ProložacGODINA XXX. BROJ 1 (79) VELIKA GOSPA 2011.

ISSN: 1330-755X

Prolo@ac

1

GODINA XXX. BROJ 1 (79) VELIKA GOSPA 2011.

Dragi čitatelji! Stoga Vam darujemo ovaj list “Prolo-

žac” u nadi da smo njime premostili svagdan i omogućili da se odmorite u Gospodinu. Vjerujemo da ćete na stranicama našega lista pronaći nešto za sebe.

Donosimo vam nekoliko zanimljivih tek-stova naših suradnika:od povijesti štovanja Gospe u prološkom svetištu, do aktualnih događanja u našoj župi pa do tradicionalnih tekstova vezanih za kulturu.

Dragi vjernici, prigodom izdavanja prvom broja lista “Proložac” kojega uređuju Vaši novi svećenici: fra Vinko i fra Rafael, želimo da shvatite važnost ove svetkovine koja nam u ovoj godini obitelji želi reći da bez obitelji, čuvarice kulture i jezika, kao narod Hrvati ne bi opstali, a bez takve obitelji sutra nas neće biti. Hrvatska obitelj, nažalost, da-nas se gubi u individualizmu, podijeljenosti uskih stranačkih interesa i ona je danas više nego ikad u prošlosti ugrožena.

Zato, dragi Proložani i dragi čitatelji, ugledajmo se u Mariju- Veliku Gospu koju ćemo i ove godine radosna srca i čiste duše proslaviti u našem prološkom svetištu.

Ugodno Vam čitanje Vašeg i našeg Prološca.

Fra Vinko Gudelj, župnik Fra Rafael Begić, župi vikar

s. Filipa Smoljo, pastoralna suradnica

Približava nam se svetkovina uznesenja Marijina koja je među vjerničkim pukom poznata kao svetkovina Velike Gospe. U ovim danima uoči svetkovine naše suzaštit-nice i ove godine skupit ćemo se, potaknuti posebnom Božjom milošću i blagošću, kod Gospine crkvice na Vrljici gdje ćemo sa tisu-ćama vjernika iz cijele Imotske krajine kao i iz mnogim mjesta susjedne nam Hercegovine proslaviti ovu važnu svetkovinu.

Nije teško shvatiti da nam i ljubav Božja upravo u liku Marije, djevice i majke silazi u obliku nježnosti i krhkosti kako bismo mogli kušati Božju dobrotu.

Naša mjesna crkva ove godine slavi godinu obitelji i zato se dobro sjetiti kako Maj-ka Terezija piše: “Jeste li svjesni da u vašoj obitelji, u sredini gdje živite, ima možda netko tko je vrlo osamljen, koji se osjeća nevoljnim ili ranjenim? Jeste li svjesni toga? Možda je ta osamljena ili ranjena osoba upravo vaš muž, žena ili vaše djete, otac ili majka. Upravo svetkovina Velike Gospe, majke i djevice, nositeljice svoje obitelji dolazi nam upomoć kako bi postali svjesni da možemo biti sretni jedino ako nam je srce, baš poput Marijina, puno ljubavi: za Boga, bližnje i nas same.

Kršćanin je onaj tko daruje sebe. Na kraju vremena bit ćemo suđeni po tome koliko smo ljubili u prvom redu one s kojima živimo u krugu svoje obitelji.

Prolo@ac

2

Novi svećenici

Krajem lipnja u župi Proložac održana je primopredaja župe. Umjesto dosadašnjeg

župnika fra Ante Madunića za novog župnika imenovan je fra Vinko Gudelj dok će službu

župnog vikara umjesto dosadašnjeg fra Petra Pletikose, obnašati fra Rafael Begić.

Fra Vinko Gudelj

Rodio se u u Zmijavcima 12. kolovoza 1956. godine u obitelji Josipa i Luce rođ.Buljan. Osnovnu školu završio je u rodnim Zmijavcima (1971.godine), a nakon toga odlazi u Franjevačko sjemenište u Sinju gdje pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju gdje je maturirao 1975. godine. Iste godine, po završetku gimnazije, stupa u Franjevački novicijat na Gospinu otočiću Visovcu, gdje je godinu dana kasnije položio svoje prve redovničke zavjete. Svečane, pak, zavjete položio je na blagdan sv. Franje Asiškoga u Makarskoj dana 4. listopada 1980. godine. Nakon toga studij filozofije i teologije poha-đao je na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u

Makarskoj i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1983. godine.

Za svećenika zaređen je u Imotskom 27. lipnja 1982. godine, a mladu misu proslavio je u svom rodnom mjestu 18. srpnja 1982. godine.

Nakon svećeničkog ređenja i mlade mise započela je fra Vinkova pastoralna djelatnost, najprije kao župnog vikara, a potom kao župnika. Službu župnog vikara obnašao je ponajprije u župi Otok kod Sinja (1982.-1986.),a zatim odlazi u Podbablje (1986.-1988). Nakon šest godina službe župnog vikara započela je i njegova župnič-ka služba. Najprije je župnik u župi Blizna u togirskom zaleđu (1988.-1991.), a zatim je devet godina u Vinjanima (1991.-2000.). Nakon Vinjana ponovno dolazi u župu sv. Luke u Podbablju gdje je kao župnik proveo 11 godina (2000.-2011.). Odlukom Franje-vačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu razrješen je službe župnika u Podbablju, a imenovan župnikom u župi Proložac gdje dužnost župnika obnaša od 28. lipnja 2011. godine.

Bio je definitor Provincije od 2006.-2009. godine.

Prolo@ac

3

Fra Rafael Begić

Ja se zovem Ivan - fra Rafael Begić. Ro-đen sam 22. lipnja 1940. godine. Moji potje-ču iz Posuškog Graca, a imamo imanje pod Vran planinom u župi Kongora, gdje sam rođen i kršten. Mog krstitelja fra Stjepana Naletilića ubili su partizani na Vran planini.

Moga oca Antu ubili su milicionari na Tri kralja 1951. u Bugojnu. Gore je i pokopan i ne znamo mu točno za grob. Inače smo po-digli mali spomenik u bugojanskom groblju.

Moju babu zvali su «Crna» pa smo imali nadimak Crnkići. Ali moja mater je bila rodom iz Vira, zvali su je «Šperka» jer

je za nas u Gracu sve iza Posušja Dalmaci-ja- Šperkovina pa su svi iza Posušja Šperci. Tako nas danas zovu Šperkići. Bilo nas je četiri brata i dvije sestre. Jedan mi je brat otišao u dominikance, a sestre u Marijine sestre. U fratarsku školu me odveo pok. Fra Aleksandar Ribičić koji je bio kapelan u Imotskom. 1956. sam dospio u Sinj u sjemenište na dvije godine. Druge dvije smo učili u Zagrebu, a na Visovcu već 1958. godine obukli fratarsko odijelo. Šest godina teologije studirali smo u Makarskoj. Na 15. lipnja 1965. zaređen sam za sveće-nika. Godinu dana kasnije poslan sam za kapelana u Šibenik u Varoš i za župnika u Dubravu kod Šibenika. 1969. poslan sam u Njemačku za dušobrižnika hrvatskim radni-cima, najprije u Stuttgart, pa u Dusseldorf, Frankfurt, Sindelfingen, Berlin, Wuppertal i opet u Frankfurt. Iz Njemačke sam se vratio 1988. za župnika u Zmijavce i tu ostao devet godina. Iz Zmijavaca idem u Makarsku za gvardijana pa se nakon tri godine vraćam u Slivno. Tu ostajem skoro 11 godina. I, evo, pod stare dane 2011. postadoh kapelan u Prološcu. Gdje god sam bio bilo mi je lijepo pa se nadam da će mi tako biti i u Prološcu.

Prolo@ac

4

Gospino svetište na Vrljici

I najljepši kutak Imotske krajine posve-ćen je Najljepšoj među Božjim stvorenjima. To je svetište Velike Gospe na Vrljici, u sjeverozapadnom dijelu Imotskog polja, na Durmiševcu u župi Proložac. Marijansko je to srce cijele Imotske krajine, koja se do Požarevačkog mira g. 1718. prostirala od Klobuka do Roška Polja. Već od 6. stoljeća oko jednoga od izvora ponornice Vrljike, zvanog Opačac (opatovo ili opatijsko vrelo), nalazi se mnoštvo spomenika vezanih uz ovaj kraj. Uz vodu je nekoć cvao život, pa su uza nju i prvi tragovi kršćanstva u Imotskoj krajini. Prema mišljenju nekih povjesničara, ondje su benediktinci već u 6. st. imali svoj samostan. Sagradili su ga na bogatu posjedu što im ga je darovao na izvoru Vrljike rimski car Justinijan (483.-566.), koji je obdario benediktinsku zajednicu brojnim posjedima diljem carstva. Ivan Ostojić u svojoj knjizi Be-nediktinci u Hrvatskoj na jednom mjestu veli: Bilo je izraženo, ali poslije opozvano mišlje-nje, da je benediktinska opatija morala biti kraj vrela Opačac blizu Imotskog. Međutim, Izvod iz montekasinske kronike piše da je car Justinijan darovao sv. Benediktu posjed u Imotskoj krajini, pod imenom Bilubium. Ne znamo gdje je to bilo, vjerojatno negdje uz rijeku Vrljiku. Ostaci samostanskih zidova na Opačcu, dvadesetak metara od korita Vrljike, vidjeli su se sve do g. 1961. kad su uništeni. Nakon benediktinaca ondje se, u samostanu koji je osnovao knez Ivan Nelepić, u 14. st. nastanjuju franjevci, koji otada vode duhov-nu skrb za vjernike okolnog područja. Odatle prelaze na otok u Prološkom blatu. Potjerali su ih Osmanlije, koji su im srušili samostan i kraj njega Gospinu crkvu, središte mari-janske pobožnosti čitavoga Imotskog kraja.

Iako je Gospino svetište srušeno i ostalo bez svojih čuvara, to će mjesto i dalje ostati sveto. Kroz sve 224 godine osmanlijskog vladanja, pobožni puk Imotske krajine nastavit će se okupljati na ruševinama staroga Gospina svetišta, posebno za marijanske blagdane. Turski spisi spominju da se u Prološcu održavao i sajam. Po svoj prilici bilo je to za blagdan Velike Gospe.

Nova crkva na starim temeljima

Na Opačcu, na temeljima ranije, pro-stranije crkve (20 x 16 m) koja se prvi put spominje u prvoj polovici 14. st., uz koju je stajao samostan i kasnije ukopište, podi-gnuta je g. 1719. ponovno Gospina crkva. O tomu svjedoči kamen s uklesanom godi-nom koji se nalazio na nadvratniku njezina pročelja. Izdužena pravokutna tlocrta dizala se samo dijelom, jednim bočnim zidom na te-meljima zida nekadašnje crkve, na zemljištu koje je mletačka vlast po oslobođenju Imot-ske krajine od Osmanlija g. 1717. dodijelila Ivanu Franceschomu iz Omiša, za zasluge u protjerivanju Turaka. Franceschi je crkvu Gospe od Ružarija na tom mjestu dao i sa-graditi, zapravo obnoviti. Prema rezultatima arheoloških istraživanja, koja je posljednjih godina vodila prof. Snježana Tonković, na tom mjestu nalazila se srednjovjekovna, gotička, jednobrodna crkva s prostranom četvrtastom apsidom na istočnom dijelu. Južni je zid od stare crkve, dok su ostala tri podignuta u prostoru njezina svetišta te je svojom površinom ne pokriva u cijelosti. Zapadni i pročelni zid kraći su, a tako i bočni u odnosu na prijašnju crkvu. Nađeni su u lošem stanju. Po mjestimičnim tragovima

Prolo@ac

5

ožbukane apside, pronađeni su tragovi boje, što upućuje da je bila oslikana freskama. Otkriveno je i dosta ulomaka keramike i stakla iz antičkoga i srednjovjekovnog raz-doblja. Povijesni podaci, prema kojima je na području Imotskoga g. 1300. Ivan Nelipić dao sagraditi crkvu i samostan, i otkriće srednjovjekovne crkve pruža mogućnost povezati povijesnu činjenicu s upravo istra-ženim prostorom. God. 2005. otkrivena je utvrda obrambenog tipa, iznimno zanimljiva tlocrta i masivna zida, koji se nadovezuje na prethodne građevine. Namjerno je srušena, i to u vrijeme kad više nije bila u funkciji.

Zidine stare crkve dugo su stršile iznad ostataka nekadašnjih zdanja, pa je, nakon arheoloških istraživanja g. 2000.-2005. crkva rekonstruirana. Zakorovljena je kamenim pločama i dobila zvonik na preslicu sa zvo-nom te je g. 2009. zatvorena. Južni zid ima očuvane otvore koji su služili kao puškarnice, što je karakteristično za srednjovjekovne

crkve. Okolo se, po livadama, kukuruzištima i vinogradima kriju starohrvatski grobovi.

Nesuglasicama do nove crkve

Zbog crkve je dolazilo do nesuglasica iz-među obitelji Franceschi, prološkog župnika i vjernika. Makarski biskup Nikola Bianković (+1730), naime, 18. srpnja 1730. dao je I. Franceschiju i njegovim nasljednicima nad crkvom i pokroviteljstvo. To je izazvalo nego-dovanje među prološkim vjernicima, na kojih se području crkva nalazi. Crkva ubrzo po-staje stjecište Gospinih pobožnika ne samo iz Imotske krajine nego iz Duvna i obližnje Hercegovine, osobito za blagdan Velike Gos-pe. Zato nije bilo zgodno da takvim svetištem upravlja privatnik. Crkovinari župe Proložac, kojoj pripada svetište na Vrljici, nisu se mogli nagoditi s obitelju Franceschi. Raspravljao je o tome i civilni i crkveni sud. Budući da je obi-telj Franceschi zanemarivala crkvu i njezino uzdržavanje, župa je ušla u njezin posjed. Za

Prolo@ac

6

potresa g. 1827. gotovo srušila, a Franceschi nisu poduzimali ništa oko njezina popravka. Biskup je zabranio održavanje bogoslužja u njoj, sve dok se ne popravi. Za to su se zauzeli prološki crkovinari, ali parnice nisu prestale. Franceschi je tražio od biskupa da ga zaštiti od franjevaca, neka im zabrani držati misu na blagdan Velike Gospe u njegovoj crkvi, a napose skupljanje milostinje. Makarski biskup Stjepan Blašković (+1776.) izišao mu je u tome u susret 23. kolovoza 1790. Problem je konačno riješio prološki župnik fra Karlo Grančić, koji je zapisao da se ondje za Veliku Gospu skupi preko 4000 vjernika koji dolaze iz drugih župa. Zato je 22. srpnja 1870. tražio dopuštenje za gradnju nove crkve. To mu je 1. kolovoza 1873. dopustio biskup Kažimir Forlani (+1888.). Tako je oko 1000 m sjeverozapadnije od stare, na mje-stu gdje je g. 1867. podignuta mala kapela, fra Karlovim zalaganjem, na Durmiševcu

napravljena nova, današnja crkva. Ukusno je to jednobrodno zdanje (16,70 x 8,50 m + apsida 5,25 x 5,50 m bačvasta svoda) od fino klesana kamena, sa zvonikom na preslicu za tri zvona, podignutim 1882. U njezinoj apsidi diže se stari drveni oltar, djelo iz radionice poznatoga imotskog majstora Rake. Crkva je u više navrata obnavljana. Tako g. 1886., 1910., 1965., 1986. i 1995.-1999. Iznutra je g. 1930. bila oslikana, ali su slike nestale prilikom višestrukih obnova. Pri posljednjoj obnovi postavljen je u crkvi novi kameni pod i kamena oltarna menza. Tako se slavlje blagdana Velike Gospe s Opačca preseljava na Durmiševac, a s vremenom odatle u obližnji perivoj Lučicu. Na oltaru, iznad svetohraništa nebnica je za izloženje Svetootajstva, a nad njom je Gospina slika. Vjerna je to kopija Gospe Sinjske, jedino manje veličine. Ne znamo joj umjetnika, a godina 1883. na njoj upisana, daje naslutiti

Prolo@ac

7

novi most, uređena staza, a postavljena su i nova dvorišna vrata. Lijepo je tu: debela hladovina usred ljetne žege, hladna voda s obližnjega izvora Vrljike, pjesma na usnama i osvježavajuća Božja riječ s oltara, a nadasve veliko Marijino majčinsko srce koje iz godine u godinu privlači sve više hodočasnika. U svetištu se od g. 1983. održava trodnevnica kao priprava za blagdan Velike Gospe. Puk ju je rado prihvatio. Uz misu i propovijed obično se u molitve uklopi križni put i krunica, a treći je dan, na uočnicu Velike Gospe, već od prije određen za ispovijedanje domaćih vjernika i večernju misu s propovijeđu. A na sam blagdan, već prije svanuća treba biti kod Gospe, obaviti zavjet okolo stare crkve na Ja-uku, s razlogom da se Turčin ne bi povratio, kako je ostalo u narodnom pamćenju. Prvi hodočasnici vide se već oko 4 sata. Pridola-ze. Jedni su bosi. Ta idu na zavjet! Njima se pridružio g. 1993. i predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman (+1999). Na Vrljici je i za Malu Gospu svečana misa, na koju se skupe uglavnom župljani. Poslije misnog slavlja blagoslivlja se ljekovita trava. Običaj je, naime, u župi da između blagdana Velike i Male Gospe beru i suše takve trave, a onda od njih prave čaj.

Fra Petar Lubina

da je tada izrađena. Zlatnom bojom nacrtana je i kruna na Gospinoj glavi, identična onoj u Sinju, i jedan dio ukrasa. Slika je u drvenu okviru. Obnovljen je 1988. godine. Iznad slike Gospin je monogram u suncu, ponad njega kruna koju podržavaju anđeli jednom rukom, dok u drugoj ruci drže stručak cvijeća. Zvonik na preslicu nad pročeljem sagrađen je g. 1882. Sadašnja tri zvona, nabavljena g. 1926. u ljevaonici Cukrov u Splitu, elektrificirana su g. 1986. za župniko-vanja fra Vinka Prlića, kad je crkva temeljito obnovljena i preuređena prema novim litur-gijskim propisima, a ograđeno je i crkveno dvorište. Zvonik je 1999. temeljito obnovljen.

Zelena katedrala

Iako je Imotska krajina nakon glasovite bitke za imotsku tvrđavu 2. kolovoza 1717. oslobođena i otada štuje Gospu od Anđela kao svoju Zaštitnicu, Vrljika i dalje ostaje hodočasnički cilj i najveći skup vjere naroda Božjega u Imotskoj krajini. Na blagdan Velike Gospe svake se godine oko staroga Gospina svetišta na Vrljici okuplja mnoštvo pobož-nih duša iz cijele Imotske krajine, susjedne Hercegovine i Bosne. A u zelenoj katedrali, dugoj više od 100 metara, odmah preko puta crkve, okupi se na glavnoj misi Velike Gospe po više od 10.000 vjernika. Veličanstvena je to zatravljena ograda sa stoljetnim stablima pokraj rijeke Vrljike na Lučici, u kojoj je, za župnikovanja fra Zorana Kutleše, g. 1995. sagrađena otvorena bazilika, prema nacrtu graditelja ing. Ede Šegvića. Na ulazu je por-tal s rozetom i preslicom s jednim zvonom. Od njega drvored od 14 kamenih stupova vodi prema svetištu: uzdignutoj apsidi nasred koje se diže križ, a ispred njega je kameni oltar od kojega se spušta trostrano stubište. Oltarni zid s apsidom obložen je finim kamenom, a njime su popločani pod i stubište. Strop su raskošne krošnje stabala i nebeski svod. I okolni je prostor tada ure-đen. Prostor ispred ulaza od g. 2008. resi Gospin veliki kameni kip, koji je darovala obitelj Žarka i Dragice Šimić. Sagrađen je

Prolo@ac

8

Tišina je gromoglasna poruka

Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj

Sveti Otac je 4. i 5. lipnja o.g. po četvrti put posjetio Republiku Hrvatsku. Nakon tri posjeta sada blaženog Ivana Pavla II., ovaj put u pohode nam je stigao Papa Benedikt XVI., što svjedoči o dubokoj povezanosti hr-vatskog naroda sa Svetom Stolicom. Odmah nakon dolaska u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso rekao je: „S geslom ‘Zajedno u Kristu’ dolazim s vama proslaviti 1. nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji.“ Vrijednosti obitelji i općeg dobra, učvršćivanje jedinstva i oživljavanje nade u zajedništvu s Bogom, Papa će u više navrata naglašavati sve do kraja boravka u Zagrebu.

A protokol Papina boravka u Hrvat-skoj bio je zgusnut jer je došao u svojstvu

državnika i poglavara Katoličke crkve. U HNK-u susreo se s predstavnicima javnog života naglašavajući kako je savjest temelj slobodnog i pravednoga društva. Bilo mu je drago što je susret organiziran upravo u Hrvatskom narodnom kazalištu, mjestu koje izražava hrvatski nacionalni i kulturni identitet i što je upravo na tom mjestu su-sreo zajedno okupljene ljude u bogatstvu različitosti.

Euharistijsko slavlje na Hipodromu

Papa se također na molitvi večernje u zagrebačkoj katedrali družio s biskupima, svećenstvom i redovnicima, a središnji dio zbio se 5. lipnja na Zagrebačkom hipodromu gdje je u koncelebraciji s brojnim biskupima i svećenicima predvodio euharistijsko slavlje u povodu Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Prostor na kojem se misa održavala mogao je primiti do 400 tisuća ljudi, a do početka slavljenja mise on je bio dobrano ispunjen.

Obraćajući se prisutnima, Sveti Otac je rekao kako se zahvaljuje Gospodinu za sve drage obitelji tu okupljene, kao i za sve druge koji su s njima povezani putem radija i televizije. Apelirao je na roditelje neka se trajno obvežu učiti svoju djecu moliti i neka ih približe svetim sakramentima, osobito euharistiji. Nazočnost uzornih kršćanskim obitelji tim više je potrebna na ovim pro-storima gdje se upravo, posebno u Europi,

Prolo@ac

9

širi sekularizacija (udaljavanje od crkvenog utjecaja, op.a.) koja Boga gura na rub i do-nosi rastuću razjedinjenost obitelji.

Na kraju sv. mise Papa je zahvalio na-zočnima na žarkom i pobožnom sudjelova-nju, ističući kako je on tu s njima kako bi ih učvrstio u vjeri i kako je dar koji im je donio: Petrova vjera, vjera Crkve. „Drage obitelji, ne bojte se! Gospodin ljubi obitelj i blizu vam je! – završio je Sveti Otac, a vjernici su ga pozdravili ovacijama.

Bdijenje s mladeži

Bdijenje Svetog Oca s mladeži na za-grebačkom središnjem Trgu bana Josipa Jelačića namjerno sam ostavio za kraj, jer će nadnevak 4. lipnja 2011. sigurno ostati zabilježen u povijesti Hrvata. Tu i tada dogo-dilo se nešto još ljepše i uzvišenije od onoga susreta Ivana Pavla II. s mladeži u Solinu, kada je zajedno s njima pjevao „Zdravo Djevo Kraljice Hrvata.“

Bdijenje je imalo svoj bogati predpro-gram. Gotovo trideset tisuća mladih na trgu i desetak tisuća pred katedralom i obližnjim ulicama, „naoružano“ hrvatskim i vatikan-skim zastavama, klicalo je na gola koljena, molilo i pjevalo. Nisu se osvrtali ni na veliki pljusak kiše koji se na njih prolio. A kad je Sveti Otac došao, nestalo je pljuska, razve-drilo se nebo i lica mladih se ozarila. Čim je Papa učinio znak križa središnjim zagrebač-kim trgom zavladala je skrušenost. Počelo je molitveno bdijenje koje je Papa vodio na hrvatskom i latinskom jeziku. Nešto kasnije dogodilo se čudo. Usred bdijenja zavladala je molitvena tišina. Toliko tisuća mladih, u godinama kad su najživlji i nestašniji, šutjelo je kao da je trg prazan. Čuti se mogao samo poneki cvrkut ptica. I oni najoptimističniji su se pribojavali da će neki nestašnik narušiti tišinu koja je potrajala oko pet minuta. To se međutim nije dogodilo. Mladi su samo molili u tišini, tišini koja je gromoglasno po-ručila Hrvatskoj i svijetu kako tu živi dobro odgojena hrvatska katolička mladež na koju se Hrvatska može čvrsto osloniti i s kojom

se možemo ponositi. Bila je to tišina koja je fascinirala Hrvatsku i svijet, a kako će kasnije izjaviti Papin glasnogovornik, fascinirala je i samoga Papu.

Oproštaj Pape Benedikta XVI. s Hrvati-ma i Hrvatskom u zagrebačkoj zračnoj luci poremetila je kiša. Nad Zagrebom su se nadvili tamni oblaci, ali je u srcima Hrvata ostalo ozračje svjetlosti. Sveti Otac darovao nam je učvršćenje vjere, ohrabrio nas je i ulio nam nadu. A to nije malo.

Tomislav Božinović

Molitva svetom Franji

sveti moj Frane izmoli u Isusa

i meni rane

znam da će peći i znam da će boljet

al’ ja ću ih voljet

i jednom kad u Nebo stignem

i okom ti mignem poć’ ćemo oba

do Krista

preda nj ću prostrijeti rane:

sve svoje dane i onu što blista

Kad smo jurišali

kad smo ono jurišali

kad nam je pomogao grom

kad nam je pomogao Bog

zauzeti grad

očistit smrad

utažit žeđ i glad

ublažit padMario Bilić

Prolo@ac

10

Razgovor s fra Vjekom Vrčićem

Dogovarajući intervju s najstarijim franjevcem u našoj nadbiskupiji, naišla sam na simpatičnog starca koji je objeručke prihvatio moju ideju i u točno dogovoreno vrijeme pripremio se kako bi meni, a i

ostalim čitateljima našega lista, priopćio svoja razmišljanja i stavove o vjeri i životu. Toga dana fra Vjeko me čekao u svojoj radnoj sobi

čitajući dnevne novine i pijući svoj omiljeni capuccino koji je naučio sam pripremati. Pozdravili smo se, on je sjeo u svoj naslonjač te

počeo pričati.

Prije svega moram Vas pitati kako Vaše zdravlje?

Fra Vjeko: Kao starac posebnih potre-ba nemam. Muči me ono što muči i ostale ljude moje dobi: ne možeš se sagnuti ako ti padne što, ne možeš dignuti, obuti se, obući se... Imam jednu plastičnu palicu koja mi je desna ruka pa se njome pomognem. Za sada mi ne treba veća pomoć. Inače, svatko ima svojih poteškoća.

Kako izgleda Vaš dan?

- Moj dan prolazi normalno. Ustajem u 4.30 sati. Imam budilicu koja me budi, onda iza toga izmolim oficije, Jutarnju i Sveti čas. Iza toga izmolim krunicu. Molim i druge dnevne molitve. To traje do 6 sati. U 6 sati slušam Radio Međugorje dok mole Gospinu krunicu. Tu ima i drugih molitava, pjesama pa mi je to nekako dugo, zato radije molim sam. Kada to završi preporučim se Gospi da me čuva. Pročitam uvijek o Gospi nešto duhovno. Zatim idem u sakristiju, a ostali svećenici već iziđu na oltar. Obučem se i slušam misu (konventualnu). Tako mi i to prođe. Dok služim misu, imam i svoje

pomagače.. Redovito je sve normalno, samo imam slab vid. Zato imam posebno pove-ćalo koje mi pomaže. Doručak pripremam sam, popijem čaj, tablete i sve što mi treba. Iza toga jedan sat odmaram u svojoj fotelji. Iza 9 sati napravim sebi capuccino, uzmem Slobodnu Dalmaciju i čitam. Slušam sve vijesti, pratim i politiku, redovito, sve me to zanima. Iako ja ništa ne mogu, drago mi je, volim Hrvatsku. Slušam Radio Vatikan u 22 sata, čitam Glas Koncila, primam razne knjige. Kada dobijem neku knjigu, moram je barem prelistati. Često moram i na nju odgovoriti, rukom ne mogu pisati pa imam pisaći stroj koji mi je darovao prijatelj. Do podne, bez velike potrebe, ne izlazim van. Tako mi prođe dan.

Imate 98 godina, a već ste 73 godine svećenik. Kako ste se odlučili na taj poziv?

- Naš svijet kaže pasem 98. godinu od 28. veljače. Postao sam svećenik normal-nim putem. Kad sam bio u drugom razredu osnovne škole, bio sam kod velikog oltara ovdje u crkvi, onda me jedan fratar, fra Ante Antić pita: „Čuješ ti mali, bi li ti bio fratar?“ „Bi!“, kažem ja. Onda me pozvao sutradan

Prolo@ac

11

na razgovor. Malo me učio latinski, a tek sam naučio hrvatski čitati i pisati. Od tada sam išao redovito na misu, skoro svaki dan. Išao sam u sjemenište osam godina, teško mi je bilo. Dizali smo se rano u jutro, zimi nije bilo vatre. Tada nije bilo puno srca za djecu koja su dolazila. Prefekti su bili strogi tako da je moj prijtelj Ivan Raos napisao knjigu Žalosni Gospin vrt u kojoj opisuje tadašnju situaciju u sjemeništu. Za ređenje nisam imao nika-kvih problema. Redio sam se u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Bilo nas je 13 kolega i 2 popa. Redio nas je biskup Bonefačić. U Imot-skom su me lijepo dočekali i župnik i obitelj. Ujutro sam imao prvu misu. Kum mi je bio stric don Frane, stariji očev brat, a na misi je bila i časna sestra, najmlađa očeva sestra.

Vi ste jedan od rijetkih svećenika koji nije bio u zatvoru u vrijeme komunizma.

- Tako je, jedan od rijetkih. Bio sam u Si-nju prefekt i 6 godina profesor u gimnaziji, od 1939. do 1945. Tada su nam komunisti ubili fra Jozu Vrljića, profesora, a ostale pozatva-rali. Grad Sinj je tada bio protiv samostana, sela su bila dobra. Napadali su nas, nisu nam dali mira ni po danu ni po noći. Crkvu su bombardirali, sve je bilo srušeno. Kasnije su to očistili i tu smo držali misu nedjeljom. Če-sto sam i ja propovijedao. Tu sam se oprostio od sinjskog svetišta, od Gospe i zahvalio na svemu što je ona učinila za mene dok sam bio tu. S ruksakom na leđima otišao sam pješice u Imotski. Metković je u to vrijeme bio bez župnika, a pošto nas je u Imotskom bilo puno, dobio sam dozvolu da idem u Metković i postao sam župnik u Metkoviću. Sve je bilo bombardirano, srušeno pa sam bio kod časnih sestara. Ostao sam tu, lijepo su me primile. Crkvu su opljačkali, ali arhiv nisu gledali, čak sam tu pronašao svoja pisma koja sam pisao župniku. Znam da u to vrijeme nisam imao ni kruha. Metkovčani su me čuvali, bojali su se za mene. Hodao sam po selima, nekada sam znao učiniti i po trideset kilometara ispovijedajući bolesnike, držao misu...

Pišete knjige, pjesme, skaldate. Kada ste počeli pisati?

- Počeo sam pisati u sjemeništu, u četvr-tom razredu gimnazije. Pisao sam o anđelu čuvaru. Tada sam poslao članak za tiskanje u novine. Kada sam došao u bogosloviju, nastavio sam pisati. U meni je bilo nešto što me poticalo na pisanje, na književnost, mu-zeje... Surađivao sam u listu Gospa Sinjska, poslije nastavio u Hrvatskoj straži i raznim Slovima. Sve sam to sada sakupio u jedan komplet.

Izdali ste dvadestek knjiga s temom prošlosti Imotskog, vrijedno djelo Pleme-na Imotske krajine koje je doživjelo treće izdanje.

- Doživjelo je treće izdanje prije tri godi-ne. Posljednji bijeg sam napisao kada sam izišao iz samostana u Prološkom Blatu, onda sam zapisao pojedine događaje iz povijesti. Zatim sam to pretočio u svoju maštu i tako je nastao roman.

Vaš pjesnički opus je također bogat, posebno pjesma Gospi od Anđela, koja je postala himnom cijele Imotske krajine. Pjesma je posvećena Vašoj majci Ani.

-Sastavio sam knjigu O majkama. Do-bio sam od županije nagradu od 15 000 kuna

Prolo@ac

12

i od tog novca sam tiskao tu knjigu. Počeo sam s pjesmom majci u raju koja je napisana u prozi. Toliko se to svidjelo ljudima da je u mjesec dana sve bilo rasprodano.

U samostanskoj kripti 1962. g. uteme-ljili ste franjevački muzej s više od tisuću eksponata.

- Prije godinu i pol je bila komisija pa su sve iz arhiva popisali. To sam ja vodio u početku, prikupljao, slagao, ali to više nije za mene, prepustio sam mlađima da oni nastave gdje sam ja stao.

Mogu primijetiti da nikada niste bez habita.

- Bez habita nikada nisam izišao ondje gdje sam živio. Kada sam bio u Vrgorcu, domaćica mi je petnaest godina bila jedna časna sestra i nikada me nije vidjela u civilu. Skinuo bih habit kada bi ona išla u samostan. Inače, kada bih išao na put, onda bih skinuo habit. Najveća bi mi muka bila kada bih iz ovoga samostana išao na kolodvor pješice. Bojao sam se da ne bih nekoga sreo kada sam bio bez habita.

Počasni ste građanin Imotskog, Met-kovića i Vrgorca, dobitnik ste županijske nagrade za životno djelo i nositelj Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića kojim Vas je odlikovao prvi predsjednik države Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Koju od njih biste izdvojili kao najdražu?

Najdraža će mi biti ona koju ću primiti u ponedjeljak (1. kolovoza). Od imotske sam općine primio dvije počasne nagrade: kada sam navršio 80 godina i od Radio Imotskoga. To će mi biti posljednje i najdraže. Znam da je ovo od srca i s njihove i s moje strane. Naravno, ako do tada budem živ (smijeh).

Što Vam predstavl ja najveće zadovoljstvo?

- Najveće mi je zadovoljstvo kada vidim kako Crkva cvate. Evo ovdje, u crkvi sv. Frane, župnik i kapelani su najbolje uspjeli do sada. U četiri mise nedjeljom, bude puno svijeta. Kada navečer ispovijedam, vidim puno mladosti i jedva prođem između njih, koliko ih je. To mi je drago vidjeti.

Što biste poručili mladima?

Fra Vjeko: Danas bih im poručio da slušaju ono što im se kaže, poštuju svoju obitelj, Boga i svoj narod.

Fra Vjeko, iskreno Vam hvala na sr-dačnosti, ljubaznosti i iskrenosti, ali i na vremenu koje ste mi poklonili. Unaprijed Vam čestitam na nagradi koju ćete primiti. Želim Vam još puno ispunjenih svećenič-kih dana.

- I meni je bilo ugodno s Vama razgova-rati, a sada ćemo još i nazdraviti.

Ostavila sam fra Vjeku u njegovoj samostanskoj sobici okruženog brojnim zasluženim nagradama i priznanjima, a ja sam se s njegovim darom, knjigom Posljednji bijeg, prošetala ulicama Imot-skog, onim istim ulicama kojima fra Vjeko svakodenevno šeta i strpljivo pozdravlja brojne sugrađane.

Marinela Petričević

Prolo@ac

13

O Velikoj Gospi u Prološcu

Svake se godine u Prološcu okupi mnoštvo vjernika na proslavu blagdana Velike Gospe. Božja priroda daje tom slavlju poseban ugođaj. U sjeni stoljetnih stabala, u «zelenoj katedrali» sabire se Božji narod Imotskg kraja oko Isusove Majke Marije. Na Lučici, uz izvor rijeke Vrljike, odzvanja jeka Zdravomarija. Tisuće ruku prebiru zrnca krunice. Pod okriljem Velike Gospe obnavlja se krsni savez s Bogom života, učvršćuje vjera otaca.

Na temeljima drevnog Opačca, gdje se nekoć častio Bog i zazivala sveta Marija, fratri su i puk prološki sagradili Gospinu crkvu, časte i mole Djevicu na nebu proslavljenu, «ženu obučenu u sunce, okrunjenu zvijez-dama u društvu anđela». Velika je Gospa blagdan Marijine proslave u nebu, one slave koju je pripravio uskrsli Krist, gospodar života i smrti. Majka Isusova proslavljena u nebu znak je ispaćenom krajišniku da Bog vidi njegovu patnju, da ona nije uzaludna, da će njegova muka biti nagrađena, a život preobražen, proslavljen i «uznesen na nebo», u Božji svijet.

Bog – Otkupitelj pravednika

Gospin je blagdan sjećanje da nas Bog još uvijek ljubi. Pa i onda kad trpimo, kad smo progonjeni i kad nam neprijatelj o glavi radi. Marija uznesena na nebo, Velika Gospa je Bogom dana potvrda da je patnja ljubav, a ne kazna. Iza svake patnje, iza svih muka i jada rađa se novi život. Tako je bilo za vrijeme tuđih zuluma, nametnutih ratova i obrane Domovine. Ako s Marijom prihvatimo patnju i prikažemo je Bogu, tada nas patnja preobražava. Ondje gdje je prebivala žalost,

nastaje radost, tamo gdje je carevala smrt, nastaje novi život.

Pod okriljem Velike Gospe tumačimo povjesnicu iz Božjeg kuta gledanja, u smislu Marijina «Veliča». Bog uzima u svoje ruke sudbinu malenih i neznatnih. Skida silnike, a uzdiže neznatne, hrani gladne, a bogate ot-pušta praznih ruku. Svoju dobrotu i milosrđe pokazuje onima koji su neznatni i nevrijedni u očima svijeta. Njihov život je dragocjen u očima Božjim. Marijin hvalospjev slavi to i takvo Božje djelovanje koje se očitovalo u po-vijesti spasenja, koje se očituje i događajima naših dana. Marija slavi Boga zbog onoga što je učinio njoj, neznatnoj ženi iz puka. Veliča ga zbog onoga što po njezinu zagovoru čini mnoštvu vjernika koje se okuplja oko njene svete prilike u prološkom svetištu.

Blagdanom Velike Gospe mi kršćani slavimo nadu u konačnu pobjedu i preo-brazbu. Onu preobrazbu koja se ne događa tek nakon preminuća, nego koja i danas preobražava naš život i rad. Po vjeri i u vjeri «već sada» doživljavamo tu preobrazbu. Već sada, u ovom prostoru i vremenu, doživ-ljavamo nešto od buduće stvarnosti koja nam je obećana. Sada vidimo «u ogledalu», nejasno, a onda ćemo vidjeti «licem u lice», kako poručuje apostol Pavao (1 Kor 13, 12).

Blagdan je Velike Gospe bio i ostao spomen na davnu pobjedu koju je Gospa izvojevala svome puku. To je znak i zalog da je ona i danas na našoj strani, da je onaj Bog kojega ona slavi, kojega i mi častimo Otkupi-telj pravednika, onaj koji mijenja našu osobu i našu stvarnost. Naša vjera nije bestjelesna, nije utvara, naša je vjera tjelesna i povijesna. I to je poruka blagdana Velike Gospe.

Prolo@ac

14

Gospa je zaštitnica svoga puka protiv svakog otuđenja, protiv svih zavojevača, kako onih u davnoj prošlosti, tako i onih da-nas, koji uz pomoć domaćih izdajnika unose nemir i siju razdor među narodom. Gospa je zaštitnica pravednog otpora. Kao nekoć kod Isusova križa Marija i danas stoji uz križ hrvatskog kršćanina. Gospa je na našoj strani, brine se za našu sudbinu. Ona, koja je iskusila progonstvo, koja je plakala nad sud-binom Sina jedinca, za nju vjerujemo da je sada kod Boga, da ja naša zagovornica, da se zauzima za našu stvar. Zbog toga su je naši stari i nazvali i zazivali «najvjernija odvjetnica Hrvatske». Ta odvjetnica i zagovornica moli nam od Boga snagu i moć da iz duha naše vjere nastane društvena moć koja je kadra promijeniti društvo u kojem živimo. Blagdan Uznesenja Marijina na nebo obistinjuje našu nadu, da Bog djeluje i u tjelesnoj i povijesnoj stvarnosti.

Značenje Velike Gospe

Po svom uznesenju Marija je naša predvodnica na putu prema Bogu. Ona je zakoračila u punu stvarnost Božjega

kraljevstva. Mi kao Crkva na putu još uvijek nismo u punini Božjega kraljevstva. Zbog toga Isusovu i našu Majku nazivamo blaže-nom, zbog toga se osjećamo u zajedništvo s njom. Za vjernika i hodočasnika Gospino je svetište u Prološcu poruka da Kristovo spasenje započinje povijesno s Marijom, koja je otkupljena na savršeniji način. Ona je uvijek bila ujedinjena sa svojim Sinom, koji ju je pridružio svojoj slavi.

Po daru mesijanskog majčinstva Marija je ucijepljena u otajstvo smrti i uskrsnuća Kri-stova. U njoj je sudjelovanje u Kristovoj slavi doseglo svoj vrhunac. I ovdje je Bog onaj koji ostvaruje spasenje, onaj koji spašava. Snagom Duha Božjega Isus je uskrsnuo od mrtvih. Uzašao je na nebu. On je onaj koji uvodi svoju Majku u nebesku slavu, onaj koji izvodi njeno uznesenje. Marija je uznesena na nebo u jedinstvu svoje osobe, tijelom i duhom. Zbog toga je Djevica Majka za pobožnog hodočasnika vjerni odraz, prava slika proslavljenoga Krista.

O Velikoj Gospi odzvanja poruka da se Marija po svojoj vjeri, ljubavi i poslušnosti sjedinjuje s Kristom u njegovu djelu spa-senja. Isto tako sjedinjuje se s njim u slavi kao prvi plod njegove otkupiteljske smrti i uskrsnuća. Nakon što je završila tijek ze-maljskoga života, tijelom i dušom, tj. čitavim svojim bićem, uznesena je u nebesku slavu. I danas odzvanja u Gospinu svetištu da je naš Bog onaj koji nas stvara i poziva na život. To pokazuje ne samo Kristovo uskrsnuće, nego i Marijino proslavljenje u nebu, njezin ulazak u vječnu slavu. Ona je znak da će Gospodin “preobraziti ovo naše smrtno tijelo i suobličiti ga slavnome tijelu svome” (Fil 3, 21).

Velika Gospa proslavljena u nebu slika je i početak Crkve kakva će biti na svršetku vremena. Pralik je zajednice na kraju vre-mena, znak pouzdane nade i utjehe Božjem narodu na putu prema vječnoj Domovini. Potpuna proslava Marijina je znak da je čitava Crkva izabrana, dokaz da Kristovo uskrsnuće podrazumijeva uskrsnuće i Crkve koja je njegovo tijelo (Kor 15, 23). Ono što je Bog učinio Mariji učinit će svima nama

Prolo@ac

15

koji poput nje slušamo riječ i provodimo je u djelo. Sljedbenici Riječi postajemo baštinici neba.

Marijina proslava nagoviješta proslavu otkupljenog čovječanstva. U Bogorodici Crkva prepoznaje svoje konačno određenje. Apostol Pavao tvrdi da će svi uskrsnuti “pr-vina Krist, a potom oni koji su njegovi” (1 Kor 15,20). I u Gospinu svetištu osjećamo da Marija spada među one koji su Kristovi i to na jedinstven i neponovljiv način. Proslav-ljena kod Boga znak je i zalog proslave Crkve kao zajednice vjernika i svakog otkupljenika napose. Ono što je ona ostvarila po Božjoj pomoći to Crkva želi postići. U Mariji je Bog pretekao sveopće uskrsnuće, koje iščekuju oni koji «usnuše u Gospodinu».

O svetkovini Velike Gospe osjećamo da je Majka Gospodinova “već sada” ono što mi kao Crkva na putu “još nismo” u punini, ali se nadamo da će se to i za nas ostvariti. Marijina povlastica nije samo njezina, nego se odnosi na svu zajednicu vjernika. U Gos-pi prepoznajemo svoje konačno odredište, slavimo svoj izbor i cilj. Onamo gdje dopire Božje odabranje, tamo se ostvaruje i puni-na spasenja. Tamo gdje su milost i vjera izvanredni, izvanredna je i proslava. I milost i vjera plod su Kristova otkupljenja. Marijino je uznesenje djelo Kristovo. U Mariji uznesenoj na nebo učeništvo je doseglo svoj vrhunac.

Znak pouzdane nade

O blagdanu Velike Gospe spoznajemo da smrt za Mariju označuje vrhunac, savr-šenstvo i sklad. Ona je objedinila smrt sa životom koji je Bog stvorio. Smrt je za nju prijelaz u puninu života. Kako u životu tako isto i u smrti sjedinjena je sa svojim Sinom. Po uznesenju je ostvarila potpuno jedinstvo s njim u vjeri, nadi i ljubavi. To zajedništvo prošlo je kroz sve životne odsjeke da bi se ostvarilo u potpunom skladu s uskrslim Kristom. Otkupljena i proslavljena Djevica predskazuje ono što je uskrsli Krist ostvario za nas koji vjerujemo. S Božjom pomoću i mi možemo pobijediti grijeh i smrt. U Mariji Bog

pokazuje pralik otkupljena stvorenja. Ona prima na savršeni način ono što će ostatak Crkve primiti na kraju vremena: potpuno sudjelovanje u Božjoj slavi.

Kad o Velikoj Gospi čujemo da je presve-ta Bogorodica “tijelom i dušom” proslavljena u nebu ta tvrdnja znači potpunost Marijine proslave. Ne samo njena duha nego i tijela, njezine zemaljske ukorijenjenosti, njezine pripadnosti ljudskom rodu. Uznesenje, tj. proslavljenje kod Boga potvrđuje konačno odredište ljudskoga tijela, potpuno spase-nje od raspadljivosti. Marijino je tijelo bilo sredstvo milosti, sveza ljubavi i razumijeva-nja, dobrote i predanja. Uznesenje je za nju značilo konačni i potpuni susret s Bogom.

Marija je pralik stvorenja koje se otva-ra Stvoritelju i sudjeluje čak i biološkoj preobrazbi. Ta proslava odnosi se na sve stvorenje koje posjeduje u sebi stvoriteljsku klicu božanskog života. Tako se ruši sva podijeljenost, svaka suprotnost između ma-terije i duha, između ljudskog i božanskog, između muška i ženska, između razumskoga i podsvjesnoga. Ništa od onoga što nam pri-pada neće biti uništeno. Sve će biti posvema uzeto, “uzneseno” u nebesku stvarnost, u Božji život.

Sveta je Marija slika i pralik Crkve na putu, ogledalo otkupljene zajednice. Njezino je uznesenje primjerno i znakovito. Velika Gospa svjedoči da je Kristovo uskrsnuće početak Božjih spasenjskih zahvata u povi-jesti čovječanstva. Proslavljena kći Adamova jamstvo je da će Bog ispuniti svoja obećanja, da uskrsnuće nije prazno obećanje, nego ši-roko obzorje, nada i zalog buduće stvarnosti. Proslavljena na nebu, Majka je Gospodinova prisutna u svijetu i Crkvi, nazočna u svom puku. I tu ona vrši svoju majčinsku ulogu. Brine se za nas, sljedbenike svoga Sina koji se nalazimo u tjeskobama života. Svojim zagovorom pribavlja nam milosti vječnoga života, dok ne dođemo u blagoslovljenu Do-movinu, tamo gdje smrti više neće biti, tamo gdje će Bog otrti svaku suzu s naših očiju, tamo gdje će Bog biti sve u svima.

Dinko Aračić

Prolo@ac

16

Kraljica je opet MajkaUz blagdan Velike Gospe

Stara pjesma puna svete domoljubne nostalgije - u novije doba ponegdje stidlji-vo prigušena - morala je za Veliku Gospu ponovno odjeknuti na proštenjima diljem domovine i u inozemstvu gdje se katolički Hrvati okupljaju. I gdje Kraljica ne vlada, Majka obnavlja i čuva život. Grješan i poli-tički zbunjen, ali genijalni katolički rodoljub Ivan Meštrović, koji je znao ne samo klesati nego i kresati život iz kamena, kada je uoči II. svjetskog pokolja podigao spomen-crkvu kraj kraljevskoga Knina, zapjevao je prizna-nje da je “naša Gospa sačuvala lozu našu”.

Kad smo, opet uoči novoga pokolja, slavili svoje 13-stoljetno katolištvo, u stihovi-ma koji su označeni imenima prvog među-narodno priznatog nam vladara Branimira i najdraže nam kraljice Jelene - pseudonimom

Branimir Jelenić - u pjesmi koja postade himnom hrvatskih branitelja označili smo u duhu Ivana Pavla II. hrvatsku “marijansku geografiju”:

“Od Trsata do Aljmaša Ti si, Majko, snaga naša.

Od Poreča do Škrpjela svetišta su tvoja bijela.

Sinj, Olovo i Tekije svud nas tvoja ljubav grije.

Brijeg Široki i Kondžilo Štitilo je tvoje krilo”.

Ta “marijanska geografija” nije politič-ki san, nego Meštrovićeva nada da nismo istrijebljeni, da će nas biti ili opet biti gdje god se i dokle god se barem pamte naša Marijina svetišta.

Barem u jednom povečerju i jednom zanosnom danu ta je nada njezinom pje-smom oživljena. Stotine tisuća katoličkih grješnika - i oni što ih slomljeni brakovi ne puštaju do pričesti, i oni što su pobačajima u duši ranjeni, i oni što su nezaustavljivim seksom omamljeni ili u trci za novcem zavedeni - našli su se oko Majke Kraljice, ganuti i raspjevani. To je činjenica, masovna i nezaobilazna. Upozorenje onima koji su možda povjerovali da katolička Hrvatska jedva nešto znači; upozorenje i svećenicima, ako bi koji od njih zaboravio, da vjera može živjeti samo inkulturirana, prisno utjelovljena u narodno biće. Da, ako i ne znamo što sve znači Kraljica Hrvata, na ovim smo veliko-gospojinskim slavljima mogli doživjeti da je ona Majka, čuvarica života - pojedinaca, obitelji i naroda koji je se ne odriču. A odrekli se, očito, nismo.

Živko Kustić

Prolo@ac

17

Molitvom i odricanjem kroz korizmeno

vrijemeU ovoj korizmi kao i u svakoj, Bog nam

daje još jednu priliku za popravljanje i mije-njanje. Trebamo biti konkretni, jer molitva je susret živog i konkretnog čovjeka sa živim i konkretnim Bogom. Od nas traži osobne promjene na svim područjima u našoj borbi: molitvu i odricanje.

Molitva je nezamjenjivo sredstvo napret-ka na svim poljima na putu svetosti. «Ako želiš posjedovati Božje svjetlo-moli, ako si se već započeo penjati na putu savršenstva i želiš da ovo svjetlo u tebi rase-moli, ako tražiš vjeru-moli, ako tražiš nadu-moli, ako hoćeš ljubav-moli, ako želiš siromaštvo-moli, ako želiš poslušnost, čistoću, poniznost, kratkost, jakost-moli, ako želiš bilo koju krjepost-moli.

Koliko svi više napastovan toliko budi ustrajniji u molitvi. Molitva ti doista daje svje-tlost, oslobađa te od napasti, čini te čistim i ujedinjuje te s Bogom.

Istinu možemo i mi izreći sličnim riječi-ma: moli i radi što hoćeš, dakle, radit ćeš u skladu s onim što moliš. To je molitva koja ne smije biti samo izgovaranje ili ponavljanje riječi, nego istinsko obraćenje Ocu da dođe u njegovo kraljevstvo. U Ocu imamo sve. Trebamo biti ustrajni u molitvi, ali i otvoreni Duhu Božjem koji će nam dati snagu da prepoznamo što je Božja volja za nas.

Drugi važno sredstvo rasta u duhovnom životu jest odricanje. I to odricanje ne radi odricanja, nego odricanje radi toga da se u nama otvore prostori u kojima Bog može djelovati. Svako odricanje je znak duhovnog rasta i uvijek bi trebalo biti iz ljubavi, a ne iz obveza. Treba se odreći najprije onog što nam je na prvom mjestu, a nije Bog.

Mogu to biti ljudi, slava, moć, novac, ljudski obziri, mi sami i nešto drugo. Moli-tvom i svojim odricanjem postat ćete otvore-niji daru vjere i ljubavi prema Crkvi i ljudima koji su oko vas.

Odricanje treba uvijek biti povezano s davanjem, mora i treba biti u službi drugoga. Ako smo se odrekli nečega u korizmi: mesa, alkohola, cigareta, slatkiša itd., treba poći korak dalje. U ovom milosnom vremenu pozvani smo svaki dan rasti i to tako da svo-jim molitvama posredujemo za one koji još nisu upoznali Božju ljubav, a takvih je puno. Pozvani smo moliti za odbačene, usamljene, nesretne, pobačene, za duše u čistilištu, za sve one koji su potrebiti molitve. Neki su shvatili post kao promjenu jelovnika. Ne ću jesti meso, jest ću ribu.

U čemu je bit posta? Postom se odriče-mo za davanje-duhovnoga i materijalnoga. To je promjena odnosa prema svima: prema Bogu u molitvi, nevoljnima u potrebi, to je način solidarnosti i karitas. Ukratko: post, molitva i djela ljubavi. O postu se govori, a o milostinji i djelima ljubavi rijetko, zar ne? Tako post postaje jedna vrsta dijete, zdravog hranjenja, promjena jelovnika. Od odricanja koji nikome ne koristi, slaba je korist i za onog tko se odriče. Isus je postio:»četrdeset dana i četrdeset noći», ali ne samo od hrane, od više toga: vlasti, časti, bogatstva.

Što bismo mogli u korizmi? Postiti i moliti s nakanom da post i molitva budu uslišani, da nas post i molitva dovedu Uskr-slom, da bismo s Njime slavili vječni Uskrs na nebesima.

Jure Maršić

Prolo@ac

18

Kronika župe Proložac

13. prosinca -15. prosinca 2011. – Održana je ispovijed za stare i nemoćne te bolesnike s područja naše župe.

17. prosinca 2010. – U crkvi Sv. Miho-vila u našoj župi održan je koncert božićnih klapskih pjesama. Osim domaće klape «Proložac» nastupali su klape: Bratovština sv. Stjepana Sovići, Sv. Mihovil MUP iz Splita, Pasika iz Kostanja kao i ženske klape: Nevi-ste Imotski, Mindula Čiovo i Štorija Kaštela. Nastupali su i solisti Marijana Pezo i Marijan Župić Vukas, a nastupio je i Mandolinski orkestar iz Vrgorca.

25. prosinca 2010. – BOŽIĆMise ponoćke održane su na Podima u

10 sati, a u Kraljice Mira i Sv. Mihovila u 24 sata. Crkve su bile pune vjernika. Ujutro na sam Božić održane su svete mise u crkvama: Srca Marijina u 9 sati te u Prološcu u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati.

Prolo@ac

19

Poslijepodne je u organizaciji HKUD Proložac te crkvenog zbora naše župe odr-žano jedanaesto po redu uprizorenje prvih scena Kristova rođenja. Podno starog mosta u koritu presahnule rijeke Suvaje i po velikoj kiši skupio se veliki broj vjernika iz svih župa Imotske krajine.

27. prosinca 2010. – Danas je započeo blagoslov kuća u našoj župi koji je potrajao do Bogojavljenja odnosno do 6. siječnja 2011. godine.

1. siječnja 2011. – NOVA GODINASveta misa na početku Nove godine odr-

žana je u crkvi Sv. Mihovila u 11 sati. Tijekom

mise o. župnik je pročitao godišnji izvještaj o župi kojeg donosimo ukratko:

KRŠTENIH 61 UMRLIH 52 PRVOPRIČESNIKA 48 KRIZMANIKA 57 VJENČANIH 15 POSJETA BOLESNICIMA 325

POBOŽNOSTI: Trodnevnice Velikoj Gospi, Srcu Marijinu i Kraljici Mira

6. siječnja 2011. – BOGOJAVLJENJESvetkovina Bogojavljenja svečano je

proslavljena u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati. Tijekom misa održan je tradicionalni blagoslov vode i soli.

30. siječnja 2011. – Organizirano je hodočašće u Međugorje. Pun autobus vjer-nika hodočastio je u ovo poznato Marijino svetište.

6. veljače 2011. – Tijekom misa održa-no je grličanje na čast sv. Blaža.

20. veljače 2011. – Započelo je priku-pljanje doprinosa župljana za eletrifikaciju

Prolo@ac

20

zvona na Gospinoj crkvi. Sveukupni trošak iznosi oko 15 000 kuna.

27. veljače 2011. – Održan je roditeljski sastanak za roditelje prvopričesnika.

9. ožujka 2011. – Čistom srijedom ili Pepelnicom započela je korizma. U korizmi smo držali pobožnost Križnog puta u crkva-ma: Sv. Mihovila u 17 sati, u Kraljice Mira u 18 sati, a nedjeljom u Sv. Mihovila u 10:30 sati, odnosno na Podima i Bušanjama prije nedjeljne svete mise.

25. ožujka 2011. – BLAGOVIJESTOdržane su dvije mise u našoj župi i to u

crkvi Sv. Mihovila u 9 sati i u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11 sati.

1. travnja 2011. – Održano je klanjanje za našu Domovinu odnosno za naše genera-le Gotovinu, Markača i Čermaka koji uskoro očekuju hašku presudu. Klanjanje je bilo u crkvi Sv. Mihovila u Prološcu.

3. travnja 2011. – Održan je križni put za mlade i njihove obitelji u Imotskom, a na križnom putu koji je započeo iz crkve Sv. Franje i išao do Topane, sudjelovao je veliki broj naših vjernika, a napose članova naše Franjevačke mladeži (Frame).

9. travnja 2011. – Održana je uskrsna ispovijed u Šumetu u 14 sati, a u Bušanjama u 15 sati dok je ispovijed na Podima započela u 16 sati.

9. travnja 2011. – Pod vodstvom svoje voditeljice s. Filipe Smoljo Mali dječji zbor sudjelovao je na Zlatnoj harfi u Omišu.

10. travnja 2011. – Održana je Uskrsna ispovijed za cijelu župu. U crkvi Sv. Mihovila započela je u 8:30 sati i trajala do podne, a poslijepodne od 14 sati pa do 15 sati, a onda je završila sv.misom.

17. travnja 2011. – CVJETNICADanas smo svečano proslavili Cvjetnicu

odnosno nedjelju kojom se sjećamo Kristova ulaska u Jeruzalem. U 10:30 sati započeo je blagoslov maslinovih grančica, potom i procesija, a nakon toga i sv. misa.

21. travnja 2011. – VELIKI ČETVRTAKOdržana je tradicionalna misa na kojoj

je župnik apostolima oprao noge, a potom je održana i procesija do crkve na Vrljici. Nakon “Slave” zvona su ušutjela.

22. travnja 2011. – VELIKI PETAKProcesija od crkve na Vrljici do crkve

Sv. Mihovila započela je u 17 sati, a poslije

Prolo@ac

21

su održani obredi Velikog petka i ljubljenje križa. Ovogodišnji križ u procesiji nosio je Miško Bubalo.

23. travnja 2011. – VELIKA SUBOTAOdržano je tradicionalno bdijenje i Misa

uskrsnuća u 20 sati. Blagoslov jela održan je u crkvama Kraljice Mira u 10 sati, Sv. Mi-hovila u 11 sati, u Srca Marijina u 10 sati, a u Sv. Josipa u 11 sati.

24. travnja 2011. – USKRS-Održane su svete mise kao i svake

godine.30. travnja 2011. – Franjevački svjetov-

ni red imao je svoj sastanak u Splitu u samo-stanu Sv. Josipa u splitskoj župi Sv. Obitelji.

1. svibnja 2011. – SV. JOSIP RADNIKProslavljen je sv. Josip Radnik, koji

se posebno štuje na Podima gdje je crkva posvećena navedenom svecu. Sveta misa održana je u 11 sati.

8. svibnja 2011. – KRIZMA-Danas je održana krizma u našoj

župi. Sakrament potvrde danas je u crkvi

Sv. Mihovila iz ruku nadbiskupova izasla-nika don Josipa Delića primila 62 naših krizmanika.

Prolo@ac

22

13. svibnja - 15. svibnja 2011. – NACIO-NALNI SUSRET FRANJEVAČKE MLADEŽI

Od petka do nedjelje održan je VIII. Nacionalni susret Franjevačke mladeži u Imotskom i okolnim župama u kojima dje-luje Franjevačka mladež: Podbablje, Vinjani, Zmijavci, Runovići te u našoj župi Proložac (opširnije na susjednim stranicama lista).

29. svibnja 2011. – PRVA SVETA PRIČEST

Danas je održana prva sveta pričest u našoj župi. Danas je prvi put presvetu Hostiju primilo 42 naših prvopričesnika. Slavlje je održano u crkvi Sv. Mihovila.

11. lipnja 2011. – Naši framaši učenici prvog razreda srednje škole danas su prvi put primljeni u Franjevačku mladež. Svetu misu predvodio je fra Petar Pletikosa, župni vikar.

13. lipnja 2011. – SV. ANTE

Prolo@ac

23

Svečano je proslavljen u župi Vinjani, a u našoj župi proslavljen je u župnoj crkvi Sv. Mihovila.

23. lipnja 2011. – TIJELOVOSveta misa i procesija održana je u

10:30 sati u župnoj crkvi Sv. Mihovila u Prološcu.

28. lipnja 2011. – PRIMOPREDAJA ŽUPE

Danas je u župu Proložac došlo novo župsko osoblje. Novoimenovani župnik fra Vinko Gudelj dolazi iz susjedne župe Podba-blje gdje je proveo 11 godina, a na mjesto župnog vikara došao je fra Rafo Begić koji je 11 godina bio župnik župe Slivno.

29. lipnja 2011. – SV. PETAR-Svetu misu u crkvi Sv. Mihovila pred-

vodio je župnik fra Vinko, a tijekom mise pjevao je zbor pod ravnanjem s. Filipe. Ovaj dan posebno se slavi u susjednoj župi Pod-bablje točnije u Drumu, središnjem mjestu te župe pa smo kasnije bili na objedu kod

župnika. Tijekom mise u Podbablju svirala je s. Filipa.

1. srpnja 2011. – Na Danu Provincije, koji je održan na Visovcu sudjelovao je žu-pnik fra Vinko.

Prolo@ac

24

2. srpnja 2011. – SRCE MARIJINODanas je svečano proslavljeno Srce

Marijino koje se posebno štuje u Bušanjama. Svečano misno slavlje predvodio je župni vikar fra Rafael Begić uz koncelebraciju žu-pnika, a sve je oplemenio crkveni zbor pod ravnanjem s. Filipe.

9. srpnja 2011. – KRALJICA MIRADanas je svečano proslavljena Kraljica

Mira u Šumetu gdje je crkva posvećena Gospi. Središnje misno slavlje predvodio je fra Rafael Begić, župni vikar, uz koncelebra-ciju župnika. Uoči Kraljice Mira organizirali smo trodnevnicu koju su predvodili župnik fra Vinko i župni vikar fra Rafo te fra Zoran Kutleša, negdašnji prološki župnik, a danas gvardijan, dekan i župnik u Imotskom.

26. srpnja 2011. – U sklopu devetnice Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imot-ske krajine naša župa imala je svoj zavjetni dan. Misno slavlje predvodio je fra Rafael Begić uz koncelebraciju župnika fra Vinka, a tijekom mise pjevao je naš zbor pod rav-nanjem s. Filipe Smoljo.

Prolo@ac

25

27. srpnja 2011. – HOD FRANJEVAČ-KE MLADEŽI

Hod Franjevačke mladeži započeo je danas u našoj župi. Nakon okupljanja svih sudionika hoda u vjeronaučnoj dvorani sve je pozdravio župnik fra Vinko Gudelj, zatim Ana Mikulić naša župljanka i predsjednica Splitsko-dubrovačkog područja Frame te fra Frano Doljanin, duhovni asistent područne Frame. Nakon kratkog odmora započela je sveta misa u našoj župnoj crkvi Sv. Mihovila, a potom i predstavljanje svih bratstava.

U jutarnjim satima mladi su krenuli prema Lovreću, zatim Ugljanima, Otoku i Sinju, a dalje će autobusom prema Asizu. S mladima je na hodočašće krenula i s. Filipa.

2.kolovoza 2011. – GOSPA OD ANĐELA

Zaštitica Imotskog i Imotske krajine svečano je proslavljena u Imotskom. Središ-nje misno slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Na raspolaganju su bili i župnik i župni vikar.

U procesiji od crkve Sv. Franje do Topa-ne sudjelovao je i naš barjak kojeg je nosio Frano Buljan.

5. kolovoza 2011. – Otvoren nogometni memorijalni turnir koji se igra u čast Petra Pirića. Župnik blagoslovio i otvorio turnir.

6. kolovoza 2011. – Župnik fra Vinko na središnjem Trgu u mjestu blagoslovio je početak biciklijade koji su organizirali članovi KUM Proložac, a biciklijada se održala pod motom «Đir za zdravi život».

Prolo@ac

26

Prva pričestDanas, u vremenu velike brzine življenja

prijeti opasnost da nam i euharistija postane uobičajena. Da sveta misa postane samo običaj, a premalo čin osobne vjere i preda-nja. Zaboravljamo da nam Isus upravo u eu-haristiji nudi okrjepu u pustinji svakodnevlja.

Postoje posebni dani, posebna razdo-blja, osobito nedjelje, kada smo na poseban način pozvani pronaći mjesto slavlja u svom životu.

Zadnja je nedjelja mjeseca svibnja, Mari-jinog mjeseca sve je spremno za sakrament Prve svete Pričesti. Pod Marijinim plaštom okupila su se 42 mala srca nestrpljivo išče-kujući početak svečanosti.

Njihov put davno je započeo kad su ih na krštenje donijeli njihovi roditelji i umjesto njih se obvezali da će dijete odgajati u vjeri. Ispunili su svoja obećanja jer danas oni sami dolaze na susret s Isusom.

Bili su oni vrijedni, dolazili na vjerona-uk, probe bili spremni na suradnju ali i na

Prolo@ac

27

igru. S velikim zanimanjem sudjelovali su u svakom zadatku koji se pred njih postavio. Kroz to njihovo pripremanje toliko su se zbližili i sprijateljili, znali su se podržati kada je nekome bilo teško. Ne smijemo zaboraviti ni našu vrijednu sestru Filipu koja uvijek teži savršenstvu koje upravo priliči ovom sveča-nom trenutku.

Sada smo tu ispred crkve, čekamo taj trenutak, srce ubrzano lupa, vidi se uzbuđe-nje, sreća, ljubav, a opet spokoj na licima dje-ce i roditelja. Djeca uzbuđena na svoj način, a i roditelji svjesni roditeljske odgovornosti i brige na svoj način. Bila sam presretna što moje dijete želi i može pristupiti Svetoj Pri-česti. Sat na crkvi otkucava 11 sati. Polako ulazimo u crkvu. Ulaskom u prostor crkve i stavljanjem znaka križa ušli smo u ozračje Božje prisutnosti. Prostorom se razliježe glazba dobro nam poznate pjesme „Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za veli-ka djela da love srca božanskom riječi. O, Bože zar si pozvao mene tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu odsad idem kamo šalješ me ti.“

Djeca u bijelim haljinama, kao bijeli anđeli kako ih je često nazivao i fra Ante.

Ruku sklopljenih , dostojanstveno idu prema oltaru. Ispred oltara lađa s bijelim jedrima, a na jedrima 42 crvena srca, a svako srce krije lik jednog djeteta. Svečana sveta misa je započela, a djeca su svoje pjesme izreci-tirala s puno ljubavi i radost.Pokajničkim činom pripremamo srce za susret s najvaž-nijom osobom svemira.Nakon službe riječi prinosimo sebe, svoje križeve , poteškoće, bolesti, trpljenja, neshvaćanja sebe i drugih. Sveta pričest je trenutak našeg najdubljeg sjedinjenja s Isusom. Sav uloženi trud, vje-ronauk itekako se isplatio, ali ne samo za taj dan nego za cijeli život. Gledam ih nedjeljom kako radosno dolaze na misu isti onaj žar na licu, ista želja da budu blizu Isusu…

Kao roditelji stalno želimo nešto djecu naučiti, a ja bih rekla naučimo i mi nešto od njih otvorimo svoje srce za sebe i druge i ra-dosno kročimo kroz život s Isusom Kristom.

Budimo propusni na Božje djelovanje. Dopustimo Isusu da nas i naše prvopriče-snike povede putem koji je za nas najbolji, makar ne i najdraži.

Ivana Bajić

Prolo@ac

28

Prvopričesnici župe sv. Mihovila 2011. godine

1. Mate Bajić2. Antonia Baketić3. Lucija Barbić4. Petar Blažević5. Matea Bubalo6. Vicko Bubalo7. Branimir Bevanda8. Antea Cvitanović9. Helena Češljar

10. Ivana Češljar11. Antonio Čujić12. Danijela Čujić13. Barbara Ćurčija14. Toni Ćurčija15. Marijo Dračar16. Ante Dropuljić17. Luka Dropuljić18. Vinko Dropuljić19. Teo Grabovac20. Vedran Grabovac21. Vice Grbavac

22. Ante Knezović23. Mila Knezović24. Branimir Kokić25. Ivana Kraljević26. Marija Lasić27. Paško Lasić28. Ivan Maršić29. Teo Meter30. Ivan Mikulić31. Petar Odak32. Ivan Perić33. Anamarija Petričević34. Ivana Petričević35. Bartol Pezo36. Ana Pirić37. Mihael Radeljić38. Mateo Rajič39. Vlatko Škegro40. Krešimir Tolić41. Duje Vidak42. Josip Vidak

Prolo@ac

29

Prolo@ac

30

Krizmanici župe sv. Mihovila

Proložac, 8. svibnja 2011.

1. Ana Adžija

2. Slavica Bevanda

3. Marija Blažević

4. Ante Blažević

5. Marijan Božinović- Karauz

6. Ivan Brnas

7. Nives Bubalo

8. Paula Bubalo

9. Miroslava Bubalo

10. Mila Dračar

11. Ljubo Dropuljić

12. Ana- Marija Dropuljić

13. Petra Grabovac

14. Tina Grabovac

15. Vedrana Grbavac

16. Petar Knezović

17. Danijela Knezović

18. Marinela Kolovrat

19. Josipa Kraljević

20. Krešimir Lasić

21. Ante Lasić

22. Paško Lasić

Prolo@ac

31

23. Adrijana Lasić

24. Mirela Lasić

25. Vladimir Leko

26. Luka Jukić

27. Mateo Mandić

28. Mara-Ivana Mandić

29. Marijana Maršić

30. Valentina Maršić

31. Ivan Maršić

32. Željko Maršić

33. Tonka Meter

34. Mia Meter

35. Matea Mikulić

36. Petar Mikulić

37. Šimun Mikulić

38. Živko- Toni Mršić

39. Marijo Petričević

40. Mateo Petričević

41. Ivan Petrušić

42. Josip Šerlija Petrušić

43. Dragica Pezo

44. Tea Radeljić

45. Mateo Radeljić

46. Andrea Rako

47. Anita Rako

48. Milan Rajič

49. Marijan Rimac

50. Ana Rimac

51. Ivana Stojić

52. Josip Strinić

53. Vedrana Šerlija

54. Antonio Šimić

55. Ivana Šimić

56. Matea Šimić

57. Marijana Šimić

58. Josipa Šimić

59. Ante Tomić

60. Josipa Tolić

61. Luka Ujević

62. Daliborka Zujić

Prolo@ac

32

Prolo@ac

33

Prolo@ac

34

Frama Proložac

Nacionalni susret Frame

Pod geslom „Zajedno u Kristu“, od 13. do 15. svibnja održan je VIII. nacionalni susret Franjevačke mladeži u Imotskom. Na susretu se okupilo oko 1100 framaša iz cijele Hrvatske,ali i šire.

Iako umorni i iscrpljeni od puta, po do-lasku u Imotski svi su bili uzbuđeni i očarani kako samim gradom tako i atmosferom u kojoj se osjećala prisutnost Duha Svetoga.

Uslijedili su pozdravni govori nacional-nog predsjednika Frame Ivana Bambira, imotskog gvardijana fra Zorana Kutleše, te predsjednice Splitsko-dubrovačkog područ-nog bratstva Ane Mikulić.

Nakon toga uslijedila je sv. misa koju je predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić koji je svojim prisutnošću pokazao koliko je taj susret važan.

Nakon kratkog predstavljanja područ-nih bratstava došlo je vrijeme za odlazak u župe u kojima su bili smješteni. U naš Prolo-žac je došlo oko 130 mladih iz Zadra, Beča, te iz Zagrebačkog i Osječkog područja.

Sljedeći dan je bio pun sadržaja: preda-vanja , rad po skupinama te radionice koje su održane u župama u kojima su framaši odsjeli. Dramska sekcija Frame Proložac oduševila je svoje goste izvedbom predstave ‘’Tako mi Bog pomogao’’ čija je autorica naša Mia Meter. Sve je to na kraju dana za-činio bend Tobija u Imotskom.

Nedjeljni se program sastojao od ple-numa i sv. mise koju je predvodio fra Željko Tolić. Nakon toga uslijedio je ručak, razgle-davanje ljepota Imotske krajine te na kraju odlazak kućama.

Bila su to, vjerujem, tri nezaboravna dana za sve Framaše iz Lijepe naše, a i šire.

Prolo@ac

35

Stvorena su nova prijateljstva, dobive-no je novo znanje, ojačana je vjera i zajed-no smo rasli u Kristu. Sav se uloženi trud

isplatio i rodio je plodom, te svi Framaši s nestrpljenjem očekuju IX. Nacionalni susret Frame.

Prolo@ac

36

Skupština u Splitu

U subotu, 5. ožujka samostan sv. Josipa te splitska župa sv. Obitelji bili su domaćini redovitoj proljetnoj skupštini Franjevačke mladeži Splitsko-dubrovačkog područja. Skupštinom je predsjedala područna pred-sjednica Ana Mikulić. Nakon Jutarnje mo-litve domaćini susreta fra Zvonimir Brusač i Zdenko Plenković, predsjednik Frame sv. Obitelji, održali su kratak govor o djelovanju Franjevačke mladeži u gradu Splitu kao i župi.

Uslijedio je radni dio skupštine koji se između ostalog odnosio na organizaciju nacionalni susret Franjevačke mladeži u Imoskom te je predstavljen i ovogodišnji hod Frame koji se održao 27.7.-5.8. na relaciji: Proložac- Sinj- Asiz. Skupština je završila u poslijepodnevnim satima zajedničkim radom po grupama.

Malonogometni turnir

Frama Proložac je i ove godine bila orga-nizator malonogometnog turnira Franjevač-ke mladeži Imotske krajine. Turnir je održan 19.2. 2011. od 13.00-18.00 sati u športskoj dvorani u Prološcu. Sudjelovale su Frame: Imotski, Podbablje, Runovići, Zmijavci, Vinja-ni i Proložac a pehar je i ove godine otišao u ruke Frame Podbablje. Vrhunac turnira je bila ženska utakmica između framašica Prološca i Imotskog u kojoj su naše Proložanke dotu-kle Imoćanke. Sudionici su dobili i zahvalnice koje su dodijelili područni duh. asistent fra

Frano Doljanin i područna predsjednica Ana Mikulić . Po završetku turnira okupili smo se na večeri u župnoj dvorani, gdje smo s našim gostima razmijenili dojmove s turni-ra. Nadamo se da će se ovaj turnir nastavit tradicionalno održavat uz malu razliku, a to je da pehar ipak ostane u Prološcu.

XIV HOD splitsko-dubrovačkog područja

Tema ovog hoda nosi naziv „Putevima srca“ i želi nas potaknuti na razmišljanje o putevima našeg srca kao temeljnog opredjeljenja za Boga i čovjeka. Hod ima određeni cilj, a to je da bismo bili kao djeca koju privlači Očeva ljepota i koja u svojim srcima nosi njegov put. Odlučili smo kre-nuti putem kojim ćemo ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Na hodu su sudjelovala 22 mjesna bratstva franjevačke mladeži između kojega je bila Frama Proložac sa 4 framašice: Antonela Maršić, Marijana Maršić, Ana Petri-čević i Valentina Blažević s našom dragom s. Filipom Smoljo. Početak ovog hoda bio

Prolo@ac

37

je 27.7.-5.8. Hod je počeo u našem dragom Prološcu koji ide preko Sinja do Asiza. U ranim jutarnjim satima krenuli smo ispred crkve svetog Mihovila u Prološcu s molitvom, pjesmama i određenim temama. Prva ruta bila je Proložac – Lovreć. Na putu smo se zaustavili kod crkve sv.Ivana u Nikolićima, gdje smo izmolili jutarnju molitvu i krenuli dalje. Stigli smo do Lovreća gdje nas je s radošću dočekao fra Dinko. Druga ruta bila nam je Lovreć Opanci – Ugljane koju nismo mogli propješačiti zbog nevremena već su nas fra Frano Doljanin i fra Ivan Lukač odve-zli do Ugljana gdje smo se ugodno smjestili. Nakon ručka i kratkog odmora krenuli smo prema zajednici Cenaccolo. Sastali smo se sa dugogodišnjim ovisnicima koji su nam

bez imalo ustručavanja prepričali svoj težak život u kojem ih je pratila ovisnost o droga-ma, kocki, alkoholu… Slušajući njihovu priču shvatili smo da im život nije bio samo igra, med i mlijeko već trnje i bodlje kroz koje su prolazili. Treća ruta bila je Ugljane – Otok gdje smo predvodili klanjanje i sv. Misu. Četvrta ruta bila je Otok – Sinj gdje nas je dočekala s. Natanaela i fra Tino Labrović. Imali smo Euharistijsko slavlje s narodom te svetu ispovijed prije polaska u Asiz, rodni grad serafskog oca Franje koji je vođa na našem putu. Na hodu smo još više učvrstili svoju vjeru i osjetili puninu Božje ljubavi koja je vladala među nama.

Antonela Maršić, Marijana Maršić, Ana Petričević, Valentina Blažević

Prolo@ac

38

Izborni kapitul mjesnog bratstva FSR-a Proložac

U poslijepodnevnim satima dana 16. ožujka 2011. u mjesnom bratstvu Proložac održan je izborni kapitul kojem su predsjedali Mila Šuto, područna predsjednica, i fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent, uz na-zočnost župnika fra Ante Madunića, duhov-nog asistenta mjesnog bratstva, gvardijana fra Zorana Kutleše, sestre Filipe Smoljo i Daria Tolića, predsjednika FSR-a Imotski.

Poslije molitve VEČERNJE jednoglasno su izabrani vijećnici. Predsjednica Maja Ivan-ko, dopredsjednica Jagoda Meter, tajnica Anka Ivanko, blagajnica Emilija Mandić i voditeljica formacije Tatjana Meter.

Nakon uvođenja izabranih u službu sli-jedio je blagoslov sv.Franje kojega je zazvao fra Frano Doljanin:

„Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva! Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! Neka po-gled svoj Gospodin svrati na vas i mir vam donese! I neka na sve vas siđe blagoslov Boga svemogućega, Oca i Sina i Duha Sve-toga. Amen.

U ugodnom raspoloženju druženje je nastavljeno u župnoj kući uz ukusnu večeru koju pripremiše vrijedne ruke kuharice Mare.

Mir i dobro!Tatjana

Prolo@ac

39

Prološke žive jaslice

U tihoj božićnoj noći dana 25.prosinca, jedanaesti put zaredom u kišom natoplje-nom koritu povremene rijeke Suvaje ispod drevnog mosta Šarampov u središtu Pro-lošca u organizaciji Župnog ureda župe sv. Mihovila- Proložac i HKUD Proložac održane su Prološke žive jaslice.

Usprkos velikoj kiši koja je neumorno padala te bujice koja se spuštala niz mračni kanjon Badnjavice nekoliko stotina posjeti-telja pristiglih iz domaće župe Proložac kao i iz susjednih župa Imotske krajine radosno je uživalo u scenskom uprizorenju prvih trenutaka Kristovog ovezemaljskog života.

Na početku programa svečanim riječi-ma dobrodošlice sve je pozdravio prološki župnik i jedan od organizatora fra Ante Madunić te i ovu prigodu iskoristio kako bi nazočnima čestitao Božić, da bi nakon toga uslijedila ulazna pjesma pjevača velikoga pučkog zbora, smještenog u svečanom ambijentu ispod lukova srednjovjekovnog mosta “Šarampov”, a njime je ravnala s. Filipa Smoljo, njihova dugogodišnja vodite-ljica i jedna od organizatora toga scenskoga uprizorenja. Tijekom izvođenja pjesme iz tame riječnog kanjona “Badnjavice” doja-hali su Josip i Marija na magarcu, da bi se potom smjestili u drvom napravljenoj štalici smještenoj u srcu “prološkog Betlehema”, a koja je bila opkoljena masovnim i bogatim kamenim kućicama koje su za tu prigodu izradili marljivi Proložani.

Dok je predstava odmicala kraju to se više smjenjivalo kostimiranih glumaca te su se kretali prenma Kristu kojega je ovom zgodom odglumio sedmomjesečni Leon Šimić uz svoje roditelje Josipa i Mariju koje su glumili Leonovi roditelji Luka i Nevena Šimić.

Nakon poklona kraljeva ovaj svečani igrokaz završio je zajedničkom pjesmom “Ra-dujte se narodi” te prigodnim vatrometom.

Pripreme za ovogodišnje Žive jaslice započele su mjesec dana uoči izvedbe kada je grupa Proložana na čelu sa predsjedniku HKUD Proložac Milana Maršića Kubelu uspkos nepovoljnom vremenu kiši i snijegu radili drvene kućice te uređivali korito ove ri-ječice kako bi što svečanije održali ovu svoju manifestaciju koja je prvi put organizirana za vrijeme župnika fra Zorana Kutleše, a do danas je prešla sve lokalne okvire tako da se svake godine radosno odazivaju i mnogi posjetitelji iz cijele Dalmatinske zagore, pa čak i iz primorja te susjedne Hercegovine.

Prolo@ac

40

Zlatni pir Ante i Marije Petričević

Ante Petričević i Marija Petričević rođ. Juričić vjenčani 1961 g. župa Sv. Mihovila

Ante i Marija proslavili su svoj zlatni jubilej 50 godina braka u krugu svoje obitelji

23. 04. 2011. Imaju 7 kćeri, 15 unučadi i 6 praunučadi

Prolo@ac

41

Popis ili otpis Hrvata?Dobro se sjećam profesora koji je na

prvom predavanju iz statistike upozorio studente kako statistika ima dvije definicije. Prva je ona koju studenti moraju znati na is-pitu, a druga je ona koju su izmislili studenti. Po ovoj posljednjoj statistika je zapravo točan zbroj netočnih podataka. Nakon popisa sta-novništva Hrvatske u travnju 2011. godine čini se kako je statistika dobila i novu defi-niciju koja glasi: statistika je netočan zbroj točnih podataka!

Čudna metodologija

Kako drukčije protumačiti preliminarno izvješće o rezultatima popisa kojega je pre-dočio ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Ivan Kovač? Po njemu je ukupno popisano 4.456.096 osoba, a ukupan broj stanovnika iznosi 4.290.612! U usporedbi s brojem sta-novnika po popisu iz 2001. godine, danas je Hrvata oko 150.000 manje. Ustvari, po Ko-vaču, zapravo nas nije manje. Zamršeno zar ne? Rezultati su takvi kakvi jesu zbog toga što podatci dvaju popisa nisu usporedivi. A nisu usporedivi zbog različite metodologije kojom su obrađivani podatci u ta dva popisa. Ovaj put odabrana je metodologija po kojoj će nas Europa „lakše prepoznati“, makar i po cijenu da mi ne znamo zapravo koliko nas ima, kakva nam je demografija, ima li nas više ili manje u odnosu na prethodni popis, a zbog tih i drugih važnih podataka u popis je i potrošeno 175 milijuna kuna iz plitkih džepova poreznih obveznika.

Čiji su „gastarbajteri?“

Zašto nas je popisano više nego nas službeno ima (zbog čega se Hrvati pitaju je li to bio popis ili otpis Hrvata?), pokušao nas je poučiti izvjestitelj, a zapravo je pobudio

još veće sumnje u mućke oko popisa. Da-kle, ovoga puta u ukupni broj stanovnika Hrvatske nisu ubrojene osobe koje su na radu u inozemstvu više od godine dana i ne dolaze svakog tjedna doma, premda im je stalno prebivalište u Hrvatskoj. Čudna neka metoda. I što je s tim Hrvatima? Jesu li nam oni višak ili manjak ljudstva? Gdje će se oni voditi? Čini se, nigdje, jer ne će biti popisani niti kao dijaspora budući da imaju stalno prebivalište u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj (po europskom) njih nema zahvaljujući novoj metodologiji koja doista ne popisuje nego otpisuje Hrvate.

Koliko je vjernika?

Svakako treba naglasiti, što će posebno zanimati čitatelje ovog lista, kako još nisu poznati ni rezultati popisa koji se odnose na broj rimokatolika, ateista i pripadnika drugih vjera. Kažu, ti rezultati znat će se tek krajem prvog polugodišta iduće godi-ne. Neshvatljivo, da ne kažem perfidno. U doba svih elektronskih čuda i softvera treba toliko čekati dok se zbroji podatak na samo jedno pitanje iz popisa. Jesu li se pokvarila računala ili ćemo saznati koliko nas vjernika ima u Hrvatskoj kad netko sa strane odluči koliko nas ima, odnosno koliko bi netko želio da nas bude?

Bilo bi zanimljivo znati što o ovim i inim poniženjima, kojima nas Europska unija obilato obasipa, misle građani Hrvatske. No, uskoro ćemo to i saznati, jer je pred nama referendum na kojem će se o ulasku u EU narod izjašnjavati. Možda za nas (i njih gore na vlasti) bude iznenađenja. Neka samo rezultati referenduma budu temeljeni na točnom zbroju točnih podataka.

Tomislav Božinović

Prolo@ac

42

Dječje poruke roditeljima

- Trn se iz malena oštri! (narodna)

– Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što zaže-lim. Ja vas samo iskušavam.

– Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazuje mi gdje mi je mjesto.

– Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.

– Nemojte biti nedosljedni. To me zbu-njuje i tjera na to da pobjegnem od svake obveze.

– Nemojte obećavati. Možda ne ćete moći ispuniti obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.

– Nemojte se previše žalostiti kad ka-žem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.

– Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ‘ve-likog frajera’.

– Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

– Nemojte da moje loše navike obuzmu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.

– Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

– Nemojte o mom ponašanju rasprav-ljati za vrijeme svađe. Ne znam zašto, ali tada slabo čujem i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu određene mjere, ali rasprave odložite za kasnije.

– Nemojte da osjećam kako su moje pogrješke grijesi. Moram naučiti gri-ješiti, a da se pri tom ne osjećam zlim.

– Nemojte me štititi od posljedica. Mo-ram učiti na vlastitom iskustvu.

– Ne odbijajte me kad tražim odgovore na pitanja. Ako me odbijete prestat ću vas ispitivati, ali ću informacije potražiti negdje drugdje.

– Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrješivi, s takvima je teško živjeti.

– Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno, važno je kako smo zajedno.

– Nemojte zaboraviti da ne mogu odra-sti bez razumijevanja i podrške. Zaslu-žena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada. Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

– ...I pored svega - mnogo vas volim, volite i vi mene...

Pripremio: MATE RADELJIĆ

Prolo@ac

43

Marijina i naša riječŽivimo u vremenu kad se sve više go-

vori, a sve manje sluša. Obilje riječi zaplju-skuje nas sa svih strana. I sami izgovaramo na tisuće riječi. Čujemo riječi bez značenja. Slušamo i izgovaramo dobre i loše riječi. Ri-ječi koje blagoslivljaju ili proklinju, riječi koje podižu ili gase zadnji tračak nade. Ponekad su naše riječi ubojite poput strijele, umjesto da budu balzam za tijelo i dušu. Često i ne mislimo na ono što govorimo. Navikli smo na riječi koje ruše umjesto da grade, riječi koje navješćuju zlo, a ne prepoznaju dobro.

Riječ Božja

Kad kao kršćanin govorim o riječi mislim na Riječ Božju, na utjelovljenog Sina Božjega koji je Božja Riječ za spasenje nama koji vjerujemo. Bog je govorio ocima po prorocima, a nama je progovorio po svome Sinu, Riječi života vječnoga. Po njoj je zapodjenuo razgovor s nama i otvorio put k njemu. Riječ je tijelom postala. Bog je stupio u naš život, pridružio se našoj ljudskoj zajednici. On koji je Riječ donio nam je riječi života, riječi koji ulijevaju snagu, koje blago-slivlju i osnažuju.

Riječ je Božja izgovorena za naš život, da bismo mogli živjeti po njegovoj riječi i od njegove Riječ. Jer ne živi čovjek samo o kruhu nego i o riječi, o riječi koja izlazi iz usta Božjih. Tu Riječ Božju možeš srcem i umom shvati i prihvatiti. Tu je Riječ potrebno slušati, jer sam Bog ti govori i on ti pomaže da u svjetlu njegove Riječi upoznaš sama sebe, onakvog kakav uistinu jesi. Po svojoj Riječi Bog ti daje moć da upoznaš znakove njegove prisutnosti, daje ti snagu da mu i ti rekneš svoju riječ, riječ ljubavi, riječi koje su jeka tvoje molitve, ispovijest Tvoje vjere, pjesan u zboru sve Crkve, koje se rodila iz

Riječi i koja je pozvana da svjedoči za Riječ sve do na kraj svijeta.

Riječ ljubavi

U ovom našem modernom vremenu sve smo više usamljeni i sve više potrebni Riječi Božje. Ako shvatiš i prihvatiš da je Biblija Božje pismo koje je napisano tebi, koje govori tvome srcu, onda ćeš se približiti Riječi Života koja je kadra zatomiti tvoju žeđ za istinom, za svjetlom i ljubavlju. Ako naučiš slušati glas koji ti govori u Svetom pismu, naučio si ljubiti. Božja je Riječ radosna vijest protiv samoće.

Kao nitko drugi Bog nam govori riječi ljubavi. Govori nam po događajima i po rije-čima. Riječ Božja je sami Bog u tajni svoje riječi. Bog čini ono što govori i govori ono što čini. U Riječi koja je tijelom postala ispunja svoje obećanje. Sve Sveto pismo sadržano

Prolo@ac

44

je u jednoj knjizi, a ta knjiga je Krist. U Riječi Božjoj se objavljuje lice ljubljenoga. Tvoj je vjernički zadatak tražiti lice Božje. Ako ustrajno tražiš njegovo lice, onda ćeš ga lako prepoznati na svršetku svojih dana.

Riječ života

Duh Sveti ti pomaže da prepoznaš ono što nam Bog poručuje po svojoj Riječi. On te uvodi u tajnu riječi i otvara tvoje srce da shvatiš što je u njoj sadržano. Otvara oči tvo-ga srca i duha i pomaže ti da povjeruješ istini. On ti pomaže da budeš svjedok i navjestitelj Riječi u svijetu u kojem riječi sve više gube na značenju.

Obasjan svjetlom Riječi kršćanin je pozvan druge osvijetliti tom riječju i uvesti ih u svjetlo riječi. Crkva je rođena od Riječi i kao takva pozvana naviještati Riječ. „Ako ostanete u mojoj Riječi, uistinu ste moji učenici, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 31). „Živa je uistinu Riječ Božja djelotvorna, oštrija je od sva-koga dvosjekla mača, prodire dotle da

dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ (Heb 4, 12). Povjeri se Riječi. I vjeruj Riječi. Ona je vjerna dovijeka kao i Bog koji ju izgovara. Ako prihvatiš Riječ nećeš nikada biti sam, ni u životu ni u smrti. Po spoznaji Riječi ući ćeš u srce Božje. Upoznat ćeš srce Božje po Riječima Božjim.

U Riječi je Božjoj izvor života. Sam Bog te po njoj posjećuje. Kad je čitaš i o njoj raz-mišljaš, kad s njoj moliš i Bogu se približavaš. Zbog toga i ti s psalmistom možeš uzviknuti: «Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi… po riječi me svojoj poživi» (Ps 119, 105.107).

Marija - prebivalište Riječi

Marija je pralik plodnog slušanja Riječi Božje. Ona nas poučava kako prihvatiti Riječ Božju, čuvati je o njoj razmišljati. U Evanđelju po Luki dva puta je zapisano kako je Marija pohranjivala sve te riječi i događaje i o njima razmišljala u svom srcu. Nakon što su pastiri pohodili novorođenog Isusa i ispripovjedili što im je anđeo rekao o tom djetetu, evan-đelist je zapisao za Mariju „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu“ (Lk 2,19). Drugom zgodom kad su ga ponovno našli u hramu gdje sjedi među naručiteljima „sluša ih i pita“ i da se s njima vratio u Nazaret i bio im poslušan i tada je „Majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“ (Lk 2, 51).

Savršena slika Crkve, Marija dopušta da je Riječ Božja prožme: „Evo službenice Gos-podnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). Ona je slušala Riječ Božju i to slušanje pretvorilo se u dar ljubavi. Nakon naviješte-nja Marija odlazi svojoj rođakinji Elizabeti da joj bude pri ruci u njenoj potrebi. I tako Marija „žena koja sluša“ u prizoru pohođenja postaje „majka ljubavi“. „Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 2, 43). Marijin je glas nositelj mesijanske radosti: „Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi!“ (Lk 1, 44). Marija

Prolo@ac

45

je blažena jer je slušala i povjerovala Riječi Božjoj: „Blažena ti što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1, 45).

A Gospa koja je bila „stvorenje Riječi“ neka nas zagovara u Božjoj slavi i neka nam pomogne da poput nje živimo slušajući Riječ, kako bismo poput nje prihvatili Riječ života i donijeli je drugima u skromnosti naše vjere i u svagdanjoj zauzetosti za druge. Mo-liti s Marijom, povjeriti se njenom zagovoru sigurno će ti pomoći da čuvaš i živiš božan-ske pisma, Riječ Božju.

Samo se po ljubavi upoznaje ljubljeni. Samo onaj koji je naslonio glavu na Isuso-ve grudi mogao je razumjeti Isusove riječi (Origen). Nakloni i ti svoju glavu na Isusove grudi, poput ljubljenog učenika na posljed-njoj večeri (Iv 13, 25) i slušaj njegove riječi i pusti neka njegovo srce govori tvom srcu. To je ono što prosim u Boga za tebe dok te preporučujem «Gospodinu i Riječi njegovoj milosti koja ima moć sagraditi i udijeliti ti baštinu sa svima svetima» ( Dj 20, 32)

M. Ardinić

Hvalospjev ljubavi

Kad bih ljudske I anđeoske

Jezike govorio A ljubav ne bih imao Bio bih mjed što ječi Ili cimbal što zveči

stavio sam zlatnik u kolijevku ljubavi

bio zlatnik ostao zlatnik

nije bilo ljubavi

Kad bih imao

Dar proricanja

I znao sve tajne

I sve znanje

Kad bih imao

Puninu vjere

Tako da bih brda

Premještao

A ljubav ne bih imao

Bio bih ništa

Prolo@ac

46

Tijelo mi spržio

Žar ljubavi

Dušu mi pojela

Snaga čežnje

Ne prži ljubav

Ne jede ljubav

Tu nema ljubavi

Kad bih na hranu

Siromasima

Razdao sve svoje imanje

Kad bih tijelo svoje

Predao da se sažeže

A ljubavi ne bih imao

Ništa mi koristilo ne bi

Dao siromahu

Posljednji novčić

Prodao kuću

Da nahranim gladne

Siromah

I dalje sirotinja

A kuće nema

Nema ljubavi

Ljubav je strpljiva

Ljubav je dobrostiva

Ljubav ne zavidi

Ne hvasta se

Ne oholi se

Koliko odlika

U jednoj riječi

Koliko ljubavi

U ljubavi ima

A o njoj ovise

I od nje žive

Proljeće

Ljeto

Jesen

I zima

Nije nepristojna

Ne traži svoje

Ne razdražuje se

Zaboravlja i prašta zlo

Odavna protekle

I moje vode

S njima i ljubav

I ona ode

Ne raduje se nepravdi

A raduje se istini

Kad sam ti rekao

Volim te

Draga

Uvenuo bršljan

S kućnoga praga

Sve ispričava

Sve vjeruje

Svemu se nada

Sve podnosi

Moju ranu nosi

U srcu

U kosi

O njoj priča svima

Njome se ponosi

Ljubav

Nigda ne prestaje

Mene od rođenja

Moja ljubav čeka

Ne umrijeti ne će

Živjet će dovijeka

Mario Bilić

Prolo@ac

47

Nagrade Gudelju i Vukoviću

U samo dva dana dva pisca imotskih korijena dobila su dvije hrvatske književne nagrade. Naš istaknuti pjesnik Petar Gudelj, rođen u Podosoju 1933. godine, koji živi u Baškoj Vodi i Zagrebu, lani je dobio pjesnič-ke nagrade Goranov vijenac u Lukovdolu i Bosanski stećak u Sarajevu, gdje mu je tiskan i izbor pjesama Za njom je koracala maslina. Zagrebačka kuća VBZ tiskala mu je 2010. opsežnu knjigu novih stihova Duša tilu za koju je Gudelj na Krležin rođendan 7. srpnja 2011. nagrađen šestom bijenalnom nagradom Miroslav Krleža. U obrazloženju se navodi da je Gudelj atipična, apartna, pobočna, neprispodobiva figura u suvreme-nom hrvatskom pjesništvu, prema kojem

je hrvatska javnost dugo bila zatvorena, distancirana i negostoljubiva.

U sklopu 18-ih Raosovih dana u spomen na književnika Ivana Raosa (1921.-1987.), koji su ove godine održani 9. srpnja pred župnim uredom u Medovu Docu, obilježen je dvostruki jubilej - 90. obljetnica Raosova rođenja i punoljetnost te kulturne priredbe koja je utemeljena 1994. godine pod imenom „Nasmijana neba Ivana Raosa“. Položeno je cvijeće na piščev grob, a misu zadušnicu u župnoj crkvi svetog Roka (o kojoj je upravo objavljena monografija) služio je don Mladen Vukasović. Stručno povjerenstvo kojim je predsjedavao dr. sc. Miljenko Buljac između 15 tekstova prispjelih na natječaj za najbolji

Petar Gudelj i Mladen Vuković

Prolo@ac

48

novi monodramski tekst odlučilo je da ovo-godišnju 11. nagradu Raosovih dana ponese novinar HR Radio Splita Mladen Vuković za monodramu „Naša Nuša Ujevuša“, duhovitu i dokumentarnu priču o imotskoj ženi koja nosi svoj križ opterećen ideologijama kroz tri države u 20. stoljeću. Raos je napisao najviše monodrama u hrvatskoj književno-sti, a njegovu su nagradu proteklih godina, između ostalih, dobili i Ilija Zovko i Miro Gavran. Tijekom programa učenici imotske gimnazije Vlatka Bušić, Dubravka Jonjić, Mislava Jonjić te Mario Alerić krasnoslovima i čitanjem dijelova prvonagrađene monodra-me, kao i scenskog prikaza pohvaljenog mo-nodramskog teksta „Aj ti uvati vitar“ Velimira Karabuve, oduševili su posjetitelje priredbe. 18. Raosovi dani nastavljeni su 3. kolovoza u Lovreću prigodnom izložbom slika Ivana Kundida, Vinka Lončara, Julije Stapić-Katić i Antonije Gudelj.

Dragica Zeljko Selak

Božje lice

Dva popodne, talionica. Sve se topi,

sve tali.

Ne možeš pogledati

u božje lice ljeta.

U božje lice dana.

Kiša i noć

Ti pišeš, ona pada.

Duga i široka,

svehrvatska.

Kiša i noć.

Petar Gudelj

Taman zaplakaoNe može tako

džaba ti suze

Moramo dalje

Dan me žedan

ispod ruku uze

A ja bio stao

a ja bio pao

Kad već znao

da me više nije

gorko zaplakao

E, nećemo tako

Dan me probudi

i pod ruku uze

Drago Maršić

Prolo@ac

49

U spomen na imotske mlinice

Nakon zbirke humoreski Markovi kon(a)ci (2005.), zagrebačka kuća Organizator objavila je i drugu knjigu mr. Cvitana Milasa - Mlinice na vodama rijeka Vrljike i život u okruženju koja je predstavljena 10. lipnja u punoj dvorani Puč-kog otvorenog učilišta Imotski. Riječ je o znanstvenom radu temeljenom na istraživačkom radu na terenu. Autor, zalju-bljenik u vodenice i mlinice te priče koje su se ispredale uz buku mlinskih kamenova, popisao je povijest svih imotskih mlinica, od kojih danas „mlije“ samo jedna u vlasništvu Zdravka Gadže na Perinuši. Najstarija do sada poznata povijesna ispra-va koja spominje imotske mlinice je turski defter (katastarska knjiga) iz 1585. godine, koja spominje 16 mlinova u Ričicama, 6 na rijeci Suhodol koja je prije stoljeće i pol presušila u Slivnu, 4 na Kamenu Mostu te mlinove na Suvaji. Zlatno doba imotskog mlinarsva bilo je sredinom prošlog stoljeća, kada su gotovo sve mlinice mljele s jeseni do blagdana Svetog Ante.

Milas je popisao svih 55 mlinica za koje su mu sugovornici kazivali da su mljele žita-rice (kukuruz, pšenicu, ječam, ozimicu (raž), proso, bar i sirak) od kraja 19. do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su kupnjom električnih mlinova, manjom sadnjom žitarica te kupnjom samljevenog brašna u prodavaonicama imotske vodenice mahom prestale raditi. Najviše – 30 ih je bilo s jednim okomitim vodeničnim kolom „na tumbas“ (4 su imale po dva mlina). Mlinica s vodoravnim vodeničnim kolom „na žlib“,

„na kašike“ ili „na vrk“ bilo je 25 i u njima je mljelo sedamdesetak mlinova. S obzirom na to gdje su se nalazile, 14 mlinica je bilo na glavnom toku Vrljike, 4 na nje-zinim izvorima, 5 na nizvodnim kanalima, 10 na okopoljskim potocima, 15 na jarugama i 7 na ponorima. Autor ih je opisao po pripadnosti današnjim općina-ma Proložac (3), Imotski (12), Podbablje (9, s time da Perinuša formalno pripada Katastarskoj

općini Podbablje), Zmijavci (15) i Runovići (16). Ušur – ujam je iznosio od 2 do 12 posto izmljevenoga brašna. Cvitanovo istraživanje je prilog poljoprivrednoj i gospodarskoj povijesti Imotske krajine, nudi i sociološku sliku imot-skih kućanstava, ima odlike i etnografskih za-pisa o životu na selu, memoarski opisuje svoje dječačke dane uz mlinicu i igru okolo njih, o nošnji gospode i seljaka, o teglećoj marvi, o ribolovu u Vrljici, vrbama… Na kraju je knjizi priložen i razgovor sa suvlasnicima perinuš-kih mlinica braćom Franceschi, te osobito pričama Frane Josipa – Keka (rođen 1928.) u velikom povijesnom luku, od svog pradjeda mu koji se drugi put oženio u 74-oj godini, strica sudca Frane (Josipova) koji je imao 18-ero djece (17 sinova i kći), do hvatanja križara (kamišara) Ante Metera 1946. godine. Za ovu vrijednu monografiju Goran Kukavica izradio je imotski zemljovid s oznakama svih mlinica. Uz dokumentarne fotografije kazivača, koje je autor sam snimao, u knjizi je i više ilustracija i crteža Petra Gudelja (Ćurde), a na kraju je i rječnik dvjestotinjak manje poznatih riječi i lokalizama.

M. Vuković

Prolo@ac

50

Nova knjiga Viktora Grabovca

Ričice kroz vjekove

Za blagdan svetog Iva-na u župnoj crkvi u Ričica-ma, uz pjesmu prološke kla-pe Sveti Mihovil, predstav-ljena je monografija »Ričice kroz vjekove«, osmi naslov neumornog publicista i pravnika Viktora Vite Gra-bovca, objavljena u nakladi Matice hrvatske - Ogranak Imotski, Državnog arhiva Zadar i Zavičajne udruge sv. Ivana Ričice, Zagreb. O knjizi su, uz autora, govorili Stjepan Sučić, Mladen Vu-ković i Milan Glibota.

U toj velebnoj knjizi na 448 stranica velikog A4 formata (kao i prošle godine objavljena knjiga Proložac kroz vjekove), sa 700 bi-bliografskih izvora, predstavljena je povijest prelijepog sela Ričica od razdoblja Ilira do danas. Knjiga govori o imenu, položaju, sta-novništvu, vojsci, poljoprivredi i stočarstvu, trgovini i zanatstvu, graditeljstvu, vjerskim, gospodarskim i zdravstvenim prilikama, prosvjeti, kulturi i sportu od prapovijesti, rimskog doba, tijekom vladavine raznih vladara: za Arpadovića i Anžuvinaca, pod vlašću Turaka, Mlečana, za prve i druge au-strijske vladavine, zatim francuske uprave, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ, te na kraju o Ričicama u Republici Hrvatskoj.

Donose se i turski katastarski zemljiš-nici (defteri) i poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovine iz 1475. do 1477., čiji

prijevodi nisu bili objavlji-vani u našim povijesnim publikacijama do prije pet-naestak godina, čime se u to povijesno nepoznato „ta-mno razdoblje“ unosi više podataka, osobnih imena i naselja u ovom kraju od kojih je neka danas teško odgonetnuti. Zanimljiva je činjenica da je u tom defteru popisana Imotska krajina, što znači da je Imota, a time i Ričice, pala pod Turke i pri-je 1493. godine, koja se na-vodila u svim dosadašnjim povijesnim pregledima, pa je to izazov povjesničarima

za nova istraživanja povijesnih dokumenata i utvrđivanje činjenica.

Knjiga je obogaćena ilustracijama i pre-slikama isprava, zemljopisnih i katastarskih mapa, brojnim fotografijama Dionizijeva reljefa, stećaka i nekropola pronađenih na Grebinama kraj Parlova i na Pratrovoj glavi-ci. Popisi stanja duša s početka 19. stoljeća pomoći će Ričičanima u pravljenju vlastitih obiteljskih stabala. Na kraju su spomenuti i poznatiji umjetnici Ričičani koji su se ista-knuli na polju kulture, poput don Mladena Parlova, dramatičara i skladatelja Mate Matišića, novinara i pjesnika Vinka Pavića, fizičara i književnika Srećka Kilića, pjesniki-nje Branke Lekić, karikaturista Milana Lekića Lexa i guslara Ivana Matišića.

Mladen Vuković

Prolo@ac

51

Briga o kapeli sv. Nikole

Foto vijest

Mještani Župe sv. Mihovila mogu se pohvaliti s više sakralnih objekata u župi: župska crkva sv. Mihovila u središtu mjesta, Gospina crkva na izvoru Vrljike, obnovljena prastara crkva na Durmiševcu, Kraljica mira u Šumetu, stara crkva u Postranju, crkvice u Bušanjama i Podima, kapela sv. Nikole pod Gajem, kapelice u Dogana, Knezovića… Župljani su ponosni što najbliži susjedi sve te objekte dobrovoljnim radom uređuju i održavaju čistoću okoliša.

Vinko Karauz – Božinović dio svog slobodnog vremena posvećuje uređenju i održavanju kapelice sv. Nikole pod Gajem. Sam je posadio voćke ispred nje koje već daju ploda. Nedavno je ispred kapele, uz pomoć Živka Mršića i njegova bagera, posta-vio dva ogromna kamena koja su se lijepo uklopila u ambijent, ukrasila okoliš kapele, a na kamenu se mogu odmoriti i putnici koji zastanu ispred kapelice svoga zaštitnika.

Vinko Karauz - Božinović ispred upravo istovarenih kamenja pred kapelicom.

Premda je zašao u osmo desetljeće života, Vinko je svakodnevno za volanom. Neka mu sv. Nikala za njegov trud bude u pomoći na cestama i izvan njih.

T. B.

Najbolja prološka vinaUdruga vinara Imotske krajine “Cvit

razgovora” proljetos je proglasila najbolje proizvođače vina u dvije kategorije – otvo-renih (bez etikete za tržište) i registriranih vina. Između 91 uzorka, od toga 56 bijelih i 35 crnih sorata i etiketa, najbolji su “Podrumi Šimunović” za bijelo te “Vinarija Grabovac” za crno vino, a oba su pobjednička podru-ma u Prološcu Donjem. Enolozi su ukupno

podijelili 31 brončano, 28 srebrnih i 2 zlatna odličja, u čiju ćemo se kvalitetu uvjeriti i ovogodišnjeg kolovoza na vinskoj noći u Imotskom. Glavne nagrade su kao i prošlih godina uglavnom potvrđena imena vinara. Zlatno odličje za najbolje registrirano bijelo vino dobili su „Podrumi Šimunović“ za Ku-jundžušu bariq berba 2010, a u konkurenciji crnih „Vinarija Grabovac“ za vino Modro

Prolo@ac

52

Raspet...

...Čovjek na stupu srama...

Vi ...opraste ruke i utonuste u san...

Baciste kamen...

I tonete...i hulite,

sve dok kamen ne padne na vas...

Tatjana Meter

jezero Grande Reserve berba 2007. O prvom imotskom privatnom vinaru Anti i sinu Mila-nu Grabovcu već smo pisali u našem listu, ovaj put predstavljamo Tina Šimunovića iz Glavine Donje, koji o zlatnom odličju za svoju kujundžušu (koji su naši stari zvali i tvrdac), kaže: - To su prvi veći uspjesi moje vinarije, zadovoljan sam kvalitetom vina koje je 100 dana odležalo u drvenim bačvama. Naslijedio sam vinograde od roditelja, koji su obrađivali i do 4 tisuće čokota loze, a ja ima čak šest tisuća loza, pola bijelih, pola crnih sorata. Puno je tu posla, pomaže mi i bratova obitelj, drugu godinu sam na tržištu, svoja vina nudim na obali od Makarske do Zadra. Ne plašim se konkurencije, ona je zdrava i svi možemo preživjeti, nisam megaloman, nisam dizao kredite jer nemam sve uvjete

za to, ali polagano idem dalje, zasadio sam još tisuću trsova sorte chardonay – ističe Tino Šimunović.

Mladen Vuković

Tino Šimunović.

Vratila se Joka Šimunova

Prološki glumci ponovo nižu uspjehe s Jokom Šimunovom. Nakon nastupa na festivalu u Starom Gradu na Hvaru, gdje su poslani s predstavom Umakla se Joka Šimu-nova kao najbolja predstava županijskog natjecanja i ostvarili zapažene rezultate, usli-jedio je niz nastupa: Sinj, Cista Provo, Slime, Košute, Runovići, Blato na Cetini, Kaštela...

Uz već provjerene glumce amatere: Ma-rijan Grbavac- Šimun, Tatjana Meter- Anđa, Ivica Matić-Strikan Vice, Antonija Grabovac- Strina Eva, Ante Knezović- Mate Prdin, Ana Šerlija- Joka, izlazeći po prvi put na scenu, zavidan glumački talent pokazao je mladi glumac Miro Matić u ulozi Ikića Rusova. Pro-loški glumci posebno vole igrati predstavu Umakla se Joka Šimunova jer je to prvijenac Ivana Maršića, njihova prerano preminulog prijatelja i glumca, te autora tekstova o Joki.

Ideja i želja im je napraviti cjelovečernju pred-stavu Trilogija o Joki i darovati je prološkoj publici u znak sjećanja na Ivana.

Tatjana Meter

Prolo@ac

53

Ma nekako ti žaJoš se nisi okrenila a lito proletilo. I dok

zbrojiš i podmiriš troškove od Velike Gospe, zvani i nezvani gostiju i proletera koji banu baš kad ti je ručak ili večera na stolu, moraš dici kupovat odiću i obuću i još knjige za školu. Doduše, tvoja dica su knjige sačuvala. Al šta ti vridi kad si i napriskake rađala pa i ne mogu koristit. Ma ne bi ti to s knjigan puno pomoglo, ali nekako ti krivo. Zato se susida, kojoj nećeš ime spominjat, dobro okoristila. Baš se potrevilo da su njezini taman lipo raspoređeni iza tvoje dice. Neka, bolje iko nego niko. Zato je ona svake nedi-lje i sveca pakovala šugomane i s dicon na more. Vraćala se kući kad zađe sunce i još se falila da su usput svratili na picu, jer kao ogladnila dica. Tvom nijednom nije ni sla-doled kupila, a ne da bi ga slučajno, povela sa sobon. A imala bi i bez knjiga zašto. Ma moreš ti nji odvest na more. Je da i ćaća ne mere vozit jer on nediljon igra na buće i ne bi ti to propušća ni za živu glavu. Neka, nije tebi ža, a nije ni dici mrsko. Šta će, triba se i on odmorit i od tebe i od nji. Znaš ti vozit. Naučila si dokle ti triba, do crkve, do škole, do hitne i u matere. Na more ti se i nije baš zgodno uputit, ali ko će od nji ostat. Pa unda misliš ja ću sve polako. Nigdi mi se ne žuri. Dica se svakako poslože na zadnji sic, nabiju slušalice i tipkaju na mobitele. Pa ti lipo mo-reš u miru vozit i mislit se di ćeš skrenit , di ćeš stat. Voliš i ti more, ali ne mili ti se otić. Dođeš na Dupce i ne znaš na koju ćeš stranu, di će ti se posrićit. Ako kreneš put Makarske, di god staneš odma te pripoznaju, isto ko da ti na čelu piše odakle si. Pa se obruše na te ko da in je doša najljući neprijatelj. Te dosta je nami vikend turista, dosta je nami vašeg smeća, vaše bezobrazne dice, dosta je nami vaši frižidera. Ti mučiš i misliš, čudna svita, Gospe moja, ko da in ti išta pitaš i nosiš. Sve svoje sa sobon doneseš, a svoje smeće i dicu

vratiš kući. A nije vala ni more njihovo. Ako kreneš put Omiša, na kakvu divlju plažu, e tu ti se kupa splitska sirotinja. Kad te ugledaju, odma se nešto posile. Nagovore svoju dicu da rasprostru odiću i obuću po plaži i škrtoj ladovini kako bi zauzeli što više mista, pa ti s dicom moraš ić na stine i sidit usrid sunca. Ali nisi ti od jučer. Ponila si svoj suncobran i dici obuću za more. Znala si šta te čeka. A kad ti koje dite štogod progovori pa ovi pripoznaju odkle si, čut ćeš rafalnu paljbu pogrdošćina i uvrida. Kao , ovi vlaji zagađuju more, dici će ti psovat vlašku mater i seljaka ćaću koji ji nije odgoijo i naučio. Ti mučiš. Nisi ni ti mutava. Mogla bi se javit i reć in dvi tri riči, al misliš ne ću ja nji ličit. I šta in smeta što dica govore nu, tuten, brte, dašta, unda , ko da i štagod vriđaju. Dica ko dica, ona ciče i skaču i uvik gladna i žedna kad su na moru. I dok ćeš ti svojin vadit pohane šnicle, batake, patlidžane, tikvice i domaći sir i pršut, pa dvi - tri vrste pite (koju si baš jutros pekla da in bude friška) i pamidore i dinje iz svog vrtla, njima će mater izvadit iz borše malo veću paštetu. Namazat će in na fetu kruva. Oni će to jadni lizat i pipkat da in što duže traje, a ispod oka će pilit u tvoju zabrzdanu dicu. Dala bi ti njima i ist i pit. Znaš kako je kad se nema i kad čovik živi od mizerne plaćice. Pozvala bi i mater bar na kavu iz termosice. Ponila si svega, neka ima. Grijota bacit, a ne da ti se vraćat kući. Ko će to sutra ist. A i nek se dica druže i igraju. Ali ona ne da blizu. Digla glavu i nabila ćale (ko da se iz aviona ne vidi da su s pazara), ko njoj se sve kontra od tolike spize, a poila bi i onu limenku samo da je ti ne gledaš. Cili dan će se peć na suncu i mazat maslinovim uljen i gladna i žedna ne bi li dobila što jaču boju. Čin se zericu stopi prisvlačit će kupaće. Misli ona da ti ne znaš di i je kupila. Ko da i nisi vidila u susidnoj nam državi u svakom dućanu. Sniženi šezdeset

Prolo@ac

54

posto i još na akciji platiš dva dobiješ tri. Da joj barem lipo stoje pa ajde. S plaže će zadnja otić da je susidi ne vide kad se vraća, pa će in se moć falit, kako je s dicon uplatila nekoliko dana na jednom od naši otoka. Dici će zapritit da ne smiju pisnit di su bili i kako su se ranili. A šta će jadna dica, oni će mučat. Vidiš ti na njima da bi najradije prišli pod tvoj suncobran pa bi lipo guštali s tvojon dicon.

Ti bi i primila ko svoje najrođenije. Što...nisu tebi dica mrska...a i s njom si tila progovorit koju rič. Fala Bogu žena sa ženon uvik ima šta razgovarat. Pa si je onako usput mislila pitat ima li koga poznatog da bi tio kupit kumpira ili grožda. Ali ona ne će pa ne će. Ma neka. Neš ti nje. Ima ljudi. Trevit će kogod!

Vaša Taja

Žene pod brimenomUranile klete na dno polja

ojutrile

Načupale trave za bacit živini i rukovet zelja

čeljadi za ručak

Na’lâgala mater brime u brimenu dani posta sirotinji što Bog dade

Uprtile dan na leđa i kući ga nose

Počivajuć namišćaju jačermu na leđima

da ji manje žulja kad uže pritegnu

Čet’ri brimena primiču se selu

Ispod najvećega što se ljuljajuć primiče

iđe moja mater i šudarićem mokrim

pôt sa čela briše

Vrućina joj znam teža od brimena

Drago Maršić

Lipa smrtStari Stipe

spava sideć

na stocu ispod smokve

Ili spava ili u snu

sa Svetima razgovara

Da se Stipe sa Svetima spomnjom sporazumi

isplela se smokva do Nebesa

do u Rajski vrt

Prstima smokovim smrt Stipinu

spliće

I baš lipa smrt

Pjesme - prvotisak

Prolo@ac

55

Prološki nokturno

(majci Danici)

kroz noć uza zvuke

tkalačkoga stana to noć osluškuje moja stara nana

stan tkalački tuče

pokreće ga ruka u noćnoj tišini

moje majke muka

iz oka joj suza na pod zemljan

teknu usne šapnu

amen i još nešto

reknu

dok noć teče gluha

majci klonu glava

ne znam dal’ to majka

umrije il’ spawa

Mario Bilić

Prolo@ac

56

Zavičajni haiku

(Čeljad u naravi oslikana u govoru moje matere; gledanje četrdeset osmo)

Tek tako

Nema koristi Iz šupljega u prazno

Sebi dušmanin

Snađi se

Kad br`me oteža Ti ustresni i nosi

Pritegni uže

Lako će

Svi š`je on šete Na svoju ruku bilo

Drveno čeljade

Zna svoje

Sprnjaurí štogod I za poslom ode Ne trati vrime

Sad strepi

Napravilo šćetu Zgurilo se i múli

Šćâpa se boji

Napast

Zlo te zableuši Jača ‘rđa od i’sana Svecom mira ne da

Sam sebi

Jedva sobom vîja Mršavo ko škôba

Narav ga `zde

Valjalost

Nemaš šta vidit Repelji ko trteva

Bog mu zdravlje da

Nek čeka

Uvik u priši Ne dangube ti posli

S`dni i poč`ni

Teret dana

Râđe ne manjka Oguglalo čeljade

A život kraju

Drago Maršić

Prolo@ac

57

Sazrela seoska idila - LII -

( - Jezik je u mokru!...; ljetne zgode i ugode)

Nije daleko

Odmara Stipuka u hladu pod odrnjom. Ne dangubi nego provlači lepušku kroz češalj i čisti ga. Ali zato se njegovu Mati ne žuri iz kreveta. Da ne ogladni moga bi vazdan izdurat.

Dodijalo Stipuki opravdavati Matino ležanje do podne. Ljudi se vraćaju iz polja, a on još u lôgi.

- Opet ti sam Stipuka, di ti je Mate?...; javlja mu se kum Pere i prolazeći iskušava ga.

Odgovara St ipuka spremno na provokaciju:

- Nije daleko, kume. Eno ga u kancela-riji, sređiva račune!...

Uzmi manje

Došao Iko iz škole. Ogladnio je, ali nije mu jelo koje voli.

- Baba, ne mogu ti ja ovo zelje! Ne sviđa mi se...

Nije ni baba od jučer da se ne bi snašla za pravi odgovor:

- Ma lako je za to, moje dite! Kad ti nije po kontu ti metni manje u pijat!...

Zna on sve

Išćetio Marinkica nogu. Igrali su se spâsa i on se popne na stričev svinjak. Kad je silazio, oklizne se i nezgodno se dočeka na lijevu nogu. Zašćukla je u šljúku i odmah otekla.

Nema druge nego s njim što prije do babe Manduke na drugoj strani sela, da mu napravi nogu. Tako i bude.

Muči se baba Manduka s nogom: iste-že, pomiče, pritišće palcem i maže uljem. Marinkica ne prestaje plakati i jaukati, bez obzira što ga roditelji tješe. Sad ga i baba Manduka smiruje:

Prolo@ac

58

- Ajde, ne plači! Kakvo si mi ti muško?! Turčinu glavu osi’ku, a ne plače! Stisni zube i duraj još malo!... Eto, još da stegnem ovu krpu oko noge i gotovo. Sad - kući i lezi! Tri dana ne iđi u školu!...

Bilo je Marinkici odmah lakše, manje ga je boljelo, a drugo jutro i otok se smanjio.

- Moga bi ti Marinkica sutra pomalo u školu, lakše ti je i da ne gubiš puno dana...; opominje ga mater.

- Ne smin nikud majko. Baba Manduka mi je odobrila tri dana bez škole, a ona je doktur, a ne ti!...; brani se mali znajući sve.

Krivo utrženo

Vratio se Ikanov stariji sa školovanja. Kažu da nije prošao baš za pohvalit se, ali zato se zna narugat i ćaći i drugima ko da je popio svu pamet ovoga svita!

Lj udikaju jedan dan u hladovini o svemu, a onda će mali ćaći preko cigarete pripametno:

- Ćaća, je li isto sunce u Parizu i ovde kod nas?

Vrti stari glavom govoreći:- Jadan ti sam, za koga sam pršute

prodava?!...

Nije lako

Ostala Anica sama. Muž umri, a sin i kćer daleko. Svatko svojim putem ode. Tako i treba, ali...

- Lako je dok imaš koga. Da ti je i teže, dan nekako prođe. Ali kad ostaneš sam, nemaš s kim ni lipe ni ružne!...; razmišlja Anica idući do Crkve.

Kad se upitaše i svećenik je želi ohrabri-ti, ali Anica ne može drugačije:

- Velečasni, težak je moj križ, pritežak...- Znam Anice, znam, ali triba izdržat! I

Gospodin je nosio svoj preteški križ!...- Je, je velečasni! Ali njemu je bar ne’ko

pomoga, a meni nema nikoga!...; prekida ga Anica iskreno.

To mu odgovara

Završio je nedjeljni ručak. Mater je opra-la suđe, ćaća još za stolom, a Iko prebacuje programe na televiziji, dok ga ne zovnu u igru.

Kava je skuhana, a uz kavu ide i cigare-ta, kome odgovara. Svima je po kontu, jedino baba primjećuje da je nevista začibučila ko Turčin!

- Nosi ovu pepeljaru i cigaretu od mene, ženo. Puna su mi usta dima, a ne pušim!...; negoduje i ljuti se stari.

Ne može Iko izdržat da mu ne prigovori i obrani mater:

- E ćaća, ćaća! Smeta ti kad su ti usta puna dima, a ne smeta ti kad su ti usta puna vina?!...

Dobro uzvratio

Ne ide im po planu pa nervozni i ljuti jed-no na drugo. Broji žena, ali ni muž se ne da nadglasati. Ne ostaju dužni jedno drugome.

Vidio je mali Pere koja je situacija i mu-dro šuti za stolom. Ako ćeš bit za bilo koju stranu možeš dobit po ušima od druge.

Kad se situacija primirila i mama otišla iz kužine odmah Pere prosuđuje:

- Tata, čini mi se da je mama ljuta na te. Osula je paljbu po tebi, ali - svaka ti čast - i ti si uzvratio vatru!...

Sigurno je lijepo

Iskušava unučić babu Manduku, baš sad kad joj je vrijeme za tablete:

Prolo@ac

59

- Znaš li ti baba kako je na onomu dru-gomu svitu kad se umre?...

- Ajde, ajde, ne krsti me! Kršćena sam ja puno prije nego si ti na svit povirio. Kako će bit na drugomu svitu: Kako komu! Mora da je lipo!

- Kako znaš baba da je lipo, kad nisi bila gori i to vidila?...; nastavlja unučić propitivati.

- Nisam vidila ni tvoju pamet moje dite, ali znam da nisi lud, ne daj Bože! A za drugi svit sam sigurna da je lip! Da nije, bar bi se ‘kogod otamo vratijo ‘amo!...; završava baba Manduka dokazivanje malome Jakši.

Briga ikoga

Stara teta Mara sjedi na stocu ispred vrata. Već slabije vidi, a ni noge je ne služe.

- Faljen Isus, tetka. Moja mater ti je po-slala ove jabuke i pita kako si?...; pozdravlja je momčić dolazeći.

- Kud te je mučila, moje dite! A kako sam, eto tako...; nastavlja tetka priču na dugo i široko: - Ostarilo se, obolilo, ni kučeta,

ni mačeta. Dok si mlađi peli ti se - nemoj tamo, Bog će te pokarat! Nemoj ovo, nemoj ono, Bog će te pokarat! Neudavana, stara i bolesna! Uvik bilo - Bog će te pokarat! Danas, me’ščini da ni Njega za me nije briga.

Pravi spas

- Di si Ante?...; znatiželjno će glas osobe s drugog mobitela, nakon što se pozdraviše.

- Evo me u konobi, do bačava...; iskreno će Ante.

- Nešto radiš i l i?... ; nastavlja se propitivanje.

- Ne radim ništa nego odmaram! - Pa baš u konobi odmaraš?...

- Bižim od vrućine. Gori na katu ovi’ dana vruće - učuvaj Bože! Zato ja prinijo krevet u konobu. Kad je vinu lipo, što i meni ne bi bilo!...; razjašnjava Ante rješenje svog problema.

Drago Maršić

Prolo@ac

60

Darovatelji za list Proložac

Stjepan Kraljević 25 eura, Anđelko Sa-bljić 200 kn, Dragan Juričić- Vrbovec 500 kn, Marinkica Petričević 100 kn, Marko Blažević pok. Dušana 50 eura, Ante Kraljević- Zagreb 200 kn, Jozo Maršić 100 kn, Mirjana Rehnelt 20 eura, Ante Petričević Brajo 200 kn, Jozo Maršić 100 kn, Mirko Barbić 100 kn, Marija Odak 100 kn, jele Kovovrat Slavonski Brod 300 kn, Slavko Mikulić- Split 200 kn, Mara Škegro 50 eura, Stanislav Radeljić pok. Stanka 100 kn, Robert Lasić 100 kn, Slavo Mikulić pok. Ante 200 kn, Marija Blažević 50 kn, Mijo Katavić Šimušić 100 kn, Željko i Ana Grabovac 150 kn, Ljuba Grabovac 100 kn, Leon Pezo 200 kn, Mila Grabovac 150 kn, Marica- Mara Garac 50 kn, Nedjeljko Maršić 200 kn, Mara Dogan 50 eura, Zoran Petriče-vić 100 kn, Dragutin Maršić- Dubrovnik 200 kn, Zvonimir Kolovrat, Ante Barbić Ćato 100

kanadskih dolara, Nikica Matić- Zagreb 200 kn, Ante Mršić Božin 100 eura, Stojanka Šimić 100 kn, Mladen Mikulić 100 kn, Mijo Radeljić pok. Nikole 200 kn, Dinko Blažević Cigo 100 kn, Ana i Josip Mandić- Berlin 100 eura, Luca Ćurčija 50 KM, Ivan Sabljić pok. Marka 50 kuna, Vlade Knezović- Stobreč 20 eura, Zorka Kovač 100 kn, Robert Ogrizek 300 kn, Nevenko Dračar 100 kn, Andrija Petrušić 100 kn, Ana Knezović pok. Vice 100 kn, Nada Maršić- Bunsen 200 kn, Mara Grubešić 200 kn, Nedjeljko Češljar 40 eura, Anka Mrkonjić r. Šimić 200 kn, Željko Dogan 300 kn, Branko Petričević 100 kn, Ivan Pu-šić Zadar 100 kn, Zorka Buće 100 kn, Mate Petričević 250 kn, Dragica Sabljić 100 kn, Marija Tomičić 50 kn, Krsto Šimić 100 kn, Maja i Milan Kraljević 25 eura, Mirko Juričić 100 can dol.

Prolo@ac

61

Mara Petričević † 28. 12. 2010.

Petar Knezović † 26. 12. 2010.

Ante Dračar † 5. 4. 2011.

Petar Odak † 12.08.1995.

Frano Maršić † 15.08.1990

Marija Šimić † 21. 12. 2010.

Vinko Katavić † 24. 1. 2011.

Miro Šimić † 19. 12. 2010.

Mijo Buće † 17. 1. 2011.

Danica Ogrižek r. Radeljić

† 2010.

Marijan Grbavac † 2011.

Naši pokojniciUmrli

In memoriam

Kata Maršić † 2. 2. 2010.

Ivan Maršić † 14. 9. 1974.

Nediljko J. Grbavac † 4. 8. 2010.

Prolo@ac

62

Vlade Maršić † 21. 03. 1991.

Mijo Mikulić † 11. 11. 2007.

Iva Juričić † 21. 08. 2006.

Ivan Češljar † 18. 4. 1971.

Mate Kokić † 5. 8. 2008.

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Stipe Petričević † 29. 03. 2008.

Paško Juričić † 1. 12. 1962

Josip Rako † 27. 1. 2005.

Drago Šimić † 27. 3. 2000.

Ante Knezović † 15. 5. 2010.

Ana Petričević † 17. 3. 2001.

Darinka Meter † 23. 8. 2004.

Dragutin Meter † 23. 6. 2005.

Milan Kokić † 26. 2. 1985.

Slava Knezović † 20. 6. 2000.

Stipe Vidak † 26. 1. 2008.

Mate Matić † 3. 7. 2007.

Danica Meter † 21. 1. 1999.

Dubravko Bralo † 7. 6. 2006.

Marija Šimić † 6. 3. 2008.

Vinko Juričić † 14. 03. 2008.

Ana Seka Mikulić † 19. 08. 2002.

Boro Grabovac † 9. 4. 2006.

Slavko Šimić † 23. 5. 2007.

Prolo@ac

63

Vice Knezović † 25. 7. 2010.

Nikola Petričević † 21. 8. 2010.

Ante – Tonko Leko † 2. 2. 2008.

Mara Odak † 23. 4. 1991.

Mijo Odak † 23. 7. 1981.

Milica Petričević – Šarić

† 28. 6. 2006.

Nikola Barbić † 14. 8. 2004.

Mirko Pezo † 1. 6. 2006.

Antica Šimić † 10. 8. 1987.

Mijo–M. Petričević † 29. 3. 2007.

Marija - Pera Mršić † 13. 9. 2005.

Ilija Petričević † 5. 12. 1980.

Vinko–Gale Pirić † 18. 5. 1985.

Petar Kolovrat † 13. 5. 2010.

Ivan Mršić † 19. 11. 1992.

Mijo–Barba Bubalo † 2001.

Jure Leko † 26. 9. 2009.

Ljuba – Buba Leko † 7. 5. 1991.

Ban Bubalo † 1990.

Nikola – Tuja Bilić † 25. 5. 1981.

Bara Knezović Rabotić

† 9. 7. 2006.

Vladimir Leko † 7. 5. 1981.

Pokoj vječni daruj im Gospodine

Prolo@ac

64

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXX., Velika Gospa 2011., Br. 1 (79) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj• • •

Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Rafael Begić, fra Bruno Pezo, s. Filipa Smoljo Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Marinela Petričević,

Mate Petričević, Mladen Vuković,

Tatjana Meter Ana Mikulić

• • •Fotografije: Krešo Bajić

Drago Maršić s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić i župni arhiv

• • •Jezični savjetnik: prof. Ivan Juroš

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem crkve-

nih i redovničkih poglavara.• • •

Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na adresu:

Uredništvo lista «Proložac» Župni ured

21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

www.prolozac.hr• • •

Grafičko oblikovanje: Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajDragi čitatelji! ..........................................................................1

Novi svećenici ..........................................................................2

Gospino svetište na Vrljici .......................................................4

Tišina je gromoglasna poruka ................................................8

Razgovor s fra Vjekom Vrčićem ............................................10

O Velikoj Gospi u Prološcu ....................................................13

Kraljica je opet Majka ............................................................16

Molitvom i odricanjem kroz korizmeno vrijeme ..................17

Kronika župe Proložac ...........................................................18

Prva pričest ............................................................................ 26

Prvopričesnici župe sv. Mihovila 2011. godine .................... 28

Krizmanici župe sv. Mihovila ................................................ 30

Frama Proložac ..................................................................... 34

Izborni kapitul mjesnog bratstva FSR-a Proložac ............... 38

Prološke žive jaslice .............................................................. 39

Zlatni pir Ante i Marije Petričević ......................................... 40

Popis ili otpis Hrvata? ............................................................41

Dječje poruke roditeljima ..................................................... 42

Marijina i naša riječ ............................................................... 43

Hvalospjev ljubavi ................................................................. 45

Nagrade Gudelju i Vukoviću..................................................47

Taman zaplakao.................................................................... 48

U spomen na imotske mlinice ............................................. 49

Nova knjiga Viktora Grabovca ............................................. 50

Briga o kapeli sv. Nikole ........................................................51

Najbolja prološka vina ...........................................................51

Vratila se Joka Šimunova .................................................... 52

Ma nekako ti ža ..................................................................... 53

Pjesme - prvotisak ................................................................. 54

Prološki nokturno ................................................................. 55

Zavičajni haiku ...................................................................... 56

Sazrela seoska idila - LII - ..................................................... 57

Darovatelji za list Proložac .................................................... 60

Naši pokojnici.........................................................................61