i sve veći gubici ljudi, kao i blokada preostalog ustaničkog pojasa od strane protu-ustanič-kih snaga.

Kao pratilac rata i gladi, javljaju se go-tovo uvijek i epidemije, te je, sudeći po Di-onu (odnosno njegovom vrelu), početkom 8. god. n. e., ustaničko područje bilo za-hvaćeno i bolešću.2 Ustanički način borbe

1 Cass.Dio LV, 33, 12 Po M. Suiću (1991-1992, 56) “U dilemi da nastave borbu i izgube zemljišta, koja su obrađi-vali, (Breuci op. a.) izabrali su kapitulaciju, koja je breučkog Batona stajala glave”. Osnovna razli-ka između breučko-panonskih ustanika i onih pod zapovjedništvom Batona Dezitijatskog, po ovome autoru, ležala je u njihovom gospodar-stvu, odnosno u činjenici da su Breuci bili po-glavito zemljoradnički narod, a snage pod zapo-vjedništvom Batona Dezitijatskog većinom bile pastirske zajednice sa svim onim karakternim, vrijednosnim i moralnim osobinama koje pa-stiri/čobani kao takvi imaju. Te bi razlike onda uvjetovale i različito ponašanje dva ustanička te-meljna segmenta u vezi sa ratom i o ratu. Me-đutim, držimo da je ovakva konstatacija relativ-na, jer razina kulturnog razvitka, npr. Dezitijata i Breuka, nije bila radikalno različita, ona je u osnovnim crtama i načelima bila dosta slična. Naravno, razumljivo je da je stočarstvo prednja-čilo u dinarskom pojasu, ali njegov utjecaj nije

baTon breučki – predaja i kaznaPrIlOZI ANtIčKOj HIStOrIjI SjEvErOIStOčNE BOSNE

Dr. sc. Salmedin Mesihović


Baton breučki – predaja i kazna

na većem dijelu bojišnice i prostora preko kojeg su prolazile protu-ustaničke ofenziv-ne akcije, a koji se zasnivao na utvrđenim pozicijama (uglavnom gradinska naselja sa podgrađem) – u koje bi se sklanjalo okol-no stanovništvo – samo je pospješivao šire-nje bolesti. Zbjegovi su, ustvari, bili najbo-lji poligoni za razvoj bolesti, a vjerojatno su i pojedina naselja na borbenim poprištima već do početka 8. god. n. e., bila i razorena, posebno možda za vrijeme Germanikove ofenzive na mezejskom području.

Iako je sa početkom 8. god. n. e. stanje na ustaničkoj strani bojišnice postajalo sve teže, ustanici nisu pokazivali namjeru za izmirenje sa rimskom državom, jer su, pre-ma Dionu, bili spriječeni od onih koji nisu imali nade da će biti pošteđeni od Rimlja-na.3 Spomenuti podatak bi mogao sugeri-rati da su se već sa početkom 8. god. n. e. u ustaničkim redovima počele javljati de-fetističke tendencije, koje nisu mogle doći do izražaja zbog otpora i izrazitog prven-stva onih najodlučnijih i najtvrdokornijih elemenata ustaničkog pokreta. Ovaj dio ustaničkog pokreta bi predstavljali, sudeći po kasnijem nizu događaja, u prvom redu Baton Dezitijatski i njegovo neposredno okruženje i uopće dijelovi dinarskog se-gmenta ustanka – pogotovu oni elementi iz

bio zanemarljiv ni u panonskom bazenu, isto kao što je u pitomijim područjima dinarskog pojasa, (kao što je udolina gornjeg toka rijeke Bosne) bila prisutna i zemljoradnja.3 Cass. Dio LV, 33, 1-2; Pošto se odlučio za kontaktiranje zapovjednika u Sisciji, Skeno-bard je vjerojatno pripadao onim domorodač-kim narodima i zajednicama koji su gravitirali ovom gradu i na jednom širem potezu npr. Ko-lapijanima, Segešćanima ili nekim panonskim zajednicama u Posavlju i zapadnim dijelovima današnje Slavonije, a možda i Japodima Pounja. Pošto se Skenobard obraća Maniju Eniju koji se tada nalazi u Sisciji, a ne Tiberiju, to bi značilo da se ovaj potonji nalazio na jednom od svojih pohoda po ustaničkom području, koji se odvi-jao u drugom pravcu u odnosu na mjesto gdje se nalazio Skenobard.

dublje unutrašnjosti, koja je bila uglavnom pošteđena neprijateljskih pokreta i napada onog tipa kakvog su doživljavali sjeveroza-pad i panonski bazen.

Protivljenje predaji ili bilo kakvom spo-razumu sa naznakama poraza je, prirod-no, bilo veće na onim prostorima koji još uvijek nisu osjetili one prave razaračke po-krete desetina tisuća protivničkih vojnika. Ako je i bilo gladi, ona je zbog relativne očuvanosti stočnog fonda, ali i zaliha ze-mljoradničkih i drugih proizvoda u unu-trašnjosti, bila i manja nego u panonskom bazenu i sjeverozapadnom području, obla-stima koje su već prilično propatile. Narav-no i vojne snage naroda iz unutrašnjosti su učestvovale u intenzivnim borbama na sje-verozapadu i panonskom bazenu, i same su trpile gubitke, ali sigurno ne tolike kao oni narodi koji su se nalazili samim svojim po-ložajem na prvim borbenim linijama. De-fetistički duh, kolebljivost prema daljem otporu i želja za sporazumnim prekidom neprijateljstava počeli su se javljati upravo na područjima koja su bile poligon stalnih uništavanja i borbi, velikih ljudskih i ma-terijalnih gubitaka – a to su bili panonski bazen i sjeverozapadno bojište, uključuju-ći i onu “sivu zonu” u relativnoj blizini Sis-cije koja se naknadno priključila ustanku.4 Ipak i u ovim oblastima, i pored nesumnji-ve pojave takvih tendencija, još uvijek je bila snažna i suprotna struja: u vodstvima panonskog segmenta ustanka, među lokal-nim prvacima, pa i stanovništvom uopće, još je bilo onih koji su se zalagali za nasta-vak otpora. To slikovito pokazuju primje-ri breučkog vođe Pinesa, zatim protivljenje pojedinih utvrda i zajednica izdaji Batona Breučkog, ponovno dizanje na ustanak na-kon prodora dinarskih jedinica itd.

Dionovu tvrdnju da ustanici ne traže izmirenje, jer su se pojedinci plašili za svo-ju sudbinu, potrebno je ipak malo relativi-zirati. Iako je sasvim normalno očekivati

4 Cass.Dio LV, 34, 4-7



da se oni koji su smatrali da su u očima Ri-mljana bili najkompromitiraniji za učešće u ustanka – bili u dilemi za svoju sudbinu ako dođe do predaje Rimljanima, ipak niz detalja može opovrgnuti da je to bio jedi-ni razlog da se ustanak produži i početkom 8. god. n. e. i da ne dođe do sporazuma sa rimskim zapovjedništvom. Ukazat ćemo samo na neke od njih:

◆ Onaj koji sklapa sporazum sa Rimlja-nima je bio Baton Breučki, jedan od dvo-jice vrhovnih predvodnika ustanka, koji bi se sigurno iz svoga hijerarhijskog položaja u strukturi ustanka najviše morao plašiti za svoju sudbinu;

◆ Baton Dezitijatski je kasnije, prili-kom predaje, ponudio svoju žrtvu radi po-štede svojih suboraca, iako je sam pred-stavljao personifikaciju cijelog ustanka i iako je njegovo ime, kao najvažnijeg usta-ničkog vođe, bilo poznato i u tadašnjoj široj rimskoj javnosti (o čemu svjedoči pozna-ti Strabonov podatak o Dezitijatima “čiji je vođa Baton”);

◆ Uprkos svemu tome, Baton je, nakon zarobljavanja, bio pošteđen i osiguran mu je dobar tretman.

Bolje je, stoga, razloge upornosti u održanju oružanog otpora tražiti ne u ne-kom strahu od odmazde, nego u upornosti i još uvijek, i pored svih nedaća i gubita-ka, prisutnom uvjerenju u uspjeh ustanič-kog pokreta, te odanosti zacrtanim ciljevi-ma dobrog dijela ustanika, pa i većeg dijela vodstva što simboliziraju ličnosti Batona Dezitijatskog i Pinesa.

***Pošto je naše konkretno znanje o rat-

nim zbivanjima u prvoj polovici 8. god. n. e. prilično siromašno, ponajviše radi la-kune u Dionovom tekstu, ostaje da samo okvirno pokušamo rekonstruirati tok i re-zultate borbenih operacija u spomenutom periodu.5 Vjerojatno se i u tome razdoblju

5 CIL III 3201 = 10159+3198, b=10156, b.; Breučka civitas se pružala, pored predjela Slavo-

nastavljao dalji pritisak glavnine protu-ustaničkih snaga na panonski bazen i sjeve-rozapadno područje, ovoga puta i sa oku-pacijom pojedinih oblasti. Protu-ustaničke snage su tako uspjele, u toku 7. god. n. e. i u prvoj polovici 8. god. n. e., da pod svo-ju kontrolu, postupnim i napornim napre-dovanjem, stave znatna područja od Siscije prema istoku, duž Save (uključujući i ose-rijatski prostor), i južno i jugozapadno od spomenutog grada kao i pojedine oblasti panonskog bazena sjeverno od Save. Oku-pacija ovih oblasti je podrazumijevala da je došlo i do zauzimanja naselja i ustaničkih uporišta, odnosno do instaliranja mreže trajnijih protu-ustaničkih pozicija na tome terenu, tj. da je odgovarajući prostor “oči-šćen” od većih ustaničkih snaga. Zauzima-nje spomenutih oblasti potvrđuju i sama zbivanja na rijeci Bathinus i prisustvo Ti-berija i trupa sa kojima je zapovijedao na njenim obalama, gdje prisustvuju simbo-ličkom činu sporazumne predaje Batona Breučkog, što je jedino bilo moguće ako su oserijatska zemlja i Posavlje od Siscije do rijeke Bosne bili okupirani. Oserijatska ze-mlja i uopće posavsko područje od Sisci-je prema tokovima Une, Vrbasa i Bosne su, uostalom, bili i najbliži i najpristupačniji

nije i na sjeverno-bosanskom području, sigur-no istočno od rijeke Bosne i prostirala se na jug sve do linije koja razdjeljuje sjeverno-bosanski panonski, poglavito brežuljkasti i ravničarski bazen kojem su pripadali Breuci od dinarskog, planinskog pojasa što je ujedno predstavljalo i granicu sa dezitijatskom civitas. Zemljopisne karakteristike toga područja nisu samo ravni-čarske, nego se pokazuje i niz nižih, ali povr-šinski većih planina kao što su Ozren (918 m), i Trebava (620 m), zapadni dijelovi Majevice (815 m). Da breučko područje nije bilo samo rav-ničarsko, nego prožeto i sa laganim i pitomim uzvišenjima, indirektno dokazuju i podaci Ka-sija Diona koji spominju uporišta i utvrde na breučko-panonskom prostoru i koje su se, po smislu teksta, najvjerojatnije nalazile situirane na nekim višim, markantnijim točkama. Cass. Dio LV, 34, 5



prvim rimskim ofenzivnim pokretima ko-jima je neposredno zapovijedao i u kojima je učestvovao Tiberije. A i njihova se oku-pacija nametala kao bitna strateška solucija za dalje ofenzive u unutrašnjost pobunje-nog panonskog područja, ali i za osigu-ravanje krila prema dinarskom segmen-tu. Prilikom borbi u posavskim oblastima, koje su bile rukovođene i rimskim namje-rama za osiguravanjem plovnosti Save (za svoju riječnu ratnu mornaricu), vjerojat-no je razoreno i višestoljetno naselje u Do-njoj Dolini, da se više ne obnovi. Zauzima-njem oserijatske zemlje i uopće posavskog područja od Siscije do rijeke Bosne, protu-ustaničke trupe su izbile na rijeku Bosnu i to u njen donji tok, zaposjedajući lijevu obalu. Time je prekinuta komunikacija duž rijeke Bosne, koja je predstavljala najlakšu i najprohodniju vezu središnje Bosne sa pa-nonskim prostorom. Ovladavanjem tom li-nijom rimsko zapovjedništvo je, svjesno ili slučajno, ostvarilo bitnu stratešku prednost u odnosu na pobunjenike, koja se neće ma-nifestirati samo daljim vojničkim nastupa-njem, nego i u pojavi novih diplomatskih akcija koje će na kraju rezultirati i raspa-dom zajedničkog nastupa ustaničkih sna-ga. Protu-ustaničke posade su se tako du-boko i uklinile u ustaničko područje.

Rani uspjesi, ratni plijen i neprijateljski gubici sigurno su dodatno pojačavali auto-ritet Batona Dezitijatskog i vojnih institu-cija naknadno uspostavljenog jedinstvenog Saveza, pa i preko njih i samoga Saveza kod nedezitijatskih sudionika ustanka, uključu-jući i Breuke. Međutim, kako vrijeme bude odmicalo, uslijed gubitaka, učestalijih po-raza i sve jačeg pritiska neprijatelja, nada u pobjedonosni završetak ustanka se sve više gasila. Stoga su i autoritet Saveza, te povje-renje u ideju i ciljeve koje je on predstavljao sve više slabili, a njegovi temelji unutar-njim partikularizmima sve više potkopava-ni. Odlučnost da se ide do kraja i povjere-nje u institucije Saveza, posebno u njegove vojvode, kod pojedinih sastavnica su sve

više slabili. Pojedini zapovjednici su, uvi-djevši razvoj situacije, nastojali da na vri-jeme spase svoje živote, statuse i zajednice koje su predvodili od, kako su oni smatra-li, neumitne propasti. U tom smislu je vrlo lako objašnjiv i pokušaj Skenobarda, jed-nog od manje poznatih panonskih ustanič-kih vođa, da promijeni svoju stranu u ratu i dezertira Rimljanima. O toj nakani on je obavijestio zapovjednika rimskog garnizo-na u Sisciji (φρούραρχον Σισκίας) Manija Enija.6 Za razliku od lokalnih prvaka i vod-stava koja su postajala sve skeptičnija u vezi sa sudbinom ustanka i njegovih općih ci-ljeva, većina naroda i boraca je izgleda još uvijek i vjerovala u ustanak i zalagala se za nastavak otpora. Takvo raspoloženje je vje-rojatno prevladavalo i u okvirima zajedni-ce u kojoj je živio Skenobard i okviru sna-ga kojima je zapovijedao, tako da se, kada je trebalo da ostvari svoju nakanu, Skeno-bard uplašio (δεδιώς) za eventualnu štetu koju je mogao da pretrpi ako bi se pokre-nuo na akciju.7

Rizik za preuzimanje ovakve akcije koju je planirao Skenobard nije morao dolaziti samo iz okvira njegove matične zajednice i jedinica kojima je zapovijedao, nego mož-da i od reakcije drugih ustaničkih jedini-

6 Vell. II, CXIV, 4Na osnovi Antium Calendar, zbivanja kod rijeke Bathinus su se desila 3. VIII 8. god. n. e. (CIL I 2 p, 248, cf. 323 d; Wilkes, 1969, 73; Mocsy, 1974, 38; Barkoczi, 1981, 89; Bojanovski, 1988, 51; Ar-heološki leksikon BiH, Tom I, 1988, 68; Zanino-vić, 2003, 446)7 Dio znanstvene literature koja se bavi i osvr-će na ovo pitanje smatra da je riječ o bici na rije-ci Bathinus u kojoj su Rimljani porazili ustanike (usp. Stipčević, 1974 , 68; Bojanovski, 1988, 51). Drugačije mišljenje u odnosu na spomenute au-tore ima Mocsy (1974, 38; 56), koji ističe da su zbivanja na rijeci Bosni bila, ne bitka nego pre-daja panonskih snaga i Batona Breučkog, koja je možda bila rezultat i ranijih pregovaranja. A sličan stav nalazi se i u ediciji The Archaeology of Roman Panonnia (Barkoczi, 1981, 89). Slično mišljenje ima i Zaninović (2003, 447).



ca koje sigurno ne bi mirno gledale izda-ju u svojim redovima. Nažalost, zbog po-stojanja lakune koja se upravo pojavljuje na mjestu gdje bi Kasije Dion trebalo da pred-stavi nastavak zbivanja sa Skenobardom i njegovom nakanom, nepoznati su ostali završetak ove priče. Nešto slično, samo sa mnogo težim i gorim posljedicama, jer je u to bio umiješan jedan od vrhovnih vojvo-da, a ne neki lokalni moćnik – desit će se nešto kasnije, o čemu imamo i podrobni-je i potpunije izvještaje nego u slučaju Ske-nobarda. Tada je jedan od dvojice vrhovnih vojvoda, Baton Breučki, sa svojim snagama i narodom, kojeg je izvorno predstavljao, napustio savez i sporazumno se predao Ri-mljanima. I tom prilikom, Rimljanima je isporučio vojvodu Pinesa, protivnika istu-panja iz Saveza i iskrenog zagovornika na-stavka borbe.

Osnovna dva vrela koja daju podatke u vezi sa ovim događajima imaju nešto ra-zličit pristup ovom pitanju. Velej Paterkul je dao prilično skraćen, sažet i nedovoljan, skoro u formi teza, opis događanja u vezi sa otpadanjem Breuka i Panonije od Save-za. On to opravdava time što se nada (ut spero) da će u svome kompletnom radu u detalje opisati ova zbivanja, kojima je vje-rojatno i sam osobno učestvovao kao vanj-ski promatrač.8 Jedino je u predstavljanju zbivanja kod rijeke Bathinus malo detaljni-ji, ali i to poradi povlađivanja Tiberiju. U slučaju Kasija Diona, raspolažemo sa de-taljnijim i potpunijim opisom, iako i on u sebi krije neke nedorečenosti i nejasnoće, ali u manjoj mjeri nego kod Veleja Paterku-la.9 Za razliku od Veleja, drugi glavni izvje-stitelj o ustanku, iako ne spominje zbiva-nja kod rijeke Bathinus, daje prilično dobar opis zbivanja vezanih za napuštanje zajed-ničke borbe Batona Breučkog i prestanak ustroja otpora u Panoniji (bar u osnovnim crtama koje ipak omogućavaju pravilno sa-

8 Vell. II, CXIV, 49 Vell. II, CXIV, 4

gledavanje čitavog procesa). Ipak, samo us-porednom analizom spomenuta dva opisa i traženjem skrivenih i prešućenih značenja i podataka mi možemo izvući i pretposta-viti određene zaključke i pokušati izvesti i prikazati određeni uzročno-posljedični sli-jed zbivanja, na osnovu kojeg bi se pokušao rekonstruirati konkretni povijesni proces.

Ključnu točku u tom procesu predstav-ljala su zbivanja kod rijeke Bathinus (da-našnja Bosna), koja su se vjerojatno odi-grala negdje na njenom donjem toku, na oserijatsko?-breučkoj granici (jer znamo preko solinskih natpisa da su Oserijati? i Breuci graničili na rijeci Bosni, bar na jed-nom dijelu njenog srednjeg i donjeg toka)10 i to u ljeto 8. god. n. e. Sam opis tih zbiva-nja kod rijeke Bathinus kod Veleja Paterku-la koji ih jedini spominje je toliko sažet i predstavljen povlađivački prema Tiberiju, da mi ustvari ne možemo pouzdano toč-no znati što se to ustvari na rijeci stvarno i desilo. Po Veleju su panonski ratnici kod rijeke Bathinus pred glavnim zapovjedni-kom neprijateljskih trupa na ratištu Ilirika, Tiberijem, donijeli i položili oružje, “obo-rili se pred njegovim koljenima” (...confe-rentem arma, quibus usa erat, apud flumen nomine Bathinum prosternentemque se uni-versam genibus imperatoris,,, ) i tako se pre-dali i formalno ponovo prihvatili rimsku vlast i upravu.11 Nejasno je da li su zbivanja kod rijeke Bathinus bila rezultat neke rani-je bitke na istom ili bližem mjestu, u kojoj bi Breuci i drugi Panonci bili teško poraže-ni pa prisiljeni na predaju ili su se ona odi-grala kao vrhunac nešto dužeg djelovanja

10 Uostalom, ustanici cijelo vrijeme rata izbjegavaju otvorene, odlučne bitke, pa se onda s razlogom može postaviti pitanje zašto bi oni prihvatili jednu veliku bitku na rijeci Bathinus, bez pomoći snaga koje je predvodio Baton De-zitijatski i u kojoj bi se ogledali sa vrhovnim rimskim zapovjednikom na terenu i vjerojatno glavninom njegovih trupa i samim tim bili pot-puno pregaženi.11 Vell. II, CXIV, 4.



u pravcu sporazumne predaje. Ova druga varijanta je vjerojatnija jer da je kojim slu-čajem predaja nastala kao rezultat rimskog upada i nanošenja teškog poraza breučko-panonskim snagama kod rijeke Bathinus, teško bi se moglo očekivati da Rimljani u takvim uvjetima pristanu na kompromisni sporazum sa pojedinim čelnicima otpora u panonskom bazenu.

Da je u konkretnom slučaju Tiberije izvojevao veliku i ključnu vojničku pobje-du kod rijeke Bathinus, Velej Paterkul ne bi propustio da je detaljnije opiše uz isti-canje velikog vojničkog genija zapovjed-nika protu-ustaničkih snaga. Međutim, Velej ne samo da ne daje nikakav deta-ljan opis nekog vojničkog okršaja kod rije-ke Bathinus, nego ga uopće i ne spominje. Upadljivo je da on, kada je riječ o nekim značajnim i konkretnim oružanim suko-bima koji su se zbili u panonskom baze-nu (u kojima on osobno nije učestvovao), daje prilično detaljne opise, dok za zbiva-nja kod rijeke Bathinus, kojima je on mož-da bio i neposredni očevidac, ne daje ni-kakav opis oružane borbe – što bi značilo da je nije ni bilo. Zatim sama predaja Pi-nesa je vjerojatno predstavljala kulminaci-ju jednog procesa unutarnjih sukobljavanja i političkog razračunavanja unutar breuč-ke politije i panonskog segmenta ustanka. I čitav taj proces je morao prethoditi zbi-vanjima na rijeci Bathinus, jer teško bi bilo očekivati u slučaju da se desila bitka kod ri-jeke Bathinus i teški poraz ustanika da je kao posljedica toga poraza predat samo Pi-nes, a ne Baton Breučki, koji je zauzimao viši položaj u strukturi ustanka. Tako bi se i postavilo pitanje zašto je Pines kažnjen, a Baton Breučki unaprijeđen nakon even-tualnog poraza u eventualnoj bici.12 Baton Breučki je svoju nagradu da upravlja Bre-ucima dobio jer je on još nesumnjivo prije zbivanja kod rijeke Bathinus imao namjeru da ostvari sporazum sa Rimljanima, a vje-

12 M6csy, 1974, 56

rojatno je imao i neku vrstu komunikacije, dogovora i saradnje sa njihovim vrhovnim zapovjedništvom. Da, uostalom, Baton Breučki nije bio prisiljen prihvatiti predaju, nego je on to učinio sam bez rimske vojnič-ke prisile, dokazuje i sam Velej kada kaže da se on predao svojom voljom (...alterum a se deditum iustis voluminibus,,,).13 Uosta-lom, Kasije Dion, izvor koji nudi najviše in-formacija o ustanku, uopće i ne spominje da se Baton Breučki predao, nego samo da je izdao Pinesa i da je radi toga (vjerojatno od Rimljana) dobio pravo da vlada Breuci-ma. Sve izneseno dovoljno govori da je zbi-vanja kod rijeke Bathinus potrebno shvatiti ne kao vojničku pobjedu, nego kao nesum-njivu i iznimnu političku pobjedu Tiberija.

Da sva zbivanja oko otpadnuća Batona Breučkog nisu započela odjednom i to sa zbivanjima kod rijeke Bathinus, nego na-protiv, da su sva ta zbivanja bila posljedica jednog dužeg procesa, dokazuje i sam Ve-lej kada, ispred dijela gdje govori o preda-ji Panonije, kaže da je sva Panonija tražila mir (omnis Pannonia reliquiis totius belli in Delmatia manentibus pacem petiit).14 Spo-menutu rečenicu bi trebalo shvatiti u smi-slu da je došlo do kontakta između Tiberija i breučko-panonskih zavjerenika, u prvom redu Batona Breučkog, jer se traži mir (vje-rojatno uz izvjesne uvjete), a ne kapitula-cija i bezuvjetno predaja, kao što bi to bilo da su breučko-panonski ustanici teško po-raženi u jednoj bici.

Sve to govori da je predaja kod rijeke Bathinus bila ranije dogovorena i rezultat sporazuma rimskih zapovjednika i usta-ničkih breučko-panonskih zapovjednika, konkretno Batona Breučkog.15 Zbivanja

13 Vell. II, CXIV, 414 Vell. II, CXIV, 415 Uostalom, ustanici cijelo vrijeme rata izbje-gavaju otvorene, odlučne bitke, pa se onda s ra-zlogom može postaviti pitanje zašto bi oni pri-hvatili jednu veliku bitku na rijeci Bathinus, bez pomoći snaga koje je predvodio Baton Dezitijat-ski i u kojoj bi se ogledali sa vrhovnim rimskim



kod rijeke Bathinus bila su simbolički čin ponovnog priznanja rimske vrhovne vla-sti, što se izražavalo i u spomenutom po-klonjenju ustanika i polaganju oružja Tibe-riju na ili u blizini obala rijeke Bathinus, a što je Velej smatrao da treba posebno istaći. U tom smislu je bolje tu svojevoljnu preda-ju Batona Breučkog i breučko-panonskih snaga tumačiti kao poklonjenje i izražava-nje pokornosti, a ne kao predaju klasičnog tipa.16 Upravo zbog poklonjenja koje su oni izvršili pred Tiberijem i načina njegovog izvršenja, zbivanja kod rijeke Bathinus su našla svoje mjesto u nacrtnom opisu Veleja Paterkula. On je vjerojatno posebno želio da naglasi kako će o tom činu, koji uveli-čava snagu i autoritet Tiberija, i to još dok ovaj još uvijek nije bio car, biti govoreno i to mnogo podrobnije u budućem planira-nom radu.17

Da je ova predaja bila ipak rezultat do-govora, dodatnu potvrdu imamo u činje-nici da su Breuci i oni koji su se slagali i prihvatili Batona Breučkog za novog su-verena i oni koji su se dvoumili ili izraža-vali nezadovoljstvo sa onim što je učinje-no, ipak raspolagali sa svojim jedinicama i uporištima na teritoriju na kojem nije bilo rimskih snaga. U tim trenucima samostal-nost Breuka i drugih panonskih naroda je još uvijek bila znatna, a rimska uprava još nije bila uvedena na njihove prostore. Jedi-

zapovjednikom na terenu i vjerojatno glavni-nom njegovih trupa i samim tim bili potpuno pregaženi.16 U ovom kontekstu važno je imati u vidu da su se Tiberije i Baton Breučki već jednom sre-li i to za vrijeme rata 12-9. god. p. n. e. i da su čak bili zaključili sporazum kojim su Breuci bili uključeni u rimsku državnu i provincijsku strukturu. Tako je 8. god. n. e. Baton Breučki, ustvari, samo ponovio ono što je uradio godi-nama ranije. Moguće je da se on upravo uzdao u taj svoj raniji sporazum kada je odlučio da na-pusti zajedničku borbu i Savez što je Tiberije us-pio iskoristiti.17 Vell. II, CXIV, 4.

no bi pod takvim uvjetima bilo moguće da se odigra čitav niz događaja koji su uslijedi-li nakon otvorenog otpadnuća Batona Bre-učkog, a o kojima nas Kasije Dion podrob-nije obavještava.

Stvarne predaje oružja Rimljanima nije bilo jer Baton Breučki, sudeći po tome što obilazi okolna uporišta i što neuspješno vodi bitku (μάχή) protiv svoga imenjaka, zadržava naoružane jedinice. A i oni dije-lovi breučko-panonskog stanovništva koji su se zatvorili u uporišta, ustvari gradinska naselja, su ostali pod oružjem. A i čini se da se i sam Baton Dezitijatski prije bitke uzdr-žava direktnog i brzog napada. Više je bio skloniji da se posluži ostvarivanjem taktič-ke prednosti i sačekivanjem Batona Breuč-kog i njegovih snaga u nekoj vrsti zasjede.To on sigurno ne bi radio da nije imao pro-cjenu oružane snage sa kojom bi se mo-rao suočiti kada se odlučio da se pokrene radi obračuna sa bivšim suborcem. Činje-nica da Breuci i narodi koji su bili okuplje-ni pod zapovjedništvom Batona Breučkog nisu bili razoružani, još je jedan i to vrlo važan dokaz da je riječ o sporazumnoj pre-daji. Na teritoriji na kojoj operira Baton Breučki, nakon što se odigrao čin simbo-ličke predaje, ne primijeti se rimski auto-ritet, nema rimskih jedinica, a područje je još uvijek pod kakvom-takvom kontro-lom domaćih zajednica koje su u tom vre-menskom intermezzu između sporazumne predaje i intervencije Batona Dezitijatskog imale neku nedefiniranu autonomiju. Čak Baton Breučki nastoji i da održi svoje vr-hovno zapovjedništvo i nad narodima pa-nonskog bazena koji su mu bili subordi-nirani18 i da učvrsti vladarsko pravo među

18 Iako Kasije Dion upotrebljava izraz ύπήκοου u značenju «zavisni, poslušni», držimo da je više u skladu sa realnom situacijom koja se događa-la u tom razdoblju, a koju Kasije Dion pokuša-va predstaviti, upotreba izraza subordinirani. U suprotnom bi se uloga Batona Breučkog u postbathinuskim zbivanjima mogla promatra-ti kao neka vrsta despocije, što ona nije bila, a



Breucima koje je dobio od Rimljana.19

Jedina razlika u odnosu na stanje koje je vladalo prije onoga što se odigralo kod rijeke Bathinus jeste primirje koje vlada na panonskom ratištu na linijama razdvajanja prema rimskim i njima savezničkim jedi-nicama i zaoštravanje unutarnjih tenzija. Znači, činom koji je preduzeo Baton Bre-učki domorodačko stanovništvo je saču-valo visoku razinu autonomije, dok je za uzvrat trebalo napustiti ustanak i priznati povratak vrhovne rimske vlasti. I to što se Baton Breučki nagrađuje vladarskom čašću govori da Rimljani nisu vojnički potpuno porazili ustanike na područjima Panonije, nego da je i to predstavljalo simboličko pri-znanje već učinjene uzurpacije.

Sporazumna predaja je, kako se ubrzo pokazalo, bio prvorazredni uspjeh Tiberi-ja, koji je bez potrebe velike oružane pobje-de (čemu on uostalom i teži), ostvario di-plomatsku pobjedu kojom je stavio točku na sudbinu ustanka. Naravno, iako nije bilo rimskog konačnog obračuna sa Breucima i drugim panonskim narodima do zbivanja kod rijeke Bathinus, na nastanak sporazu-mne predaje u velikoj mjeri je utjecao i sve veći rimski vojni pritisak na jednoj stra-ni i postupno opadanje i snaga i potenci-jala sa kojima su raspolagali ustanički na-rodi, kao i rimske vojne okupacije jednog dijela nekadašnjih ustaničkih teritorija. Uostalom i većina rimskih ofenziva, koje su kontinuirano pokretane na ustanička područja nakon što je plima širenja ustan-ka zaustavljena i on lokaliziran unutar tro-kuta Sirmijum-Salona-Siscija, zahvaćala su panonske zemlje. Iz Siscija i Sirmijuma kretali su se rimski napadi na pobunjene narode Panonije uz razaranja i pustošenja tih krajeva, što je u pojedinim slučajevima rezultiralo možda i okupacijom pojedinih

drugi narodi iz Panonije koji su zajedno sa Bre-ucima učestvovali u ustanku mogli bi smatrani zavisnim u odnosu na Breuke, što je apsurd.19 M6csy, 1974, 56

zemalja, uključujući i neke dijelove breuč-ke teritorije sjeverno od Save. Poraz koji su panonske snage pretrpjele u borbama sa grupacijom koju su predvodili Cecina i Silvan i neuspjeh da spriječe spajanje dvi-ju velikih protu-ustaničkih grupacija vje-rojatno su doprinijeli promjeni raspolože-nja kod pojedinih rukovoditelja otpora u panonskom bazenu i pojavi i rastu defeti-stičkih stajališta, u prvom redu kod Batona Breučkog. Spomenuti ustanički neuspjeh je sigurno kod pojedinaca bio pothranio uvjerenje o nemogućnosti pobjede i nemi-novnosti poraza što je sve vodilo u daljem pravcu razvijanja sporazumaške politike. A možda je i poraz Mezeja kao i okupaci-ja oserijatske zemlje i uopće Posavlja do ri-jeke Bathinus, što je neposredno zapadno susjedstvo Breuka, kod Batona Breučkog samo još više doprinijelo oblikovanju sta-vova koji su vodili kompromisnom spora-zumu sa Rimljanima.

***Kod rijeke Bathinus se vjerojatno odi-

grao i čin predaje Pinesa Rimljanima i ime-novanje od strane Rimljana Batona Breuč-kog za suverena Breuka, jer je čitav događaj kod rijeke Bathinus odisao simbolikom, tj. formalnom realizacijom i zaključivanjem već dogovorenog. Pisana vrela ne precizi-raju baš u detalje što se to stvarno dogodilo sa Pinesom, tj. da li je on predan od strane Batona Breučkog Rimljanima ili je na neki drugi način izdan i pao u rimsko zaroblje-ništvo. Mi samo iz smisla tekstova rimskih pisaca koji o tome govore i njihovom us-porednom analizom i izvlačenjem iz kon-teksta možemo donijeti izvjesne zaključ-ke o Pinesovoj sudbini. Velej samo kaže da se jedan od dvojice ustaničkih zapovjed-nika (koji se zovu Baton i Pines) našao u rimskom zarobljeništvu (captum alterum), a drugi da se dobrovoljno predao.20 Pošto iz drugog osnovnog vrela znamo da je Ba-ton Breučki bio slobodan sve dok nije izru-

20 Vell. II, CXIV, 4.



čen Batonu Dezitijatskom i njegovim tru-pama, logično je pretpostaviti da je Pines bio taj koji se našao u rimskom zaroblje-ništvu. Kasije Dion, kada spominje Pine-sa, navodi da je bio izdan od Batona Breuč-kog (...ό Βάτων ό Βρεΰκος ό τόν τε Πίννην προδούς...), ali ne precizira na koji način.21 Pošto na osnovu Veleja znamo da je Pines bio zarobljen, a preko Kasija Diona da je on bio izdan od strane Batona Breučkog, po-vezivanjem ova dva podatka nedvosmisle-no i direktno proizlazi da se Pines u rim-skom zarobljeništvu našao zahvaljujući izdaji koju je počinio Baton Breučki. Sve to sugerira da zaključimo da je Pines predan Rimljanima od strane Batona Breučkog, a ne da je bio zarobljen u toku vojnih ope-racija. Da je kojim slučajem Pines bio za-robljen u bici sa Rimljanima, Kasije Dion ne bi imao razloga da navodi da je on bio izdan. Osim toga, vijest o Pinesu u rim-skom zarobljeništvu kod Veleja nalazi se u istom pasusu u kojem se govori i o zbi-vanjima kod rijeke Bathinus i svojevoljnoj predaji Batona Breučkog, pa je sasvim lo-gično pretpostaviti i da su svi ti detalji me-đusobno na neki način povezani. I to mož-da upravo preko mjesta na kojem se sve to desilo–i sporazumna predaja breučko-pa-nonskih snaga i poklonjenje Batona Breuč-kog i predaja Pinesa Rimljanima i postav-ljanje Batona Breučkog za novog suverena.

Stvarni razlozi izdaje i izručenja Pinesa Rimljanima ostaju nejasni. Možda su nje-govo izručenje od strane Batona Breučkog Rimljani zahtijevali kao garanciju ili pre-duvjet da će dogovor sa Breucima biti po-stignut i ispoštovan ili je to bio samo izraz “dobre volje” Batona Breučkog koji se na taj način riješio žestoke i jake opozicije svojim namjerama o predaji i izlasku Breuka (i oko njih okupljenih naroda Panonije) iz ustan-ka i zajedničkog Saveza. A moguće je i da su ove dvije pretpostavke bile međusobno uslovljene i prožete. Moguće je s jedne stra-

21 Vell. I I, CXIV, 4

ne da su Rimljani zahtijevali Pinesa i kao zalogu, ali i iz želje da im dođe u ruke žesto-ki protivnik predaje i osoba koja bi im mo-gla na neki način svojim daljim prisustvom na breučko-panonskom prostoru ugrozi-ti strateške planove i kombinacije. S druge strane i Baton Breučki se stvarno lišio je-dine jače opozicije njegovim namjerama o postizanju mira, čime mu se ujedno otvo-rio put i ka zauzimanju, bolje reći uzurpi-ranju, mjesta suverena u matičnom naro-du. Pines je vjerojatno, iako to u pisanim vrelima nije izričito navedeno, predstavljao stvarno osobu koja se suprotstavljala miru, bolje reći namjerama Batona Breučkog da izdvoji breučko-panonski segment ustan-ka iz jedinstvene borbe i Saveza. U suprot-nom Baton Breučki ne bi imao razloga da ga izda i preda Rimljanima, izuzev ako nije stalno i prikriveno imao želju da vlada kao suveren svojim matičnim narodom.

Ovo bi sugeriralo da je moralo postojati i mjesto i vrijeme kada se desilo i ovo nesu-glasje između vodećih ljudi Breuka, odno-sno kada se ono javno manifestiralo što je prouzročilo i sukob nepoznato kakve nara-vi, ali sigurno je došlo do nasilnog rješava-nja te situacije jer je Pines zarobljen. Iako je Pines bio suveren Breuka, ipak je u preteži-to oligarhijskoj sredini Breuka Baton Bre-učki, koji je tada bio taj koji je zapovijedao i vojskom, odnio prevagu. Svi ovi prezenti-rani događaji i ispoljavanje nesuglasja i nji-hov međusobni obračun su se desili prije događaja kod rijeke Bathinus. Da bi uopće došlo do izraženog sukoba između dvojice breučkih prvaka u vezi sa pitanjem mira, morala je postojati određena podloga iz koje je proisteklo konkretno razmimoila-ženje. A to je sigurno bio ili već postignuti dogovor ili još uvijek samo pregovori izme-đu Rimljana i Batona Breučkog. To bi zna-čilo da su se događaji–obračun Batona Bre-učkog sa Pinesom i njegovo smjenjivanje i kasnije, kao posljedica toga, izručenje–desili kada su se počele ocrtavati kontu-re budućeg separatnog aranžmana Bato-



na Breučkog sa Rimljanima.22 Sukladno s

22 Svim gore spomenutim i detaljno objašnje-nim zbivanjima koja su se odigrala kod rijeke Bathinus i događajima nedugo nakon njih, si-gurno je prethodio dugi niz lančano povezanih događaja u koji su bili upleteni Baton Breučki, njegovi najbliži suradnici, Rimljani i vijeća usta-ničkih snaga u Panoniji. Sigurno je da su sve one negativne okolnosti o kojima smo već govorili imale iznimnog utjecaja na Batona Breučkog i, kako je vrijeme prolazilo, u njemu je sigurno sve više raslo uvjerenje da je potrebno separatno, u odnosu na svoga drugog kolegu Batona Deziti-jatskog, izaći iz rata. Da bi se to izvelo bilo je neophodno izvršiti i određene pripreme i otvo-riti o tome pitanju komunikaciju sa rimskim glavnim zapovjednicima kako bi se dogovorilo sve ono što je trebalo ostvariti za separatni istup Batona Breučkog sa svim snagama kojima je zapovijedao iz zajedničkog ustaničkog tabora. Naravno, taj čitav postupak dogovaranja i sam dogovor su izazvali opoziciju Pinesa, koji je, po-što je bio suveren Breuka, morao biti uklonjen i predan Rimljanima. Tako se može reći da je Baton Breučki, uz pomoć svojih najodanijih su-radnika i pristalica, ustvari, izvršio neku vrstu nasilnog čina (sa osobinama klasičnog puča i preuzimanja vlasti) unutar vlastite politije, a sve sa ciljem eliminiranja jake opozicije i bilo kakve unutarnje opozicije njegovim namjerama o spo-razumnoj predaji. Nakon predaje Pinesa, mjesto suverena Breuka, koje je praktično uzurpirao Baton Breučki, s pravne strane ostalo je upra-žnjeno, pa Rimljani, da bi eliminirali i taj nedo-statak, potvrđuju kao novog suverena - Batona Breučkog (Cass. Dio LV, 34, 4). Upravo činje-nica da Rimljani, po Kasiju Dionu, kao nagra-du daju pravo Batonu Breučkom da od tada ne samo zapovijeda nego i vlada Breucima, potvr-đuje da je Baton Breučki stajao u dogovorima, nejasno da li konspirativno ili otvoreno, sa rim-skim zapovjednicima i prije zbivanja kod rijeke Bathinus. I ta je predbathinuska aktivnost bila najzaslužnija za sporazumnu predaju Breuka i oko njih okupljenih drugih panonskih naroda i raspada jedinstvenog ustaničkog Saveza. Ba-ton Breučki se, vjerojatno, bez bitne i presudne pomoći Rimljana uspješno obračunao sa Pine-som kojeg je na kraju i predao Rimljanima. Da su kojim slučajem Rimljani na sebi ponijeli naj-veći teret eliminiranja Pinesa, Kasije Dion ne bi

tim, može se zaključiti da je Baton Breučki stupio u kontakt sa Rimljanima prije nego je došlo do obračuna sa Pinesom, iako je možda i ranije imao planove da se sa njim razračuna jer je vjerojatno bio poznat po svojim čvrstim i beskompromisnim stavo-vima u vezi sa zajedničkom borbom i sa-mim tim mu bio i očigledna smetnja. Baton Breučki je, da bi uspio u svojim namjera-ma, morao da se riješi Pinesa i prigrabi nje-govu političku poziciju kako bi mogao re-alizirati dogovoreno. A možda je i potajna želja Batona Breučkog da preuzme mjesto breučkog vladara bila i dodatna motivacija za izdaju i za stvaranje sporazuma koji mu je to garantirao i omogućio.

I u slučaju sporazuma Batona Breuč-kog sa Rimljanima potrebno je navesti da je i ova odluka bila donesena i sprovede-na samo u uskom krugu lokalnih breuč-kih i panonskih prvaka ili samo u kru-gu oko Batona Breučkog. Najvjerojatnije ona nije bila rezultat općenarodnog odlu-čivanja i stava neke institucije koja bi mo-gla predstavljati volju ustaničkih boraca na području panonskog bazena, kao što bi to bila skupština vojnika. Pobjeda stranke Ba-tona Breučkog i njegovih namjera nad rat-nom strankom koju je predvodio Pines bila je rezultat sirove sile i snage Batona Breuč-kog i njegovih suradnika, a ne odluke i že-lja većine političkog naroda i vojnika. Da se kojim slučajem odluka o separatnom sporazumu i predaji Pinesa donijela na ne-koj vrsti javne rasprave, možda skupštini vojnika/naroda, za to bi neminovno bilo potrebno vrijeme–da se takva skupština pripremi, sazove i vodi. To bi, naravno, mo-ralo biti poznato i svim zajednicama kojih bi se te odluke direktno ticale. A onda bi informacije o tome što se događa i namje-

imao razloga da tvrdi kako je Pines bio izdan od strane Batona Breučkog, što na svoj način po-drazumijeva da je djelovanje protiv Pinesa pre-vashodno bilo u rukama Batona Breučkog, čega je i sam Kasije Dion (odnosno njegovo vrelo), u potpunosti svjestan (Cass. Dio, LV, 34, 4).



rava učiniti u panonskom bazenu sigurno došle i do Batona Dezitijatskog, koji se ne bi libio da preventivno intervenira. S dru-ge strane, imajući u vidu svo kasnije izraže-no nezadovoljstvo postupkom Batona Bre-učkog, njegova opozicija bi bila izražajnija i uvezanija da se sve zbivalo kao javni, op-ćenarodni čin. Međutim, sudeći po onome što se desilo, Pines i drugi zagovarači otpo-ra su bili prilično zatečeni brzinom djelo-vanja Batona Breučkog, osobe koja je ras-polagala sa vojnim i političkim iskustvom i njegovih pristalica i jednostavno se nisu snašli. A i Baton Dezitijatski i uopće “di-narska” komponenta ustanka bila je izne-nađena onim što se odigralo na sjevernom, panonskom ratištu, Time se može objasniti zašto za sve vrijeme dok su se u panonskom bazenu odigravala zbivanja vezana za na-puštanje ustanka, nije bilo “dinarske” reak-cije. I Batonu Dezitijatskom je, nesumnjivo, bilo potrebno izvjesno vrijeme da pregru-pira svoje snage, skupi ih i pripremi za in-tervenciju u panonskom bazenu, zbog čega i nije bio u mogućnosti da uspješno sprije-čiti otpadnuće i predaju Pinesa. Uostalom, prevaga stranke sporazuma je dobivena, izgleda, i uz izvjesnu pomoć Rimljana, sa kojima su se do tada Breuci i oko njih oku-pljeni drugi narodi žestoko borili, i pod či-jom podrškom i auspicijama je Baton Bre-učki dobio kao nagradu za svoj čin, pravo da vlada Breucima.

***Činjenica je da se u Panoniji nisu bori-

li samo Breuci, nego i druge panonske za-jednice. Međutim ostalo je prilično nejasno na osnovi direktnog značenja podataka iz povijesnih vrela, kakva je njihova uloga u svemu tome što se događalo kod rijeke Bat-hinus. Iz konteksta oba izvora, više kod Ve-leja nego kod Diona, možemo zaključiti da je sve što se desilo kod rijeke Bathinus ima-lo utjecaja na sve dotada pobunjene zajed-nice Panonije. Prilikom opisa zbivanja kod rijeke Bathinus, Velej ni na jednom mjestu posebno ne navodi Breuke, što je sasvim

razumljivo kada se ima u vidu da je Baton Breučki u hijerarhijskom smislu zauzimao najviše zapovjedno mjesto u svim ustanič-kim snagama na prostoru Panonije. Upra-vo radi tog svoga statusa, sve što je dogova-rao Baton Breučki sa Rimljanima, odnosilo se ne samo na Breuke nego i na sve ustanič-ke snage na prostoru Panonije, tako da su se i odredbe sporazumne predaje doticale i panonskih naroda koji su svoje povjere-nje u vrhovnom zapovjedništvu dali Bato-nu Breučkom. Vjerojatno su i neki prvaci koji su dolazili iz drugih naroda i zajednica Panonije iz raznoraznih razloga dali podrš-ku Batonu Breučkom u ovim ključnim tre-nucima i podržali njegove namjere i akcije. Jedino bi se u tom slučaju moglo objasniti da su tolike tisuće srčanih ratnika (ferocem illam tot milium iuventutem) Panonije kod rijeke Bathinus (simbolički) položile oruž-je i poklonile se pred veličanstvom rimskog naroda koje je u tom trenutku simbolizirao Tiberije,23 jer u tome nisu učestvovale samo breučke jedinice. Ove jedinice, koje su sim-bolički položile oružje i poklonile se pred Tiberijem, sigurno su pripadale onim bre-učkim i panonskim snagama kojima su ne-posredno zapovijedali ili Baton Breučki ili njemu odani sljedbenici. Na osnovu kasni-jih zbivanja može zaključiti da je dobar dio snaga i prvaka Panonije ipak bio, u osno-vi, nezadovoljan postupcima Batona Bre-učkog. To što dolazi do promjene osobe na položaju suverena Breuka nije značilo i da Baton Breučki postaje, na neki način, for-malni suveren nad tim narodima. Njihova sudbina je u tom pitanju potpuno odijelje-na od Breuka i oni zadržavaju svoje unutar-nje političko uređenje.

Najbolji dokaz ovako iznesenom stavu je to što Baton Breučki, u tekstu Kasija Di-ona, svoje pravo da vlada Breucima prima kao “nagradu”, čime se na neki indirektni način naglašava da je riječ o dobroj volji i priznanju Rimljana, a ne o tome da su se

23 Vell. I I, CXIV, 4



Rimljani sporazumjeli sa Batonom Breuč-kim da on bude njima podčinjeni poglavar dobrog dijela Panonije. To bi, uostalom, bili i previše ambiciozni i potpuno neostva-rivi projekti i u najoptimističnijim verzi-jama razvoja događaja, pa i neprihvatljiv i za Rimljane i za većinu naroda i zajednica Panonije. Iako se Baton Breučki morao za-dovoljiti samo podčinjenim suverenstvom u svom matičnom narodu, on je još uvijek bar formalno zadržao vrhovno zapovjed-ništvo nad svim snagama kojima je zapo-vijedao u Panoniji. I izgleda da mu je do zadržavanja te pozicije bilo jako stalo. S tim smislom bi se na najbolji način mogao objasniti Dionov izraz “γάρ ύποπτευσας τι

ές το ύπήκοον...”. Jedina zavisnost koju su imali narodi Panonije, izuzev sada Breu-ka, prema Batonu Breučkom, bila je ona u vidu priznanja njegovog vrhovnog zapo-vjedništva nad njihovim vojskama. Ali u uvjetima posvemašnjeg rastrojstva cjeline oružanih snaga Panonije, koje je uslijedilo nakon sporazumne predaje kod rijeke Bat-hinus, taj njegov autoritet je izgubio mnogo na svojoj stvarnoj vrijednosti.

Što je uistinu podrazumijevala spora-zumna predaja koja se simbolički odigrala kod rijeke Bathinus? Ako je suditi po poda-cima i kontekstu onoga što je napisano kod Kasija Diona i u manjoj mjeri kod Veleja Paterkula, za uzvrat što napuštaju ustanak i

Gemma Augustea s prikazom pokoravanja ilirsko-panonskih ustanika; Kunsthistorischen museum, Beč



vraćaju se pod rimski suverenitet i upravu, Breuci su mogli uz novog suverena zadr-žati i visoku razinu unutarnje autonomije koja bi nedvosmisleno uključivala i doma-ćeg čovjeka na čelu njihove političke tvo-revine. Po sporazumnoj predaji i drugi pa-nonski narodi i zajednice zadržavaju istu ili sličnu razinu unutarnje samostalnosti, ali kako se čini, Baton Breučki, iako nije nji-hov formalni suveren, ipak prema tim na-rodima i zajednicama zadržava i neku vrstu vrhovnog vojnog zapovjedništva.

Još jedno se pitanje postavlja kada se analiziraju zbivanja kod rijeke Bathinus i sporazumna predaja Panonije, a to je jesu li svi narodi i zajednice koje su učestvovale u ustanku na prostorima panonskog bazena prihvatile bar formalno prekid daljih borbi sa Rimljanima. Činjenice iz vrela govore da je ratište Panonije prema Rimljanima bilo kako-tako primireno. Kasije Dion kaže da su se, nakon intervencije Batona Dezitijat-skog i pogubljenja drugog Batona, mnogi Panoni ponovo digli na ustanak, što bi po-drazumijevalo da su se bili jedno vrijeme primirili. To se da objasniti ne samo željom da se stvarno ispoštuje sporazum sa Ri-mljanima i stane iza onoga što je učinio Ba-ton Breučki nego i raspadom cjelokupnog uvezanog vojnog sistema Panonije. Mno-ge zajednice i jedinice su se povukle u sebe, iščekujući dalji razvoj situacije istovremeno štiteći samo sebe i svoje interese.

Otkrivanjem svih tajni koje krije opis Kasija Diona o zbivanjima u vezi sa otpad-nućem Batona Breučkog, mogu se prilič-no relativizirati Velejeve tvrdnje da je “sva Panonija tražila mir”, i sam njegov prena-glašeni i slikoviti opis zbivanja kod rijeke Bathinus. Niti je sva Panonija tražila mir, o čemu najbolje dokazuje slučaj Pinesa, niti je predaja kod rijeke Bathinus bila stvarno želja svih ustanika u panonskom bazenu i najvjerojatnije u samom činu poklonjenja nije učestvovao značajan dio breučko-pa-nonskih boraca. Da je tako bilo, dovoljno govore i činjenice da Baton Breučki u svo-

joj novoj ulozi nije imao povjerenja u one kojima je vladao, da je jedan dio breučko-panonskih snaga bio zatvoren u svoja gra-dinska uporišta u nekom nedefiniranom stanju iščekivanja daljih zbivanja, odluka i traženja novih putova. Samo se gublje-njem, ne samo svoje kontrole nad središ-njim zapovjedništvom snaga u breučko-panonskom bazenu, nego i uopće nad međusobno ustrojenom i uvezanom su-stavu oružanih snaga panonskog segmen-ta ustanka, koje se odigralo skoro trenutno nakon sporazumne predaje, može objasni-ti težnja Batona Breučkog da obilazi terito-riju i zahtijeva garancije. Uostalom, nakon intervencije Batona Dezitijatskog, Panonija se ponovo digla na oružje, istina samo za-kratko.24 Nesumnjivo su breučko-panon-ske snage za vrijeme svih događanja koja su vodila sklapanju sporazumne predaje još uvijek bile vitalne, kadre i spremne za učinkovitu i dugotrajnu obranu. Međutim, zahvaljujući svim događanjima proizašlim kao posljedica sporazumne predaje, taj su-stav se raspao i ta vojnička cjelovitost neka-dašnjih ustaničkih snaga Panonije sada se parcelizirala na mnogo manje nepovezane segmente, sa izgubljenom vizijom, ideali-ma i ciljevima.

Većina naroda i ustaničkih boraca u pa-nonskom bazenu je, u načelu, zbog načina i metoda koje je primijenio Baton Breučki prilikom ostvarivanja svoje akcije, morala biti nezadovoljna sa njegovim postupcima tako da je Baton Breučki od samog počet-ka svoje vladavine nad Breucima morao osjećati određenu dozu opozicije i unutar Breuka i unutar okolnih naroda i zajedni-ca. Činjenica je da je Baton Breučki na čelo matične politije došao nasilnim činom, iz-dajom Pinesa, uzurpacijom i uz blagoslov i

24 Sama slikovitost i prenaglašenost tvrdnji Ve-leja Paterkula vezanih za pad Panonije, posebno zbivanja koja su se odigrala kod rijeke Bathinus sigurno su nastala namjenski u svrhu podilaže-nja caru Tiberiju i iznimnom uzdizanju veličine njegovog autoriteta.



priznanje od Rimljana, a ne u vidu masov-ne podrške naroda.

Vjerovatno je nezadovoljstvo i neodo-bravanje tih postupaka, akcija, ali i daljih težnji, moralo biti izraženo kod drugih na-roda i zajednica Panonije, iako Baton Bre-učki nije postao njihov oktroirani suveren. Oni su bili nezadovoljni i daljim insistira-njem Batona Breučkog da zadrži vrhovno zapovjedništvo snaga Panonije jer sasvim prirodno nisu vidjeli razloge i svrhu odr-žanja takvog stanja u uvjetima kada više nije bilo rata sa Rimljanima, a posebno ne od osobe koja je izdala njihovo povjere-nje i interese čitavog ustanka. U tom izra-ženom nezadovoljstvu i među Breucima i među ostalim narodima i zajednicama do tada pobunjene Panonije, a ne samo u oče-kivanju reakcije Batona Dezitijatskog, tre-ba tražiti razloge straha Batona Breučkog za svoju novu poziciju. Da bi se osigurao, a pošto je sa pravom mogao biti sumnjičav prema narodima i zajednicama koje su mu bile subordinirane i podređene (ύπήκοον), on je išao od jednog do drugog uporišta (φρουρίων) koje su držali Breuci ili oko njih okupljeni drugi Panoni, zahtijevaju-ći taoce (όμήρους).25 Ustanička strategija, koja se zasnivala na forsiranju utvrđenih uporišta, imala je kao posljedicu i snažno utvrđivanje i pozicioniranje lokalnih zajed-nica, čak i unutar jedne politije, jer je sva-ka lokalna zajednica u većem dijelu svoga borbenog angažmana, ustvari, partikular-no borbeno djelovala, ogradivši se snažnim fortifikacijama.

Zbog ovakve taktike, jedinice zatvore-ne u pojedinim uporištima i ograničene

25 Cass. Dio, LV, 34, 4-5; Ipak je vjerojatnije da je on obilazio uporišta na breučkoj teritori-ji, jer je on bio i njihov formalni suveren, ili se bar takvim smatrao pa je mislio da ima pravo da od njih traži taoce. Osim toga on je prije sve-ga imao namjeru da potvrdi svoju novu poziciju kao vladara Breuka, a koja je počivala na laba-vom i sumnjivom legalitetu i kredibiliteta, pa je i u tu svrhu tražio taoce.

na borbeno djelovanje uglavnom oko svo-ga uporišta, postajale su postupno pomalo i samostalnije u odnosu na središnje i voj-no i političko vodstvo. Samo jak autoritet i ideja su mogli da održavaju nepokolebljivo jedinstvo tako partikularno ustrojene usta-ničke vojske–bolje reći milicije, čak i unu-tar iste politije. Dovoljan je bio samo jedan značajniji poremećaj da ga potpuno ugro-zi pa polako i sruši. A sporazumna preda-ja i isporučivanje Pinesa su bili više nego dovoljan razlog sloma nepokolebljivog je-dinstva i na breučko-panonskom područ-ju. Tako se desilo da Baton Breučki, ustva-ri, nema stvarno punu i apsolutnu kontrolu nad kompletnim područjem, pa je bio pri-siljen da to jedinstvo u lojalnosti svome no-vom položaju ostvari i drugim sredstvima kao što je uzimanje talaca.

Zahtijevanje talaca zorno pokazuje i da na breučko-panonskom prostoru situ-acija u vezi sa sporazumom s Rimljanima i priznanjem novog suverena uopće nije bila čista. Kako se čini, borbeno i politič-ko jedinstvo ovog prostora, stvoreno na početku ustanka se raspalo. Baton Breučki se, uistinu, mogao pouzdati u znatno sla-biju i kvantitativno manju podršku, a nje-gov autoritet je prilično i nepovratno opao u redovima snaga kojima je do tada zapo-vijedao. Najbolje svjedočanstvo o sve ve-ćem umanjivanju podrške i autoriteta koji je uživao među Breucima i drugim Pano-nima pruža činjenica da je u činu preda-je, koji se odigrao kod rijeke Bathinus (na kome se Baton Breučki sporazumno pre-dao pod rimsku vlast), učestvovalo više ti-suća ratnika (po Veleju Paterkulu). Nedu-go zatim, u trenutku kada je bio napadnut od strane jedinica koje je vodio Baton De-zitijatski, vjerojatno brojno stanje snaga na koje se mogao potpuno osloniti se prilično smanjilo. Pobjeda Batona Dezitijatskog je mogla biti potpuna i brza samo ako Baton Breučki više nije mogao računati sa tisuća-ma srčanih ratnika koji bi se nalazili uz nje-ga onog momenta kada se morao suočiti sa



trupama Batona Dezitijatskog. Od zbivanja kod rijeke Bathinus, pa do totalnog pora-za u bici sa onim ustaničkim snagama koje su bile za nastavak rata, vojna snaga koju je predvodio Baton Breučki naglo se topila rasipanjem i povlačenjem u svoje matične zajednice i zatvaranjem u uporišta.

***Posvemašnje rasulo cjelovitog vojnog

ustroja, slaba podrška na breučko-panon-skom prostoru Batonu Breučkom i izosta-nak djelotvorne rimske pomoći i podrške svom novom “savezniku” stvorile su savr-šeno okruženje za intervenciju drugog vr-hovnog vojvode. Baton Dezitijatski je znao da pokret snaga kojima bi on neposredno i direktno zapovijedao na svoga imenjaka ne bi bio dočekan žešćim otporom od strane Breuka i drugih Panona koji su izgleda po-stali prilično indiferentni za sudbinu svo-ga novog suverena i starog zapovjednika. Znajući za kruženje Batona Breučkog po breučko-panonskoj teritoriji radi dobiva-nja talaca, Baton Dezitijatski je to iskoristio kao taktičku prednost, prešao sa svojim trupama na panonsko područje i sačekao ga u nekoj vrsti zasjede. Tom prilikom Ba-ton Dezitijatski je teško porazio odmetnute snage i zatvorio svoga imenjaka i nekadaš-njeg kolegu u vrhovnom zapovjedništvu, u jednoj utvrdi (τε‹cος), najvjerojatnije kla-sičnom tipu gradinskog naselja, u koju se ovaj bio sklonio nakon poraza.26 Nade Ba-tona Breučkog da će ostati siguran unutar te gradine su se pokazale pogrešnim, jer su autoritet i poštovanje prema njemu u toli-koj mjeri bili oslabili, a pritisak Batona De-zitijatskog i njegova odlučnost da dođe do svoga imenjaka bili iznimno veliki. Baton Dezitijatski vjerojatno je preferirao mirniji pritisak i pregovore sa stanovnicima upo-rišta u koje se sklonio Baton Breučki, nego da izvrši vojni pritisak, pa i oružanu akciju na uporište, jer je njegov cilj bio da pono-vo podigne ustanak u Panoniji, a ne da ra-

26 Cass. Dio LV. 34. 5.

tuje sa Panonima i Breucima. Nešto kasnije stanovnici gradine, u koju se Baton Breučki bio sklonio, izručili su prebjeglicu Batonu Dezitijatskom.27

Prostor na kojem su se odvijala sva zbi-vanja, vezana za intervenciju snaga Batona Dezitijatskog, sukob trupa dvojice bivših kolega u zapovjedništvu i predaja Batona Breučkog, najvjerojatnije se nalazio južno od Save, na sjeverno-bosanskom prosto-ru, nedaleko od onog mjesta na rijeci Bo-sni na kojem se Baton Breučki sporazumno predao Rimljanima. To dokazuju sljedeće činjenice:

◆ Pošto se bitka između ustaničkih tru-pa, koje je predvodio Baton Dezitijatski, i snaga oko Batona Breučkog desila kao pri-premljena zamka na kretanje Batona Bre-učkog, sasvim je jasno da se ona desila na breučko-panonskom prostoru. Baton Bre-učki je kao cilj svoga kretanja imao obila-zak uporišta i traženje talaca na sebi podči-njenom prostoru (u čemu je Dion izričit)48, a to je moglo da se desi jedino na breučko-panonskom prostoru;

◆ Njemu je vjerovatno najbitnije bilo da osigura svoju vlast nad njegovom politijom nad kojom je dobio pravo suverenske vla-sti, pa je onda smatrao i shodnim da obilazi breučko područje i traži taoce. Osim toga, iz smisla Dionovog podatka se može izvu-ći jasan zaključak da Baton Dezitijatski, za vrijeme zbivanja vezanih za sporazumnu predaju, sa svojim trupama ne boravi na breučkom području, jer se u suprotnom Baton Breučki ne bi tek tako usudio kretati. Za Batona Breučkog je napad Batona De-zitijatskog, nesumnjivo, predstavljao nepri-jatno iznenađenje;

◆ Jedino sjevernobosansko područje pruža idealno zemljopisne uslove za posto-janje utvrda klasičnog gradinskog tipa, ka-kve su najvjerojatnije bile Dionovi frourίων i τε‹cος, Iz konteksta Dionovog teksta ja-

27 Fiala, 1893, 152 + sl. 14; Radimsky, 1895, 220-221 + 3; 4



sno je da su spomenute utvrde, ustvari, bile utvrđena gradinska naselja, smještena na izvjesnom dominantom položaju (uzvisi-ni) koje nije bilo baš lako osvojiti. Uporište u koje se sklonio Baton Breučki moralo se nalaziti na nekom dominantom uporištu, u kojem se jedino mogao osjećati sigurnim jer ga Baton Dezitijatski nije mogao bez određenog ispoljenog napora zauzeti;

◆ Postavljanje učinkovite i uspješne za-sjede koja je mogla biti pravo iznenađenje za protivnika od strane Batona Dezitijat-skog i njegovih snaga jedino je bilo moguće na prostoru koji za to pruža povoljne ze-mljopisne i morfološke uvjete–pogotovo za gorštački gerilsko-partizanski način rato-vanja, kojem su bili vični Dezitijati i drugi Dinarci kao ogromna većina unutar snaga koje je predvodio Baton Dezitijatski. Da bi se postavila uspješna i prava zasjeda u rav-ničarskim oblastima potrebno je mnogo više napora i umijeća;

◆ Teško bi bilo pretpostaviti da se Ba-ton Dezitijatski bio odlučio da postavi stu-picu svome bivšem kolegi na prostoru sje-verno od Save, jer je to zahtijevalo da se pređe veći put i forsira rijeka Sava;

◆ Potrebno je imati u vidu i da su bre-učke oblasti, južno od Save, manje strada-le od protu-ustaničkih aktivnosti u periodu do sredine 8. god. n. e. od onih na sjeveru koje su bile i sustavno pustošene, preko ko-jih su prolazile velike vojne snage i operaci-je i koje su možda već jednim dijelom bile i okupirane. Nesumnjivo se jezgro breuč-ke vojne i političke cjeline već bilo prese-lilo u sigurnije oblasti, južno od Save, što dokazuje i činjenica da se čin sporazumne predaje događa upravo na bosanskom, a ne na slavonskom području, negdje u do-njem toku rijeke Bosne. Južne oblasti sa br-dovitijim karakteristikama zemljišta su bile i bolje utvrđene, pa je samim tim u njima osjećaj za nastavak otpora bio prisutniji, a neraspoloženje prema sporazumnoj preda-ji izraženije;

◆ I relativno brzo povlačenje trupa Ba-

tona Dezitijatskog, pod sigurnost dinar-skog masiva i njegovo utvrđivanje stra-teških točaka prema panonskom bazenu, posredno govori da Baton Dezitijatski sa svojim jedinicama nije boravio sjeverno od Save;

◆ Te južne oblasti su bile i relativno udaljene od pozicija Rimljana, tih novih “saveznika” Batona Breučkog, pa je i radi toga on smatrao potrebnim da njihovu lo-jalnost osigura uzimanjem talaca.

Iz svih tih razloga sasvim je opravda-no pretpostaviti da se veći dio pozornice na kojoj se odvija čitava “drama” odmetnuća Batona Breučkog nalazila na bosanskom, a ne na slavonskom predjelu breučke i pa-nonske teritorije. I sama “simbolička” pre-daja događa se na donjem toku rijeke Bo-sne, što bi dodatno potvrđivalo činjenicu da se u tim trenucima žarište breučko-pa-nonskog otpora bilo, kao posljedica inten-zivnih ofenziva neprijatelja, koncentriralo južno od Save, u nešto zaštićenije oblasti. Jer da se to vojno i političko jezgro panon-skog i breučkog otpora tada nalazilo u Sla-voniji – ne bi imalo smisla da se simbolička predaja izvrši na rijeci Bosni.

Obračun Batona Dezitijatskog sa svo-jim bivšim suborcem se možda desio neg-dje unutar prostora koji omeđuju, uključu-jući i njih, Trebava – Majevica–Ozren. Na navedenom, prilično prostranom, prostoru sjeveroistočne Bosne do danas je registri-rano relativno malo željeznodobnih gra-dina ili bilo kojih drugih naselja u kojima bi se mogao odvijati ustrojeni i kontinuira-ni naseobinski život u datom razdoblju. To su npr. gradina Kožuhe kod Doboja, otvo-reno naselje Gradina-Tolisa kod Gradač-ca, gradina Cigla na Ražljevima, situirana sjeverno od Gradačca, gradina Vuknić kod Gračanice,28 otvoreno naselje Bilalovo (Ar-

28 Ne bi iz navedenog razloga apriori mogli tvrditi da je ovo područje u protohistorijsko vrijeme bilo slabo razvijeno i naseljeno. Istra-živanja ove regije su u odnosu na ostale oblasti današnje BiH bila slabijeg intenziteta, a i kon-



nautsko) brdo kod Gračanice, Krešića Gra-dina kod Tuzle i znatno udaljenije, na isto-ku, gradine Gornja Petrovica29 i Kosovača30 kod Kalesije.31 U pokušaju lokalizacije mje-sta na kojemu su se odvijala zbivanja veza-na za otpadnuće, zarobljavanje, osuđivanje i kažnjavanje Batona Breučkog, ne bi treba-lo odbaciti ni lokalitete koji se nalaze smje-

figuracija terena prilično onemogućava i pre-poznavanje, ali i uopće postojanje gradinskih naselja onoga tipa na koje nailazimo na susjed-nom dinarskom prostoru, što je posebno izraže-no uz samu rijeku Savu. Na širem prostoru do-njeg toka rijeke Bosne registrirano je i istraženo i nekoliko gradina, koje su nastale u nemirnim i turbulentnim vremenima velike kulturne, et-ničke i duhovne smjene u razdobljima eneoliti-ka, čiji nalazi su imali veliku ulogu u definiranju i oslikavanju ovog značajnog perioda u arheo-loškoj znanosti BiH, kao što su gradine Vino-gradine u Ševarlijama kod Doboja, čiji slojevi pripadaju krugu vinčansko-tordoške faze i ba-denske kulture (Benac, 1964, 129-134), Pivnica kod Odžaka sa naseobinskim kontinuitetom od eneolitika do kasnog brončanog doba (Benac, 1962, 21-40+tbl. I-X; Isto, 1967, 155-160+tbl. I-III) i posebno Vis-Modran kod Dervente, čija egzistencija traje od eneolitika (uključivo lasinj-sku, kostolačku i vučedolsku kulturu), pa do ka-snog brončanog i ranog željeznog doba (Marić, 1961, 151-171 + tbl. I-VII; Belić, 1964, 22-23; Dimitrijević, 1979, 137-181), te gradine Stupari kod Lukavca i Tulović kod Banovića (Kosorić, 1980, 111 ). Zanimljivo je spomenuti da su na ovom prostoru evidentirani mnogobrojni nalazi novca iz Apolonije, Dirahija i Damastiona, na lokalitetima Dobra Voda kod Modriče, Tramoš-nica i Lukavac kod Gradačca (Patsch, 1902, 394; 420-423; 424), koji na najbolji način svjedoče o živim i razvijenim gospodarskim i trgovačkim odnosima ovog područja u mlađem željeznom dobu sa mediteranskim centrima.29 O gradini Vrela v. Basler, 1952, 411-424; Belić, 1963, 35-3630 Čurćić, 1908, 77-90; Jovanović, 1957, 245-249; Filipović, 1960, 89-94; Milić, 1982, 133-13631 Samo suđenje i pogubljenje je izgleda bilo obavljeno neposredno po predaji Batona Breuč-kog, znači u relativnoj blizini gradine i zajednice koja je isporučila Batona Breučkog.

šteni uz lijevu obalu rijeke Bosne ili u nje-noj blizini kao što su naselja na otvorenom Gračac u Alibegovcima i Hendek u Maklje-novcu, oba kod Doboja, nešto od rijeke Bo-sne udaljeniju gradinu Vrela (u bosansko-brodskom prostoru) čiji je prostrani plato nesumnjivo bio naseljen i u mlađem želje-znom dobu i gradinu Brdo iznad Dobora i Dobor kod Modriče.32 Ove posljednje dvije navedene gradine čine jedinstvenu cjelinu koja ima naseobinski kontinuitet od eneo-litika (kostolačka kultura), preko bronča-nog, starijeg i mlađeg željeznog doba (pro-nađeni nalazi keltske latenske keramike) sve do srednjeg vijeka.33

Lokalitet Dobor, situiran nešto zapad-nije od današnje Modriče, skoro na samoj lijevoj obali rijeke Bosne, svojim zemljo-pisnim i strateškim položajem u pravom smislu predstavlja “Vrata Bosne”. I mož-da se upravo u blizini ili na širem prosto-ru (uključujući obje strane rijeke) zahvata oko ove strateške točke desila simbolič-na predaja Panonije rimskom zapovjedni-ku Tiberiju, koju opisuje Velej Paterkul. U tom slučaju Dobor ili neki drugi lokalitet u njegovom širem okruženju bi možda mo-gao biti ona lokacija koju je Velej definirao kao “apud flumen nomine Bathinum”.34 Do-bor je, nesumnjivo, i u mlađem željeznom dobu bio naselje od strateške i vojne važno-sti koje je bilo smješteno na mogućoj gra-ničnoj liniji između Breuka i Oserijata?, i ono svojim kvalitetom pruža sve mogućno-sti da bude odabrano za predaju Panonije. Za neka od tih naselja, sudeći po pronađe-nim nalazima, znamo da nastavljaju svoje postojanje i u rimsko doba, kao što je lo-kalitet Crkvina u Makljenovcu kod Dobo-ja, koji ima dug kontinuitet naseobinskog života do razvijenog srednjeg vijeka.35

32 O gradini Vrela v. Basler, 1952, 411-424; Be-lić, 1963, 35-3633 Bojanovski, 1981, 11-3734 Vell. I I, CXIV, 435 Za više informacija o rasporedu prapovije-



***Za razliku od lokaliteta Dobor, koji se

nalazi na samoj rijeci, te je prema tome bio preblizu teritorija pod rimskom kontro-lom ili supervizijom, prostor gdje je doš-lo do direktnog sraza dvojice nekadašnjih kolega potrebno je tražiti u dubljoj unu-trašnjosti. I to u onom dijelu breučko-pa-nonskog prostora koji Rimljani još uvijek nisu držali pod svojom efektivnom kontro-lom i ne suviše daleko od baza dinarskih ustaničkih snaga. Baton Breučki se u svo-me kretanju sigurno koristio već utabanim stazama i putovima koji su povezivali bit-nija populacijska, gospodarska i politička središta i na jednom od tih protohistorij-skih putova on je bio sačekan i potučen od strane trupa pod zapovjedništvom Batona Dezitijatskog.

Posebno mjesto u traženju mogućeg prostora na kojem se dogodila predaja Ba-tona Breučkog i njegovo suđenje i pogu-bljenje zauzima šire područje oko današnje Tuzle. Ono je, sudeći po nalazima materi-jalne kulture, i u mlađem željeznom dobu

snih, protohistorijskih i antičkih nalazišta na ovom prostoru v. Arheološke karte iz Arheološ-kog leksikona BiH, broj 4, 5, 7 (mapa 1) i broj 8 (mapa 2)-praistorijsko i rimsko doba. Za više informacija o lokalitetu Crkvina u Makljenovcu v. Radimsky, 1891, 251-262; Isto, 1892 A, 190-192; Patsch, 1895, 573-574; Isto, 1897, 530-537; Isto, 1899, 253-259; Isto, 1902, 402; Sergejevski, 1932, 28; Isto, 1934, 17 18; Čremošnik, 1951, 249-250; Basler, 1957, 93-108; Isto, 75-88; Isto, 1972, 56; Isto, 1979, 313-330; Arheološki leksi-kon BiH, Tom II, 1988, 62-63 (natuknica Đ Ba-slera) Nedaleko od Makljenovca, na lokalitetu Gradina u Doboju, pronađeni su i ostaci rim-skog kastruma i naselja na otvorenom, što do-kazuje stratešku i komunikaciono-saobraćajnu važnost područja današnjeg Doboja (što je nje-gova osobnost koja je zadržana sve do suvreme-nog doba) kao čvorišta između panonskog ba-zena i dinarskog pojasa. Radimsky, 1891, 261; Patsch, 1897, 530-536; Čremošnik, 1965, 134-135; Isto, 1966, 122-124; Isto, 1967, 93-94; Isto, 1980, 85-95; Isto, 1984, 23-84.

bilo jače naseobinsko, populacijsko i poli-tičko središte u sjeveroistočnoj Bosni, po-najviše zahvaljujući golemim naslagama soli, esencijalne materije zbog koje su čita-vi narodi kao Autarijati i Ardijejci ratovali, Nešto sjevernije od današnje Tuzle i rijeke Jale, na padinama Majevice, na lokalitetu Soline pronađene su nekropole ravnih gro-bova Srebro36 i Gradovrh, te gradina Gra-dovrh u kojima su pronađeni nalazi koji potvrđuju izraženi razvitak i u toku mlađeg željeznog doba. U obje nekropole otkopani i istraženi grobovi većinom pripadaju mla-đem željeznom dobu, te bi oni mogli pripa-dati populaciji, čije se središte nalazilo na gradini Gradovrh, koja je na osnovi kera-mičkih nalaza najvjerojatnije osnovana u toku kasnog brončanog doba i egzistira-la kao naseobina kroz čitavo željezno do-ba.37 Eksploatacija soli je davala određeni gospodarski, društveno-politički i strate-gijski značaj široj tuzlanskoj okolici, koja je vjerojatno činila jednu upravno-političku i teritorijalnu jedinicu unutar određene do-morodačke politije, možda breučke ili neke druge njoj susjedne i bliske politije.38

36 Jovanović, 1957, 24537 Čurćić, 1908, 77-90; Jovanović, 1957, 245-249; Filipović, 1960, 89-94; Milić, 1982, 133-13638 O značaju soli za život ovog područja i nase-lja u njemu i to još u dosta ranim periodima i to ne samo za lokalnu populaciju nego i za znatno udaljenija područja dovoljno govori i sama nje-gova i drevna i današnja toponimija i hidroni-mija. U antici se naselje zvalo Salines, ime rijeke Jale koja protiče kroz današnju Tuzlu se izvodi od grčkog jalos -sol, rječica Solina, srednjovje-kovna župa Soli, te sama Tuzla (tuz - na turskom sol.) Nije nemoguće ni pomisliti da su značenje i veličina Breuka proizlazili i iz posjedovanja i kontrole prostora Tuzle na kojima se dobivala dragocjena i vrijedna sol, slično kao što su važ-nost i snagu Dezitijata činili i rudnici metala i ispirališta Gornje Bosne. Nije nerealno pretpo-staviti da se i jezgro breučke teritorije nalazilo južno od Save, o čemu bi možda posredno go-vorilo i to što se za rat 12 - 9. god. p. n. e., u ko-jem su Breuci jedni od glavnih nositelja otpo-



Radi toga je i Baton Breučki mogao u konkretnom razdoblju da boravi na nave-denom prostoru, nastojeći da osigura po-dršku i temelje za svoju novu političku po-ziciju i smanji utjecaj opozicionih stavova u oblasti koja je bila blizu još uvijek pobu-njenom dinarskom pojasu. Iz svega slijedi moguća pretpostavka da je i tuzlansko po-dručje moglo biti pozornica obračuna Ba-tona Dezitijatskog sa Batonom Breučkim, predaje i suđenja potonjem. Pogotovu ako se ima u vidu da je ravnica oko rijeke Jale mogla osigurati dovoljno širok ravničarski prostor na kojem se mogla skupiti ustanič-ka vojska i održati sabor, ali i koja ujedno i nije bila suviše udaljena od brdskog pro-stora na kojem se mogla nalaziti situirana i gradina u koju se bio sklonio Baton Breuč-ki.39 Tuzlanska oblast (dolina Jale i tuzlan-ska udolina, shvaćena u širem smislu) je relativno blizu dezitijatske zajednice i ne-sumnjivo je bila krajnje južno područje po-litija iz panonskog bazena, jer neposredno južnije od rijeke Spreče se prostire “prazni” prostor u kome je u željezno doba egzisti-ralo vrlo malo gradina.

Baton Dezitijatski je protiv svoga od-metnutog kolege sigurno morao voditi do-voljan broj boraca kako bi se sa jedne stra-ne mogao uspješno obračunati sa Batonom Breučkim i njegovim vojnim okruženjem, a s druge da omogući ponovno podizanje breučko-panonskog segmenta na ustanak. Da se kretao duž rijeke Bosne, ovo kretanje dinarskih trupa moglo bi doći u opasnost da bude primijećeno od strane izvidnika protu-ustaničkih snaga i njihovih posadnih trupa koje su se nalazile smještene na oseri-jatskoj zemlji i posavskom području. Baton Dezitijatski se u svojim taktičkim zamisli-

ra, navodi da se vodi na teškom području, a te karakteristike pružaju južnije, bosanske oblasti, posebno one u pojasu Sava - tuzlanska kotlina.39 Samo suđenje i pogubljenje je izgleda bilo obavljeno neposredno po predaji Batona Breuč-kog, znači u relativnoj blizini gradine i zajednice koja je isporučila Batona Breučkog.

ma i kombinacijama koje je pravio protiv svoga suparnika u velikoj mjeri oslanjao i na faktor iznenađenja, te je sigurno nasto-jao da ostane neprimijećen. Tako se Baton Dezitijatski, nastojeći u potpunosti iskori-stiti faktor iznenađenja, zahvaljujući kojem je i najviše uspio ostvariti brzu i učinkovi-tu pobjedu nad Batonom Breučkim, vjero-jatno odlučio za prebacivanje snaga preko drugih pravaca. U tuzlansku oblast se mo-glo iz dinarskog pojasa doći i iz sljedećih pravaca:

◆ zaobilazno preko Vranduka, pa duž srednjeg toka Bosne i zatim poprečnom li-nijom preko padina Ozrena,

◆ preko Krivaje u ravnije oblasti, sje-verno od planine Konjuh i

◆ teže pristupačnijim terenom, preko prijevoja Karaula.

Ono što slijedi nakon izručenja Bato-na Breučkog predstavlja jedno od najzani-mljivijih svjedočanstava iz antičke povije-sti zapadnog Balkana, nažalost sačuvano samo kod Kasija Diona i to samo u jednoj rečenici, iz koje se mogu posredno izvući mnogi zaključci koji nisu direktno vezani za problematiku ustanka od 6. do 9. god. n. e., nego mogu otkriti i neke detalje, ve-zane za aspekte društvenog i političkog ži-vota Dezitijata. Po Kasiju Dionu, Baton Dezitijatski je zarobljenog Batona Breuč-kog izveo pred okupljenu vojsku, koja mu je glasanjem presudila. Suđenjem Batonu Breučkom pred skupštinom, Baton De-zitijatski je želio da to predstavi i kao jav-nu stvar, a ne kao osobnu stvar pojedinca, uključujući i njega. Prepuštanjem suđenja Batonu Breučkom okupljenoj vojsci, Baton Dezitijatski je želio i da suđenju da općesa-veznički karakter, jer u njemu nisu učestvo-vali samo Dezitijati (iako su oni vjerojatno brojčano i na drugi način dominirali), nego i pripadnici drugih naroda. I tako bi se od-govornost za izricanje presude predstavila kao volja svih učesnika u ustanku. Iz toga bi proizlazilo da je i izvršavanje smrtne ka-zne, koje je uslijedilo odmah nakon presu-



de, bilo smatrano kao da je učinjeno u ime naroda, ustanka i Saveza, znači u korist ne-kih viših ciljeva i interesa, a ne osjećaja i in-teresa pojedinaca. Ovim je Baton Dezitijat-ski nastojao pojačati unutarnju koheziju i disciplinu ustanka koje su u prethodnim fazama, zbog samovolje i sklonosti ka sepa-ratnom djelovanju pojedinih vođa otpora i zapovjednika, dolazile u teška iskušenja. Isto tako, općeustaničkim suđenjem svom breučkom imenjaku, Baton Dezitijatski je nastojao i da održi Savez sa Breucima i dru-gim panonskim narodima čijim snagama je dotada zapovijedao Baton Breučki. Pošto se sudilo i presudilo osobi koja je bila obnaša-telj vrhovnog vojnog zapovjedništva i koja je bila utjecajna i ugledna u breučkom i op-ćepanonskom društvu i prije ustanka, Ba-ton Dezitijatski je morao vrlo oprezno po-stupati sa vrijednim zarobljenikom, kako ne bi povrijedio osjećaje i interese Breuka

i možda drugih panonskih naroda. Osnov-ni cilj dolaska Batona Dezitijatskog sa svo-jim trupama u panonski bazen i interven-cije protiv snaga lojalnih Batonu Breučkom bio je sprječavanje zaživljavanja sporazu-mne predaje i ponovno podizanje protu-rimskog ustanka na prostorima panonskih ravnica, a ne vojnička pobjeda nad Breuci-ma i drugim Panonima. On je samo želio da sa njima, odnosno njihovim predstavni-cima koji se nisu potpuno otisnuli u pravcu izdaje ponovo dogovori zajednički nastup.

U skladu s tom idejom vodiljom, Baton Dezitijatski je i izveo javno suđenje dru-gom vrhovnom vojvodi, jer iako je Baton Breučki nesumnjivo počinio akt teške iz-daje u odnosu na cjelokupni ustanak, on je ipak pripadao breučkom narodu, pa bi sva-ki nepromišljen postupak, kao što bi bilo samoinicijativno presuđivanje bez traženja legitimiteta i bez nesumnjive javne i širo-



ke podrške – mogao izgledati i kao uvreda breučkog ponosa. Da je postupio po krat-kom postupku, Baton Dezitijatski bi i sebe i svoje trupe mogao dovesti u situaciju da u očima Breuka i drugih Panona možda budu viđeni i kao strani element, uljezi koji su im došli nametati svoja rješenja i volju, a ne da spriječe izdaju, izvrše pravdu, kazne uzur-paciju i traže dobrovoljni sporazum zasno-van na partnerstvu i ravnopravnosti kako bi se obnovio zajednički nastup. On i nje-govo vojno-političko zapovjedništvo, jed-nostavno, nisu smjeli dozvoliti da se poja-vi sumnja u njihove proklamirane namjere unutar naroda čije su se vojske, do zbivanja kod rijeke Bathinus, nalazile pod vrhovnim zapovjedništvom Batona Breučkog.

U tu svrhu Baton Dezitijatski je vjero-jatno iskoristio i činjenicu da su na skup-štini–sudištu pored dinarsko-dezitijat-skog majoriteta, vjerojatno prisustvovali i učestvovali i neki pojedinci ili skupine iz breučko-panonskog miljea koje su se su-protstavljale politici Batona Breučkog. Iskorištavajući njihovo prisustvo, Baton i njegovo najbliže okruženje su mogli skup-štini-sudištu dati bar privid legitimiteta i zastupništva breučko-panonskog segmenta ustanka, predstavljajući tako suđenje, pre-sudu i njeno izvršenje kao izraz breučko-panonske volje i stavova, a ne kao svoje ili dinarsko-dezitijatsko samovoljno ponaša-nje i ispunjavanje želja i žara za osvetom. Način i metode suđenja Batonu Breučkom i uopće cjelokupni proces koji se u svezi s tim odigrao predstavljeni su tako kao volja oficijelne institucije koja reprezentira usta-nak u njegovoj cijelosti. S tako ostvarenim legitimitetom, koji bi dopustio zakonsko kažnjavanje Batona Breučkog, drugi vrhov-ni vojvoda je imao u svojim rukama kakav-takav argument na osnovi kojeg je mogao pregovarati sa drugim breučko-panonskim predstavnicima i zapovjednicima kako bi Panoniju ponovo podigao na oružje protiv rimske vlasti.

Javnim suđenjem i kasnijim pogublje-

njem Batona Breučkog trebala je biti oda-slana i poruka svim narodima Panonije, koje je nakon svega što im se neposredno prije bilo desilo uhvatio osjećaj melanko-lije i zahvatilo opadanje borbenog morala i želje za nastavkom rata, da vjeruju u od-lučnost, nepokolebljivost i odlučnost svojih suboraca, posebno onih iz dinarskog poja-sa. Baton Dezitijatski i njegovo neposred-no vojno-političko okruženje su im tako nastojali ponovo uliti vjeru u snagu i cilj koji se može zajedničkim i odlučnim dje-lovanjem ipak ostvariti. Oni su ujedno ja-sno stavljali na znanje da predaja i sepa-ratni dogovor sa neprijateljem ne dolazi u obzir i da ustaničke snage sa dinarskog po-jasa neće dozvoliti nikakav dalji separatni ispad. Tako je javno suđenje vojničke/na-rodne skupštine trebalo poslati i jasnu po-ruku svim potencijalnim izdajnicima (pro-ditores), što ih čeka. U prvi mah je izgledalo da je poruka pravilno shvaćena i da je ima-la izvjesnog efekta, jer su se, po Kasiju Di-onu, Panoni ponovo digli. Ali vrlo brzo se pokazalo stvarno naličje zbivanja koja su se u tim mjesecima i danima odigrava-la na prostorima nekada pobunjene Pano-nije, jer je ona ponovo, bez većih teškoća, podlegla pred prvom narednom rimskom ofenzivom.

Nesumnjivo je Baton Breučki svojim postupcima izazvao visoku razinu nezado-voljstva unutar breučkog i drugih naroda i stekao otvorene neprijatelje koji su surađi-vali sa Batonom Dezitijatskim. Ali je veliko pitanje koliko je skupština-sudište, gleda-no sa breučko-panonske strane, bila stvar-no legitimna u stvarnom i istinskom izrazu volje Breuka i drugih naroda iz panonskog bazena. Skupština-sudište se zadržala samo na tome da, koristeći podršku samo jednog breučko-panonskog dijela koji je bio otvo-reno neprijateljski nastrojen prema djelo-vanju Batona Breučkog, dobije bar kakav takav fiktivni legitimitet. I u tome treba tra-žiti razlog kasnijeg brzog prestanka ustro-ja otpora u Panoniji, jer ni ovaj dio bre-



učko-panonskog stanovništva, koji je bio odan interesima ustanka i Saveza i odlučan u tome da se nastavi zajednički otpor, nije predstavljao veći dio breučko-panonskog stanovništva. A vjerojatno nije bio ni do-voljno uvezan sa većinom naroda za čije su se zastupnike u skupštini-sudištu predstav-ljali, a koji su nakon svega što im se dogodi-lo zapali u apatiju i u totalnu vojnu i politič-ku dezorijentiranost. Tako su se ustanički narodi Panonije samo fiktivno, više vođe-ni inercijom općeg razvitka događaja, nego odlučnim i nepokolebljivim stavom pono-vo podigli na ustanak. Ta pasivna pozicija breučko-panonske većine, koja je do tada služila samo kao objekt političke, pa i vojne borbe opcija za nastavak rata i protiv njega, pokazati će svoje pravo lice kada se na pa-nonski bazen ubrzo pokrene nova rimska ofenziva.

Baton Dezitijatski je vjerojatno bio u svome protežiranju demokratskih načela, u konkretnoj situaciji vezanoj za suđenje i presuđivanje Batonu Breučkom, podsta-knut i motivima koji su u sebi nosili i ka-rakter strateških zamisli u vođenju ustanka. Ovim činom on je i namjeravao da smanji pravo na samostalne poteze lokalnih po-litičkih starješina i vojnih zapovjednika bez obzira na interese i opći cilj ustanka i njegove druge političke i vojne instituci-je i ostale sastavnice. Tako bi se spriječilo poduzimanje samostalnih, separatnih od-luka koje bi bile strateške naravi, a što bi kao krajnju konsenkvencu imalo ugrožava-nje čitavog ustanka. A smanjivanjem mo-gućnosti za separatno strateško djelovanje lokalnih moćnika tako što bi se jačao au-toritet javnih institucija, posebno one naj-brojnije, nesumnjivo bi se ojačavalo jedin-stvo Saveza.

U tu svrhu Baton Dezitijatski je nasto-jao sve sastavnice i dijelove koji su činili ustanak dovesti u jedan sustav koji bi bio institucionaliziran i gdje bi se znala i po-štivala mreža međusobne odgovornosti iz koje ne bi bio isključen ni on sam. A u tom

sustavu bi skupština vojnika, ustvari naro-da, učesnika ustanka, bila suverena politič-ka i vrhovna sudbena institucija. U skladu s tom mišlju vodiljom, Baton Dezitijatski nije mogao dozvoliti ugrožavanje preta-kanja svoje ideje u praktično funkcionira-nje ustaničkih snaga i institucija, tako što bi učinio osobni presedan i iskoristio svoju vojvodsku moć i autoritet i samo po svojoj volji ili volji svoga najbližeg okruženja pre-sudio svome doskorašnjem kolegi.

Baton Dezitijatski je suđenjem i presu-đivanjem koje izvodi skupština vojnika/na-roda vjerojatno nastojao i da oslabi moć i političko značenje lokalnih aristokratskih prvaka unutar drugih politija učesnika u ustanku. Oni su u odnosu na obično gra-đanstvo bili više skloni kalkulanstvu i kom-promisnim rješenjima, jer su imali mnogo toga da izgube ako bi se, za njih sve besmi-slenija dalja borba do konačnog cilja, na-stavila. Zbog toga je Baton Dezitijatski za svoju ideju odlučne borbe podršku tražio u širim masama, koje su, uostalom, najvi-še i stradale od rimskih nameta, regrutaci-ja i drugih obaveza. Lokalna aristokracija, u tradiciji rimske provincijalne politike, je bila protežirana i često nalazila zajednički jezik sa rimskim državnim i provincijskim predstavnicima. Rat je izgleda stvarno oja-čao demokratski duh i političko znače-nje običnog naroda predstavljenog preko skupština vojnika. Golema masa se nala-zila u oružanim snagama ustanka i samim tim ona je predstavljala i izniman politički faktor, pa su krugovi lokalne domorodač-ke aristokracije s razlogom mogli biti oba-zrivi prema općem trendu razvitka ustanka koji je najviše inicirao jedan od vrhovnih vojvoda. I u ovome bi trebalo tražiti razlo-ge političke i vojne kombinatorike koju su izvodili Skenobard i posebno drugi vrhov-ni vojvoda Baton Breučki i njihovih težnji za napuštanjem ustanka i kreiranjem spo-razuma sa Rimljanima.

Uostalom, jačajući pozicije običnog na-roda, u prvom redu podržavajući i pridr-



žavajući se širokih sudbenih ingerencija skupštine vojnika, a slabeći politički zna-čaj lokalne aristokracije, Baton Dezitijat-ski je nastojao i da ojača opće institucije i ciljeve Saveza na uštrb lokalnih narodno-snih partikularizama, čiji su najveći i naj-glasniji eksponenti i zagovornici dolazili iz redova aristokracije pojedinih politija. On je time želio poručiti da je sudbina ustanka u rukama cjelokupnog naroda, tj. njegovih ratnika, a ne u željama, težnjama i ambici-jama pojedinaca, ma koliko oni bili politič-ki ugledni i utjecajni, te da su vrhovni duž-nosnici ustaničkih snaga samopredstavnici mase običnih vojnika, tj. naroda, kojem za svoje akcije potpuno i odgovaraju. Osim toga on je uvijek veću opoziciju realizaci-ji svojih nastojanja i osjećao i imao unutar redova lokalnih prvaka, koji su se teško mi-rili sa promjenama koje bi im možda mo-gle narušiti status, stečeni ugled pa u kraj-njoj konzekvenci i imovinu, nego među običnim vojnicima koji su u načelu veći-nom bili odaniji interesima ustanka. Lokal-ni prvaci su raspolagali sa većom stvarnom moći i autoritetom pa su se mogli usudi-ti da preduzimaju i donose strateške odlu-ke koje bi mogle dovesti u pitanje ustanak. Suprotno od njih, obični vojnik, samo kao jedinka, bio je previše slab da bi se uopće mogao otisnuti na to da donosi odluke ta-kve naravi, pa je po prirodi stvari bio oda-niji prema onom prvom cilju koji mu se postavio kada je stupio u borbu.

Zato je Baton Dezitijatski ideju o jačoj unutarnjoj koheziji pokušao ostvariti osla-njajući se na one institucije koje su oku-pljale, u najvećem broju, obične vojnike i izražavale njihovu volju. Dok je kao jedin-ka obični vojnik bio skoro politički bezna-čajan, udružen sa ostalim svojim suborci-ma, on je stvarao političku snagu na koju je Baton Dezitijatski mogao računati i sa ko-jom je i više nego parirao autoritetu i moći društvenih i političkih elita naroda koji su učestvovali u ustanku. Davanjem vrhovnih suverenih i sudskih prava skupštini-sudi-

štu vojnika/naroda, Baton Dezitijatski i ne-posredno političko i zapovjedno okruženje oko njega nastojalo je i prevazići krizu po-litičkog autoriteta koja je proizašla kao di-rektna posljedica svih zbivanja koja su se odigravala u svezi otpadnuća Batona Bre-učkog. I to tako što bi instalirali kao vrhov-ni prepoznatljiv i poštovan politički autori-tet ustanka jednu instituciju kojoj bi trebali biti podređeni svi drugi segmenti ustanka. A kao najpogodniji čin za takvu realizaci-ju, poslužilo je upravo suđenje jednom od dvojice vrhovnih vojvoda, čije je samoini-cijativno djelovanje vodilo do niza poreme-ćaja, uzurpacije i klasične izdaje. Možda su i ove tendencije, koje je Baton Dezitijatski pokušavao afirmirati, izazivale i određenu dozu podozrenja kod niza lokalnih prva-ka, pogotovu unutar onih zajednica u ko-jima demokratske osobnosti nisu bile toli-ko izražene i prisutne. Moguće je da su se i u tome krili razlozi da pojedine starješi-ne počnu kalkulirati, pa i voditi dvostruku igru ili čak i otvoreno napuštati ustanak. Suprotno od njih, Baton Dezitijatski je, kako se iz svega izloženog može vidjeti, bio osoba potpuno posvećena i odana ne samo dezitijatskom narodu nego i općim intere-sima ustanka.

Batonu Breučkom je bilo suđeno, naj-vjerojatnije, po optužnici za izdaju koju je počinio kao vrhovni vojvoda i zapovjednik ustaničke vojske, pa je u skladu s tim bilo sasvim logično da mu presude oni koje je trebalo da predvodi i koje je izdao, tj. voj-nička skupština. Titulu suverena Breu-ka, koju je Baton Breučki preuzeo, njegov imenjak kao uostalom i jedan dio Breuka i oko njih okupljenih Panona nije priznao i smatrao je za najobičniju uzurpaciju. To što su Rimljani Batonu Breučkom priznali pravo na suverensku vlast u breučkoj poli-tiji je samo moglo biti dodatni i to otežava-jući faktor po njega nakon što je bio predat snagama koje je predvodio Baton Deziti-jatski. Najvjerojatnije je pred vojničkom/narodnom skupštinom Baton Breučki op-



tužen ne samo za izdaju zajedničke borbe i zaključivanje separatnog sporazuma sa Rimljanima, kojim priznaje njihovu vlast protiv koje ustanici već duže od dvije go-dine vode teške i surove borbe, nego i za nasilno svrgavanje Pinesa, njegovo izruče-nje neprijatelju i uzurpaciju breučke suve-rene vlasti. Ovim je Baton Dezitijatski na-stojao da suđenje prikaže i kao čin kojim se štiti breučki politički sustav i pred pravdu izvode njegovi prekršitelji, čime se nasto-jalo čin suđenja dodatno još više približiti breučko-panonskoj komponenti, a poseb-no pristalicama Pinesa. Sam tok suđenja, izgleda, nije bio baš previše prožet nekim različitim stavovima i izgleda da su učesni-ci vojničke/narodne skupštine, u tom mo-mentu u funkciji sudišta, bili u dovoljnoj mjeri ogorčeni na Batona Breučkog i da re-zultat njihovog odlučivanja nije uopće do-lazio u pitanje, Ako se može vjerovati da je Kasije Dion u svome izvještaju realno pred-stavio povijesnu situaciju, a nemamo nika-kvog razloga da to ne činimo, odmah na-kon izricanja presude Baton Breučki je na licu mjesta, pred još uvijek okupljenom vojskom, tj, svojim presuditeljima pogu-bljen.40 Izvođenjem Batona Breučkog pred sud narodne vojske i sve ono što je kao po-sljedica toga uslijedilo zaključno sa njego-vim pogubljenjem je predstavljalo javni čin, kojim je drugi vrhovni vojvoda jednim dobrim političkim potezom suđenje, pre-sudu i pogubljenje legitimizirao. Učinivši čitav postupak, koji je slijedio sa zaroblje-nim Batonom Breučkim, zakonskim, Ba-ton Dezitijatski je svoje djelovanje u svemu tome prikazao kao obavljanje svojih obave-za i normalan i potpuno legitiman čin jed-nog dužnosnika ustanka i Saveza, te tako na neki način i amnestirao sebe.

Dok se prisustvo javnosti i njeno uče-stvovanje u procesu suđenja i presuđivanja može objasniti demokratskim tradicijama dezitijatske zajednice i strateškom politič-

40 Cass. Dio LV, 34, 5-6

kom pragmatikom Batona Dezitijatskog i njegovog neposrednog vojnog i političkog okruženja, u slučaju pogubljenja na licu mjesta i to vrlo brzo po izricanju presude, stvari stoje nešto drugačije. Načinom izvr-šenja ovog čina, Baton Dezitijatski je pred svojim vojnicima i subordiniranim zapo-vjednicima želio na jednoj strani da pokaže odlučnost i beskompromisnost, a na dru-goj da se predstavi kao predstavnik koji će bespogovorno i brzo izvršavati volju svoga naroda. Tako bi se Baton Dezitijatski pri-kazao i na prostorima Panonije kao osoba čvrste volje. A i Panoni bi pred sobom vi-djeli vrhovnog vojvodu, sa kojim do tada nisu imali kontakta u onolikoj mjeri kao sa Batonom Breučkim, kao nepokolebljivog lidera, sposobnog i spremnog da se u bor-bi za zajedničke interese suoči i sa najve-ćim iskušenjima, ali koji je ujedno i odan institucijama i običajima naroda i poštova-lac legitimiteta. Baton Dezitijatski je tako ukazao i da će se beskompromisno suprot-staviti svim težnjama za secesijom, izdajom i kalkuliranjem i da će braniti i predstav-ljati svojom osobom i svojim autoritetom ustanak do samoga kraja. Pogubljenje na licu mjesta je imalo i svoje simboličko zna-čenje kojim se željela pokazati odlučnost i beskompromisnost i okupljene vojske, koja je posredno predstavljala i ustaničke naro-de, da nastavi sa zajedničkom borbom do konačnog cilja. Javno pogubljenje je treba-lo na neki način da predstavlja i odaslanu poruku u vidu opomene svima onima koji imaju namjeru da napuste zajedničku bor-bu, a posebno onim prvacima koji su se ko-lebali ili oportunistički tražili izlaz iz ustan-ka, što ih čeka ako se odluče na to.

Bibliografija

KraticeANU BiH—Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, SarajevoAP—Arheološki pregled, BeogradCBI—Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo (Časopis Godišnjak)



ČGT—Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, TuzlaGZM—Glasnik Zemaljskog muzeja, SarajevoLCL—The Loeb Classical Library, Lon-don: William Heinemann LTD–Cambrid-ge Mass.: Harvard University PressOp. Arch.OPVS—CVLA ARCHEOLOGI-CA, Arheološki zavod, ZagrebPJZ—Praistorija jugoslavenskih zemalja, Tom I–V, glavni urednik Alojz Benac, Sa-rajevo: ANU BiH, CBISAZU—Slovenska akademija znanosti in umetnosti, LjubljanaSKA—Srpska kraljevska akademija, BeogradVAMZ—Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, ZagrebWMBH—Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina, Wien

Izdanja izvora1. Kasije Dion 1954-1955.: Dio s Roman

History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2)

2. Kasije Dion 1986.: Marjeta Šašel Kos, Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom i Sirmijem pri Ka-siju Dionu in Herodijanu, Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center SAZU, 50-273;

3. Plinije Stariji 1866.: Naturalis historia, Berlin: ed. Weidmannos

4. Plinije Stariji 1976.: prijevod Mate Su-ića u dodatku “Antički pisci” u knjizi “Antički grad na istočnom Jadranu” str. 297, Zagreb;

5. Plinije Stariji 2003.: prijevod Brune Kuntić Makvić u dodatku “Izvori” u knjizi “Antički grad na istočnom Jadra-nu” (2. izmijenjeno i dopunjeno izda-nje) str. 421, Zagreb,

6. Plinije Stariji 2004.: Plinije Stariji, “Ze-mljopis starogsvijeta”, Uroš Pasini, Split: Književni krug,

7. Svetonije 1978.: Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu, Zagreb: Naprijed.

8. Velej Paterkul 1955.: Velleius Patercu-lus, Compendium of Roman History, Frederick W. Shipley, LCL.

Natpisi1. CIL III 3201 = 10159+3198, b = 10156,

b (Solinski natpis) CIL I 2 p, 248, cf. 323 d

2. Literatura3. ARHEOLOŠKI LEKSIKON BIH, 1988:

Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo: Zemalj-ski muzej

4. BARKÖCZI 1981: The Archaeology of Roman Pannonia. ed. Lengyel, Alfonz. Radan, George, T., B. Akademiai Kia-dö. 1981 (poglavlje Barkoczi Läszlo), Budapest.

5. BASLER 1952: Đuro Basler, Topograf-ska građa. A. Ivanjsko Polje (Bosanski Brod)–B. Gornji tok Ukrine (Kulaši-Kremna). GZM, N.S. sv. VII, 411-424

6. BASLER 1957: Đuro Basler, Paleolitski nalaz na Crkvini u Makljenovcu, GZM N.S. Arheologija, sv. XII. 93–108+tbl. I–IV+sl. 2

7. BASLER 1979: Đuro Basler, Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Bosni i Hercegovini, PJZ I paleolit. 313–330

8. BELIĆ 1963.: B. Belić, Vrela, Bosanski Brod–gradina kasnog bronzanog doba, AP 5, 35-36

9. BELIĆ 1964.: B. Belić, Vis, Modran, Derventa–višeslojno praistorijsko na-selje, AP 6, 22-23

10. BENAC 1962.: Alojz Benac, Pivnica kod Odžaka i neki problemi kostolačke kulture, GZM, N. S. Arheologija, XVII. 21–40 + tbl. I–X,

11. BENAC 1964.: Alojz Benac, Prilozi za proučavanje neolita u sjevernoj Bosni, GZM, NS. Arheologija, XIX. 129–149

12. BENAC 1967.: Alojz Benac, Kameni kalupi sa Pivnice, GZM, N.S. Arheologi-ja, XXI-XXII 150-160+tbl. I–III

13. BOJANOVSKI 1981.: Ivo Bojanovski, Dobor u Usori (sjeverna Bosna), Naše Starine XIV-XV, Sarajevo. 11–37

14. BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6.

15. ČURČIĆ 1908.: Vejsil Čurčić, Prilozi poznavanju prehistorijskog rudarstva i talioničarstva brončanog doba u Bosni i Hercegovini, GZM god. XX, sv. 1. 77-90 + Prl. 1

16. ČREMOŠNIK 1951.: Irma Čremošnik,



Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, GZM, N.S. VI 241-270 + Tbl. I–IV

17. ČREMOŠNIK 1965.: Irma Čremošnik, Gradina, Doboj–rimski kastrum, AP 7, 134-35

18. ČREMOŠNIK 1966.: Irma Čremošnik, Gradina, Doboj–castrum i canabae, AP 8, 122 – 124

19. ČREMOŠNIK 1967.: Irma Čremošnik, Doboj-Gradina–rimski castrum, AP 9., 93–94

20. ČREMOŠNIK 1980.: Irma Čremošnik, Dijelovi paradnog bronzanog šljema iz kastruma kod Doboja, GZM, N.S. Ar-heologija ***IV. 85–95

21. ČREMOŠNIK 1984.: Irma Cremošnik, Rimski castrum kod Doboja, GZM, N. S. Arheologija, ***IX. 23-84+Krt. 1

22. DIMITRIJEVIĆ 1979.: Stojan Dimitri-jević, Lasinjska kultura, PJZ III-eneolit 137–181+Tbl. XVIII -XXI

23. FIALA 1893.: František-Franjo Fiala, Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovi-ne, GZM god. V, sv. 1. 145-159

24. FILIPOVIĆ 1960.: Milenko S. Filipo-vić, Propast franjevačkog manastira Gradovrha kod Tuzle i poreklo “Crne gospe“ u franjevačkom manastiru u Baču, ČGT IV, 89-94

25. JOVANOVIĆ 1957.: R. Jovanović, Pre-istoriski nalaz u dolini rečice Soline, ČGT I, 245-249

26. KOSORIĆ 1980.: Milica Kosorić, Pra-istorijska naselja na području Spreče, CGT XIII, 103 -116+Tbl. I-XII + Prl. 4

27. MARIĆ 1961.: Zdravko Marić, Vis kod Dervente-naselje kasnog bronzanog doba, GZM, N.S: Arheologija, sv. XV-XVI. 151–171 +Tbl. I–VII

28. MESIHOVIC 2007.: Salmedin Mesiho-vić, Dezitijati: kulturna i narodnosno-politička zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, (rukopis doktor-skog rada), Zagreb.

29. MILIĆ 1982.: V, Milić, Dva metalna praistorijska objekta iz Soline, CGT XIV. 133–136+Krt. 1+Tbl. I

30. MÖCSY 1974.: Andräs Mocsy, Panno-nia and Upper Moesia: a history of the middle Danube provinces of the Roman Empire, Routledge & K. Paul, Boston.

31. PAPAZOGLU 1969.: Fanula Papazo-

glu, Srednjobalkanska plemena u pre-drimsko doba, ANU BiH, Djela, ***, CBI1

32. PATSCH 1895.: Carl Patsch, Epigrafski nahogjaji iz godine 1895, GZMgod. VII, sv. 4. 573 – 586

33. PATSCH 1897.: Carl Patsch, Mali rim-ski nahogjaji i posmatranja, GZM, god. IX, sv. 4. 511 -537+Tbl. I-II

34. PATSCH 1899.: Carl Patsch, Archäo-logische-epigrafische Untersuchungen zur Geschichte der römischen Provinz Dalmatien. WMBH VI. 154-273

35. PATSCH 1902.: Carl Patsch, Nahogja-ji novaca, GZM, god. XIV, sv. 3-4. 391–438+Krt. 1

36. RADIMSKY 1891.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Rimska utvrda na Crkve-nici kod Doboja, GZM god. III, sv. 3. 252–262

37. RADIMSKY 1892.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Dalji predmeti, nađeni kod rimske utvrde na Crkvenici kod Dobo-ja, GZM god. IV, sv. II, 190-192

38. RADIMSKY 1893.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Arheološke crtice iz Bo-sne i Hercegovine, GZM god. V, sv. 3. 479-497

39. RADIMSKY 1895.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Arheološke crtice, GZM god. VII, sv. 2. 217–230

40. SERGEJEVSKI 1932.: Dimitrije Serge-jevski, Numizmatičke beleške, GZM, god. XLIV, sv. 2. 23-30 + Tbl. XV

41. SERGEJEVSKI 1934.: Dimitrije Ser-gejevski, Rimski spomenici iz Bosne, Spomenik SKA LXXVII 1-28

42. STIPČEVIĆ 1989.: Aleksandar Stipče-vić, Iliri, povijest, život, kultura, I (1974) i II dopunjeno izdanje (1989), Zagreb.

43. SUIĆ 1991-1992.: Mate Suić, Liburni-ja i Liburni u vrijeme velikog ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. poslije Krista (uz CIL V.3346). VAMZ, 3. s., XXIV-XXV., 55-66

44. WILKES 1969.: J.J., Wilkes, History of the provinces of the Roman Empire, Dalmatia, University of Birmingham, London.

45. ZANINOVIĆ 2003.: Marin Zaninović, Breuci od Sirmija do Marsonije, Op. Arch. 27, Zagreb, 443-449


posljedice baTonovog usTanka: odrazi na Tlu sjeveroisTočne bosne

Doc. dr. Bego Omerčević

Slom Batonovog ustanka, 9. god. nove ere, označio je definitivno pokoravanje ilirskih i panonskih plemena, prvenstveno onih koja su živjela u unutrašnjosti bosansko-hercegovačkih prostora. Osim toga, taj do-gađaj predstavljao je značajnu prekretnicu u daljnjem životu stanovnika Ilirika. Na-kon što su Rimljani definitivno zagospo-darili cijelim prostorom današnje Bosne i Hercegovine, prve decenije njihove upra-ve obilježene su nastojanjima carskih vla-sti da se uspostavi trajni mir i sigurnost, a time osiguraju i prijeko potrebni uslovi za nesmetanu eksploataciju zatečenih materi-jalnih dobara i iskorištavanje domaće rad-ne snage.

Izravne posljedice definitivnog poko-ravanja domaćeg ilirsko-panonskog sta-novništva ogledale su se u tri glavna proce-sa: kolonizaciji, urbanizaciji i romanizaciji, odnosno naseljavanju stranog etničkog ele-menta (pretežno Italika), sa statusom rim-skih građana, osnivanju gradskih naselja i podizanju osnovnih urbanih sadržaja, te konačno, romaniziranju dijela domaćeg stanovništva. Ovi procesi i njihovi odrazi se mogu, u većoj ili manjoj mjeri, pratiti širom teritorija današnje Bosne i Hercegovine.1

1 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU BiH, LXVI, Centar za balkanološ-ka ispitivanja, 6, Sarajevo 1988., 55 i d.; E. Pa-šalić, Period rimske vladavine do kraja III vije-ka n.e., u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine – od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Sarajevo: Veselin Masleša, 1984, 209-213, 223 i d.; J. J. Wilkes, Dalmatia, History of the Provinces of the Roman Empire,

Oblast sjeveroistočne Bosne, odnosno prostor omeđen rijekama–Savom na sjeve-ru, Bosnom na zapadu, Sprečom na jugu, te Drinom na istoku–u ovom pogledu, me-đutim, znatno lošije stoji. Najvažniji izvo-ri koji oslikavaju spomenute procese – epi-grafski spomenici – na ovom području potpuno izostaju. U arheološkom pogledu, također, prostor sjeveroistočne Bosne je slabo ispitan, a to posebno dolazi do izra-žaja kada je riječ o nalazištima iz perioda antike. Literarni izvori su isuviše općeniti, tako da ih teško možemo povezati izrav-no sa spomenutim prostorom. Zbog svega toga, procese koji se javljaju kao posljedice ugušenja Velikog ilirskog ustanka – ili bolje reći, odraze tih procesa na tlu sjeveroistoč-ne Bosne možemo naznačiti tek u prilično općenitim crtama.

* * *Ugušenje ustanka i poraz ilirsko-pa-

nonskih ratnika simbolično predstav-lja predaja Batona Dezitijatskog, odnosno slom otpora branilaca Ardube – zadnje slo-bodne ilirske utvrde. Prema mišljenju jed-nog značajnog dijela historičara, Arduba se nalazila negdje na teritoriju Dezitijata. S obzirom da se u antičkim izvorima (Dion Kasije) opisuje kao grad na brijegu, opa-san rijekom, mnogi su pretpostavljali da se ona nalazila na mjestu današnjeg Vrandu-ka, iako arheološka istraživanja nisu dala sigurne potvrde.2

London: Routledge & Kegan Paul, 1969., 78 i d.2 E. Imamović, Da li je rimska Arduba današ-nji Vranduk u Bosni?, Prilozi, XIV/4-15, Institut


posljedice Batonovog ustanka: odrazi na tlu sjeveroistočne Bosne

U pokorenoj zemlji, raspoređene su rimske legije, kao i augzilijarne (strane) je-dinice, koje su osiguravale mir i pokornost poraženog stanovništva. Da li je bilo još ne-kih vidova otpora, u smislu odmetništva, hajdučije i sl., mi to zasigurno ne znamo, ali se to može pretpostaviti. No, u svakom slu-čaju, trajni mir je najprije osiguran silom rimskog oružja, a zatim i dodatno učvšćen i “zacementiran” izuzetno pragmatičnim i korisnim mjerama koje je poduzela rimska provincijalna uprava. Prostor nekadašnje provincije Ilirik je, još pred kraj ustanka, podijeljen na dvije provincije – Dalmaci-ju i Panoniju, a prostor sjeveroistočne Bo-sne je, po svoj prilici, pripadao provinciji Panoniji.3

Unutar provincije, administrativna po-djela na nižem nivou odnosila se na pere-grinske civitates (domorodačke zajednice, odnosno etnička administrativna područ-ja), te municipije – gradove i gradska po-dručja koja su uključivala širu okolinu određenog grada, sa pripadajućim poljo-privrednim arealima. Prostor sjeveroistoč-ne Bosne je svojim najvećim dijelom vje-rovatno pripadao peregrinskoj civitas, organiziranoj na prostoru panonskog na-roda Breuka. Bojanovski pretpostavlja da su krajevi od Tinje do Brke, sa dijelom Ma-jevice, pa možda i nešto južnije, ulazili u sastav peregrinske civitas Kornakata.4 Pro-stor Semberije, a vjerovatno i sjeveroistočni obronci planine Majevice sigurno su pripa-dali području rimske kolonije u Sirmijumu.

* * *Pošto su pokorili pobunjene ilirske i

panonske etničke zajednice na prostori-ma današnje Bosne i Hercegovine, te na taj

za istoriju, Sarajevo 1978., 337-347.3 I. Bojanovski, o. c., 58. O problemu grani-ce Dalmacije i Panonije: ibid., 325-330. Različi-ti autori su tu granicu i različito postavljali, ali može se pouzdano pretpostaviti da ona nije išla sjevernije od doline Spreče.4 Ibid., 341.

način na ovim prostorima konačno uspo-stavili svoju punu kontrolu, Rimljani su u prvi plan svojih narednih aktivnosti stavi-li izgradnju cestovne mreže, smatrajući to glavnim preduslovom za uspješno funk-cionisanje vlasti, ali i prijekom potrebom da se stvore uslovi za ubrzanu eksploataci-ju prirodnih bogatstava i zaživljavanje pri-vrede uopće. S tim u vezi, putne komuni-kacije su značile pokretanje jednog novog, po mnogo čemu drugačijeg načina živo-ta, u odnosu na onaj koji je već stoljećima bio prisutan na bosanskohercegovačkim prostorima.

Kada je riječ o sjeveroistočnoj Bosni, njena unutrašnjost uglavnom predstav-lja potpuno neispitan prostor, ali znamo pouzdano da su na njegovim granicama prolazile značajne rimske ceste. U prvom redu, misli se na komunikaciju dolinom ri-jeke Save (rimski: Savus), kroz dio Bosan-ske Posavine – jedan dio čuvene panonske magistrale Siscija-Sirmijum, koja je polazi-la od rimske Siscie (današnji Sisak) i vodila do Sirmijuma (današnja Sremska Mitrovi-ca), idući jednim svojim dijelom i desnom obalom Save.5 Važna putna komunikaci-ja je vodila dolinom rijeke Drine (rimski: Drinum), od grada Sirmijuma do antičkog rudarskog područja Argentarija (područ-je današnje Srebrenice), sa gradom Doma-via (Sase kod Srebrenice).6 Pored toga, jed-

5 Opširnije o ovoj cesti: I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunika-cija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (IV): Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) i nje-na topografija, Godišnjak Centra za balkanološ-ka ispitivanja, XXII/20, Sarajevo 1984., 145-265.6 E. Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1960, 74-75; v. također: I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (III): Pri-log proučavanju antičkih naselja i komunikacija u istočnoj Bosni, Godišnjak Centra za balkano-loška ispitivanja, XIX/17, Sarajevo 1981., 125-197-



na rimska cesta je vodila i dolinom Bosne (Bathinus), od današnjeg Doboja – gdje se po svoj prilici nalazila stanica Ad Bathinus flumen. Na tom mjestu se, inače, završava-la trasa ceste koja je započinjala od Salone (današnji Solin kod Splita), jedne od najra-nijih rimskih cesta sagrađenih u ovom di-jelu Bosne – nju je, zajedno sa još nekim važnijim rimskim cestama – dao sagradi-ti namjesnik provincije Dalmacije, Publije Kornelije Dolabela.7 Na mjestu današnjeg Doboja se nalazio i vojni logor, kasnije se tu razvilo i značajno naselje, pa je potpuno opravdano pretpostaviti da je dosta rano sagrađena i cesta od tog naselja prema Savi, odnosno komunikaciji Siscia-Sirmium, što potvrđuju arheološki nalazi na terenu.8

Što se tiče cesta u unutrašnjosti pro-stora sjeveroistočne Bosne, one do danas nisu arheološki sa sigurnošću potvrđene. Međutim, na osnovu analogija sa drugim krajevima Bosne i Hercegovine, koji su ar-heološki puno bolje ispitani, možemo pret-postaviti da je i između prethodno spome-nutih cestovnih komunikacija postojalo više vicinalnih, odnosno sporednih cesta i puteva. Jedna sporedna cesta je sigurno išla od današnjeg Bosanskog Šamca i Orašja, prateći tok Save nizvodno, sve do Brčkog, a možda i dalje do Semberije. Duž Save je konstatovan veći broj lokaliteta sa tragovi-ma antičkih aglomeracija.9 Slična cesta je, kako to Bojanovski pretpostavlja, morala voditi i s prostora današnjeg Orašja (gdje su utvrđeni tragovi nekoliko antičkih na-selja) dolinom rijeke Tinje prema područ-ju današnje Tuzle.10 Treba spomenuti da su u dolini Tinje, između Špionice i Srebreni-

7 O toj cesti: I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, Centar za balkanološka ispitiva-nja, 2, Sarajevo 1974., 192-202.8 E. Pašalić, Antička naselja i komunikacije, 459 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, 244-246.10 Ibid., 242-244.

ka, ustanovljeni tragovi jednog još neispi-tanog arheološkog nalazišta, koje bi se pre-liminarno moglo datirati u antički period.11

Dolina rijeke Spreče predstavlja samu po sebi najkraću i najpogodniju prirodnu komunikaciju između doline Bosne i do-line Drine, kuda su prolazile rimske ce-ste. Na mjestu današnjeg Doboja nalazila se putna stanica Ad Bathinus flumen, dok je na mjestu današnjeg Zvornika, pak, bila stanica Ad Drinum flumen. Nameće nam se zaključak da je i dolinom rijeke Spreče prolazila jedna sporedna rimska cesta koja je povezivala te dvije putne stanice. Za to nemamo direktnih arheoloških potvrda, u smislu sačuvane trase stare rimske ce-ste i sl., ali neki arheološki nalazi, tragovi na terenu i toponimi upućuju na nju, kao npr. nalaz ostave rimskog novca u Miri-čini i jedne anepigrafske stele u Boljani-ću.12 Zanimljiv lokalitet sa užeg gračanič-kog područja je i Arnautsko brdo, na ulazu u selo Gornju Orahovicu. Radi se o prahi-storijskom lokalitetu koji je bio naseljen i u antičkom razdoblju, a tu je 1952. jedan zemljoradnik pronašao i ostavu rimskog novca. Arheološkim istraživanjima na tom lokalitetu, utvrđeno je prisustvo rimske ke-ramike i građevinskog materijala.13 Možda se tu nalazila neka beneficijarska ili putna stanica. Područje Gornje Orahovice je bilo naseljeno u skoro svim epohama, od pra-

11 E. Mutapčić, Prethistorijske gradine i ostali arheološki lokaliteti na području općine Srebre-nik, u: S. Kulenović, R. Djedović, E. Mutapčić, Srebrenik: historijsko-etnografske skice, Srebre-nik: Centar za kulturu i informisanje, 2007, 54-55; E. Šaković, Arheološka istraživanja u okoli-ni Srebrenika: mogućnosti i perspektive, rukopis pripremljen za 7. broj časopisa za kulturnu hi-storiju “Biljeg Srebrnika” (u pripremi za štam-pu), 6-7.12 E. Pašalić, Antička naselja i komunikacije, 45.13 E. Šaković, Povijesni pregled arheoloških istraživanja u okolini Gračanice, Gračanički gla-snik, XII/23, 2003, 68 i 76.



historije, preko antike pa do srednjeg vije-ka i osmanskog perioda, što svjedoči više arheoloških lokaliteta, toponima i tragova na terenu. To je i danas jedna od komuni-kacijskih veza između Sprečanskog polja i doline Tinje, pa se može pretpostaviti da je i u rimsko doba tim pravcem prolazio neki manji put, koji je, preko doline Spreče, vezao dobojsko područje sa Posavinom i Semberijom. Ove dvije regije su, sudeći po brojnosti arheoloških nalaza, bile i u rim-sko doba gusto naseljene.

* * *Što se tiče procesa kolonizacije, u unu-

trašnjosti Bosne i Hercegovine taj proces općenito nije imao obilježja neke masov-nosti, kao što je to bilo izraženo u drugim krajevima. Uglavnom se tu radilo o naselja-vanju veterana – isluženih rimskih vojnika, zatim zanatlija, rudarskih i drugih struč-njaka, činovnika, trgovaca i sl. Njima treba pridodati i robove, kao i stranu radnu sna-gu. Proces kolonizacije se teško može od-vojeno posmatrati od procesa urbanizaci-je – osnivanja i izgradnje naselja urbanog tipa. Pored gradova u pravom smislu te ri-

ječi, tu su još bila poljoprivredna naselja – villae rusticae, rudarska naselja, zatim na-selja koja su nastajala oko rimskih vojnih logora i sl.14 Ta nova naselja, organizirana po rimskim uzorima, sa urbanim sadržaji-ma koji su oslikavali rimska kulturna i civi-lizacijska dostignuća, bila su vrlo privlačna ruralnom starosjedilačkom stanovništvu. Tako se uz proces kolonizacije i urbaniza-cije veže i proces romanizacije.

Romanizacija se u početku provodila na dva načina: dodjelom rimskog građan-stva pojedinim, uglavnom istaknutijim pri-padnicima peregrinskih zajednica, te re-grutacijom domaćeg muškog stanovništva u rimske vojne jedinice. Praksa dodjeljiva-nja rimskog građanstva (civiteta) ugledni-jim pojedincima iz reda ilirskih i panon-skih etničkih zajednica započela je, inače, još u vrijeme Cezara, a nastavljena je za vri-jeme careva iz dinastije Klaudijevaca, Fla-vijevaca, Ulpija, Elija, da bi bila okončana u vrijeme cara Karakale, koji je 212. godi-

14 O tipologiji antičkih naselja: E. Pašalić, o. c. ., 79-110.

Rimski natpis iz makljenovca kod doboja



ne n.e. izdao edikt, kojim se svim slobod-nim stanovnicima Rimskog carstva dodje-ljuje status punopravnih rimskih građana. Uporedo sa dobijanjem rimskog građan-stva, domaći ljudi bi uzimali i novo ime, u skladu sa rimskom tročlanom onomastič-kom formulom, te prihvatali rimski način života i rimske običaje, nastanivši se u rim-skim naseljima. Što se tiče vojnika, pak, oni su u sastavu rimskih jedinica provodili po 20-25 godina aktivne vojne službe u razli-čitim krajevima golemog Rimskog carstva. Upoznajući taj veliki, kozmopolitski svi-jet, oni su mijenjali svoje nazore. Preživje-li isluženi vojnici koji bi se vratili u rodni kraj, bili su već po svom načinu života pra-vi Rimljani, a nemali broj njih je i dobijao rimsko građanstvo. Takvi bi se nastanili u rimskim gradovima ili na poljoprivrednim imanjima u njihovoj okolini.

Za razliku od nekih drugih krajeva naše zemlje, na prostoru sjeveroistočne Bosne do danas nisu poznati epigrafski izvori koji bi nam pružili ikakve podatke o romaniza-ciji. Da li je ovdje bilo romaniziranja u vidu dodjele rimskog građanstva istaknutijim pojedincima iz reda peregrinskih zajedni-ca – ne znamo, ali se ipak može pouzdano pretpostaviti da su nosioci romanizacije bili isluženi vojnici. Poznato je da su Rimljani, nakon ugušenja Batonovog ustanka, pri-stupili regrutaciji Breuka u svoju vojsku – od Breuka je formirano osam kohorti. Po-znato je i da su se pripadnici ovih jedinica, nakon isteka dvoipodecenijske vojne služ-be vraćali u rodni kraj, što svjedoče nalazi vojnih diploma sa susjednog nam slavon-skog prostora. Stoga se može pretpostaviti da se dio rimskih vojnika domaćeg porije-kla, sa prostora sjeveroistočne Bosne, vra-ćao u svoj zavičaj i nastanjivao u rimskim naseljima. O intenzitetu romanizacije bi se moglo suditi kroz analizu naseobinske slike – naime, kako je romanizacija nužno pove-zana sa urbanizacijom, to bi se moglo za-ključiti da je u onim krajevima, u kojima je gušća koncentracija rimskih naselja – bila

i jača romanizacija. Tamo, pak, gdje su do-maća naselja bila brojnija – tu je i romani-zacija tekla slabije.

Međutim, domaća su predrimska na-selja na tlu sjeveroistočne Bosne vrlo sla-bo poznata. Arheološki su utvrđena jedino gradinska naselja, kojih je bilo širom tog prostora. Radilo se o naseljima na domi-nantnim uzvišenjima i položajima pogod-nim za odbranu, utvrđenim suhozidnim i zemljano-palisadnim strukturama. Gra-dinska naselja datiraju još iz perioda ene-olita i brončanog doba, a na većem broju takvih lokaliteta u sjeveroistočnoj Bosni (Vuknić kod Gračanice, Cigla u Gornjim Ledenicama kod Gradačca, Gradovrh kod Tuzle, Grabovik u selu Straža kod Srebreni-ka, Gradina u Kosovači kod Kalesije), usta-novljeni su naseobinski horizonti ili arheo-loški tragovi koji pripadaju periodu mlađeg željeznog doba, odnosno razdoblju koje je prethodilo dolasku Rimljana.15 To bi se moglo pretpostaviti i za izvjestan broj dru-gih gradina koje nisu arheološki ispitane.

Već na prvi pogled, na mnogim gradi-nama u sjeveroistočnoj Bosni, pa i Bosni i Hercegovini uopće, može se uočiti da je prostor zatvoren bedemima i fortifikaci-onim strukturama bio isuviše mali za ži-vot neke značajnije populacije. Na osno-vu toga, može se zaključiti da je najveći broj takvih lokaliteta (gradina) bilo, ustva-ri, utvrđeno središte jedne populacije, naj-vjerovatnije jednog roda, dok se u njihovoj okolini nalazilo možda i po više manjih ra-štrkanih naselja otvorenog tipa. Takva na-selja u našim krajevima je arheološki vrlo teško, ako ne i nemoguće utvrditi: kuće su bile građene od slabijeg materijala (drveta i zemlje), nije bilo potrebe da se kroz sto-ljeća i desetljeća gradi uvijek na istom mje-stu itd., tako da od sličnih naselja nije osta-

15 Opširnije: B. Omerčević – E. Šaković, Pra-historijske gradine na području Tuzlanskog kan-tona, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 9/2009 (u pripremi za štampu).



lo gotovo nikakvih materijalnih ostataka. Ipak, ovakav tip naselja je za nas posebno važan, jer je nastavio živjeti i u vremenima rimske uprave, za razliku od gradina.

U prvim godinama i desetljećima rim-ske vlasti, život na gradinama prestaje. Iz sigurnosnih i vojnopolitičkih razloga, Ri-mljani nisu blagonaklono gledali na bora-vak domaćeg, pokorenog stanovništva u utvrđenim naseljima i položajima pogod-nim za odbranu. Pored toga, sa Pax Ro-mana je, pod čvrstom rukom i sposobnom upravom Rimljana, prestala i svaka opa-snost od unutarnjih lokalnih sukoba i ra-tovanja zbog pašnjaka, međa i sl., kakvih je sigurno bilo u dorimskom periodu. Na ri-jetkim gradinama su u prvim desetljećima od ugušenja Batonovog ustanka i prisilne pacifikacije prostora današnje Bosne i Her-cegovine, podignuta manja rimska utvrđe-nja i vojni objekti (Kosovača kod Kalesije, vjerovatno i Gornje Petrovice, Gradovrh kod Tuzle, Dobor kod Modriče). Za razliku od gradina, domaća seoska naselja otvore-nog tipa su nastavila da postoje kroz čitav antički period.

Jedno od možda najstarijih rimskih naselja u ovom dijelu Bosne i Hercegovi-ne jeste naseobinski kompleks na prosto-ru današnjeg Doboja, gdje su na lokalitetu Gradina pronađeni ostaci rimskog kastru-ma i naselja na otvorenom. O ovom nase-lju je već dosta pisano – radilo se o vojnom logoru u kojem su bile smještene augzili-jarne jedinice, a pored logora se razvilo i civilno naselje (canabae). U okolini ovog naselja, možemo pretpostaviti, bilo je više seoskih naselja (vici), kao i rimskih poljo-privrednih imanja (fundi) sa vilama rusti-kama (ville rusticae). Jedna takva villa ru-stica otkrivena je nedaleko od Doboja, u Makljenovcu, gdje je kasnije, u razdoblju kasne antike, podignut refugij. U zidinama tog refugija pronađen je veći broj uloma-ka spomenika iz prva dva stoljeća rimske uprave u ovim krajevima, uključujući i fra-gmente natpisa. Tako su pronađeni natpi-

si koji spominju belgijske i hispanijske ko-horte (I. cohors Belgiarum i cohors I Flavia Hispaniarum).16 Može se pretpostaviti da su stanovnike naselja uz rimski kastrum u Doboju činili upravo veterani ovih (a mož-da i drugih) jedinica.17

Kada je riječ o ostalim rimskim nase-ljima na prostoru sjeveroistočne Bosne, na osnovu dosadašnjih arheoloških saznanja, mogu se izdvojiti tri šira naseobinska kom-pleksa – jedan je prostor oko donjeg toka rijeke Bosne, sa pripadajućim dijelom Bo-sanske Posavine, odnosno područje izme-đu Modriče, Odžaka, Bosanskog Šamca, Orašja, Brčkog i Gradačca. Drugi kom-pleks predstavlja dosta gusto naseljen pro-stor Semberije i pobrđa Majevice, koja joj gravitiraju, dok bi prostor uzvodno uz Dri-nu, prema Zvorniku, predstavljao taj treći kompleks.

Što se tiče prostora uz donji tok Bosne, te dijela Bosanske Posavine, istočno od ri-jeke Bosne – tu se može spomenuti više lokaliteta. U Dugom Polju kod Modriče, uzvodno uz rijeku Bosnu, uz ušće potoka Ljubiočice ustanovljeno je višeslojno arhe-ološko nalazište, koje je uništeno izgrad-njom ceste. Po nalazima rimske keramike, može se zaključiti da se na tom mjestu nala-zilo i neko rimsko naselje.18 Plodno, pretež-no ravničarsko područje uz rijeku Bosnu, nizvodno od Modriče, bilo je intenzivno naseljeno, sve do ušća Bosne u Savu, a ta-kođer i krajevi uz Savu, uzvodno i nizvod-

16 V. Radimsky, Rimska utvrda na Crkvenici kod Doboja, Glasnik Zemaljskog muzeja, III/3, 1891., 252-262; Isti, Dalji predmeti, nađeni kod rimske utvrde na Crkvenici kod Doboja, Gla-snik Zemaljskog muzeja, IV/2, 1892., 190-192; C. Patsch, Mali rimski nahogjaji i posmatranja, Glasnik Zemaljskog muzeja, IX/4, 1897., 511-537; Čremošnik, Rimski castrum kod Doboja, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, Arheo-logija, XXXIX, 1984., 23 – 84.17 E. Pašalić, Antička naselja i komunikacije, 96.18 Arheološki leksikon BiH, II, 80.



no od ušća Bosne. Tako su u Jošiku kod Odžaka, na dosta velikoj površini konsta-tovani ostaci jednog, po svemu sudeći, do-sta značajnog rimskog naselja. Tu su utvr-đeni i tragovi supstrukcije jedne ceste.19 Na lokalitetu Orašće, u Srnavi kod Odžaka, ta-kođer su ustanovljeni ostaci rimskog nase-lja (keramika i građevinska opeka), iako je ono bilo manje po površini.20 U Donjem Svilaju, uz potok Stojna, pronađeni su osta-ci rimske građevine, vjerovatno manje vile, a na lokalitetu Nevoljica, u istom mjestu, i ostaci rimskog naselja.21

Na lokalitetu Cigla u Gornjem Skugri-ću, između Modriče i Gradačca, ustanov-ljeni su brojni ostaci antičkog naselja: na-lazi keramike, građevinskog materijala, temelji zidova sl.22 U Grebljicama kod Bo-sanskog Šamca izoravao se građevinski šut i rimska keramika,23 dok se na mjestu zva-nom Kulište, u Kruškovom Polju kod Bo-sanskog Šamca, uz stari meandar rijeke Bo-sne, nalazi jedno višeslojno nalazište u vidu tela, na kome su zabilježeni nalazi još iz ne-olita, zatim kasnog brončanog, odnosno starijeg željeznog doba, kao i mlađeg že-ljeznog doba (laten), te brojni ostaci rim-ske keramike i građevinskog materijala.24 U Donjoj Mahali kod Orašja također su pro-nalaženi materijalni ostaci iz rimskog vre-mena, a na lokalitetu Manželjski grad, na obali Save, u kasnoj antici je sagrađen je-dan burgus.25 Na lokalitetu Paočka međa u

19 Arheološki leksikon BiH, II, 77.20 Arheološki leksikon BiH, II, 79.21 Arheološki leksikon BiH, II, 77 i 79.22 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988., 05.7 (B. Belić), 76.23 Arheološki leksikon BiH, II, 05.30 (B. Be-lić), 77.24 B. Belić, Kulište – Kruškovo Polje – Bosanski Šamac, neolitsko naselje, Arheološki pregled, 7, Beograd 1965., 12; Arheološki leksikon BiH, II, 05.50 (B. Belić), 78.25 C. Patsch, Nahogjaji novaca, Glasnik Ze-maljskog muzeja, XIV/3, 1902, 407-408; D. Ser-gejevski, Ad Basante, Glasnik Zemaljskog mu-

Obudovcu, na jednoj povišenoj širokoj gre-di, otkriveni su temelji zidova od opeke i krečnog maltera, ulomci rimske keramike i ostaci željeznih predmeta. Tu je otkrivena i ostava od 805 novčića iz III. stoljeća.26 U Vidovicama kod Orašja otkriveni su ostaci većeg naselja iz antičkog perioda, kao i gro-blje sa paljevinskim ukopima.27 Na lokalite-tu Siljevac u Hasiću kod Bosanskog Šamca također su pronađeni ulomci antičke kera-mika, što navodi na pretpostavku da se i tu nalazilo naselje iz rimskog perioda.28

Na osnovu iznesenih podataka, može se zaključiti da je prostor uz donji tok Bo-sne i oko njenog ušća u Savu, te dalje niz Savu, prema Brčkom – u rimsko doba bio dosta gusto naseljen. Treba naglasiti da su svi izneseni podaci pretežno potekli od pri-kupljanja površinskih nalaza i terenskih re-kognosciranja, dok su detaljnija i seriozni-ja istraživanja uglavnom izostala. Stoga se može zaključiti da je naseobinska slika ovih krajeva bila i znatno bogatija, da se tako izrazimo, te da se mogu očekivati i novi na-lazi u budućnosti.29 Zbog svega toga, nima-lo ne čudi što su neki pisci upravo u ovim krajevima locirali putnu stanicu Ad Basan-te, iako je prevladalo mišljenje da se ona nalazila na Bosutu.

zeja, nova serija, Arheologija, XIII, 1958., 262; Đ. Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Veselin Masleša, 1972, 58.26 J. Petrović, Rimski novac iz Obudovca, Gla-snik Zemaljskog muzeja, nova serija, Arheolo-gija, X, 1955, 181-197.27 M. Babić, Istraživanja ostataka antičkog naselja u Vidovicama, Članci i građa za kultur-nu istoriju istočne Bosne, XIII, 1980, 123-134; Arheološki leksikon BiH, II, 79.28 Arheološki leksikon BiH, II, 79.29 Neki noviji podaci o arheološkoj topografi-ji spomenutog područja, kao i neki noviji pogle-di na njegovu najstariju prošlost mogu se naći u: M. Babić, Toliška župa u prapovijesnom i antič-kom razdoblju, u knjizi: Župa Tolisa 1802-2002, Tolisa: Franjevački samostan Tolisa, 2002., 3-36.



Prostor Semberije i majevičkih pobrđa, koja joj gravitiraju, izuzetno je bogat antič-kim lokalitetima. U selu Brodac, na loka-litetu Tomova bara, uočeni su ostaci broj-nih rimskih kuća,30 a na lokalitetu Prekaje temelji rimske zgrade.31 U Patkovači su na lokalitetima Begluci i Orašje također otkri-veni ostaci rimskog naselja.32 Ostaci rimske aglomeracije utvrđeni su i na dva mjesta u selu Dvorovi (Begovača i Čair).33 U selu Batkoviću, na lokalitetu Crkvište su uočeni brojni nalazi cigle, maltera, temelja zidova, u potoku Dašnici i temelji mosta.34 Na više mjesta u Velikoj Obarskoj su ustanovljeni ostaci naselja, tu se izgleda nalazila i jedna manja ciglana, a nađeni su i rimski novci iz IV. stoljeća.35 Rimski naseobinski kompleks se nalazio i na prostoru današnje Janje – na lokalitetima Crkvište i Đebina bašča su konstatovani ostaci rimskih građevina, a na Pačić brdu rimska nekropola.36 Ostaci rimskog naselja su utvrđeni i na lokalitetu Porednica u Triješnici, dok se na lokalitetu Rastik, u istom selu, nalazila rimska vila.37 Tragovi naselja otkriveni su i u Amajlijama (ruka brončane statue i nalazi novca), Bo-sanskoj Rači (novac i nakit), Brezovici (na-laz novca), Dazdarevu (rimska posuda, nož i sjekira otkriveni prilikom kopanja šljun-ka), Novom Selu (ostaci naselja i nalaz tri carska novčića iz I. stoljeća n.e.), Kojčinov-cu (rimski grob) i Ostojićevu.38

30 C. Patsch, Mali rimski nahođaji i posmatra-nja, 517-518.31 Arheološki leksikon BiH, II, 96.32 Ibid., 88 i 95.33 Ibid., 88-89.34 C. Patsch, o.c., 519.35 Ibid., 519; M. Gabričević, Olovna pločica sa predstavom dunavskih konjanika iz Velike Obar-ske, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, IX/1972, 53; Arheološki leksikon BiH, II, 98.36 C. Patsch, o.c., 520; Arheološki leksikon BiH, II, 89, 90 i 96.37 Arheološki leksikon BiH, II, 96.38 Arheološki leksikon BiH, II, 88, 89, 92, 95 i

Dalje uz Drinu, prema Zvorniku, ostaci rimskih naselja, građevina, grobova i dru-gi arheološki nalazi otkriveni su na većem broju lokaliteta u Kučić-kuli, Branjevu, Sa-pni, Trnovici, Šetići i dr.39 Jedno veće na-selje je postojalo i u selu Tutnjevcu kod Ugljevika, u gornjem toku rječice Janje. Tu su na više lokaliteta pronađeni ostaci na-selja, otkopani temelji jedne rimske vile i ustanovljeni ostaci rimskog utvrđenja.40 U susjednom Koraju su također ustanovljeni ostaci rimskog građevinskog materijala, a u nešto južnijem selu Tobut je pronađena ostava rimskog novca iz I. i II: st. n.e.41

Što se tiče unutrašnjosti sjeveroistočne Bosne, taj prostor je daleko slabije poznat. Ako izuzmemo ranije spomenuti lokalitet u Špionici, koji još nije arheološki ispitan, gotovo da i nema tragova rimskih naselja. Izuzetak predstavljaju ostave i pojedinač-ni nalazi rimskog novca, kakvih je ovdje bilo, npr. u Gradačcu, Modriči, Obudov-cu, Tramošnici, Srebreniku, okolini Grača-nice, itd.42 Zbog čega je naseobinska slika unutrašnjosti sjeveroistočne Bosne toliko blijeda, to je posebno pitanje. Arheološka neistraženost tog kraja je vjerovatno glavni razlog. Međutim, moglo bi se pretpostavi-ti i da je taj prostor u pogledu antičke na-seljenosti bio nešto pasivniji, odnosno da

97; C. Patsch, o.c., 518-520. O bijeljinskom po-dručju u antičko doba vidjeti takođe i: S. Vasilj, Bijeljina i njezino područje u doba antike, Član-ci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XVII/2002, 81-95.39 Arheološki leksikon BiH, II, 88-99.40 C. Patsch, o.c., 520; I. Čremošnik, Rimska vila sa slavenskim naseljem u Tutnjevcu, Član-ci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, II/1958, 37; Arheološki leksikon BiH, II, 93 i 98.41 Arheološki leksikon BiH, II, 97 i 92.42 C. Patsch, Nahogjaji novaca, 423 i d., ;D. Sergejevski, Numizmatičke beleške, Glasnik Ze-maljskog muzeja, XLIV/2, 1932, 29; J. Petrović, Rimski novac iz Obudovca, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, Arheologija, X, 1955, 181-197; E. Šaković, o. c., 66-68.



je u njemu živjelo autohtono, domaće sta-novništvo, svojim tradicionalnim načinom života.

U tom smislu, romanizacija bi na tom prostoru bila daleko slabijeg intenzite-ta, barem sve do početka III. stoljeća n.e. i Karakalinog edikta, kojim su svi peregrini na našim prostorima dobili status rimskih

građana, a peregrinske civitas uključene u municipalne teritorije. Time su se domoro-dačke etničke zajednice postepeno utopile u rimsko stanovništvo, unijevši svoje do-maće elemente u antičku provincijalnu kul-turu koja se na taj način formirala. Nema razloga da ne vjerujemo da je tako bilo i na tlu sjeveroistočne Bosne, iako nam izravne arheološke potvrde za sada nedostaju.

GRAđA • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 59

UvodOkupacija Bosne i Hercegovine, 1878. go-dine i uspostava austrougarske vlasti ubrzo je dovela do krupnih promjena, kako po-litičkih tako i ekonomskih, a naročito su promjene bile izražene u saobraćaju. Već u prvoj deceniji austrougarske uprave skoro cijela zemlja je bila povezana mrežom ce-stovnih makadamskih puteva i uskotrač-nim željezničkim prugama. Jedna od tih pruga bila je i uskotračna željeznička pru-ga Doboj – Karanovac–Simin Han, koja je izgrđena 1886. godine u dužini 66,70 km. Ovom prugom je tuzlanski bazen pove-zan sa glavnom saobraćajnicom Bosanski Novi–Sarajevo, kojom su mogli da se pre-voze putnici, ali i različite vrste robe, zbog čega je pruga i napravljena.

Kad je 1893. godine Prvo dioničar-sko društvo u Lukavcu kraj Tuzle podiglo preduzeće “Solvaj”, fabriku za proizvodnju amonijaka, kaustične i kristalne sode, tre-balo je za njenu proizvodnju obezbijediti i rudu koja je vozom, prugom Doboj – Si-min Han, dopremana iz rudnika u Doboju.

U prvim decenijama austrougarske

prepiska oko izgradnje željeznice u gračanici 1895. - 1898.

Mina Kujović, prof.

uprave i u Gračanici počinje nagli društve-no-ekonomski razvoj, pa je ova sredina po-primala sve odlike jednog modernog gra-da. Tako nagli privredni razvoj iziskivao je i izgradnju cestovnog i željezničkog sa-obraćaja. Nakon što je u Pašalićima kraj Gračanice devedesetih godina otvoren ka-menolom za vađenje krečnjaka veoma do-brog kvaliteta, fabrika “Solvaj” u Lukavcu je bila izuzetno zainteresirana da ovu rudu koristi za proizvodnju kaustične sode, jer je ovaj rudnik bio bliži nego onaj u Dobo-ju. Problem je bio transport rude od rud-nika u Pašalićima kraj Gračanice do Fabri-ke kaustične sode u Lukavcu.1 Zbog toga je

1 Kamenolom u Pašalićima je otvorio predu-zimač Fabrike Sode u Lukavcu Isak Rozenšpic, koji je odmah po okupaciji već imao modernu pekaru za izradu finog peciva i hljeba u Grača-nici. Iz tog kamenoloma u početku se opremalo po stotinjak tona kamena volovskim zapregama do željezničke stanice u Karanovcu, gdje se ka-men pretovarao u željezničke vagone za Luka-vac–što se brzo pokazalo kao neracionalno i ne-dovoljno za kapacitet Fabrike sode. (Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica 1988., 54)

3 gr

ađ

a

60 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • GRAđA

prepiska oko izgradnje željeznice u Gračanici 1895. - 1898.

uprava akcionara Fabrike sode iz Lukavca poduzela sve korake kako bi joj Zemaljska vlada dodijelila koncesiju za izgradnju jed-nog kraka željezničke pruge od Gračanice do pruge Simin Han – Doboj.

Aktivnosti na izradi projektne doku-mentacije i trasiranje kako, uskotračne že-ljezničke pruge od pijace (trga ?) u Gra-čanici do pruge Doboj-Simin Han, tako i trasiranje kroz samu Gračanicu otpočele su 1896. godinea. Rješavanje imovinskih odnosa sa vlasnicima eksproprisanih kuća i zemljišta obavljeno je u prvoj polovini 1897. godine, a uskotračna pruga od trga u Gračanici do stanice Karanovca2 u duži-

2 Naziv stanice Karaknovac se u arhivskim izvorima javlja znatno kasnije. U svim doku-mentima koji se odnose na gradnju uskotračne pruge stanica se naziva samo Stanica Gračanica za razliku od stanice u gradu koja se naziva Sta-nica grad.Kalendar Bosnicher Bote (Bosanski glasnik) je imao rubriku Opise svih naseljenih mjesta u Bo-sni i Hercegovini. U kalendarima za period od 1897. do 1913. godinu ne pominje se naselje Ka-ranovac. U kalendarima od 1914. do 1918. na-lazi se i opis naselja Karanovac (isti za sva četiri godišta). U opisu je navedeno da je to naselje koje je udaljeno 4,00 km od Gračanice.

ni od 4,70 km otpočela je u drugoj polo-vini 1897. godine.3 Uporedo sa izgradnjom pruge postavljeni su i telegrafski stubo-vi. Uskotračna željeznička pruga je zavr-šena krajem godine i otvorena je 1. janua-ra 1898. godine,4 a mjesec dana kasnije, 1. februara, pušten je u saobraćaj i prvi po-štanski vagon kojim su “odlazili i dolazili” pisma i paketi iz Gračanice u sve gradove širom Bosne i Hercegovine i dalje.

Ubrzo nakon izgradnje uskotračne pru-ge Gračanica grad- Gračanica stanica iz-građen je i produžetak pruge u dužini od 1,5 km do rudnika u Pašačićima.5

Na osnovu ovih podataka mogli bismo zaklju-čiti da je Stanica Gračanica postala stanica Ka-ranovac počekom Prvog svjetskog rata, 1914. godine.3 U dostupnoj arhivskoj građi različiti su po-daci koji se odnose na dužinu pruge. U većini dokumenata je navedeno da je pruga bila duga oko 5,00 km. Samo u proračunu troškova za gradnju navedena je dužina 4,40 km4 Ova pruga (popularni ćiro) je ukinuta 1968. godine5 Ova je pruga ukinuta prije Drugog svjetskog rata



Okružni predstojnik Donje Tuzle, Fridrih fon Foglar piše Zajedničkom ministarstvu, 9. decembar 1895.

U vezi sa izgradnjom uskotračne pru-ge koja bi povezala Gračanicu sa željeznič-kim pravcem Simin Han–Doboj, okružni predstojnik Donje Tuzle, Fridrih fon Fo-glar je 9. decembra 1895. godine uputio u Beč, zajedničkom ministru Benjaminu von Kallaju opširan dopis u kojem je detaljno obrazložio sve probleme u vezi sa izborom buduće trase koja bi trebala da se projektu-je.6 Foglar je pisao kako je Ministarstvu po-znato da je Zemaljska vlada još 28. februara 1894. odobrila gradnju pruge, te da je pred-ložila njen pravac od Petrovog Sela preko Orahovice. Ovaj prijedlog nije naišao na odobrenje Gračanlija. U gračaničkom kra-ju su shvatili važnost gradnje jedne ovakve pruge, ali je teško zadovoljiti sve želje ta-mošnjih stanovnika. Navedene su sve pred-ložene varijante i želje Gračanlija kao i sta-novnika okolnih općina. Kako je sve to bilo teško usaglasiti, Foglar u istom dopisu jav-lja Ministru da će lično otputovati u Grača-nicu kako bi saslušao sve želje i eventualne žalbe i pritužbe.7 Foglar je nekoliko puta u dopisu naveo kako je narod ovog kraja sre-tan zbog ovog projekta i zahvalan vlastima, ali da i sam želi da u njemu učestvuje i sara-đuje na utvrđivanju trase buduće željeznič-ke pruge. Svi predstavnici općina koji su predlagali da kroz njihov kraj prođe ta pru-ga, navodili su kao razloge: transport po-ljoprivrednih proizvoda, razvoj voćarstva,

6 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zajednič-ko ministarstvo financija-Odjeljenje za poslove Bosne i Hercegovine (ABH/BH) br. 13945/1895 7 Foglar je pisao da će kotarskom predstojni-ku dr. Grassl-u predložiti da zaduži jedno lice kojem će građani Gračanice i okolnih općina moći iznijeti svoje prijedloge i uputiti žalbe i pritužbe u vezi sa planiranjem trase buduće že-ljezničke pruge.

prevoz rude, prevoz radnika u rudnik i sl.8

Fridrih Foglar je smatrao da bi najbo-lje bilo da se izabere trasa koja bi poveziva-la grad Gračanicu sa novootvorenim rud-nikom u kojem se vadi ruda neophodna za novu fabriku u Lukavcu, te dalje sa prugom Simin Han–Doboj.

Prva bosanska fabrika kaustične sode u Lukavcu “Solvaj” traži da se izgradi pruga do Gračanice

U blizini Gračanice je otvoren kameno-lom kamena krečnjaka, rude dobrog kva-liteta, za koju je bila zainteresirana Prva bosanska fabrika amonijak sode – akcio-narsko društvo u Lukavcu “Solvaj”. Pro-blem je bio što je izgradnjom željezničke pruge Simin Han – Doboj zaobiđena Gra-čanica. Fabrika sode u Lukavcu se krajem 1896. godine obratila Zajedničkom mini-starstvu financija – Odjeljenju za poslo-ve Bosne i Hercegovine u Beču sa prijed-logom da se izgradi oko 5 km uskotračne željezničke pruge za teretni voz (šlepban) kojim bi se u fabriku prevozilo do 2000 va-gona rude godišnje.9 U zahtjevu su naveli kako je i Kotarski ured u Gračanici izuzet-no zainteresiran za ovaj prijedlog jer bi iz-

8 Zemaljska vlada je predlagala varijantu–da pruga prati korito rijeke Spreče bez obzira na dužinu pruge, jer bi na taj način sva naselja u dolini rijeke bila povezana željeznicom, čime bi se olakšao prevoz šećerne repe koja je na tom području uzgajana za potrebe fabrike šećera u Usori. U toj varijanti odobrila je da pruga može biti duga do 24 km (ZV br. 21064/1894.). Me-đutim, stanovnici mnogih općina u ovom kraju nisu bili zadovoljni sa tim prijedlogom. Želje su bile različite: izgradnja mosta preko rijeke Spre-če kako bi Suho Polje bilo povezano sigurnim, čvrstim prelazom; predstavnici Donje i Gornje Orahovice, Lohinje i Miričine su tražili da se stanica gradi u Gračanici,i a ne u Petrovom Selu, kakvih je bilo prijedloga, jer im je bliža; Stanov-nici Orahovice su tražili prelaz, a stanovnici Mi-ričine stanicu u svom naselju ... 9 ABH, ZMF/BH br. 14207/1896.



gradnjom željezničke pruge mogli vozom otpremati svoje poljoprivredne proizvode kako bi ih prodavali na pijacama u Dobo-ju i Tuzli, a naročito za transport šećerne repe.

Fabrika je predložila da Ministarstvo odobri, odnosno dodijeli koncesiju Ze-maljskoj vladi–da sama izradi projektnu dokumentaciju za prugu od stanice Grača-nica (stanica Karanovac)10 do Pijace (trga) u Gračanici, te za produžetak trase koji bi ovu prugu spajao sa željezničkom prugom Simin Han–Doboj. Predstavnici Fabrike su predlagali da nadležni organ Zemaljske vlade provjeri ispravnost projekata za trasu pruge, kad budu urađeni, te da nadzire nje-nu izgradnju. Poslovi u vezi sa rješavanjem imovinskih odnosa sa vlasnicima zemljišta koje je trebalo eksproprirati za potrebe tra-se kao i slobodnog zemljišta u neposrednoj blizini pruge su trebali da budu u nadlež-nosti lokalne uprave u Gračanici.11

U vezi sa troškovnikom, Fabrika amo-nijak sode u Lukavcu je uradila i Zajed-ničkom ministarstvu predložila dvije va-rijante: prema prvoj varijanti, trebalo bi graditi prugu od stanice Gračanica do ka-menoloma–rudnika kreča u dužini od 3,27 km. Ovo bi, po proračunu, koštalo “okvir-no” 47.000 forinti (florina, Fl.), 12 od toga

10 Kao nap. 211 Mina Kujović, Pripreme za izgradnju želje-zničke pruge i stanice u Gračanici, 1897. godi-ne, Gračanički glasnik, br. 21, Gračanica 2006., 52–5712 U periodu austrougarske uprave do 1892. bile su u opticaju dvije novčane jedinice pri-bližne vrijednosti, austrijska kruna i mađar-ska forinta/florini. Nakon unifikacije novčanog sustava, 1892. godine, kao jedinstvena novča-na jedinica prihvaćena je austrijska kruna, ali je forinta zadržana još nekoliko godina i imala je istu vrijednost na čitavom području Austro-Ugarske. Jedna kruna vrijedila je 0,304 gr zlata finoće 900/1000. (1 kruna = 100 helera ili filira /fl) Jusuf Mulić, Papirni novac na tlu Bosne i Her-cegovine od 1918. do danas, Sarajevo 2000.

bi sama gradnja bila 45.000, a nadokna-da vlasnicima za eksproprisano zemljište 2.000 Fl. Druga varijanta je predviđala da se produže tračnice za voz od stanice Gra-čanica (Karanovac) do glavnog trga u gra-du stanica Grad). Tada bi troškovi za grad-nju bili 57.000 Fl za prugu u dužini od 4,49 km, a nadoknada za eksproprisano zemlji-šte i kuće oko 6.000 Fl. Ukupni predviđe-ni troškovi za ovu drugu varijantu su bili 63.000 Fl.

Fabrika “Solvaj” dobila koncesiju za gradnju željezničke pruge, 1896. godine

Prva bosanska fabrika amonijak sode u Lukavcu – akcionarsko društvo je od Za-jedničkog ministarstva financija – Odje-ljenje za poslove Bosne i Hercegovine 14. decembra 1896. godine dobila odobrenje o proširenju svojih poslova.13 Na osnovu ovog odobrenja, vlasnici fabrike su u regi-stru protokoliranih firmi u Okružnom sudu Donja Tuzla svojoj osnovnoj djelatnosti, “proizvodnja i prodaja amonijak sode”, mogli dopisati i odobrenje da se bave pro-jektiranjem i izgradnjom oko 5 km usko-tračne željezničke pruge za teretni voz, od stanice Gračanica do trga u gradu (stanica Grad) kojim je omogućena veza sa držav-nom željeznicom Simin Han–Doboj, kao i kasnije produžetak pruge do kamenoloma u Pašalićima.

Nakon dobivenog odobrenja, Fabri-ka sode u Lukavcu je poduzela niz pripre-mnih aktivnosti pa su već početkom 1897. godine poslovi mogli početi. Prema jed-nom izvještaju, koji je dr. Maks Landau, član direkcije Fabrike sode uputio 5. febru-ara 1897. godine Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevo, saznajemo da je Fabrika sode uradila sve poslove koji su bili u njenoj nadležnosti. 14 Maks Landao je kri-tikovao Zemaljsku vladu da, iako su dobili

13 ABH, ZMF/BH – br. 3643/ 189714 Nav. izvor



sva odobrenja i prošli svu provjeru plano-va, Vlada ipak “oteže sa odobrenjem da po-slovi otpočnu pa Fabrika zbog toga trpi veli-ke gubitke.”15 On je naglašavao da Direkcija Fabrike akustične sode u Lukavcu nije ništa poduzela u vezi sa gradnjom ove pruge do

15 Maks Landau je Zemaljskoj vladi detalj-no objasnio u pet tačaka šta je sve Fabrika sode uradila do februara 1897. godine, a šta je treba-lo da uradi Vlada i lokalna uprava u Gračanici:Pruga uskog kolosijeka u dužini od 5 km je predviđena za transport krečnjaka iz kameno-loma otvorenog u blizini Gračanice za potre-be Prve fabrike amonijak sode u Lukavcu. Za tu svrhu urađen je glavni projekt i još detaljni projekti za pojedine dionice na koje bi trebalo postaviti željezne šine teške 13.75 kg, širine 760 mm. Pripremljena je ugradnja signalizacije pre-ma standardima koji su uvedeni za bosansko-hercegovačke državne željeznice.Vođenje poslova oko pripreme terena i sređiva-nje imovinskih poslova za potrebe gradnje pru-ge u ovoj regiji, nadležni organi Zemaljske vla-de dodijelili su organima lokalne uprave. Bilo je dosta poslova u vezi sa rješavanjem imovinskih odnosa jer je trebalo dosta kuća srušiti i obešte-titi njihove vlasnike. U tu svrhu trebalo je pri-premiti proračun troškova.Za izgradnju ove pruge trebalo je eksproprira-ti zemljište kako za trasu tako i za određenu ši-rinu prostora oko pruge. Predviđeno je bilo da osnovica za nadoknadu bude ona koju je odre-dila Zemaljska vlada 20. juna 1886. godine kao naknadu za eksproprisano zemljište.Utvrđene su sve dužnosti svih učesnika u ovom poslu. Sve je lijepo sročeno u ovjerenom završ-nom dokumentu s ciljem da državni budžet po-mogne gradnju i da nadzire njen rad nakon za-vršetka. pruge.Zemaljska vlada zadržava odobrenje da poslovi otpočnu, iako je zbog toga Fabrika imala veli-ke štete.Zemaljska vlada je naložila Direkciji vojne po-šte i telegrafa da besplatno postavi duž pruge te-legrafske stupove za uvođenje telegrafske linije.Gradnja pruge je planirana do aprila 1887. godi-ne. Nakon planiranog roka i žalbi, BH željezniceće pisati žalbu u Beč, Zajedničkom ministarstvu financija–Odjeljenju za poslove Bosne i Herce-govine.

koje joj je bilo izuzetno stalo bez konsulta-cije sa Zemaljskom vladom u Sarajevu. Isto tako, Fabrika nije ništa uradila bez njenog odobrenja. Sad se direkcija pita zbog čega Vlada oklijeva sa dodjelom odobrenja za početak radova.

Zemaljska vlada odgovara Zajednič-kom ministarstvu financija zbog čega su poslovi zastali

Iako su svi poslovi u vezi sa projektira-njem trase uskotračne pruge i nabavkom opreme za gradnju bili završeni (urađena je projektna dokumentacija koju je provjeri-la od Vlade imenovana komisija, nabavlje-ni pragovi za postavljanje šina, obezbijeđe-ni stupovi za postavljanje telegrafskih žica), izgradnja pruge nije otpočela do juna 1897. godine, jer Kotarski ured u Gračanici nije završio sve poslove u vezi sa eksproprijaci-jom zemljišta na kojem je trebalo da se po-lože pragovi za tračnice uskotračne pruge, te da ostane određen slobodni prostor od pruge do najbližih kuća, kako iskre iz loko-motive ne bi izazivale požar.

Appel je naglasio da je na veliko zado-voljstvo Gračanlija prihvaćena, uz saglasnost Kotarskog ureda u Gračanici, druga varijan-ta izgradnje željezničke pruge prema kojoj su tračnice trebale biti polože od stanice Gra-čanica do pijace (trga) Majdan u Gračanici. Ova druga varijanta, koja je podrazumijevala da tračnice prolaze kroz samu Gračanicu, je iziskivala rješavanje zapetljanih imovinskih sporova jer je trebalo srušiti brojne kuće, šta-le, radnje, eksproprisati avlije, vrtove i obra-diva zemljišta.16 Nadoknada za eksproprisanu imovinu se isplaćivala prema Odluci Zemalj-ske vlade iz 1886. godine.17

O ovome je, na upit Zajedničkog mini-starstva financija u Beč, 19. maja 1897. go-dine, pisao predsjednik Zemaljske vlade Jo-

16 Kao nap. 317 Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Her-cegovinu, 1887.; Odluka Zemaljske vlade o na-doknadi za eksproprisanu imovinu utvrđena je 1886. godine i nije se mijenjala.



han fon Appel. U dopisu Ministarstvu, fon Appel navodi da Fabrika kaustične sode u Lukavcu požuruje Zemaljsku vladu da dầ odobrenje za početak gradnje ali, iako je bio završen i od Kotarske uprave Grača-nica prihvaćen, zemljišni elaborat, još uvi-jek su bili neriješeni neki imovinski sporo-vi sa vlasnicima kuća i avlija.18 Fon Appel je u navedenom dopisu detaljno obrazlo-žio koje su sve varijante gradnje bile u pro-računima i koliki je konačni proračun za gradnju pruge.19 Dalje je objasnio kako je Kotarski ured u Gračanici planirao da ek-spropriše ukupno 2.382 m² po cijeni od 3039 Fl i 80 fl.20 Za zemljište površine od jedan dunum21 isplaćivana je naknada od 31 Fl i 70 fl bez obzira na bonitet i lokalitet, te da li je u pitanju voćnjak ili njiva. Naro-

18 ABH, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercego-vinu (ZV) br. 3198/IV/1897, u predmetu ZMF/BH br. 3643/189719 Prema priloženom tehničkom izvještaju nalazim da Zajedničko ministarstvo cijeni da je predloženi projekt ostvariv sa 57 000 Fl, alterna-tiva II, što znači da bi pruga stigla do trga u Gra-čanici (...) iKonstrukcija objekta je u drvetu kojeg ima do-voljno u blizini i ljudi ga već pripremaju (...)20 Zemaljska vlada (državni erar) i bosansko-hercegovačke željeznice su obezbijedili trasu za gradnju pruge, dok su lokalne vlasti trebale pri-premiti zemljište. U tu svrhu je Kotarski ured porušio 10 objekata sa ukupno 127 m² pripre-mljenog prostora uz nadoknadu od 260 Fl, a 12 porušenih objekata sa ukupno 269 m² obezbije-đenog prostora još nije obeštećeno. Za obeštećenje 85 srušenih objekata sa površinom od 2614 m², Kotarski ured u Gračanici nije još utvrdio cjenov-nik. Proračun koji je prihvaćen od 3136 Fl i 80 fl je nedovoljan (...) Prema priloženom izvještaju Okružne oblasti Donja Tuzla od 3. marta tekuće godine, broj 3963/97 vidi se zaključak tamošnjeg ureda da je odobren proračun za nadoknade vla-snicima eksproprisanog zemljišta (njive, vrtovi, dvorišta), šuma i kuća.21 U periodu austrougarske uprave dunum je bio uobičajena mjera za površinu. Ovaj termin se zadržao i do danas, a odnosi se na površinu od 1000 m²

čito je bila slaba (sramotna) nadoknada za voćke. Za svako stablo je isplaćivano po 1 Fl bez obzira na vrstu voćke i starost stabla. Prema izvještaju Kotarskog ureda u Grača-nici, kako je fon Appel pisao, u ovom izvje-štaju, 3.208 m² nije bilo sporno, ali je bio skoro nerješiv problem u vezi sa ekspropri-jacijom kuće na katastarskoj parceli 550/1 u vlasništvu Atifa Purića.22

Appel je dalje naveo kako je direkcija Vojne pošte i telegrafa već dobila odobre-nje za postavljanje telegrafskih stupova duž trase za uskotračnu prugu, te da je tražila odobrenje za instaliranje uređaja za povezi-vanje grada Gračanice sa centralom u Ali-pašinom Polju.23

Svoj izvještaj Zajedničkom ministar-stvu u Beču fon Appel je završio konsta-tacijom kako Zemaljska vlada može dati odobrenje za početak izgradnje željeznič-ke pruge ako lokalna uprava završi sve po-trebne poslove sa vlasnicima eksproprisa-nog zemljišta i kuća i naročito kad se završi spor sa vlasnikom parcele k.č. 550/1.

Sve sporove sa vlasnicima ekspropri-sane imovine lokalna uprava Gračanice je uspješno završila do kraja juna 1897. godi-ne, pa je izgradnja pruge počela u augustu i završena do kraja godine, a 1. januara 1898. puštena u promet.

Elaborat za osnivanje željezničkog preduzeća Stanica Gračanica–Gračanica grad

Nakon što su sve priprema obavljene, u drugoj polovini 1897. godine pristupilo se izgradnji uskotračne pruge od kamenolo-ma u Pašalićima kraj Gračanice do stanice sa produžetkom do pijace (trga) Majdan u Gračanici te produžetak koji je Gračanicu povezivao sa prugom Simin Han-Karano-

22 Pruga je trebalo da prođe kroz kuću i dvorište, pa mu je, osim nadoknade od 60 Fl, trebalo obez-bijediti i ogovarajući prostor (plac) za novu kuću .23 Proračun je bio 7400 Fl , Nacrtne skice su bile završene



vac-Doboj i preko nje sa ostalim dijelovi-ma zemlje. Sad, kad je pruga bila završena trebalo je organizirati njeno poslovanje pa je već 14. decembra ispred Zemaljske vla-de u Sarajevu, civilni adlatus Hugo Kučera podnio Zajedničkom ministarstvu finan-cija–Odjeljenju za Bosnu i Hercegovinu u Beču–Elaborat o organiziranju rada pre-duzeća za održavanje željeznice Gračanica stanica–Gračanica grad.24

Elaborat o organiziranju rada preduze-ća je sadržavao osam tačaka:

◆ Osnivanje preduzeća, ◆ Računski dio (proračun prihoda i

rashoda), ◆ Način poslovanja, ◆ Neophodno osoblje, ◆ Red vožnje, ◆ Tarife za naplatu: a) za osobe, b) pre-

voz prtljaga u gepeku; prevoz životinja, c, ◆ Cjenovnik za razne kategorije putni-

ka i tereta, po klasama ◆ Načini prevoza pošte i paketa ◆ Način pisanja izvještaja o posl ovanju.25

◆ Prvog februara 1898. je pušten u pro-met i prvi poštanski vagon

24 ABH, ZMF/BH-13667/1897 25 Sjedište Željezničkog preduzeća je bilo na željezničkoj stanici koja je bila na sadaš-njem prostoru, preko puta današnje autobuske stanice.”Ćiro” kao simbol tog vremena i danas je smješten na tom istom mjestu kao spomen na stare dane.

Uskotračna željeznička pruga koja je po-vezala Gračanicu sa ostatkom zemlje pušte-na je u promet 1. 1. 1898. godine. Mjesec dana nakon puštanja u promet željezničkog saobraćaja, uspostavljen je i poštanski pro-met, prevoz pisama i paketa. O ovom zna-čajnom činu razaslan je, 6. marta 1898. go-dine, raspis koji su potpisali direktor k. und k. Vojne pošte i telegrafa i direktor Bosan-skohercegovačkih željeznica. Obavještenje o otvaranju poštanskog saobraćaja iz i u Gra-čanicu je upućen svim poštanskim uredima i Direkciji bosanskohercegovačkih željezni-ca u Sarajevo.26 U raspisu, koji sadrži četiri tačke, navodi se da je poštanski saobraćaj, prenos pisama i paketa iz Gračanice u svim pravcima zemlje, putem željeznice otpočeo 1. februara 1898. godine. Dalje se navodi da su Bosanskohercegovačke željeznice i k. und k. Vojna pošta i telegraf dogovorile saradnju. Za poštanske pošiljke adaptiran je zaseban poštanski vagon u kojem je uređen i prostor za poštanskog konduktera. Pošiljke će se ot-premati iz Gračanice svaki dan uz mjeseč-nu nadoknadu od 15 fl koju će Vojna pošta isplaćivati Bosanskohercegovačkim želje-znicama. Osim toga, k. und k. Vojna pošta će plaćati mjesečni paušal od 10 Fl Želje-zničkom preduzeću stanica Gračanica–grad Gračanica za čišćenje poštanskog vagona.

26 ABH, ZMF/BH-11566/1898


Ako gledamo na pojedine zbirke narodnih pjesama kako su kronološki izlazile iz štampe, onda je kod muslimana u Bosni i Hercegovini najstarija zbirka Koste Hör-manna (Sarajevo, 1888. i 1889.) Međutim, ima podataka da su i nešto prije bilježene pjesme, a neke od njih su kasnije objavljene štampom, naročito kako je poraslo intere-siranje za bosansku aljamiado književnost, nakon što je pruski konzul u Sarajevu, Dr. Otto Blau, objavio Bosnisch-turkische Spra-chdenkmäler1. U tom djelu nema nijedne narodne pjesme na “bosanskom” (srpsko-hrvatskom) jeziku, zapisane arapskim slo-vima, ali se takvih pjesama nalazilo, i još ih se uvijek usput nađe, u raznim rukopi-snim knjigama, pisanim ponajviše turskim jezikom, na praznim listovima na kraju rukopisa.

Tipičnih narodnih pjesama nema u Ćo-rović-Kemurinu djelu Serbo-kroatische Di-chtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert2, ali u pjesma-ma zastupljenih pjesnika ima stihova na-rodne pjesme. Mula Mustafa Bašeskija, sa-rajevski kroničar (umro 1803.), spjevao je na narodnu dvije pjesme, Ramo i Saliha i Zečkova pouka.3

1 “Abhandlungen für die Kunde des Morgen-landes”; F. A. Brockhaus Vol. 2, Leipzig 1868.2 “Zur Kunde der Balkanhalbinserl”, Sarajevo 1912.3 po hidžri (t.j. 1813).

Osman Asaf Sokolović iz Sarajeva na-šao je u jednom turskom rukopisnom zborniku iz Banje Luke narodnu pjesmu kojoj je dao naslov Jadi Alibegovice. Zbir-ka je iz godine 1248. po hidžri (t.j. između 31. 5. 1832. i 20. 5. 1833.), a Sokolović ju je objavio u kalendaru Narodna uzdanica za 1936. godinu. Kako je objavljena u publi-kaciji koja je danas dosta rijetka, preštam-pavamo je u cijelosti:

Umrla je Bezjada djevojka,plakala je Bejzadina majka.Tišila je Alibegovica:,,Muč, ne plači, Bejzadina majko,još ti nisi žalos(ti) vidilakô je ova Alibegovica.Rodi majka do devet sinovai sve devet majka odhranila,jednake (im) haljine krojila,jednake (su) konje kupovali,namakli su devet sokolovï,i sve devet majka (i)ženila,uzela im devet sestrinica.Ferman dođe cara čestitoga,bujruldija careva vezira,da mi idu vojsku vojevat(i).4

I sve devet majka opremila.Zeman dojde da mi dvori dojdu,ali eto ti devet vrani’ konji,naopako sedlam osedlani.Uskoro će se navršiti stotinu godina

4 U zagradama su riječi ili slova kojih nema u rukopisu ili su nečitki.

prvi folklorisTi muslimani u bosni(OBjAvljENO u čASOPISu NArODNO StvArAlAŠtvO – fOlKlOr, OrgAN SAvEZA uDružENjA fOlKlOrIStA jugOSlAvIjE, BEOgrAD 1964., 802 – 806)

Alija Nametak

PREšTAMPANO


prvi folkloristi muslimani u Bosni

kako je Salih Husejinović, zvani Muve-kit, bosanski historik, astronom i službe-nik Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu (1825. Čajniče – 1888. Sarajevo) objavio pet narodnih pjesama u prvom bosanskom časopisu, “Bosanskom vjestniku” (I god., 1866, u brojevima 20–24) pod zajedničkim naslovom Narodne pjesne bosanskijeh mu-slimana, označene rednim brojevima I–V.

O Muvekitovu radu i njegovu nasto-janju oko izdavanja muslimanskih narod-nih pjesama još za vrijeme turske uprave u Bosni i Hercegovini i o namjeri štampa-nja srpsko-bosanskog kalendara napisa-li su Osman Sokolović i Muhamed Had-žijahić radnju Prvi pokušaji štampanja radova bosanskih muslimana u sarajev-skom “Bibliotekarstvu”5. Radnja u “Biblio-tekarstvu” posve ćena je u cijelosti životu i radu Muvekitovu, dok je u separatnom oti-sku dodano i pet narodnih pjesama objav-ljenih u “Bosanskom vjestniku”.

Interesantna je i jedna bilješka, objav-ljena u “Sarajevskom cvjetniku”6, koja u

5 Godina IX, broj 4, str. 20–31, Sarajevo 1963.6 Godina III, broj 38 od 20. XI 1871, po sta-rom kalendaru.

izvodima glasi: “U sva stara vremena, kao što nam istorija kazuje, bio je običaj vojnike pjesnama uzbuđivati. I danas imaju u našoj državi živeći narodi: Arapi, Arnauti, Boš-njaci i Grci pjesne, koje su sastavljene naro-čito radi vojničke kao i za druge neke cjeli (= ci ljeve), u kojima se kazuju događaji iz prošlosti od stotina godina...” (Dalje govo-ri da Osmanlije nemaju takvih pjesama, ali da Arnauti imaju pjesmu u kojoj su ukratko opisani svi ratni događaji od g. 1862., “koje je godine poznato crnogorsko pitanje rje-šavano.”) “Isto tako imaju Bošnjaci o osvo-jenju Bosne i Krićani o osvojenju Krita rat-ne pjesne, koje svakad i osobito u vrijeme pokreta pjevaju i vojnicima daju volju.” Da-lje se pisac pita, čemu pjevati ljubavne pje-sme a ne opjevati važne događaje iz proš-losti “kao na pr. bitke varnenska, kosovska, nikopoljska, muhačka, opsada Beča, osva-janje Carigrada, Biograda, Krita, Egrikale i druge sretne događaje, a bitke Akćerman-ska, Ozijska, Benderska, Ibrailska, Morij-ska, ovi se kao nesretni radi primjera i pou-čenja mogu navesti u pjesnama.”7

7 Ovaj dio članka je pod naslovom Vojnič-ke oskudice objavljen na turskom jeziku u cari-

Folklorna sekcija Kulturo-umjetničkog društva “Lukavica”, u Lukavici 2008. godine



Iza opširna uvoda slijedi interesantna“PrimedbaOvom prilikom imamo bosanskom ži-

teljstvu progovoriti i pokazati mu, kako se kod razumnijeh patriota uvažavaju i kao izraz oduševljenja za cara i narod smatra-ju narodne pjesme, koje se kod nas uz gusle na svakon sastanku i sijelu pjevaju, premda to uglađeni begovi i efendije ne samo pre-ziru, nego se i stide svojim maternjim je-zikom govoriti … našijeh predaka najveća je radost bila slušati pjesne o ratnim doga-đajima, a sadašnji naraštaj to sve prezire i preko cijele godine provodi prazno vrijeme u mehanama, pa ne samo da se ovoga ne stidi, nego jošt hoće da dokaže da ovo ci-vilizacija zaht(i)jeva. Mi, kao što smo sva-kad narod opominjali, tako ga i sad opo-minjemo da mladež od škodljivijeh zabava (čuva) i da se za pristojna društva postara-ju, a želimo i od svoje strane narodu dati pohvalne zabave i to u narodnijem pjesna-ma koje govore o nekijem događajima tiču-ćim se Bosne i Hercegovine, i koje odavno želimo izdati u jednoj zbirci i štampati na bošnjačkom jeziku turskim slovima.”

Sasvim je sigurno da su se u Bosni pro-davale i čitale Vukove Srpske narodne pje-sme, u kojima po pravilu, pobjeđuju Srbi, a ginu Turci. U popisu predbrojnika Srpskih narodnih pjesama iz Bosne (ženskih) koje je zabilježio i objavio u posebnoj zbirci jero-monah Bogoljub Petranović8 ima i musli-mana. Prirodno je da se porodila želja kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana da se objave narodne pjesme i muslimana, u kojima muslimanski junaci odnose mej-dan. Gornja bilješka navodi na misao, da je netko već radio na tom polju, ali se podu-hvat razbio, vrlo vjerojatno, na pismu ko-jim je trebalo štampati zbirku. Muvekitovih pet narodnih pjesama štampano je ćirili-

gradskom listu ,,Hakaik-ul-vekai”, odakle ga je “Sara jevski cvjetnik” prenio u izvodima, u tur-skom dijelu, i preveo.8 Sarajevo, 1866.

com, kojim pismom je u cijelosti štampan “Bosanski vjetnik”, a pet godina kasnije se radilo o štampanju zbirke narodnih pjesa-ma bosansko-herce govačkih muslimana, ali arapskim pismom. Pretpostavljam da je ta neizdana zbirka također Muvekitovo djelo, a zašto nije i štampana, danas mo-žemo tek nagađati. Činjenica je da je ona postojala.

O postojanju zbirkâ narodnih pjesa-ma bosansko-hercegovačkih muslima-na piše Luka Marjanović u predgovo-ru III knjige Hrvatskih narodnih pjesama (Muhamedovskih)9 po kazivanju pjevača od kojih je pjesme bilježio:

Spomenuti Jusić dolazio je i na Zavalje majorima (kordunskim zapovjednicima) pjevati, kad bi imali gostî Turaka iz susjed-stva. Znao je Bećir Jusić oko 300 pjesama, koje da je naučio od nekog Osmića Bišća-nina, a ovaj da je imao nekakvu knjigu od pjesama.10

Pišući o Aliji Prošiću-Babiću, Marjano-vić na istom mjestu veli: “Još je zabilježio Pe-tar Starčević po Alijinu kazivanju ovo. Stric Osmana Šabića, po imenu Dželil, bio je na-daleko na glasu pjevač, ali dost (prijatelj) Dželilov Ćerim Čaić bio je pjevač kakva nije bilo i nema više. On je znao 365 pjesama, za svaki dan u godini po jednu. I Alija reče, da je bila u Lici nekakva “blidolika” Ajka, koja je sve kavge, ratove i četovanja popisivala, k njoj je morao svak doći i istinu reći, te tako su te pjesme u Bosnu prešle.”11

Bećir Islamović veli da su svi spomenu-ti pjevači primali pjesme od Ćerima Čai-ća, ovaj iz knjige Murat-kapetana Bešire-vića, a ovaj je tu knjigu dobio–kako ljudi pripovijedaju–od nekakve Turkinje djevoj-ke iz Like.12

9 Dr Luka Marjanović, Hrvatske narodne pje-sme. Junačke pjesme (muhamedovske). Knjiga treća, Zagreb 1898.10 ibid., str. XIV.11 ibid., str. XXVII.12 ibid., str. XXX.



Stoga se može razumjeti pripovijedanje četvorice pjevača, da je začetnica ovih pje-sama Turkinja djevojka s Udbine, “Ajka bli-dolika”. Jedni kažu da je knjigu pjesama ne-komu dala, drugi kažu da su pjevači k njoj dolazili i od nje pjesme primali. Mi smo i takvoj knjizi pjesmarici u trag ulazili. Do sada bez uspjeha, ali je svakako vrijedno bilo ovo spomenuti.13

Nakon ovoga slijedi bilješka u fusnoti: “Na moj upit o tome odgovorio mi je g. An-tun Hangi, učitelj na trgovačkoj školi u Bi-šću, mjeseca siječnja 1899. ovo: Da je tako-vu knjigu imao doista Muradbeg Beširević, kapetan Ostrožački, ali da ju je odnio nje-gov momak (kavaz) Ćerim Čajić iz Peći. To da mu je kazao mladi Edhembeg Beširević, unuk spomenutog kapetana, koji je tu knji-gu još u svoga oca vidio … Još mi je i to g. H. priopćio, da je čuo, da ima negdje u Bi-šću stara knjiga pjesama pisana turskim pi-smom (jazijom, a to bi mogla biti ona spri-jeda spomenuta Osmića.)”

Ovi su podaci dosta zamagljeni, jer spomenutu knjigu “blidolike Ajke” nije nitko od Marjanovićevih kazivača direk-

13 ibid., str. XXXVI.

tno vidio, ali nije nevjerovatno da je nešto postojalo. Lako je moguće da je postojala neka zbirka, makar i mala opsegom, a da je tako, dokaz su i slučajno zabilježene narod-ne pjesme koje su u novije vrijeme otkrive-ne i koje se još uvijek otkrivaju.

Prije više od trideset godina kazivala mi je Halima-hanuma Denišlić u Sarajevu, da je kao djevojka bilježila narodne pjesme u posebnu zbirku. Ona je bila iz begovske po-rodice Sijerčića iz Goražda, gdje su se svi članovi porodice, i ženski i muški, služili bosančicom, pa je ona tim pismom pobi-lježila dosta pjesama koje su se onda pje-vale ili kazivale. Ona je djevovala krajem XIX stoljeća, a kad je isprošena za Hašim-agu Denišlića u Sarajevo (1899.), bacila je zbirku na kućni tavan! (Umrla je u Sara jevu 1952.).

Prije 5 godina Orijentalni institut u Sarajevu otkupio je jedan t.zv. “đončić” iz ostavštine bibliofila dr. Stanka Sijelskog iz Tuzle, u kojemu je polovicom prošloga stoljeća zabilježeno, također arapskim pi-smom, 8 narodnih lirskih pjesama. Ruko-pis je nastao u Gradačcu, a pisao ga je neki Ibrahim, kojemu ne znamo prezimena (Ovu zbirku sam posebno obradio)

Folklorna sekcija Kulturo-umjetničkog društva “Lukavica”, u Lukavici 2008. godine

70 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • zAvIČAj

Osnivanje gimnazije u Gračanici, bez sum-nje predstavlja prekretnicu u razvoju škol-stva i uopće društvenih djelatnosti na ovom prostoru. U simboličnom značenju to je bio veliki kulturni i civilizacijski isko-rak i, za lokalne prilike, kamen međaš koji razdvaja dva vremenska perioda: stagnaci-je i napretka.

Radi podsjećanja – Gračanicom se te 1958. godine “izvijala prašina”, betonski tro-toari bili su samo u centralnoj ulici, o grad-skom vodovodu se tek počelo govoriti, ka-nalizacija je tekla mahalskim sokacima, “ćiro” je bio glavna prevozna atrakcija i veza sa svijetom, još dugo će se u ovaj grad do-laziti makadamom. Iako su se vlasti trudi-le da, u tadašnjem maniru, posiju neki opti-mizam, Gračanica je neprimjetno zaostajala na svim poljima. U svom socijalističkom ro-mantizmu nije ni primjećivala grubu real-nost – zaostalost, neimaštinu i sirotinju.1

1 Omer Hamzić, Od korparije do štampari-je, Gračanički glasnik br. 19.,Gračanica 2005., 49 – 53; Omer Hamzić, Kratak pregled razvoja gračaničke štamparije, Gračanički glasnik br. 7, Gračanica 1999., 27–36

Neka prekretnica “ka boljitku” ipak će se dogoditi 1958. i 1959. godine. Što se tiče privrede, evidentno je bilo nastojanje da se tadašnje zanatske radionice iz centra gra-da “presele” na sadašnju lokaciju industrij-ske zone, a kao znak preokreta, u simbolič-nom značenju, moglo bi se uzeti formiranje štamparije u Gračanici, 1958. godine, kao potpuno nove grane, koja je za tadašnju Gračanicu bila otprilike ono što bi za sa-dašnju bila neka fabrika čipova ili kom-pjutera. Time je označen kraj dotadašnjeg zanatsko-esnafskog i početak modernog načina privređivanja u Gračanici.2

U pogledu razvoja društvenih djelat-nosti, posebno prosvjete i kulture, kao što je rečeno, prekretnica je osnivanje i poče-tak rada gimnazije u Gračanici i osnivanje i početak rada Narodnog univerziteta, kao ustanove za obrazovanje odraslih i kulturu, 1959. godine.

2 Vidi opširnije u: Omer Hamzić, Od korpari-je do štamparije, Gračanički glasnik br. 19.,Gra-čanica 2005., 49 – 53; Omer Hamzić, Kratak pregled razvoja gračaničke štamparije, Grača-nički glasnik br. 7, Gračanica 1999., 27–36

počeci i razvoj gimnazije u gračanici (SA POSEBNIM OSvrtOM NA DruŠtvENO-EKONOMSKE PrIlIKE u vrIjEME NjENOg OSNIvANjA 1959. – 1960. gODINE)

Dr. sc. Omer Hamzić4 z

av

iča

j

zAvIČAj • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 71

počeci i razvoj gimnazije u Gračanici

U prvi razred gimnazije upisana su dva odjeljenja. Istovremeno, otvoren je i drugi razred u koji su upisani đaci, koji su pret-hodne školske godine prvi razred gimna-zije završili u Doboju ili Tuzli. Zbog te či-njenice, ostala je dilema, koja je od te dvije generacije, zapravo, prva generacija grača-ničke gimnazije.

U ovom prilogu pokušali smo početke gračaničke gimnazije, “smjestiti” u jedan širi društveno-historijski kontekst u kojem se nalazila tadašnja Gračanica, kako bismo što jače istakli opći društveni i civilizacij-ski značaj njenog osnivanja, prije punih 50 godina. U prvom dijelu utvrdili smo teri-torijalni okvir tadašnje opštine, demograf-sku i ekonomsku osnovu za razvoj školstva, te opće prilike u oblasti prosvjete. U dru-gom dijelu opširnije se govori o osnivanju gimnazije i prvoj generaciji učenika i na-stavnika te škole, a u završnom dijelu skre-će pažnja na tri faze njenog razvoja i dje-lovanja: od osnivanja do reformi 1972/73., zatim period reformi i usmjerenog obrazo-vanja, te ratni i poratni period.

Prvi dio

teritorijalni obuhvat i stanje privrede na opštini u vrijeme formiranja gimnazije

Donošenjem Zakona o narodnim odborima opštine i Opšteg zakona o uređenju opština i srezova, 1955. godine, uvodi se takozvani novi komunalni sistem. Uspostavljene su opštine kao osnovne političko-teritorijalne organizacije “samoupravljanja radnog na-roda”, neki srezovi su ukinuti, među kojima i gračanički, dok su drugi teritorijalno pro-širivani, između ostalih tuzlanski i doboj-ski. Teritorija dotadašnjeg gračaničkog sreza podijeljena je između srezova Tuzla i Doboj. Tuzlanskom srezu pripala su područja dota-dašnjih opštinskih narodnih odbora (opšti-na) Gračanica, Karanovac i jednim dijelom Doborovci, koja su prethodno objedinjena u novu opštinu Gračanica kao i područja do-tadašnjih opštinskih narodnih odbora Bo-

sansko Petrovo Selo i Orahovica, koja su u prethodnom postupku objedinjena u novu opštinu Bosansko Petrovo Selo. Područja opštinskih narodnih odbora Brijesnica i sva sela s područja Opštinskog odbora Lukavi-ce (osim Malešića i Babića) pripojena su do-bojskom srezu.

Nakon manjih korekcija, Zakonom o područjima srezova i opština u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini (sl. list NR BiH br.23/58),, teritoriji opštine Gračani-ca pripala su 22 naseljena mjesta: Paležni-ca Gornja (koja će se nešto kasnije izdvo-jiti i priključiti opštini Doboj), Skipovac Donji, Skipovac Gornji, Babići, Škahovica, Soko, Prijeko Brdo, Džakule, Doborovci, Vranovići, Piskavica, Lohinja Donja, Lohi-nja Gornja, Gračanica, Lendići, Karanovac, Sočkovac, Konopljišta, Boljanić, Stjepan Polje, Malešići i Lukavica. Odlukom o utvr-đivanju granica naseljenih mjesta na po-dručju opštine Gračanica, koja je usvojena na zajedničkoj sjednici Opštinskog vijeća i Vijeća proizvođača 26. 10. 1959. godine, uspostavljene su granice seoskih atara na tom prostoru.3

U postupku ukidanja sreza Tuzla, 1962. godine, ukinuta je i opština Bosansko Pe-trovo Selo. U tom postupku općini Grača-nica priključena su sljedeća sela: Bosansko Petrovo Selo, Porječina, Kakmuž, Donja i Gornja Orahovica, Miričina i Rašljeva. Time je zaokružen teritorijalni ustroj op-štine Gračanica koji se zadržao sve do po-četka rata 1992. godine.

Prema podacima iz 1959. godine, op-ština Gračanica, kao političko-teritorijal-na jedinica sreza Tuzla zahvatala je povr-šinu od 28.279 hektara ili 6,2% površine sreza. To je bilo pretežno poljoprivredno

3 Arhiv TK, Fond Općine Gračanica, nesređe-na građa, Odluka Narodnog odbora opštine Gra-čanica br. 01-133/1 od 6. 2. 1960., (interesantno je da u Statutu opštine od 24. 8. 1955., niti u nje-govim dopunama iz jula 1956. nema naselja Bo-ljanića, Konopljišta, D. I G. Skipovca, Paležnice i Lukavice)



područje sa oko 56,5% poljoprivrednog ili (računajući sa šumskim površinama) 98% produktivnog zemljišta. Na tom prostoru živjelo je 29.178 stanovnika, u 5.787 doma-ćinstava. Kategoriji poljoprivrednog pripa-dalo je 18.856 ili 64,8% stanovništva. Gu-stina naseljenosti bila je 104 stanovnika na jedan kvadratni kilometar, pa je po tome Opština Gračanica bila među najnaseljeni-jim područjima sreza (prosjek sreza Tuzla bio je 91 stanovnik). U ukupnoj populaci-ji, po toj statistici, vodilo se 13.988 muških ili 48% i 15.190 ženskih ili 52%. Po nacio-nalnosti–Srba 9.045 ili 31%, Hrvata 191 ili 1% i Jugoslovena i neopredijeljenih 19.551 ili 61% (što su uglavnom bili Muslimani) i 291 ili 1% ostalih.4

S obzirom na nedostatak proizvodnih mineralnih sirovina i energetskih izvora, opština Gračanica ostat će još dugo tako-zvano pasivno područje, “za čije rješava-nje”, kako je pisalo u službenim programi-ma lokalne vlasti, “treba tražiti druge izlaze i druge načine privrednog razvoja”. Nije, dakle, bilo nikakvih mineralnih sirovina, niti su u tom pravcu vršena neka istraživa-nja na terenu. Jedino su postojale neispita-ne količine kamena krečnjaka za industrij-sku upotrebu (soda Lukavac).

Prema tadašnjim zvaničnim pokaza-teljima, poljoprivreda je, sa 42% učešća, u nacionalnom dohotku bila glavna pri-vredna grana na području opštine.5 Uče-

4 Arhiv TK, Fond Sreski narodni odbor Gra-čanica I d 24 (1-19), Stanje i problemi razvoja poljoprivrede na području opštine Gračanica, Privredni pregled opštine Gračanica (razmatra-no na sjednici Opštinskog odbora opštine Gra-čanica, 10. 11. 1959.5 Od ukupno 28.279 hektara površine sreza, na oranice i bašte otpadalo je 12.990 hektara, na voćnjake 1.9 hektara, vinograde 12 hektara i li-vade i pašnjake 210 hektara. Od ukupne oranične površine na sjetvenu površinu otpadalo je 9.869 hektara ili 75,9%.. Struktura sjetvenih površina bila je sljedeća: od ukupno 9.869 hektara sjetvene površine, žitarice su zasijavane na 8.459 hektara

šće ostalih grana bilo je sljedeće: industrija 17%, šumarstvo 1,6%, saobraćaj 6,5%, trgo-vina 17,7%, ugostiteljstvo 1,1%, zanatstvo 1,9% i druge djelatnosti 0,2%). 6

ili 85,7%, industrijsko bilje 132 ili 1,3%, povrće 781 hektar ili 7,9% i krmno bilje 497 hektara ili 5,1%. Primitivna struktura sjetve, slaba agroteh-nika, jednostrano korištenje oranica nije omogu-ćavalo dobre prinose u poljoprivredi.6 U drugoj polovini 1958. godine, privrednu strukturu općine, pored poljoprivrede i poljo-privrednih zadruga i 132 zanatske radnje, od kojih je 86 bilo u samoj Gračanici, činilo je 12 preduzeća, većinom trgovinsko-zanatskog tipa, sa ograničenim brojem radnika. Na tom spisku nalazila su se sljedeća preduzeća: “Metalac” (bu-dući “Partizan” i “Fering”, direktor Ferid Osma-nbegović), “Ozren” (građevinsko preduzeće, koje će se ugasiti, direktor Hasan Kabil), “Gra-čanica” (mješovito zanatsko-trgovačko predu-zeće, koje će u raznim integracionim procesima nestati, direktor Ljubo Anđelić), “Partizan” (za-natsko građevinsko preduzeće, sa stolarskim ra-dionicama, koje će se integrisati sa “Metalcem” i nastaviti poslovati pod firmom “Partizan” i “Fe-ring”, direktor Asim Osmanbegović), Ciglana “Grabovac” (otvorena za vrijeme Austrougar-ske, nakon integracije sa ciglanom “Sočkovac”, bit će ugašena, na lokaciji s koje je eksploatisa-la glinu, sada se nalazi gradska deponija smeća, direktor Stojan Janković), Ciglana “Sočkovac” u Sočkovcu (radila sve do posljednjeg rata, sada se nalazi pred gašenjem, direktor Ratko Kneže-vić), “Napredak” (mješovito zanatsko sa neko-liko obućarskih i krojačkih radnji, iz kojih će se kasnije razviti pogoni “Fortune” i “Olimpa”, direktor Mustafa Ustavdić), Obućarska radnja “Ukus” (direktor Huso Džinić, kasnije će se pri-pojiti privrednim subjektima iz kojih će nastati “Fortuna”), “Bosna” (mješovito trgovačko pre-duzeće, koje je preživjelo sve do danas, direktor Sejdo Šabić), “Ozrenka” (trgovačko preduzeće za promet drvetom lišćara, iz kojeg će se razviti moćna trgovačka firma, koja je pod tim imenom preživjela sve do danas, direktor Salih Mulahu-sejnović), “Etivaža” (pogon za sušenje i preradu voća, kasnije dospio u sastav Zemljoradničke zadruge “Gračanka”, koja će ga definitivno – u procesima privatizacije–likvidirati u godinama nakon posljednjeg rata, na njenom mjestu danas se nalaze pogoni “Variplasta”, direktor Ibrahim



U takvoj strukturi privrede nije se mo-gla ni očekivati veća stopa zapošljavanja. Prema pokazateljima iz druge polovine 1959. godine, u oblasti privrede, bilo je za-posleno ukupno 1.525 radnika, od čega u industriji 466, poljoprivredi 48, šumarstvu 105, saobraćaju 126, trgovini 264, ugosti-teljstvu 26, zanatstvu 452 i u ostalim gra-nama 8. U vanprivrednim oblastima bilo je 325 zaposlenih lica, što je sa brojem zapo-slenih u privredi činilo 1850 zaposlenih lica sa područja opštine. To znači da je tek svaki 16. stanovnik na ovoj opštini u to vrijeme bio zaposlen.

Širbegović) i “Jedinstvo” (mješovito trgovačko preduzeće, koje će se 1963. godine integrisati sa Trgovačkim preduzećem “Bosna”, direktor Mito Nedić). (Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, ne-sređena građa, Zapisnik sa sjednice Vijeća pro-izvođača Narodnog odbora opštine Gračanica, od 8. 9. 1958. godine)

Upoređujući privrednu razvijenost op-štine po veličini nacionalnog dohotka sa drugim opštinama na srezu Tuzla, može se zaključiti da je opština Gračanica, u perio-du od 1955. do 1960. godine, spadala među najzaostalije i najnerazvijenije opštine Sre-za Tuzla. Imala je nacionalni dohodak po stanovniku 1,5 puta manji u odnosu na prosjek sreza Tuzla7 i po tome bila čak na 14. mjestu, samo ispred opština Šekovići i Kalesija, koje su imale samo nešto malo niži nacionalni dohodak po glavi stanovni-ka u odnosu na opštinu Gračanica.

Obrazovne prilike prije osnivanja gimnazije

Bez obzira na realnu ekonomsku snagu i relativno skromne potencijale s kojom je

7 Nacionalni dohodak po glavi stanovnika na opštini bio je oko 22.000, dok je prosjek sreza prelazio 73.000 dinara.

drugi razred, 1959/60; slijeva nadesno, prvi red u krupnom planu: Safet šabić, muharem zildžić, Hidajeta (Hitka) Rešidbegović; drugi red: miloš dragičević, s pogledom u knjigu, Rizah (Rizo) delić, u sredini, Behija Kamarić; treći red: Taib škiljić, Rešad mulabećirović, mirko popović (sasvim pozadi, stoji), Spasoje Žuža i Hilmija šabić (sasvim desno) (Iz foto albuma gđe Hidajete Rešidbegović)



opština Gračanica raspolagala, za razli-ku od prethodnog razdoblja, u periodu 1958. – 1959. godina, stekli su se objektiv-ni i opravdani razlozi, ali i politički uslovi za brži razvitak pojedinih društvenih dje-latnosti, kao što je obrazovanje, zdravstvo, kultura itd. U opštinskom budžetu najviše sredstava izdvajalo se upravo za prosvjetu i kulturu. Tako je na primjer u 1956. godini za prosvjetu i kulturu izdvajano 41,4%, za zdravstvo 14,5, a za državnu upravu 27,5%; u 1958. godini za prosvjetu i kulturu izdvo-jeno je 40%, za zdravstvo 7,6%, za državnu upravu 28% itd.8

Umjesto četiri, koliko ih je bilo poslije rata, u školskoj 1958/59. godini na opšti-ni su radile 22 škole: 16 osnovnih (četve-rorazrednih), 2 šestorazredne, 2 osmogo-dišnje, 1 škola učenika u privredi i jedna škola za dopunsko obrazovanje. U te škole bilo je upisano ukupno 4.124, a, naredne, 1959/60. godine 4.447 učenika.

Neposredno poslije oslobođenja otvo-

8 Arhiv TK, Fond Sreski narodni odbor Gra-čanica I d 24 (1-19), Stanje i problemi razvoja poljoprivrede na području opštine Gračanica, Privredni pregled opštine Gračanica (razmatrano na sjednici Opštinskog odbora opštine Gračanica, 10. 11. 1959.)

rena je Škola učenika u privredi, 1948. go-dine, niža gimnazija, a nešto kasnije i Niža stručna domaćička škola. Ni jedna od tih škola nije bila obavezna za učenike koji su završavali četvororazredne osnovne škole, pa je najviše djece ostajalo sa četiri razreda osnovne škole, odnosno na tom najnižem stupnju obrazovanja.

Od školske 1948/49., kada je otvore-na, Niža realna gimnazija, pa do školske 1956/57., kada je niža “realka” prerasla u osmogodišnju školu, od 1.230 svršenih učenika osnovne, četvororazredne škole u Gračanici, u ovu školu upisalo se svega oko 620 ili jedna polovina. Njih 330 sa sela nije nastavilo školovanje.

Provođenje zakonskih propisa o obave-znom osmogodišnjem školovanju nije bilo moguće bez obezbjeđenja odgovarajućih prostornih, kadrovskih, pa i administrativ-no-pravnih pretpostavki na terenu. Obave-zno osmogodišnje školovanje za područje Gračanice, uključujući i naselja Pribava i Lendići, uvedeno je tek od 1. 9. 1956. go-dine. Odlukom Narodnog odbora opštine Gračanica, koja je donesena 14. 7. 1956. go-dine.9 Nakon toga, osnovana je Prva osmo-

9 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređena

r.br. prezime i ime Ime oca datum i god. rođenja mjesto rođenja

1. delić Rizah Hasib 5. 1. 1944. malešići

2. dragičević miloš Božo 12. 6.1941. Karanovac

3. Kamarić Behija zaim 25. 4. 1944. Gračanica

4. mulabećirović Rešad mehmedalija 24. 8. 1943. Gračanica

5. popović mirko momir 19. 2. 1943. Gračanica

6. Rešidbegović Hidajeta Sejdo 27. 3. 1943. Gračanica

7. šabić Nedžad Sejdo 1. 2. 1943. Gračanica

8. šabić Safet muhamed 3. 10. 1941. Gračanica

9. škiljić Taib Ahmet 7. 2. 1943. Gračanica

10. zildžić muharem Hasan 15. 1. 1943. Gračanica

11. Žuža Spasoje jovan 18. 1. 1941. Gračanica

12. đurđević milovan đorđe 10. 5. 1940. Kijevac, Tuzla

13. Latifović Abdulferhat Hasan 11. 4. 1942. jusići, zvornik

14. pantelić mara Loznica

Spisak đaka prve generacije gračaničke gimnazije u školskoj 1959/60 (drugi razred)



godišnja škola u Gračanici, u čiji sastav su ušli svi razredi ukinute Niže realne gimna-zije i jedan broj razreda iz Narodne osnov-ne škole u Gračanici (sadašnja Osnovna škola “Hasan Kikić”). To je formalizova-no Rješenjem Opštinskog narodnog od-bora od 25. 8. 1956. godine kojim se Niža realna gimnazija u Gračanici transformiše u osmogodišnju školu, pod nazivom Prva osmogodišnja škola u Gračanici, sa užim područjem koje je obuhvatalo samo Gra-čanicu (sadašnja Druga osnovna škola). U 1956/57. i u 1957/58. školskoj godini ovu školu pohađali su svi svršeni učenici če-tvororazredne osnovne škole iz Gračanice (290 učenika) i preko 120 učenika sa sela..10 Tek nakon osnivanja Prve osmogodišnje škole, stvorili su se uslovi za primjenu za-konskih propisa o obaveznom osmogodiš-njem školovanju i to samo za područje gra-da i dva spomenuta prigradska naselja.

Proces proširenja školske mreže i for-miranja punih osmogodišnjih škola time je bio otvoren. Prerastanje četvororazredne u šestorazrednu školu u Doborovcima bio je značajan korak naprijed u razvoju škol-ske mreže na području opštine Gračanica iako je i tu bilo raznih teškoća. Na prvom mjestu je aktivan otpor izvjesnog broja ro-ditelja protiv obaveznog slanja djece u ove škole, slabo materijalno stanje, slaba odje-ća, obuća itd. Na sjednici Opštinskog vi-jeća Narodnog odbora opštine Gračanica, održanoj 23. 10. 1958. godine usvojeno je Rješenje o osnivanju Osmogodišnje škole u Boljaniću, šestogodišnje škole u Lukavici i osnovne (četverogodišnje) škole u Gornjoj Lohinji.11

građa, Odluka Narodnog odbora opštine Grača-nica, od 14. 7. 1956. godine, br. 4623/56, Zapisnik sa sjednice Vijeća proizvođača Narodnog odbora opštine Gračanica, od 14. 7. 1958. godine10 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Rješenje o proglašenju Niže realne gi-mnazije u Gračanici za osmogodišnju školu, br. 6266/56, od 25. 8. 1956. godine,11 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-

Da bi što bolje uredio pitanje obaveznog pohađanja osnovne škole (četvororazred-ne, šestorazredne i osmorazredne), Narod-ni odbor opštine je na svojoj sjednici, odr-žanoj 23. 12. 1958. godine donio Rješenje o određivanju školskih područja osnovnih škola. Po tom rješenju, školsko područ-je četvororazredne osnovne škole u Gra-čanici, osim Gračanice, obuhvatalo je još i Lendiće, područje škole u Donjoj Lohinji, obuhvatalo je još i Pribavu, dok su školska područja ostalih četverorazrednih škola u najvećem broju bila, ustvari, samo sela u kojima se škola nalazila. To su: Stjepan Po-lje, Karanovac, Sočkovac, Gornja Lohinja, Vranovići, Piskavica, Soko, Škahovica, Ba-bići, Prijeko Brdo, Džakule, Malešići, Do-nji Skipovac, Gornji Skipovac i Gornja Pa-klenica. To se odnosilo i na šestorazredne osnovne škole u Lukavici i Doborovcima, koje su bile otvorene samo za područja tih sela. Školsko područje osmogodišnje škole u Boljaniću tada je obuhvatalo samo Bolja-nić, dok je školsko područje osmorazredne škole u Gračanici, osim gradskog područja obuvatalo i učenike od 5. do 8. razreda iz sljedeća sela: Karanovac, Sočkovac, Donja i Gornja Lohinja, Lendići i Piskavica.12

Osim spomenutih škola, sve do 1959. godine u Gračanici je funkcionisala i niža stručna domaćička škola, koju su poha-đale djevojke sa područja Gračanice. Ško-la je ukinuta Rješenjem Narodnog odbora opštine koje je doneseno 12. 3. 1959. go-dine. Školska zgrada i inventar ustuplje-ni su Osnovnoj školi u Gračanici, a jedna prostorija, oprema za kuhinju i zatečene ši-vaće mašine predate su na potrebu Centru za stručno obrazovanje u Gračanici, koji će

na građa, Zapisnik sa sjednice Narodnog odbo-ra opštine Gračanica, od 23. 10. 1958. godine, br. 01 – 6023 i Rješenje br 08-6081 pod tim da-tumom.12 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Sjednica Narodnog odbora opštine od 23. 12. 1958. godine, Rješenje o određivanju školskih područja osnovnih škola, br. 08-204.



se kasnije naći u sastavu Narodnog univerziteta.13

Od 1955. godine u Gračanici je bio u stalnom porastu broj učenika na izučavanju raznih zanata, učenika u privredi. Statistika je zabilježila da je 1954. godine bilo nešto preko 50 učenika koji su izučavali razne zana-te u Gračanici, dok ih je u 1957/58. godini bilo duplo više – 107. Po za-natskim strukama stanje je bilo slje-deće: mašinbravara 9, bravara 18, kovača 8, tokara 1, automehaniča-ra 2 (metaloprerađivači); stolari 17, pleteri, korpari 6, tapetari 2 (drvo-prerađivači); krojači muških odijela 16 (tekstilci); zidari 6, moleri-farba-ri 5 (građevinska struka);, elektroin-stalateri 3, elektrovarioci 2 (elektro-struka); obućari 3 (kožarska struka); pekari 13, slastičari 1 (prehrambe-na struka); berberi-frizeri 8 (uslužna struka).14

Sa proširenjem mreže i izrasta-njem punih osmogodišnjih škola, samo po sebi nametalo se pitanje na-stavka školovanja djece u srednjim školama. Prije osnivanja gimnazije svršeni osmoškolci s područja op-štine Gračanica, ukoliko nisu željeli nastaviti školovanje u tadašnjoj Ško-li učenika u privredi u Gračanici, upisivali su se u srednje škole u drugim gradovima, najčešće u Doboju i Tuzli. Većina je, među-tim, iz ekonomskih razloga, najčešće osta-jala kod svojih kuća. U vezi s tim u jednom službenom materijalu lokalne vlasti pisalo je sljedeće: “Iako smo do danas mnogo uči-

13 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Rješenje Narodnog odbora opštine, do 12. 3. 1959. godine, br. 02-250 o ukidanju niže stručne domaćičke škole u Gračanici.14 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređena građa, Analiza stanja rada i problema rada učeni-ka u privredi, razmatrana na sjednici Vijeća pro-izvođača Narodnog odbora opštine Gračanica, 24. 4. 1958., Zapisnik sa sjednice, br. 01-2551

nili na podizanju škola, ipak imamo još po-dručja gdje nema dovoljan broj škola, što znači da ćemo i dalje morati ulagati za iz-gradnju škola. U pogledu školovanja pred nas se postavlja poseban problem školova-nja djece u srednjim školama. Nepovoljan način putovanja bilo u Tuzlu ili Doboj još više otežava ovaj problem. Nepostojanje nikakve putničke čekaone na stanici nor-malnog kolosijeka u Karanovcu predstav-lja za ovo područje problem posebne vrste, koji još više otežava i onako loše uslove svih putnika, a u prvom redu đaka i putnika”.15

15 Arhiv TK, Fond Sreski narodni odbor Gra-čanica I d 24 (1-19), Stanje i problemi razvoja poljoprivrede na području opštine Gračanica,

drugi razred, maj 1960. godine; slijeva nadesno, prvi red, sjede: Hidajeta Rešidbegović, Behija Kamarić; drugi red, čuče: Abdulferhat Latifović (rodom iz Kozluka), Spasoje Žuža, Nedžad šabić; treći red, stoje: Rešad mulabećirović, miloš dragičević, muharem zildžić, nepoznat, Taib škiljić (Iz foto albuma gđe Hidajete Rešidbegović)



Drugi dio

Osnivanje i počeci gimnazije u gračanici

Budući da je gimnazija, kako se tada govo-rilo, bila teoretska škola, smatralo se da nje-no otvaranje i opremanje ne iziskuje veli-ke materijalne izdatke. To je, pored drugih razloga, i opredijelilo tadašnje vlasti za gi-mnaziju. Govorilo se da škola nije bila sku-pa i pretpostavljalo da neće doći do hiper-produkcije tih kadrova pošto je većina bila opredijeljena za dalje školovanje.

Nakon dugotrajnih i dosta komplikova-nih procedura i drugih priprema, Gimnazi-ja u Gračanici osnovana je 10. 8. 1959. go-dine. Toga dana, na odvojenim sjednicama oba vijeća Narodnog odbora opštine Gra-čanica, doneseno je Rješenje o osnivanju gimnazije u Gračanici. U članu 2 toga rje-šenja stajalo je da će škola početi sa radom nakon dobijanja saglasnosti od Narodnog odbora Sreza Tuzla. Sredstva za osnivanje, za izdržavanje i rad ove škole, kako je pi-salo u Rješenju, obezbjeđuje Narodni od-bor opštine kao osnivač. Rješenje je potpi-sao predsjednik Narodnog odbora opštine Asim Dževdetbegović.16

Prvi direktor novoosnovane gimnazi-je u Gračanici bio je Milija Babović. Na tu dužnost postavljen je Rješenjem Narodnog odbora opštine Gračanica od 22. 9. 1959. godine.17 Time procedure oko otvaranja gi-mnazije nisu još bile završene. Narodni od-

Privredni pregled opštine Gračanica (razmatra-no na sjednici Opštinskog odbora opštine Gra-čanica, 10. 11. 1959.)16 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Rješenje Narodnog odbora opštine Gračanica o osnivanju gimnazije u Gračanici od 10. 8. 1959. godine, br. 08-750/1-5917 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesre-đena građa, Rješenje Narodnog odbora opšti-ne Gračanica da se za direktora Gimnazije po-stavi Milija Babović od 22. 9. 1959. godine, br. 01-750/1-59 Odluku o zabrani prevoza kamena kolima bez guma na točkovima u mjestu Gra-čanica

bor opštine Gračanica, 23. 10. 1958. godi-ne, nakon svestrane rasprave o problemima školovanja djece u srednjim školama, do-stavlja već usvojeni prijedlog za otvaranje srednje škole u Gračanici Savjetu za škol-stvo Sreza Tuzla i Republičkom savjetu za prosvjetu i kulturu Narodne Republike Bo-sne i Hercegovine.18 Riječ je o proceduri kojom je iz Gračanice i formalno zatraže-no da se izvrši dopunu plana razvoja mreže srednjih škola u Bosni i Hercegovini, odno-sno da se u taj plan unese i otvaranje sred-nje škole u Gračanici.19

Okončanje svih tih procedura nije bio uslov za početak rada škole. Nastava u no-voosnovanoj gimnaziji počela je 10. 09. 1959. godine. Velike zasluge za to ima-li su tadašnji visoki funkcioneri opštine Gračanica i sreza Tuzla: Pašaga Mandžić, Dr Mustafa Kamarić, Asim Dževdetbego-vić, tadašnji predsjednik Opštine Gračani-ca, Ahmed Ćatić, Refik Hukić, Muhamed Kešetović...

U decembru 1959. počeo je da radi i Školski odbor u sastavu: Sejdo Šabić, pred-sjednik, Milija Babović, sekretar, Danica Prodanović, prof., Derviš Trtak, Behija Ka-marić, blagajnik, Stojan Maksimović, Ze-hra Dževdetbegović, Ljubinka Jovanović i Akelina Švab (učitelj, vršila dužnost sekre-tara i “režisera”).

Prvi đaci i nastavnici gimnazije

U gimnaziju su upisana dva odjeljenja pr-vog i jedno odjeljenje drugog razreda u koje su “pokupljeni svi oni đaci iz Gračani-ce koji su prvi razred gimnazije prethodne godine završili u Tuzli ili Doboju.

18 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Zapisnik sa sjednice Narodnog odbo-ra opštine Gračanica, od 23. 10. 1958. godine, br. 01–602319 Arhiv TK, Fond SNO Gračanica, nesređe-na građa, Zapisnik sa sjednice Narodnog odbo-ra Opštine Gračanica, održane 23. 10. 1958. go-dine, Aanaliza u vezi sa problemima školovanja djece u srednjim školama



U “prvi a” upisana su 24 učenika od ko-jih se 20 izjašnjavalo kao Srbi, 1 kao Hrvat, dok su 3 bila neopredijeljena (vjerovatno Muslimani). U “prvi b” upisano je 25 uče-nika, od kojih se 15 izjašnjavalo kao Srbi, 9 kao neopredijeljeni i jedan češke nacional-nosti. U drugom razredu bilo je 7 učenika srpske nacionalnosti, dok se 6 “vodilo” kao neopredijeljeno (što su vjerovatno bili Mu-slimani). Učenici upisani u prvi razred ma-hom su bili rođeni 1944. (18), 1943. (13), 1942. (3), 1941. (3), 1940. (3).

Socijalni sastav učenika u sva tri tadaš-nja odjeljenja izgledao je ovako: 23 učenika bili su djeca zemljoradnika ili onih bez po-sla, što su upisani kao nezaposleni ili do-maćice, 12 učenika kao djeca službenika, 9 kao djeca radnika, 8 djeca privatnika, dok

su roditelji ostalih bili penzioneri, učitelji, zanatlije sa radnom snagom i sl.

U prvoj školskoj, 1959/60. godini u gi-mnaziji su predavali: Danica Prodano-vić, prof., srpskohrvatskog jezika, razredni starješina drugog razreda, predavala srp-skohrvatski jezik, ruski jezik i likovno vas-pitanje, Milija Babović, nastavnik srpsko-hrvatskog i francuskog jezika, predavao francuski jezik, a kasnije prof. filozofske grupe predmeta i prvi direktor gimnazije, Katica Anočić, prof. biologije, razrednik Ib, predavala biologiju i geografiju, Vaso Kne-žević, nast., predavao matematiku i fiziku, Milutin Perović, prof. istorije, predavao istoriju, osnove društvenog uređenja FNRJ i latinski jezik; Boro Kostić, predavao fizi-ku, fizičko i muzičko vaspitanje nije bilo za-


1. Andrić Ratko miloš 16. 11. 1943. Karanovac

2. vajzović šaban mustafa 2. 9. 1941. malešići

3. vasić draginja Stanoje 6. 11.1944. Kakmuž

4. djedović Hatidža Ragib 15. 2. 1944. Gračanica

5. đulić Izet Hazim 7. 8. 1943. Gračanica

6. đulić Hasan zajko 1. 1. 1943. Gračanica

7. Žunić Ćaziba Taib 8. 8. 1944. Gračanica

8. jovanović Simuna Branko 29. 6. 1943. Kakmuž

9. jović Stevan Kosta 7. 6. 1942. Sočkovac

10. Kusturica Rašid Hasan 20. 7. 1943. Gračanica

11. maksimović dušan mićko 16. 9. 1940. porječina

12. Lika Bećir Ibrahim 12. 6. 1943. Gračanica

13. mašić Amir muhamed 11. 5. 1944. Brčko

14. moralić Hajrija Fehim 2. 5. 1942. Gračanica

15. mujić Fuad Husejn 30. 6. 1944. G. orahovica

16. prohić Nusret Rukib 25. 7. 1944. zagreb

17. Ristić draginja đorđe 8. 5. 1943. Boljanić

18. Simić Borka janko 10. 8. 1943. Gračanica

19. Sokolušić Nusreta mustafa 18. 2. 1943. Gračanica

20. Stjepanović miloš mihajlo 25. 8. 1943. Gračanica

21. Todorović Živko Rado 19. 3. 1944. Skugrić

22. Todorović zorka Boško 9. 11. 1944. Karanovac

23. Fetahagić Asim murat 10. 7. 1944. Gračanica

24. dževdetbegović Lejla Asim 6. 1. 1945. Gračanica

Spisak đaka prve generacije gračaničke gimnazije u školskoj 1959/60 (“I a razred”)



stupljeno, a ni obavezno. Na kraju školske godine prvi razred je završilo 46 učenika, 2 učenika su izgubili godinu, 3 napustila ško-lu, jedan neocijenjen.

Što se tiče prostora, nastava se izvodila u dvije školske zgrade (jedna je bila novo-izgrađena montažna), male učionice s “na-mazanim” podom zimi su grijale peći na drva i ćumur, zvane “kraljice”. Nastava teh-ničkog odgoja i obrazovanja izvodila se u radionici O.Š. “Hasan Kikić”, smještenoj u Domu DTV “Partizan”, Škola je raspolagala bibliotečnim fondom od 300 knjiga. Udž-benika mahom nije bilo. Radilo se u jed-noj smjeni. Opremljenost učilima i tzv. ka-binetska nastava postojala je više na papiru. Učenici su početkom svake školske godine “prolazili” tzv. proizvodni rad u trajanju od 15 dana po preduzećima i ustanovama u Gračanici.

reformski period, poslije 1975.

Programskim usmjerenjima koje je na-ložila reforma srednjeg usmjerenog obra-zovanja od 1972. godine bitno se smanjuju razlike u sticanju opšte kulture u srednjem obrazovanju, koje su proizlazile iz različitih tipova škola. “U školskoj 1973/74. godini pristupilo se primjeni programskih osno-va opšteg obrazovanja, zajedničkih za sve srednje škole (izuzev gimnazije). Time je, u školama za kvalifikovane radnike, opšte obrazovanje dobilo nov kvalitet. Uvedene su nove nastavne oblasti: strani jezik, geo-grafija, biologija i fizika, a proširen je i pro-gram srpskohrvatskog jezika i matematike. Po ranijem nastavnom planu i programu, opšteobrazovna i stručno-teoretska nasta-va obuhvatala je 50% časova, a drugih 50% časova – nastava praktičnog rada. Po no-

drugi i treći razred ispred škole, juni 1961. godine; slijeva nadesno, u prvom planu: Lejla dževdetbegović, mara pantelić, Hidajeta Rešidbegvić, Nedžad šabić, Rešad mulabećirović, nepoznat, muharem zildžić, milovan đurđević, Abdulferhat Latifović, Rizah delić; sasvim desno u krupnom planu, desno od Abdulferhata Latifovića je Hajra jahić i nepoznata djevojka, a iza njih Rašid (Ako) Kusturica. (Iz foto albuma gđe Hidajete Rešidbegović, kojoj se zahvaljujemo na saradnji)



vom nastavnom planu i programu praktič-na nastava je bila zastupljena u prva dva ra-zreda sa 20% časova…”20 Tako su škole za radnička zanimanja dobile status srednjih škola, a njihovi svršeni učenici stekli pravo da mogu, pod jednakim uslovima sa ostali-ma, nastaviti dalje školovanje na višim ško-lama i fakultetima.

Gimnazija u Gračanici radila je kao sa-mostalna obrazovna ustanova pod imenom narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata Todora Panića sve do 1973. godine. U skladu sa tadašnjim općim društvenim trendovima i reformama u školstvu (uvođenje srednjeg usmjerenog obrazovanja), 1973. godine iz-vršena je integracija Gimnazije i Škole za radnička zanimanja “Mladi radnik” u jedin-stven Srednjoškolski centar, koji je kao nova integrisana i po aktuelnim trendovima or-ganizovana velika obrazovna ustanova do-bio ime Todora Panića, koje je do tada no-sila samo gimnazija. U narednom periodu uslijedile su dalje organizacione promjene i reforme u oblasti srednjeg obrazovanja (u skladu sa Zakonom o udruženom radu, koji je stupio na snagu 1975. godine), tako da se u njima potpuno gubi identitet nekadašnje gimnazije, upisuju se odjeljenja matematič-kog i humanističkog (jezičkog) smjera i na-stavlja eksperimentisanje sa nadolazećim generacijama. Cilj formiranja srednjoškol-skih centara bio je da se stvore preduslovi za racionalnije korištenje školskog prostora, opreme i nastavnog kadra, ali ni gračanički školski centar kao ni ostali u to vrijeme, nisu bili u mogućnosti da prevaziđu probleme s kojima su se realno suočavali. Problemi su bili posljedica naglog širenja mreže osnov-nih škola i porasta broja učenika. U sred-njim stručnim školama, u dobroj mjeri, bili su nestručno zastupljeni upravo oni pred-meti koji su bili u osnovi struke za koju su se

20 Munevera Muharemagić, Pregled razvoja srednjeg obrazovanja, Školstvo u Tuzli (isorijski pregled), Tuzla 1988., 359; Izvještaj Prosvjetno-pedagoškog zavoda Tuzla za školsku 1973/74.

učenici osposobljavali (matematika, mašin-ska grupa, elektro grupa itd). To je bio slu-čaj i u Srednjoškolskom centru u Gračani-ci. Ali sa porastom broja učenika, problem školskog prostora pokazao se kao limitiraju-ći u svakom razmišljanju oko daljeg unapre-đenja ove oblasti. U 1975. godini taj se pro-blem “iskorutio” kao jedan od najozbiljnijih problema na opštini. U pitanju je bio upis oko 1.300 učenika koji su te godine završa-vali osnovnu školu. Dogradnja Srednjoškol-skog centra, kao imperativ počela je 1975. godinu, čime je taj problem znatno ublažen.

U sljedećoj fazi preobražaja obrazova-nja i vaspitanja počela je primjena novog nastavnog plana i programa koji je ura-đen na osnovu novog Zakona o srednjem usmjerenom obrazovanju u SR BiH. U školskoj 1980/81. godini uvode se takozva-ne zajedničke vaspitno-obrazovne osnove za sve srednje škole, uključujući i gimnazi-ju. U prve dvije godine školovanja u svim srednjim školama, pa i gimnaziji, uvodi se zajednički program opšte naobrazbe, na koji otpada 80% časova, a osnovama stru-ke ostavlja se 20% nastave. Nakon prve dvi-je godine školovanja uspostavlja se obrnut odnos: opšte obrazovanje zauzima 20, a stručno 80% nastave. Ovo obrazovanje tra-jalo je jednako za sva zanimanja, odnosno za složenija 4 godine, a za manje složena kraće od 4 godine.21

U školskoj 1980/81. učenici su se upi-sivali u srednje škole po novom zakonu. Kao i ostale i Gimnazija u Gračanici je te godine upisala prva odjeljenja prvog ra-zreda usmjerenog obrazovanja, te 2., 3. i 4. razred po starom nastavnom planu i pro-gramu. Od 1983. godine, po izlasku po-sljednje generacije učenika Gimnazije, ona nastavlja rad pod imenom Srednjoškolski centar “Todor Panić” Gračanica. U okviru

21 Munevera Muharemagić, Pregled razvoja srednjeg obrazovanja, Školstvo u Tuzli (isorijski pregled), Tuzla 1988., 359; Izvještaj Prosvjetno-pedagoškog zavoda Tuzla za školsku 1973/74.



Srednjoškolskog centra, u Gimnaziji se od 1980/81. školske godine formiraju odjelje-nja jezičko-prevodilačkog i matematičkog usmjerenja. Dakle, kao i ostale gimnazije koje su se tretirale kao elitne škole, i grača-nička se “utapa” u srednjoškolski centar, ali profilira srednjoškolce sve do 1983. godine kada u potpunosti nestaje gimnazije. Na-stupio je period takozvanih “šuvarica” (po Stipi Šuvaru, koji je najviše zagovarao re-formu i novi sistem srednjeg obrazovanja), odnosno srednjeg usmjerenog obrazova-nja, koje se koncentriše u okviru Srednjoš-kolskog centra “Todor Panić”.

Nakon toga, brzo će se pokazati da su svi ti eksperimenti, a posebno reducira-nje i ukidanje gimnazija bili promašaj, sa vrlo teškim posljedicama u našem obra-

zovnom sistemu. Donošenjem Zakona o srednjoj školi, 1990. godine, definitivno se napušta i ukida koncept srednjeg usmjere-nog obrazovanja, uspostavljaju se gimna-zije, umjetničke, tehničke i druge srodne škole, zatim stručne škole, škole za vjer-ske službenike i sl. Po tom zakonu formira se Gimnazija “Dr. Mustafa Kamarić”, koja je ostala u sastavu Srednjoškolskog centra “Todor Panić”, pa iako sa prilično nedefi-nisanim statusom (u osnivanju), u školskoj 1990/91. upisuje dva odjeljenja matematič-kog usmjerenja (gimnazije). Potpuno oživ-ljavanje Gimnazije uslijedilo je sljedeće šk. 1991/92. godine, kada su upisana 4 odjelje-nja, odnosno prva generacija (po novom zakonu), od 120 učenika.


1. Beganović dževdet Adem 29. 8. 1943. Gračanica

2. Gazibegović Hajrudin mehmed 7. 4. 1940. Gornja orahovica

3. zildžić mevlija Hasan 1. 11. 1944. Gračanica

4. zildžić zumra Hasan 12. 7. 1940. Gračanica

5. jahić Hatidža Salih 5. 6. 1943. Gračanica

6. jukan Rabija Hazim 3. 3. 1943. Gračanica

7. Kreso Sead mehmed 23. 2. 1944. Trebinje

8. Koprnicki marija vjenčeslav 1. 11. 1944. Gračanica

9. Lelić Fatima Habib 3. 1. 1943. Gračanica

10. mahmutović Nezir Ibrahim 20. 4. 1941. miričina

11. mujić meho Latif 8. 6. 1943. Gornja orahovica

12. mujić Salko Adem 13. 7. 1940. Gornja orahovica

13. Salkić Amira mehmedalija 2. 9. 1943. Gračanica

14. Salkić Fikret mehmedalija 21. 9. 1940. Ivančići, Sarajevo

15. Tihić Emir Salih 13. 6. 1944. Gračanica

16. Tešić Ratko petar 9. 1. 1944. Sočkovac

17. Topalović jelena Boško 22. 6. 1944. Bosansko p. Selo

18. Trtak Azijada derviš 6. 4. 1944. Čapljina

19. Ćehajić Ešefa mehmedalija 10. 2. 1946. Gračanica

20. džananović Habib Atifa 1. 2. 1944. doborovci

21. džananović mustafa Atifa 2. 4. 1941. doborovci

22. džinić Reuf Sakib 2. 1. 1944. Gračanica

23. šabić Hilmo muhamed 5. 1. 1942. Gračanica

24. šuša Hatidža musa 1. 7. 1943. Gračanica

Spisak đaka prve generacije gračaničke gimnazije u školskoj 1959/60 (“I b razred”)



ratni i poratni period

Tokom rata za Bosnu i Hercegovinu, ova škola, i pored izuzetno teških uslova, nije prekidala rad. Radi bezbjednosnih razlo-ga nastava se izvodila, osim Gračanice i na dva isturena punkta: u Doborovcima i Gor-njoj Orahovici. Od 1994. godine Gimnazija radi kao samostalna srednja škola.

U ratnoj 1994. godini školu su pohađa-la 393 učenika iz svih dijelova općine bez obzira na ratne prilike. Te godine maturu je položilo 75 gimnazijalaca. Nastavu je izvo-dilo 14 stalno zaposlenih profesora, uz an-gažovanje vanjskih saradnika iz Mješovite škole i drugih stručnih ljudi iz Gračanice. Kao i u osnovnim školama i u Gimnaziji su tih ratnih godina u najvećem “deficitu” bili nastavnici stranih jezika.

Sljedeće, 1995/96. školske godine u ovu školu upisan je 391 učenik, od kojih je ma-turu položilo njih 68. U školskoj 1996/97. godini upisano je 457 đaka, u 15 odjeljenja. Te godine škola je imala 122 maturanta. U narednoj 1997/98. godini i dalje se po-većava broj učenika u Gimnaziji. Upisano

je 488 učenika u 16 odjeljenja, a iz škole je izašlo, to jest maturiralo 85.

Škola je obnovljena i renovirana 2006. godine, kada je nadograđen i jedan sprat, čime je riješen problem prostora. U šk. 2007/08. Gimnazija ima 21 odjeljenje, sa ukupno 557 učenika, te po brojnosti zauzi-ma drugo mjesto na Tuzlanskom kantonu, odmah poslije Gimnazije “Meša Selimović” iz Tuzle. U školi radi 29 prosvjetnih, pet ad-ministrativnih, te pet radnika na održava-nju higijene i toplote, te kućnim i tehnič-kim poslovima. Svake školske godine, za slobodne aktivnosti učenika formira se i djeluje dvadesetak sekcija, npr. folklorna sekcija, moderni ples, novinarska sekcija, dramska sekcija itd. Ove sekcije su postigle izuzetne rezultate u BiH, ali i izvan nje. Or-ganizuju se razni izleti i ekskurzije, između ostalih i maturska, van zemlje. Na ljetnom raspustu u školi se organizuje kurs engle-skog jezika. Učenici su društveno angažo-vani i uključeni u mnoge aktivnosti u ko-jima se npr. sakupljaju donacije za pomoć socijalno ugroženim i bolesnim ljudima.

Treći razred, juni 1961. godine; slijeva nadesno, prvi red, čuče: muharem zildžić, Rešad mulabećirović, Nedžad šabić; drugi red, stoje: Abdulferhat Latifović, milovan đuđević, prof. danica prodanović, razr. starješina, miloš dragičević, Rizah delić (sasvim pozadi), Hidajeta Rešidbegović, mara pantelić (rodom iz Banje Koviljače) i Hilmija šabić (sasvim desno sa svitkom papira u ruci)



Ova škola ima jako dobru reputaciju, “jer se nastavno osoblje oduvijek trudilo ne samo da obrazuje učenike, nego i da ih podrži u svim životnim situacijama.”22 Po svom kvalitetu, uspjehu maturanata na stu-dijama, osvojenim priznanjima i rezultati-ma takmičenja, gračanička gimnazija da-nas spada u red najboljih srednjih škola u Bosni i Hercegovini, “rame uz rame” sa tu-zlanskom gimnazijom “Meša Selimović” i Drugom gimnazijom u Sarajevu.

Umjesto zaključka

Prilog o počecima gračaničke gimnazije, završavamo tekstom Muharema Zildžića, učenika drugog razreda prve generacije te škole, koji je napisao i objavio u gimnazij-skom listu “Glas gimnazijalca”, daleke 1962. godine. U tekstu naziremo jasno određenje, optimizam i stremljenje jedne mlade gene-racije koja projektuje svoje životne ciljeve–između želja i mogućnosti, između snova i realnosti u jednom specifičnom okruženju i društvenom ambijentu. Bolji zaključak o tome šta je značila gimnazija za tu i sve na-redne generacije gračaničkih gimnazijala-ca, nismo mogli formulisati.

“Kakav apsurd. On nas često nagoni da razmišljamo, nagoni nas da sagledamo svo-je potencijalne mogućnosti i uslove pod koji-ma radimo. Razmišljamo o tome u gužvi na uskim hodnicima, razmišljamo o tome po-slije odgođenih sastanaka literarne, dramske sekcije, poslije odgođenog sastanka Školskog komiteta. Uvijek dođemo do istih zaključa-ka. Ali vratimo se tri godine unazad. Mi se sjećamo. Nije to davno bilo kada smo napu-štali Gračanicu u ranim jutarnjim časovima, željni nauke da je nađemo u Doboju ili Tuzli. Tada naše želje nisu bile ni tolike da bismo mogli zamisliti gračaničku gimnaziju ili smo je možda samo u snovima zamišljali. A onda, nismo se ni nadali, otvorena je gimnazija. Kakva je to bila sreća, kakav ponos! Možda to nije bila gimnazija iz naših snova, nije to bila

22 http://www.gmk-gracanica.com/oskoli.asp?s=3

gimnazija ni kao u Doboju ili u Tuzli, ali ipak bila je gimnazija. Nismo tada primjećivali uske stepenice, niti mali broj učionica, jer nas je bilo 60 sa jedinstvenom željom i radošću, sa velikim elanom i entuzijazmom u našem radu, u razvijanju svojih sposobnosti uspa-vanim u dosadnom klepetanju vozova. Tada smo bili članovi literarne, dramske, folklorne, tehničke sekcije, bili smo članovi marksistič-kog kružoka, i Školskog komiteta. Naše stva-ralačke snage postale su stvarnost. Međutim, želje ne bi bile želje kad bi se zaustavile u jed-nom trenutku. One uvijek rastu i mi smo uvi-jek pomalo nezadovoljni. Možda je to dobro, jer vrijeme, društvo, socijalizam, sve ide stra-hovito naprijed, a mi moramo ukorak s njim. Juče je gimnazija bila veliko ostvarenje naših snova, a danas možda ponekad zaželimo sa-vremene kabinete za jezike, zaželimo da još jedanput pogledamo, tada nama još čud-ne, fizičke aparate, zaželimo da još jedanput uđemo u ogromnu školsku salu gdje se svake nedjelje vrte parovi ili da vidimo i zaigramo na modernom sportskom poligonu. Možda želja 250 učenika ne može stati u zgradu od 5 učionica. Sve češće zamišljamo savremenu zgradu gdje bi do maksimuma razvijali svoje stvaralačke snage. Možda želje ne bi bile želje ni kada bi se sve ostvarile. Znamo, naše že-lje nisu male, znamo slaba materijalna sred-stva komune, i mi smo uvijek bili zahvalni i željeli smo da se odužimo društvu i komuni. Mi smo se uvijek trudili da kredom dočaramo komlikovane fizičke aparate ili hemijske ana-lize. Možda naše želje nisu neostvarljive. Uo-stalom, sutra će iz gimnazije izaći prvi matu-ranti, iduće godine drugi, ali mi bismo željeli da iduće generacije ne odgađaju svoje sastan-ke komiteta, svoje sastanke literarne ili dram-ske sekcije i da raspon između njihovih želja i stvarnosti bude sve manji.”23

23 Muharem Zildžić, Gračanička gimnazija to je 250 učenika, gračanička gimnazija, to je 5 učionica, Glas gimnazijalca br. 2, list Narodne omladine pri Gimnaziji “Todor Panić u Gračani-ci”, Gračanica 1962., 3


Na srez Gračanicu došao sam 25. decem-bra 1945. godine i preuzeo dužnost učite-lja u osnovnoj školi u Klokotnici. Prije toga nikada u svom životu, nisam bio u tom kra-ju, niti sam živio na selu. Ali, valjalo se pri-vikavati i zarađivati za život. Zamolio sam tadašnju učiteljicu Ržehak Francisku da mi izdiktira imena viđenijih ljudi u selu. Od njih sam počeo i zaista sam, u razgovoru sa njima, mnogo saznao o ljudima i prili-kama. U to vrijeme se u školama predavala vjeronauka kao obavezan predmet. Svako, ama baš svako dijete je na tom polju više znalo od mene, bar što se tiče učenja i pisa-nja arapskog pisma. Prvi put sam kao dje-čak sa 14 godina vidio džamiju prolazeći kroz Mostar i onda nije nikakvo čudo što sam na tom polju bio toliko “pismen”.

No, valjalo je i na tom polju nešto pora-diti. Nabavio sam prevod Kur’ana od Čau-ševića i Istoriju svijeta od Velsa, prevod sa engleskog, u kojoj je bila istorija svih vjera od judeizma do islama. I jedno i drugo sam pomno čitao i mnogo naučio. No, to sve nije bilo dosta imamu džamije u Ahmetba-šićima, zaseoku u Klokotnici. Čim je otiš-la učiteljica Ržeak i ja ostao sam na službi u školi on je “stavio u zadatak” mještanima Frkata, Gnječa i Halilovića da me obavezno zovu na džumu. Došli ljudi i zvali. Ja po-šteno odgovorio da bih rado išao, ali da ne znam klanjati i da bi mogao s njima ići, ali

bih varao Boga, njih i sebe, a to ne bih htio, jer sam iz svoje porodice ponio takvo vas-pitanje da ne lažem i da ne obmanjujem lju-de, te da je to i po nekakvim vjerskim uzu-sima grijeh. Ljudi kazali hodži šta sam im ja kazao. On im je na to rekao da se ja samo predstavljam kao Salih, a da je meni pravo ime Savo i da mi od tada više ništa ne pro-daju. Od januara do aprila nisam mogao kupiti jaje u selu, a kamoli šta drugo. Po dva tri dana nisam imao šta jesti. Napij se vode i u tri smjene radi gladan. Odem ocu nedje-ljom i najedem se iako ni oni nisu imali. On mi dadne malo novaca i dok to traje odem u Doboj i kupim kilo hljeba i dok dođem do sela pojedem. U aprilu je bio Ramazan. Šljive izbeharale, ja gladan i gdje ću–odem u taj šljivik kod džamije. Ljudi klanjali tera-viju, malo posjedili pred džamijom i svako svojoj kući. Pred džamijom ostao hodža i mutevelija. Ja pravo pred džamiju. Muteve-liju pozdravim sa “Selam alejkum”, a hodžu sa “faljen isus”.

Hodži ne bi pravo: “Kakav si ti musli-man, pa me vlaškim pozdravom pozdrav-ljaš”. Odgovorio sam da me on nazvao vla-hom i da spram sveca ide i tropar. Nego, da mi se lijepo dogovorimo: ja znam prevodi-ti Kur’an bolje nego on i ako ne vjeruje da se okušamo. Nego nek on lijepo ne ispire usta sa mnom u džamiji jer će imati posla sa mojim automatom. Ako misli šta dru-

gore dole oko gračanice SjEćANjE NA NEKE ljuDE I DOgAđAjE IZ PrvIH gODINA MOgA učItEljEvANjA u SElIMA OKO grAčANIcE –KlOKOtNIcI, SOKOlu I gOrNjOj OrAHOvIcI, OD KrAjA 1945. DO 1950. gODINE

Salih Avdić


Gore dole oko Gračanice

go, neka kaže. Uljudno ih pozdravivši, oti-šao sam na spavanje gladan. Umro je, a o mrtvim sve najbolje. Ja mu opraštam i neka mu je lahka zemlja. Da mi je dosta jada za-dao, valaj jest, ali halalim mu.

Ljudi u selu bili su radini, a i u najve-ćem dijelu siromaši. Rat iscrpio. Mehaniza-cije nije uopšte bilo. Oralo se drvenim plu-gom. Istina, vrtalo i lemeš su bili od metala. Ako je bila veća njiva, išlo se tako da se što manje ručno plug obrće. Sijalo se ručno, a drljalo drljačama, skroz od drveta. Ako je bilo potrebno, ljudi su se udruživali i zajed-nički radili “danas ja tebi, sutra ti meni”. To se zvalo moba. Bio je to vrlo težak posao, pogotovu što ishrana nije bila dobra. Obič-no se obrok sastojao od grahove čorbe, pite krompiruše ili bundevare i obaveznog ho-šafa. Poslije toga se popije kafa ječmenuša. Voda se nosila u tikvama zvanim “susak”. U njima je voda cijeli dan bila hladna. Ja bih to danas nazvao pretečom termosa. Ku-kurz se okopavao “mobom”: skupi se dese-tak-petnaest djevojaka i okopa se. Na tim mobama nije pjesme nedostajalo. U jesen, po sazrijevanju, kukuruz se brao i dovozio kući. Ljuštio se opet mobom, obično uveče. To su bile “ljuštilje”. Dođu djevojke, uz oba-veznu pratnju svojih majki, starijih sesta-ra ili braće. Kad se “ljuštilje” završe, ogradi se pjesma i igra, obavezno uz šargiju. Sva-ka djevojka je imala maramicu i veza izme-đu nje i momka bila je u kolu ta maramica. Poslije kola, djevojke se poredaju uza zid i posjedaju. Momci idu od jedne do druge s cigaretom u zubima i koja izvadi šibicu (ći-bre) iz njedara, pripali mu–to je bio znak da se slaže da ašikuje s njim. Majke su za svaki slučaj motrile na svoje ćerke. Danas je to mnogima smiješno, ali… To je već isto-rija, a ona je učiteljica života. Treba pamtiti da se ne zaboravi. U ono vrijeme nije bilo ni kafića, ni droge, ni prostitucije. To nam je donijela takozvana zapadna “civilizaci-ja”… Skromnost i samo skromnost je bila vrlina tadašnjih djevojaka. Odijevale su se skromno, dimije i bluza od basme, ako su

im roditelji mogli negdje nabaviti. Uz ovo je bio i feredžak (feredža) od crnog glota (vrsta tanjeg platna), ispod kojeg je bila ka-kva šamijica, krilo se tada (muslimanske žene su bile pokrivene), tako je vjera zapo-vijedala–i običaji. Bogatije djevojke su tkale i nosile narodnu nošnju (dugačke košulje i dugačke gaće). To se radilo s puno ljuba-vi i mašte. Na taj način se spremalo i dje-vojačko ruho. Djevojke su radile svakod-nevne poslove, odmjenjujući majke. Voda se nosila sa udaljenih izvora u fučijama ili bremama, presipala se u ibrik, ko je imao, u testije i drugo suđe, ali obavezno je fučija morala biti puna. Veš se prao u tzv. Parije-nicama (posebnim drvenim posudama, če-sto sklepanim od običnih dasaka, u kojima se odjeća raskuhavala). Veš se složi u tu pa-rijenicu, prelije kipućom vodom, pomiješa-nom s pepelom i poslije sat-dva vadi i ispire pratljačom (drvenom alatkom u vidu obra-đene daske sa ručkom, kojom se “lupa” po prokuhanoj odjeći, na glatkoj kamenoj plo-či), na tekućoj vodi. Veš se zatim na suncu sušio i ako je bio od lana bijelio. Mukotr-pan posao–ali takav vakat bio. Parijenca je tada bila mašina za pranje veša…Tadašnji život nije bio nimalo lak. No, pusta mladost je sve nadvladavala.

Djevojke su se u to vrijeme rano udava-le. Djevojka od 20 godina bila je već stari-ja za ondašnje pojmove. Nakon udaje, opet pune ruke posla. Em, posao, em rodi se di-jete, a mašala, djece kao gljiva poslije kiše. Ja tvrdim i dan-danas da su te mlade žene bili heroji. Porađale su se kod kuća. Nije bilo kvalifikovanih babica. Obično je bila po jedna žena u selu koja je taj posao obav-ljala. Za današnje pojmove smrtnost je bila veća.

Pošto nije bilo državnog posla, muškar-ci su se uglavnom bavili poljoprivredom. Orali, kopali, spremali ogrev za zimu. Za-prege, konjske i volovske, bile su jedino sredstvo prevoza. Tadašnja kola su bila sva od drveta, jedino su naplatci na točkovi-ma bili od metala. I osovine su bile drvene,



tako da su se ta kola kretala uz karakteri-stičnu škripu, koja se čula nadaleko. U za-družni dućan dolazilo je nešto “kolomasti” za podmazivanje tih kola. Koji je sretnik uspio kupiti kilu-dvije te crne “kolomasti”, bio je sretan. Nije morao slušati tu “muzi-ku” sa svojih drvenih točkova.

Poljoprivredni poslovi su se obavljali sve do kasne jeseni, do kasuma (8. novembra). Pošto se ljetina smirila, a međuvremenu drva se navuklo, nastupalo je malo lakše vri-jeme za te ljude. Ali ni preko zime nije se sje-dilo skrštenih ruku. Na dugim zimskim sije-lima prela se vuna, putem “mosura” i plele čarape. Majstor u pletenju čarapa u Klokot-nici bio je Osman Hodžić, poslužitelj u ško-li. Kad on čarape oplete, da dokaže kvalitet, sipa u njih do vrha vode i ako poslije neko-liko sati i kap procuri, čarape nisu bile do-bre. Morale su biti tako čvrste jer su se tada nosili opanci “putravci” od sirove kože i dok dođu do Gračanice ili Doboja, poderu se i na prstima i na petama. Istina, putem Crve-nog krsta se dobijalo nešto vojničkih cipela i to engleskih. Ali brate, bile su uske za bo-sansku nogu, te ih odrasli nisu mogli nositi. Zato smo ih djeci davali. Jest da su bile po nekoliko brojeva veće, ali to nisu bili putrav-ci nego “kundure sa topucima”.

Kuće su se obično gradile od šepera ili su bile riglovane. Oblijepe se blatom, dje-vojke okreče i - milina jedna. U svakoj je bila zemljana furuna (peć) sa lončićima… Podovi i šiše se žute kao da su voskom na-mazani. U najvećoj prostoriji, koja se zvala kuća, bilo je ognjište na sredini, a na krovu tzv. “badža” ispod koje su visile verige (la-nac na koji je bio zakačen bakrač, uvijek sa vrućom vodom. To je bilo ognjište na ko-jem se kuhalo i peklo jelo u raznim tepsi-jama i šerpama, ali mnogo više u zemlja-nom posuđu. Hljeb i pite su se pekle pod sačom. Muškarci su tokom dana cijepali drva, opravljali arabu za proljeće (zaprege, alat), a na večer organizovali sijela uz žižak (svjetiljka na ulje). Tu bi igrali prstena ili či-tali nekakvu knjigu kupusaru. Ja sam uspio

naći knjigu “Priče iz hiljadu i jedne noći”, a u selu je “nikla”, pitaj boga odakle, knjiga “Muslimanske narodne pjesme”. Obično bi našli odličnog učenika koji bi im to čitao.

Kad sam imao vremena, najviše sam se družio sa starijim ljudima. Oni su imali školu života i od njih se moglo dosta nau-čiti iz istorije sela, a bogami su imali veliki autoritet kod mladih. U to vrijeme starost se cijenila, nije to kao danas… Najviše sam volio otići kod Hadži Hasana Hodžića. To je bio starina, učesnik Prvog svjetskog rata. Uvijek mi je pričao o nekakvoj “bindi školi” koju je završio. Jedva sam saznao razabrao da je to bila neka niža podoficirska škola. Na ta sijela obično sam donosio ekstrakt američke kafe. Hadžinica skuha ibričić te kafe, a doljevka ibričinu. Već treći fildžan je bio takav da mu se dno vidjelo. Kocka šeće-ra se dijelila na 4 dijela. Njegova kazivanja sam zapisivao.

Tu je bio i hodža Halilović u Halilovi-ćima ili Frkatima. Ozbiljna ljudina i za on-dašnje prilike–načitan. Od njega sam mno-go naučio o selu i običajima u njemu. I to se zapisivalo. U Gnječama je bio hodža Gnje-čo, veseljak i šaldžija. Njegove šale i dosjet-ke su bile mehlem za dušu u tom teškom vremenu. Kafa je priča za sebe. Pila se ječ-menuša. Mlinova za kafu nije bilo. Mljelo se u zemljanoj ćasi oblutkom kamenom i vrlo majstorski. Opet, ibričić kafe, a ibri-čina doljevka. Dugo sam razmišljao o ta-kvom pijenju kafe. To je imalo svoga. Dođe težak sa njive, umoran i da ne bi pio hladnu vodu, pio je takvu kafu i to po dva debela sata. Uz kafu se i odmarao.

Ženska čeljad su zimi kuhala, čistila, podizala djecu i radila kućni posao. Djevoj-ke su po dani išle na analfabetske tečajeve gdje su im predavali ljudi poput hodže Ha-lilovića, Ibrahima Mujkića i drugih. Sve su to bili ozbiljni ljudi u koje su roditelji ima-li veliko povjerenje. Koliko se sjećam, u te dvije-tri godine organizovali smo 35 takvih tečajeva. Omladinci su išli, u okviru Gra-čaničke brigade, na prugu Brčko–Banovići,



a kasnije na prugu Šamac–Sarajevo. Pored rada na pruzi, tu je bilo mjesta i za opisme-njavanje, učenje nekih zanata, kao što je vožnja traktora, kovački poslovi itd. Krat-ko rečeno, pruga je bila i svojevrsna škola.

Posebno bih, u ovom svom kazivanju, istakao da su mene djevojke u selu jako ci-jenile, a ja sam njih držao kao sestre. To su roditelji znali i imali puno povjerenje u mene. Djevojka napiše momku pismo i dođe meni da ga adresiram. One koje su bile manje pismene, često su mi povjerava-le da ja u njihovo ime pišem pismo. One diktiraju, a ja pišem. Nisu me trebale moliti za diskreciju. Nikad nisam sadržaj tih pisa-ma nekome kazao. To je bila njihova inti-ma, koju i dan danas poštujem.

U to vrijeme ni jedan čovjek u selu nije radio u državnoj službi. Novaca je bilo malo ili nikako. Ako žena skupi nekoliko jaja ili malo sira, to se nosilo u Gračanicu ili Do-boj i–prodavalo. U selu je bila jedna mala prodavnica veličine 3–4 kvadratna metra. Nju je držao Meša Nurkanović, dvometraš, ali mršav kao pritka. U prodavnici je po-

nekad bilo gasa, ulja, šećera, konca, igala, bašlija i kojekakvih sitnica. Kako je sve to nabavljao, ni danas mi nije jasno. Dođe di-jete Meši sa findžanom u ruci i traži za jaje gasa ili ulja. Meša je bio teški poštenjači-na, ubijeđen sam da nikad nikog prevario nije ili zakinuo na mjeri. Imao je veliku po-rodicu, ali zakon mu je bio sin jedinac ko-jeg je zvao Beban. Mislim da je išao u dru-gi ili treći razred. Mešina velika strast su bile konjske trke. Nije mogao kupiti odra-slog konja, nego, čuje li da neko ima dobro ždrijebe, znao je otići u deseto selo da ga kupi. Znao je dati i zadnju paru. Onda bi nastupalo učenje i pripremanje ždrebeta za trke. Kako sam stanovao kod Hasana Nur-kanovića, svakodnevno sam prolazio kraj tog “dućana”. Često bih svraćao kod Meše na cigar duhana i malo priče…

I Hasan je imao veliku porodicu. Maj-ka mu je bila još živa, jedna plemenita i dobra starica. Ne vjerujem da su i jedno danas živi, ali dugujem im neizmjernu za-hvalnost. Mnogo su mi pomogli. Ja nisam imao majku i svaka stara žena mi je bila kao



majka. Potomstva sigurno Hasan i dan da-nas ima živog. Poručujem im da budu po-nosni na njih, a posebno na nenu, milu i čestitu staricu.

U posebnom sjećanju mi je ostao Huse-in-aga Mujkić, stari čovjek, koji je volio da lovi. Ponekad, kad sam imao vremena, išao sam sa njim u lov. Čini mi se da je imao pušku “šišanu” koja se punila s gornje stra-ne. Ujutro, prije zore, me znao probuditi, ja sam obično vodio dva njegova kera, on je na leđima nosio lijepo “učinjen” mijeh, u kojem se nalazila pogača, pečeno pile, malo kafe, šećera, pa čak i par treščica za potpa-lu vatre. Čim bi došli na njemu znano mje-sto, moj zadatak je bio “da zavedem kerove i pustim”, a potom da se vratim njemu “na polazni položaj”. On je obično čučao, a šiša-na mi je bila položena preko koljena. Čim kerovi potjeraju i oglase se, on počne zavi-jati cigaru. Poslije toga, vadi kresivo i trud i počne kresati. Nekad uspije pripaliti, a ne-kad ne. Digne svoju pušku i opali. Nikad, ama baš nikad nije promašio. Meni kaže da idem ubijeno preklati i kad se to obavi lov je gotov. To je bio lovac, a ne kao ovi da-nas. To su mesari, štetočine. Neka ti je lah-ka naša bosanska zemlja, dobri i plemeniti čovječe. Imao sam u tom selu još dosta, ne ahbaba, nego ahbabina. Mnogih se i danas rado prisjetim.

Krajem školske godine i na podjeli knji-žica i svjedočanstava, kod škole se organi-zovao teferič na koji bi se iskupili svi rodi-telji. Pekli su se janjci, igralo kolo, bacalo kamena s ramena, trčalo u vrećama, a uči-telju je sljedovala hedija (polon). Krajem školske godine 1945/46. sam dobio oko 350 komada kokošiju. Svaki učenik je donio po jednu. Kad mi je poslužitelj naveče poka-zao toliko jato, zaprepastio sam se, a ujed-no bio i srećan, ne radi te “hedije”, već radi spoznaje da me je selo primilo i da je hod-žina propaganda pala u vodu.

Po nalazu školskih inspektora iz Sara-jeva i Avde Dajidžića iz Gračanice, ja sam sa tolikim brojem učenika postigao dobar

uspjeh. Koliko je truda tu uloženo, da ne pričam. Danas bi na toliki broj djece radilo 10–12 učitelja i opet bi kukali kako imaju dosta djece u razredu. Moje generacije su imale entuzijazam, što danas, nažalost, ne-dostaje. Po završetku teferiča, sutradan sam otišao u Gračanicu i prosto molio kolege da dođu da nose kući te kokoši. Ocu sam po-slao u Tuzlu 15–20 komada, da nešto osta-vi sebi, a nešto podijeli komšijama. Onda nije bilo ni zamrzivača, ni frižidera. Nekad je komšija bio sve. A danas–je li tako?

Svake godine su se održavale konjske i pješačke trke u selu. Trkači su se na dan-dva prije trke pripremali u jednoj manjoj prostoriji u kojoj je jedino bila hasura i peć (furuna) s lončićima. Trkača su priprema-li, znojenjem. To se nazivalo jaračenje, a zašto, sam bog zna. Na dan trke se odre-đivala staza i to od kuće Hruste Babića do brda Samarić. Obično bi najprije bila pje-šačka trka i pobjednik je dobivao ili košulju ili nešto drugo. U školskom dvorištu bila je u zemlju pobodena pojaka i poduga stoži-na, premazana lojem, uz koju su se takmi-čari penjali. Onaj koji uspije doći do vrha, smatran je pobjednikom i sa vrha stožine je skidao ili košulju ili nešto drugo. Konji su puštani bez džokeja (binjedžije). Uz trasu su bili mještani koji su sokolili konje ili ha-lakali. Imao sam priliku da vidim kako je i Mešino ome (ždrijebe) pobijedilo. Ja puste sreće za njega. Najprije idu svirači sa šar-gijama, zurlama, bubnjevima i sviralama, onda ome prekriveno zelenom čohom. Eto koliko je to ome bilo veliko da su ga mješta-ni uzeli za noge i podigli. Tada je bio prestiž da konj iz nekog sela pobijedi. Sjećam se da su dolazili konji i iz drugih sela i to se pri-čalo danima. Poznat je bio konj nekog Ha-kije iz Sladne ili Doborovaca. U to vrijeme nije bilo ni radio aparata, ni televizora, ni struje, ni drugih kojekakvih pomagala. No narod se i sa ono malo znao dobro provese-liti. Alkohola je bilo vrlo malo i oni koji su pili, to su krili “kao zmija noge”. Danas… da ne pričam.



Negdje u zimu, 1946/47. godine morao sam na nekakav sastanak u Sreski komitet SKOJ-a u Gračanicu. Vraćao sam se sa tog sastanka kasno u Klokotnicu. Išlo se pješ-ke. Auto, a šta to bi? Na tom putu obično sam se odmarao kod vode u Stjepan Polju. Voda zimi mlaka, a ljeti ko led. Takvu vodu u svom životu jedino sam pio u Bradini u Hercegovini i nigdje više.

Bio je snijeg i oko te vode, što od ljudi, što od stoke, dosta ugažen i prljav. Sjedeći na kraju korita i pušeći, da se malo odmo-rim, ugledao sam, uz samo korito, nekakav zavežljajčić zavezan u lanenu krpu. Ne raz-mišljajući, uzeo sam ga i stavio u džep svog zimskog kaputa, napio se vode, popušio još jednu, pa krenuo dalje. Kad sam došao u školu, spremio nešto večere i prezalogajio, odmotao sam taj zamotuljak, kad u nje-mu nekakav stari novčanik, obmotan de-setak puta tankom oputom. U novčaniku je bilo pet hiljada i dvanaest dinara, te ne-kakve dvije ceduljice s vrlo nečitkim ruko-pisom. U to vrijeme moja plata je bila ne-što preko 700 dinara. Tog trenutka ja sam u džepu imao svega 5-6 dinara. Nisam se ni sekunde dvoumio: to nije moje–valjda će se neko javiti. Ponovo sam sve to lijepo spakovao i stavio pod slamaricu. Poslije 20 i više dana, došao je meni u stan jedan ro-ditelj da vidi kako mu dijete uči, sav pocr-nio kao da je bio bolestan ili ga je nešto u porodici snašlo. Upitao sam ga šta mu je, da nije bolestan. Odgovorio mi je da nije, ali da mu je došlo da se ubije. Potom mi je otvorio dušu–kako je imao dobre volove i odlučio da ih “podreže”, naime da njih pro-da i kupi druge jeftinije, a da razlikom para “pokrpi” djecu i kuću. Upitao sam ga da li zna gdje je izgubio novac, u čemu je to bilo zamotano i koliko je novaca imao. Sve mi je tačno opisao, pa čak i to da su bile dvi-je ceduljice umazane i bosančicom napisa-ne. Sada nema ni volova ni para. Zaključio sam, kako god okreni–njegovo je.

Ja lijepo, ruku pod slamaricu, izvadim zamotuljak i stavim mu ga u krilo. Jadnik se

zabezeknuo i počeo me ljubiti i plakati. Kad se malo smirio, izvadi novčanik i one pare na sećiju. “Uzmi učitelju, ti imaš po zakonu deset posto!” Odgovorio sam mu da taj za-kon objesi mačku o rep, ali mora ispoštova-ti i jedan moj uslov: da o ovome nikom ne govori jer meni sticanje nekakvog autorite-ta na tuđoj muci ne treba. Vjerujte mi da mu i dan danas imena ne znam. Sretali smo se nekoliko puta i nikad ga ni za ime ni za pare nisam upitao. Ja sam poštenje donio iz moje porodice i držat ću ga se do smrti. Tako sam i djecu u školi učio. U tom sam i uspio. Nikad o ovom slučaju nisam niko-me pričao. Ovo je prvi put da se povjerim “Gračaničkom glasniku” jer sam zaključio da u njemu rade pošteni ljudi.

Kad pišem o školi u Klokotnici, mo-ram napraviti jednu ispravku u Gračanič-kom glasniku broj 23, naime, kad se govori o prvim učiteljima u školi stoji “U sjeća-nju polaznika prvih generacija škole osta-lo je da su na početku radili Hakija Ralje-vić i neki Soko Herceg.” Prije svega on nije “neki” nego klasa-učitelj–Soko Hercego-vac. To tvrdim jer sam poslije njega radio u Klokotnici, Tolisi kod Orašja i Gornjem Rahiću, gdje je umro i sahranjen. On je po-rijeklom iz Radića. Do 1980. godine su tu živjele njegova žena i dvije kćerke. Čujem da su odatle odselile u Sarajevo.

Poslije dvije godine rada u Klokotnici, po partijskom zadatku, premješten sam, na srez bosanskošamački, ali ni mojoj supru-zi (1947. godine sam se tamo i oženio), ni meni to područje nije klimatski odgovara-lo, a bogami tu je bilo i vrlo opasno radi-ti. Morao sam organizovati izgradnju čita-onice u Marićima, a u Oštroj Luki zadružni dom. No to nije tema ovog zapisa.

Na moj zahtjev, Oblasni odbor me pre-mjestio u Soko kod Gračanice. Selo veoma lijepo. Okolo borova šuma i voćnjaci. Zdrav kraj, nema šta. Tu se valjalo uhvatiti u ko-štac sa upisom djece u dva razreda. Običaji su bili skoro isti u svim muslimanskim se-lima u tom vremenu. U Sokolu smo pored



škole imali i čitaonicu u kojoj je bio smje-šten radio aparat. To je bio centar kultur-nog života, ako se tako može kazati. Posla je bilo i za mene i moju suprugu preko gla-ve. Radilo se u tri smjene (redovna nastava, rad u dvogodišnjoj školi, tečaju osnovnog znanja). Supruga je, opet, imala zadatak da radi i sa ženama na narodnom prosvjećiva-nju. Težak je to zeman bio, ali se bilo mla-do… Za generacije tadašnjeg vremena nije bilo nesavladivih teškoća. Radilo se od ju-tra do 9 sati naveče. Pošto je moje školsko područje obuhvatalo Soko, Piskavicu, Ška-hovicu i Prijeko Brdo, stekao sam mnogo prijatelja u tim selima i sa njima rješavao mnoge probleme. Veliku zahvalnost dugu-jem sahadžiji Mehi Spahiću u Piskavici, u Škahovici omladincu Hasanu, čijeg se pre-zimena ne sjećam (to je bio Hasan Mula-husejnović, poznati aktivista, kasnije pred-sjednik Mjesne zajednice i vrlo ugledan čovjek u Škahovici, n. u.), u prijekom Brdu Ademu Gadžiću i Haski Hadžiću, u Soko-lu predsjedniku Mjesnog narodnog odbora za to područje Sulji Spahiću zvanom Suljo Omin (iz Piskavice, n. u.), te Ibrahimu De-liću.–dobrim i čestitim ljudima. Posebno sam cijenio dva brata Hurema–Muju i Ha-lila. Bilo je tu i drugih, ali pritisnule godine, pa se zaboravilo.

Iz Sokola sam dobrovoljno otišao sa su-prugom na službu u školu u Gornjoj Ora-hovici. O tome sam dosta u jednom rani-jem tekstu pisao. U Orahovici sam stekao dosta prijatelja. U sjećanju mi je posebno ostao Brajko Mujić. Zabolio me zub, da po-ludim. Jedva sam jutro dočekao i dolazak djece u školu. Pitam ih ko u selu vadi zube. Nabrojiše ih nekoliko, a među njima i mog ahbaba Brajku. Odem njemu i – pomagaj… On jastuk na pola sobe i – lezi… Čim sam legao, Brajko meni koljeno na prsa i klije-šta u usta. Cimni tamo, cimni amo–nekako zub izleti. Kad je “obavio posao”, zamolio sam ga da mi pokaže taj svoj zubarski alat. Imao sam šta vidjeti–kliješta za sječenje zuba mladim krmadima (prasićima). Pisao sam punici u Kragujevac da mu kupi nova, što je uradila. Makar nisu bila zahrđana. Začudo, nisam imao nikakvih posljedica.

Ne bih htio da zaboravim ni Smaila Ka-keša, predsjednika Mjesnog narodnog od-bora u Klokotnici niti Sulju Omina (Suljo Spahić, n.p.) predsjednika odbora u So-kolu. Oni su bili polupismeni ljudi koje je krasila čestitost i poštenje. Sa njima smo išli svaki dan naprijed bar centimetar-dva. Da-nas napredujemo kao rakovi–samo nazad.


Sjećam se kad su nas kao osnovce, negdje u trećem razredu osnovne škole (1959.), iz predmeta Poznavanje prirode i društva, učili ko su nam sve bili predsjednici i to na svim nivoima tadašnje vlasti, a bilo ih je ot-prilike, na broju, kao i danas, samo što smo tada imali mnogo veću državu od današ-nje. Osim navedene, ima još jedna razlika: u ono vrijeme djeca su morala pamtiti ime-na tih nepoznatih ljudi, danas ih ne moraju pamtiti ni odrasli, akamoli “školčad”, kako su nas tada zvali. Da skratim: predsjedni-ke smo imali na sljedećim nivoima: opšti-na, srez, republika, država SFRJ.

Sa te liste, meni su se u mozak zauvijek urezala samo dva predsjednička imena: Jo-sip Broz (razumljivo) i Asim Dževdetbego-vić (ne znam zašto), koji je tada bio (samo) predsjednik opštine Gračanica.

Ovo je neobavezan uvod za priču o po-sljednjem predsjedniku Gračaničkog sre-za – s povodom. Pedeset godina (okruglo) prošlo je od njegove “vladavine”

Još od osmanskog doba Gračanica je bila administrativno sjedište šire regi-je – kaze, kotara, sreza. Taj status je zauvi-jek izgubila u administrativnim reforma-ma, koje će uslijediti 1955. godine, kada je formirana opština Gračanica, sa sjedi-štem u Gračanici. Sticajem okolnosti, Asim Dževdetbegović je bio posljednji predsjed-nik gračaničkog sreza i prvi predsjednik te novoformirane gračaničke opštine. Iako je bio glavna ličnost lokalne politike gotovo

osam godina, prvo kao predsjednik sreza Gračanica (od 1952. – 1955.), a zatim kao predsjednik opštine Gračanica (od 1955. – 1959.), danas je u Gračanici potpuno zabo-ravljen, kao što su zaboravljeni i svi njegovi prethodnici i svi njegovi nasljednici. Pot-puno nezasluženo – jer se, kao predsjed-nik, po mnogo čemu izdvajao od mnogih tadašnjih “zaslužnika”. Za “njegova vakta” (mandata), realizovano je ili zasnovano, u modernom žargonu rečeno, nekoliko važ-nih projekata, od dalekosežnog značaja za Gračanicu, koji u ovom ili onom obliku žive i danas. Zato je i zaslužio da se, makar na ovaj način i u ovom malom podsjećanju spomene kao jedan od najuspješnijih čelni-ka Gračanice.

Rođen je 1920. godine u Trebinju, u uglednoj, ali osiromašenoj aristokratskoj porodici (po majci potječe od porodice Redžepašića – Pašića, dok mu je otac bio sin osmanskog vojnog ljekara na službi u Bosni). Još u ranom djetinjstvu, koje je pro-veo u rodnom Trebinju, suočio sa siromaš-tvom. Kao dijete, 1930. godine, doselio je s porodicom u Gračanicu. Poslije završene osnovne škole u Gračanici, upisuje se u gi-mnaziju u Tuzli, gdje završava prvi razred. Potom dobiva mjesto u konviktu u Bihaću i nastavlja školovanje u tamošnjoj gimna-ziji. Po završetku škole, 1936. godine, prvo zaposlenje dobio je kao pisar u općinskom uredu u Doborovcima, a već naredne, 1937. godine, u advokatskoj kancelariji dr.

likovi zavičaja : asim dževdeTbegović – posljednji predsjednik gračaničkog sreza

Dr. sc. Omer Hamzić


Likovi zavičaja : Asim dževdetbegović – posljednji predsjednik Gračaničkog sreza

Omera Muftića, prvo u Gračanici, a potom u Doboju, gdje ga zatiče Drugi svjetski rat. Kao hranitelj porodice, pušten je iz Hrvat-skog domobranstva u koje je bio mobilisan u maju 1942. godine. U toku 1943. i 1944. godine, završio je četiri razreda gimnazije i položio maturu. Da bi izbjegao novu mobi-lizaciju, krajem februara 1944. godine, pre-bacio se u Gračanicu, odakle je, sredinom decembra, otišao u Tuzlanski narodnooslo-bodilački partizanski odred. Krajem rata, raspoređen je u jedinice KNOJ (Korpus narodne odbrane Jugoslavije), u kojima je služio sve do marta 1947. godine, kada je demobiliziran.

Nakon demobilisanja, sve do 1952. go-dine, radio je na različitim poslovima u Ministarstvu industrije Narodne Republi-ke Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Sa duž-nosti pomoćnika ministra industrije, sredi-nom 1952. godine, raspoređen je i izabran za predsjednika Narodnog odbora sreza Gračanica, a potom, poslije ukidanja sreza, 1955. godine, na dužnost predsjednika Na-rodnog odbora općine Gračanica, koju je obavljao do 1959. godine. Po isteku manda-ta, od 1961. godine živio je i radio u Tuzli, najprije u Institutu za rudarska i hemijsko-tehnološka istraživanja, kao pomoćnik di-rektora, a potom kao sudija Okružnog suda u Tuzli, pošto je u međuvremenu, vanred-no završio pravni fakultet. U dva saziva bio je član Izvršnog odbora Skupštine opštine Tuzla. Umro je u Tuzli 1982. godine.1

Danas ne možemo govoriti o njegovoj popularnosti ili nepopularnosti u narodu, jer je Asim Dževdetbegović upravljao gra-čaničkim srezom i opštinom u vremenu kada su ti pojmovi bili manje-više nepo-znati, niti se moglo razmišljati u tim kate-gorijama. Mogao si u javnosti, to jest u na-rodu biti popularan “do neba”, ali ako nisi

1 Edin Šaković, Asim Osmanbegović, u: Omer Hamzić, Edin Šaković, Rusmir Djedović, Os-man Puškar, Svi naši načelnici – čelni ljudi lokal-ne uprave u Gračanici 1868. – 2008.”, Gračanica 2008., 50–52

bio dopadljiv partiji, mogao si biti samo “negativac”.

Bez sumnje, došao je na čelo gračanič-kog sreza po zadatku partije – po uobičaje-noj komitetskoj proceduri – kao partizan-ski kadar od povjerenja i stručnosti. Prije toga provjeravan je na raznim odgovornim funkcijama i dužnostima – na kojima se dokazao kao uporan i pouzdan borac – na liniji partije. Došao je na čelo gračaničkog sreza u vrijeme kada je počelo izvjesno oto-pljavanje krutog komunističkog sistema, u periodu napuštanja okamenjenih sovjet-skih stereotipa upravljanja “gosudarstvom”. Država i partija, bar prividno, dajući “fa-brike na upravljanje radnicima”, počela se povlačiti iz privrednih preduzeća. U isto vrijeme zvanično se priznaje neuspjeh ko-lektivizacije sela i seljačkih radnih zadruga (po modelu sovjetskih kolhoza). To su bili neki počeci traženja vlastitih puteva u soci-jalizam (različiti od sovjetskog modela), iz kojih će se razviti sistem socijalističkog sa-moupravljanja, kasnije ustavne promjene, razne reforme, pokušaji uspostave nekog idealnog modela društva, koji će se poka-zati kao utopija.

Prije dolaska Asima Dževdetbegovi-ća na čelo gračaničkog sreza, u Gračani-ci su još bila svježa sjećanja na dva lokal-na drmatora: šefa UDBE Huseina Šiljka i šefa Sreskog komiteta KP Kasima Deli-ća, koji su, negdje od Rezolucije IB, pa do 1952. godine žarili i palili Gračanicom. Svojom samovoljom i represijom mnogi-ma u Gračanici toliko su zagorčali život, da se napokon, morao umiješati i CK i napro-sto ih najuriti iz Gračanice. Raskrinkani su zvanično na čuvenoj Petoj partijskoj kon-ferenciji KP sreza Gračaničkog (sredinom 1952. godine), koja je u lokalnim okvirima značila veliki preokret ka demokratiji i nor-malnom životu građana

Asim Dževdetbegović je, dakle, došao u Gračanicu na takoreći raščišćen politič-ki teren. To je, svakako, bila dobra pretpo-stavka za njegov jači angažman na sređiva-



nju “ostalih stvari”, prije svega privrednih prilika na srezu, problema u prosvjeti, elek-trifikaciji, komunalnim problemima u sa-moj Gračanici itd. Bio je od inicijative i akcije, nije žalio truda da unaprijedi život oko sebe, da se pokrene nešto novo, bolje, modernije...

Za njegov mandat predsjednika Sre-skog narodnog odbora Gračanica, od 1952. do 1955. godine, vezuju se velike akcije elektrifikacije sela, intenzivniji razvoj škol-ske mreže, te pokušaji stabilizacije privred-nih prilika, osnivanjem novih preduzeća ili njihovim pregrupisavanjem, kroz manje-više neuspjele integracije i dezintegracije.2 Bio je to period kada se pokušavalo afirmi-sati zadrugarstvo na potpuno novim osno-vama, što je išlo jako teško nakon propasti modela seljačkih radnih zadruga i tog uve-zenog načina kolektivizacije sela.

Asim Dževdetbegović je nakon admini-strativne reforme, 1955. godine, i ukidanja gračaničkog sreza postao prvi predsjednik novoformirane opštine Gračanica, koja se u teritorijalno-administrativnom pogledu vezivala za srez Tuzla. Njegovo prethod-no političko iskustvo, veliki ugled u repu-bličkim strukturama vlasti, ranije ostvare-ni kontakti sa ljudima od uticaja u sreskim vlastima u Tuzli, sve to došlo je do punog izražaja upravo za vrijeme njegovog man-data u Gračanici.

Zato se za njegovo ime i vezuje usposta-va, osnivanje i utemeljenje nekoliko insti-tucija i preduzeća, koja su svojom aktivno-

2 Početak elektrifikacije i izgradnje školske mreže na području gračaničkog sreza označen je prijedlogom odbornika Sreskog vijeća narodnog odbora sreza gračaničkog da se pristupi izradi i donošenju plana elektrifikacije 14 sela, izgradnji 14 osnovnih škola, kao i škole u Gračanici sa 8 učionica, te izgradnji jedne stambene zgrade sa 4 stana za nastavnike u gimnaziji kao i internata za đake koji pohađaju gimnaziju sa sela ( Arhiv TK, Fond Općine Gračanica, nesređena građa, Za-pisnik sa sjednice Sreskog vijeća narodnog odbora Sreza gračaničkog od 16. 11. 1953)

šću obilježila čitavu jednu razvojnu epohu Gračanice. U tom periodu u Gračanici je osnovana Gimnazija, Narodni univerzitet, te nekoliko privrednih preduzeća, među kojima je bila i štamparija. Na početku nje-govog mandata predsjednika gračaničkog sreza , u novoizgrađenoj, modernoj zgradi otvorena je niža realna gimnazija (sadašnja Druga osnovna škola), izgrađen nogomet-ni stadion, te rukometno igralište, otvorena sreska bolnica, započela kinofikacija sela...

Osnivanje tih institucija i preduzeća predstavlja historijsku prekretnicu u ra-zvoju gračaničkog kraja, ne samo u simbo-ličnom već i u stvarnom značenju te riječi, što se može dobro vidjeti sa ove vremenske distance. Nije potrebno posebno naglaša-vati značaj osnivanja gimnazije i Narodnog univerziteta prije 50 godina. Jednostavno, radi se o prekretnici u razvoju prosvjete i kulture na ovoj opštini. Time će se bavi-ti neki budući istraživači, koji će pri ocje-njivanju značaja uspostave ovih instituci-ja morati polaziti od činjenice da su djeca iz Gračanice, prije osnivanja gimnazije i to ona koja su imala sreću da završe osmogo-dišnju školu i koja su imala imućnije rodi-telje – morala u srednje škole putovati ili u Tuzlu ili u Doboj – prvo ćirom do Karanov-ca, a odatle nakon prekrcavanja u voz nor-malnog kolosijeka – prema Doboju ili Tuzli – ili su im roditelji morali plaćati smještaj i stanovanje u tim mjestima.3

Isto tako, morat će imati u vidu da je osnivanje Narodnog univerziteta kao prve institucije kulture u historiji Grača-

3 Na odvojenim sjednicama oba vijeća Nar-odnog odbora opštine Gračanica, 10. 8. 1959., doneseno Rješenje o osnivanju Gimnazije u Gračanici. U članu 2 tog rješenja stajalo je da će škola početi sa radom nakon dobijanja saglas-nosti od Narodnog odbora sreza Tuzla. Sredst-va za osnivanje, za izdržavanje i rad ove škole obezbjeđuje Narodni odbor opštine Gračanica kao osnivač. (Arhiv TK Fond Općine Gračanica, nesređena građa, Rješenje o osnivanju Gimnazije u Gračanici br. 08-750/1 od 10. 8. 1959.,)



nice, uslijedilo u godinama opće kulturne “suše”, kada su kulturno-umjetnička druš-tva, osnovana u socijalizmu, nakon ukida-nja nacionalnih kulturno-umjetničkih dru-štava (1949.), doživjela potpun zamor, pa i rasulo (kakav je u tom periodu bio slučaj i sa KOD-om “Adem Alić”), kada je bibliote-ka bila u stagnaciji, a kino bez nekog čvršće utemeljenog statusa. Stvaranje institucije Narodnog univerziteta koja je objedinila i pokupila i prikupila sve te rasute i polo-mljene kulturne sadržaje, a zatim svoje dje-latnosti proširila i na obrazovanje odraslih u svim segmentima – od osnovnog osmo-godišnjeg školovanja, obrazovanja poljo-privrednih proizvođača i domaćica – pa do kurseva i seminara za život, o lijepom ponašanju, higijeni stanovanja, sprema-nja zimnice itd., itd. – za Gračanicu je u to vrijeme bilo, bez pretjerivanja, isto što je Univerzitet, kao visokoškolska ustanova, bio za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.4

S druge strane, osnivanje štamparije u Gračanici, u oblasti privrede, moglo bi se danas usporediti sa zasnivanjem proizvod-nje kompjutera u Gračanici. U simbolič-nom i ne samo u simboličnom značenju bio je to iskorak dotadašnje zanatsko-ma-nufakturne proizvodnje u neko moder-no industrijsko privređivanje. Iako su u u to vrijeme još uvijek vladali socrealistički obrasci u ekonomiji, ne može se reći da ta-dašnji opštinski oci u Gračanici nijesu sli-jedili neku ekonomsku logiku. Ukidali su neuspješna i nerentabilna preduzeća i na njihovim preostalim sredstvima osnivali nova.5 Protagonista te nove, u osnovi real-

4 Narodni univerzitet u Gračanici formiran je 24. 12. 1959. Odluka Narodnog odbora opštine Gračanica br. 01/128 od 24. 12. 1959., Arhiv TK, Fond Općine Gračanica, nesređena građa (Pri-jedlog odluke je na sjednici Narodnog odbora obrazložio odbornik Galib Hadžiaganović)5 I pored čuvenih radničkih zakona, donese-nih sredinom 1950. godine, odlučujuću ulogu pri osnivanju novih preduzeća imali su i dalje državni organi, zavisno od nivoa i ranga pre-

ne politike, bio je tadašnji prvi čovjek Gra-čanice, predsjednik opštine Asim Džev-detbegović. U skladu sa takvom politikom, samo u 1958. godini “likvidirana” su četi-ri neuspješna gračanička zanatska predu-zeća: “Metalac”, “Soko”, Obućarska zadru-ga i “Razvitak” 6, ali su umjesto njih odmah osnivana nova, uspješnija, sa jasnijom proi-zvodnom orijentacijom i perspektivom.

U tom periodu formirano je preduze-će u izgradnji pod imenom Hotel “Park”7, ozvaničen početak priprema za izgradnju vodovoda (10. 8. 1958), izvršene sve pri-preme za asfaltiranje ulica u centru Grača-nice, koje će uslijediti 1960. godine itd.

Koliko god bili svjesni da je u tom ko-munističkom sistemu svaki poduhvat, sva-ki potez (i onaj sa pozitivnim i onaj sa ne-gativnim predznakom) bio rezultat nekog kolektivnog napora i kolektivnog čina u liku partijske vrhuške – zavisno na kojem i o kojem se nivou vlast radilo – nema sum-nje da zasluge za ovih nekoliko, da ne pre-tjerujemo, dobrih poteza, pripadaju Asimu Dževdetbegoviću – kao predsjedniku sreza i predsjedniku opštine Gračanica.

U ovom slučaju, on je s jedne strane, tom istom komitetu uspio nametnuti svo-je ideje i snagom argumenata, natjerati to kolektivno tijelo da ih prihvati, ali od toga, kao i u mnogim drugim slučajevima, ne bi bilo ništa, da taj čovjek nije bio, prvo, spre-man, a dakako i sposoban da sve to spro-vede u djelo, da to sve materijalizuje – na-ravno, ne sam, već sa ekipom ljudi koje nije birao, bolje reći koji su mu “stavljeni na raspolaganje”, pa kakvi su takvi su. On je te

duzeća – opštinski, republički, savezni – koji su raspolagali investicionim fondovima, imali ogroman politički uticaj u bankama, usmjerava-li kadrove itd.6 Odluka o likvidaciji ovih preduzeća donesena je na sjednici Narodnog odbora opštine Grača-nica 28. 11. 1958. godine.7 Arhiv TK, Fond Narodnog odbora opštine za 1957, Rješenje Narodnog odbora opštine Grača-nica br. 5068/57 od 12. 10. 1957.



ljude koje mu je nametao partijski vrh znao na najbolji način usmjeriti (upotrijebiti) i sa njima zabijati golove, bez obzira što nije mogao biti selektor te ekipe.

U vezi s tim u zapisniku sa jednog sa-stanka Opštinskog komiteta Saveza komu-nista u Gračanici, čitamo i ovu bilješku: “Asim Dževdetbegović smatra da bi poslije ovoga sastanka trebala se osjetiti veća kul-turna aktivnost na Opštini. Kod nas na op-štini se ide naprijed u svim djelatnostima, ali to ne traže kulturne ustanove. On sma-tra za potrebno da se razmotri pitanje za-duženja jednog odgovornog druga koji bi se zadužio za rad sa kulturno-prosvjetnim društvom. Navodi da imamo namještaj, in-strumente, publiku, a nemamo grupu ak-tivnih ljudi koji bi radili na aktivizaciji ovih mogućnosti. Smatra da su sazreli uslovi za dolazak filmova na naša sela. Predlaže for-miranje inicijativnih odbora za pokreta-nje pojedinih pitanja kulturnog prosvjeći-vanja. Predlaže da se pokrene bilten koji bi informisao građane o uspjesima sa komu-ne. Ako bi bilo više organizovanog, bit će više rezultata.”8

Imao je istančan osjećaj za kulturu i kulturno naslijeđe, što je bila rijetkost među tadašnjim političarima, uostalom kao i danas. U knjizi “Svi naši načelnici – čelni ljudi lokalne uprave u Gračanici 1868. – 2008.”, Edin Šaković s pravom naglašava da ga to “izdvaja među njegovim prethod-nicima, ali i nasljednicima”. Između osta-log, kao čelni čovjek sreza i opštine podrža-vao je vrlo vrijedna arheološka istraživanja na području opštine, koje je su poduzimali stručnjaci iz Muzeja istočne Bosne iz Tuzle i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sarajeva, a pokušao je utemeljiti i prvobitno jezgro zavičajne muzejske zbir-ke, ali ta ideja, nažalost, nije zaživjela na-

8 Arhiv TK, Fond Opštinski komitet SK Gra-čanica, I b 2€8 (1-9), Zapisnik sa sastanka Op-štinskog komiteta Saveza komunista, održanog dana 27. 9. 1960. godine, Analiza rada Narod-nog univerziteta, Biblioteke i Kina

kon isteka njegovog mandata.9

Ne znamo kako je ispraćen iz Gračani-ce po završetku mandata predsjednika op-štine. Činjenica je da je kasnije vrlo rijetko dolazio u Gračanicu i to sasvim privatno, radi susreta sa prijateljima i poznanicima. Činjenica je da mu se Gračanica nikada ni-čim nije zahvalila ili odužila ili bar to nije poznato. Dolazile su neke nove generacije, a on je kao i mnogi drugi likovi iz tog lo-kalnog političkog establišmenta gurnut u zaborav. Tek sa izlaskom publikacije “Svi naši načelnici”, 2008. godine, njeni autori posvetili su mu zasluženu pažnju i na neki način otrgnuli od nezasluženog zaborava.

Završavajući ovu bilješku, opet se pri-sjećam stare učiteljice Olge Perišić, koja nas je, uz ostalo učila i propitivala imena na-ših tadašnjih predsjednika. Meni je iz tog vremena u sjećanju ostalo samo ime Asima Dževdetbegovića (ne znam zašto) i Josipa Broza, onog iz pjesmice “Pioniri maleni, mi smo vojska prava...” Danas nema ni pionira malenih, ni te vojske prave, a ni predsjedni-ci nam nisu nešto bogzna naročito. Ne zna-mo ni koliko ih ima. I bolje je po zdravlje.

9 U saradnji sa Republičkim zavodom za zašti-tu spomenika kulture, tih je godina u Gračanici obnovljena stara sahat-kula kao simbol grada i najznačajniji spomenik kulture. Sačuvan je i od stručnjaka pregledan bogat arheološki materi-jal, poput izuzetno vrijednih predmeta iz bron-čanog doba, nađenih u Boljaniću (pri izvođenju zemljanih radova), na Monju (prilikom pošu-mljavanja) i Pašalićima (tokom eksploatacije u kamenolomu). Zaslužan je i za organiziranje ar-heološkog istraživanja prahistorijske nekropole Barice, u Gornjoj Orahovici, koju su istraživa-li Alojz Benac i Borivoj Čović, dvojica velikana bosansko-hercegovačke arheološke nauke. Da se radilo o jako značajnom nalazištu, putem ko-jeg je Gračanica uvrštena na svjetske arheološke karte, govori i činjenica da je na osnovu rezul-tata tih istraživanja kasnije definirana posebna kulturna grupa (Barice-Gređani); Edin Šaković, nav. članak,

96 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • TEmE

U sve neravnopravnijoj utakmici dva “tima” – Kulture i Nekulture – ova potonja odavno ubjedljivo vodi, uspijevajući svake izadejtonske godine zabiti po jedan efek-tan gol. Slabašna, anemična, zaboravljena i ustranu tisnuta Kultura ne uspijeva još postići ni počasni pogodak, što se svakod-nevno vidi, bespomoćno prihvata i ne nudi ni nagovještaj želje (mogućnosti) da se tu nešto izmijeni. Naprotiv, dosad više nego ubjedljiv rezultat u korist Nekulture može biti samo još ubjedljiviji

U sferi klasike se već podugo nalazi jedna vrsta informativno-intelektualnog testa. Situacija je, recimo, samo zamišlje-na, nigdje se i nikad nije stvarno odigrala, ali – nije nemoguća, što je za ovu priliku najvažnije.

Pitac pita sagovornika da li zna ko je prije osam godina bio predsjednik državne, federalne i kantonalne vlade. Pitani bude zatečen i zamisli se. Počne “mudro” lupkati kažiprstom po čelu, onda, ni najmanje mu-dro, šakom pređe preko lica i brade, jedva primjetno zatrese glavom i – naravno –be-zvoljno prizna da ne zna odgovor na pita-nje. Pitac, zatim, pita ko je za ovu zemlju

osvojio Oskara za igrani film, na šta upitani odmah, kao iz topa, ispali:

– Pa, Danis Tanović, što me to pitaš, svi to znaju!

E, tu smo usred suštine, koja se može iskoristiti kao vrlo zgodan šlagvort za po-četak razmišljanja na ovu temu: ko to pam-ti i koga, zapravo, danas uopšte briga za od-govor na pitanje ko (nam) je bio premijer ovog ili onog formata, kad znamo da je u “legendu” ušlo pravilo da se dotične perso-ne ne pamte po dobru, kao što u istu sferu spada i to da se ova zemlja (po dobrom) u svijetu nije pročula ni po jednom političa-ru – već po onima koji s politikom nemaju veze. Naprotiv...

Dakle, kultura, sport, ono što nije plod, niti (nus)produkt politike, to je legitimaci-ja na koju valja računati, s kojom se ide u svijet i po čemu se – ne samo ovi prostori – najvalidnije, najautoritativnije i najubjed-ljivije predstavljaju.

Sve drugo je prazna priča. Luk i voda, narodski rečeno.

Kad sam s urednikom Gračaničkog glasnika dogovarao pripremu redova koje čitate, prioritetno mi je bila “zacrtana” ova,

nad jednom posTdejTonskom “uTakmicom”: nekulTura – kulTura 14:0

Zlatko Dukić, knjiž.5 t

em

e

TEmE • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 97

Nad jednom postdejtonskom “utakmicom”: Nekultura – Kultura 14:0

vrlo indikativna ilustracija naših društve-nih (ne)prilika. Logično, ako se zna da je jedno od njihovih najnepovoljnijih, čak najbolnijih, obilježja – upravo stanje u kul-turi, s jedne, ali i odnos nadležnih prema tom stanju, s druge strane. (Učtiv po pri-rodi, uredniku sam, naravno, zahvalan za to što mi je ostavio odriješene ruke u pro-mišljanju o ovoj temi, jer imamo preću-tan dogovor da on ne mora biti saglasan sa baš svim mojim stavovima, dakle – ja odgovaram.)

Nepošteno bi bilo prema otužnom sta-nju u sportu da istovremeno govorim o tome i o kulturi. Zato ostajem samo u ata-rima kulture, s naročitim pogledom na “utakmicu” između dva afirmisana tima – Kulture i Nekulkture. Generalno se brče, nimalo slučajno, neka vrsta atrofije – naj-prije u mnogim glavama – koja je obilježje odnosa prema kulturi. U zemlji s ovoliko političkih, ekonomskih, socijalnih itd. pro-blema, samo donekle i samo uslovno je ra-zumljivo (da li i prihvatljivo, ne znam) što se o kulturi govori uzgred, “pod tačkom ra-zno”. I, posebno, što se to praktično mani-festuje tako da, pri svakom iznuđenom re-balansiranju ovog ili onog budžeta, na čelu spiska onih koji “stradaju” – redovno bude kultura.

Mirili se s tim ili ne, riječ je o činjenici s kojom živimo skoro deceniju i po. Kako koja godina prolazi, sve je neizvjesnije, teže i gore. Jer, ako se sjećamo, u neposredno poratnim godinama, kad se kroz brojne slavine u ovu zemlju slijevalo para sa mno-gih strana, kultura je uspijevala “uštinuti” podosta sredstava, nije se kukalo, nije bilo žalopojki, ni približno tako komplikova-no, neizvjesno i teško kao danas... Neki su, čak, skloni da sa žaljenjem uzdahnu za tim godinama, iako uzdasi – kao biološka, ali i psihološka operacija – nikad nikom nisu mnogo pomogli, a još manje su popravili prilike.

Na konkretnim, opipljivim primjeri-ma ovdašnjih budžeta – opštinskih i Kan-

tonalnog – u ovoj, 2009. godini, to se zorno može ilustrovati. Cifre su tu drugorazred-nog značaja, jer su nestalne, nesigurne i podložne promjenama. Što bi se uprošte-no kazalo, čista varijabla. Predstojeći, re-cesijom i krizom izazvani novi rebalansi budžeta, opet će, posve je izvjesno, iona-ko umanjene pozicije za kulturu – još više smanjiti. To je, misle oni koji o tome odlu-čuju, neophodno. Drugog izlaza nema.

Osim što takvima do kraja baš i ne vje-rujem, bliži sam tezi da se, ipak, radi o liniji manjeg otpora. Možda je pretjerano reći da se radi o neshvatanju kulture i njenog zna-čaja. Još veće pretjerivanje bi bilo kazati da se radi o nekulturi. Jer, onda bih rizikovao optužbu da donosioce odluka etiketiram nekulturnima... A oni to, svakako, nisu... Ili, možda, ipak jesu?

Ali, da se razumijemo, ne smatram ih ni najvećim, a kamoli jedinim krivcima, niti najodgovornijim za ovo stanje. Nije da ih branim, naprotiv, ali oni se ponašaju i rade samo – u duhu vremena i opšteprihvaće-nih standarda. Naopakih, doduše, ali stan-darda... Pa im neke ovdašnje, vrlo plastične ilustracije odnosa prema kulturi i manife-stacijama u kulturi – više nego obilno idu naruku. Prosto, u jednoj vrsti izopačene logike, osokole one, čiji je omiljeni običaj da nonšalantno odmahuju rukom, kad se postavi opravdan zahtjev za većom brigom (čitati: parama) za kulturu.

Najsvježiji, iz obilja mogućih primje-ra kojima je potpisnik ovih redova prisu-stvovao i rođenim očima (i ostalim čulima) ih registrovao, nedavno je Deveti među-narodni festival “Pozorište bez granica”, održan od 22. do 26. septembra u Tuzli. To je manifestacija, koju na plećima nosi grupa entuzijasta tuzlanskog Draft-tea-tra, udruženja nepopravljivih zaljubljenika u pozorište. Ustrajavaju tantalovski u mu-kama i naporima, bez para i bez dovoljno razumijevanja, ali – ustrajavaju u povezi-vanju s prostorima, na kojima djeluju en-tuzijasti istog tipa u Srbiji, Hrvatskoj, Slo-



veniji, Crnoj Gori, Makedoniji... Osam predstava je ovdašnja publika imala prili-ku vidjeti u pet dana ovogodišnjeg festiva-la, pri čemu skrećem pažnju na riječ “pu-blika”: na ovogodišnjoj smotri, od svega je – publike bilo najmanje!

Dragan Tešić, nepoderiva alfa i omega Draft-teatra, glumac, pisac, režiser, čovjek koji je početak i kraj tog posla, ne komenta-riše ovaj podatak. Ali, strahuje od toga, kao i svaki drugi entuzijasta-kulturnjak, da će baš to biti ključni “argument” za one, koji će, na neki novi zahtjev za većom brigom i većim parama za kulturu, može biti brže-bolje “lucidno” reagovati:

– Ma, šta vi to više hoćete, kad na otva-ranje izložbi slika bude dvadesetak, na pro-

mocijama knjiga malo više, a na premije-rama pozorišnih predstava ili festivalima jedva pedeset glava?!... Kome to uopšte treba?

Slične “logike” se, i kad to ne kaže na-glas, boje i drugi – recimo, mlađani tu-zlanski glumci Irfan Kasumović i Dragan Pirić, koji su proljetos premijerno igra-li Dvije kristalne čaše, antologijsku pred-stavu po vrlo aktuelnom tekstu hrvatskog književnika Ivana Raosa, ali – pred jedva pedesetak gledalaca u prostoru BKC-a u Tuzli, u kome je avetinjski zvrjalo još 200 praznih stolica!

Naravno, suvišno je reći da je rečena “logika” očajno iščašena i pogrešna. Vidi se to i po primjerima sa suprotnim predzna-



kom, koji su nerijetka odlika “provincije”. Gračanice, recimo, gdje na promocije ili otvaranje izložbi dođe svako ko nešto znači u čaršiji, a pogotovo onaj kome je stalo do nekog sadržaja kulture. Vrlo je malo onih koji bi se tu obreli da bi pokazali novo odi-jelo, novu frizuru ili ekskluzivne cipele ita-lijanske proizvodnje.

U Tuzli, nažalost, to je sve rjeđi slučaj. Ne to s odijelima, frizurama i cipelama, već – to da se masovno dođe na događaj, koji se zove sadržajem kulture. Dakako, to najviše govori o onima koji dođu, a još više o oni-ma koji ne dođu. I to u sredini koja rijetko kad propusti priliku da se pohvali kultur-nom tradicijom, podatkom da je intelektu-alna kolijevka, te da je broj intelektualaca – raznih profila – sa prijavljenim mjestom stalnog boravka ono zbog čega bi neko tre-balo da zine od divljenja.

Zato to, držim, najviše govori o odnosu prema kulturi.

A sve zajedno, da prekratim, nalaže po-trebu korjenite promjene sadržaja definici-je intelektualca. Jer, osim što više nije ja-sno šta, zapravo, čini taj famozni sadržaj, nejasno je i ko spada u tu “stavku”. Da li, po ustaljenoj i uprošćenoj inerciji, svi oni koji su završili fakultet, bilo koji, ili, pak, samo oni koji su knjizi, umjetničkoj slici, filmu, pozorišnoj predstavi – skloni i bliski zato što osjećaju potrebu za tim, a ne stoga da budu viđeni, eventualno uhvaćeni u kadar TV-kamere. Pa da tako udovolje svoju ma-lograđansko-skorojevićku glad za tim da budu predmet pažnje i olajavanja u smislu “Vidi ga, bio u pozorištu, misli da je to naj-važnije na svijetu, a znam–odakle je, kakav je bio, korijene i japiju mu znam!”...

No, ne budimo, unatoč svemu ovome, na kraj srca i nastojmo sve ovo što bi se dalo upakovati u temu kojom se bavim – gledati objektivnije, sa zemlje. Osim ofuca-nog – da je stanje u kulturi proizvod nere-gularnog, mjestimično haotičnog stanja u zemlji –objašnjenje koje “drži vodu” mora-lo bi se potražiti i u podatku da se na ni-

vou odlučivanja kod nas, u suštini, radi o prenaglašeno aktivnom učešću (uticaju i moći) notorno nevičnih, katkad talen-tovanih neznalica i, kratko kazano, ordi-narno nesposobnih. Ne bih da se to nazo-ve ni generalisanjem, ni politikantstvom, ni nihilističkim oponiranjem, ali, dopu-stite, imam stav o tome: sve dok se bude forsirao stranački podoban, omiljen i kod moćnika (na minderima) dobrostojeći ka-dar, pa, u znak priznanja i nagrade za to, bude usmjeravan i postavljan na poziciju u oblast s kojom nema tri čiste, a treba da od-lučuje i presuđuje, umjesto da se potraže, jer postoje – nismo od juče! – oni koji su i upućeni, i znaju, i umiju, i hoće da nauče i dokazani su, sve dotle imaćemo (ne samo u kulturi) ne-stanje, nered, neizvjesnost i im-provizaciju. Ili efektne događaje u kulturi, koji imaju izgled i domete incidenata, kao drugog, “umivenog” imena za slučajnost.

Ovako bi, najkraće rečeno, mogla biti iskazana dijagnoza, s elementima mogu-će terapije. No, to niti je dovoljno, niti će u kratkom roku išta bitnije promijeniti. Šta-više, uvjeren sam da se ni neki naredni iz-bori i njima proizvedena prestrojavanja, moguća ili nemoguća, odnosa političkih snaga – naprosto ne mogu automatski ve-zati s očekivanjem i nadom u poboljšanje stanja u kulturi.

Jednostavan je odgovor na pitanje–za-što. Zato što u ovoj zemlji – i tu dajem do-datni materijal za “argumentaciju” dema-gozima i improvizatorima – uistinu kao kamen o vratu visi mnogo ozbiljnijih, težih i gorih problema, pa bi valjalo, zaista, biti optimista bez pokrića i vjerovati da će ika-kvi promptni hirurški rezovi izazvati zao-kret u kulturi.

To, možda, jeste prepesimistička ocjena, ali – surov je odraz realnog stanja. Potpisni-ku ovih redova nije drago što je tako. Vjeru-je da je to slučaj i s urednikom i redakcijom Gračaničkog glasnika, ali – tako je kako je... Manje je važno da li smo zadovoljni ili ozlojeđeni zbog nemoći pred tim faktima.



Mnogo važnije je shvatiti da su nedovolj-no glasni, a nerijetko neaktivni ili uplašeni i zbunjeni oni koji od kulture i za kulturu žive i kojima nikako ne ide u prilog to što je sve “na dugu šapu” ili, još preciznije, svedeno na logiku “danikomad”: gledaj da se šta ulovi i uradi danas, a sutra – ko zna...

I otužno i mučno je što se ovo mora ka-zati i priznati. No, još gore bi bilo licemjer-no i oportunistički zatvarati oči pored tim, držati to u sebi i ništa ne preduzimati.

Ne samo da bi, u tom slučaju, rezultat “utakmice”, koja se već četrnaest godina, na iscrpljujući način, igra između “timova” iz naslova bio još nepovoljniji po “ekipu” Kul-ture. Tada bi se otišlo još dalje (dublje) u proizvodnji neizvjesnosti, nestalnosti i pot-pune besperspektivnosti. I do kraja oprav-dala planska, sistematska i, ipak, osmišlje-no na dužu stazu osuđena kontraofanziva dobrog broja onih koji svoj otpor, ako ne i averziju prema kulturi i kulturnjacima, kao “čudacima”, manifestuju baš-me-bri-ga odnosom, demagoškim izgovorima i praktično pogubnim potezima. Uvijek us-pijevajući naći izgovore za ono što pogreš-no i kulturi nauštrb urade, pravdajući to vanjskim i unutrašnjim razlozima, a nikad onim što je “na sonu” – svojom elementar-nom ne-potrebom, nezainteresovanošću i svojim učmalim, zaparloženim, katkad napadno ulojeno-zadriglim neimanjem i elementarnog osjećaja trebanja kulture i onoga što ona znači.

A znači i značiće uvijek, bar u normal-nim zemljama, mnogo više nego što to mogu zamisliti oni koji klimaju glavom, biva puni su razumijevanja, ali – kad zatre-ba – okrenu glavu i zavrnu slavine.

I definitivno, bez iole realnih izgleda za promjenom sebe, a to znači i svog od-nosa prema kulturi, pothranjuju ovdašnju, višestruko dokazanu i brutalno potvrđe-nu istinu: za razliku od nepismenosti, koja se može “izliječiti” opismenjavanjem, naj-prije učenjem slova, nekultura se ne lije-či učenjem nikakvih lekcija, niti naporom onih koji se ponašaju kulturno – a zna se da je kultura opšte stanje, opšti pogled, op-šta slika prilika i neprilika – već “ljekovi-ma”, koji podrazumijevaju da se kulturnjaci bave svojim poslom, a da im oni koji u dr-žavi odlučuju stvore uslove za to. Bez toga, nekultura ostaje bolest, koja se sa individu-alnog očas prenosi na kolektivni plan, pre-rastajući u standard, u prihvaćen kliše po-našanja, u poželjnu naviku i stil.

Na tom mjestu dođe kraj. I priče na ovu temu, a posebno priče o nepromišlje-nom, štetnom, maćehinskom odnosu pre-ma mladim naraštajima – koji bez kul-ture ostaju invalidi, a poroci jedva čekaju da ih prigrle u zloslutni, nerijetko tragičan zagrljaj.

Što je, međutim, tema, koja, ma koliko za ovu, ipak zaslužuje posebno promišlja-nje i baška tretman.


bibliografski rad musTafe ćemana DOPrINOS KAPItAlNIH rAZMjErA ZA B.H. ZNANOSt (uZ DESEtu gODIŠNjIcu SMrtI MuStAfE ćEMANA)

Amir Brka, knjiž.

U kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovi-ne nije mali broj poslenika koji su tiho i neumorno, takoreći iz drugoga plana, ini-cirali i katalizirali duhovni progres, ne te-žeći nikada isticanju sebe i svojih napora radi slave ili probitka. No, svako je društvo, ako pretendira na to da se smatra kultur-nim i civiliziranim, dužno uočiti njihova pregnuća i posvetiti im zasluženu pažnju. Jedan od takvih je i Mustafa Ćeman, bibli-ofil i bibliograf, koji nas svojim dugogodiš-njim uspješnim radom obavezuje da o nje-mu kažemo više nego što je do sada, obično u sporadičnim natuknicama, rečeno.

Razlog sjeni u kojoj se ovaj vrijedni kulturni baštinik nalazi leži koliko u na-šem nemaru, toliko, dakako, i u činjenici da centralno mjesto u njegovu angažma-nu pripada bibliografskome radu koji je i inače u nas neopravdano shvaćen kao ak-tivnost od drugorazrednog značaja. Kažem neopravdano, jer je svakome ko se iole oz-biljnije bavi znanstvenim radom jasno da je ta stručna djelatnost preduvjet svih sin-tetiziranih saznanja i rezultata. Evidentno je, međutim, da Ćemanov bibliografski rad predstavlja doprinos kapitalnih razmjera za bh. znanost, i da je on jedan od najzna-čajnijih bibliografa što ih je Bosna i Herce-govina uopće imala.

Doprinos znanosti

Prva štampana Ćemanova bibliografija je Bibliografija radova o “Hasanaginici” 1774-

1974. u znamenitom zborniku Hasanagi-nica nastalom povodom dvjestote godiš-njice objavljivanja ove naše najpopularnije narodne pjesme (Sarajevo, 1975.) Suator te bibliografije je priređivač zbornika Ali-ja Isaković.

Pod pseudonimom Edib Jelašanin–Će-man je objavio Građu za bibliografiju hu-morističke štampe u BiH (Bockalo, Tešanj, IV/1977, br. 10), a nakon toga slijedi biblio-grafija Muse Ćazima Ćatića koja je objavlje-na najprije u Životu (XXVIII/1979, br.10), zatim u Zborniku radova o Musi Ćazimu Ćatiću (Sarajevo, 1980.), te u Izabranim dje-lima ovog pjesnika (Sarajevo, 1988.). Suau-torom Ćeman je potpisan ispod bibliogra-fije donesene u hrestomatiji poezije žena BiH Od stiha do pjesme (Tuzla, 1985.), gdje je priređivač Ajša Zahirović prvi autor. Kao i Ćatićeva, u biblioteci Kulturno nasljeđe sarajevske “Svjetlosti” objavljena su 1987. godine Izabrana djela Ahmeda Muradbe-govića, a u trećem tomu nalazi se Bibliogra-fija i literatura koju je priredio Ćeman. On je uradio još uvijek jedinu relevantnu juž-noslavensku bibliografiju o Nasrudin-hod-ži (Značenja, Doboj, VIII/1989, br. 17-18), zatim bibliografiju literature o Husein-ka-petanu Gradaščeviću (u prilogu knjige Sa-dika Šehića Zmaj od Bosne, Tuzla, 1990.), bibliografije svih 25 autora u ediciji Mu-slimanska književnost XX vijeka (Sarajevo, 1991.), Priloge bibliografiji o Mustafi Ejubo-viću–Šejh Juji (Kabes, Mostar, III/1997, br.


Bibliografski rad mustafe Ćemana

17 i 18), Hadis i hadiske znanosti u Bošnja-ka (Kabes, IV/1998, br. 33-34), Qur’an i tef-sirske znanosti u Bošnjaka (Kabes, IV/1998, br. 35-36), Priloge bibliografiji objavljenih radova o Kulinu banu (Znak Bosne, Zenica, IV/1998), br. 5-6), bibliografiju Musliman-ski porodični život (Glasnik Rijaseta Islam-ske zajednice u BiH, LX/1998, br. 1-2 i 3-4), Vakuf i vakufske institucije u Bošnjaka (Gla-snik Rijaseta IZ u BiH, LX/1998, br. 7-8 i 9-10), Islamske prosvjetne ustanove i islam-ska prosvjeta u Bošnjaka (Glasnik Rijaseta IZ u BiH, LXI/1999, br. 3-4, 5-6, 7-8, 9-10, 11-12), bibliografiju Hamida Dizdara suau-torski sa Adilom Alićem (u Izabranim dje-lima, Tešanj, 1998.), bibliografiju Mevlud u tradiciji Bošnjaka (u knjizi Mevlud u ži-votu i kulturi Bošnjaka, Sarajevo, 2000.), a u rukopisu su mu ostale bibliografije još nekih tema i pisaca, npr. o ratu BiH i Au-stro-Ugarske Monarhije 1878. godine, bi-bliografija Avde Karabegovića Hasanbego-va, Kasima Derakovića, Ajše Zahirović ili Alije Isakovića (koja je 2002. objavljena u časopisu Diwan, Gradačac, br. 7-8), kao i impozantne bibliografije literature o sred-njovjekovnoj Bosni, o Bosni i Hercegovini u kontekstu islamske civilizacije, o gradovi-ma Tešanj i Stolac. Bibliografija bosanskog srednjovjekovlja, urađena sa sinom dr. Mirzom Hasanom, broji oko 14.000 jedini-

ca i čini se nevjerovatnim da su samo dva čovjeka uspjela prikupiti sve te podatke.

Ništa manje impresivna nije ni Musta-fina bibliografija o Tešnju, zapravo izbor li-terature koji na 442 stranice donosi 4.161 relevantnu jedinicu. Budući da je dovrše-na 1989. godine kao pretpostavka za mo-nografiju Tešnja koju su trebali pisati kom-petentni stručnjaci, ova bibliografija tada je uvezana u samo pet strojopisnih primje-raka, pa je stoga teško dostupna znanstve-nicima. Približno je istoga obima i biblio-grafija Stoca koja je, s istom namjenom, završena 1991. godine.

Bez podrške

Govoreći globalno o bibliografskom radu Mustafe Ćemana, može se reći da je on si-stematičan i akribičan, te da je uvijek pre-tendirao na sveobuhvatnost, jer je ostvari-vao uvide u široku paletu izvora, vrlo često dospijevajući i do podataka koji, neobjav-ljeni, leže pohranjeni u raznim arhivama.

o Tešnju i Bosnimustafa Ćeman rođen je 4. 4. 1925. godine u miljanovcima kod Tešnja, gdje je završio i osnovnu školu. Nakon nje završio je tu-zlansku okružnu medresu (Behram-bego-vu), da bi potom službovao u sreskim na-rodnim odborima u Tesliću, Tešnju i doboju i to u sektoru financija. od 1957. godine ra-dio je u Bibliotekarskom odjelu zagrebač-ke IRo “zora”, koji je diljem bivše jugosla-vije osnovao preko 80 biblioteka, od kojih najviše u BiH. U mirovini je od 1985. go-dine, i do agresije je živio u jelahu, da bi 1992. godine otišao u Hrvatsku. vratio se u jelah 1996. godine, gdje je nastavio svoj rad, a umro je u bolnici u Tešnju 28. 7. 1999. godine. Tokom svoga službovanja u “zori” počet će samoinicijativno da se bavi i bi-bliografskim istraživanjima, najprije bilje-žeći literaturu o Tešnju i tešanjskom kraju, pa potom proširujući svoje zanimanje i na mnoge teme i pisce iz bh. prostora.

mustafa Ćeman



Doduše, mora se imati u vidu da su ga uvjeti u kojima je radio, bez podrške države i mogućno-sti da u potrebnoj mjeri primje-njuje metod de visu, prisiljavali da prilično opsežno i često kori-sti sekundarne izvore, što se ne-minovno odražavalo na potpu-nost i preciznost podataka koje nudi.

Vrijednosti i upotrebljivo-sti njegovih bibliografija znat-no doprinosi to što su najčešće opremljene uvodom, literatu-rom i indeksima, kao i to što je uz pojedine jedinice najčešće donosio svoje napomene. Te napomene katkada se, dodu-še veoma rijetko, udaljavaju od predmeta koji je tretiran i imaju namjeru usmjeravati korisnika ka zaključcima što ih je sam Će-man imao na umu, ali i takve da-nas postaju važne zato što nam svjedoče o njegovim pogledima na određena pitanja, koji ne mo-raju uvijek biti utemeljeni ni na literaturi koju navode. Najizrazitije je to u bibliografiji Tešnja gdje je dozvoljavao sebi da kroz napomene “zavješta” vlastite pro-cjene ovakvih ili onakvih uloga pojedinih ličnosti u određenom periodu, posebno 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća.

Ćeman se nerijetko s uspjehom upu-štao i u razrješavanje autorskih pseudoni-ma, inicijala i šifara, tako da je, na primjer, uz Ćatićevu bibliografiju donio popis svih pseudonima kojima se pjesnik služio.

Djelo ovoga entuzijasta ne bi bilo cjelo-vito predstavljeno ako bi se mimoišle broj-ne knjige čiji autori u napomenama na-značuju da posebnu zahvalnost za njihov nastanak duguju upravo Mustafi Ćemanu. Osim toga, nesebičnu pomoć i upute on je godinama pružao brojnim doktorantima, magistrantima, studentima, znanstvenici-ma iz oblasti književnosti, historije, folklo-

ristike, medicine, pedagogije..., a bavio se i skupljanjem usmenoknjiževnih tvorevina i orijentalnih rukopisa.

Ćemanovo životno djelo

U toku agresije na BiH Ćeman je neočeki-vano prestao biti samo bibliograf koji dru-gima servira građu, i počeo pisati. Deseci njegovih tekstova objavljeni su u listu Lji-ljan, a nakon rata i u mostarskom časopisu Kabes. Generalno uzevši, njegovi tekstovi imali su edukativno-prosvjetiteljsku inten-ciju, uzrokovanu teškom situacijom za Bo-snu i Bošnjake u kojoj su nastajali, te se pri ocjenjivanju njihove vrijednosti i to mora imati na umu. U svakom slučaju, a osobi-to spram bibliografskih istraživanja–oni predstavljaju manje važan segment Ćema-nova rada.

Životno djelo Mustafe Ćemana pred-



stavlja knjiga Bibliografija bošnjačke knji-ževnosti koja je objavljena u Zagrebu (izd. Sebil) 1994. godine. Njezin je naslov, me-đutim, neadekvatan, jer ne odražava ni predmetnu ni metodološku suštinu djela budući da se radi o bibliografiji literature o bošnjačkoj književnosti, kroz koju se uglav-nom može steći uvid i u bibliografiju same bošnjačke književnosti. Ovim se, ipak, ne umanjuje njezina iznimna vrijednost.

Na promociji knjige, održanoj 1994. godine u Zagrebu, govorili su dr. Hilmo Neimarlija, Asim Crnalić, dr. Remzija Ha-sanefendić, dr. Smail Balić i dr. Muhamed Filipović, te su njihova izlaganja potom i objavljena (Islam i kultura Bošnjaka u dje-lima Safvet-bega Bašagića, Mehmeda Han-džića i Edhema Mulabdića, Zbornik radova četvrtog simpozija, II. dio, Zagrebačka dža-mija, 1994.). O knjizi su pisali još i Amir Brka (Gradina, Tešanj, I/1994, 3, 18), Ta-rik Kulenović (Hrvatski i bošnjački tjednik, 17.11.1994, br. 11, 30. str.), dr. Muhamed Huković (Ljiljan, 15. 2. 1995.), Nedžad Fej-

zić (Znak Bosne, Zenica, I/1995, 4, 50), dr. Enes Kujundžić (Bosniaca, Sarajevo, 1996.). Zanimljivo je da je dr. Mustafa Imamović u svojoj Historiji Bošnjaka ustvrdio slijedeće: “Proučavanje historije Bosne i Bošnjaka u svim njenim aspektima danas se ne može zamisliti bez stalnog uvida i konsultiranja temeljnog bibliografskog djela Mustafe Će-mana: Bibliografija bošnjačke književnosti.”

Satisfakciju za sve što je učinio–Musta-fa je mogao imati samo na onaj način na koji ju posvećeni Bosanci mogu imati: u svijesti da je rezultat njihova rada izuzetno značajan.. U društvenom priznanju Musta-fa nije imao i nije mogao imati satisfakciju. No, nije ovo zato što je društvo u kojem je on živio bilo kakvo je bilo, nego je posrije-di ono što je akademik Muhamed Filipović u svojoj knjizi Bošnjačka politika ustvrdio povodom Adem-age Mešića kazavši da je on bio tragična figura, upitavši se potom–ko to u Bosni, baveći se javnim pitanjima, nije postao ili tragična ili komična figura.

RIjEČ • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 105

reprinT prva dva broja lisTa “glas

gimnazijalca” (1960. godine) 5 rij

eč

prva generacija maturanata gračaničke gimnazije (preuzeto sa panoa u holu Gimnazije)

106 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • RIjEČ

Reprint prva dva broja lista “Glas gimnazijalca” (1960. godine)


osvrTi, prikazi i recenzije

Vedad Spahić, Prokrustova

večernja škola, bosniaARS, Tuzla 2008.

Ova knjiga svjedoči o naučnoistraži-vačkoj konzistentnosti i kompetentnosti, te o kritičarskoj inventivnosti autora čiji rad pratim od vremena njegovih postdiplom-skih studija. Taj rad predstavlja značajan prilog razvoju bosanskohercegovačke knji-ževnohistorijske misli, u prvome redu, da-kako, svojim kvalitetom, ali ugodno izne-nađuje i značajna produktivnost ovoga autora, za koju se danas i ne može reći da je karakteristika univerzitetskih nastavni-ka. Upravo u skladu s tim, rukopis Vedada Spahića priredio mi je iznimno zadovolj-stvo – da već u ovoj fazi upoznam autoro-va najnovija i krajnje seriozna promišljanja književne povijesti i historije književno-sti Bošnjaka od najstarijih vremena, te da i sam stvaralački komuniciram sa Spahiće-vim nadahnutim, ali i erudicijski utemelje-nim književnokritičkim tekstovima.

Knjiga Prokrustova večernja škola, na 210 stranica prepunih teksta, podijeljena je u dva dijela: Akademsko veče i Kritič-ko povečerje. Iako nije prilika da se tumače naslov i podnaslovi knjige, moram makar ovlaš ukazati na to kako glavni naslov i dva podnaslova sjajno sarađuju izražavajući strukturu knjige, odnosno grupiranje tek-stova u poglavlja, metodologiju konzisten-tno zastupljenu u rukopisu, kao i krajnje ciljeve koje je autor postavio sebi u istra-živanju bošnjačke i bosanskohercegovač-

ke književnosti. Uz sve to, navedeni naslo-vi sjajno funkcioniraju i estetski, jer upravo u postavljenoj gradaciji aktiviraju efektnu “stilsku sintaktiku”.

U prvome dijelu knjige–naslovljenom Akademsko veče–očigledan je, i domi-nantan, Spahićev stvaralački napor da na temelju do sada istražene građe dosegne same korijene bošnjačke književnosti koji sežu duboko u povijest. Pri tome Spahić, kao univerzitetski profesor književnosti i istraživač sa zapaženim iskustvom, pro-blematizira utvrđivanje poetičkog identi-teta bošnjačke književnosti, znajući u ko-joj mjeri je to važno za utvrđivanje njenog kontinuiteta.

U ovome poglavlju, dakle, ima desetak tekstova koji samo na prvi pogled i nedo-voljno posvećenom čitaocu mogu izgle-dati kao korpus tekstova o autorima ili o opusima u nekoj vrsti mehaničkog odno-sa. Suština je, međutim, upravo u tome – i to smatram naročitom vrijednošću rukopi-sa – što tekstovi u tome poglavlju uspostav-ljaju onu vrstu odnosa jedni s drugima ka-kvi se utvrđuju u historiji književnosti koja isključuje naporednost opusā, odnosno ak-tivira povijesni dijalog vrijednostī. To je cr-vena nit Akademske večeri. Stoga nije slu-čajno što je prvi tekst u Spahićevoj knjizi naslovljen Prilozi za tezu o kontinuitetu: najveći dio njegova rukopisa bavi se pro-blemom kontinuiteta bošnjačke (nekada: muslimanske) književnosti, pa se – u skla-du s tim, naravno – bavi i pitanjima nje-nog poetičkog identiteta, suočavajući se i


oSvRTI, pRIKAzI I RECENzIjE

sa činjenicom o nadnacionalnom karakte-ru te književnosti u doba osmanske upra-ve u Bosni. Poredak opusā ili pojedinač-nih djela koja Spahić istražuje usklađen je s tim; on je, zapravo, rezultat Spahićeve metodologije i istraživačkih ciljeva koje u ovoj knjizi vidim kao vrlo suvislo i erudicij-ski osnaženo naprezanje da se ponudi va-žan doprinos utvrđivanju historije bošnjač-ke književnosti. Stoga su – nakon veoma dobrog uvodnog teksta – autori čije opu-se Spahić istražuje poredani, više-manje, u svome (književno) povijesnom kontinu-itetu. U vrhu te vertikale je Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije, a na njenome kraju, na samome izmaku akademske večeri, nalazi se opus živog i vrlo nadarenog književni-ka Zilhada Ključanina. Smatram da je ta-kvo postavljanje književnopovijesnih “po-lova” utemeljeno u djelima autora Bašeskije i Ključanina: ono nije uslovljeno samo neu-mitnošću hronologije koja u historiji knji-ževnosti više istrajava na mehanici “odno-sa” nego na živom samjeravanju književnih vrijednosti. Višestruku vrijednost Ljetopi-sa u književnohistorijskom smislu Spahić situira iz ugla iz koga – koliko znam – do sada nije situiran, i taj Ljetopis jest jedan od pročelnih i “identifikacijskih” tekstova boš-njačke književnosti. Na kraju Akademske večeri je opus Ključanina – sasvim u skladu s metodologijom i ciljevima naučnog istra-živača Spahića. Naime, mjesto Ključanino-va opusa u bošnjačkoj književnoj povijesti višestruko je istaknuto, ali je ovdje važno podvući kako taj opus na izvanredan na-čin komunicira s tradicijom, kontinuiraju-ći je vrlo dinamično i suvislo, što jest odli-ka znamenitih opusa. Kao što dobro zapaža Spahić, Ključaninov opus predstavlja “poe-tički i tematski kontinuitet bez presedana” (str. 139), iako je žanrovski izuzetno razno-vrstan. Implicite, Ključaninov opus bašti-ni gotovo sve žanrove u povijesti bošnjačke književnosti i u tom smislu on kontinuira tradiciju, na poseban način je sinkretizira. Međutim, njegova poetika je istovremeno

i tragalačka i korespondira sa iskustvom književnosti općenito. Više pažnje posve-ćujem ovdje Ključaninovu opusu zato što ga smatram sukusom i trenutno krajnjim dometom jedne tradicije, opusom koji je, upravo kao takav, uvjerljivo književno svje-dočanstvo o kontinuitetu i identitetu boš-njačke književnosti u povijesti, čime se i bavi velik dio Spahićeve knjige. Spahić od-lično zapaža u ovome opusu “beskonfliktni preplet sfera realnog i iracionalnog” (str. 146). Ta odlika Ključaninove proze vuče korijene iz orijentalno-islamske književ-nosti s kojom je uspostavljana veza i preko stvaralaštva Bošnjaka na orijentalnim jezi-cima. To znači da Ključaninova proza, kao svojevrsna zastupnica i predstavnica isku-stva tradicije, baštini i orijentalno-islamske poetike, poput one u Hiljadu i jednoj noći u kojoj je tako veličanstvena saradnja žan-rova i gdje su realno i nadrealno dva pola jednoga svijeta. U krajnjim konsekvenci-jama, premda ne i neočekivano, Spahićevo istraživanje historije književnosti predstav-lja bošnjačku književnost i kao nadnacio-nalni sistem. Historija žanrova u onome što se naziva bošnjačkom književnošću, a što Spahić istražuje vrlo akribijski i sa iznena-đujućom obaviještenošću, čak s nekom vr-stom istraživačke strasti, pokazuje kako je “stara” bošnjačka književnost obilno kori-stila žanrovsko i općenito iskustvo orijen-talno-islamske književnosti u njenome kla-sičnom i postklasičnom periodu.

Između ova dva “pola” povijesti boš-njačke književnosti smješten je niz autora, među kojima su Hasan Kafija Pruščak, Ba-šagić, Ćatić, M. Begić, S. Kulenović, A. Isa-ković. U analizi opusa ovih autora, Spahić uporno i s razlogom situira opuse u okviru sistema, a ne kao vrijednosti koje su izoli-rane u povijesti. Polemizirajući s Prospero-vim nekompetentnim tekstom o Prušča-ku, Spahić obrazlaže potrebu i mogućnost utvrđivanja identiteta bošnjačke književ-nosti, zapravo one koja je stvarana na ori-jentalnim jezicima u osmanskom periodu.



Autor posebnu pažnju posvećuje, opravda-no, Bašagićevom književnohistorijskom i književnoumjetničkom djelu, tragajući za svjedočanstvima o ishodištima te književ-nosti, o njenom poetičkom identitetu i kon-tinuitetu. Stoga je prirodno da u tom dije-lu rukopisa Spahić vodi veoma dinamičnu naučničku komunikaciju s djelom Muhsi-na Rizvića. Naime, Rizvić se relativno dugo i sa iznimnim naučničkim naprezanjima bavio istraživanjem poetičkih ishodišta sta-re bošnjačke književnosti, ali mu je izmica-lo konačno obuhvaćanje toga sistema zbog nedovoljne istraženosti bošnjačke književ-nosti na orijentalnim jezicima.

U prvome dijelu knjige čitaoca očeku-je ugodno iznenađenje: Spahić predstav-lja biografski žanr u neobjavljenoj auto-biografiji Seida Mašića. Ovaj tekst se čita kao književnoteorijska i književnokritič-ka pikanterija zbog dva razloga. Na jednoj strani, relativno rijedak žanr podaje se od-ličnom analitičkom peru Spahićevom. Na drugoj strani, nije uobičajeno da se objav-ljuju analitički tekstovi o neobjavljenim rukopisima, što ovdje daje i naročitu draž Spahićevoj ažurnosti. Slično iznenađenje priredit će i u drugom dijelu knjige – pred-stavljajući neobjavljeni roman Grad sa sto-tinu kestenova Mustafe Novalića.

Drugi dio knjige – Kritičko povečerje – obrađuje reperna djela savremene bosan-skohercegovačke produkcije (Ibrišimović, Mahmutefendić, G. Samardžić, Hajdarević, Brka, Ž. Grahovac i dr.). Spahić je u ovome dijelu – za razliku od prvoga dijela knjige u kome dominira “akademski napor” za utvr-đivanje historije književnosti – odabrao neka temeljna djela savremene književno-sti na kojima uspješno propituje vlastite kritičarske i književnoteorijske kompeten-cije. Kao posebnu vrijednost Spahićeva pri-stupa, valja naglasiti da on uvijek, implici-te ili eksplicite, govori o književnosti kao o sistemu – čak i onda kada predstavlja po-jedinačna djela, kao u drugom dijelu ove knjige. Nije to samo posljedica Spahićeva

veoma dobrog poznavanja tradicije i teku-će produkcije, te njegove teorijske kompe-tentnosti, već i svijesti o tome da djela žive kao vrijednosti tek u samjeravanju i da se književno razdoblje nužno konstituira kao sistem. Takav pristup omogućava posebno osvjetljavanje opusā kojima Spahić posve-ćuje pažnju.

Akademik Esad Duraković

Husnija Kamberović, Mehmed Spaho (1883. –

1939.) – politička biografija, Vijeće Kongresa bošnjačkih

intelektualaca, Sarajevo 2009.

Pred sobom imamo izvanrednu, je-dinstvenu studiju (političku biografiju) Mehmeda Spahe, najistaknutije politič-ke ličnosti iz reda Bošnjaka u prvoj po-lovini XX stoljeća, autora dr. Husnije Kameberovića.

Studija je napisana na temelju provjer-ljivih pisanih izvora, bez pretenzije da se daje konačna ocjena o političkom djelova-nju Mehmeda Spahe. Tako mo žemo očeki-vati i druge autore koji će pisati o ovoj veo-ma zanimljivoj, politi čkoj ličnosti u jednom od najdramatičnijih perioda bh. historije, u vremenu između dva svjetska rata, koja je obilježena stvaranjem prve južnoslovenske države u kojoj je bh. imala centralni geo-grafski položaj koju je zapljuskivao sa svih strana velikosrpski i velikohrvatski nacio-nalizam s pretenzijama da je sebi prisvoje ili između sebe dijele.

Tako su se bosanski muslimani našli u novoj državi između čekića i nako vnja s očekivanjem srpskih i hrvatskih nacionali-sta da se nacionalno odrede kao Srbi ili kao Hrvati, kako oni kažu, da bi se lakše riješilo muslimansko pitanje, a u suštini da nesta-ne Bosne i Hercegovine kao zasebnog, hi-storijsko-političkog entiteta, kao jedne od najstarijih zemalja u ovoj regiji, plašeći se njenog autonomnog položaja koji bi sh. na-cionaliste zauvijek ostavio bez dijelova bh.



zemlje kao sastavnih dijelova Srbije, Hrvat-ske i Crne Gore.

To je historijski i politički okvir koji je autor ove studije imao u vidu i na lazio se na fonu njegovog istraživanja političkog djelo-vanja Mehmeda Spahe koje se odvijalo na terenu političko-stranačke borbe za osva-janje i prakticiranje državne vlasti, sjed-ne strane i opozicionih suprotstavljanja toj vlasti, kako u režima Kraljevine Srba, Hr-vata i Slovenaca do 1929. godine, tako i u postdiktatorskom političkom režimu Kra-ljevine Jugoslavije poslije 1929. godine sve do Spahine smrti 29. juna 1939. godine, s druge strane.

Tu stranačko-političku borbu za vlast i stvaranje opozicije režimu, u Bosni i Her-cegovini je karakterizirala činjenica njenog multietničkog sastava, bo sanskih muslima-na sjedne strane koji nikada nisu istupali u svom političkom djelovanju protiv kralja i protiv države zalažući se za više autono-mije, jedna kosti i ravnopravnosti, kao i za pravnu državu jednakopravnih građana u okviru postojećeg režima. S druge strane su bili bosanski pravoslavni Srbi koji su se protivili autonomiji bh. i zalagali za jedin-stveno srpsko vodstvo koga su oni slijepo slijedili neovisno na bosanske lokalne pri-like sa pretenzijom priključenja Bosne Sr-biji, kao i bosanskih katolika Hrvata koji su slijedili opozicionu politiku HRSS Radića, kasnije i Mačeka, podržavajući ih u politi-ci priključenja BiH Hrvatskoj ili njenoj po-djeli sa Srbima.

Upravo ta činjenica, s jedne srane, ravnopravnost i nejednakost svih građa-na pred zakonom, a što su posebno trpje-li bosanski muslimani, i s druge strane, te-ritorijalne pretenzije susjeda na Bosnu i Hercegovinu, bili su razlog za osnivanje Ju-goslovenske muslimanske organizacije kao političke stranke bosanskih muslimana bez vjerskih obilježja, nasuprot srpskim radi-kalima koji su imali krsnu slavu ili Radiće-va HRSS koja je svoje zborove počinjala sa “Hvaljen Isus i Marija”, koji su istovremeno

prigovarali Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji da je vjerska stranka, rukovo-deći se time da se muslimani nisu nacional-no opredijelili kao Srbi ili Hrvati.

To je politički okvir u kome je djelovao Mehmed Spaho kao neosporni politički vođa bosanskih muslimana sve do njegove zagonetne smrti 1939. godine.

Doktor Husnija Kamberović je već u Predgovoru svoje studije, navodeći primje-re dosadašnjih istraživanja političkog dje-lovanja Mehmeda Spahe, nagovijestio da će njegovo istraživanje slijediti samo pro-vjerljive činjenice koje se mogu naći u au-tentičnim izvorima, ali je u svom metodo-loškom pristupu o stradalništvu bošnjačkih političkih lidera, pored Mehmeda Spahe, spomenuo Džemala Bijedića i Hamdiju Pozderca, ne ulazeći u podrobnu elabora-ciju i time nenamjerno nagovijestio da se u ovoj ediciji Vrijeme uspravljanja Bošnjaka u programu VKBI nađu i ova dva istaknuta bošnjačka političara iz komunističke egzi-stencije Bosne i Hercegovine.

Studija dr. Husnije Kamberovića “Mehmed Spaho” strukturirana je u tri di-jela (1) Djelatnost Mehmeda Spahe do kra-ja Prvog svjetskog rata, (2) Politička djelat-nost Mehmeda Spahe 1918.–1929. godine i (3) Djelatnost Mehmeda Spahe nakon 1929. godine. U prilogu studije su odabra-ni autorski članci Mehmeda Spahe, lične i službene fotografije Mehmeda Spahe.

Za političko djelovanje Mehmeda Spa-he posebna je zanimljivo drugo i treće po-glavlje. Drugo poglavlje obrađuje period od ujedinjenja, 1. decembra 1918. godi-ne, do 1929. godine, u kome se prepoznaje predustavno doba do 1921. i ustavno doba novostvorene države do diktature kralja Aleksandra, 1929. godine. Treće poglavlje sadrži djelovanje Mehmeda Spahe od stva-ranja šestojanuarskog režima 1929., pro-mjene imena države i podjele države na banovine, kao i opstruiranog ustava 1931. godine do obnove parlamentarnog živo-ta 1935. i 1938. godine do smrti Mehme-



da Spahe juna 1939. godine. Oba ova pe-rioda u historiji Jugoslavije, a time i Bosne i Hercegovine, mogu se označiti politički veoma nestabilnim, posebno s obzirom na opozicioni stav Radićeve HRSS prema cen-tralističkom ustroju države, režimu u cjeli-ni i vremenu nametanja srpske hegemonije nad manjim narodima u Jugoslaviji.

Za Spahu se može reći da je bio veoma vješt političar demokratski orijentiran koga je karakterizirala harizma, ne samo čovjeka popularnog u svom narodu, već od naro-da prihvaćenog kao svog najrođenijeg i čo-vjeka od narodnog povjerenja, koje on ni u jednom trenutku nije izdao ni iznevjerio. Osnovne su tačke programa JMO za koje se on zalagao: više samouprave (autonomije) historijskim zemljama među kojima je bila i BiH, za decentraliziranu Jugoslaviju, jed-nakost i ravnopravnost svih građana pred zakonom neovisno od njihove vjerske i et-ničke pripadnosti. Od programa je odstu-pio samo iz taktičkih razloga, ali ga nika-da nije napuštao. Prepuštao je i vremenu da

neke stvari odradi, bio je fanatični realista i vjerovao je u budućnost da će doći bolja vremena. Poznata je njegova izreka: “Naša je budućnost, a prošlost je onih koji hoće da pomoću sile vladaju”.

U vrijeme Spahinog političkog djelova-nja nije lahko bilo biti Musliman, političar u Jugoslaviji. Ovo i s obzirom na odbojnost samog kralja Aleksandra prema muslima-nima, Kamberović citira Milana Stojadino-vića koji kaže: “Ali kralj Aleksandar nikako nije hteo da čuje za muslimane iz razloga koji mi ni onda, a ni danas, nisu jasni.” Ni politički predstavnici bosanskih Srba nisu priznavali muslimane kao narod. Posebno se u tome isticao Milan Srškić, vođa bo-sanskih srpskih radikala. Po njemu naj-bolje bi bilo da se muslimani izjasne ko su (ako hoće da budu svi Srbi ili Hrvati) pa bi se sporazumom sa Hrvatima riješilo i pi-tanje Muslimana. Po tom kriteriju je doš-lo 1939. godine, poslije Spahine smrti, do podjele Bosne i Hercegovine između Ma-čeka i Cvetkovića: srezovi sa većinskim muslimanskim i hrvatskim stanovništvom pripali su banovini Hrvatskoj, a srezovi sa većinskim muslimanskim i srpskim sta-novništvom trebalo je da pripadnu entitetu Srpske zemlje sa sjedištem u Skoplju.

Nije bilo lahko ni Memhedu Spahi da kao politički predstavnik bosanskih mu-slimana podnese da se za njegova života, dok još sjedi u ministarskoj fotelji, dozvoli vladi u kojoj sjedni, da se BiH dijeli i pri-pajaju Hrvatskoj i Srbiji njeni dijelovi koji im historijski nikada nisu pripadali, jer su oduvijek historijski smatrani bh. teritori-jem i kao takvi preživjeli nasrtaje Bizanta, Bugarske, Mletačke Republike, Osmanske i Austrougarske Carevine, pa da nestane kao zasebna historijsko-politička jedini-ca u Južnoslovenskoj državi zbog politič-ke nagodbe Hrvata i Srba. Spaho je, dakle, morao umrijeti prije toga sporazuma. On je umro 29. juna 1039. godine, a sporazum o podjeli BiH su 23. avgusta 1939. godine potpisali Cvetković i Maček. Iduće godine



će se navršiti 70 godina od smrti Mehme-da Spahe, a da još ne znamo sa sigurnošću da li je Spaho umro prirodnom smrću ili je nasilno umoren.

Ne možemo sebe opravdati da je za svo ovo vrijeme takva jedna politička veliči-na, ljudska gromada, kakav je bio Mehmed Spalio, a što proizlazi iz sa držaja ove studi-je, provede u anonimnosti svih dosadašnjih generacija bh. ško laraca na čijem djelu su trebali da se uče kako se voli svoja domovi-na Bosna i Hercegovina, za koju su i ondaš-nji političari bili spremni umrijeti, kao he-roji na prvoj liniji fronta u odbrani Bosne i Hercegovine.

Autoru bih na kraju, uz izraze za-hvalnosti na ovoj izvanrednoj knjizi, pre-poručio da nastavi istraživanje političkog djelovanja Mehmeda Spahe i da nam u do-glednom vremenu pripremi knjigu njego-vih govora u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije koji će samim svojim sadrža-jem potvrditi političku i ljudsku veličinu Mehmeda Spahe. To nam je danas potreb-no više radi nas s amih, da bi još bolje razu-mjeli i shvatili današnje političke procese, koji nas nažalost ponovo vraćaju unazad, na stanje političkih odnosa Spahinog vre-mena, ali na našu sreću Evropa se danas promijenila. Završiću ovo svoje obraćanje Spahinim riječima: “Naša je budućnost, a prošlost je onih koji hoće da pomoću sile vla daju”, (Iz recenzije).

Prof.dr. Omer Ibrahimagić

Grupa autora, Publicističko-historiografsko djelo Alije

Galijaševića, Zbornik radova sa Okruglog stola, Tešanj, 13. 12.

2008. godine, Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, 2009.Knjigama koje su posvećene kulturnoj i

ukup noj tešanjskoj povijesti, publikovanim u godinama poslije rata, nastojalo se, uz osta-lo, razmaknuti vrata kroz koja se ranije ula-zilo u znanje i razumi jevanje tešanjske proš-

losti. Ranije su ta vrata bila tek odškrinuta, i vodila su prema jednom veoma ograniče-nom broju tema o kojima su neke spoz naje, ili neke zablude, uvijek iznova opetovane, pretvarajući se u stereotipe čiju je vjerodo-stojnost nužno propitivati.

U ovoj skupini knjiga posvećenih te-šanjskoj povijesnici za vrlo kratko vrijeme pojavljuje se i osam knjiga Alije Galijaševi-ća. Tu se već može go voriti o jednom feno-menu koji nužno mijenja uo bičajene, ovje-štale predodžbe o ljudskim potenci jama i o njihovoj distribuciji tokom čovjekove ži-votne dobi. Alija Galijašević nam je, nai-me, uvjerljivo pokazao da nije baš pouzdana predstava o tome kako je proučavanje povi-jesti nešto čemu bi, ako se žele postići ozbilj-ni rezultati, trebalo po svetiti cijeloga sebe na način koji podrazumijeva suhi profesiona-lizam što ne bi dozvoljavao da se čovjek u životu bavi ičim drugim. Jer, kad se pogleda biografija Alije Galijaševića, rođenog 1932. godine u Tešnju, vidjet će se da je ono što se pod razumijeva pod sintagmom radni vijek u ovom slu čaju radikalno dovedeno u pitanje. Galijašević je, naime, do odlaska u mirovi-nu bio i bankar i priv rednik i političar, po-vremeno publicist i novinar, i postizao zapa-žene rezultate, i dostizao istaknute pozicije u svemu čime se bavio. Ali nije bio autor niti jedne knjige.

Prvo se 1996. godine pojavila knjiga Te-šanjske zanatlije i trgovci 1642-1992. godi-ne. Ovom značajnom knjigom popunjena je jedna od praznina koje su postojale u na-šim saznanjima o tešanjskoj prošlo sti. Ona je donijela obilje informacija o zanatstvu i tr-govini na ovom prostoru, uz brojne neizo-stavne reference o povijesti Tešnja uopće. Da bi čitaocima ponudio što više fakata, Alija je koristio raznovr sne izvore–pisane prije svega (objavljene i neo bjavljene), ali i usme-ne. Ova radnja, međutim, ne tretira samo zanatstvo i trgovinu u Tešnju 1642-1992. godine ni najšire shvaćene nego su njezin predmet, također, postanak i razvoj različi-tih infrastrukturnih osnova života stanov-



ništva, što u svo joj ukupnosti doprinosi ra-zumijevanju okolnosti u kojima su razmah dobivale djelatnosti koje su os novni pred-met autorova interesovanja, jer se jedno i drugo uzajamno preplitalo, uslovljavalo i deter miniralo.

Kad se druga Galijaševićeva knjiga–Ekonom ske prilike i bankarstvo u tešanjskom kraju kroz hi storiju (1999)–posmatra zajed-no sa prethodnom, onda je jasno da smo na taj način dobili svojevrsnu tešanjsku privred-nu historiju, premda ne i cjelovi tu, jer ima tu još mnogo posla kako bi se opisala no vija pri-vredna povijest što se vezuje uz moderna in-dustrijska postrojenja. Ali ova knjiga daje sliku ovdašnjeg ekonomskog života još od njegovih spe cifičnih rudimenata iz vremena osmanske uprave, preko potonjih perioda, a posebno se zanimljivim doima poglavlje u kojem je autor kao sudionik opi sao zbiva-nja u posljednja tri desetljeća, pa je u tom di-jelu knjige tekst ne samo plod istraživačkih na pora nego je i jedno vrijedno, autentično

svjedo čenje. A radnja General Kemal Koraj-lić (2001) odgo vorila je na dilemu može li se i o ovom general-potpukovniku JNA napisati knjiga i treba li nam ona uopće. Iz same knji-ge jasno je da je general Ko rajlić knjigu ite-kako zavrijedio, ali ne samo on ne go autoru na toj knjizi trebaju biti zahvalni i oni koji su iz nje mogli naučiti mnogo o ovoj vanrednoj ličnosti o kojoj su ranije doznavali tek usput-ne natuknice.

Zatim je 2002. godine publikovan na-slov Turi zam na tešanjski način, rukopis koji je okupio mnogo podataka o tradici-ji tešanjskih teferiča, pu tovanja radi zabave i upoznavanja prirodnog i kulturno-povi-jesnog naslijeđa, dokumentarnih poda taka iz arhiva Turističkog društva osnovanog u Tešnju 50-tih godina 20. stoljeća, izjavā sta-rijih Tešnjaka, saznanja iz štampe i drugih pisanih iz vora, i slično. Tako je nastala pu-blikacija koja us pješno kazuje o kontinuitetu raznih formi življenja tešanjskoga stanov-ništva koje se mogu podvesti pod zajednič-ko ime–turizam.

Opsežna knjiga Na tragovima tešanj-ske prošlo sti objavljena je 2003. godine. Za razliku od pret hodnih, koje su monograf-skoga karaktera, ova Galijaševićeva knji-ga predstavlja zbir njegovih tek stova nasta-jalih, kako on sam kaže, “unatrag četiri-pet decenija u kojima sam sudionik mnogih zbi vanja, pa je u istraživanjima i pisanju sa-držano vlastito svjedočenje”. Knjiga je, da-kle, heterogena, i već po naslovima poglav-lja očigledna je njezina sadržina: 1. Društvo i politika, 2. Privređivanje, 3. Obrazovanje i kultura, 4. Ratne teme, 5. Ličnosti i porodice, 6. Sjećanja, 7. Knjige, 8. Baština i predanja, 9. Sport. Ova knjiga rekapitulira, u stvari, autorovo višedecenijsko spisateljsko inte-resovanje u njegovom punom dijapazonu. Zapravo, tzv. historija odozdo i jest posebna vrijednost svih Galijaševićevih knjiga, i ona je njihova konstanta, ali je najprisutnija u ovoj knjizi koja je gotovo u ci jelosti ispisana iz vlastite memorije ili iz sjećanja autorovih suvremenika.



U knjizi Edhem Pobrić, vijećnik ZA VNO-BiH-a i A VNOJ-a, poslanik i privrednik (2004) Galijašević je, istom metodologijom kao u slučaju generala Korajlića, portretirao jednu istaknutu ličnost iz Tešnja. U autorskom di-jelu knjige dat je Pobrićev curriculum vitae i rekonstrukcija zbivanja u koji ma je on su-djelovao, a potom slijede dokumentar na gra-đa i sjećanja Pobrićevih suboraca, suradnika i prijatelja. Na taj je način uspješno ocrtana ličnost koja je bila jedan od organizatora par-tizanskih je dinica na širem prostoru sred-nje Bosne, a poslije rata Pobrić je presud-no uticao na to da Tešanj umakne potpunoj besperspektivnosti.

A onda je s potpisom Alije Galijaševića objav ljena i monografija tešanjskog vatroga-stva (Vatro gastvo u Tešnju 1905-2005.), da bi se 2006. godine pred nama našao i nje-gov rukopis Stara tešanjska čaršija danas. To je tekst u kojem se susrećemo sa jednom drukčijom perspektivom iz koje autor po-smatra svoj grad. On je, naime, ovdje u pozi-ciji su dionika današnjice svoga grada, kojim svakodnev no hodi, snima i registrira njegov aktualitet, kako riječju tako i fotografskim aparatom. No, opet se tu ne ostaje u pukome sinkronitetu nego se, neminov no, suvremena tešanjska zbilja nastoji razumijeva ti i tumačiti u svojoj vremenskoj optici, pa je kori jen sa-dašnjemu uvijek tražen u bivšemu, a pogled iz današnjice uvijek usmjeren ka onome što bi se moglo doslutiti kao buduće, nimalo ne zazirući od delikatnih kritičkih opservacija u pogledu na činje nice, prvenstveno sociop-sihološke, što se ukazuju kao borniranosti koje je nužno prevladavati. Za nimljiv je to i vrijedan, mozaično komponiran ru kopis, takav da će mu, zapravo, vremena koja dola-ze davati samo novi i veći značaj, o čemu, sa potpu nom samosviješću, i autor govori na nekim mjesti ma u knjizi.

Pokušavajući razumjeti taj fenomen koji se zo ve Alija Galijašević, autor ovih redaka privile giran je, jer ima sreću družiti se s nji-me, pa tako i na neposredan način, u goto-vo svakodnevnim kon taktima, čuti njego-

va razmišljanja i saznavati nje gove poglede na brojne različite stvari. Tako se uvjerio da nije riječ o čovjeku koji bi bio jedno strano zainteresiran za samo jednu oblast nego se njegova znatiželja okreće ka vrlo širokom krugu životnih tema, a osobito je posvećen Tešnju kao gradu u kojem je rođen i koji je prepoznao kao svoj primarni egzistencijal-ni prostor. To je neminovno značilo da će ga zanimati i zamagljena, neistražena i ne-opisana tešanjska prošlost, a ne samo one ma nifestacije života koje se danas pojavlju-ju pred našim očima, jer, u stvari, i njih je moguće razumjeti tek ako im se korijeni, od-nosno daleki impulsi pot raže u onome što se nekada zbivalo, ili tek zame talo. Uza sve drugo i sve ostalo, to je ono što se uo čava kao konstanta Galijaševićevih tekstova. Uvi jek se vidi, ili se barem osjeti da oni nisu napi-sani samo zato da bi se otkrilo neko zbivanje u prošlosti i ostavilo bez veze sa našim vre-menom, kao što se uočava kod autora druk-čijeg erosa, na primjer kod onih koji imaju literarnu inklinaciju kao prvenstvenu, pa im je dovoljna već priča po sebi–i kao mo-tiv i kao rezultat. Tekstovi Alije Galijaševića, međutim, uvijek sadrže htijenje da se suge-rira određeno viđenje budućnosti, i da se, na taj način, pomogne svima koji bi mogli raditi na prosperitetu ovoga grada i tešanjskog pro-stora uopće. A to, ako sam u pravu, znači daje, prije svega, riječ o emociji.

Zato je tematika Alijinih knjiga isključi-vo tešanjska. Kao da se držao one Voltaireove misli da čovjek treba obrađivati vlastiti vrt. U pridjevu vlastiti–sadržana je ta emocija, to osjećanje prisnosti sa svojom neposrednom okolinom, sa staniš tem u kojem se troši vla-stita energija i ljudska vje ra, u kojem se, da parafraziram Borgesa, kroz la birint linija is-crtava, zapravo, vlastiti ljudski lik. A lik Ali-je Galijaševića za sva vremena bit će prepoz-natljiv preko njegovih knjiga. One su te koje će za budućnost posredovati i sve drugo što je njihov autor bio u svome radnom vijeku, zahvaljujući nji ma postojat će interes i znat će se i za elemente nje gove građanske biografi-



je. Tako se događa da se sve ono što je kro-za svoje knjige Galijašević govo rio o drugi-ma promeće u govor o njemu samome; tako se, konačno, ocrtava portret jedne nesvaki-dašnje ličnosti–kao primjer prevladavanja stereo tipa i otvaranja novih mogućnosti. A tešanjska povijest nema baš veliki broj takvih primjera. (Izlaganje na Okruglom stolu Pri-mjer prevladavanja stereotipa)

Amir Brka, knjiž.

Jakub Džafić, Gdje je čovjek (poezija), BKZ “Preporod”,

Općinsko društvo Gračanica, 2009.

Autor zbirke rođen je u Gračanici 1990. godine, student je Pravnog fakulteta u Tu-zli. Pored pisanja poezije, aktivno se bavio šahom, gdje je ostvario nekoliko zavidnih rezultata.

U ovoj zbirci se nalazi četrdeset i šest pjesama i svaka od njih na čitaoca ostav-lja različit dojam, budeći u njemu drugači-je emocije. Ovaj mladi čovjek ne iscrpljuje svoju inspiraciju na jednoj temi. On pre-tače u pjesničke slike u sve sto ga radu-je, rastužuje, muči, tako da se sve njegove pjesme, može reći, stavljaju u jednu impre-sivnu ispovijest. “Iz procjepa nostalgičnog periferijskog dječaštva, u prepoznatljivom socijalnom i historijskom miljeu, Jakub Džafić je uspio da otme zrnce često nepa-tvorene lirike naglašeno modernim pje-sničkim postupkom, koji, nasreću, nije sam sebi cilj. On u svom osnovnom pjesničkom polazištu ide od doživljenog koje nosi notu gorčine, ali i sa nadom da se svijet može po-praviti. Najbolje pjesme ove nevelike zbirke omeđene su nešto tamnijim tonovima i one ujedno kao da odražavaju svu zbilju živo-ta koji je ovaj mladi pjesnik iskusio. To je poezija sjetna, lomljiva, često zgusnuta do same boli. Ona je iskrena i cjelovita, bez suvišnih i velikih riječi, sa utiskom doživ-ljenog i proživljenog”, napisala je, između ostalog, u svojoj recenziji prof. Zlata Nezi-

rović. O motivima Džafićeve poezije, dru-gi recenzent knjige, prof. Mehmed Nurikić je napisao da su u tim pjesmama najčešće teme Bog i ljubav. “Dok je Bog nedokučivi apsolut prema kojem pjesnik osjeća straho-poštovanje, dotle je ljubav iskazana u dosta šarolikoj lepezi: ima tu i estradno-banalnog iskaza (Ema), preko poistovjećene pjesme i ljubavi (Nenapisana pjesma), do već spret-nijeg iskaza ljubavi kao čekanja, igre i na-danja (Nebo se skrilo). Ova ljubav nije oli-čena u konkretnom biću i osjećanju: ona je pogled, gest, oči, kretnja i slično. Kad Dža-fić odstupi od toga modela, zaiskri i uspješ-niji stih, kako u pjesmi Proljetna iskra. Posebnost Džafićevih pjesama jeste misao-nost, proistekla iz mistično-religioznog po-imanja svijeta (U vječnosti), u kome je sve ljudsko ništavno i prazno.” (Redakcija)

Hajrija Bećirović, Javka zarobljenog u tamnoj čahuri,

(autobiografski zapisi), “Grin”, Gračanica 2009.

Za Hajriju Bećirovića neko je napisao da je dobrodušni rob poezije sa neke be-značajne periferije. Dugo godina bio je gra-čanički mladi pjesnik. Tako su ga doživlja-vali i kada je bio dobro osijedio. Shvatio je da je ostario tek kada je ostao bez vida i za-uvijek utonuo u beskraj tame. Taj dramat-ski prijelaz sa svjetla u tamu motiv je mno-gih njegovih pjesama. Jedan je od rijetkih među nama koji živi i diše poezijom. U nje-govim stihovima i drugim spisima prepo-znajemo normalnog religioznog čovjeka u godinama – ali za njega se može reći da je i vjernik poezije – ma šta to značilo. On je, od kada ga znam, sa ljudima sa okolnim svijetom komunicirao poezijom. Prema mojim statistikama, do sada je objavio 10 zbirki pjesama, pisao po časopisima i dru-gim publikacijama (među kojima se izdva-ja “Biljeg vremena” i “Gračanički glasnik”), zastupljen je u nekim zajedničkim poet-skim zbirkama i antologijama. To je dosta



obiman, ali nažalost, nedovoljno valorizo-van stvaralački opus. Do sada nije objav-ljena ni jedna ozbiljnija kritička analiza tog opusa. Čak ni u pokušaju. Sve se svodilo na prigodničarsku besjedu i recenzentske ocjene pojedinih njegovih poetskih zbirki. Htjeli ne htjeli to priznati, pokazuje se da nisu bili u pravu oni koji su bili skloni da zbog ovih ili onih razloga (ponajviše zbog Bećirovićevog načina života, socijalnog po-ložaja i specifičnog shvatanja poezije) kriti-kuju kritičkiji pristup tom stvaralaštvu.

Po mom mišljenju, po ozbiljnosti pri-stupa tom pjesničkom djelu, mogu se iz-dvojiti tekstovi prof. Mirzeta Hamzića (predgovor pjesničkoj zbirci “Slika života”, “Monos” Gračanica, 1997.) i Atifa Kujun-džića (predgovor zbirci “Čovjek iz susjed-stva”, NIK “Kujundžić” Lukavac, 2004.).

Jedanaesta po redu knjiga Hajrije Beći-rovića “Javka zarobljenog u tamnoj čahuri”, nije poezija već autobiografska proza, bolje reći dramatična ispovijest čovjeka kojem je suđeno da ostatak svog života provede u tami. Kad se pročita ova proza, nehotice se postavlja pitanje šta je ovog zarobljenika ili vjernika poezije u čijem je krilu ostario, natjeralo da svoju muku i sva svoja lirska osjećanja u poznim godinama izlije u pro-znom obliku, a ne u pjesmi kao što je či-nio čitavog života. Možda je blizu odgovora na to pitanje književnik Mevludin Spahić (koji ponajbolje poznaje Bećirovića), napi-

savši u svojoj recenziji ove knjige i sljede-ću misao: “Iz kandži nesreće koja čovjeka sputava i čini breme života nepodnošlji-vi pjesnik Bećirović je našao odbrambene mehanizme da se nosi sa tom nemani iska-zom kroz pisanje i poruke da se može istra-jati i u tamnim katakombama njegovog ne-vida. Njegova svjetlost su objavljene knjige. Njegovo potvrđivanje života je pisanje.”

Možda je u pravu književnik Josip Pa-lada, koji se potpisuje kao drugi recenzent knjige, koji ovu autobiografsku prozu vidi kao autobiografski roman, “raščlanjen na uvod i poglavlja, nekih kriznih upamće-nja božjeg stvora, kojemu je još samo do-pušteno da govori.” U svakom slučaju, ovo je prozni bilans stanja i bilans uspjeha jed-nog poetskog subjekta (što bi rekli računo-vođe) koji je sačinjen po “zakonima” poe-zije. I kao svoj sopstveni računovođa, kad je sve sabrao i oduzeo u svom životu, Be-ćiroviću nije ostala ni “pozitivna nula”, već jedno veliko ništa i mrak. Bila bi to užasna pesimistička da su mu oduzeli još i pjesmu i poetsku riječ kao molitvu Onom ko sve vidi i sve prašta. Srećom nisu. U vrlo teš-kim uslovima (njegovu misao, njegovu ri-ječ morala je ispisivati neka druga ruka), stvorio je zrelu prozu, koja je sama po sebi poezija i podario nam knjigu različitu i možda bolju od svih drugih koje je do sada objavio.

Dr.sc. Omer Hamzić

134 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • LISTovI...

29. 4. 2009.7. sjednica Općinskog vijeća: usvojen novi Statut općine gračanica, dana saglasnost za kupovinu većinskog dijela Sportske sale “luke”, razmatrani izvještaji o radu javnih ustanova iz oblasti zdravstva i Dječjeg obdaništaTokom rasprave o ovom dokumentu

Komisija općinskog vijeća za propise i Sta-tut bila u konstantnom zasjedanju. Njen zadatak je bio da u svojstvu predlagača no-vog Statuta općine, na osnovu vijećničkih diskusija o prispjelim amandmanima na Statut, formuliše rješenja koja će biti pri-hvatljiva za najmanje dvije trećine vijećni-ka koliko je potrebno da bi novi Statut bio usvojen. Nakon duže rasprave o nadležno-stima Vijeća i načelnika “po pitanju imeno-vanja članova u nadzorne i upravne odbore javnih ustanova, javnih preduzeća i javnih zdravstvenih ustanova, novi tekst Statuta općine Gračanica je jednoglasno usvojen.

Nakon dužih priprema Općinsko vije-će je konačno dalo saglasnost općinskom načelniku da izvrši neophodne aktivnosti u

cilju kupovine objekta sportske dvorane od d.o.o. “Sportska sala” Gračanica.

U nastavku sjednice općinski vijećnici su JZU Opća bolnica dali saglasnost na plan prioritetnih kapitalnih ulaganja u 2009. go-dini, a nakon dužih rasprava i zahtjeva da se uz izvještaje o radu i finansijskom po-slovanju u 2008. god. dostave i izvještaji o radu Upravnih odbora, vijeće je usvojilo iz-vještaje o radu u 2008. g. JZU Opća bolni-ca, Dom zdravlja i Gradska apoteka.

Razmatran je i usvojen Izvještaj o radu JU Dječje obdanište sa podacima o ne-izmirenim poreskim obavezama te isti i usvojilo.

6. 5. 2009.Položen kamen temeljac za dogradnju Doma zdravlja u gračaniciProblem prostora već duže vrijeme je

evidentan u gračaničkom Domu zdravlja. Ovaj problem još izraženiji zbog toga što u postojećoj zgradi nema liftova, a pojedi-na odjeljenja , kao recimo radiološko, nisu smještena u suterenu ili prizemlju , nego na spratu, što je stvaralo dodatne probleme pacijentima. U želji da kvalitetno i dugo-

lisTovi gračaničkog kalendara od 29. 4. do 29. 10. 2009.

Dr. sc. Omer Hamzić6 l

ist

ov

i...

LISTovI... • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 135

Listovi gračaničkog kalendara od 29. 4. do 29. 10. 2009.

ročno riješe taj problem, u Domu zdravlja su odlučili da pristupe dogradnji objek-ta dimenzija 30 x 15 metara na tri etaže, u kojem bi u prizemlju bile smještene ra-diologija i laboratorija, a na ostalim etaža-ma ambulante porodične medicine i Upra-va. Predračunska vrijednost objekta je oko 1.300.000 KM.

Na skromnoj svečanosti povodom po-laganja kamena temeljca, kojem su, pored uposlenih u Domu zdravlja i Općoj bolni-ci “Dr. Mustafa Beganović”, prisustvovali i brojni gosti, općinski načelnik Nusret He-lić je izrazio dvostruko zadovoljstvo: “Prvo što počinjemo izgradnju objekta koji će po-boljšati nivo zdravstvene zaštite naših gra-đana i stvoriti uposlenicima bolje uslove za rad i drugo, što sve to radimo u dane kada se obilježavaju Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Ovo danas pokazuje da po-duzetni ljudi Gračanice, koji imaju viziju mogu, graditi ovakve objekte i u vrijeme recesije.”

Kamen temeljac položili su zajedno op-ćinski načelnik Nusret Helić i resorni kan-tonalni ministar dr. Asim Musić.

20. 5. 2009.Otvoren međuopćinski centar za rijeku SprečuU prisustvu predstavnika italijanske

provincije Arezzo, italijanske ambasade u BiH, Međunarodnog foruma solidarnosti i predstavnika pet općina: Gračanica, Petro-vo, Lukavac, Doboj-Istok i Doboj, u Grača-nici je otvoren Međunarodni centar za rije-ku Spreču. Projekat ima dva cilja: prvi, da se stvori zajednička struktura civilne zaštite za svih pet općina koje participiraju u pro-jektu, a drugi–da se kroz zajedničko djelo-vanje tih opština pomogne u prevazilaže-nju problema proisteklih iz rata. Imajući u vidu povezanost deminiranja s jedne strane i zaštite i regulacije vodotoka, kao ekološ-kog projekta s druge strane, gosti iz Italije su istakli da bi se određeni dio sredstava za deminiranje mogao dobiti i iz fondova koji se bave zaštitom vodotoka, odnosno život-

ne sredine u cijelosti.Na svečanom otvaranju prisutnima se

obratio Vinćenco Čekareli, predsjednik provincije Arezzo, a o značaju projekta go-vorili su općinski načelnik Nusret Helić i Mladen Mićić, zamjenik načelnika općine Doboj.

21. 5. 2009.Iskorak gračaničke firme “Kovan” u Evropu: potpisan ugovor sa Slovencima za isporuku 150 kotlova na biomasuVlasnik gračaničke firme doo «Kovan”,

specijalizovane za proizvodnju kotlova na biomasu, Said Karalić, potpisao je ugovor o poslovnoj saradnji sa predstavnikom fir-me «Bioles Horizont” iz Slovenije Dejanom Cverlinom o isporuci 150 kotlova na bio-masu koji će se izraditi tokom ove godine u pogonima «Kovana” u Gračanici. Riječ je o aranžmanu vrijednom oko 800 hilja-da konvertibilnih maraka, koji će omogući-ti zapošljavanje novih radnika (sada firma ima 50 uposlenih), te udvostručiti vrijed-nost izvoza, koji je u 2008. godini iznosio 1,5 miliona KM.

“Na ovaj način «Kovan” širi svoju mre-žu u Evropi, jer ćemo preko naših partnera u Sloveniji eko kotlove izvoziti u Njemač-ku, Austriju, Češku, pa i u Portugal”, rekao je nakon potpisivanja ugovora Said Karalić.

25. 5. 2009.Dan odbrane općine gračanica: položen kamen temeljac za centralno šehidsko spomen- obilježje u gračaniciGlavni događaju u programu ovogodiš-

njeg obilježavanja 25. maja, Dana odbrane općine Gračanica bilo je polaganje kamena temeljca za Centralno šehidsko spomen-obilježje poginulim borcima i šehidima to-kom rata za Bosnu i Hercegovinu (1992.–1995.), koje je nakon dugotrajne rasprave i različitih prijedloga, po odluci Općinskog vijeća, locirano u velikom parku ispred Ko-naka (općine), u neposrednoj blizini Mje-šovite srednje škole i gračaničke Gimnazije.

Kamen temeljac zajedno su položili op-ćinski načelnik Nusret Helić, ministar za



boračka pitanja u Vladi TK Bahrija Mehu-rić i Zikreta Karić, predsjednica Organiza-cije porodica šehida i poginulih boraca.

Dinamikom izgradnje predviđeno da se ovo spomen obilježje završi i otkrije za Dan odbrane 20010. godine.eno do kraja ove godine.

27. 5. 2009.Osma sjednica Općinskog vijeća: u znaku izvještaja i izvještavanja o radu javnih preduzeća “Komus”, “vodovod i kanalizacija” i veterinarska stanica, te Općinskog suda u gračaniciOsim toga prihvaćena je Odluka kojom

se predviđa izrada Plana kapitalnih investi-cija na općini za period od 5 godina i dvije informacije: o sakupljanju, odvozu i depo-novanju komunalnog otpada i informaci-ja o stanju kategorisanih i nekategorisanih puteva na području općine Gračanica. Što se tiče otpada, konstatovano je da su mno-gi problemi koji prate ovu oblast posljedica odustajanja od projekta izgradnje regional-ne deponije na području Lukavca i zaklju-čeno da se hitno traže dugoročna rješenja (izrada studije) koja će zadovoljiti potrebe općine. U vezi sa putnom infrastrukturom na općini, zaključeno je da se uradi pose-ban program održavanja postojećih puteva na području općine, da se što prije pristu-piti rješavanju imovinsko pravnih odnosa za sve puteve, te da se od mjesnih zajednica obezbijede spiskovi svih puteva kako bi se moglo cjelovito pristupiti izmjenama i do-punama postojeće Odluke o kategorizaciji puteva na području općine Gračanica.

2. 6. 2009.Dan općine gračanica: svečana sjednica Općinskog vijeća, priznanja zaslužnim, donacija bratskog grada florijaPored ostalih visokih gostiju, svečanoj

akademiji su prisustvovali Mari Kler Bone, konzul Francuske u BiH, Pjer Buše i gra-donačelnik bratskog grada Fleury les Obra-is-a sa saradnicima, koji je, pozdravljajući prisutne, u ime svog grada, općini Grača-nica uručio novčanu donaciju u iznosu od

35.000 eura za izgradnju mosta preko rije-ke Sokoluše, kod Šumarije.

Nakon pozdravnih riječi i podsjećanja da se 2. juni , koji Gračanlije simbolično obilježavaju kao Dan općine, vezuje za je-dan od temeljnih datuma iz gradskog i op-ćinskog povijesno-kulturnog rodoslovlja i pravni akt potpisan prije 580 godina u kra-ljevskom gradu Sokolu nadomak Gračani-ce, kao dokaz jedne kulturno-civilizacijske vertikale ovog kraja i njegovog pravno-po-litičkog ustrojstva još iz doba srednjevje-kovne države, općinski načelnik Nusret Helić je istakao sve uspjehe koji su obilježi-li proteklu godinu, apostrofirajući projekte temeljne rekonstrukcije i asfaltiranja lokal-ne putne mreže, nastavka regulacije kori-ta Sokoluše, toplifikacije Gračanice, te pro-jekte vezane za obrazovanje, kulturu, sport i zaštitu zdravlja ljudi i dodao: “Što se tiče lokalne uprave, imamo , prema ocjenama onih koji nas prate, jednu od najefikasnijih i najracionalnije organizovanih općinskih administracija u Federaciji. Zašto ne spo-menuti da za izdržavanje te administracije trošimo manje sredstava nego što ulažemo u kapitalne projekte.”

Prije izvođenja prigodnog kulturno-umjetničkog programa, uručena su općin-ska priznanja i nagrade sljedećim dobitni-cima: Udruženju poslodavaca Gračanica, Mjesnoj zajednici Lukavica i Radio klubu Stjepan Polje (Zlatna plaketa), Bričić Azizu, Čamdžić Ademu i Rešidbegović Sevliji svi iz Gračanica, zatim Avdić Himzi iz Stjepan Polja, Halilović Sulji iz Babići i Hasić Mu-stafi iz Malešića (Zlatna značka).

2. 6. 2009.Dan općine gračanica: pušten u promet novoizgrađeni most “rampa” u gračaniciPo završetku Svečane akademije, predat

je na upotrebu novoizgađeni most “Ram-pa”, a simboličnim presijecanjem vrpce to su učinili općinski načelnik Nusret Helić i gradonačelnik bratskog grada Fleury les Obrais-a Pjer Buše. Izgradnja ovog mosta



koštala je oko 340.000 KM, a sredstva su obezbijeđena iz Budžeta općine Gračanica.

1. 6. 2009.Delegacija bratskog grada fleury les Obrais-a posjetila SrebrenicuBoraveći u Gračanici povodom Dana

općine, delegacija Fleury Les Obrais-a, na čelu sa gradonačelnikom Pjerom Bušeom, zajedno sa predstavnicima NVO “Veze sa svijetom” iz Fleury-a, u pratnji domaćina iz Gračanice, posjetila je Srebrenicu. Nakon obilaska Memorijalnog kompleksa u Po-točarima, održan je čas historije na kojem su gostima prezentirane glavne činjenice o razmjerama tragedije i zločina koji se desio na tom prostoru, potom je obavljena posje-ta Muzeju genocida, gdje su delegacije po-gledale film o genocidu u Srebrenici. De-legaciju iz Francuske i Gračanice primio je i pozdravio načelnik općine Srebrenica Osman Suljić i u kraćem razgovoru prezen-tirao osnovne podatke o toj općini.

3. 6. 2009.Delegacija bratskog grada fleury les Obrais-a obišla izletište Monj i posjetila spomen-kompleks u DoborovcimaNa ovom spomen-kompleksu nalaze se

spomenici poginulim partizanima u Dru-gom svjetskom ratu u čuvenoj bici na Mo-nju (1944.) i borcima Armije BiH u ratu 1992.-1995. godine, što je jedinstven slučaj na općini Gračanica ali i šire. Za goste je održan čas historije i upriličena šetnja na platou izletišta Monj.

11. 6. 2009.Ekološko grijanje za ekološku gračanicu… je naziv prezentacije na kojoj su

predstavnici DOO “Eko toplane” informi-sali građane Gračanice dokle su stigli i u kojoj se fazi nalazi realizacija tog velikog ekološkog projekta. Velikom broju oku-pljenih građana i predstavnika privrednih subjekata, budućih kupaca toplotne ener-gije, o projektu su govorili ing. Enes Hami-dović, predstavnik austrijske firme “Seges”, kao većinskog vlasnika DOO “Eko topla-ne” i ing. Hasan Mostarlić, direktor te fir-

me u Gračanici.Između ostalog, obećali su će, bez obzi-

ra na teškoće s kojima se svakodnevno su-očavaju na trasi (imovinski odnosi, nedo-statak katastra podzemnih instalacija, pa i nerazumijevanja pojedinaca, do početka grejne sezone sa magistralnim toplovodom doći u centar grada.

Predstavnici općine na ovom sastan-ku, Muharem Musić, predsjedavajući Op-ćinskog vijeća i Aida Hodžić, u ime Op-ćinskog načelnika i resornih službi, još jednom su podvukli da je ova investicija od strateškog značaja za općinu, jer joj je kraj-nji cilj da ovaj grad postane ekološki zdrava sredina, poželjna za život čovjeka.

Pošto su dalji odgovore na brojna pita-nja prisutnih, predstavnici investitora po-zvali su još jednom građane i privredne subjekte da se prvo informišu o svim pred-nostima ovog projekta, a zatim da se pri-jave za priključenje kako bi se toplovodna mreža što racionalnije projektovala i ko-načno instalirala.

12. 6. 2008.Završena prva faza izgradnje centralnog spomen-obilježja poginulim borcima i šehidima i započeta gradnja nove administrativno-upravne zgrade općine u gračanici (centar za pružanje usluga građanima)Izgradnja spomen-obilježja šehidima i

poginulim borcima započela je polaganjem kamena temeljca za Dan odbrane općine, 25. 5. 2009. godine. Do 30. 06. 2009. godine završeni su radovi prve faze, a to su zemlja-ni, betonski i radovi na elektroinstalacija-ma. Druga faza radova obuhvatit će kame-norezačke radove i radove na popločavanju prilaznih staza i kružnog platoa spomen-obilježja. U toku je procedura provođenja postupka javne nabavke za izbor najpovolj-nijeg izvođača za ove radove. Završetak ra-dova i svečano otkrivanje ovog spomenika predviđeno je za 25. 5. 2010.

Radovi na izgradnji nove administra-tivno-upravne zgrade Općine Gračanica



započeli su 12. 06. 2009. god rušenjem sta-rih objekta na lokaciji iza “Konaka” (zgrade općine). Izvođač radova je “Sagra” d.o.o. iz Gračanice. Ugovoreno je da se do 15. no-vembra 2009. godine završe građevinski ra-dovi na cijelom objektu, a zanatski samo u prizemlju, gdje će se nalaziti novi Centar za pružanje usluga građanima i koji bi u sa-radnji sa GAP-om trebao biti pušten u rad do početka 2010. godine.

14. 6. 2009.Otvorena džamija u Stjepan Polju – džemat Polje: džamiju otvorila djeca šehida – rešida Ibrahimović i Muhamed KruškićOvoj svečanosti prisustvovali su pred-

stavnici Islamske zajednice Bosne i Herce-govine, društvenog i političkog života op-ćine Gračanica, te veliki broj vjernika, kako iz Stjepan Polja, tako i iz susjednih sela i iz dijaspore.

Izgradnja džamije finansirana je is-ključivo iz donacija privrednih subjekata,a ne od građana.Riječ je o izuzetno lijepom objektu, pored magistralnog puta Do-boj Tuzla. Između ostalih gostiju, okuplje-

nim džematlijama i mnogobrojnim gosti-ma obratio se i Općinski načelnik Nusret Helić i, između ostalog, rekao: “U svakod-nevnom životu nas muslimana Bošnjaka, moramo poštovati razlike, pa, što ne reći, i političke, ali i dobro znati naše glavne pravce i ciljeve, na svim nivoima, oko kojih ne može i ne smije biti neslaganja. To “te-meljno zajedničko” mora biti polazište za sve naše ozbiljnije buduće projekte. Inače, oni će i dalje ostajati mrtvo slovo na papiru. Ovakvi poduhvati pokazuju koliko mnogo dobrog za sebe i ovu zemlju možemo ura-diti, zajednički i složno. Čeka nas mnogo krupnih poslova na svim nivoima oko ko-jih ne može i ne smije biti nikakvih dile-ma – podrazumijeva se i puno više rada i samoodricanja. Usuđujem se reći, ako nisu suviše prekrupne riječi, da je to prvi uslov naše drugačije i bolje budućnosti, buduć-nosti onakve kakvu mi svi želimo.

Neka nam i ova džamija i ovo naše da-našnje okupljanje bude ne samo jedno lije-po iskustvo već i nadahnuće i podstrek za sve naše buduće zajedničke akcije i narod-ne poslove, kako u našim domaćinstvima,

Centralno šehidsko spomen-obilježje, prva faza gradnje



u našim kućama i avlijama, tako i u široj zajednici, džematu, mahali, mjesnoj zajed-nici, humanitarnoj organizaciji, u našem svakodnevnom poslu. Ponavljam opet, u jedinstvu i slozi.”

27. 6. 2009.umro ramiz grapkić, ratni komandant Petog bataljona, 111. gračaničke brigade A BiH, općinski vijećnikMalo je reći da je ovaj čovjek puno ura-

dio za svoju mjesnu zajednicu, za našu op-ćinu, za patriotski pokret kojem je pripa-dao, za državu Bosnu i Hercegovinu... Malo i frazerski. Ramiz je bio drugačiji, bolji, vredniji. Svi tako govore koji ga bolje po-znaju. Njegova životna staza bila je do kra-ja ispunjena onim što čini smisao života svakog čovjeka: poštenim i produktivnim radom, ljudskom dobrotom i odgovorno-šću, nadasve, za sve ono što čovjek čini ili ne čini. Nije lahko opraštati se sa ljudima ovako časne biografije, nije lahko zamisli-ti prazninu koja ostaje zauvijek iza ovakvih ljudi, izgovoriti ili o njima zapisati pravu ri-ječ. I uvijek će nam se javljati pitanje – kako se ubuduće sjećati ovakvih ljudi – koji su

nas toliko zadužili, kako se boriti protiv za-borava, kako ih ne dati zaboravu. Pred ne-umitnom smrću, nažalost, nemamo odgo-vora na ta pitanja. Na mjesnom greblju u Stjepan Polju, ovog junskog dana, odata je posljednja počast čovjeku – borcu, domaći-nu, komšiji, dragom prijatelju – koji je bio istinski borac, ali nije izašao kao pobjed-nik u posljednjoj bici svog života. Nije mo-gao pobijediti opaku bolest. Kako u nekoli-ko riječi reći ono najvažnije što je za života krasilo našeg Ramiza?

Rođen je 1961. godine u Stjepan Polju, poslije osnovne škole u rodnom selu, zavr-šio podoficirsku školu u Sarajevu... Patriot-ski osjećaj odveo ga je u prve redove odbra-ne Bosne i Hercegovine, u proljeće 1992. godine, onda kad je, kako se to kaže, bilo “stani pani”. Kao pripadnik Patriotske lige, 3. 5. 1992. godine, dospio je u ruke nepri-jatelja Bosne i Hercegovine i prošao džehe-nnem Manjače – bolje reći prolazio ni živ ni mrtav punu godinu dana.

Čim je, na svoju sreću, razmijenjen, uključio se u redove Armije Bosne i Herce-govine, gdje su mu kao hrabrom i odgovor-nom čovjeku i dokazanom patrioti, povjere-ni važni poslovi i odgovorne dužnosti, prvo komandira čete, a zatim komandanta 5. ba-taljona 111. gračaničke brigade. Kao ško-lovan oficir, po završetku rata, jedno vrije-me ostao je u Armiji Bosne i Hercegovine, da bi se kasnije uključio u brojne društve-ne aktivnosti u svom rodnom Stjepan Po-lju, jedno vrijeme kao uspješan predsjednik Mjesne zajednice, u ovom mandatu i vijeć-nik Općinskog vijeća Gračanica. Odlikovao se svojim principijelnim stavovima, jasnim porukama i iskrenim zalaganjem za ono u što je bio ubijeđen da je dobro za svaki naš džemat, za svaku našu mjesnu zajednicu, za općinu u cjelini. Bio je ubijeđen da se samo tako može dobiti konačna bitka za Bosnu i Hercegovinu. I sagorio u toj bici.

Neka ti je rahmet veliki i lahka zemlja bosanska, komandante. Ponosni smo što smo te takvog imali.



27. 6. 2009.Svečano otvorena džamija u BabićimaOvoj svečanosti prisustvovao je veli-

ki broj vjernika iz cijele Bosne i Hercego-vine i dijaspore. Gostima je dobrodošlicu zaželio mjesni imam Alija ef. Zaketović, a potom su govorili glavni predsjednik Gra-đevinskog odbora Tajib Sulejmanović, imam Medžlisa Islamske zajednice Grača-nica, Smaji ef. Mustafić, općinski načelnik Nusret Helić, Muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović i izaslanik Rijaseta IZ BiH Zija def. Ljevaković. U svom obraćanju općin-ski načelnik Nusret helić je izmedju osta-log, rekao:

“Ja jednostavno hoću da izrazim svo-ju radost što danas obilježavamo završe-tak jednog posla. dakle gradimo i otvara-mo džamije, ali vi vidite da na našoj općini mi gradimo i druge objekte privredne, društvene, puteve, vodovode itd. Pitam se kada to mi nismo imali teškoća? U ne-kim vremenima teškoće su znale biti izazov i inspiracija, naravno kad mi to hoćemo i kada smo složni po ključnim pitanjima na-šeg opstanka na ovim prostorima. Grad-nja ovakvih objekata potvrđuje nam koliko

možemo uraditi za sebe kad smo skoncen-trisani na glavne stvari i kada to hoćemo. Hoću da kažem da bih volio bih da kao muslimani Bošnjaci, kao ljudi koji vjeruju u Boga i Božje poslanje budemo jedinstve-ni i u svim drugim poslovima koji su od za-jedničkog interesa i općeg značaja za našu zajednicu, volio bi da nam Bog podari sna-ge i da nas osposobi da svi skupa možemo što lakše raspoznati te zajedničke interese–za opće dobro, međusobno razumijevanje i solidarnost. Usuđujem se reći, ako nisu suviše prekrupne riječi, da je to prvi uslov naše drugačije i bolje budućnosti, buduć-nosti onakve kakvu mi svi želimo.”

30. 6. 2009.tematska sjednica Općinskog vijeća gračanica: usvojene mjere štednjeZa održavanje ove sjednice inicijativu

je dalo nekoliko političkih stranaka koje participiraju u Vijeću. Nakon dvosatne ra-sprave usvojene su mjere koje je predlo-žio Općinski načelnik, polazeći od načela ustavnosti i zakonitosti, načela efikasnosti (u radu administracije) i načelo ekonomič-nosti. Obećao je da će povećati efikasnost rada i u pogledu smanjenja broja neriješe-nih predmeta i skraćivanja roka rješavanja, ali i efikasnije naplate i ostvarivanja vlasti-tih prihoda (rente, zakup, uzurpacije, itd.), stalno pratiti realizaciju ugovora u vezi sa prihodima radi blagovremene naplate i na-plate prinudnim putem, zbog činjenice da ekonomska kriza najviše pogađa najugro-ženije kategorije stanovništva, mjerama štednje i na druge načine osigurati da se povećaju ili bar ne smanje budžetska izdva-janja za socijalne slučajeve i boračku popu-laciju. Osim mjera štednje i racionalizacije unutar službi, izvršit će se smanjenje repre-zentacije za novih 10 % (već smanjeno za 10 %), troškova telefona za novih 10 %, a mobilnih za 20 %, ukinuti sve naknade za rad u komisijama, uključujući i naknade za rad u komisijama Vijeća, općinskim vi-jećnicima i općinskim službenicima, sma-njiti dnevnice za službena putovanja za još



10 %, (već smanjeno za 10 %), odustati od isplate jubilarnih nagrada itd

Dok se ne stvore uslovi za rebalans budžeta (usvoji Zakon i njegovo tumače-nje dostave revidirane procjene prihoda), izvršenje budžeta i plaćanja vršiti u skla-du sa prilivom sredstava i prioritetima. Sva izdvajanja koja neće ugroziti funkci-onisanje osnovnih funkcija svesti na raci-onalnu mjeru (proslave, susrete, sponzor-stva, udruženja i slično), provesti postupke i procedure penzionisanja radnika koji su stekli ili stiču uslove za penzionisanje (sta-rosnu, invalidsku, prijevremenu), zadržati postignuti nivo u osnovnim komunalnim djelatnostima (snabdijevanje pitkom vo-dom, čišćenje grada, odvoz smeća).

U cilju realizacije krupnih projekata na općini (toplifikacija, vodosnabdijevanje, odlaganje otpada i slično), za koja nedosta-ju sredstva, izvršiti kvalitetnu pripremu u cilju korištenja pretpristupnih i drugih fon-dova i sredstava drugih izvora. Na vrijeme i sa već pripremljenim projektima, aplicirati na sve javne pozive za grant sredstva.

Zahtjevi privrednih subjekata i dalje će biti prioritet u radu općinskih službi, a pla-ćanje naknada (rente, uređenje građevin-skog zemljišta, komunalne takse i slično) omogućiti na više mjesečnih rata, preis-pitati postojeće takse i naknade iz nadlež-nosti Općine, ostvariti punu saradnju sa Udruženjem poslodavaca i samostalnih privrednika.

Općinski načelnik je zadužen da pri-premi odluku o formiranju razvojnog tima općine Gračanica.

30. 6. 2009.Deveta sjednica Općinskog vijeća: u znaku informacije o konstituisanju vijeća mjesnih zajednica na području opčineNakon rasprave na tematskoj sjednici o

teškoj finansijsko-.materijalnoj situaciji na općini, koja je posljedica ekonomske krize u svijetu i kod nas, intersantno je da su sat kasnije, na redovnoj sjednici vijećnici ćutke (bez ikakve rasprave) prihvatili Informaci-

ju o aktuelnim privrednim kretanjima na općini u 2008.godini.

Ali zato je Informacija o konstituisa-nju vijeća mjesnih zajednica izazvala najvi-še interesovanja i diskusija u dijelu koji se odnosi na konstituisanje Vijeća mjesne za-jednice Lukavica, zbog različitog tumače-nja postupka oko zamjene izabranog člana vijeća mjesne zajednice od strane Bosanske patriotske stranke.

Prilikom razmatranja Informacije o kvalitetu vode na području općine Grača-nica vijećnici su istakli zahtjev da se Služba za poduzetništvo, lokalni razvoj i finansije aktivno uključi u aktivnosti kojima bi mje-sne zajednice vodoopskrbne objekte orga-nizirale u skladu sa Zakonom o vodama.

11. 8. 2009.realizacija projekata gAP-a u općini gračanica: općinska uprava – servis građana: na pomolu umrežavanje mjesnih ureda i elektronsko opremanje šalter-saleNakon potpisivanja Memoranduma

o razumijevanju između GAP-a (projek-ti upravne odgovornosti) i Općine Grača-nica formirana je radna grupa odgovorna za implementaciju projekta MAP. Šta je su-ština tog projekta? Riječ je o takozvanom Općinskom akcionom planu, koji predviđa da se u narednom trogodišnjem periodu realizuju prioriteti u procesu poboljšanja načina pružanja usluga građanima općine Gračanica i općinskog upravljanja. Zada-tak spomenute radne grupe bio je da za-jedno sa predstavnicima GAP-a identifiku-je prioritete u unapređenju pružanja usluga građanima u skladu sa Strategijom razvo-ja općine, Politikom i Priručnikom kvalite-te (standard BAS EN ISO 9001:2000), te da radi na implementaciji projekata definisa-nih u akcionom planu. Cijeli proces podra-zumijeva i uključivanje šireg javnog mnje-nja sa područja naše općine.

U tom smislu, u proteklom periodu održano je više sastanka na nivou MAP radne grupe na kojima je definisano neko-



liko konkretnih projekata kao prioriteta za podršku od strane GAP-a. Mišljenje jav-nosti o ovim projektima ispitano je putem ankete metodom “razgovor licem u lice” sa slučajno odabranim osobama. Anketirano je 100 građana, različite starosne i socijalne strukture, od toga 59 muškaraca i 41 žena.

Na osnovu rezultata te ankete projekti utvrđena je sljedeća prioritetna lista pro-jekata: Umrežavanje mjesnih ureda radi obezbijeđenja brže i kvalitetnije usluge građanima u mjesnim zajednicama, Una-prijeđenje upravljanja informacionim teh-nologijama u našoj Općini, kontrolom rad-nog vremena, kontrolom i upravljenjem redova čekanja na šalterima (maksimalno smanjenje čekanja), osiguranjem općinske zgrade te adekvatnom edukacijom IT ad-minstratora, Kreiranje potpune elektron-ske baze podataka i unapređenje upravljan-ja toka dokumenata, Zakonom predviđena upotreba licenciranih softvera.

Predloženi projekti će biti realizova-ni u skladu sa usvojenom rang listom iz sredstava granta GAP-a i sredstava budže-ta Općine Gračanica. GAP može finansira-ti najviše 5 projekata ukupne, procijenjene vrijednosti od 60.000 $ (dolara), a učešće Općine Gračanica bit će do 10 % od odo-brenog iznosa od strane GAP-a.

Odgovarajuće odluke u vezi sa daljom implementacijom ovih projekata bit će do-nesene na jednoj od narednih sjednica Op-ćinskog vijeća.

8. – 17. 8. 2009.Obilježena 65. godišnjica bitke na Monju: obnovljeno spomen obilježje na platou MonjaObilježavanje ove čuvene bitke iz Dru-

gog svjetskog rata, koja se tradicionalno zove “Doborovačka proslava”, kao manife-stacija antifašizma i sjećanja na poginule šehide i borce kako u Drugom svjetskom ratu, tako i u posljednjem ratu za Bosnu i Hercegovinu, počelo je 2. 8. 2009. godi-ne prigodnim vjerskim programom, obi-lascima mezarja i polaganjem cvijeća na

spomen-obilježja u znak zahvalnosti i po-štovanja za sve one koji su dali život u anti-fašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu i borbi za Bosnu i Hercegovinu.

Obilježavanje je nastavljeno u subo-tu, 8. 8. 2009. godine, kod spomen obiljež-ja poginulim borcima iz oba rata, simbo-ličnom smotrom preživjelih boraca slavne Doborovačke čete, koju je postrojio Abdu-lah Subašić, jedan od njenih ratnih koman-dira i kulturno-umjetničkim programom u kojem je učestvovalo Kulturno-umjet-ničko društvo iz Vučkovaca i vokalni sa-stav ilahija Medžlisa Islamske zajednice iz Gračanice.

Na inicijativu Općinskog odbora antifa-šista i Saveza udruženja boraca NOR-a, na platou Monja, obnovljeno je i, 17. 8. 2009. godine, otkriveno spomen obilježje, koje se sastoji od 17 ploča ugrađenih u kamene sti-jene Monja sa imenima poginulih partizana u Bici na Monju, 10. 8. 1944. godine.

Spomenik poginulim borcima iz oba rata u doborovcima



17. 8. 2008.… i početak gradnje džamiju za naselja luke i HajdarevacPolaganjem kamena temeljca, nakon

dužih priprema i velikog zalaganja inicija-tivnog i građevinskog odbora, na čijem je čelu Ćamil, označen je početak gradnje te džamije. Ovom činu prisustvovao je veliki broj gostiju i građana Gračanice. Džamija se gradi neposredno pored puta, koji vodi u Hajdarovac, u neposrednoj blizini raskr-snice kod “Fortune i “Feringa”, na parceli Hadžaševo greblje.

27. 8. 2008.Deseta sjednica Općinskog vijeća: razmatrano 12 tačaka dnevnog reda…od kojih izdvajamo izvještaj o izvr-

šenju budžeta općine Gračanica za prvo polugodište 2009.godine kao i izvještaj o utrošku budžetske rezerve za prvih 6 mje-seci 2009.godine, koji su izazvali najveću pažnju vijećnika. U ovom periodu prihodi su ostvareni u iznosu od 4.680.202 KM, što je 15,44% manje od planiranih i 5,55% ma-nje u odnosu na isti period prošle godine. Na budžetskoj stavci “primici”, ostvaren je iznos od 398.068 KM ili 50,39% u odnosu na plan. U strukturi prihoda, podbačaj je na poreznim prihodima 21,93% u odnosu na plan i 19,34% u odnosu na isti period prošle godine. Neporezni prihodi ostvare-ni su u iznosu od 933.111 KM, što je manje za 4,79% u odnosu na isti period prošle go-dine. Iz toga proizlazi da je obim budžeta za prvih šest mjeseci ostvaren u ukupnom iznosu od 5.078.270 KM što je za 12,02% manje u donosu na ostvarenje u istom pe-riodu prošle godine i 19,7% u odnosu na plan, što je, očigledno, posljedica recesije. Otuda se mogu očekivati dalje mjere šted-nje i kresanja budžetske potrošnje na ovoj općini.

Pored izvještaja o Budžetu, Vijeće je usvojilo 5 odluka: o usvajanju općinskog akcionog plana (MAP) za period 2009. – 2001., o pristupanju i učešću u mreži rad-nih tijela zaduženih za praćenje primjene

etičkog kodeksa, o utvrđivanju uslova, kri-terija i postupka dodjele stipendija učeni-cima srednjih škola i studentima, o broju i visini stipendija za učenike srednjih ško-la i studente u školskoj 2009/10. godini, po kojoj će se dodijeliti 73 stipendije u godiš-njem iznosu od 1.200 KM za studente i 600 KM za učenike.

Pažnju vijećnika privukle su i dvije in-formacije: o stepenu zagađenosti zraka i vodotoka na području općine i zaštiti imo-vine od požara na području općine u 2008. godini. U prvoj je konstatovano da stepen zagađenosti zraka u Gračanici prelazi do-zvoljene granice u zimskom periodu, što će se svakako popraviti realizacijom projek-ta toplifikacije, a u drugoj je konstatovano da su gračanički vatrogasci u prošloj godini mali 80 intervencija i da je svaki vatrogasac u prosjeku imao 60,7 sati vanrednog anga-žovanja tokom godine. Zabrinjava i dalje slaba tehnička opremljenost Teritorijalne vatrogasne jedinice, što će se morati rješa-vati u narednom periodu, želimo li efika-sniju organizaciju protivpožarne na općini.

Na ovoj sjednici počelo se sa davanjem saglasnosti na statute mjesnih zajednica. Ovoga puta vijećnici su dali saglasnost na Statut MZ Džakule.

24. 9. 2009.11. sjednica općinskog vijeća: podrška općini tuzla u procesuiranju Milorada

detalj sa sjednice općinskog vijeća



Dodika, formiran općinski razvojni tim, data u javnu raspravu odluka “za čist zrak u gračanici”Prije prelaska na dnevni red, prihvatilo

je inicijativu Kluba vijećnika SDP, kojom se daje puna podrška općini Tuzla u postupku krivičnog procesuiranja Milorada Dodika za negiranje zločina na Markalama i Tu-zlanskoj kapiji, 25. maja 1995. godine.

Potom je, prelazeći na dnevni red Vi-jeće pokrenulo postupak ažuriranja i na-dogradnje Strategije ekonomskog razvoja općine, putem integriranja postojećih stra-teških dokumenata u jednu sveobuhvatnu Strategiju ekonomskog razvoja općine Gra-čanica i uspostavilo Općinski razvojni tim kao operativno i koordinaciono tijelo od 17 članova, zaduženo za taj posao, koje je sastavljeno od predstavnika općinskih or-gana uprave, predstavnika privrede, javnih preduzeća i ustanova, nevladinog sektora itd.

Vijeće je usvojilo još nekoliko odluka, informacija i izvještaja, u konačnom pri-jedlogu ili nacrtu, među kojima je najviše pažnje izazvao Nacrt odluke o snabdijeva-nju toplotnom energijom stambenog i po-slovnog prostora daljinskim grijanjem u Gračanici i uslovima za isporuku u preu-zimanje toplotne energije. Riječ je o prvom pravnom aktu te vrste koji u skladu sa va-žećim ekološkim zakonima reguliše pitanje zagađenja zraka na ovoj općini i propisu-je obaveze postojećih i budućih potencijal-nih zagađivača u pogledu zaštite okoline i zdravlja građana. To se, prije svega, od-nosi na izgradnju i rekonstrukciju lokal-nih izvora toplote za zagrijavanje stambe-nog, poslovnog i drugog prostora, koji će biti dužni da pribave dokaz “od ovlaštenog organa o ekološkom uticaju izvora toplote na okolicu” (okolinska dozvola). Krajnji cilj je da se smanji broj ložišta, koji nekontro-lisano i preko dozvoljenih granica, zagađu-ju zrak i konačno–ekološki čista Gračani-ca. Za sprovođenje ovakvih mjera stekli su se ili se stiču uslovi sa razvojem Toplifika-

cije Gračanice, kao jedinstvenog ekološkog projekta u Bosni i Hercegovini. Kako se radi o vrlo interesantnoj materiji, na sjed-nici je postavljeno više pitanja i dato dosta korisnih prijedloga. Pri tome se nisu dovo-dili u pitanje krajnji ciljevi Odluke, ali za njenu buduću primjenu, bit će potrebno građanima i privrednim subjektima poja-sniti, ali i precizirati neke odredbe. Zaklju-čeno je da se o Nacrtu te odluke obavi javna rasprava u roku od 60 dana.

1. 10. 2009.umro Izudin Duraković, direktor Bosanskog kulturnog centraDženaza je obavljena u petak, 2. 10.

2009. godine. Izo Duaković je rođen 1955. godine u Gračanici, Završio je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, prije rata ra-dio kao novinar u gračaničkim preduzeći-ma “Trgoprodukt” i “Bosna”. U toku rata za Bosnu i Hercegovinu istakao se kao ratni reporter, fotograf i šef Pres centra Opera-tivne grupe (gračaničke) A BiH i 22. divi-zije A BiH, objavljivao je priloge u raznim listovima i elektronskim medijima. Osim desetak izložbi ratne fotografije, autor je ili koautor više publikacija o ratnim zbivanji-ma na području općine Gračanica, među kojima su najvažnije “Od OPŠ TO do OG-2” (1994.), “Uspjesi u 1994” (1995) i “Izvrš-ni odbor u ratu” (1999). Poslije rata radio je kao novinar i glavni i odgovorni ured-nik Radio Gračanice, a od 2002. do početka 2009. kao direktor BKC Gračanica. Opaka bolest ga je onemogućila da završi i drugi mandat na toj odgovornoj dužnosti.

Kao direktor, posebnu pažnju pokla-njao je kulturnoj misiji ustanove, na čijem je čelu bio. Zaslužan je, između ostalog, za otvaranje Zavičajne zbirke u Gračanici.

Bio je omiljen među saradnicima, na-dasve dobar i plemenit čovjek.

7. 10. 2009.Širbegović libiya i libijski partner potpisali ugovor u Misurati vrijedan 21 milion euraRadi se o vanjskom uređenju veli-



kog turističkog naselja u Misurati, koje će se raditi po standardima visokog turiz-ma u svijetu: videonadzor, savremeni kon-vergentni komunikacijski sistem, 5 baze-na za djecu, 10 km pješačkih staza, 220.000 m² zelenih površina sa sistemom za na-vodnjavanje, postrojenje za prepumpavan-je sanitarnih voda u gradsku kanalizacionu mrežu, 560 stubova vanjske rasvjete itd.

U tom turističkom naselju Širbego-vić Libya već realizuje projekat izgrad-nje 500 apartmana. Kompletna projektna dokumentacija i za ovaj dio posla urađena je u Projektnom birou Širbegović.

“Ono što smo već uradili u Libiji pred-stavlja temelj našeg budućeg djelovanja u toj zemlji. Trenutno su u toku pregovori oko još nekoliko značajnih projekata, izja-vio je za medije Faruk Širbegović, pred-sjednik Širbegović grupe.” (Press “Širbego-vić grupe”)

15. 10. 2009.“Akreditacija”- drugi kratkometražni film gračanlije Miralema DžaferovićaPo svemu, radi se o tipično gračanič-

kom “kulturnom proizvodu”. Film je sni-man u Gračanici i svi njegovi protagoni-sti su iz Gračanice. Film je produciran u kućnom studiju BLEF Gračanica, autora i reditelja Miralema Džaferovića, adaptaci-ju teksta i scenarij potpisuje sam redatelj, dok je kamerman filma Fahrudin Kurtović. Rad na “Akreditaciji” još potpisuju Mirsad Čamdžić kao snimatelj tona, Maid Džafe-rović za montažu i “Predgrupa” za muziku. Zvijezde premijerne večeri bili su glumci Mirza Đulić, Dženana Kuduzović, Smajo Hasić, Senada Letić, Nedim Krajnović, Sa-deta Beganović i Hajrudin Hodžić. Film je izazvao zapažen interes domaće publike, a posebno mladih.

Prema izjavi koju je Džaferović dao za E magazin “Gračanicablog”, podloga fil-ma je jedna “filmična” priča Benjamina Sarajlića, koju je kroz takozvano “kreativ-no promišljanje” uspio pretočiti u grača-nički prostor i odnose. Problematiziran je neravnopravan položaj dvije žene u potpu-no istim situacijama, koje svakodnevno su-srećemo u stvarnom životu. U tom kontek-stu pojavljuju se mnoga pitanja, počevši od onog klasičnog–da li nas je na svijet doni-jela roda ili ševa (naravno, u prenesenom značenju), pa do razmišljanja o seksualno-sti i muško-ženskim odnosima u svakom pogledu: da li smo svi jednaki ili nismo, ako smo isti, zbog čega smo različiti, koli-ko nam fizički izgled pomaže i konačno, ko u tim odnosima dobiva, a ko gubi i tako – sve ukrug...” (fotosi i tekst E magazin “Gra-čanica blog)

29. 10. 2009.12. sjednica Općinskog vijeća gračanica: u znaku rasprave o rebalansu Budžeta za 2009. i projekcijama B udžeta za 2010. godinuU periodu od januara do septembra

2009 godine došlo je do drastičnog smanje-nja poreznih prihoda Budžeta u iznosu od 1.979.000 KM ili 24.13%,te smanjenja ne-poreznih prihoda od 47.000 ili 2.45% u od-nosu na plan. Budući da su tekuće potpore



narasle za 230.000 KM, aktuelno smanjenje budžeta za period januar-septembar 2009 godine iznosi 1.796.000 KM ili 16.22%. Na-čelnik Nusret Helić je u svom izlaganju na-veo da Općina nema deficit u budžetu, ali da je radi smanjenih prihoda od poreznih i neporeznih sredstava, uzrokovanih nedo-statkom sredstava od viših nivoa vlasti, re-balans budžeta obavezan. Prijedlog reba-lansa budžeta za 2009 godinu usvojen sa 18 glasova za i 10 protiv.

Obim Budžeta za 2010. godinu plani-ran je u iznosu od 10.102.000 KM, što je osjetno manje u odnosu na 2009 godinu. Nacrt Budžeta dat je u javnu raspravu.

Od ostalih 12 tačaka dnevnog reda, vrijedi spomenuti Odluku o utvrđiva-nju standarda i kriterija za imenovanja na upražnjene pozicije u reguliranim tijelima općine, Informaciju o radu sportskih klu-bova u 2008. godini (koja nije usvojena), Izvještaj o snadbijevanju električnom ener-gijom područja Općine Gračanica za 2008. godinu, davanje saglasnosti na statute mje-snih zajednica: Pribava, Miričina, Stjepan Polje, Babići i Donja Orahovica, te druge odluke, rješenja i zaključke.

29. 10. 2009.12. sjednica Općinskog vijeća gračanica: u znaku rasprave o rebalansu Budžeta za 2009. i projekcijama B udžeta za 2010. godinuU periodu od januara do septembra

2009 godine došlo je do drastičnog smanje-nja poreznih prihoda Budžeta u iznosu od 1.979.000 KM ili 24.13%,te smanjenja ne-poreznih prihoda od 47.000 ili 2.45% u od-nosu na plan. Budući da su tekuće potpore narasle za 230.000 KM, aktuelno smanjenje budžeta za period januar-septembar 2009 godine iznosi 1.796.000 KM ili 16.22%. Na-čelnik Nusret Helić je u svom izlaganju na-veo da Općina nema deficit u budžetu, ali da je radi smanjenih prihoda od poreznih i neporeznih sredstava, uzrokovanih nedo-statkom sredstava od viših nivoa vlasti, re-balans budžeta obavezan. Prijedlog reba-lansa budžeta za 2009 godinu usvojen sa 18 glasova za i 10 protiv.

Obim Budžeta za 2010. godinu plani-ran je u iznosu od 10.102.000 KM, što je osjetno manje u odnosu na 2009 godinu. Nacrt Budžeta dat je u javnu raspravu.

Od ostalih 12 tačaka dnevnog reda, vrijedi spomenuti Odluku o utvrđiva-nju standarda i kriterija za imenovanja na upražnjene pozicije u reguliranim tijelima općine, Informaciju o radu sportskih klu-bova u 2008. godini (koja nije usvojena), Izvještaj o snadbijevanju električnom ener-gijom područja Općine Gračanica za 2008. godinu, davanje saglasnosti na statute mje-snih zajednica: Pribava, Miričina, Stjepan Polje, Babići i Donja Orahovica, te druge odluke, rješenja i zaključke.

dodATAK • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • 147

Sažetak

Ulkusna bolest danas spada među najčešće bolesti uopšte. Epidemiološke studije po-kazuju da 10% odraslog stanovništva u jed-nom vremenskom intervalu boluje od ul-kusne bolesti.

Po masovnosti se može svrstati u gru-pu hroničnih nezaraznih bolesti, kao što je diabetes mellitus i arerijska hiperten-zija, međutim ima svoje epidemiološke specifičnosti.

Potrebno je istaći osobene vremenske, geografske i kliničke varijacije. U 18. sto-ljeću je ovo rijetka i sporadična bolest, po-činje tek krajem 19. i u 20. stoljeću da po-kazuje epidemijski porast u incidenci i prevalenci. Na početku, češće lokalizirana na želucu, a sa prvim komplikacijama opi-sanim kod mlade djevojke, danas je pre-težno bolest muškaraca, dvanaestopalačne lokalizacije, pogađajući često sa komplika-cijama starije dobne skupine.

Postoje i velike razlike u učestalosti komplikacija. Razlike se odnose ne samo

na ukupnu učestalost, nego i na učešće po-lova, lokalizaciju ulkusa i dobne skupine.

Tačnu procjenu incidencije otežava i činjenica da bolest nema uvijek tipičnu simptomatologiju i da je u velikom procen-tu slučajeva i asimptomatična sve do ispo-ljavanja ozbiljnih komplikacija.

U osamdesetim godinama ulkusna bo-lest ulazi u žižu interesovanja medicinskih krugova zbog novootkrivenih činjenica u uzroku i razvoju bolesti preko animalnih modela ulkusa. Postavljene su nove hipo-teze o uzroku ulkusa i novi koncept razvoja ulkusnog defekta.

Drugi značajan faktor koji bi mogao utjecati na prirodni tok bolesti je uvođenje novih potentnih agenasa u liječenju ulku-snog defekta, koji u kratkom vremenskom intervalu dovode do potpunog oživljavanja promjene.

Cilj ovog rada je bio da se prospektiv-nom epidemiološkom studijom tokom tri godine utvrdi incidenca komplikacija pep-tičkog ulkusa u određenoj populaciji veli-

predsTavljamo vam: dokTori nauka s područja gračanice

PrOf. Dr. Sc. MuHArEM ZIlDžIć

PrOcjENE MOgućNOStI PrEvENcIjE KOMPlIKAcIjA ulKuSNE BOlEStI PrEMA utvrđENIM rIZIKO-fAKtOrIMA (SAžEtAK DOKtOrSKE DISErtAcIjE)

7 do

da

ta

k

148 • GRAČANIČKI GLASNIK 28 • dodATAK

predstavljamo vam: doktori nauka s područja Gračanice

čine 400 000 stanovnika, a zatim da se kod bolesnika identificiraju riziko faktori za svaku od komplikacija. Takođe, da se na osnovu učestalosti riziko faktora procijeni mogućnost prevencije komplikacija.

Sve komplikacije su utvrđene endo-skopskim pregledom ili operativnim nala-zom u periodu od 1987 do 1990.

Kontrolnu grupu su sačinjavali bolesni-ci iste populacije i u istom vremenskom in-tervalu sa nekomplikovanim ulkusom.

Analizirani su parametri kao što su dob, pol, zanimanje, socijalni status, bolest ovisnosti (pušenje i alkoholizam), upotreba analgetika itd

Rezultati su pokazali da je krvarenje najčešća komplikacija ove bolesti, zatim sli-jede perforacija, stenoza pilorusa....

Utvrđeno je da postoje specifični rizi-ko faktori za svaku od komplikacija ulku-sne bolesti, koji su djelimično vezani i za demografske osobine ispitivane populacije.

Prosječna dob bolesnika je najveća kod krvarenja a najmanja kod perforacije pep-tičkog ulkusa. Žene dobivaju komplika-cije u starijoj dobi. Četvrta decenija živo-ta je riziko faktor za nastanak perforacije kod muškaraca, a šesta decenija je period sa najvećim rizikom nastanka svih drugih komplikacija kod oba pola.

Sve komplikacije su vezane za niže so-cijalne slojeve populacije. Najugroženija zanimanja predstavljaju: domaćice, penzi-oneri, radnici i zemljoradnici. Radnička za-nimanja čine 56% ukupnog broja bolesni-ka sa perforacijom. Radničko zanimanje vezano za noćni i terenski rad u centrima udaljenim od mjesta stanovanja značajan je faktor rizika za pojavu perforacije.

Želučani ulkus je skloniji krvarenju, dok je dvanaestopalačni sklon svim osta-lim komplikacijama.

Statistički signifikantne razlike između pušača i nepušača nalaze se kod bolesni-ka sa perforacijom i pilorostenozom, dok ne postoje kod bolesnika sa krvarenjem. Među ženama najveći broj pušača je u kon-

trolnoj skupini, tako da pušenje kod žena ne predstavlja riziko faktor za nastanak komplikacija. Redovno uzimanje alkohola je samo riziko faktor za nastanak krvarenja iz želučanog ulkusa.

U ispitivanoj populaciji upotreba ul-cerogenih lijekova je faktor rizika samo za nastanak krvarenja. Među navedenim preparatima dominiraju derivati salicilne kiseline.

Kardiopulmonalne i hepatalne bole-sti prisutne su u značajno većem procentu slučajeva kod bolesnika sa krvarećim ulku-som i kod hroničnih komplikacija.

Pozitivna familijarna anamneza za ul-kusnu bolest nalazi se kod 45-54% bole-snika sa komplikacijom ulkusa i kod 38% bolesnika sa nekomplikovanim ulkusom. Krvna grupa “0” registruje se kod dobro-voljnih davalaca u ispitivanoj populaciji sa frekvencom od 37%, bolesnici sa nekom-plikovanim ulkusom imaju krvnu grupu “0” u 43% slučajeva, a bolesnici sa kompli-kacijom ulkusa imaju istu krvnu grupu u oko 50% slučajeva.

U sedmom mjesecu i u periodu od je-danaestog do drugog mjeseca registrova-na je maksimalna incidenca krvarenja iz peptičkog ulkusa, koja predstavlja značaj-nu razliku u odnosu na ostale sezonske pe-riode. Za ostale komplikacije nije utvrđe-na statistički značajna razlika u sezonskom javljanju.

Poznavanjem specifičnih faktora rizika za nastanak komplikacija peptičkog ulkusa određene populacije i regije može se uči-niti pravilan izbor bolesnika za dugotrajno liječenje u svrhu prevencije komplikacija. Kod visoko rizičnih grupa bolesnika i po-red asimptomatskog toka ulkusne bolesti potrebni su sistematski endoskopski pre-gledi i dugotrajna terapija održavanja.

Summary

The aim of the study is to determinate the incidence of complications of peptic ul-cers during three years of prospective and



epicemiological investigation in the defi-ned population of 400 000 inhabitants and, then, to identify the patient’s risk factors for each complication. The next aim of the study is to specify the possibility of preven-tion of complikations on the basis of the risk factor frequency.

All the complications have been pro-ved by endoscopic findings or during sur-gical operation. In the period 1987-1990 a total of 733 patients was observed with 834 complications.

The control group was consisted of 103 patients with uncomplicated peptic ulcer from the same population and in the same period of investigation. Thay have been chosen after confirmed endoscopic fin-ding of peptic ulcer and negative history of complication.

The following parameters contempla-ted were: age, sex, profession, marital and social state, smoking habit, acohol con-sumption, etc.

Hemorrhage is the most frequent com-plication of ulcer desease and represent 60% of all complications with an inciden-ce od 51/100 000. A considerable increase of incidence has been notified in the obser-ved period. The incidence of ulcer’s perfo-ration was 12/100 000, and pyloric stenosis 10/100 000.

The average age of patients with blee-ding ulcers is the highest (51), and lowest in patients with in patients with ulcer per-foration (42). Women have complications at an older age. Perforations occur most frequently in men in their fourth decade, while all other complications in both sexes occur in the sixth decade.

All complications are related to lower social groups in the population. Compli-cations occur most frequently in the fo-llowing professions: housewives, retired workers, workers and farmers. A relevant risk factor in the genesis of ulcers perfora-tion is work in night-shifts and away from home.

Gastric ulcers are more likely to bleed, while duodenal ulcers are more likely to develop all other complications.

There are statistically significant dif-ferences between smokers and non-smo-kers in patients with ulcer perforations and pyloric stenosis, while there are non in pa-tients with bleeding ulcers.

Most of the women smokers are found in the control group, therefore smoking does not present a risk factor for complika-tions of ulcer disease for them.

The regular use of alcohol is only a risk factor for the development of bleeding of the gastric ulcer.

Drugs that may cause the development of ulcers have been taken by 49% of pati-ents with bleeding ulcers, and only 9% of those with perforations. Analgetics domi-nate so use of these drugs was a risk factor in the development of bleeding.

Cardiorespiratory and hepatic disea-ses were present in a greater percentage in patients with bleeding ulcers and chronic complications.

A positiv family history of ulcer dise-ase is found in 45%-54% of patients with complications and in 38% of patients wit-hout them.

Blood type “0” is registered in 37% of the population. Patients with non-compli-cated ulces disease have blood type “0” in 43% of the cases, and patients with compli-cations have this blood type in 50%.

The maximum incidence of peptic ul-cer bleeding has been registered in July, November, December, January and Febru-ary. This presents a significant difference compared to the rest of the year. As far as all other complications are concerned, no statistically important differences related to the seasons have been noted.

By knowing the specific risk factors for the development of complications in the peptic ulcer disease in a certain populati-on and region, we can make a proper cho-ice of patients for long- term treatment



and prevention of complications. In high risk groups systematic endoscopic check-ups should be made even with no apparent symptoms, and long-term treatment sho-uld introduced.

Biografija

Muharem Zildžić je rođen u Gračanici 15. 1. 1943 godine. Osnovnu školu završio je u Gračanici, a gimnaziju je pohađao u Tu-zli i Gračanici. Medicinski fakultet zavr-šio je u Zagrebu, 1968. godine, sa visokom prosječnom ocjenom od 4,5. Kao student, učestvovao je u istraživačkim projektima Medicinskog fakulteta, specijalizaciju iz In-terne medicine završio je u Zagrebu, a Op-šti postdiplomski studij u Školi “Dr. Andri-ja Štampar”, takođe u Zagrebu.

Postdiplomski studij iz područja ga-stroenterologije i hepatologije završio je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagre-bu, 1977. godine. Magistarski rad pod na-slovom: “Utjecaj resekcije želuca na morfo-loško i funkcionalno stanje jetre” radio je u Kliničkoj bolnici “Zajčeva”, Zagreb i uspješ-no ga odbranio. 1982 godine. Posredstvom Republičke tehničke pomoći, 1985 godine, odlazi u Libiju, gdje kao šef Internog odjela radi u bolnici Zahra – Tripoli.

Doktorsku disertaciju “Procjena mo-gućnosti prevencije komplikacija ulkusne bolesti prema utvrđenim riziko faktorima” radio je u Regionalnoj bolnici Doboj, Ga-stroenterološkoj klinici u Zagrebu i Saraje-vu i uspješno je odbranio 1991 godine.

Kao liječnik opće prakse radio je u Za-grebu, Gračanici i Doboju. Nakon završene specijalizacije Interne medicine, radi kao internista u Regionalnoj bolnici Doboj.

Nakon završene subspecijalizacije for-mira Gastroenterološki odsjek Internog odjeljenja i vrši funkciju šefa tog odsjeka do 1992. godine. Na stručnom usavršava-nju boravio je na Gastroenterološkoj klinici Ljubljana, Zagreb i Hamburg.

Kao prognanik, napustio je Doboj, 1993. godine, a od 1994. godine angažo-

van je u Ratnoj bolnici u Sokolu (Gračani-ca) i Medicinskom centru Doboj Istok kao pripadnik Armije BiH. Na Internu kliniku Tuzla primljen je 1995. godine, gdje i sada radi kao internista gastroenterolog. Tre-nutno obavlja funkciju šefa Gastroentero-loškog odjela Interne klinike UKC Tuzla.

Iste godine kada je prešao na rad na In-ternu kliniku u Tuzli, izabran je za docenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta Tu-zla na predmetu Interna medicina, od kada drži vježbe i predavanja iz gastroentero-logije za predmete Propedeutika i Interna medicina. U 1997. godini odlazi na struč-no usavršavanje u Kanadu na Queens uni-verzitet radi potrebe implementacije Poro-dične medicine u Bosni i Hercegovini. Na Katedri porodične medicine Queens uni-verziteta u Kingstonu, Kanada, izabran je za profesora 1998. godine, a reizbor je uči-njen 1999. godine. U međuvremenu, 1997. godine, izabran je za šefa Katedre Porodič-ne medicine Medicinskog fakulteta u Tuzli, od kada drži nastavu na ovom predmetu za studente 6. godine. Uz pomoć Nastavnog osoblja Queens univerziteta u nastavu uvo-di novi edukativni sistem i evaluaciju.

Od 1977. godine bio je stalni član Izvrš-nog odbora Gastroenterološke sekcije BiH, a od 1988. godine do 1992. godine i njen predsjednik. Od l996. godine je predsjed-nik Hepatološke sekcije BiH i član Izvršnog odbora Udruženja Gastroenterologa BiH.

Od 1998. godine je član Evropske aka-demije nastavnika u općoj praksi (EU-RACT), a od 1999. godine je predstavnik BiH u Izvršnom odboru te evropske aso-cijacije. Od 2003. je stalni stručni direktor Internacionalnog kursa ¨Teaching of tea-chers¨ u Dubrovniku.

Za vanrednog profesora na predmetu Interna medicina sa pneumoftiziologijom i nuklearnom medicinom, izabran je 2001, godine. Učestvovao je u više internacional-nih istraživačkih projekata, a kao pozvani predavač nastupao je na internacionalnim kongresima u Holandiji, Sloveniji, Turskoj



i Hrvatskoj. Specijalno priznanje za struč-ni rad u Gastroenterologiji dobio je od Ga-stroenterološke sekcije Hrvatske u Osijeku.

Aktivni je učesnik u projektu Federal-nog ministarstva zdravlja “Osnovno zdrav-stvo u okviru rekonstrukcije zdravstvenog sektora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti”, član je Komisije za reformu nastavnog pro-grama medicinskih fakulteta u Bosni i Her-cegovini, zatim Internacionalne komisije za specijalistički ispit iz Obiteljske medici-ne u Hrvatskoj, Federalnog konzilijuma za dijagnostiku i liječenje Hepatitisa B i C itd.

Specijalno priznanje za stručni rad u Gastroenterologiji dobio je od Gastroen-terološke sekcije Hrvatske u Osijeku i od Udruženja gastroenterohepatologa Bosne i Hercegovine.

Ima verificirano aktivno znanje engle-skog i francuskog jezika.

Bibliografija

Naučni radovi u domaćim i stranim časopisima1. Zildžić M, Lekić C. Gastic resection and

hepatobiliary truct. Acta Chir Iugosl. 1983;30(1):97-109

2. Zildžić M, Jovanović D. Janković B. Pre-paring the patient for proximal fiberen-doscopy Med Arh. 1979;33(3):231-34

3. Hasukić S, Zildžić M. Drug therapy of ulcer disease in primary care. Med Arh. 1985;39(5):217-23

4. Balen I, Zildžić M. Prevalencija hepatal-nih lezija među dobrovoljnim davaocima krvi sa pozitivnim HBs antigenom. Ga-stroenterohepatol Arh. 1989; 8(1):23-31

5. Zildžić M, Gribajčević M, Lekić Č, Milja-nović M, Jovanović V, Vidović N. Asimp-tomatska ulkusna bolest prije i nakon per-foracije sa učinjenom suturom: kliničko –endoskopska korelacija. Gastroenterohe-patol Arh. 1990; 9(3):116-119

6. Zildžić M, Balen I. Golubičić – Mišić B, Jelić D, Janković B. Epidemiološke i klinič-ke karakteristike HbsAg pozitivnog hro-ničnog aktivnog hepatitisa. Gastroentero-hepatol Arh. 1989; 8(1): 113-115

7. Zildžić M, Balen I, Dominis M. Rezulta-

ti osmogodišnjeg praćenja asimptomat-skih HBs Ag nosilaca Gastroenterohepatol Arh. 1989; 8(1): 122-124

8. Zildžić M, Organizacija Porodične/Obi-teljske medicine: Koje su opcije za Bosnu i Hercegovinu. Bosanska porodična medi-cina 1999; 2:4-5

9. Zildžić M, Salihefendić N, Bešlagić Z. Epi-demiology of acute hepatitis A and B du-ring the war in Bosnia Herzegovina. Dige-stion,1998,59 (suppl3):318-319 .

10. Salihefendić N, Zildžić M, On the mor-bidity during the war blocade in Bosnia Herzegovina Digestion,1998,59 ( suppl3): 280

11. Zildžić M, Nasilje i tortura nad vašim pa-cijentom.Uloga porodičnog doktora u prevenciji i tretmanu ugroženih grupa po-pulacije. Bosanska porodična medicina 2000; 5:9-10

12. Brigić E, Hodžić I, Zildžić M. Helicobacter pylori and gastroduodenal disease in our patients. Med arch 2000;54(5-6):313-316.

13. Salihefendić N, Zildžić M, Mašić I, Žunić L. Ultrazvuk kao prioritetno sredstvo u timu porodične medicine. Acta informa-tica medica; 2000; 8(3-4) 73-80

14. Salihefendić N, Zildžić M. Nasilje u poro-dici. Mat Soc Med 2001,3: 25-6

15. Zildžić M, Mašić I, Hasanović M, Began-lić A, Tulumović A, Herenda S, Salihefen-dić N. Edukacija iz porodične medicine novi pristup; Med Arh 2001; 55/30: 171-74

16. Pavlović – Čalić N, Muminhodžić K, Zildžić M, Mujkanović N, Mujkić A, Smajić M, Gegić A, Zerem E, Muminhodžić A. Inflamatorne bolesti cri-jeva u sjeveroistočnoj Bosni. Acta Medica Saliniana. 2002; 31:71 – 74.

17. Tulumović A,Bešlagić Z, Beganlić A, He-renda S, Barjaktarević A, Zildžić M. De-bljina, fizička aktivnost i zdravlje. Med Arrh 2002;56(2):79-82

18. Muminhodžić K, Mujkić A, Mujkanović N, Zildžić M. Učestalost kolorektalnog karcinoma na našem kolonoskopskom materijalu. Acta Medica Saliniana. 2002; 31: 105 – 108.

19. Tulumović A, Zildžić M. Debljina kao jedan od uzročnika hipertenzije i dija-betes mellitusa tip 2 .Opšta medicina 2002;8(3-4):229-232



20. Zildžić M. Diseases of the pancreas Med arch 2003;57(5-6):91-92

21. Zunić L, Begić L, Mujagić Z, Prnjavorac B, Zildzić M, Mulaomerović A. Correlation of body mass index and aminotransfera-se activity in healthy adolescents Med arch 2003;57(5-6):267-268.

22. Batić-Mujanović O, Zildžić M, Beganlić A, Tulumović A, Kušljugić Z. Efekat puše-nja cigareta na nivo HDL holesterola. Ma-teria Socio Medica 2004;1-2 (16): 12-14

23. Zildžić M, Beganlic A, Tulumović A, Herenda S, Salkić N. Porodična/obitelj-ska medicina Bosne i Hercegovine u svi-jetlu nove Evropske definicije 2002: Ra-zvojne akademske perspektive. Medicinar 2004;1-2:1-6

24. Salihefendic N, Ličanin Z, Zildžić M. Ca-vernous transformation of portal vein Med Arh. 2005;59(2):132-4.

25. Rifatbegović Z, Mešić D, Ljuca F, Zild-žić M. Jedinstvena terminologija hirurške anatomije i resekcijskih zahvata. Acta me-dica Saliniana 2005; 34 (1) 51-58.

26. Beganlić A, Batić-Mujanović O, Tulumo-vić A, Zildžić M. Uloga tima porodične medicine u prevenciji promjenjivih fakto-ra rizika značajnih u razvoju arterijske hi-pertenzije. Med Arh 2005;59(6):385-387

27. Rifatbegović Z, Mešić D, Ljuca F, Zildžić M. Surgical principles and treatment of peptic ulcus. Acta medica Saliniana 2005; 35 (2) 64-68.

28. Batić-Mujanović O, Zildžić M, Beganlić A Uticaj životnog stila na nivo HDL holeste-rola. Opšta medicina 2005; 1-2(11):44-4

29. Rifatbegović Z, Mešić D, Ljuca F, Zildžić M. Segmentalne i bisegmentalne resekcije jetre u tretmanu malignih neoplazmi. Me-dicinski arhiv 2006, 57 (1) 25-28.

30. Pavlović – Čalić N, Muminhodžić K, Zil-džić M, Iljazović S, Salkić N, A. Smajić M. Gegić A, Alibegović E. Endoskopski ultra-zvuk u bolestima bilijarnog trakta. Medi-cinar 2006;5-6: 18-21

31. Rifatbegović Z, Mešić D, Ljuca F, Zildžić M. Intraoperative application of ultraso-und in liver resection surgery. Acta Infor-matica Medica 2006, 14 (1) 26-28.

32. Batić-Mujanović O, Zildžić M, Beganlić A. Secondary prevention of coronary he-art disease in primary health care. Bosn J

Basic Med Sci. 2006 May;6(2):37-4133. Salkic N, Zerem E, Zildzic M, Basic M.

Reversible peg-interferon-induced unila-teral sensorineural hearing loss during he-patitis B treatment. Turk J Gastroenterol. 2009 Jun;20(2):156.

34. Salkic N, Zildzic M, Zerem E, Smajic M, Gegic A, Alibegovic E, Jovanovic P. Simple uninvestigated dyspepsia: age threshold for early endoscopy in Bosnia and Herze-govina. Eur J Gastroenterol Hepatol. 2009 Jan;21(1):39-44.

35. Salihefendić N, Zildzić M. Urgent ul-trasound in clinical practice. Med Arh. 2008;62(3):165-8. Review. Bosnian.

36. Brković A, Pranjić N, Zildzić M, Began-lić A. Usage of psychoactive substances among adolescents in Tuzla Canton. Med Arh. 2008;62(2):88-91. Bosnian.

37. Pavlovic-Calic N, Muminhodzic K, Zil-dzic M, Smajic M, Gegic A, Alibegovic E, Salkic N, Jovanovic P, Basic M, Iljazovic S. Genetics, clinical manifestations and ma-nagement of FAP and HNPCC. Med Arh. 2007;61(4):256-9. Review.

38. Herenda S, Tahirović H, Zildzić M. Im-pact of education on metabolic control in type 2 diabetic patients in family practice. Med Arh. 2007;61(4):236-9.

39. Tulumović A, Zildzić M. The obesity—a big health problem and large challenge for the health workers. Med Arh. 2006;60(6 Suppl 2):101-5. Review. Bosnian.

40. Batić-Mujanović O, Zildzić M, Beganlić A, Kusljugić Z. The effect of cigarette smo-king on HDL-cholesterol level. Med Arh. 2006;60(6 Suppl 2):90-2. Bosnian.

41. Karić E, Tulumović D, Ramić E, Zildzić M, Tulumović A. Evaluation of diabetic nephropathy in older patients with diabe-tes mellitus type 2. Med Arh. 2008;62(5-6):261-3. Bosnian.

42. Zildzic M, Salkic N, Eminovic I, Me-sic D. Fractured rib as a foreign body of the colon. Gastrointest Endosc. 2008 Jan;67(1):186-8. Epub 2007 Oct 22.

43. Jovanović P, Zerem E, Zildzić M. Manage-ment of liver abscess formed after asymp-tomatic sigmoid diverticulitis. Med Arh. 2007;61(2):117-8. Bosnian.

44. Masić I, Jatić Z, Zildzić M. Thirty years of family medicine in B&H. Med Arh.



2007;61(1):65-7. Bosnian.45. Rifatbegović Z, Mesić D, Ljuca F, Zildzić

M, Morankić M. Incidence and surgical treatment of cancer in gallbladder. Med Arh. 2007;61(1):30-3. Bosnian.

46. Salkic NN, Zildzic M, Muminhodzic K, Pavlovic-Calic N, Zerem E, Ahmetagic S, Mott-Divkovic S, Alibegovic E. Intrafami-lial transmission of hepatitis B in Tuzla re-gion of Bosnia and Herzegovina. Eur J Ga-stroenterol Hepatol. 2007 Feb;19(2):113-8.

47. Batić-Mujanović O, Zildzić M, Beganlić A. Secondary prevention of coronary he-art disease in primary health care. Bosn J Basic Med Sci. 2006 May;6(2):37-41.

48. Zerem E, Zildzić M, Sabitović D, Nurkić J, Susić A. Atypical manifestations of ce-liac disease in an adult woman. Med Arh. 2006;60(1):70-1. Bosnian.

Naučni radovi u zbornicima ( kongre-si i simpoziji)1. Muminohodžić K, Zildžić M, Smajić M,

Mujkić A, Pavlović N, Gegić A, Savreme-ni pristup terapiji holedoholitijaze. Zbor-nik sažetaka Prvog kongresa hirurga BiH sa međunarodnim učešćem. Sarajevo 1996,160-161

2. Zildžić M, Helić Salihefendić N, Ćerima-gić H, Fasciitis necroticans među civil-nim stanovništvom za vrijeme rata u BiH. Zbornik sažetaka Prvog kongresa hirurga BiH sa međunarodnim učešćem. Sarajevo 1996.,172

3. Zildžić M, Muminhodžić K, Begić N, Hitni hospitalni postupak pri masivnom krvarenju iz gastrointestinalnog trakta. Zbornik radova simpozija Urgentna me-dicina u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1997, 15

4. Helić Salihefendić N, Begić N, Zildžić M, Značaj urgentne ehotomografije kod kli-ničkih znakova akutnog abdomena. Zbor-nik radova simpozija Urgentna medicina u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1997., 18

5. Herenda S, Zildžić M, Tulumović A, Ja-šić J. A. survey about breaking bad news among patients ina primary health care center and physicians in clinical center Tuzla. Book of abstracts. 9th European so-ciety of general practice/family medicine regional conference, Ljubljana, Slovenia, June 18-21, 2003:109.

6. Tulumović A, Beganlić A, Herenda S, Baj-raktarević A, Zildžić M. Preference to ove-reat, physical activity and their connection with obesity. Book of abstracts 9th Euro-pean society of general practice/family ne-dicine regional conference, Ljubljana, Slo-venia, June 18-21, 2003: 231

7. Zildžić M, Hasanović M, Tulumović A, Herenda S, Bajraktarević A. Family medi-cine management of primary and secon-dary prevention of stroke. 1st Bosnia and Herzegovina Congress of Neurology. Tu-zla, , 2002.

8. Zildžić M, Hasanović M, Tulumović A, Herenda S, Bajraktarević A. Some carac-teristic of stroke of patients in the teaching cetter of family medicine in Tuzla.1st Bo-snia and Herzegovina Congress of Neuro-logy. Tuzla, 2002.

9. Ramić E, Zildžić M, Bajraktarević A, Be-ganlić A, Tulumović A. Hronične upalne virusne bolesti jetre u radno-aktivne po-pulacije i uloga porodičnog ljekara. Prvi kongres medicine rada Bosne i Hercegovi-ne sa međunarodnim sudjelovanjem, Tu-zla, 2003.

10. Tulumović A, Zildžić M. Sklonost obilni-joj ishrani, fizička aktivnost i debljina. Prvi kongres medicine rada Bosne i Hercegovi-ne sa međunarodnim sudjelovanjem, Tu-zla, 2003.

11. Herenda S, Hodgetts G, Zildzic M, Jatic Z. Razvoj porodične medicine u poslijeratnoj Bosni i Herzegovini-pregled aktivnosti u pet godina”. Osma evropska konferencija društva ljekara za opštu i porodičnu medi-cinu-WONCA Europe. London. 2002:62

Stručni radovi u zbornicima ( kongre-si i simpoziji)1. Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M,

Mujkić A, Zerem E, Pavlović N, Gegić A, Prevencija karcinoma kolona. Drugi sasta-nak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

2. Muminohodžić K, Zildžić M, Smajić M, Mujkić A, Pavlović N, Gegić A, Zerem E, Prekancerozna stanja debelog crije-va. Drugi sastanak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

3. Gegić A, Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M, Mujkić A, Zerem E, Pavlović N, Učestalost kolorektalnog karcinoma na našem kolonoskopskom materijalu. Dru-



gi sastanak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

4. Pavlović N, Muminohodžić K, Zildžić M, Smajić M, Mujkić A, Zerem E, Korelacija karcionma želuca i debelog crijeva. Dru-gi sastanak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

5. Mujkić A, Muminohodžić K, Smajić M, Zerem E, Zildžić M, Pavlović N, Gegić A, Mjesto ultrazvuka u dijagnostici tumora želuca. Drugi sastanak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

6. Zerem E, Gegić A, Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M, Mujkić A, Pavlović N, Interventni ultrazvuk dopri-nos dijagnostici i terapiji oboljenja abdo-mena Drugi sastanak gastroenterologa BiH, Travnik, 1998.

7. Zildžić M, Report: The World Organisa-tion of Family doctors Conference in Du-blin. Family medicine News.1,2,1998: 2 -3

8. Zildžić M, Čičkušić E, Muminohodžić K, Smajić M, Mujkić A, Pavlović N, Gegić A, MALT limfom želuca. Četvrti sastanak ga-stroenterologa BiH. Travnik,1999.

9. Smajić M, Muminohodžić K, Zildžić M, Mujkić A, Pavlović N, Gegić A, Učestalost tumora gastrointestinalnog trakta-rezulta-ti Dijagnostičkog centra. Četvrti sastanak gastroenterologa BiH. Travnik,1999.

10. Mujkić A, Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M, Gegić A, Pavlović-Čalić N, Va-lidnost transabdominalne ultrasonografije u dijagnostici tumora želuca. Četvrti sasta-nak gastroenterologa BiH. Travnik,1999.

11. Zerem E, Muminohodžić K, Mujkić A, Zildžić M, Sušić A, Čustović A, Gegić A, Smajić M, Interventni ultrazvuk. Četvr-ti sastanak gastroenterologa BiH. Travnik 1999

12. Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M, Gegić A, Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Histološka analiza polipa kolorektuma. Peti sastanak gastroenterologa BiH. Zeni-ca 1999.

13. Smajić M, Muminohodžić K, Zildžić M, Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Gegić A, Muminohodžić A, Uspješnost i trajanje koloileoskopije. Peti sastanak gastroente-rologa BiH. Zenica 1999.

14. Gegić A , Muminhodžić K, Zildžić M, A. Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Smajić M,

Udruženost adenoma i karcinoma kolo-rektuma. Peti sastanak gastroenterologa BiH. Zenica 1999.

15. Mujkić A, Muminohodžić K, Zildžić M, Smajić M, Pavlović-Čalić N, Gegić A, Muminohodžić A, Dobna i spolna distri-bucija karcinoma kolorektuma. Peti sasta-nak gastroenterologa BiH. Zenica 1999.

16. Pavlović-Čalić N, Muminohodžić K, Zildžić M, Smajić M, Gegić A, Mujkić A, Učestalost karcinoma kolorektuma nakon hiruškog odstranjivanja tumora debelog crijeva i maternice. Peti sastanak gastro-enterologa BiH. Zenica 1999.

17. Zildžić M, Gastroenterologija u primar-noj zdravstvenoj zaštiti. Prvi stručni sasta-nak gastroenterološke sekcije. Gračanica, 1999.

18. Zildžić M, Icterus: racionalni dijagnostički i terapeutski pristup Prvi stručni sastanak gastroenterološke sekcije.Gračanica, 1999.

19. Zildžić M, Muminohodžić K, Smajić M, Gegić A, Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Mje-sto ultrazvuka u etiološkoj dijagnozi akut-nog abdomena. Šesti sastanak gastroente-rologa BiH. Travnik, 2000.

20. Gegić A, Muminhodžić K, Zildžić M, Pavlović Čalić N, Mujkić A, Smajić M, Zerem E, Muminhodžić A:Association of adenomas and carcinomas of colorectum. Med Arch 2002;56 (1,supl,1), 70.

21. Mujkić A, Mešić D, Muminhodžić K, Zil-džić M, Pavlović N, Zerem E, Gegić A, Smajić M, Muminhodžić A: Assessment of ultrasonography in preoperative diagno-stics of advanced metastases in malignant tumours of the stomach. Med Arch;56 (1,supl,1 ), 66.

22. Smajić M, Ghosh S, Muminhodžić K, Zil-džić M, Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Gegić A, Zerem E, Arnautović A, Muminhodžić A: Tiny polyps of the colon: distribution, hystopathology and clinical significance. Med Arch 2002;56 (1,supl,1), 69.

23. Salihefendić N, Zildžić M, Muminhodžić K. Medical managing of upper abdominal pain in the primary health care. Med Arh 2002,56 (supl.l): 78

24. Zerem E, Muminhodzić K, Smajić M, Su-šić A, Arnautović A, Zildzić M, Pavlović N, Mujkić A, Gegić A,Mujkanović N: Per-cutaneous ultrasound guided treatment



of hydatid cysts in abdomen. Medical Archive;2002;56(1,supl,1).66.

25. Mujkić A, Zildžić M, Muminhodžić K, Pavlović N, Zerem E; Smajić M, Gegić A, Muminhodžić A:Validty of transabdomi-nal ultrasonography in diagnostics of ma-lignant tumors of the stomach. Medical Archive 2002 ;56 (1,supl 1) 67.

26. Pavlović-Čalić N, Eminović I, Hadžiab-dić V, Muminhodžić K, Zildžić M, Mujkić A, Smajić M,Gegić A, ZEREM E, Mumin-hodžić A: Genetic and endoscopic charac-teristics of the FAP family members. Me-dical Archive 2002; 56(1,supl,1),69.

27. Arnautović A, Zerem E, Zildžić M, Smajić M, Sušić A. Significane of bio-chemical parametres in the alcohol re-lated liver disease assessment. Medical Archive2002;56(1,supl,1),72.

28. Mujkić A, Mešić D, Muminhodžić K, Zil-džić M, Pavlović N, Zerem E, Gegić A, Smajić M, Muminhodžić A: Assessment of ultrasonography in preoperative diagno-stics of advanced metastases in malignant tumours of the stomach. Medical Archive ;56 (1,supl,1 ), 66.

29. Smajić M, Ghosh S, Muminhodžić K, Zil-džić M, Pavlović-Čalić N, Mujkić A, Gegić A, Zerem E, Arnautović A,Muminhodžić A:Tiny polyps of the colon:distribution, hystopathology and clinical significance. Medical Archive 2002;56 (1,supl,1), 69.

30. Salihefendić N, Zildžić M, Muminhod-žić K. Management of acute obstructive icterus related to choledocholithiasis in a primary health care level. The First Medi-terranean Emergency Medicine Congress, Stresa, 2001, 54

31. Zildžić M, Salihefendić N. Management of dyspepsia in Bosnia and Herzegovina. WONCA, London 2002

32. Zildžić M, Salihefendic N. Quality of life and specific health problems of the elderly in Bosnia Herzergovina Book of abstracts Woncaeurope 2003, Ljubljana 124

33. Salihefendić N, Ramić E, Zildžić M. Vi-olence and torture in Bosnia Herzego-vina: From the street to the house. Book of abstracts Woncaeurope 2003, Ljublja-na 309

34. Salihefendić N, Zildžić M. Use of ultraso-und in primary care: its social and medi-

cal value. Book of abstracts Woncaeurope 2003, Ljubljana 312

35. Zildžić M, Salihefendić N. Akutna abdo-minalna bol. Zbornik radova IV. Hrvat-skog kongresa hitne medicine sa medju-narodnim učešćem. Zagreb 2005

36. Škiljo H, Saliefendić N, Sejdinović R, Zil-džić M. The role of abdominal ultrasono-graphy in preoperative evaluation of the patients for laparoscopic cholecystectomy. Liječnički vjesnik 126, supl 2, 2004:39-40

37. Salihefendić N, Zerem E, Muminhodžić K, Zildžić M. Emergency ultrasound for the acute abdomen. Liječnički vjesnik 126, supl 2, 2004:108-09

38. N. Salkic, K. Muminhodzic, M. Zildžić, N. Pavlovic-Calic, M. Smajić, A. Gegic, E. Alibegovic, S. Iljazovic, M. Basic, P. Jova-novic, Gastrooesophageal Malignancy in Patients with Dyspepsia: Age Threshold for Endoscopy Refferal in Northeast Bo-snia. Zbornik radova Drugog kongresa gastroenterohepatologa Bosne i Hercego-vine Tuzla 2006.

39. M. Zildžić, N. Salkic, D. Mesic, K. Mu-minhodzic, N. Pavlovic-Calic, S. Iljazo-vic, M. Smajic, A. Gegic, E. Alibegovic, M. Basic, P. Jovanovic Rib in Colon: An Unu-sual Case of Foreign Body in Colon Des-cendens Zbornik radova Drugog kongresa gastroenterohepatologa Bosne i Hercego-vine Tuzla 2006.

40. E. Alibegovic, M. Zildžić, P. Jovanovic, N. Salkic, N. Begic, A. Dautovic Electro-cardiographic Abnormalities in Patients with Different Ethiology of Acute Pan-creatitis Zbornik radova Drugog kon-gresa gastroenterohepatologa Bosne i Hercegovine,Tuzla 2006.

41. N. Salkic, M. Zildžić, K. Muminhodzic, N. Pavlovic-Calic, E. Zerem, E. Alibego-vic, M. Smajic, A. Gegic, N. Križic, S. Ilja-zovic, M. Basic, P. Jovanovic Hepatitis B Spread Within Families in Northeast Bo-snia Zbornik radova Drugog kongresa ga-stroenterohepatologa Bosne i Hercegovi-ne, Tuzla 2006.

42. E. Alibegovic, K. Muminhodzic, M. Zild-žić, E. Zerem, N.Pavlovic-Calic, N. Salkic, M. Smajic, A. Gegic, N. Križic, S. Iljazovic, M. Basic, P. Jovanovic Segmental Distribu-tio of the Liver Echinococcus Cysts Zbor-



nik radova Drugog kongresa gastroente-rohepatologa Bosne i Hercegovine Tuzla 2006.

43. M. Zildžić, N. Salkic, N. Salihefendic, S. Bacinovic, E. Cabric, R. Sejdinovic, H. Muhic, N. Begic Colorectal Cancer Scree-ning by Faecal Occult Blood Testing in Primary Care Level: Pilot Study in Bosnia and Herzegovina Zbornik radova Drugog kongresa gastroenterohepatologa Bosne i Hercegovine Tuzla 2006.

44. N. Begic, N. Salihefendic, Z. Terzic, M. Zildžić, M. Smajic The Management of Patients with Upper and Lower Gastro-intestinal Bleeding Presenting in Primary Care and Emergency Unit Zbornik radova Drugog kongresa gastroenterohepatologa Bosne i Hercegovine Tuzla 2006.

45. N. Sinanovic, N. Hadzigrahic, J. Alibego-vic, E. Alibegovic, M. Zildžić, N. Salkic The Prevalence of Helicobacter Pylori In-fection in Rozacea Patients Zbornik rado-va Drugog kongresa gastroenterohepato-loga Bosne i Hercegovine, Tuzla 2006.

Naučna Monografija1. Zdravstveno socijalna zaštita starih i iz-

nemoglih lica putem obiteljske medici-ne. UNOPS SARAJEVO,1999 Urednik H. Muhić, Zildžić M. :

Poglavlja :• Specifični pristup u prevenciji, dijagnosti-

ci i liječenju bolesti starije dobi• Padovi kod starijih osoba2. Zildžić M. Nastavni plan i program za do-

diplomski studij porodične medicine, Me-dicinski fakultet Tuzla ,1999.

Stručni radovi u časopisima1. Salihefendic N, Helić V, Mašic I, Zildzić

M. Nasilje i tortura u porodici. Materia so-ciomedica 2004;16:44-49

2. Batić-Mujanović O, Zildžić M, Pranjić N, Beganlić A. Medicinski tretman pre-stanka pušenja, Acta Medica Saliniana 2004;33(1)67-69

3. Beganlić A, Zildžić M, Batić-Mujanović O. Porodična medicina-strateški plan refor-me primarne zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini. Svet rada 2005;3(2):293-298

4. Knjige i monografije5. Nizama Salihefendić, Muharem Zildžić,

Zoran Ličanin, Kasim Muminhodžić, En-

ver Zerem, Izet Mašić „Akutna abdomi-nalna bol“ Avicena, Sarajevo 2005

6. Zildžić M. Salihefendić N., Specifični pri-stup u prevenciji, dijagnostici i liječenju bolesti starije dobi i Padovi kod starijih osoba. U Smajkić A.: „Zdravstveno-soci-jalna zaštita starih i iznemoglih lica pu-tem obiteljske medicine“. Unops Sarajevo, 1999:45-67.

7. Muharem Zildžić, Ervin Alibegović, Ajša Tulumović „Ishrana, savjeti, zdravlje“ Penn Tuzla 2005.

8. Muharem Zildžić Chapter 4 and chapter 5 Comprenhensive approach and Com-munity orientation in „The EURACT Edu-cational Agenda“ editor Jan Heyman EU-RACT Leuven 2005.

9. Muharem Zildžić Vaskularne bolesti u gastroenterologiji U: Zumreta Kušljugić, Fahir Baraković Amila Arslanagić „Kar-diologija“, Tuzla 2006.

10. Muharem Zildžić Hitna stanja u gastroen-terologiji i prva pomoć. U: Alibegović Er-vin i suradnici, Prva pomoć sa realističkim prikazom povreda stanja i oboljenja. Tuz-la: Crveni križ općine Tuzla, 2003:1-113

Istrazivački projekti1. „Hepatitis C i njegove kronične pos-

ljedice“, „Hepatitis C u Tuzlanskom kantonu“,

2. The Study to investigate efficasy and safe-ty of ITF 2357 in the managament of pati-ents with active moderate to severe Crohn s disease,

3. Projekt : Precise Studies Celltech R D CDP 870-031-032-033-034 POI PHARM-OLAM International /UK) A randomized, double-blind, placebo-controlled, parallel group multicenter study for Crohn disease

Mentor u izradi magistarskih radova1. Adem Mujkić „Značaj transabdominal-

ne ehosonografije u dijagnostici tumora želuca“ Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli 1999.

2. Esad Brigić „Značaj diferenciranja helico-bacter pylori pozitivnih i negativni gastri-tisa dijece“ , Medicinski fakultet Univerzi-tet u Tuzli 2000.

3. Ajša Tulumović „Utjecaj debljine na poja-vu hroničnih nezaraznih oboljenja” Medi-cinski fakultet Univerzitet u Tuzli 2002.



4. Olivera Batić–Mujanović „Povezanost pušenja sa nivoima lipida seruma ispitani-ka“ Medicinski fakultet Univerzitet u Tuz-li 2006.

5. Nermin Salkić „Intrafamilijarna transmi-sija hepatitisa B“ Medicinski fakultet Uni-verzitet u Tuzli 2006.

Mentor u izradi doktorskih disertacija1. Nizama Salihefendić „Urgentna abdomi-

nalna ultrasonografija u menadžmentu akutnog abdominalnog bola“ Medicinski

fakultet Univerzitet u Tuzli 2003.2. Ajša Tulumović „Centralna debljina i hi-

perlipoproteinemija u procjeni težine ko-ronarne arterijske bolesti srca“ Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli 2006.

3. Olivera Batić–Mujanović „Sekundar-na prevencija koronarne srčane bolesti u porodičnoj medicini“ Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli 200.6

Učestvovao u realizaciji kao oponent, član ili predsjednik komisije kod još 6 magistarskih ra-dova i 4 doktorske disertacije.



Sažetak

Na papirnom stroju PS-1, u Tvornici papira “Natron-Hayat” d.d. Maglaj, izvršena su sli-jedeća mjerenja: temperature površine suš-nih cilindara, temperature papirne trake i sušnog sita (s obje strane, prije i poslije sva-kog cilindra), temperature i relativne vlaž-nosti zraka u džepu (iznad svakog parnog i ispod svakog neparnog cilindra), dok su vlažnost i gramatura papirne trake, nakon svakog cilindra, mjereni u laboratorijskim uslovima na uzorcima uzetim na navede-nom papirnom stroju.

Papirna traka je tretirana kao trofa-zni sistem čvrsto – tečno – gasovito. Mo-del efektivne toplotne provodljivosti papir-ne trake zasnovan je na pretpostavci da se toplota unutar papira prenosi kroz sistem paralelnih i serijskih otpora. Razmatran je prenos toplote kondukcijom i difuzijom. Mjere relativnih brzina prenosa toplote u paralelnom i serijskom sistemu interpre-tirane su preko geometrije materijala, kao funkcije od osnovne gramature papira i orijentacije celuloznih vlakana.

Kao matematička osnova dinamič-kog modela procesa sušenja papira kori-štena je jednačina nestacionarnog prenosa toplote kondukcijom, normalno na po-vršinu papirne trake. Jednačina je riješe-na numerički, metodom konačnih razlika sa iteracionim poboljšanjem, u odnosu na tri granična uslova, za različite faze ciklu-sa sušenja. Kao optimirajući parametri jed-

načine modela korišteni su kontaktni koe-ficijent cilindar – papir i efektivna toplotna provodljivost papirne trake.

Za svaki ciklus grijanja i sušenja izra-čunati su: kontaktni koeficijent, konvek-tivni koeficijent, koeficijent prenosa mase, efektivna toplotna provodljivost i toplotni tok. Također je izračunata potrošnja toplo-te po kvadratnom metru papirne trake i po kilogramu izdvojene vlage, kao i potrošnja ogrijevne pare po toni proizvedenog pa-pira. Utvrđena je optimalna brzina papir-ne mašine pri kojoj se postiže maksimalna dobit.

Da bi se verifikovao predloženi mate-matički model, dobijene vrijednosti opti-mirajućih parametara (kontaktnog koefi-cijenta i efektivne toplotne provodljivosti), kao i koeficijenta prenosa mase, upore-đeni su sa odgovarajućim literaturnim podacima.

Utvrđeni su nedostaci stvarnog indu-strijskog procesa i predložene su mjere za njihovo otklanjanje, sa ciljem efikasnijeg iskorištenja energenata i smanjenja troško-va proizvodnje.

Abstract

Following parameters are measured at paper machine PS-1 “Natron-Hayat” d.d. Maglaj, temperature of drying cylinders, temperatu-re of paper web and felt (at both sides, pri-or and after each cylinder), temperature and relative humidity of air (above even and be-

Dr. HuSEjIN DurAKOvIć

MAtEMAtIčKI MODEl trANZIjENtNOg PrENOSA tOPlOtE I MASE KOD KOMBINOvANOg PrOcESA KONtAKtNOg I KONvEKtIvNOg SuŠENjA PAPIrA (rEZIME DOKtOrSKE DISErtAcIjE)



low odd cylinders), while humidity and gra-mage of paper web, after each cylinder, are measured in laboratory conditions at sam-ples taken from the machine.

Paper web is treated as three-phase sy-stem solid – liquid – gas. Model of effective heat conductivity of paper web is devised on assumption that heat is transferred wi-thin paper through system of parallel and serial resistances. Conductive and diffusi-ve heat transfer is considered. Measures of relative rates of heat transfer in parallel and serial system are interpreted through mate-rial geometry as a function of basic grama-ge of paper and cellulose fibers orientation.

Equation of transient heat transfer by conduction, perpendicularly on paper sur-face, is used as a mathematical basis of dynamic model. It is solved numerically by means of finite difference scheme with ite-rative improvement, with respect to three boundary conditions, for different pha-ses of drying cycle. As optimizing parame-ters of model equation contact coefficient cylinder – paper and effective heat conduc-tivity are used.

Each cycle of heating and drying is sol-ved for: contact coefficient, convective co-efficient, mass transfer coefficient, effective heat conductivity, and heat flux. Heat con-sumption per square meter of paper web and per kilogram of moisture removed is calculated too, as well as heat consumption per ton of paper produced. Optimal speed of paper machine is established at which maximal profit is achieved.

In order to verify mathematical model recommended, obtained values of optimi-zing parameters (contact coefficient and ef-fective heat conductivity), as well as mass transfer coefficient, are compared to res-pective literature data.

Disadvantages of real industrial proce-ss are discovered and measures for their re-moval are recommended, in order to use utilities more efficiently and to cut produc-tion costs.

Biografija

Husejin Duraković je rođen 10. 07. 1957. godine u Malešićima, općina Gračani-ca. Osnovnu školu završio je u Malešići-ma, a gimnaziju u Gračanici, diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Odsjek hemijsko-tehnološki, 1983. godine.

U tvornici papira “Natron” d.d. Maglaj zaposlio se 15. 04. 1983. godine. Od tada je radio na različitim poslovima, a između ostalog i kao: tehnolog u proizvodnji papi-ra, rukovodilac radne grupe “Proizvodnja papira” i rukovodilac sektora “Proizvodnja”.

Tokom rata u BiH bio je angažovan u redovima Armije Republike BiH, rat zavr-šio na dužnosti komandanta brigade.

Tokom radnog angažmana bavio se i naučno-istraživačkim radom. Učestvovao je na domaćim i međunarodnim simpozi-jumima o celulozi i papiru.

Bio je član većine istraživačko-razvoj-nih timova koji su u proteklom periodu ra-dili na unapređenju tehnologije proizvod-nje u tvornici “Natron” d.d. Maglaj.

Postdiplomski studij upisao je 1998. go-dine na Tehnološkom fakultet univerziteta u Tuzli i, položivši sve ispite sa prosječnom ocjenom 9,13 – odbranio je magistarski rad “Istraživanje mehanizma prenosa to-pline i mase u procesu sušenja papira” 18. 05. 2002. godine.

Doktorsku disertaciju „Matematič-ki model tranzijentnog prenosa toplote i mase kod kombinovanog procesa kontak-tnog i konvektivnog sušenja papira“ odbra-nio je 03. 03. 2007. godine na Tehnološkom fakultetu u Tuzli.

Bibliografija

1.Knjige1. Tehnologija proizvodnje clupak

papira, Maglaj 2009.2. Naučni i stručni radovi1. Duraković H., Bradarić E., Krzić

M., Botonjić Š., Upravljanje zašti-tom voda u “Natron” d.d. Maglaj



i održivi razvoj”, (1999.), 6. Savje-tovanje “Zaštita voda i održivi ra-zvoj”, Neum, 22-24. Mart 1999. (U radu je obrađena problematika za-štite okoliša sa aspekta velikih pri-vrednih sistema)

2. Duraković H., Ibrahimefendić S., (2003), Uticaj velikih privrednih sistema na zaštitu okoline i kvali-tet življenja u okruženju, 3. nauč-no-stručni skup sa međunarodnim učešćem “Kvalitet 2003”, Zeni-ca 13-14 novembra 2003. (U radu je obrađena problematika zašti-te okoliša (zemlje, zraka i vode) u svrhu održivog razvoja.

3. Ambalažni materijali i zaštita oko-line, 3. naučno- stručni skup sa međunarodnim učešćem “Kvali-tet 2003”, Zenica 13-14 novembra 2003.(U radu je ukratko obrađena problematika zaštite okoliša sa as-pekta ambalažnih materijala koji nastaju trošenjem određenih pro-izvoda u društvu).

4. Uticaj režima procesa sušenja i na-čina pripreme vlakna na fizičko-hemijska svojstava papira, Zlati-bor . IX međunarodni simpozij iz oblasti celuloze, papira, ambalaže i grafike, Zlatibor, 2004. (U radu je obrađena problematika procesa sušenja papira i pripreme vlakna sa aspekta uticaja na fizičko mehanič-ke osobine papira).

5. Mogućnosti racionalne potrošnje drvne mase uz upotrebu drugih sirovina za proizvodnju celuloze i papira, XI skup industrije celu-loze i papira zemalja Jugoistočne Evrope, Opatija 06-08. 10. 2004. (U radu je obrađena tematika kori-štenja drvnih resursa u proizvodnji celuloze i papira, sa akcentom na upotrebi pilanskog otpatka, piljevi-ne i jednogodišnjih kultura).

6. Duraković H., Mujanović R.,

(2008), Ponovno aktiviranje pro-izvodnje clupak papira nakon re-konstrukcije PM-4 u Natron-Hayat d.o.o. Maglaj, XIV Međunarodni simpozij iz oblasti celuloze, papi-ra, ambalaže i grafike, 19-22. 06. 2009. Zlatibor.(U radu je obrađena tematika proizvodnje vrlo zahtjev-nog clupak papira za proizvod-nju vreće za pakovanje praškastih proizvoda).

7. Duraković H., Mujanovič R., (2009), Uticaj kationskog škroba na mehaničke osobine clupak pa-pira, XV Međunarodni simpozij iz oblasti celuloze, papira, ambalaže i grafike, 23-26. 06. 2009.Zlatibor. (U radu je obrađena upotreba Ka-tinkog škroba u proizvodnji clupak papira, te njegov uticaj na pobolj-šanje mehaničkih osobina papira).

8. Duraković H., Stojanović N., (2009), Uloga alkalnog keljiva u proizvodnji papira, XV Međuna-rodni simpozij iz oblasti celuloze, papira, ambalaže i grafike, 23-26. 06. 2009. Zlatibor. (U radu je opi-sana upotreba Alkalnog keljiva u proizvodnji papira u odnosu na ki-sela keljiva).

9. Ibrahimefendić S., Duraković H., (2004), Nove mogućnosti korište-nja biomase za proizvodnju celulo-ze i papira, Ušit Sarajevo. (U radu je obrađena tematika upotrebe bi-omase (jednogodišnje biljke, gra-ne od četinarskog drveta, korijen od četinarskog drveta u proizvod-nji papira).

10. Bijedić M., Duraković H., (2005), Dinamički model procesa kontak-tnog i konvektivnog sušenja pa-pira, Znanstveno-stručni časopis tehničkih fakulteta sveučilišta u Osijeku. (U radu je dat matematič-ki model konvektivnog i kontak-tnog sušenja papiara).



11. .Ibrahimefendić S., Duraković H., (2003), Mogućnosti upotrebe sa-vremenih metoda za prečišćava-nje otpadnih voda i riječnih tokova kao resurs za budući održivi razvoj i kvalitet života, 3. naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem “Kvalitet 2003”, Zenica 13-14 no-vembra 2003 (U radu su obrađene savremene metode prečišćavanja otpadnih voda–fabrika, gradova).

12. Ibrahimefendić S., Duraković H., (2004), Suvremeni postupci pre-čišćavanja otpadnih voda, Stanje i perspektive zaštite okoliša na po-dručju Kaknja, Kakanj, 24. mart 2004. (U radu su obrađeni savre-meni postupci prečišćavanja ot-padnih voda–fabrika, gradova–sa aspektom na zaštitu okoliša).

3. Internacionalni projekti1. Projekat “Pokretanje integralne

proizvodnje u Natron d.d. Maglaj, uz finansiranje projekta od japan-ske vlade u uz učešće međunarod-nih eksperata, [1997](Projektom je bilo predviđeno snimanje stanja fabrike i opravdanost njenog po-novnog pokretanja).

Domaći projekti, uz aplikaciju u praksi1. Projekat “Studija racionalizacije

potrošnje industrijske vode u „Na-tron“ d.d. Magla,j sa prijedlogom mjera”, [1998] (Studijom je predvi-đeno da se uz minimalna ulaganja dođe do smanjenja potrošnje in-dustrijske vode, a time i normativa pri proizvodnji celuloze i papira).

2. Projekat “Poboljšanje sistema od-vodnjavanja papirnog lista na PM-2, uz istovremeno produženje vije-ka trajanja strojne opreme”, [1991]. (Studijom je predviđeno da se po-boljša odvodnjavanje papirnog li-sta na situ papir mašine, te smanji habanje i potrošnja sita na istoj).

3. Projekat “Ispitivanje upotrebe ne-utralnog keljiva Akvapel-127 pri keljenju papira”, [1998]. (U radu je obrađena upotreba neutralnog ke-ljiva u odnosu na smolna keljiva u izradi papira).

4. Projekat “Ušteda energije pri mlje-venju celulozne mase na PM-3” [1989]. (U radu je obrađen na-čin na koji se može doći do ušte-de energije pri mljevenju papir-ne mase uz zadržavanje kvaliteta mljevenja).


Esad Duraković, akademik, rođen 1948. godine u Glavicama kod Bugojna, nakon završene medrese u Sarajevu, diplo-mirao je orijentalistiku na Filološkom fa-kultetu u Beogradu, 1972. godine. Na ma-tičnom fakultetu je magistrirao 1976., a 1982. godine i doktorirao, tezom iz arapske književnosti. Punih 12 godina, od 1976. do 1988. godine, profesor Duraković pro-veo je u raznim nastavničkim zvanjima na Filozofskom fakultetu u Prištini, objavlju-jući zapažene naučne radove, i prevode-ći kapitalna djela arapske nauke i kulture. Njegova intimna i profesionalna želja, da dobije odgovarajuće zaposlenje u Saraje-vu, ostvarila se tek u predvečerje jugoslo-venske društvene katastrofe, 1991. godine. Danas je redovni profesor i šef Katedre za arapski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan od najznačani-jih arabista današnjice, dobitnik posebne nagrade UNESCO-a za arabistu godine, i odnedavni akademik, prof. dr. Esad Dura-ković predstavljen je u rubrici “Portret na-učnika” u emisiji Društvo znanja. “Arapski jezik se na filozofskom fakultetu proučava punih 55 godina. Jedan od glavnih razlo-ga je to što je arapski jezik priznat u UN-u 1972. godine i to je jezik jedne velike kultu-re, a poseban značaj treba pridati tome da je bošnjačka baština na orijentalnim jezicia vrlo zastupljena I da je važno proučavati bošnjačku baštinu na arapskom jeziku kao dio bošnjačkog identiteta. Arapski jezik je

sredstvo za taj vrlo važan cilj”, kazao je pro-fesor za emisiju. Svoj opus ostvario je u dva područja–prevodilaštvu i originalnom na-učnom radu. Uz desetine pojedinačnih stu-dija, njegovi najznačajniji znanstveni rado-vi objavljeni su u tri knjige: Prolegomena za historiju književnosti orijentalno-islam-skog kruga, Poetika stare arapske književ-nosti, i Orijentologija – univerzum sakral-noga teksta, djelo koje pobuđuje iznimnu pažnju u međunarodnim stručnim i na-učnim krugovima. O razmjerama njegove profesionalne ekspertnosti referiraju već i sami naslovi kapitalnih djela arapske litera-ture i filozofije, što ih je preveo na naš je-zik: To su: Kur`an, Hiljadu i jedna noć, te Muallaqe – sedam zlatnih arabljanskih oda, djelo kojim je stekao izniman ugled u ze-mljama arapskog kulturnog kruga. Inter-nacionalni žiri mu je 2003. godine, u kon-kurenciji desetina institucija i pojedinaca, jednoglasno dodijelio UNESCO-vu nagra-du za najboljeg arabistu u svijetu. Član je PEN centra BiH, član Akademije nauka u Damasku, koja je najstarija i najcjenjenija u arapskom svijetu, a od pretprošlog petka je i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Husejin Duraković, doktor tehnoloških nauka, rođen 10. 07. 1957. go-dine u Malešićima, općina Gračanica. Os-novnu školu završio je u Malešićima, gim-naziju u Gračanici, Tehnološki fakultetu Univerziteta u Tuzli, 1983. godine. Na is-

glosar novih auTora


Glosar novih autora

tom fakultetu završio je postdiplomske studije, magistrirao 2002., a doktorirao 2007. godine. (detaljnije biografske i bi-bliografske podatke o ovom našem novom saradniku objavljujemo u rubrici „Pred-stavljamo: doktori nauka s područja Grača-nice” u ovom broju Časopisa).

Salmedin Mesihović, doktor histo-rijskih nauka, rođen 1975. u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom i Filozofski fakultet. Po završetku studija, radi kao asistent na Odsjeku za historiju, na nastavnom predmetu Opća historija sta-rog vijeka. Postdiplomski studij je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao, na temi “Problem kultur-ne i etničke zajednice Autarijata”, 2004. go-dine. Tri godine kasnije, na istom fakultetu je i doktorirao, na temu: “Dezitijati: narod-nosno-politička zajednica u Iliriku i osvaja-nja Oktavijanova doba”. Trenutno radi kao predavač, u nastavnom zvanju docenta, na Odsjeku za historiju i Katedri za arheolo-giju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Do sada je učestvovao u većem broju arheološ-kih istraživanja, te objavio nekoliko znan-stvenih i stručnih radova.

Refik Mustajbašić, radnik, slikar amater, rođen je 1971. godine u Gračani-ci. Duži niz godina bavi se slikarstvom, ma-hom “za svoju dušu” i spada u krug cije-njenih slikara u Gračanici. Njegova glavna slikarska tehnika je ulje na platnu. Na slika-ma mu dominiraju raznovrsni detalji “osli-kani” u blagim bojama. Član je slikarske sekcije BZK „Preporod“ Gračanica i Udru-ženja likovnih umjetnka Tuzlanskog kan-tona.. Do sada je imao jednu samostalnu i više zajedničkih izložbi širom BiH. Živi i radi u Gračanici...

Alija Nametak, književnik, rođen 1906. godine u Mostaru. Mekteb, osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio u Mostaru, a studij književnosti i srpskohrvatskog jezi-ka u Zagrebu. Od 1929. godine živi u Saraje-vu i do 1945. godine radi kao srednjoškolski profesor na gimnaziji, učiteljskoj i srednjoj tehničkoj školi. U školskoj 1934/35. godini predavao u Podgorici, a jedno vrijeme je bio lektor i intendant u Narodnom pozorištu u Sarajevu (za vrijeme Drugog svjetskog rata Hrvatsko državno kazalište). Od 1945. godi-ne radio je kao saradnik u Institutu za pro-učavanje folklora u Sarajevu, potom je bibli-


Glosar novih autora

otekar u Muzičkoj akademiji u Sarajevu sve do odlaska u mirovinu 1973. godine. Pripo-vjedač Alija Nametak bavio se intenzivno i folklorističkim istraživanjima. Umro je u Sarajevu 1987. godine. Bibliografija: 1. Crti-ce, pripovijesti, novele. Matica hrvatska, Za-greb 1931., 2. Dobri Bošnjani. Novele. Ma-tica hrvatska, Zagreb 1937., 3. Ramazanske priče, Sarajevo, 1941., 4. Za obraz. Novele. Matica hrvatska, Zagreb 1942., 5. Omer za naćvama. Pučki igrokaz iz seoskog života u Bosni s pjevanjem u tri čina. Sarajevo, 1969., 6. Mladić u prirodi. Lovačke i druge omla-dinske priče. Sarajevo, 1943.,7. Dan i sunce. Novele. Vlastita naknada, Sarajevo, 1944., 8. Abdulah-paša u kasabi. Komedija u tri cina. Sarajevo, 1945., 9. Trava zaboravka. Znanje. Zagreb, 1966., 10. Izabrana djela. Zora; Ma-tica hrvatska, Zagreb, 1969., 11. Tuturuza i šeh meco. Matica hrvatska. Zagreb, 1978.,12. Nasrudin-hodža. Njegove sale i dosjetke. Mo-star, 1928., 1930., 1942.,13. Musa Ćazim Ća-tić. Hrvatski muslimanski kalendar, Mostar, 1930., 14. Salih ef. Gašević: Mevlud. Saraje-vo, 1935; 1936; 1944., 15. Narodne junačke muslimanske pjesme. Sarajevo, 1937; 1938; 1941; 1943, 16. Muslimanske pripovijesti iz Bosne. Tisak i naklada Hrvatske državne ti-skare Zagreb, podružnica Sarajevo, Naklada knjižare Hadži Ahmed Kujundžić. Sarajevo, 1944., 17. Muslimanske ženske pjesme. Zbir-ka narodnih ljubavnih pjesama. Hrvatska državna tiskara Zagreb, podružnica Saraje-vo, 1944., 18. Bibliografija. folklorne građe u deset godišta “Behara” s indeksom motiva. Institut za proučavanje folklora, Sarajevo, 1957., 19. Junačke narodne pjesme bosansko-hercegovačkih muslimana. Vlastita naklada, Sarajevo, 1967., 20. Od bešike do motike. Na-rodne lirske i pripovjedne pjesme bosansko-hercegovačkih Muslimana. Vlastita nakna-da, Sarajevo, 1970.

Bego Omerčević, doktor historijskih nauka, rođen 1952. u Ribnici kod Banovi-ća. Završio osnovnu školu u Ribnici, sred-nju (učiteljsku) u Tuzli, a studij historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ra-

dio je kao srednjoškolski profesor u Tuzli, učestvujući i sarađujući u nekoliko istraži-vačkih projekata, Od osnivanja Filozofskog fakulteta u Tuzli, angažiran je u nastavi, najprije kao asistent, a nakon što je ste-kao zvanje magistra (odbranivši magistar-ski rad na temu Političko organiziranje Ilira na prostorima današnje Bosne i Hercegovi-ne na Fakultetu političkih nauka u Saraje-vu) i kao viši asistent. Godine 2005. odbra-nio je doktorsku disertaciju na temu Kasna antika na tlu Bosne i Hercegovine u svjetlu arheološke i historijske građe, nakon čega je izabran u nastavno zvanje docenta za na-učnu oblast Stari vijek. Autor je većeg bro-ja naučnih i stručnih radova, kao i povije-sno-publicističkih djela, napisao je i jedan univerzitetski udžbenik, a u pripremi mu je i jedna knjiga, posvećena temi na kojoj je i doktorirao.

Muharem Zildžić, doktor medi-cinskih nauka, rođen je u Gračanici 15. 1. 1943 godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu, 1968. godine. Na istom fakul-tetu završio je postdiplomski studij i ma-gistrirao 1982., a doktorirao na Medicin-skom fakultetu u Sarajevu 1991. godine. (detaljnije biografske i bibliografske podat-ke o ovom našem novom saradniku objav-ljujemo u rubrici „Predstavljamo: doktori nauka s područja Gračanice” u ovom broju Časopisa).

ISPrAvKA: U prošlom, 27. broju našeg časo-pisa, u rubrici “predstavljamo: doktori nauka s područja Gračanice”, na str. 169 ukazujemo na pogrešku, pri upisivanju akademskog zva-nja autora teksta, koja je učinjena omaškom redaktora: umjesto dr. Nizama Salihefendić, kako je napisano, u tekstu treba da stoji doc.dr. sc. Nizama Salihefendić. Ista pogreška pot-krala se i u sadržaju ovog broja na str. 2 i 157. objavljujući ovu ispravku, izvinjavamo se dok-torici Salihefendić i našim čitaocima.

GRAČANIČKI GLASNIKGRACANICA’S MESSENGER

Časopis za kulturnu historiju, broj 28 Gračanica, novembar 2009.

http://www.gracanickiglasnik.ba

IZDAJE: Izdavačka kuća “Monos”, Gračanica

ZA IZDAVAČA: Mirza Hamzić, dipl. ecc.

REDAKCIJA: Dr. sc. Omer Hamzić (glavni i odgovorni urednik), Rusmir Djedović, prof., (urednik u

Redakciji), mr. sc. Anisa Avdagić, prof. dr. Galib Šljivo, prof. dr. Salih Jalimam, književnik Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić, Osman Puškar, prof.

TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN: Mirza Hamzić, dipl. ecc.

LEKTOR: Dr. sc. Omer Hamzić

PREVOD NA ENGLESKI:Alma Mujkić, prof.

SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU: Refik Mustajbašić

Motiv na naslovnoj strani: Gemma Augustea s prikazom pokoravanja ilirsko-panonskih ustanika;

Kunsthistorischen Museum, Beč

ŠTAMPA: Cicerprom, Gračanica

TIRAŽ: 500 primjeraka

ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 063 797 977,

e-mail: [email protected]

UTEMELJITELJI:Općina Gračanica, d.o.o. “Eurogalant”, d.o.o. “Sokolović”, d.d. “Park”

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju (Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560

GRAČANIČKI GLASNIK POMAŽU:

GENERALNI SPONZOR-POKROVITELJ:Općina Gračanica

SPONZORI:D.o.o. “Plamingo” Gračanica

DD “Park” D.o.o.“Eurogalant”

D.o.o. “Tema in” GračanicaJP “Vodovod i kanalizacija” Gračanica

D.o.o. “Cicerprom” GračanicaMP “Fortuna” GračanicaD.o.o. “Kovan” GračanicaD.o.o. “Index” Gračanica

SPONZORI POKROVITELJI

V I S O K O K V A L I T E T N E U S L U G E I R O B E I Z O B L A S T I E L E K T R O T E H N I K E

K L A U S L E H M A N N G m b HG r a b o v a c b b ,7 5 3 2 0 , G r a č a n i c aB o s n a i H e r c e g o v i n a

Tel.: +387 35 708 702Fax.: +387 35 708 703 [email protected]

w w w. k l a u s - l e h m a n n . c o m

»VARIPLAST« PREDUZEĆE ZA PRERADU PLASTIKE, TRGOVINU I UVOZ-IZVOZ1 9 8 3

d.o.o.

www.variplast.ba

Kontakt telefoni:+387 35 708 320 / Centala+387 35 708 321 / FAX+387 35 708 080 / Direktor+387 35 708 082 / Komercijala+387 35 708 083 / Proizvodnja

VAŠ POUZDAN PARTNER

Ulica Gračaničkih gazija 109Gračanica 75320, Bosna i Hercegovina

gračanički glasnik br. 28

Documents