ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

LIPANJ

2006

6

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://hps.inet.hr

UREDNIŠTVOe-mail adrese za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@vip.hr

hrvatski.planinar@gmail.com

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@vip.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber98

Lipanj - June 2006

6

202

Uspon na Svetog Iliju naPelješcu

205

Sniježnica iznad Konavala

212

Bat na Kijevskom Kozjaku

224

Zavižan zimi

Pelješac je svijet za sebe ..........................................202Orsat Žitkoviæ

Sniježnica i Konavle – atraktivni jug Hrvatske........205Damir Bajs,

Po Mljetu planinarski ................................................209Marin Perkoviæ

Bat na Kijevskom Kozjaku ........................................212Denis Vranješ

Na Hunjki ....................................................................214Vladimir Jagariæ

Uspon na Klek – bos! ................................................219Miljenko Pavešiæ

Znakovi naših planinarskih društava i klubova ......220

Naše stijene ................................................................222Stanislav Giliæ

Ljepota koje se ne mogu dovoljno nagledati ..........224Nina Lackoviæ

Pad u ledenjaèku pukotinu........................................229Branko Rajer

Deset pravila za zdravo i sigurno planinarenje........235Dario Švajda

In Memoriam: Matija Mlinac ....................................236

Planinarski tisak ........................................................237

Tko je što u hrv. planinarstvu: Branko Meštriæ........238

Vijesti ..........................................................................239

Kalendar akcija ..........................................................240

TEMA BROJAPlanine hrvatskoga juga (Dubrovaèko podruèje)

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIPosjetitelji i alpinisti na kalnièkom starom gradu

SADRŽAJSADRŽAJ

201

202

PLANINE HRVATSKOG JUGAPLANINE HRVATSKOG JUGA

Poluotok Pelješac svijet je za sebe. Veæ priprelasku s Jadranske magistrale na pelješ-ku cestu pred oèima se prikazuje slika

strmih zelenih brda koja izrastaju iz pitomogMalostonskog zaljeva, u kojem se uzgajaju naj-bolje kamenice Europe. Na ulazu u Mali Stonotvara se pogled na njegove znamenite zidine,najdulji obrambeni bedem u Europi. Obnova jeu tijeku, pa æe se i po njima uskoro moæi »plani-nariti«.

Dalje, duž vijugave ceste izmjenjuju se kon-trasti pitomih polja, u kojima najèešæe rastevinova loza, i strmih brda, kojima noæu odjekujezavijanje èagljeva ili šakala, životinja koje sutako specifiène za ovaj poluotok.

Nakon èetrdesetak minuta vožnje po pelješ-koj cesti stižemo podno masiva Svetog Ilije. Taje planina zadnjih godina, nažalost, postalanajpoznatija po tragiènim zbivanjima u kojimasu glavni akteri bili strani turisti koji je podcje-njuju i upuæuju se u njezine vrleti na nimaloplaninarski naèin, bez dovoljne opreme i znanjao zakonitostima te planine.

Iz sela Ruskoviæa kreæe stara staza ka vrhu,na kojoj markacija dugo nije obnavljana. Iako jeuspon iz Ruskoviæa najatraktivniji, ali i najstr-miji, danas glavna planinarska staza poèinje kojikilometar zapadnije, a vodi pokraj franjevaèkogsamostana i sela Bilopolja. Ta je staza mnogoblaža, preglednija i obilježena je sasvim dobrim

Pelješac je svijet za sebeUspon na najviši pelješki vrh

Orsat Žitkoviæ, Dubrovnik

Vrleti Svetog Ilije

OR

SA

T ŽI

TKO

VIÆ

markacijama do samog odredišta, vrha SvetogIlije. U ljetnim je mjesecima neugodno iæi pu-tom iz Ruskoviæa i zbog poskoka, koji se krajemkolovoza i u rujnu èesto mogu vidjeti nakrošnjama makije. Nije to bezazleno, jer se stazadijelom poput tunela probija kroz vegetaciju.

U Ruskoviæima se kratko krijepimo naran-èama koje rastu u ðardinu staroga zapuštenogseoskog imanja. Da bismo ih dohvatili, trebaloje primijeniti alpinistièke tehnike, jer je to je-dini naèin da se skupi ono malo plodova povrhovima krošnji koje nitko nije »poèistio«.

Nakon okrjepe naranèama polako zagrija-vamo tabane i kreæemo prema vrhu. Ruksaci sunam prilièno teški jer smo na sebe natovarili iopremu za jamarenje, da bismo mogli malo za-viriti u jamu Smrdušu. Ona se nalazi pedesetakmetara od planinarskog skloništa pod vrhom.Idemo vidjeti zašto je Smrduša smrduša!

Odmah na poèetku uspona nailazimo nakriž, spomen-obilježje Èehu koji je 2003. pre-

minuo nadomak sela Ruskoviæa. Nakon nekolikominuta nailazimo na lovce koji cijelom artilje-rijom èiste ovu stazu, na nesreæu divljih ovacaili muflona. Ova je planina, naime, poznata pomuflonima koje su naselili lovci. Ratnih deve-desetih ovdje su se helikopterima spuštali i èa-snici SFOR-a iz baze u Ploèama, da bi pucalipo muflonima. Poznato je i to da su se na vrhPelješca trebali »naseliti« i vojni radari. Sre-æom, to se nije dogodilo. Lokalni je puk rekaosvoje »ne«.

Prolazimo pokraj Vižanjice. To je stožac,visok 454 metra, na koji puca pogled sa staze.Vrh nije naroèito visok, ali je impresivan. Mo-rat æemo nekom prilikom »skoknuti« i na njega.

Ovdje staza u nekim dijelovima podsjeæa naPremužiæevu na Velebitu. Uokolo, dakako,nisu Rožanski kukovi, ali pejzaž je zaista pre-krasan. Tu su zastupljene sve krške pojave.Nakon sat vremena uspona ulazimo u tunelmakije i borove šume, a odmah iza njega širi se

203

Križ na Svetom Iliji, najvišem vrhu Pelješca

OR

SA

T ŽI

TKO

VIÆ

vidik na cijelu orebiæku rivijeru, Mljet, na škojeu Korèulanskom kanalu i na samu Korèulu.

Sa zaravni do koje ubrzo dolazimo vidi se igolem špiljski otvor u liticama okrenutim pre-ma sjeverozapadu. Otvor je zaista velik, a možese vidjeti jedino s ove staze. Ispod njega je si-par, a na siparu golemi kameni blokovi, štoupuæuje da se tu jednom dogodio potres.

Postavljamo sidrište i ulazimo u jamu ili,bolje reæi, jamicu. Ništa ne smrdi, ali ima smeæakoje je ovdje bacano desetljeæima. U jami jevertikala od kojih 40 metara. Na dnu vertikaleima i streljiva iz Drugog svjetskog rata (neznam koliko je bilo pametno markirati prilaz dojame).

Nakon izlaska iz jame èavrljamo, ostavlja-mo ruksake i speleološku opremu da se odma-raju kod planinarskog skloništa, a mi idemo navrh. Na vrhu sam prvi put bio 2001. godine, kadsam imao dvije godine planinarskog staža. Podnogama su mi veæ bile sve znaèajnije kote Æiæa-rije, Gorskoga kotara, Kapele, Velebita i Bio-kova, a zavirio sam i u Alpe te na grèki Olimp,no kad sam stigao na vrh Svetog Ilije, ostao sambez daha. Sjeæam se da je bio dan nakon kiše ida je tek prestala bura. Pogled se širio u nedo-gled, more izmeðu Pelješca i Hvara bilo je po-put masla, Biokovo sam mogao dodirivati

rukom, tamo na istok vidjeli su se Crna Gora ivisoka Hercegovina, a dolje Korèula kao nadlanu, Lastovo... To je možda najljepši vidikkoji se može vidjeti u hrvatskim planinama.Ovaj put je malo oblaènije, ali ipak je poglednezaboravan.

Kupimo ruksake i polako silazimo, prateæimarkacije u pravcu kuæice na Polju, koju kori-ste orebiæki planinari. Nalazi se na predivnojpoljani, koja je idealna za obiteljski piknik idovoljno velika za dobru partiju nogometa.Oaza pitomosti u vrletima krša!

Usput fotkamo sunce koje se spušta u morei budi neke druge planine i neke druge ljude.Pada noæ, èelenke su na glavi, a odjednomiznad nas na siparu opæi metež i tutnjava.Mufloni, naravno. Rijetko koji posjet ovoj pla-nini završi a da ne susretneš bar jednog mu-flona. Ovaj put cijelo stado. Doduše, nismo ihvidjeli, ali smo ih èuli.

Silazak završavamo u zaselku Bilopolju.Desetak minuta marširanja po asfaltu i evo nasna vidilici ispred franjevaèkog samostana.Pogled se odatle širi na otok Korèulu i na noænasvjetla pitoresknih mjesta tog otoka.

Zastajemo i razmišljamo, toliko toga joštreba vidjeti na ovoj planini. Vratit æemo se!

204

U dobrom društvu uvijek je ljepše planinariti

OR

SA

T ŽI

TKO

VIÆ

205

PLANINE HRVATSKOG JUGAPLANINE HRVATSKOG JUGA

Konavle su zaokružena geografska cje-lina, smještena na krajnjem jugoistokuHrvatske – na poèetku odnosno na kraju

naše domovine, ovisno o tome s kojeg kraja segleda. Granice Konavala su sa sjeveroistokahercegovaèka brda, s istoka crnogorski diomasiva Orjena, na jugu Jadransko more, i tonjegov najdublji dio, a na zapadu grad Cavtatsa Župom Dubrovaèkom i naselje Zvekovica.Površina ovako omeðenog podruèja je oko 210km2. Izduženog su oblika; dužina im je oko 40,a širina varira od 2 do 15 kilometara.

Najviši dio prostora Konavala su brda s naj-višim vrhom Sniježnicom oko koje se razmje-stilo niz konavoskih naselja: Kuna Konavoska,Duba Konavoska, Brotnice, Šiljesci i druga. Svesu to mala stoèarsko-poljoprivredna sela koja,nažalost, ubrzano gube stanovništvo, a u njimažive uglavnom samo starci.

Sniježnica je dobila ime po snijegu koji seu vršnom dijelu zadržava dugo, sve do svibnja.Uzrok tome je velika kolièina padalina, a utje-caj sa sjevera presudan je zbog niskih tempera-tura, unatoè blizini mora.

Sniježnica i Konavle –atraktivni jug Hrvatske

Damir Bajs, Zagreb

Konavosko polje s padina Sniježnice

Sveti Ilija na Sniježnici, najviši vrhDubrovaèkog podruèja

Na podruèju Konavala postoji niz zanimlji-vih i posebno atraktivnih destinacija koje mogupružiti mnogo zadovoljstva ljubiteljima aktiv-nog turizma, prvenstveno planinarima. To jenaroèito važno jer turisti sve više traže dodatneneobiène sadržaje, a ne samo toplo more i èisteplaže.

Planinarski je najzanimljiviji uspon na naj-viši vrh Dubrovaèko-neretvanske županije, Sve-tog Iliju na Sniježnici. Poèetak je staze, odno-sno uspona, s autobusne postaje u selu Miha-niæima, dokle se može doæi automobilom iz Du-brovnika za 15-ak minuta vožnje. Nakon neko-liko minuta prelazi se preko trase bivše željez-nièke pruge za Zeleniku u susjednoj Crnoj Gori.Staza je oznaèena i ugodna za hodanje, a penjese bez velikih strmina i zahtjevnih detalja.

206

Sniježnica saceste zaPridvorje

Kuæa »Pavliæ« u KuniKonavoskoj, napola visineSniježnice,najjužnija jeplaninarskakuæa uHrvatskoj

ALA

N È

AP

LAR

ALA

N È

AP

LAR

Ukupno sat i pol dovoljno je da se doðe doKune Konavoske, gdje se možemo odmoriti.

Oko staze je relativno gusta makija kojadobro doðe kako cijelim putem ne bismo biliizloženi suncu, jer se penjemo južnom padi-nom. Ovom su se stazom nekada seljani izKune Konavoske koristili kao kraticom kojomsu se spuštali do željeznièke postaje u Miha-niæima. Petnaestak minuta prije Kune dolazi sedo prijevoja na oko 800 m nadmorske visine,gdje prvi puta ugledamo zbijeno selo Kunu. Sprijevoja udesno kratak je odvojak do crkvicesv. Nikole iz 16. stoljeæa, oko koje se nalazisrednjovjekovno groblje i nekoliko dobro saèu-vanih bogumilskih steæaka. Vrijedi ih pogledati!

Slijedi spust do planinarske kuæe u samomselu koja se nalazi u staroj kamenoj zgradi i ukojoj može noæiti dvadesetak ljudi. Kuæomupravlja HPD »Dubrovnik«, a otvorena je poprethodnoj najavi.

Od planinarske kuæe kratkom preèicomstižemo do širokog puta izgraðenog još uvrijeme Austro-Ugarske i koji je služio za izvla-èenje topova na vrh Sniježnice. S obzirom da seput u širokom luku u puno zavoja penje uzbrdo,

napravljena je oznaèena kratica do prijevojaDuži gdje opet susreæemo široki put. Uz stazuviše puta nailazimo na veæe lokve koje i danassluže za napajanje stoke na ispaši. Druge pitkevode do vrha nema pa je valja ponijeti sa so-bom. S prijevoja Duži pruža se vidik na okolneplanine u Hercegovini i Crnoj Gori.

Od prijevoja valja poæi u smjeru zapada ipred sobom kao orijentir imati vršni grebenSniježnice. Put nije oznaèen, ali je zbog njegoveširine praktièki nemoguæe zalutati. Do vrha æenam biti potrebno oko pola sata laganog hoda.Na samom vrhu je ukopana i na taj naèin zašti-æena od vremenskih utjecaja crkvica sv. Ilije iz19. stoljeæa. Hodoèašæe do crkvice održava sesvake godine na Duhovski ponedjeljak u mje-secu svibnju ili lipnju, a tradicionalni planinar-ski pohod na vrh Sniježnice je 26. prosinca nadan sv. Stjepana, u spomen na prvi uspondubrovaèkih planinara davne 1928. godine.

Pogled s vrha je upravo velièanstven. Vidikse širi na otoke dubrovaèkog arhipelaga, Ela-fite, Mljet, Korèulu, Lastovo i poluotok Pelje-šac, na bosanske i hercegovaèke visoke planineÈvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa

207

Dubrovaèko podruèjeNajviši vrh: Sniježnica (1234 m)Kontrolna toèka HPO: 20. 2.

Putove ucrtala: Mirjana Karaman

na crnogorske planine, Durmitor, Orjen, Subru,Lovæen i sve na jug do Komova i Prokletija.

Od Oboda na vrh StražišæePlaninarska staza Obod – vrh Stražišæe je

sljedeæa zanimljiva tura koju treba spomenutikada se govori o Konavlima. Put je obnovljen1998. godine, nakon nesreæe amerièkog zrako-plova u kojoj je 3. travnja 1996. poginuo ta-dašnji amerièki ministar trgovine Ronald Browni još 34 osobe.

Staza je u cijelosti oznaèena planinarskimoznakama, a na poèetku u selu Obod na jadran-skoj magistrali iznad Cavtata je natpisna ploèakoja nas upoznaje sa stazom, podacima o zra-koplovnoj nesreæi i endemskim biljkama kojihima duž staze. Od sela Oboda široka staza zasat i pol dolazi do sela Velji Do, vodi kroz selo,a potom postaje strmija i za pola sata izlazi navrh Stražišæe (701 m). Na samom vrhu je me-talni križ na kamenoj podlozi, visok 5-6 metara,postavljen u spomen žrtvama tragiènog doga-ðaja. Sam vrh je dobio ime po stražama koje sudržali austrougarski vojnici u 19. stoljeæu.

Treba naznaèiti da se u Veljom Dolu nalazipoznati restoran s bogatom ponudom domaæihjela do kojeg u turistièkoj sezoni, ali i izvan nje,dolazi mnoštvo stranih turista. Do tuda je mo-guæe doæi i automobilom iz Cavtata.

Veæ deset godina, svake godine HPD »Du-brovnik« održava memorijalni pješaèki usponna Stražišæe i to u prvu nedjelju poslije 3. trav-

nja. Na dan nesreæe, 3. travnja, spomenik naStražišæu redovito posjeæuju i djelatnici ame-rièkog veleposlanstva, te predstavnici hrvatskevlade i lokalne vlasti.

Pješaèko-planinarska staza Cavtat – Èilipi – Radovèiæi

Buduæi da se u Èilipima vrlo èesto održa-vaju folklorne priredbe, naroèito tijekom glavneturistièke sezone, mnogobrojni turisti su bilizainteresirani za posjet pješice, te je Turistièkazajednica opæine Konavle zajedno s planina-rima iz HPD »Dubrovnik« odluèila obnovitistari seoski put do Èilipa, a zatim do Radovèiæa.Pješaèki put poèinje kraj crkve sv. Ðurða u Cav-tatu, u blizini osnovne škole, prolazi kroz dionaselja Meæajac, a nakon toga ide krševitim, aliravnim terenom u smjeru jugoistoka prateæimorsku obalu. Za sat i pol staza dolazi do selaMoèiæi, gdje se nalaze ostaci svetišta boga Mi-tre, koji je predstavljen u obliku èovjeka i bika.Hram je oèuvan kao peæina s uklesanim natpi-sima.

U sljedeæih pola sata dolazi se u Èilipe.Cijela trasa staze je oznaèena planinarskimoznakama i putokazima, a sa staze se na neko-liko mjesta može siæi do obale mora i tu po-tražiti osvježenje u kupanju u èistom moru.

U produžetku, staza od Èilipa ide u istomsmjeru prema selu Radovèiæima, vodi širokimpoljskim putom i takoðer je planinarski ozna-èena. Traje dodatnih 3 sata, a prolazi prekra-snim borovim šumama iznad Konavoskih stina,koje su zakonski zaštiæene kao znaèajan krajo-lik. Na dva mjesta može se uklesanom stazomsiæi do samog mora. Uza stazu se na više mje-sta može vidjeti dubrovaèka zeèina (Centaurea

ragusina), endemska biljka ovog podruèja. Diostaze za Radovèiæe usporedno prati jahaèkastaza, jer se na kraju u Radovèiæima nalaziergela konja. Povratak do Cavtata je moguæredovitim autobusima koji voze više puta nadan.

Nadam se da æe ovaj, pomalo turistièki, pri-kaz juga Hrvatske zainteresirati planinare iizletnike za posjet ovom prelijepom kutkuLijepe Naše. On to zavrjeðuje, kako po svojimprirodnim ljepotama, tako i zbog burne prošlo-sti s kojom se susreæemo na svakom koraku.

208

Kapela Svetog Ilije, toèno 1234 metra nad morem

PLANINE HRVATSKOG JUGAPLANINE HRVATSKOG JUGA

Dio otoka Mljeta proglašen je prije go-tovo pola stoljeæa, 12. studenoga 1960.,nacionalnim parkom. Površina Parka je

3100 hektara, a njegove granice obuhvaæaju sje-verozapadnu treæinu otoka. Na tom dijelu, ali ina dijelu otoka koji je izvan Parka, mnogo je za-nimljivih moguænosti za planinarenje. Štoviše,upravo je akademik Branimir Gušiæ, istaknutaliènost hrvatskog planinarstva sredinom 20.stoljeæa, koji je dobro poznavao otoèke vrhove,bio jedan od glavnih inicijatora za proglašenjeMljeta nacionalnim parkom.

Mljet je jedan od veæih južnodalmatinskihotoka. Izgraðen je od krednih naslaga vapnencai dolomita. Vapnenci izgraðuju uzvišenja, a do-lomiti pretežni dio mljetskih depresija, odno-sno polja. Središnji dio Mljeta je viši, s tri uspo-redna gorska vrha, meðu kojima je najviši Velji

(Veliki) grad, visok 514 metara. Zapadna iistoèna treæina otoka su niže, ali su slièna brd-ska obilježja reljefa i krajolika.

Mljetsko je podneblje pravo sredozemno, stoplim, suhim ljetima i blagim, vlažnim zimama.Prosjeèna godišnja kolièina oborina je 973 mm,a osunèanost otoka 2500 sati.

Glavni su motivi za proglašenje otoka na-cionalnim parkom bili specifièna obalna razve-denost, te bujan biljni svijet, odnosno šumovi-tost podruèja. S puèinske strane more se jedvauoèljivim tjesnacem uvlaèi u tijelo otoka, stva-rajuæi najprije Veliko jezero (površine 145 ha inajveæe dubine 46 m), a zatim preko još užegtjesnaca Malo jezero (površine 24 ha i najveæedubine 29 m). Iako s morskom vodom, pejzaž-no se doživljavaju kao jezera, što je prihvaæenoi u njihovim nazivima.

Po Mljetu planinarskiMarin Perkoviæ, Goveðari

MIL

OV

AN

DLO

UH

Y

Veliko i Malo jezero s planinarskog puta koji vodi po mljetskim vrhovima

210

Bogat i zanimljiv životinjski svijet NP Mljetjoš nije potpuno istražen. Djelomièno su obra-ðeni vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci. Moreoko otoka odlikuje dobro oèuvan živi svijet, svoj-stven južnome Jadranu.

Mljet nosi epitet »zeleni otok«, a za to je za-služan najviše zapadni dio otoka koji se nalazi ugranicama Parka. Od ukupne površine Parka90% je obraslo šumama. Njihov najveæi dio pri-pada autohtonim šumama alepskog bora (Pinushalepensis). Nalaze se svuda, posebno na topli-jim prisojnim stranama, a najbujnije su na širempodruèju oko Velikog i Malog jezera. Drugušumsku zajednicu èine šume hrasta crnike ili èe-smine (Orno-Quercetum ilicis).

Veæ duži niz godina skupina planinara sMljeta i nekoliko zaljubljenika Mljeta s kopna,pokušavaju oživjeti planinarske potencijaleotoka i posebno NP Mljet. O Mljetu je u »Hrvat-skom planinaru« 1996. (br. 4, str. 108) pisao dr.Ignac Munjko, 1998. Karlo Franceško (br. 9, str.241), a o novim putovima koji su obnovljeni imarkirani 1999. (br. 7-8, str. 215) Nikola Aleksiæ.Zanimljivo je i da je svoj prvi planinarski èlanakprof. dr. Željko Poljak objavio upravo o planina-renju po Mljetu (»Naše planine« 1951, br. 7-8,str. 187).

Unutar Parka markirani su pristupi na svevrhove, tako da se tim podruèjem može planina-

riti doslovno uzduž i poprijeko, veæ premaželjama i moguænostima.

Za Uskrs 2006. su èlanovi HPD »Vihor« izZagreba, s kojima mljetski planinari gaje dugo-godišnje prijateljstvo, krstarili po planinarskimstazama na otoku. PD »Mljet« osnovano je 2005.godine u Babinim Kuæama, a HPD »Vihor« po-maže Mljetu u razvoju planinarstva veæ desetakgodina èišæenjem i markiranjem staza, opisi-vanjem i osmišljavanjem planinarskih staza tepripremom sustava oznaèavanja. Opisat æuukratko uskršnji izlet vihoraša, kao primjer kakose u okviru višednevnog izleta može mnogo togavidjeti i upoznati na Mljetu.

Pogodan prilaz otoku omoguæuje katamaran»Nona Ana« koji iz Dubrovnika kreæe u 10 sati.Za prvi cilj odabrali smo put iz Pomene prekoVelike Pome na Janik. Do vrha se dolazi za sati pol hoda, a putem su prekrasni vidici na otvo-reno more, Lastovo, Lastovnjake i Korèulu tehrid Štit uz otok Mljet. Otok sv. Marije s istoi-menom crkvom i samostanom iz 12. stoljeæadoèekao nas je u suncu i smiraju dana te smonakon brojnih fotografija nastavili povratak uPomenu, uz obale Velikog i Malog jezera. Po-gled na brda Mljeta, a posebno Grabovu glavu iMontokuc, prava je nagrada za planinarsko oko.

Iduæi dan iskoristili smo za odlazak u BabinoPolje i posjet špiljama Ostaševici i Movrici.

Vihoraši na Mljetu

MIL

OV

AN

DLO

UH

Y

Vodiè je bio Pento, koji se veæ izvještio u voðenjuplaninara. Zbog dobi planinara i strmog puta,posjetili smo samo jednu špilja, ali je ostalovrijeme posveæeno užicima kod starih prijateljau Blatu, uz njihovo domaæe vino. Dio planinaraiskoristio je dan za izlet od Pomene kroz BabineKuæe pored Montokuca na Planjak i Grabovuglavu »Putem po vrsima« te kroz Ivanje polje naMljetski kanal. Tamo je lijepi kameni put krozšumu i uz more. Razgled stare jezgre Polaèa iarheoloških lokaliteta ostavljen je za drugi obi-lazak, jer zanimljivih sadržaja ima na pretek i svenije moguæe vidjeti u kratkom vremenu.

Nedjelju smo iskoristili za misu i obilazakGoveðara te se starom kamenom stazom spustiliu Babine Kuæe, gdje nas je doèekao predsjednikPD »Mljet« Jezdimir Svièeviæ s piæem dobro-došlice. Nakon predaha otišli smo brodom naotok sv. Marije i detaljno ga razgledali, posebnosamostan koji se upravo obnavlja, zatim arheo-loške nalaze u klaustru, vrtu, crkvi i oko samo-stana. Posjetili smo i staro goveðarsko groblje,kapelice sv. Ivana i sv. Benedikta te ostatke prveutvrde i zgrada na vrhu otoka sv. Marije. U dru-štvu don Jerka Matoša doznali smo mnogo o po-vijesnim i kulturno umjetnièkim zanimljivostimaotoka. U poslijepodnevnim satima vratili smo sepreko Malog mosta u Pomenu.

Zadnji dan, ponedjeljak 17. travnja, bio jerezerviran za sveèanu skupštinu PD »Mljet« uBabinim Kuæama, u gostionici »Mali raj«. Tomprigodom uruèene su planinarske iskaznice no-vim èlanovima, a posebno je bilo dirljivo uruèi-vanje priznanja vihorašima zaslužnima za razvojplaninarstva na Mljetu, posthumno Nikoli Aleksi-æu (priznanje je primila njegova supruga) i Milo-vanu Dlouhyju. Èlanovi »Vihora« darovali sumajice i Poljakovu »Zlatnu knjigu hrvatskog pla-ninarstva«, a zatim je u dobrom raspoloženju na-stavljeno druženje. Kako to i prilièi, dogovorenje nastavak suradnje i obilazak Mljeta po plani-narskim stazama 2007. godine. Bit æe to 1. svibnja,te se nadamo da æe tom prilikom doæi i brojniplaninari iz Dalmacije, Bosne i Hercegovine teCrne Gore. Osim tog izleta, dogovoreno je ure-ðenje i markiranje staza, postavljanje oznaka i ti-skanje planinarsko-turistièkog vodièa po Mljetu.Sjetili smo se i velikog planinara BranimiraGušiæa, a posebna je tema bilo dobivanje i ure-ðenje zgrade na Planjaku za planinarsku kuæu.Zgrada je veæ desetljeæima napuštena, krov seurušio, nema struju ni vodu, ali bi se mogla ure-diti za planinarska noæenja i boravak.

Tijekom poslijepodneva otputovali smobrodom u Dubrovnik te u veèernjim satimaautobusom krenuli prema Zagrebu, kamo smostigli sutradan rano ujutro, umorni ali zadovoljni.

Zbog bogate vegetacije, Mljet se naziva »Zeleni otok«

MIL

OV

AN

DLO

UH

Y

211

212

DALMATINSKO ZALEÐEDALMATINSKO ZALEÐE

Jedan od prvih proljetnih vikenda mojiprijatelji i ja iskoristili smo da posjetimoplaninu Kozjak poviše Kijeva i izvor rijeke

Cetine u istoimenom selu. Kijevski Kozjak senalazi sjeverozapadno od Svilaje, pa ga mnogipogrešno smatraju njezinim sastavnim dijelom.Ipak je Kozjak neovisna planina, a od Svilaje gadijeli prijevoj Lemeš (689 m) preko kojega pre-lazi cesta iz Drniša za Vrliku. Najviši vrh Ko-zjaka je Kijevski Bat (1206 m).

Dan je bio prekrasan, tek s ponekim oblaè-kom na nebu. Takvi uvjeti jamèe uvijek nezabo-ravne vidike. Staza poèinje u selu Kijevu, ali jeprva markacija izrazito teško uoèljiva s magi-stralne prometnice Sinj – Knin, pa smo detalj-nije upute zatražili od ekipe kartaša u obližnjojgostionici. Malo smo ih omeli u partiji trešeta,ali se nadam da im ipak nismo znaèajnije pore-

metili koncentraciju. Uglavnom, saznali smo dastaza poèinje ispred èesme u selu i tu smo doi-sta pronašli izblijedjeli natpis »Kijevski Bat2,30h«. Sam poèetak kao da nam je naviještaoda æemo imati problema s traženjem markacijado vrha.

Markacija je na pojedinim mjestima strašnoizblijedila, a problem je to veæi što u donjimdijelovima planine ima mnogo ispresijecanihkozjih putova, koji lako planinara dovedu u ne-doumicu kojim putom dalje. Na dva mjestastazu presijeca šumski put, a nastavak staze jegotovo neprimjetan. Na drugom sjecištu posje-èena su debla s markacijom, pa su markacije natlu. Uglavnom, potrebno je malo lutati dok sene pronaðe nastavak staze.

A lutati ovom planinom nije mi ni u komsluèaju drago, jer iako nema nikakvih podataka

Bat na Kijevskom KozjakuDenis Vranješ, Split

Kijevski Kozjak

DE

NIS

VR

AN

JEŠ

da je minirana, ipak je tijekom Domovinskograta bila iza neprijateljskih linija. Na drugomsmo sjecištu naletjeli i na našega prvog ovogo-dišnjeg poskoka. Jadnièak se toliko uplašio, daje pobjegao u najbližu moguæu rupu. Samo neznam tko se koga više uplašio – on nas ili minjega.

Staza vodi kroz šumu graba s ponekimcrnim borom i bukvom, pa je ugodna za šetnju,jer je gotovo cijelim putem do grebena zašti-æena od sunca. Uz to, dobrim dijelom staza pro-lazi uz brojne izvore vode, koji svojim žuborompojaèavaju osjeæaj ugode. Putem smo se èestoosvrtali da bismo uživali u prekrasnom pogleduna strme južne padine Dinare. Neposredno podgrebenom naišli smo na dvoje planinara, koji suse spuštali s vrha i od njih dobili nekoliko po-dataka o stazi i udaljenosti do vrha. Mislim danam se odavno nije netko u planini tako obra-dovao poput njega. Cijelo vrijeme nam je sveobjašnjavao s osmijehom od uha do uha. Oèitonije oèekivao da æe ovdje naiæi na druge plani-nare.

Od dolaska na greben pa do vrha trebaotprilike pola sata hoda, a od poèetka stazeukupno dva i pol sata hoda. Na vrhu zatjeèemo,osim natpisa vrha, metalnu kutiju s upisnomknjigom dosadašnjih penjaèa, te uz nju i me-talni žig u stijeni. Desetak metara sjevernije od

vrha nalazi se velik metalni križ okrenut premaKijevu. Pogled s vrha puca na Dinaru, Svilaju,Peruèu, te na Prominu i Knin.

Neposredno pod vrhom objedovali smoispod jedne kamene strehe, kako bismo se za-štitili od sunca koje nas je na grebenu nemilicešibalo, te se tako okrijepljeni odluèili spustitinatrag, kako bismo do mraka stigli posjetiti iizvor Cetine. Za silazak do automobila trebalonam je tek nešto više od sat i pol. Zatim smokrenuli prema selu Cetini i saznali okrutnuistinu da asfaltna cesta koja je ucrtana na Gre-benskoj karti Dalmacije, uopæe nije asfaltna,veæ makadamska. Nema asfalta, ali je zato tugomila odbaèenoga graðevinskog materijala,kuæanskih aparata, pa èak i lešina ovce. Nakonvožnje po zoni sumraka od kojih 5–6 km pomakadamu, napokon izlazimo na cestu kojavodi iz Civljana u Cetinu. Tamo nas neki starèiæupuæuje da idemo do crkve Sv. Spasa i da se ne-posredno ispod nje nalazi glavni izvor Cetine,poznatiji kao Milaševo vrelo. Doista je pre-krasno vidjeti tamnu modrinu dubine iz koje iz-bija rijeka i vodom opskrbljuje velik dio Dalma-cije!

Noæ je veæ poèela polako padati, pa je na-žalost došlo vrijeme za naš povratak u Split.Teška srca smo krenuli natrag, ali s obeæanjemda æemo se vratiti.

213

DE

NIS

VR

AN

JE

214

POVIJEST PLANINARSTVAPOVIJEST PLANINARSTVA

Predio, odnosno zaravan na istoènomdijelu hrpta središnje Medvednice, okosat hoda udaljen od Sljemena, izletnici

nazivaju dobro nam znanim dvojakim nazivima:Hunjka i Rauchova lugarnica.

Šumari, lugari i planinari su izmeðu dvasvjetska rata prastaru razgranatu bukvu koja jerasla ispred Rauchove lugarnice nazivaliHunjka. Po njoj se taj predio i naziva Hunjka.(Bukva je posjeèena negdje u prvom desetljeæunakon rata). Dr. Ivo Lipovšæak tvrdi da je ispra-van naziv »pri Hunjki« ili »kod Hunjke« (Našeplanine, 1966, br. 12). Ime Hunjka je kajkavskisinonim za humak zemlje koji se nalazio poredRauchove lugarnice, a oznaèavao je meðu okol-nih šuma. Dr. Branimir Gušiæ u svojem plani-narskom vodièu »Medvednica« 1924. takoðerpiše »pri Hunjki«. Meðutim, prema etimološ-

kom rjeèniku akademika Petra Skoka toponimHunjka potjeèe od rijeèi »humka«, što znaèi»granièno brdašce«. Danas je najviše u upotrebinaziv Hunjka (»Idemo na Hunjku.«)

Hunjka je doista bila granièno podruèjetriju vlasnika šuma: baruna Pavla Raucha,hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog bana, Miro-slava Kulmera, veleposjednika iz Šestina (ipetog po redu predsjednika HPD-a) i Prvostol-nog Kaptola (Gospodarska jedinica Markuše-veèke gore).

Rauch je svoj dio šuma prodao šumaruOskaru Fröhlichu i lugarnica se od tada nazi-vala Fröhlichova lugarnica. Za planinare ostaoje i dalje naziv Rauchova lugarnica. Fröhli-chovo dobro nalazilo se na sjevernoj padiniMedvednice, u blizini zaselka Rakova Noga, apoznato je bilo kao Fröhlichova lugarnica ili

Na HunjkiOdlomak iz neobjavljene knjige »Planinarstvo u Zagrebu u doba NDH«

Vladimir Jagariæ, Zagreb

Rauchova lugarnica 20-ihgodina 20. stoljeæa

majur (danas je na tom podruèju poljopri-vredno dobro Agronomskog fakulteta). Fröh-lich je 1933. prodao šumu Predoviæu, zagre-baèkom trgovcu drvima, koji izgraðuje paksvoju lugarnicu.

Prvo planinarsko sklonište na Hunjki biloje smješteno u staroj Rauchovoj lugarnici. O tome svjedoèi zapis u Društvenim vijestimaHrvatskog planinara iz 1927. u broju 6. Skloni-

šte je bilo otvoreno tijekom cijele godine, aimalo je pet kreveta. U godini 1933. dograðenesu prostorije za dnevni boravak i soba s dva kre-veta; planinari su taj dio lugarnice nazivali »ve-randa«. Uoèi završetka rata lugarnica je izgo-rjela (navodno su je zapalili partizani). Pokrajnje ostala je drvena baraka u kojoj su nakonrata neko vrijeme stanovali šumski radnici. U ljeto 1960. Zagrebaèka šumarija daje baraku

215

Marinka Jurkoviæ i Eugen

Kumièiæ Genèiispred lugarnice

na Hunjki,1943.

Predoviæevalugarnica,

foto: Eugen Kumièiæ Genèi,sijeèanj 1943.

Planinarskom društvu »Zanatlija« iz Zagrebakoje je od nje 1966. uredilo ugodno planinar-sko sklonište.

Predoviæeva lugarnica stajala je na mjestugdje se danas nalazi Dom udruženja zagrebaè-kih obrtnika. Planinari su i tu lugarnicu smatralisvojim skloništem, »nazivali smo ga Sljemenskiraj«, zabilježio je Eugen Kumièiæ Genèi. Nažalost, taj je »raj« bio vrlo kratkog vijeka. Lu-garnicu su poèetkom 1942. rekvirirale Zrako-plovne snage NDH za odmaralište svojih èa-snika, ali ne zadugo. U izvješæu zapovjedništvuoružnièke pukovnije NDH o akcijama parti-zana na podruèju sjeverozapadne Hrvatske od1. do 15. prosinca 1942. piše: 5. XII. oko 16 sati

došlo je oko 500 odmetnika na Rauhovu lugar-

nicu (4 km i. od Sljemena) u 2 gostionice gdje su

jeli i pili te sve platili. U istom mjestu kod zrako-

plovnog doma svukli 8 domobrana. U domu sve

državne stvari oštetili i prozore polupali. Oko 9

sati došli su na obližnje Predoviæevo imanje i

odveli sobom 90 domobrana pravoslavaca, koji

su bili zaposleni na izradi drva za Njemaèku.*

Nije moguæe da je došlo na Hunjku »500odmetnika«. To bi znaèilo da su došla dva bata-ljona, vjerojatno je to bila èeta od 50 do 100boraca, a možda èak i jedan patrolni vod od 30boraca. Dvije spomenute gostionice su Rau-chova i Predoviæeva lugarnica. Meðutim, uizvješæu od 15. prosinca 1942. Štaba KalnièkogNOP odreda o vojnom napadu na Hunjku na-vodi se sljedeæe: Uveèe toga dana (5. prosinca

1942.) uhvatili 5 karabina i svukli dva avijatièara

doèasnika u Rauhovoj Lugarnici na Sljemenu.

Tu se javilo u odred i 20 Srba domobrana koji su

radili u šumi nedaleko od Rauhove lugarnice.*

Domobrani Srbi vjerojatno su bili obiènišumski radnici zaposleni kod Predoviæa ili sumožda bili pripadnici Državne èastne radneslužbe »zaposleni na izradi drva za Njemaèku«.

Hunjka nije samo raskrižje i prolazno mje-sto na putu prema Kaptolskoj lugarnici iStubièkim Toplicama, veæ je desetljeæima jednood najposjeæenijih mjesta zagrebaèkih izletnika(u najnovije doba i motoriziranih izletnika). Iza vrijeme rata tijekom cijele godine planinarisu dolazili na Hunjku, pogotovo u zimskim mje-secima zbog skijaških terena na Fröhlichovimlivadama. Potkraj 1944. posjet naglo opada, apoèetkom 1945. i Predoviæeva lugarnica jeizgorjela.

216

Lugarnica uzimi 1960.,foto: VladimirHorvat

* Citat iz Graðe za povijest NOB u sjeverozapadnojHrvatskoj 1941. – 1945. Institut za historiju radnièkogpokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest)Zagreb 1984., str. 741. i 780.

217

Prikaz o Hunjki upotpunit æu još s nekolikopodataka o Dušanu Kangrgi (1903-1986) i Vla-dimiru Horvatu (1891-1962).

Glavni Horvatov izletnièki cilj za vrijemerata bila je Hunjka. U svom planinarskomdnevniku (vodio ga je od 15. sijeènja 1919. do23. rujna 1962., a èuva ga njegova neæakinja Da-nica Okrugiæ), zabilježio je kako je 1120 putaposjetio Hunjku, od toga u doba NDH 137puta. Na izletima su ga èesto pratili njegova se-stra Anðela (akademkinja, povjesnièarka umjet-nosti) i dugogodišnji prijatelj, grafièar, s plani-narskim nadimkom »Rezika«, ing. DragutinBöhm. Horvat je redovito odsjedao u Raucho-voj lugarnici kod Dušana Kangrge.

Prodavši šumu, Fröhlich napušta i lugar-nicu koju uzima u zakup Dušan Kangrga, po-znati zagrebaèki planinar i suosnivaè Hrvatskogdruštva planinara »Runolist« (osnovanog 1925.).Planinari su Kangrgu smatrali za domara i lu-gara, vjerojatno zato što je stanovao u lugarnici

i dobrovoljno nadzirao okolne šume. Za vrije-me rata jednog su ga dana, smatrajuæi ga surad-nikom antifašistièkog pokreta, ustaše uhitile iodvele u Zagreb u zatvor u Novu Ves. O tomeHorvat zapisuje (29. veljaèe 1942.) u svoj dnev-nik: Lugar Kangrga uhapšen po ustašama da je

hranio 32 èetnika. Ja sam ga iz zatvora izvadio

kao tajnik Nove Hrvatske. Kangrga se vratio naHunjku, ali je imao biti ubijen po ustašama(bilješka u Horvatovom dnevniku od 1. sijeènja1944). Kangrga je još dva puta bio uhiæen iodveden u Zagreb, pred pokretni prijeki sud.Oba puta ga je od sigurne smrti spasio ustaškipukovnik Slavko Prevendar. (Kangrga se poslijerata odužio Prevendaru, jer je Prevendar zavrijeme rata spašavao njega.) U sijeènju 1944.Kangrga odlazi s Hunjke u Zagreb, gdje mupomaže njegov prijatelj i školski kolega, nogo-metaš, dužnosnik i èelnik u HNS NDH, IcoHitrec, namjestivši ga za domara klupskih pro-storija HAŠK-a.

Iznad špilje Medvednice na Horvatovim stubama, VladimirHorvat u stijeni, gore desno Dušan Kangrga, 1941.

218

Posljednji put u ratno doba Horvat dolazina Hunjku 6. svibnja 1945., a prvi put u novojdržavi, drugoj Jugoslaviji, 1. srpnja 1945. Tadamu je takoðer trebala »propusnica«, ali sada spotpisom Otsjeka narodne sigurnosti.

Najpoznatiji ugljenar na Hunjki u dobaNDH bio je Mirko Kolariæ koji je gradio uglje-nicu (kopu) za proizvodnju drvenog ugljena.

Stanovao je veæi dio godine u brvnari, oko 1 kmod Rauchove lugarnice u smjeru Kaptolske lu-garnice. Planinari i Horvat èesto su ga posjeæi-vali, a prijateljevao je i s Kangrgom.

Na èitavom prostoru Medvednice tijekomrata bilo je zaposleno oko pedesetak lugara, atridesetak sezonskih ugljenara proizvodilo jedrveni ugljen za zagrebaèko tržište.

Današnja planinarska

kuæa na Hunjki

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Rauchova lugarnica prijeosam desetljeæa,akvarelDragutinaBrahma

219

USPOMENEUSPOMENE

Nesumnjivo neuobièajen naslov. Pa tko bito krenuo bos planinarskom stazom navrh Kleka? Razumno je pomisliti da

tome »nisu sve koze na broju« ili da ga je teškanužda natjerala na takav podvig. Ni jedno nidrugo. To je dobrovoljno i s oduševljenjem ost-vario šesnaestogodišnjak Franjo Markoviæ 15.kolovoza 1936. godine

Citiram Franjine rijeèi o tom podvigu. Mojje otac imao košenicu na lijevoj obali Crnog po-toka (Kleèki potok) zvanu Jelav podno Kleka.Ja sam svake godine veæ kao djeèaèiæ odlaziopomagati u košnji. To mi je teško padalo jersam morao ustajati u dva sata po ponoæi, nositigrablje i vile te bos pješaèiti do košenice.Tijekom podužeg pješaèenja, u praskozorje samsa zanosom promatrao obrise Kleka i njegovuvršnu stijenu obasjanu prvim jutarnjim zracimaSunca. Priželjkivao sam kako bi bilo lijepo po-peti se na tu stijenu.

Na moju radost i sreæu ta ukazala mi se pri-lika. U posjetu su nam došli roðaci iz Zagrebai poželjeli popeti se na Klek. U razgovoru jedannaš susjed reèe kako bih ih ja mogao voditi jerpoznam dio puta. Jasno, ja sam to s oduševlje-njem prihvatio. No, u to se vrijeme kod nas vrloteško živjelo. Ljeti, ne samo ja veæ svi mojivršnjaci, išli smo bosi. Cipele su se èuvale zazimu. Takoðer, roditelji ne bi odobrili upotrebucipela za takvu za njih nevažnu stvar, boljereèeno luksuz – penjanje na Klek. Štoviše, naplaninarenje se gledalo prijekim okom.

Mi krenusmo, svi obuveni, ja bos. Poteško-æa nije bilo jer je staza bila dosta ugažena te mibez neke veæe neprilike osvojismo vrh Kleka.Za mene je to bio dogaðaj koji sam godinamaželio. Ljubav prema Kleku ostala mi je za cijeliživot. Od tada, izuzev u vrijeme Drugog svjet-skog rata, svake se godine po nekoliko putauspinjem na Klek – jasno, više ne bos!

Franjo je danas èlan HPD »Klek« Ogulin iaktivni planinar unatoè samo 86 godina staro-sti! Ima svoju radnu grupu od dva èlana, a to suMihajlo Trboviæ i Juraj Mlinac. Eto, lanjske sugodine obnovili markaciju Ogulin – Klek iodvojak do Kleèica te okresali naraslo šiblje dužstaze. Za ovu, 2006. godinu veæ planiraju boje-nje klupa uzduž staze za vrh Kleka.

Franjo je i predsjednik Suda èasti Društvano, tu nema posla pa mu ta dužnost ne padateško. Naše je Društvo odluèilo u povodu se-damdesete obljetnice Franjinog bosonogoguspona na Klek održati kod doma na Kleku,jasno, uz Franjinu prisutnost malu sveèanost 15.kolovoza 2006.

Franjo, svaka Ti èast!

Uspon na Klek – bos!Miljenko Pavešiæ, Ogulin

Franjo Markoviæ, èlan HPD »Klek« iz Ogulina

220

PLANINARSKO ZNAKOVLJEPLANINARSKO ZNAKOVLJE

Znakovi naših planinarskihdruštava i klubova

Gotovo kao dio planinarskog fol-klora, u svim našim planinarskimkuæama postoje bar jedna vrata ili

jedan prozor oblijepljen desecima, ako ne istotinama naljepnica. Najèešæe su to nalje-pnice sa znakovima planinarskih društava ilisekcija, a lijepljenje obilježja je èlanovimanekih društava neizostavan ritual i naèin da»obilježe teren«. Ma koliko neugledna bilaneka naljepnica, svakom planinaru lijepo jevidjeti negdje u planini znak svojega dru-štva, a u inozemstvu bar poneki znak izsvoje zemlje.

Ovdje predstavljamo tek malen dioplaninarskog znakovlja koji je ured-ništvu »Hrvatskog planinara« do-

stupan u digitalnom obliku. U tom šareniluima svakojakih znakova, od profesionalnodizajniranih i oblikovanih, do sasvim ružnihi neuglednih, ali uvijek dovoljno zanimljivihda im, pregledavajuæi ih na ovoj duplerici iliprilikom posjeta planinarskoj kuæi u kojojdugo niste bili, posvetite koju minutu. Pozi-vamo i društva èijih znakova ovdje nema danam šalju svoje znakove na e-mail uredništvaili poštom da bismo i njih mogli objavitinekom iduæom prilikom. Ur.

HPD »Ante Bedalov« HPD »Belecgrad« HPD »Bršljan-Jankovac« HPD »Dubrovnik«

HPD »Kamenar« HPD »Kapela«

HPD »Mosor« HPD »Blagus«

HPD »Gradina« HPD »Sinjal 1831«

221

HPD »Sisak« HPD »Sokolovac« HPD »Stubaki« HPD »Vihor«

HPD »Zanatlija« Osijek HPD »Željeznièar« Zagreb PD »Degenija« PD »Ericsson - Nikola Tesla«

PD »INA OKI« PD »INA Bjelolasica« PD »Jelinak« PD »Kamenjak« Rijeka

PD »Pliš« HPD »Dugi vrh« PD »Susedgrad« PD »Šumar«

HPD »Višnjevica« PD »Željeznièar« Gospiæ PK »Osoršæica« PK »Split«

222

ALPINIZAMALPINIZAM

Gubitak središtaSve se raspada

Središte se ne može održati

Puka je anarhija puštena na svijet

Navalila je krvava bujica

I svugdje se utapa obred nedužnosti

Najboljima nedostaje uvjerenje

Dok su najgori puni strastvene žestine.William Butler Yeats (1865. – 1939.)

Nobelova nagrada za književnost 1923.

Kad sam, sad veæ daleke 1946., prvi putabio privuèen onim zovom bez glasa, alitim moænijim, glasom koji osjetimo u

sebi na sam pogled prema planinskim vrho-vima, nisam još znao stihove što sam ih upravoizgovorio. Kad je završio onaj strašni rat, bilomi je tek 13 godina, a sa 14 sam, smatrali suroditelji, veæ bio dovoljno zreo i odobrili su mida krenem u nešto što nisam ni sam znao kudaæe me odvesti.

Privlaèili su me umjetnost, slikarstvo iglazba, ali u mojemu gradu nije bilo prave inspi-racije ako nisam bar jednom tjedno mogao za-koraknuti strmim puteljcima prema visinama,zaæi u skrivena njedra planinskih kosa i visokihdraga, odakle sam promatrao stijene. Tek kadpostadoh punoljetan, uèinilo mi se da je tre-nutak povoljan odvažiti se i na penjaèke uspone.

Zapoèelo je razdoblje stjecanja iskustva, ukojemu je i najmanja pogreška mogla loše za-vršiti. U ono vrijeme nije bilo alpinistièkih školagdje bi se penjaèka tehnika mogla nauèiti.Pouzdavao sam se u Božju providnost, ali sambio i svjestan svih opasnosti koje za sobomovakva aktivnost donosi. Dug i naporan bijašeput od autodidakta do instruktora kojega jerespektirala alpinistièka okolina.

Naše stijeneUz dvadesetu godišnjicu Alpinistièkog odsjeka PK »Glas Istre« u Puli

Stanislav Giliæ, Rijeka

Penjaèi u stijenama Paklenice

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

223

No, pogledajmo i drugu stranu medalje: dasam ostao osamljen, nikad od mene ne bi biloalpinista, kakav su mi naziv kasnije priznali.Imao sam sreæu naiæi na takve ljude koji su isami imali slièna stremljenja i želje. Da nisamna njih naišao, da se nije stvorilo uzajamnopovjerenje i pouzdanje, da nije bilo uzajamnepožrtvovnosti – nikada ne bih prepenjao stijenekoje su na me èekale.

Važan korak u stjecanju pravih prijateljabio je susret s Pulom i njezinim mladim ljudimapunim oduševljenja za ono što je i mene samogstalno krijepilo. U tom lijepom, a prastaromgradu, što se smjestio na nekoliko slikovitihbrežuljaka, našao sam prijatelje na koje sam semogao osloniti, s kojima sam mogao planiratiuspone, s kojima sam se pod stijenama navezi-vao i s veseljem osjeæao svaki pokret svoga tijela.

Strme stijene nisu bile tek puki objektnaših mladenaèkih nestašluka. One, stijene, po-stale su dio nas samih. Znao sam da sa svakimnovim èlanom naše alpinistièke obitelji raste iosjeæaj sigurnosti u svakome od nas. I kolikogod alpinisti bili naoko neki èudni svati, nas nijenosila želja za slavom. Jer, priznat æe svatko,kakva je to slava i što nam znaèi nekakvo pri-znanje od onih koji ne poznaju pravi sadržaj ismisao alpinistièkoga èina!?

Držao sam onda, a tako mislim i danas, dakoliko god je teško objasniti zašto nas privlaèialpinizam i da svatko ima svoj alpinizam, ipakpostoji nešto što nas sjedinjuje i èini sliènima –to je težnja k mistiènoj aureoli koja obavija pla-ninske vrhove i ona specifièna energija koju odstijena dobivamo. Èim su stijene strmije, èininam se da je i ta nedefinirana energija snažnija.

U ovoj prigodi proslavljanja dvadesetogo-dišnjeg jubileja osnivanja Alpinistièkog odsjekau Puli, kako je moj prijatelj Filipèiæ dobro de-finirao, posljednjeg u Hrvatskoj koji je organi-ziran na klasiènim poimanjima alpinizma, želimsamo potvrditi svoje staro uvjerenje da nikakvomoje, tobožnje ili istinsko, uèiteljsko znanje nebi imalo odjeka, da sjeme nije palo na plodnotlo. Ništa ne bih za osnivanje ovog Odsjeka mo-gao napraviti da nije bilo volje i želje u Pulizaživjeti aktivnost bez koje bi naša duhovnostbila umanjena za onu radost koju u planinamanalazimo.

I da se vratim na poèetak. Zašto odabrahbaš one stihove? Jer najbolje oslikavaju stanjeu kojemu èovjeèanstvo danas muku muèi kakoèovjeku osigurati dostojanstven život, kad sva-kodnevno nailazimo na urušavanje onoga sre-dišta oko kojega bi se zdrava ljudska zajednicamogla održati. Ono èime se mi bavimo dajenadu da bi se život dostojan èovjeka ipak mogaoodržati. Želio sam samo potaknuti vaša osobnarazmišljanja jer sam siguran da vam ne nedo-staje uvjerenje da æete se oduprijeti onima naj-gorima punima strastvene žestine.

Alpinizam je tiha aktivnost, bez publike, alise njegov blagotvoran utjecaj ne odražava samou nama samima veæ i u zajednici kojoj pripa-damo. Najveæa je to stijena koju alpinist možeprepenjati.

Za alpinista stijena je izazov i prijatelj

PR

ED

RA

G L

AB

AŠ

Rano je zimsko jutro, a nas trinaestoroplaninara ostavljamo tople krevete kakobismo što prije obuli èvrste gojzerice i

krenuli na snijeg. Nije to bilo kakav snijeg, to jeonaj predivni velebitski snijeg koji sam po sebiskriva u sebi mnogo veselja i èarolije.

Na poèetku uspona snijeg izgleda odlièno,pri vrhu je nešto svježeg snijega, a desetak cen-timetara ispod njega je led. Dan je predivan,sunce se probija kroz grane i ljeska na površinisnijega. Tisuæe malenih kristala neujednaèenoškripe pod dobrim, zahvalnim gojzericama.

224

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

ZIMSKI USPON NA SJEVERNI VELEBITZIMSKI USPON NA SJEVERNI VELEBIT

Ljepota koje se ne mogudovoljno nagledati

Nina Lackoviæ, Jastrebarsko

Temperatura je oko minus osam, no, uz udarevjetra kroz gola stabla, lice se samo stisne odhladnoæe. Nos curi i koliko god ga brišem,nema koristi – i kako sad, molim lijepo, disatikroz nos!?

Tempo naše male kolone prilagoðen jesvima. Markacije su veæinom prekrivene snije-gom i lako je zalutati. No, ni ne smeta ako semalo skrene sa staze jer se tako »klasièan«uspon pretvori u malu avanturu i prekrasnuuspomenu.

Koliko god je ponekad teško prtiti snijeg,uspon je toliko zanimljiv da svi izvlaèimo i naj-skrivenije ostatke snage da bi noge koraèaledalje. Pitam se koliko ljudsko tijelo ima skrive-nih snaga i koliko je èovjek uporno i voljno biæe.Koliku ulogu ima naša »ljudska svijest« koja nasteoretski razdvaja, ali i povezuje s preostalim

živim svijetom? Alat pomoæu kojeg ova hrpaenergije i stanica razumije da je samo dio pri-rode i njezin doživotni suputnik i dužnik?

Prilazimo èistini prije zavižanskog doma,noga pred nogu i s prhkog snijega gojzerica pre-lazi na zaleðenu podlogu i strminu. Hodamopažljivo jedan za drugim, nema razdvajanja, noljepota vidika toliko je privlaèna da bez obzirana hladnoæu zastajemo svakih nekoliko metara,jer ovo je pravo mjesto za prave fotke. Vjetarnosi snježnu prašinu preko hrpta, sunce se caklina ledu, a more podno nas se plavi. Kakvog liosjeæaja!

Ne mogu se nagledati ljepote i dok uživamu tim sitnim trenucima koji prolaze, probijamse na vrh grebena. U tom trenutku sjetim se dami je zapravo ovo prvi zimski uspon na Velebitod kada planinarim. Pa gdje li sam bila do sada!?

225

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

Vjetar je nemilosrdan i prsti se koèe dokvežemo užad dereza, a rukavice lete premamoru. Zaželjele se toplijih krajeva...

Spremni smo i polako u grupicama kreæe-mo prema domu. Još samo nekoliko metara, je-dan uspon i veæ vidim topli èaj i osmjeh na licudomara Ante. E, kad bi barem tijelo moglo takobrzo pratiti misli. Hvata me grè u nozi, nos micuri, a maramice niotkuda, lice mi se ledi – nosamo još malo... i evo me, sjedim u domu, sitai utopljena – i najvažnije: našla sam maramice.

Èim smo ušli u dom raznježio nas je dobropoznati miris. Ante nas doèekuje velikom zdje-lom toplog i prefinog graha s kobasicama.Èinjenica da možeš umoran sjesti, izuti gojze-rice i pojesti toplo žlicom umjesto smrznutihnarezaka i paštete iz ruksaka, govori dovoljno.

Ono što me osobno prilièno veseli kod sva-kog izleta jesu prièa i veselje u planinarskim do-movima. Znam da veæina ljudi, kad se govori oplaninarima, pomisli na hrpicu penziæa, škrlake,drvene štapove i crvene vunene dokoljenke.

226

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

Iako, sva sreæa, ima i takvih prizora, posebnomi je drago što se sve èešæe vide društvancamladih ljudi iz urbanih sredina, koji dugo u noæuz gitaru guštaju uz Azru, Gunse, Hladno pivoi poneke stare domaæe stvari kojima svi znajurijeèi.

Spavanje u domu takoðer predstavlja svoje-vrstan izazov kod ovakvih »èoporativnih« izleta.Znali smo da se u sobama na katu ne grije i nato smo bili spremni, no do posljednjeg trenutkane zna se raspored za spavanje. Gdje æe spavati

oni koji glasno hrèu? Što je veèer duža, nape-tost raste, a kada se hrkaèi odluèe, ostali mani-jakalno hvataju preostala mjesta u drugim so-bama... pa tko se spasi, tko ne. Sva sreæa za nasda naš dežurni hrkaè ovaj put nije mogao spa-vati, pa smo se malo za promjenu i naspavali.

Budim se i izvlaèim iz kreveta na lagani do-ruèak: èešnjovke i sir, kavu. Ruksaci su složenipa izlazimo na prekrasno velebitsko sunce.Vrijeme je presavršeno! Dereze su na gojzeri-cama, cepini u rukama, mala pokazna vježba i

227

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

228

kreæemo. Dok se penjemo na Vuèjak, smijemse kako uopæe ne hodamo stazom. Snijega imatoliko da nije potrebno iæi uobièajenim putom,veæ idemo izravno preko stijene po laganojugaženoj snježnoj stazici. Vidik je predivan:more, otoci, okolni velebitski vrhovi. Kao danas planina želi nagraditi što je toliko volimo.

Penjemo se na Zavižansku kosu da bismona padini vježbali padanje na ledu. Bacam sek’o blesava, malo na stražnjicu, pa malo nagla-vaèke. Snijeg frca dok cepinom grebem popovršini i pokušavam se zaustaviti. Do ušiju midopire »Skvrèi koljena i dereze u zrak«, »Te-žinu prebaci na cepin«, »Raširi noge u kolje-nima«, »Ej, jesmo li rekli tri metra razmaka je-dan od drugoga?«, »Pazi da nije netko izatebe«. Na kraju vježbe, uspjela sam nekolikoputa pasti preko imaginarnog ruba provalije, alii nekoliko puta stati i ostati živa.

Sve bi to, da se mene pitalo, trajalo do mraka,no danas se spuštamo i treba krenuti. Ostajemmeðu posljednjima i gledam kolonu kako se si-

gurno i polako kreæe po èarobnoj bjelini. I opet, po ne znam koji put, kažem sama sebi:»Kako je ovdje lijepo!«.

Život u planini je težak, ali zato jednosta-van i èist. Planina je utoèište, oaza mira u kojojse èovjek miri sam sa sobom i svojim duhovimai tako bolje prihvaæa duhove drugih. Volim raz-mišljati kako smo svi kao djeca voljeli ležati utravi i gledati oblake koji putuju, davati im ime-na, pogaðati oblike ili se samo bezbrižno igratii slobodno trèati. Taj se osjeæaj vrlo brzo zabo-ravi i zametne negdje u pozadini, iza neplaæe-nih raèuna, poslovnog uspjeha, novih knjiga zadjecu, godišnjeg servisa i registracije auta. Kaoplaninar imam sreæu da se dijete u meni jošuvijek veselo smije dok mi sunce grije lice, dazamjeæujem bubamare u proljeæe i gledam nakoju æe stranu poletjeti, da oblaci još imajuimena i da me odsjaj sunca u vodi, snijegu ililedu i dalje ispunjava istim iskrenim veseljem izahvalnošæu što imam priliku živjeti u tako pre-krasnom djeliæu svemira.

NIN

A L

AC

KO

VIÆ

229

NESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO IZ DOLOMITANESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO IZ DOLOMITA

Potresen tragedijom trojice planinara naVelebitu i objavljivanjem detalja o tomdogaðaju u »Hrvatskom planinaru«, opi-

sat æu naše iskustvo koje je imao sliène ele-mente tragedije, ali je sretno završilo, sa željomda to bude pouka i upozorenje svima koji seupuštaju u riziènije planinarske pothvate.

Naše društvo »INA Inženjering« imalo je uplanu za prošlu godinu uspon na Mont Blanc.Pripremajuæi se za uspon i oèekivane teške uvje-te izveli smo nekoliko zahtjevnijih izleta. Jedanod takvih pripremnih izleta bio je izlet na lede-njak pod Skutom u Kamniškim Alpama, gdje smovježbali hodanje u navezu, korištenje cepina idereza. Kondiciju smo provjerili na Svetombrdu gdje smo se u jednom danu iz Modrièapopeli na vrh i isti dan vratili, uz najveæu žegu.

Završni pripremni izlet bila je tura u Dolo-mitima, što je bio ujedno i godišnji izlet našegdruštva. Baza nam je bila u Santa Christini(1428 m). Podijelili smo se u tri skupine, ovisnoo težini planiranih izleta, i izveli niz zanimljivihtura. Bilo je, naravno, i odstupanja kako bismose prilagodili lokalnim prilikama, ali je i to iz-gledalo kao da je planirano.

Skupina koju su èinili uglavnom kandidatiza Mont Blanc odradila je tri visinska izleta.U nedjelju smo išli na Piz Boe (3152 m), u po-nedjeljak na Sasso Piatto (2958 m), a u utorakGrodner Joch (2121 m). Posebno je bio težak izahtjevan uspon na Sasso Piatto po ferrati Oska-ra Schustera, koja se smatra jednom od težih uDolomitima. Ipak, sve dane uživali smo u kra-snim vidicima i lijepom srpanjskom vremenu.

Pad u ledenjaèku pukotinuBranko Rajer, Karlovac

Dolomiti skrivaju mnoge opasnosti i nevolje za planinare: od sipara do ledenjaèkih streha i pukotina

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

Srijeda je bila dan odmora, a iskoristili smoje za obilazak Bolzana, Canezeia, Ortisea, te-nis, a naveèer za piknik ispred unajmljene kuæe.Za èetvrtak je bio planiran uspon na Marmo-ladu (3345 m) i svladavanje njezinog gleèera.

Nas èetvero krenuli smo vrlo rano, tako dasmo bili prvi na žièari na Lago di Fedaia kojakreæe u 8 sati i vozi do planinarske kuæe »Pian delFiacconi«. Iako je Alemka veæ bila na Marmo-ladi, pratili smo veæe grupe s vodièima da vidimosmjer kretanja, jer se zbog novoga snijega nijemogla uoèiti utabana staza. Zaputili smo seistim putem kao i sve ostale grupe (isto takosmo se i spuštali, što æe se kasnije pokazativažnim), prešli manji kamenjar i našli se naledenjaku. Stavili smo dereze na gojzerice, uzelicepine i vezali se u parovima. Na usponu prekoledenjaka nije bilo nikakvih poteškoæa, osimjedne uske pukotine u ledu koju smo preskoèilii našli se na ferrati. Tu je bilo èelièno uže pasmo i to lako prošli i ponovno se našli na ledu,koji smo brzo svladali i za manje od dva satadošli na vrh.

Bilo je prekrasno, sunèano i toplo vrijeme,bili smo u košuljama, fotografirali, odmarali sei jednostavno uživali na vrhu. Vrijeme je odmi-calo i veæ je bilo oko 13 sati kada smo krenulinazad. Vidjeli smo da se snijeg i led na površiniledenjaka veæ razmoèio pa smo odustali od na-veza i cepina i rabili samo štapove i dereze kaoi veæina planinara koja se spuštala. Spuštanje jebilo za sve planinare jednostavno jer se koristilauhodana staza i spuštanje je više lièilo natrèanje po ugaženom snijegu.

230

Križ na vrhu Marmolade (3345 m)

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

U trenutku smo Željko i ja ostali sami, jerje skupina ispred nas bila udaljena kojih sto-tinjak metara, a ona iza nas oko 30 m. U jednomtrenutku, Željko se poskliznuo, posrnuo i nestaobez glasa! Ostao sam šokiran. Samo sam vidiootvor u snijegu promjera jedan metar. NemaŽeljka! Taj trenutak æu zapamtiti cijeli život.

Poèeo sam panièno vikati, zaustavio kolonukoja je bila iza nas i stao dozivati planinare iz

svog društva. Oni su prišli i s nevjericom pitaligdje je Željko. Pokazivao sam im otvor u sni-jegu, a Pavle je prišao meni s desne strane ipolegnuo na rub donje strane rupe. Dozvao jeŽeljka, koji se javio iz dubine da je živ.

Tada sam istim putem i ja htio doæi doPavla i prekoraèio istu udubinu u snijegu kao ion. A onda, kao da me je neka sila povukla udubinu, osjetio sam da letim i pao na nešto jako

231

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

Ledenjaèka pukotina u koju smo upali

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

tvrdo. Sjeæam se da je kotrljanje i klizanjepotrajalo cijelu vjeènost.

Odjedanput sam se našao na nogama ustojeæem stavu, na malenoj polici izmeðu dvaledena zida. Pogledao sam prema gore i vidiokomadiæ plavog neba i Pavla kako u èudu gledas ruba provalije prema dolje. Bio je oko 15metara iznad mene.

Tada sam èuo i Željka, koji je bio dvadese-tak metara ispod mene, ali ga nisam vidio. Iz-meðu nas je bio zakrivljeni ledeni tobogan naèijem vrhu sam stajao, a on je bio na dnu,zaglavljen u lijevku, do pojasa u ledenoj vodi.Mojim se padom obrušila gromada snijega naŽeljka i zatrpala ga do ramena. Vikanjem mi jeopisao svoj užasni položaj, a ja sam se molio dane skliznem po toboganu njemu na glavu scipelama na kojima su dereze ili da nas ne za-trpa gromada leda koja se nadvila nad nas.

Tek tada mi je postalo jasno što nas jesnašlo. Naišli smo na ledenu pukotinu pokri-venu snježnim mostom koji je izdržao brojneplaninare taj dan u usponu i silasku, i baš je pod

nama popustio. Pukotina je bila duboka tride-setak metara i široka pri površini oko dva metra.Rascijepljeni zidovi su bili tvrdi i prozirni kaodijamant, što sam mogao dobro prouèiti doksam licem bio gotovo priljubljen uz ledeni zid.

Iako sam pao na leða osjeæao sam noge, štoje znaèilo da nisam slomio kralježnicu. Bio samu košulji, ali nisam mogao dohvatiti odjeæu iznaprtnjaèe, jer nisam imao mjesta za kretanje,a i bojao sam se pomicati kako ne bih skliznuodo Željka.

Što se dogaðalo gore na površini zemlje èulismo poslije od Alemke i Pavla. Nastalo je za-prepaštenje meðu planinarima koji su prilazili,neki su se molili za naš spas, a najprisebniji jebio stariji braèni par koji je odmah mobitelompozvao gorsku službu spašavanja (u Italiji broj118). Grupe su zaustavljene, vodièi su upozora-vali ljude da ne prilaze i tražili da svi naširokozaobilaze pukotinu.

Naš pad se dogodio oko 14 sati, a prvi nalethelikoptera je bio u 14:35. S njime su stigla dvaspašavatelja i dio opreme, u 14:45 je helikopter

Prvi spašavatelji stigli su na mjesto naše nesreæe 35 minuta nakon što se dogodila

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

233

dovezao lijeènika i drugi dio ljudstva i tada jepoèelo naše spašavanje.

Za to vrijeme nas dvojica smo èekali, tješilise da æemo se brzo izvuæi i sve nam se èinilo kaovjeènost. Posebno je bio ugrožen Željko, jer jedo pojasa bio u ledenoj vodi, a nije se mogaopomicati. Rekao je da mu ne bi pomoglo spu-šteno uže jer ne može dohvatiti rukama prsninavez, što je znaèilo da mu spašavatelji morajupriæi. Dovikivali smo se sa spašavateljima i znalida se priprema hitno spašavanje, ali smo sebojali da se odlomi neka gromada iznad naskoja bi nas zauvijek zatrpala. To je bila posebnaopasnost u trenucima kada je prilazio helikop-ter, jer se cijelo podzemlje treslo od njegovih vi-bracija.

Iznad pukotine je postavljen tronožac svitlom i u ponor su se spustila dva spašavatelja.Prvo su lopatama otkopali Željka oko glave iramena da ga mogu prikopèati za prsni navez iizvuæi ga iz lijevka, što im je ubrzo i uspjelo.

Povukli su ih gore i Željko je spašen. Tada sejedan spašavatelj spustio do mene i prikopèaoèelièno uže za moj prsni navez. Zajedno su nasdizali, a kako je ledeni zid iznad nas bio kaostreha, spašavatelj je tražio da se odgurujemnogama. Meðutim, to nisam mogao od jakogbola u predjelu pojasa, èemu su uzrok bili, kakoje poslije utvrðeno, tri slomljena rebra i neko-liko slomljenih transverzalnih nastavaka nakralježnici. Moje odguravanje nogama zapravoje bilo više struganje po ledu i mukotrpnoizvlaèenje iz pukotine.

Željko je izvuèen u 15 sati, a ja u 15:15.Helikopter je veæ bio otpremio Željka i sada jeèekao moje ukrcavanje. Tek kasnije sam shva-tio kolika je vještina pilota bila potrebna za tajmanevar, jer je helikopter lebdio tek metar iz-nad tla na strmini, boèno nagnut, s opasnošæuda elisom zahvati led. Za to vrijeme Željko jebio u hitnoj pomoæi u Canazeiu, gdje su gapokušavali zagrijati. Kada smo se spustili na

Helikopter je u dva naleta dopremio spašavatelje i opremu za spašavanje

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

livadu u Canazeiu, veæ je èekao sanitetski heli-kopter koji nas je prebacio u bolnicu u Trentu,tako da je od pada u pukotinu do dolaska u bol-nicu prošlo svega sat i pol.

Takoðer neæu zaboraviti naš susret u bol-nici, svaki na svojim kolicima, èvrsto vezani uležeæem položaju, puni uzbuðenja zbog izbje-gnute smrti. U bolnici smo bili detaljno pregle-dani, Željko je bio pun hematoma i jako pot-hlaðen, ali bez prijeloma, tako da je drugi danbio pušten iz bolnice. Mene su zadržali duže, alikako je društvo putovalo u subotu, izašao samna svoj zahtjev iz bolnice. Dragi prijatelji iz dru-štva napravili su mi u autobusu udoban ležaj napodu tako da sam ugodno doputovao do Zagre-ba i u ponoæ me naš autobus dovezao u Trau-matološku bolnicu. Uz trotjedno mirovanje, sveje prošlo bez težih posljedica.

Zahvaljujuæi prisebnosti Pavla i pomoæiAlemke cijela akcija spašavanja je snimljena,tako da imamo nesvakidašnje fotografske »uspo-mene« s Marmolade. Moram priznati da od togdana još nisam bio ni na jednom izletu (iako toželjno èekam), ni na skijanju. U društvu smoosnovali »speleološki« odsjek èiji smo za sadaèlanovi samo Željko i ja, dok ostali nevoljkorazmišljaju. A Mont Blanc smo ostavili za nekodrugo vrijeme.

Na kraju, ako dopuštate, zahvaljujem Alemkii Pavlu (i svojoj Neni i svim èlanovima društva)na brizi i pomoæi kod spašavanja i boravka ubolnici i, naravno, spašavatelj koji su riskiralivlastiti život za tamo neke planinare iz Hrvat-ske. I ono što je važno za sve: naizgled sigurnai uhodana staza može biti opasna, opreza u pla-nini nikad dosta, a i tragedija na Velebitu nasupozorava na to.

234

Lebdenje helikopera tik iznad nagnute padine izuzetno je opasna operacija koja iziskuje vrhunsku vještinu pilota

PA

VLE

PO

RU

BIÆ

235

SIGURNOST U PLANINISIGURNOST U PLANINI

Pred vama su preporuke medicinskih ko-misija Meðunarodne alpinistièke udruge(UIAA) i Svjetske spasilaèke udruge

(IKAR) namijenjene planinarima i alpinistimakoji se poèinju baviti planinarenjem i penjanjem.

1. Prilagodi svoje ciljeve i pothvate stupnjutjelesne kondicije koju trenutno posjeduješ.Svako pretjerivanje može biti opasno.

2. Prehranu temelji na kompleksnim ugljiko-hidratima.

3. Pij što èešæe, ali nemoj piti alkohol za vri-jeme ture. Alkohol smanjuje snagu i bud-nost i zbog toga se mora izbjegavati zavrijeme ture i penjanja.

4. Prvih pola sata hodaj polako kako bi setijelo ugrijalo.

5. Odmor, jelo i tekuæina poželjni su svaki sat.Treba jesti malo i piti puno èak i onda kadnisi gladan i žedan (tada je to još važnije).

6. Ako se pojave jaki znaci umora i iscrplje-nosti, nužan je duži odmor ili èak odu-stajanje od ture. Za vrijeme odmora nijeuputno jesti samo glukozu, veæ kompleksneugljikohidrate. Postoje li znakovi ozbiljneiscrpljenosti, može biti rijeè teškoj iscrplje-nosti (akutnoj planinskoj bolesti) ili, zimi,o pothlaðenosti (hipotermiji).

7. Djeca, starije osobe i one koje boluju odnekih kroniènih bolesti, mogu planinariti uznajveæe mjere opreza. U sluèaju sumnjetreba se posavjetovati s lijeènikom.

8. Na visinama iznad 2500 – 3000 metara nepoveæavaj visinu na kojoj æeš spavati za višeod 300 metara u 24 sata. Ako je ikako mo-guæe, ne spavaj na najvišoj visini koju si tajdan dostigao.

9. Èak i najmanji ruksak ima dovoljno pro-stora za osnovnu opremu! U njemu uvijektreba biti mjesta za: sunèane naoèale s UVfaktorom, rukavice, kapu, bivak vreæu, re-zervnu odjeæu, svijeæe i šibice, bateriju iosnovni pribor za prvu pomoæ.

10. Prije polaska potraži što više podataka isavjeta iskusnih mjesnih poznavatelja otrasi puta te o klimatskim i vremenskimpromjenama. Zabilježi svoj uspon u upisneknjige u planinarskim kuæama i na vrhovima.

Deset pravila za zdravo isigurno planinarenje

pripremio: Dario Švajda, Požega

236

Sedmog ožujka izgubili smo jednog od naših naj-istaknutijih planinarskih djelatnika. Toga je danaumro u Zagrebu svestrani planinar Matija Mlinac,èovjek s preko pola stoljeæa organizatorskoga plani-narskog staža. Rodio se u Ogulinu 1932., po zanima-nju je bio inženjer šumarstva i nakon šumarskog fakul-teta u Zagrebu radio je do umirovljenja na biološko-tehnièkoj zaštiti željeznièkih pruga.

Godine 1954. postao je èlanom PDS-a »Velebit«u Zagrebu, 1957. èlanom GSS-a, prvi je proèelnik sta-nice GSS-a Ogulin, instruktor GSS-a je od 1957. Veækao student istaknuo se alpinistièkim podvizima, za-tim, kao alpinistièki instruktor, školovanjem mladihpenjaèa i od 1958. do 1959. kao proèelnik AO-a PDS»Velebit«. Sudionik je alpinistièkog pohoda u Norveš-ku 1964. koji se proslavio atraktivnim prvenstvenimusponom u Trollrigenu.

Po završetku penjaèke karijere posvetio se pro-uèavanju planinarske povijesti i postao proèelnikomKomisije za povijest planinarstva HPS-a. Sabirao jepovijesnu graðu, organizirao planinarske izložbe i na-pose se posvetio osnivanju alpinistièke zbirke u mu-zeju u Ogulinu. Tu je posebno bila korisna njegovatrajna povezanost s rodnim gradom Ogulinom ukojem se rodio. Njegova je bila i zamisao o postavlja-nju spomenika planinarima žrtvama Kleka u ogulin-skom parku. Koristeæi se šumarskim znanjem i veza-ma mnogo je pridonio izgradnji planinarskih kuæa poGorskom kotaru.

O njegovoj vjernosti planinarskoj organizaciji ipožrtvovnosti kojom joj je poklanjao svaki slobodnitrenutak slikovito govori podatak da je veæ 1968. do-bio zlatni znak priznanja Planinarskog saveza Hrvat-ske i da ga je tridesetak godina poslije, u njegovoj 66.godini, Hrvatski planinarski savez proglasio najboljimplaninarskim dužnosnikom u 1999. godini.

Bio bi, na kraju, propust ne spomenuti i Mlinèevopožrtvovno domoljublje koje je dokazao time što sesa 60 godina, na sveopæe èuðenje, prijavio kao dobro-voljac Domovinskog rata za prvu liniju bojišnice. Jošje više èuðenja izazvao meðu mladim suborcima kadje taj »slabašni starac«, zahvaljujuæi planinarskoj kon-diciji, znatno bolje od njih podnosio ratne napore,noæne zasjede i dugotrajne noæne marševe s teškomopremom na leðima. Rado se sjeæao ratne zgode kadje kao artiljerac razorio zapovjedno mjesto neprija-telja s druge strane bojišne linije, a za efekt pogotkasaznao tek drugi dan slušajuæi komemoraciju na ne-prijateljskom radiju.

Malo je planinara i prijatelja kao što je bio Mati-ja Mlinac i stoga æemo zauvijek i sa zahvalnošæuzadržati u svom sjeæanju toga tihog, skromnog i uvijeksusretljivog èovjeka. prof. dr. Željko Poljak

Matija Mlinac kraj spomen-obilježja stradalim alpinistimaKleka koje je na njegov poticaj postavljeno u dvorištuogulinskog muzeja

ING. MATIJA MLINAC (1932. – 2006.)

Dugogodišnjigorski spaša-

vatelj, vrijedanplaninarski

djelatnik iproèelnik

Komisije zapovijest

planinarstvaMatija Mlinac

ISTARSKI PLANINARSKI PUT – VODIÈI DNEVNIK

Nedavno je Istarski planinarski savez otvorionovi, sveobuhvatni Istarski planinarski put (IPP), asada je tiskao i vodiè po njemu od 72 stranice ilustri-ran sa stotinjak fotografija u boji. Put je nastao ustudenom 2005. spajanjem Planinarske staze BBB(Buje, Buzet, Brest) ustanovljene 1984., nekadašnjegIPP-a što su ga obilježili èlanovi PD »Željeznièar« izZagreba od Kopra do Vojaka 1976. te Labinskog pla-ninarskog puta iz 2002. godine. Sada put ima 4 dioni-ce, dugaèak je oko 200 km, a može se prijeæi za 50 – 60sati hoda. Na ovome mjestu posebno treba istaknutikvalitetu vodièa, koji je ispunio prazninu što je osje-æaju planinari željni pohoda unutrašnjosti Istre. Džep-nog je formata, tiskan na kvalitetnom papiru a možese naruèiti kod nakladnika: Istarski planinarski savez,Jurja Dobrile 7, 52000 Pazin.

prof. dr. Željko Poljak

»PETROVA GORA« MILANA KRUHEKA Možda æe zaboravljena Petrova gora ponovno

postati planinarskim odredištem zahvaljujuæi »Hrvat-skim šumama«, toènije Upravi šuma, podružniciKarlovac, koja u našim šumama vidi više nego kubikedrveta što se može posjeæi. Meðu ostalim, dokaz za tutvrdnju je ovaj »Povijesno-turistièki vodiè« – kako muglasi podnaslov – koji je tiskan zahvaljujuæi karlo-vaèkim šumarima. Napisao ga je povjesnièar MilanKruhek, doduše kroz naoèale povjesnièara, ali je zbogtoga tim zanimljiviji.

237

Zahvaljujuæi ovom vodièu planinari æe hodajuæigorom vidjeti mnoge stvari koje bi im inaèe promakle.Dodamo li tome da se upravo obnavlja lovaèki domMuljava, da opæina Vojniæ ima u planu obnoviti svojplaninarski dom pod Magarèevcem, da se na najvišemvrhu Petrovcu ureðuje arheološki vrt s tri povijesnasloja, a obližnji spomenik namjerava prenamijeniti zasuvremene posjetitelje, možda æe uskoro Petrovoj gorièešæe hrliti planinari željni šumske idile. Vodiè jedžepnog formata, ima 47 stranica, bogato je ilustrirani – zanimljivo! – nije u prodaji nego se može dobiti be-splatno. prof. dr. Željko Poljak

LIÈKI PLANINAR 1, 2006Ovo »glasilo za popularizaciju planinarstva, eko-

logije, prirodne i kulturne baštine« – kako stoji uimpresumu – veæ dvanaestu godinu objavljuje go-spiæka »Visoèica«, sada pod dvojnim uredništvom:Ana Lemiæ i Vlado Prpiæ i stoga im valja odati prizna-nje za izdržljivost! I ovaj broj prepun je lijepih slika uboji i èlanaka koji su, kao što je i za oèekivati, mahomposveæeni Velebitu. Uvodni èlanak dr. Sreæka Božièe-viæa pod naslovom »Velebitski svijet geologa JosipaPoljaka« evocira sjeæanje na tog velebitskog zaljublje-nika i poklonika planinarske fotografije, a ostali èlanciopisuju pojedine zanimljive kutke ove velike planinekoje dosad planinari nisu zapazili, što dokazuje da jeVelebit još uvijek neiscrpna tema inspiracije. Kao i uprošlim brojevima, i ovaj je ukrašen s desetak lijepihfotografija velebitskog cvijeæa. Vrlo dopadljivo!

prof. dr. Željko Poljak

Nedavnim imenovanjem ing. Branka Meštriæa zaproèelnika Komisije za promidžbu i izdavaštvo pala jesjekira u med Hrvatskom planinarskom savezu jer jedobila pravog èovjeka na pravome mjestu: po strucišumar, ekolog i informatièar, po hobiju pisac, organi-zator i – odnedavna! – planinar. Planina ga je zapravoodmalena oèaravala, ali je tek u zrelim godinama toshvatio i »zagrizao«. Kao dijete gledao je Kalnik krozprozor, kao student tumarao po Velebitu noseæi teškiherbarij po vrletima, Medvednica i Samoborsko gorjebili su mu »nastavno sredstvo«, kao šumar u Delni-cama obilazio je Gorski kotar profesionalno, ali tadanjegove vrhove još nije gledao planinarskim oèima.

Sudbonosni preokret zbio se prije desetak godinana gornjoj stanici skijaške žièare na Bjelolasici gdje sumu kolege šumari dali na potpis papiriæ o osnivanjuplaninarskog društva. Posljedica: postao je prvi pred-sjednik PD »Šumar« (to je i danas) i otada je planinepoèeo gledati drugim oèima. A predsjednik je priliènoneobiènoga društva jer su èlanovi, kao šumari, raspr-šeni diljem Hrvatske, od Iloka preko Sinja do Metko-viæa. Njihova je veza uglavnom virtualna – informa-tièka, i društvo od poèetka živi na internetu; tamo sunastali svi dogovori i planovi, tamo su evidentirani svinjihovi pohodi i uspjesi.

Autor društvene web-stranice je, dakako, Meštriæi zato nije èudno što ju je Izvršni odbor HPS-a progla-sio najboljom planinarskom stranicom 2002. godine uHrvatskoj. I ne samo to, Meštriæ sada radi na novojweb-stranici HPS-a, koristeæi se iskustvom što ga jestekao stvaranjem web-a Hrvatskog šumarskog društvai web-a s bibliografijom »Šumarskog lista«, èasopisakoji izlazi veæ 130 godina i u kojem je puno suraðivaoi prvi urednik »Hrvatskog planinara« Dragutin Hirc.

Iako mlado i raspršeno, PD »Šumar« ima za sobomlijepe uspjehe, a tko ne vjeruje neka se iz Drvenikapod Biokovom uspne na Drvenièke stine stazama štoih je društvo markiralo, s poèetnom toèkom u šumar-skom hotelu »Quercus«, toènije, kod velikog planinar-skog zemljovida u predvorju hotela.

Meštriæ je porijeklom ravnièar – rodio se 21.rujna 1961. u Donjem Marinkovcu, odrastao u NovojKapeli, školovao se u Vrbovcu i Karlovcu, studirao idiplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, zapo-èeo je raditi kao šumar u Delnicama, odakle se nakonšest godina preselio u Zagreb i danas radi u »Hrvat-skim šumama consult« d.o.o. Sada je suprug »zagri-

238

žene« planinarke i otac dva planinara u kritiènim go-dinama. Dodajmo, reda radi, da je Meštriæ uz sveostalo èlan Komisije za suradnju s upravama zaštiæe-nih planinskih podruèja HPS-a, èlan uredništva»Hrvatskog planinara«, vodiè društvenih izleta HPS-ai planinarski pisac (teme: planinarstvo, povijest, biogra-fije, nove tehnologije, šumarstvo, priroda i ekologija).

Meštriæ uživa kad u planinu povede ljude koji bezpoticaja ne bi nikad napustili svoje fotelje pred tele-vizorom, zadovoljstvo mu je »zavesti ih« na mjestagdje nisu bili, zadiviti ih vizurama i sadržajima o koji-ma možeš èitati, pa i gledati slike, ali sve to ne vrijedini sjene živoga neposrednog doživljaja. A za one kojine mogu poæi s njim piše u »Hrvatskom planinaru« ina webu. Autor je prvih ponajboljih planinarskih webstranica, èlan uredništava i povremeni spisatelj u èaso-pisima »Šumarski list«, »Hrvatske šume« i »Hrvatskiplaninar«. Da ne duljimo, umjesto nabrajanja evo ne-koliko internetskih adresa na kojima æete prepoznatiMeštriæev rukopis: www.pdsumar.hr; www.plsavez.hr/

BrankoMestric; www.sumari.hr/mestric; www.pdsumar.hr/

obilaznice/dne.asp?idP=hpo&id=3.Dragi èitatelji, sretnete li u planini susretljivog,

nasmiješenog i sjedobradog èovjeka s planinarskimšeširiæem, srdaèno ga pozdravite, pa ako to sluèajno inije Meštriæ, ništa zato – svakome je drago u planinisresti prijazne i prijateljske »supatnike«.

prof. dr. Željko Poljak

IVIC

A K

OD

ŽOM

AN

BRANKO MEŠTRIÆNOVI PROÈELNIK KOMISIJE ZA PROMIDŽBU HPS-a

239

80 GODINA »KAMENARA«U tijeku tradicionalne manifestacije Dani Društva,

od 21. do 26. ožujka 2006, šibensko je HPD »Kame-nar« sveèano obilježilo 80. obljetnicu svoga osnivanja.Bila je to, još jednom, prilika za sjeæanje na davnu1926. godinu kada je osnovana Podružnica HPD-a»Kamenar« na èelu s predsjednikom Minom Jeri-niæem.

Vrlo raznolik i ambiciozan program obilježavanjaotpoèeo je otvaranjem izložbe fotografija o aktivno-stima Društva od njegovih poèetaka do danas, kao izanimljivog promidžbenog materijala. Izložba je po-stavljena u atriju lijepe i suvremene Gradske knjižni-ce, a trajala je do završetka manifestacije, 26. ožujka.Drugoga dana, takoðer u prostorima Gradske knjižni-ce, organizirano je za èlanstvo i graðanstvo predavanjenašeg vrhunskog alpinista Stipe Božiæa na temu»Svete planine svijeta«. Izuzetno zanimljivo preda-vanje slušalo je oko stotinupedeset Šibenèana, uznazoènost medija.

Treæega dana proslave, 23. ožujka, u Gradskoj jevijeænici održana sveèana sjednica povodom jubileja.Uz èlanove i prijatelje Društva, sjednici je nazoèila išibenska gradonaèelnica Nedjeljka Klariæ, te predstav-nici HPS-a: Vladimir Novak, dopredsjednik, i DarkoBerljak, glavni tajnik. Ovom su prigodom uruèiliDruštvu posebno priznanje HPS-a, a ranijem dugogo-dišnjem predsjedniku Anti Jurasu »Zlatnu knjiguhrvatskog planinarstva« Željka Poljaka. Zaslužnim

Šibenska gradonaèelnica Nedjeljka Klariæ (u sredini) èestita »Kamenaru« 80. obljetnicu

AN

TE B

UV

INIÆ

240

èlanovima i udrugama predsjednica je Društva VišnjaVrankoviæ uruèila pismena priznanja. Sveèanost jeuvelièao nastup etno-udruge »Šuštine« i na kraju šam-panjac, te domjenak za sve nazoène.

U okviru programa proslave u subotu 25. ožujkau planinarskoj kuæi »Æiæo« prireðeno je predstavljanjesveèanog broja »Glasnika Kamenara«, a u nedjelju,zadnjeg dana proslave, izlet za èlanstvo i graðanstvona otok Iž. Stotinu izletnika obišlo je, tom prilikom,Veli i Mali Iž, planinarski put »Maslina« i boravilo uplaninarskoj kuæi »Snijeg do mora«.

Vrijedi spomenuti da su za ovu obljetnicu izra-ðene planinarske kape i prigodne naljepnice, a susre-tljivošæu gospodina Divka Stošiæa i poduzeæa »Stina« ioriginalni putokazi za planinarsku kuæu »Æiæo« u Ru-piæima podno Orlovaèe.

Mediji su dostojno zabilježili sva dogaðanja udanima proslave 80. obljetnice, a Šibenik je, može sekazati, tih dana bio u znaku velike promidžbe »Kame-nara« i naše planinarske organizacije u cjelini.

Ante Juras

RUSOV POHOD PO 14. PUTU subotu 22. travnja ove godine, održan je tradi-

cionalni, 14. po redu Rusov pohod na Medvednicukoji organizira PD »Ericsson-Nikola Tesla«. Ovegodine sudjelovalo je više od 400 planinara iz 53 plani-narska društva iz Hrvatske, Slovenije i Maðarske.Ovaj æe se pohod pamtiti po dolasku skupine od 50maðarskih planinara iz Kaposvara koji su se oduševiliMedvednicom i Zagrebom, a zanimljivo je bilo susre-sti i jednog sudionika iz daleke Australije.

Pohod je održan po uobièajenoj trasi koja vodiod parkirališta kod potoka Bliznec preko Njivica,Hunjke i Sljemena do pansiona »Medvednica«. Nacilju su podijeljene znaèke i plakete za višestrukosudjelovanje na pohodu, a sudionike je posebno poz-dravio i Zdravko Ceraj kao predsjednik Planinarskogsaveza Zagreba. Uz glazbu sastava »Cocktail band«,druženje i zabava planinara potrajala je sve do veèer-njih sati.

Na kraju spomenimo da je na ovom pohodu sve-èano promovirana nova planinarska obilaznica »Naj-viši vrhovi hrvatskih županija«. Sudionici pohoda po-kazali su veliko zanimanje za novu obilaznicu.

Damir Kuzmaniæ

PLANINARSKO DRUŠTVO »BORIK«U EKOLOŠKOJ AKCIJI

Planinarsko društvo »Borik« iz Ðurðevca 15.travnja 2006. organiziralo je ekološku akciju pod nazi-vom »Za lepši naš Ðurðevec«. Toj hvalevrijednoj akci-ji odazvali su se, osim èlanova PD »Borik«, još i župa-

nijska udruga lijeèenih od PTSP-a, èlanovi nekih po-litièkih stranaka, »Comunalija« te mladi grada Ður-ðevca. Ovo je druga godina kako planinari održavajutu ekološku akciju, a ovom prilikom èišæene su cesteprema Gradu i okolnim naseljima, Ferdinandovcu,Kalinovcu, Grkinama, Severovcima, Mièetincu, Bu-drovcu, Sirovoj Kataleni te Velikom i Kenðelièkombrijegu, gdje su ðurðeveèke klijeti. Vrijedni ekoloziprikupili su 150 vreæa smeæa, upola manje nego prošlegodine. Ova ekološka akcija završila se na Danplaneta Zemlje. Anto Lonèariæ

NAŠ SURADNIK U NEVOLJIU ratu nakon raspada Jugoslavije naš suradnik iz

Jajca Kliko Sakib, kojega stariji èitatelji pamte po pje-snièki nadahnutim èlancima – izgubio je sve, meðuostalim i malu planinarsku knjižnicu koju je skupiotijekom godina. Nestale su mu sve bilješke, kompletnašeg èasopisa i sva planinarska oprema. Naroèito žaliza pisanom planinarkom rijeèi. Raèunajuæi na pozna-tu planinarsku solidarnost odluèili smo ovdje objavitinjegovu adresu: Kliko Sakib, Buliæi 41, 70101 Jajce,Bosna i Hercegovina, tel. 063/480-411 i 630-657 212(pozivni za BiH je 387). Željko Poljak

17. - 18. 6.

DOÐITE NA DAN HRVATSKIH PLANINARA – 17. i 18. lipnja 2006., Velebit, MrkvišteSubota 17. lipnja: Sveèano otvaranje u 12:00, kulturno umjetnièki program, zajednièki ruèak, izlet na

Tadijevac i Javornik, logorska vatra, mandolinski sastavNedjelja 18. lipnja: izlet na Šatorinu i Kozjak

INFORMACIJE:Hrvatski planinarski savez, tel. 01/48-23-624, tel./fax 01/48-24-142, e-mail: hps@inet.hr

HPD »Zavižan« Senj, 098/9708873, 098/1739639 (Ana Lopac), 053/881069 (Željko Matijeviæ)