godina xlii, broj 488-489/2000, rujan-listopad, cijena 6 ... · dugotrajne igre. vrlo malo su...

GO

DIN

A X

LII

, B

RO

J 4

88

-48

9/2

00

0,

RU

JAN

-LIS

TO

PA

D,

CIJ

EN

A 6

,00

kn

, IS

SN

03

51

-93

84

• P

oπt

ari

na

pla

Êen

a u

po

πti 5

10

00

Rije

ka

rujan-listopad 2000

Zdravlje mladih -u rukama odraslih

2

N A R O D N IZDRAVSTVENIL I S TmjeseËnik za unapreenjezdravstvene kulture

IzdajeZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOÆUPANIJE PRIMORSKO-GORANSKE

Za izdavaËaprof. dr. sc. Anto JonjiÊ

UreujeSocijalno-medicinska sluæbaOdjel za zdravstveni odgoj

Redakcijski savjet:doc. dr. sc. Vjekoslav Bakaπun, dr.Suzana JankoviÊ, mr. sc. VojkoObersnel, dr. sc. Vladimir MiÊoviÊ,dr. Vladimir Smeπny, doc. dr. sc.Ante ©krobonja, dr. sc. Marija Va-roπËiÊ, doc. dr. sc. Milan ZgrabliÊ,tel. 21-43-59, centrala 33-38-88 int.110, fax 21-39-48

Odgovorni urednik:dr. Vladimir Smeπny

Glavni urednik:dr. Suzana JankoviÊ

Lektor:prof. Vjekoslava Lenac

GrafiËka priprema:"Welt" d.o.o. - Rijeka

GrafiËko-tehniËko ureenje:graf. inæ. Ines Volf

Rjeπenje naslovne stranice:dr. Saπa OstojiÊ

Uredniπtvo:51000 Rijeka, Kreπimirova 52/apoπt. pret. 382tel. 21-43-59, centrala 33-38-88int. 110, fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr

Godiπnja pretplata 30.00 kunaÆiro raËun 33800-603-4489 •Godiπnja pretplata za inozemstvo:SFRS 10.- • Devizni raËun kodRijeËke banke d.d. Rijeka,SWIFT: RBRIHR 2X250021-3393585-ZZJZPGÆ RIJEKA

Tisak“Neograf” d.o.o. - Rijeka

"NZL" je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i soci-jalnu skrb Grada Rijeke.

Zdravlje mladih -u rukama odraslihZdravlje mladih prioritetni je zadatak odgovornih - odraslih. Nesporna je

odgovornost svake generacije za one koji slijede. Nije to samo prirodna -uroena odgovornost prema "nastavku vrste", veÊ i najracionalnije osiguranje

vlastite buduÊnosti, one koju zovemo starost, riziËno doba puno neizvjesnosti ipotrebe za osloncem.

Zdravlje mladih, kao i svaki drugi problem ranjivih skupina (onih koji nisu ustanju sami rijeπiti svoje probleme ni zadovoljiti svoje potrebe), intersektorski jezadatak - zadatak mnogih djelatnosti.

Tako su nedavno izvrπena iscrpna istraæivanja o ponaπanju i stajaliπtima mladih,ciljano, zbog oËekivano rastuÊeg problema uæivanja duhana, alkohola i droga,pokazala da je jedan od najveÊih problema mladih nezadovoljstvo πkolom.

Nije ovo ni mjesto ni vrijeme duboke analize o Ëemu se radi, ali sa stajaliπtamoderne zaπtite zdravlja, πkola je mjesto u kojem mladi provode treÊinu svog æivota(dana) pa je najmanje stoga nesporna odgovornost te organizirane javne ustanove.Zdravstveni sektor, dakle, nije u stanju sam sprijeËiti one oblike πtetnog ponaπanjakoji mogu trajno naruπiti zdravlje ili ugroziti sam æivot. Ovo nije isprika jednih, veÊpoziv svima koji mogu i trebaju preuzeti zadatak.

Evo πto o zdravlju mladih kaæe Svjetska zdravstvena organizacija:

3. CILJ - ZDRAVLJE MLADIH

Do 2020. godine trebaju biti zdraviji i imati veÊe moguÊnostiusvajanja æivotnih sposobnosti i moguÊnosti donoπenja

zdravog izbora te biti osposobljeni preuzimati druπtveno iekonomski uspjeπne uloge u zajednici.

Cilj æeli postiÊi:❏ poveÊanje za 20% razine samopoπtovanja mladih te njihovu sposobnost

izgraivanja i odræavanja odnosa s prijateljima i onih u obitelji;❏ poveÊanje za najmanje 20% udjela mladih koji su odabrali nepuπenje;❏ smanjenje za najmanje 20% pojave ozljeda te pomora nesreÊa mladih;❏ smanjenje za najmanje 20% onih mladih koji imaju πtetna ponaπanja, kao πto su

alkohol i uzimanje droga;❏ smanjenje za 20% pojave neplaniranog roditeljstva;❏ smanjenje za najmanje 20% pojave samoubojstva mladih te potencijalno

pogubnog, visokoriziËnog ponaπanja;❏ smanjenje za najmanje 20% razlike svih navedenih Ëinitelja meu socio-

ekonomskim skupinama.

Taj cilj moæe se postiÊi:● zemlje-Ëlanice uspostave odgovarajuÊe mjere i institucije koje πtite djecu i ranjive

Ëlanove druπtva - kako je izraæeno u Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenihnaroda;

● javna politika olakπa stvaranje podupiruÊe i sigurnosne sredine te uËini zdravizbor lakim izborom;

● zdravstvo, izobrazba i socijalna skrb djeluju zajedno na jaËanju pozitivnogmiπljenja mladih o samima sebi, odgovore na njihove psihosocijalne potrebe tedopru do onih koji su marginalizirani;

● zemlje-Ëlanice osiguraju pristup mjerama izbjegavanja neæeljenog roditeljstva,ukljuËujuÊi informiranje i potporu mladima.

Odgovorni urednik

rujan-listopad 20003

Hubert Motagner (1978.) doπaoje istraæivanjem do vrlo vaæ-nog otkriÊa o tipovima komu-

nikacije i ponaπanja mlae djece u πko-li.

KODIRANJE TJELESNEKOMUNIKACIJE

Djeca koja joπ ne znaju govoriti,komuniciraju sliËno majmunima: mi-mikom i tjelesnim znakovima. Mon-tagner razluËuje Ëetiri kategorije.

1) Prijetnja - javlja se od desetogmjeseca æivota, a oËituje se otvaranjemusta, oπtrom vokalizacijom (vriskom),bacanjem trupa naprijed, dignutim ru-kama, a katkada i bacanjem u smjerudrugoga; ako se na to ne obrati paænja,dijete prelazi na agresiju;

2) Agresija - moæe biti amortizira-na: onda dijete grebe, πtipa, struæe, gr-ize, sklono je amortiziranim udarci-ma. U Ëistoj ili naglaπenoj agresiji onopovlaËi kosu, gura, ruπi, pokuπava gu-rati prste u oËi, zadaje tvrde udarcenogama ili predmetima. SuoËeno sprotuagresijom, dijete se moæe vratitina prijetnju, smiriti se, bjeæati ili ustra-jati.

3) Smirivanje - manifestira se okre-tanjem lica ili tijela, odbijajuÊi kon-frontaciju, pomakom glave u stranu,prema naprijed otvorenim rukama, pr-stima prema dolje kao da prosi. Smijese, radi grimase i stiπÊe usnice u slovo“U”, kao da hoÊe ljubiti ili sisati. To sekombinira s hodanjem gegajuÊi se, ba-cajuÊi trup, okreÊuÊi se na mjestu, sa-vijanjem noge viπe puta, skakanjemna mjestu... U cjelini, to moæe izgleda-ti kao ples u kojem se pravi klaunom.Moæe takoer tapkati nekoga po glavi,njeæno dirati neËiju ruku, milovati ga.

Te poruke zaustavljaju agresiju,

smiruju one koji plaËu, izvlaËe usam-ljenike iz osame. Zahtijevaju ponudunekog predmeta ili hrane u 80% sluËa-jeva. Dakle, to su poruke molbe i tra-æenja.

4) Poklon - jednog predmeta (igraË-ke, slatkiπa, hrane, plastelina...) ili, akodijete nema niπta, jednostavni pokretkao da neπto daje - zaustavlja drugo-me plaË.

Ti pokreti javljaju se vrlo rano, ada nisu uËeni; oni su najvjerojatnijegenetiËki kodirani. Zatim se udomaÊe,ritualiziraju i postaju dosta jasne po-ruke kroz kasnija æivotna ponaπanja.

NA»INI KOMUNIKACIJE IPONA©ANJA

Prema tim karakteristikama pona-πanja i komunikacije, djeca se veÊ uranom djetinjstvu dijele u dominira-

juÊe i dominirane. DominirajuÊi suoni koji pobjeuju u natjecanjima uprisvajanju predmeta (najljepπa igraË-ka, Ëokolada ili bombon koje smoupravo ostavili) ili priæeljkivane situa-cije (tobogan, stol s preokrenutim no-gama...).

PromatrajuÊi kroz svjetlo ©kole no-ve komunikacije, veÊ u najranijem dje-tinjstvu Ëovjeka prisutna je zakonitostili logika komunikacije.

1) DominirajuÊi socijalizatori ili

lideri imaju umirujuÊe ponaπanje pu-no viπe od ostalih. Zadovoljavaju seznakovima prijetnje, a da ne slijedeagresiju. Njihove poruke nisu dvosmi-slene, a nemaju, ili rijetko imaju agre-siju bez prethodnog upozoravanja.Njihova agresija uvijek se amortizira.Uvijek postoji razmak izmeu prijet-nje i agresije: od drugoga Ëekaju od-govor.

Zato su okruæeni, slijeeni i opo-naπani: provociraju pribliæavanje i po-nudu. Postoji veza izmeu te moÊi pri-vlaËnosti i mnogobrojnih poruka smi-rivanja: odijeljeni su od onih sa spon-tanom agresijom. Vrlo malo i nakrat-ko se izoliraju (jedna minuta umjestodeset do dvadeset minuta kod domini-ranih). Oni su poticatelji aktivnosti:80% najtrajnijih i najkompleksnijihaktivnosti proizlazi od lidera. Oni sutjeπitelji koji prihvaÊaju nove i male izjaslica, dræe za ruku ili vrat, stavljajuglavu na ramena drugoga; 64% milo-vanja i poljubaca dolazi od lidera.

U buduÊnosti, od vrtiÊa do osnov-ne πkole, oni nastavljaju biti centarpaænje. Zadræali su sve tjelesne zna-kove i dodali im i verbalne poruke. Alitijelo je prvo, a verbalno je samo sup-struktura ponaπanja. Prihvatili su novnaËin traæenja da dobiju ono πto pri-æeljkuju. Pokazuju prste, diraju, govo-re smijuÊi se, vertikalno se naginju gla-vom, njeæno dodiruju obraz ili glavu.Ako to nije dovoljno, okreÊu se premasebi, zatim ponavljaju redoslijed us-pjeha; u 78% sluËajeva daju drugima.

Ponaπanje je stabilno do devete go-dine; oni organiziraju igre, prihvaÊa-ju, tjeπe, traæe plaπljive i usamljene.

2) Agresivni dominirajuÊi su onikoji napadaju. Imaju Ëestu naglaπenu

TIPOVI TJELESNEKOMUNIKACIJE I PONA©ANJADJECE MLA–E DOBI U ©KOLI

▲


agresiju uz ponavljanja, katkada i traj-no (viπe od dvadeset minuta). A to je,Ëesto spontano, odgovor na neki znak.»esto imaju cijeli niz ispada polaskomu πkolu. Mijeπaju prijetnju i agresiju,djeluju bez kontrole, ili kao da ne obra-Êaju paænju na vanjske poruke. Naiz-gled nemaju faza smirivanja, samo po-vremene kratke pokrete, u praviluneorganizirane u redoslijedu, uz naglaprekidanja. Ili ih zamijene za prijete-Êe, agresivne Ëinove uzimanja pred-meta. U svakom trenutku izgledaju kaoneureeni tjelesni pokreti, uz izljeve“besplatne” agresije.

Dezorganiziraju aktivnosti, razbi-jaju igraËke, piramide, gradnje. Oniguraju, ruπe, teπko udaraju predmeti-ma (kockice, metalne Ëaπice...). Pro-vodeÊi puno vremena u natjecanjima,imaju vrlo malo aktivnosti i vrlo malodugotrajne igre. Vrlo malo su slijee-ni i malo oponaπani. Njihovim dugimizolacijama slijedi serija agresije.

Ta ponaπanja pokazuju se vrlo ra-no, izmeu Ëetrnaest i dvadeset mje-seci æivotne dobi. Umirivanja i plaka-nja organiziraju se u kompleksnim re-doslijedima, mijeπaju se s oduzima-njima, prijetnjama, izoliranjem, agre-sijom... Takova se ponaπanja javljajutri puta viπe kod djeËaka nego kod dje-vojËica.

U buduÊnosti joπ uvijek su vrlo na-gli, neuredni, nestabilni, ne mogu fik-sirati svoju paænju viπe od pet minuta.Oni su izvor tuËe, izmjenjuju prijet-nje, oduzimanja (kraa) i agresije. »e-sto su odbaËeni i usamljeni nakonagresije. Drugi i odrasli zovu ih zloËe-stima. Oni ulijevaju strah, ali nikadane postanu lideri.

3) IzmjeniËni dominatori ili ne-

stalni prolaze od socijalizacije doagresije, ovisno o danima ili tjednima.Utvruju se veÊ sa Ëetrnaest mjeseci, azastupljenost je jednaka kod djeËaka idjevojËica. IzmjeniËni i ostanu takvi,ili postanu lideri, ili agresivni.

4) Dominirani s mehanizmom li-

dera vrlo malo sudjeluju u natjecanji-ma i manje su slijeeni, samo od grupeod 3 do 4 Ëlana. Ali imaju socijalizira-juÊe, konstruktivne i kooperativnestrukture, s vrlo malo izraæene agresi-je, efikasnim prijetnjama, uz izmjenetih dvaju ponaπanja. U toj se grupi na-laze Ëetiri petine djevojËica. U natje-canjima sudjeluju tri puta manje odlidera, ali se na kraju asimiliraju s nji-ma. Manifestiraju zakaπnjenje ispredsvega πto je novo, postepeno se adap-tiraju i postanu znaËajnije atraktivni.

5) Agresivni dominirani imajuduæa razdoblja osame, zatim agresijebez upozorenja, bez cilja, bez koristi.Nestabilni su i ne mogu fiksirati svojupaænju. Imaju vrlo malo smirivanja ipoklanjanja, ali razbijaju, dezorganizi-raju, kvare. Meu njima ima podjed-nako djevojËica i djeËaka.

Oni i kasnije ostanu isti, ili ih zo-vemo podmuklima. Neki postanu agre-sivni dominatori; drugi i odrasli zovuih “divljacima” jer nakon duge osame,do trideset minuta, imaju “besplatne”agresivne ispade.

6) Plaπljivi dominirani su oni kojinajviπe trpe agresiju, plaËu i traæe utje-hu kod odraslih. Njihove reakcije subijeg, povlaËenje i strah. Njihove smi-rujuÊe aktivnosti bez jasnih su porukai redoslijeda te imaju veoma duga vre-mena osame. Jednak je broj djevojËicai djeËaka.

I kasnije lako plaËu i traæe utoËiπtekod nastavnice. Vrlo teπko podnosepromjenu πkole. Grupe ih prihvate,razvijaju mehanizme lidera, ali Ëim sunatjecanje ili agresija prisutni u soci-jalnoj situaciji, vraÊaju se u povlaËe-nje i bijeg.

7) Dominirani se konstantno dræeusamljeni. Njihovo je ponaπanje siro-maπno, malo pokretljivo. Ne sudjelujuu natjecanjima, ne pokazuju nikakve

zahtjeve i ne odgovaraju na tue. Kaoi oni prijaπnji, oni trpe agresiju. Taponaπanja su utvrena sa Ëetrnaestmjeseci æivotne dobi te se stabilizirajus pet godina; 70% su djevojËice. Izoli-rani dominirani ostanu uvijek sa stra-ne. Zovemo ih stidljivima, trpe ih, aliih drugi ne traæe.

RAZLOZI

Æelimo znati kako su se ti naËinikomunikacije i ponaπanja utvrdili i πtoih je stvaralo. Montagner je vidio sliË-nost s naËinom komunikacije kojumajka ima s djetetom. Dakle, po nje-govom miπljenju, majka ih je uteme-ljila u periodu od prve do treÊe godinedjetetova æivota.

1) Majke socijaliziranih lidera

imaju stabilno ponaπanje. Njih 90%doe po dijete u πkolu, imaju tipiËanprihvat: nasmiju se, Êuπnu, prime ga unaruËje, ljube ga i njeæno mu govore.Imaju s njim smirujuÊi redoslijed, po-klone. Komunikacija je adaptirana, ni-je dvosmislena, s viπe je kanala (rijeËi,pokreti, kontakti, mirisi...). Sluπaju di-jete, puste ga da se slobodno igra, anisu ni sebiËne ni previπe zaπtitniËkiraspoloæene.

One su naroËito na raspolaganju;78% imaju vrlo malo prisilnih obvezakoje su bez odreena vremena: stu-dentice, Ëinovnice, istraæivaËice, dak-tilografkinje... Ako su odsutne dva vi-kenda, a otac je autoritativan i represi-van, dijete postane agresivnije.

2) Majke agresivnih dominatora

zatvorene su i ukoËene. DolazeÊi podjecu, uhvate ih za ruku ili nogu, na-glo ih oblaËe, gledaju stanje ruke i od-jeÊe. »esto razgovaraju s odgajatelji-com, a kad se udaljavaju, u to su vrije-me spremne grditi i tuÊi djecu. Nestrp-ljive su i u æurbi, nemaju vremena slu-πati.

To su æene koje rade, Ëesto na pri-silan naËin, cijeli dan: radnice u tvor-nici, lijeËnice, zubarice, sekretarice,direktorice... ili majke koje imaju pro-blema sa zdravljem (duga bolovanja,hospitalizacija...), u braku (braËni kon-flikti, razvodi), materijalne probleme(s plaÊom ili stanarinom...).


3) Majke izmjeniËnih i same suneodreene, ponekad umirujuÊe, ko-munikativne, ponekad iritirane, u æur-bi, nagle. One teπko podnose poteπko-Êe æivota profesionalnog, financijskogkaraktera (muæ ne radi), ili braËne(svae s ocem djeteta), ili bolesti, iliadministrativne poteπkoÊe. U 40% slu-Ëajeva prisutna je duæa odsutnost ocaili njegova agresivnost.

4) U obiteljima dominiranih soci-

jalizatora majke imaju isti naËin pri-hvata i veza kao one dominatora, alione su same dominirane od oca kojinameÊe tradicionalne patrijarhalne od-nose u obitelji (ishrana, odgoj, pristoj-nost i dobro ponaπanje).

5) Porodice agresivno dominira-

nih pokazuju dva sluËaja: postoje onigurnuti u dolasku i odlasku zbog uvje-ta rada: radnice s kartelom i duæimputovanjima na posao, trgovkinje ko-je otvaraju duÊan vrlo rano i zatvarajuga vrlo kasno; ili su to djeca od kojihse intelektualno zahtijeva, od kojih æe-limo da rano govore i koje izazivamokompliciranim igrama. Ta intelektual-na situacija ide s represijom svakogtjelesnog izraæaja. To su u pravilu dje-ca prosvjetara.

6) Plaπljivi dominirani pokrivenisu od prezaπtitniËke majke. Ona brineza zdravlje svog djeteta i sprjeËava gada izlazi. Vanjski svijet je doæivljenkao prijetnja za sigurnost i zdravljedjeteta, tako da je ono zatvoreno u po-rodici. Na prijetnje majka odgovarastrahom, odstupanjem, povlaËenjem,bijegom.

7) Majke izolirane djece vrlo suzatvorene. Imaju malo izmjena s dje-com, a principi odgoja su strogi. Za-borave ih presvuÊi i oprati, malo brinuo njima. One su same dominirane ikaænjene od muæa.

U ovu grupu mogu spadati i hendi-kepirana djeca (boleæljiva, kratkovid-na...).

KAKO PROMIJENITI SITUACIJU

Svakako postoje moguÊnosti pro-mjena. »esto prezaπtitna i zabrinutamajka za prvo dijete, postane smiruju-

Êa, opuπtena, komunikativna za slje-deÊe. Ili se, naprotiv, kod poteπkoÊamogu zatvoriti i postati agresivne zadrugo ili treÊe dijete. Montagner takoobjaπnjava Ëinjenicu da susreÊemobraÊu i sestre koji imaju razliËiti naËinkomunikacije, a samim time i ponaπa-nja.

Montagner je pokuπavao poboljπa-ti naËine komunikacije. Prireeni sususreti s porodicama, gdje im je obja-πnjavano kako se reproduciraju naËinitjelesne komunikacije u obitelji.

PrimjeÊene promjene bile su efika-sne samo izmeu prve i Ëetvrte godinestarosti djeteta; nakon toga nema vid-ljivih djelovanja.

Porodicama agresivnih dominato-ra objasnio je da se ukoreno dijeteosveÊuje u πkoli agresivnim ponaπa-njem. Pet majki pokazalo se otvoreni-jima, prijaznijima, tjelesno bliæim uperiodu izmeu trideset i dva i Ëetrde-set i dva mjeseca do pet godina staro-sti djece. Djeca su nakon toga bila vrlobliska s liderima. Njihova agresija sesmanjila. Nastavnice mogu takoer ka-nalizirati tu djecu, orijentirajuÊi ih pre-ma nekoj aktivnosti, ali se samim timene moæe smanjiti i odgoditi agresija.Ako su majke izmjeniËni dominatori,pa stabiliziraju, njihova djeca postanulideri.

Ako majke plaπljivih dominiranihdaju i ostavljaju viπe slobode djeci izahtijevaju od njih da idu prema dru-gima i da se brane u sluËaju napada, odtri sluËaja dvojica su postala lideri.

Na tom podruËju velik dio odgo-vornosti leæi na Ministarstvu prosvje-te. Agresije se kriæaju s prenatrpanimrazredima. Sa 25-oro djece u razredutri puta je manje agresije nego sa 35.Njihove nastavnice imaju viπe vreme-na brinuti o svima njima, a one su sa-me manje napete. One mogu dobro pri-hvatiti neodluËne, valorizirati agresiv-ne dominatore i integrirati i zaπtititiosamljene i plaπljive.

Anton ©temberger, prof.

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

○

Ako se æelitepretplatiti na Narodni

zdravstveni list,dovoljno je da

nazovete telefonskibroj 21-43-59 ili

poπaljete dopisnicusa svojim podacima

(ime, prezime,adresa) u Zavod za

javno zdravstvo,Socijalno-

medicinska sluæba,51000 Rijeka,

Kreπimirova 52a.

PROMIDÆBENIPROSTORu Narodnom

zdravstvenom listu!

Ako æeliteoglaπavati u

naπem listu, javitese Uredniπtvu na

telefon

21-43-59


Bitna je komunikacija πkolskedjece s vrπnjacima u razredu,prijateljima iz ulice, zgrade, s

roditeljima, poznanicima, prijateljimasa sportskog treninga, neke izborne iz-vannastavne aktivnosti.

Danaπnjica potiËe odgoj djeteta nasvoj negativan naËin, posebice krivim,potroπaËkim i konzumatorskim vrijed-nostima. Dio mladih manje preferira radi red od neopravdanih sklonosti kabezidejnosti, otuenju, samoÊi, alkoho-lizmu, narkomaniji, a rijetki i suicidu.Obrazovanje je istisnulo odgoj. Primjerneraskidljivosti odgoja i obrazovanjapokazuje poËetkom πkolske godine1999./2000. ravnateljica rijeËke Kemij-sko-grafiËke πkole Senija ZeliÊ-Pave-liÊ, prof., koja piπe roditeljima djeceprvih razreda: “Vaπa djeca odsada su inaπa, a to nas upuÊuje na dobru surad-nju u ostvarivanju zajedniËkog cilja.Vjerujemo da neÊete propustiti naπ prvisastanak na kojem Êemo se upoznati idogovoriti o naπem zajedniËkom radu.”Najsigurniji i najsretniji mogu biti ro-ditelji kojima su πkolski razrednicistruËne osobe koje taj dio izuzetno te-πkog pedagoπkog posla odrauju savje-sno i briæno. GledajuÊi kroz prizmu ro-diteljskog i djetetovog pogleda, svakiπkolski nastavnik ima svoj specifiËannaËin rada, kojemu je potrebno prilago-avanje ako Ëini sve u okvirima πkol-ske metodike i ocjenjivanja pojedinogapredmeta.

PITANJA RODITELJU O NJEGOVU©KOLSKOM DJETETU

Podrazumijeva se da dijete treba slu-πati i razumjeti starije osobe: roditelje,nastavnike, susjede, roake i sl. Sluπa-

ju li pozorno ti stariji mama, tata, na-stavnici ... πkolsko dijete? Razumiju linjihove brze i kratke emocije, pokrete,mimiku? Jedni se smiju ljutiti kada imje muka, nervoza, napetost, a drugi,mlai ne?! Vrlina mudrih je taktiËnost.Razvijamo li je, moæe postati bliskamlaima. Zanemarujemo li je, moæemoposijati plodno tlo za konflikt. Od sva-e se ne dobiva, veÊ najËeπÊe, htjeli mito ili ne, postajemo gubitnici. Imamo liobiËaj prije izgovorene zamjerke izgo-voriti najprije nekoliko pozitivnih oso-bina? Izabiremo li radije svau od po-vlaËenja? Dopuπtamo li mladome biÊudonoπenje odluke i prihvaÊanje poslje-dica te odluke?

Koliko je viceva ispriËalo vaπe dije-te vama? A vi njemu? Ugodna kuÊna,πkolska (u buduÊnosti radna) i susjed-ska atmosfera pomaæu razvoju duπev-noga zdravlja. PoremeÊajem samo jed-ne od triju navedenih potiËe se nekvali-teta psiholoπkog zdravlja.

Dopuπtate li mlaem Ëlanu svojeobitelji prikaz njegovih osjeÊaja: ljut-nje, napetosti, tuge, srdæbe, bijesa, su-za, radosti? Razumijete li ih bez razno-likih pitanja? Sudjeluje li on u donoπe-nju odluka koje se tiËu cijele obitelji?

Kao roditelji, ali i osobe, imamo pri-vatnost u svojoj spavaÊoj sobi. Poπtuje-mo li sobu naπega djeteta i njegovu in-timu? Kucamo li pri ulasku u nju? Ra-dimo li πto zajedno? Zamjeramo li muπto ispred njegovih prijatelja/ica?

Ako oboje imamo dovoljno vreme-na, dajemo li mu priliku za razgovorkada on izrazi æelju za razgovor? Pri-hvaÊamo li njegovo miπljenje raznoli-ko od naπega, iz bilo koje interesne do-mene? OsvrÊemo li se kritiËki na nje-

govu raznolikost? Njegujemo li zajed-niËke ruËkove, veËere, proslave roen-dana, blagdana? Razvijamo li priklad-ne prilike za ugodne, opuπtene i rado-sne razgovore? Objaπnjavamo li kakosu neke emocije nesigurnosti normalneu razvojnoj dobi adolescenta, poput sra-meæljivosti, smuπenosti, nesnalaæljivo-sti, manje vrijednosti? Starimo li uzsvoje dijete upoznavanjem njegovihsklonosti, osobina liËnosti, æelja, ma-πtanja? Kako bi raslo u ozraËju obitelj-ske podrπke i sigurnosti, prihvaÊamo liga upravo onakvo kakvo jest, ne kakobismo mi to æeljeli? Jeste li proËitaliomiljeni Ëasopis (ili knjigu) vaπega dje-teta? A struËnu knjigu o razvoju djece?Jeste li razgovarali s drugim roditelji-ma i struËnjacima o djetetovoj dobi itom razdoblju odrastanja?

Nitko ne voli ljude koji stalno neπtoprigovaraju, gledaju samo loπu stranuodreene situacije, Ëesto se æale, dijelesavjete koji se ne traæe, zanovijetaju,razvijaju neugodne πutnje, sitniËave,svadljive, zapovjedne, kaænjavatelje,æalitelje, zlopamtitelje. Podsjetimo li sena onu narodnu poslovicu kako jabukane pada daleko od stabla, moæemo reÊida su djeca Ëesto sliËna roditeljima, nesamo po tjelesnom izgledu, veÊ i poponaπanju. Upravo ponaπanje negativ-nog tipa primaju kao spuæva vodu.

Dizanjem glasa te tjelesnim kazna-ma odgajamo i uËimo dijete nekomuni-kaciji, govoru nasilja. Povjerenje je pri-lika koja se samo jednom dobiva, a gu-bi odbijanjem normalnog razgovora.

Uz praÊenje kompletnog zdravlja, uovoj dobi potrebno je umjereno praÊe-nje πkolskih obveza, dostignuÊa i re-zultata. Sigurno dijete ima dovoljno ro-

Komunikacija sa πkolskom djecom

Od sklada do otpora i revoltaRazgovorom i πalom svi dobivaju, a ljutnjom i vikom nitko. NajËeπÊe preoptereÊeni, roditelji misle

o svojoj djeci, savjetuju ih i nareuju im u kratkim vremenskim razdobljima izmeu posla isvakodnevnih obveza. U sliËnoj ulozi roditelja nalaze se i nastavnici, profesori - roditelji svoje

djece. Mnogobrojna πkolska djeca bliska su im toliko koliko oni æele bliskost, razgovor,komunikaciju. Odlazak u svoj dom, svojoj obitelji moæe se, poput odlaska u πkolu, doæivljavati

raznolikim spektrom (od pozitivnih preko apatiËnih do negativnih) emocija.


diteljske ljubavi, podrπke i priznanja zauËinjena dobra.

NajveÊe su razlike u miπljenjima otome kako najbolje iskoristiti slobodnovrijeme. NaËini potrebne zabave, dru-æenja s vrπnjacima, hobiji, primjerenaglazba i odjeÊa ukazuju u kojim se smje-rovima sloboda kreÊe, pripremajuÊi seza razvojni put odrastanja. Ovdje jedniubrzano napreduju u svojem psihofiziË-kom razvoju, a dio njih (ne)prikrivenopokazuje usporenja i otklone, ËeπÊe uprostoru poremeÊaja u ponaπanju. Pre-malo ili previπe slobode pomaæe pore-meÊajnim ponaπanjima. Umjerene slo-bode, razvijane uz jasna pravila dosljed-nog usmjeravanja, potiËu ravnomjeranodgoj, prihvatljiv za roditelje i druπtvo.Ta pravila imaju za cilj sigurnije od-rastanje. Ne smiju vrijeati dijete.

osoblju, ËistoÊi πkole, ljepoti interijerai okolnim briæljivo Ëuvanim zelenimprostorima, po svojim πkolskim uËeniË-kim listovima, recitatorima, pjevaËima,matematiËarima, kemiËarima, fiziËari-ma, πportaπima, πkolskim πportskimklubovima, po zboru, kvalitetnoj biblio-teci, teËajevima prehrane, odijevanja,prve pomoÊi, likovnim, tehniËkim, in-formatiËkim radionicama s raznolikimaktivnostima veÊeg dijela uËenika πko-le. Nuenjem sadræaja, uËenici izvannastave dolaze u πkolske prostore na-mijenjene za izvannastavne aktivnosti.U takvim πkolama manje je devijantno-ga ponaπanja i bolji su kompletni godi-πnji uËeniËki rezultati.

Za neke naπe neuspjeπne πkole po-stavljaju se pitanja: “Moæe li se ipak, iu ovim skromnim materijalnim uvjeti-ma disati opuπtenije? UkljuËuju li se idokazuju mladi profesori i nadareniuËenici æeljni promjena, dokazivanja irada u prostorima πkola? PotiËe li se irazvija dovoljno natjecateljskog duhaizmeu uËenika, razreda, πkola i profe-sora?”

PITANJA PROFESORU ONJEGOVOJ ©KOLSKOJ DJECI

Profesori, sa svojim uskospecijali-stiËkim znanjima, osposobljeni su zaosnovnu djelatnost nakon brojnih polo-æenih ispita te dobivaju diplome pa rad-no mjesto u πkoli. Poznato je kako osob-ni dohoci u πkolama nikada nisu bilitakvi da bi se netko obogatio od svoje-ga rada. Joπ je poznatije da su to zani-manje od posebnoga druπtvenoga inte-resa nekada birali oni ljudi koji su odi-sali ljubavlju, davanjem, odricanjem inastojanjem na razvoju kraja u kojemæive i rade.

©kole u kojima se osjeÊa klima ne-zadovoljstva imaju izuzetno velikraspon problemnih situacija izmeudjelatnika, profesora, uËenika i rodite-lja. Nekomunikacija profesora s profe-sorom odiπe patoloπkim prostorom kojiupijaju i neutralni profesori, povjerenadjeca i roditelji. Svake πkolske godinedolaze novi uËenici i pokoji nastavnik.Oni mogu izuzetno pomoÊi poËetnommukotrpnom i izuzetno teπkom razvojuzdrave klime koju imaju neke πkole.Nova djeca su nepoznanica koja sa so-

bom donosi razliËite klice dobroga i lo-πega. Kakvu klimu sijemo, takvu Êemoi poænjeti.

Profesionalno kvalitetna, perma-nentna, struËna usavrπavanja, s najno-vijim spoznajama, potrebna su i kori-sna svim nastavnicima, posebice odr-æavana na prikladne naËine, za jedno-stavno i lagano primjenjivanje u nepo-srednoj nastavi. Zdravi meuljudski od-nosi kolega profesora u mnogim suzbornicama odræavani od prvoga danadolaska na radno mjesto pa do odlaskau zasluæenu mirovinu. Ako se nastavni-ku dogodi zabluda pa on pomisli da jebitniji od uËenika, tada je najbolje daotie u drugu djelatnost. Izbjegavanjenesporauma koji su moguÊi izmeuuËenika i nastavnika za vrijeme, prijeili poslije nastave u πkoli moguÊe jeako se kvalitetno radi, poznavajuÊi svojposao i uvijek se usavrπavajuÊi, dræeÊise reda, tolerancije i korektnosti premasvakome uËeniku. I dok postoji napre-dak uËenika, odnosi roditelja, uËenika inastavnika razvijaju se na zadovoljstvotriju strana. Za vrijeme neuspjeha uËe-nika postoji formalna, nekvalitetna su-radnja. Odnosi su zategnuti pa moæedoÊi do verbalne, a ponekad i do tjele-sne agresije, u Ëemu gube svi. Normal-no je grijeπiti za vrijeme rada. Ponekadsi nastavnik moæe postaviti pitanja:

Jesam li primjereno spreman na na-stavi? Imam li osjeÊaj nadmoÊi u kon-taktu s uËenikom? Kako me doæivlja-vaju uËenici? Poznajem li svoje uËeni-ke? Jesu li uËenici u svojoj biti pozitiv-ni? Kada najËeπÊe dolazi do pozitivnogkontakta izmeu uËenika i nastavnika?Koji su tipiËni uzroci agresivnosti po-jedinih uËenika za vrijeme nastavnogasata? Poznajem li miπljenje uËenika omeni, mojem naËinu rada, ponaπanja?Dolazim li u πkolu zadovoljan? Volimli svoj posao?

Druπtvu unutar kojega se nalazeπkola kao institucija, njezini djelatnici -nastavnici, a posebno uËenici i rodite-lji, zajedniËki su cilj uËenikov ukupniuspjeh u uËenju i ponaπanju, njegov tje-lesni rast i razvoj te druπtveno-etiËkirazvoj.

Albin RedæiÊ, prof.

©KOLA

Vrijeme i prostor u kojem æivimoobiluju svakodnevnim tehniËkim i teh-noloπkim dostignuÊima koja, na æalostveÊine uËenika i πkolskih prosvjetnihdjelatnika, sporo i sa zakaπnjenjem sti-æu u njihove πkole. Prvi Ëimbenik, i naj-bitniji za osnivanje πkole, jest uËenik.Bez uËenika nema πkole, materijalnihizdvajanja Ministarstva prosvjete, nisupotrebni ni πkolska zgrada (s klupama,stolicama, ploËama, pomagalima, spe-cijaliziranim uËionicama, radionicama,sportskom dvoranom, informatiËkimraËunalima) niti nastavnici s pomoÊnimosobljem.

Dobre πkole poznate su po svojimuËenicima, nastavnicima, tehniËkom


7 godina

Dijete je zadovoljilo svoju radoznalost, πto se tiËe anatom-skih razlika meu spolovima.

Manje ga zanima seksualnost.Ima joπ poneπto meusobnih istraæivanja i igrica, ali ipak

manje nego ranije.Javlja se interes za seksualnu ulogu i karakteristike djeËa-

ka i djevojËica.Ta godina moæe biti zadnja kada se djevojËice i djeËaci joπ

nesmetano igraju zajedno.Jake su i dugotrajne “ljubavi” izmeu djeËaka i djevojËica,

sa Ëesto intenzivno izraæenom predstavom o vjenËanju i bu-duÊnosti.

Raste æelja za novim dojenËetom u porodici koje bi biloistog spola kao i dijete samo.

Dijete prihvaÊa objaπnjenje da dojenËe naraste iz sjemenau majËinoj utrobi.

Zna da æena moæe imati dojenËe, a da ga stare æene nemogu imati. Zanimaju ga knjige o dojenËetu. Povezuje pro-mjene na trudnici s pojavom dojenËeta. Zadovoljno je s obja-πnjenjem da dojenËe nastane iz dva sjemena: oËevog i majËi-nog.

Moæe zapitkivati o detaljima poroda: gdje Êe biti mamakad bude raala, kako Êe dojenËe izaÊi?

8 godina

Jako je zanimanje za seksualnost, ali su meusobna istra-æivanja i igrice veÊ rjei. JaËa interes za vulgarne πale i izraze,izgovaranje ili pisanje nepristojnih rijeËi o ekskreciji ili sek-sualnim dogaajima i organima.

DjevojËice poËinju zapitkivati o menstruaciji.DjeËaci opaæaju da su neke djevojËice zgodne i obratno.Planiraju da Êe imati vlastiti dom kad se oæene.Spolovi se pri igri spontano odvajaju.Snaæno je zanimanje za dojenËe.ShvaÊaju postupni rast dojenËeta u maminom trbuhu i

promjene na majci u vezi s tim.Zanimaju ih detalji o tome u kojem dijelu trbuha “raste”

dojenËe. Zamjenjuju trbuh sa stomakom.Neke djevojËice pitaju o oËevoj ulozi pri oploivanju.

9 godinaDijete moæe razgovarati o skupljenim seksualnim infor-

macijama s vrπnjacima istog spola. Zanima se za detalje ifunkcioniranje osobnih seksualnih organa.

Traæi objaπnjenja u knjigama i slikama.Ne æeli da ga roditelj suprotnog spola vidi golog.Pri igri spolovi su odvojeni. Ako doe do zajedniËke zaba-

ve, mogu se igrati ljubljenja i izbora “djeËaka” i “djevojËica”(“deËki” i ““djevojke”).

Povezuje samoga sebe s reprodukcijskim procesom (“Mo-gu li ja imati dijete?”, “Imam li ja u sebi sjeme?”).

10 godinaDjevojËice: mnoge su veÊ u ovom uzrastu sudjelovale pri

seksualnim igrama. VeÊina je veÊ Ëula o menstruaciji. Nekepokazuju umjereno zanimanje za oËevu ulogu pri reprodukci-ji. Rijetke su one koje su nezainteresirane za seksualnost ikoje ne ispituju.

Postoji interes za neukusne πale, veÊinom povezane s anal-nom i glutealnom regijom, manje s genitalijama.

»esto te πale ispriËaju i majci.JaËa interes za djeËake, udaju i za djecu u buduÊnosti. Taj

interes je konkretan.DjeËaci: mnogi su veÊ sudjelovali u seksualnim igrama.

VeÊina ne ispituje mnogo o seksualnim temama.VeÊina zna da je izvor djeteta u majci i veÊina je veÊ Ëula

o spolnim odnosima i o oËevoj ulozi u tim odnosima. Interesi-ra ih kako otac “posije sjeme”. Neki misle da to mora biti“teπko”.

Javlja se uporaba ruænih rijeËi i πala o seksualnim aktivno-stima i o ekskreciji.

»esto priËaju te πale majci mada ne razumiju njihovo pra-vo znaËenje.

Nemaju joπ jasnih predstava o tome kakve πale i rijeËimogu upotrebljavati u druπtvu djevojËica i odraslih.

Neki govore o svojoj buduÊoj djeci: πto Êe im ostaviti ikako Êe ih odgojiti.

11 godinaDjevojËice: veÊina je pouËena o menstruaciji, razmnoæa-

vanju i o spolnim odnosima. Mada su neke to “znale veÊ

Razvoj seksualnosti djece- nastavak -

©KOLSKADJECA


mnogo godina”, sada su pouËenost i razumijevanje tih pojavatemeljitiji i realistiËniji.

Razlikovanje izmeu urinarnog i genitalnog sustava jejasnije. Objaπnjenja o spolnim odnosima i razmnoæavanju bo-lje razumiju ako nema nepotrebnog kompliciranja s ljubav-nim i moralnim interpretacijama. Najbolje je ako im se toobjaπnjava sa somatskog i bioloπkog aspekta.

Neke se ne mogu pomiriti s vlastitom seksualnom diferen-cijacijom, a naroËito s Ëinjenicom da veÊ imaju menstruaciju.Ipak, veÊina pozitivno prima te dogaaje. Velik je interes zarazvoj grudi, kod sebe i vrπnjakinja.

DjeËaci: viπe su zainteresirani za seksualne probleme negogodinu dana ranije. Skupljaju informacije uglavnom kod vr-πnjaka, rjee pitaju odrasle. »esto se interesiraju za erotiËnenadraæaje: knjige, filmove, razgovore, πale i za seksualno po-naπanje æivotinja. VeÊina ocjenjuje sve ono πto je u vezi saseksualnoπÊu kao “prljavo”. »este su erekcije, koje nastupajui kod neerotiËnih nadraæaja (opÊe uzbuenje, ljutnja, strah).VeÊina djeËaka zna za masturbaciju, neki su je veÊ i praktici-rali.

12 godinaDjevojËice: jako je zanimanje za menstruaciju. Neke su

tajanstvene s obzirom na svoju menstruaciju, druge su prepla-πene ili odbijaju razgovor, a veÊina prima menstruaciju kaoprirodnu pojavu.

Joπ uvijek im nisu posve jasne predstave o spolnom odno-su. Mnogo je πala i dvosmislenog priËanja o seksualnim tema-ma. Pri tome su djeËaci Ëesto aktivniji mada su i djevojËicerado prisutne pri takvim razgovorima. Jaka je emocionalnavezanost za prijateljicu, ËeπÊe nego za prijatelja.

DjeËaci: interes za sekst raste. VeÊini djeËaka su izvorinformacija o seksualnim dogaajima druga djeca i te infor-macije su Ëesto netoËne. DjeËaci sa zanimanjem Ëitaju o sek-sualnim problemima u knjigama. Vulgarna seksualna nomen-klatura, πale i primjedbe Ëeste su, mada mnogi djeËaci nerazumiju njihov pravi smisao. Neki traæe znaËenje tih izraza urjeËnicima (naravno, bezuspjeπno). Zanimaju se za detalje navlastitim genitalijama, za seksualne slike i spolne aktivnostiæivotinja.

Manji broj djeËaka raspravlja o seksualnim problemima sroditeljima, veÊina viπe voli razgovarati bezliËno, s tuomosobom.

»este su erekcije i masturbacije, ljubakanje na zabavamaili bar interesi za to, zviædanje za djevojËicama, draæenje,gurkanje, kikotanje, zadirkivanje i drugi poËetni oblici skreta-nja paænje na sebe.

13 godinaDjevojËice: na kraju te godine veÊina je djevojËica veÊ

dobila menstruaciju i primila je taj dogaaj kao prirodan.Neke se joπ nisu pomirile s tom promjenom. Interes za djeËakeje prikriven. Mnogo je smijeha, πala, draæenja i dvosmislenihizraza u vezi s djeËacima.

DjeËaci: stidljivi su. Neugodno im je kad su svuËeni. Neu-godno im je i zbog Ëestih erekcija i mnogi æele zbog toga

stalno nositi elastiËne kupaÊe gaÊice. Seksualna aktivnost jeskoro iskljuËivo masturbacija. Kod nekih veÊ nastupaju noÊnepolucije, drugi joπ nisu o tome niπta Ëuli.

14 godinaDjevojËice: interesiraju ih sloæeniji problemi razmnoæa-

vanja - abortusi, kontracepcija. Ne samo da same mnogo boljerazumiju seksualne aktivnosti, nego neke Ëak i pitaju kako seto objaπnjava djetetu.

Raste interes za druπtvene i moralne aspekte seksualnihaktivnosti: ljubljenje, milovanje, koliko smiju dopustiti djeËa-ku. Dojmovi o tome su prije svega kvantitativni: “Ni za rukume nije primio.” Mnoge djevojËice oslobode se i postanu udruπtvu djeËaka veoma samouvjerene i poduzetne. Same osebi izjavljuju da ih obuzme Ëudno osjeÊanje pri gledanjuerotiËnih scena u filmu ili kad ugledaju djeËaka koji im sedopada.

DjeËaci: skoro svi djeËaci imaju za sobom masturbacijskupraksu. Mnogi su veÊ doæivjeli noÊne polucije. I jedna i drugauzrok su za zabrinutost, viπe puta uzrok za osjeÊanje krivice -naroËito kod onih koji nisu o tome niπta Ëuli od roditelja ilinemaju priliku o tome raspravljati s vrπnjacima.

ErotiËni interesi definitivno se usmjeravaju ka djevojËica-ma.

15 godinaDjevojËice: joπ je i dalje jak interes za socijalne aspekte

seksualnosti i etiËka pitanja. Rasprave s majkom mogu bitiveÊ toliko zrele da su predmet njihova interesa pitanja o tomekako moæeπ urediti seksualni æivot ako se ne udaπ, o kontra-cepciji i o detaljima ljubakanja.

DjeËaci: seksualni interesi joπ su usmjereniji. Stimulansikoji izazivaju seksualna nadraæivanja joπ su specifiËniji. Zani-manje za djevojËice je druπtvenije i individualnije, manje ana-tomsko (zanimanje za samu djevojku, æelja za sastankomumjesto interesa za grudi, noge itd. kao ranije).

UËestalost masurbacije raste.VeÊina djeËaka æeli da su sami dok se oblaËe i kupaju.

Seksualne πale priËaju se samo u muπkom druπtvu.

16 godinaDjevojËice: veÊina djevojËica je dobro informirana o sek-

sualnim dogaajima. Mnoge joπ ne znaju pravilno povezatisvoje informacije s iskustvom i vlastitim doæivljajima. VeÊi-nom su zrele u svom seksualnom i erotiËnom doæivljavanju tesu pri izboru djeËaka i u odnosima s njim potpuno odgovorne.

DjeËaci: zanimanje za djevojke raste. Druπtveni kontakti sdjevojkama i neki poËetni oblici seksualnih aktivnosti (ljub-ljenje, milovanje) postaju veÊ Ëesti. Mnogi djeËaci teπko svla-davaju svoj seksualni nagon i Ëesto masturbiraju. Bolji je uvidu seksualna zbivanja kod djevojaka i odraslih.

Mnogi tek u tom uzrastu saznaju sve toËno o menstruaciji.Javlja se stav razumijevanja prema seksualnim aktivnostimadrugih ljudi.

Prim. dr. Ivica RuæiËka


VANJSKE PROMJENE

ZAOBLJAVANJE U BOKOVIMA

GRUDI RASTU

POJAVE STIDNE, PODPAZU©NEDLAKAVOSTI

ZNOJNE ÆLIJEZDE “JA»E RADE”- MOGU∆NOST NEUGODNIH

MIRISA POVE∆ANAPOJA»ANI U»INAK LOJNICA -

POJAVA AKNI

CIKLI»KA MENSTRUALNAKRVARENJA

(HORMONSKI CIKLI»KIUTJECAJ)

UNUTARNJE PROMJENE

PROIZVODNJA I IZBACIVANJEJAJNIH STANICA IZ JAJNIKA TE

NJIHOV PROLAZAK KROZJAJOVOD

(CCA, SVAKIH 28 DANA)

ZDJELICA SE ©IRI

CIKLI»KE PROMJENEMATERNICE KOJA SE

PRIPREMA NA ZA PRIHVATMOGU∆EG PLODA

(HORMONALNI UTJECAJ)

CIKLI»KE PROMJENE DOJKI(HORMONALNI UTJECAJ)

MANJE CIKLI»KE PROMJENERODNICE (HORMONALNI

UTJECAJ)

Razdoblje spolnog sazrijevanja pod-razumijeva skup fizioloπkih i mor-foloπkih promjena koje su poveza-

ne ili se zbivaju usporedno sa sazrijeva-njem spolnih ælijezda, spolnih organa i se-kundarnih spolnih osobina. Promjenamasu obuhvaÊeni sustavi u organizmu: ko-πtani, æivËani, endokrini, diπni, cirkulator-ni, a poËetak i brzina kojom se te promje-ne zbivaju razliËiti su u djevojaka i mladi-Êa, ne traju jednako dugo, niti poËinju uistoj æivotnoj dobi.

Djelovanje spolnih hormona oËituje serazvojem sekundarnih spolnih osobina, tj.vanjskim promjenama tijela koje moæemoi sami vidjeti: u djevojËica poËinju rastidojke, bokovi postaju zaobljeniji, u djeËa-ka ramena πira, izraæeniji je rast u visinu,poËinje rast stidnih dlaËica, koæa jaËe izlu-Ëuje masnoÊu pa se javljaju priπtiÊi po li-cu, ælijezde znojnice poËinju jaËe izluËi-vati. Sve te promjene dogaaju se ranije udjevojËica nego u djeËaka, obiËno u dobiod 10 ili 11 godina, premda mogu zapoËe-ti i prije ili poslije tog vremena. Kao rezul-tat svih tih promjena na vanjskim i unutar-njim organima u procesu spolnog sazrije-vanja, javlja se prva menstruacija, a zatimi redoviti mjeseËni menstruacijski ciklus.To je normalan fizioloπki proces, koji seodvija pod utjecajem æenskih spolnih hor-mona estrogena i progesterona. Tim pro-cesom maternica cikliËki priprema na mo-guÊnost iznaπanja trudnoÊe, u kojoj ma-ternica πtiti i othranjuje plod, omoguÊavanjegov siguran razvoj do kraja trudnoÊe,tj. poroda. Zapravo, menstrualno krvare-nje je samo vidljivi i manji dio onoga πtose javlja unutar menstrualnog ciklusa, ko-ji se dijeli u tri faze.

1. Folikularna faza zapoËinje nastu-pom menstrualnog krvarenja. Ono nastajeuz odbacivanje povrπinskog dijela mater-nice. Ostatak unutraπnjeg sloja maternice(endometrija) nije sposobna da prihvatioploenu jajnu stanicu. Poπto se krvarenjezaustavi, estrogeni potiËu trostruko - pete-rostruko zadebljanje endometrija mater-nice.

2. Ovulacijska faza traje od jedan do

tri dana, a zavrπava ovulacijom, izbaciva-njem jajne stanice iz jajnika, koja krozjajovod dospijeva do materniËne πupljine.

3. Luteinska faza traje od 13 do 14dana, a trajanje joj je dosta konstantno. Utoj fazi maternica je posve spremna da vla-stitim rezervama hranjivih tvari hrani im-plantiranu oploenu jajnu stanicu, ako seoplodnja uopÊe desi. Ako se oplodnja nedesi, ciklus se ponavlja.

U poËetku menstrualni ciklus ne morabiti redovit, ali jednom kad se ustali, pro-ces se cikliËki ponavlja u prosjeËnom rit-mu od 28 dana, no i to je individualno imoæe trajati svega 21 dan, ali i do 35 dana.

Menstruacijski je ciklus razmak odjedne do druge menstruacije, toËnije raz-mak od prvog dana menstruacije do zad-njeg dana prije sljedeÊe menstruacije. Ko-liko god menstruacijski ciklus trajao u da-nima, ovulacija se uvijek zbiva oko 14dana prije sljedeÊe menstruacije. Ako nedoe do oplodnje, sluznica se materniceodljuπti kroz rodnicu u obliku menstruaci-je i ciklus se ponavlja. Tijekom ciklusacervikalna se sluz takoer mijenja, kao itjelesna temperatura. To moæe posluæitiza procjenu vremena ovulacije.

U hormonskoj kontroli i regulacijimenstrualnog ciklusa, procesa ovulacije,eventualne oplodnje i trudnoÊe sudjelujutri endokrine ælijezde koje luËe hormone:hipotalamus, hipofiza i jajnici.

HIPOTALAMUS luËi tzv. oslobaa-juÊe hormone (releasing hormone) koji po-tiËu prednji reæanj HIPOFIZE na luËenjehormona gonadotropina, koji direktnoutjeËu na jajnik i njegovu funkciju. To su:FSH (folikulostimulirajuÊi hormon), kojipotiËe rast folikula, i LH (luteinizirajuÊihormon), koji se nadovezuje u svojoj funk-ciji i omoguÊuje ovulaciju i pretvaranjeGraafova folikula u tzv. æuto tijelo.

Kao odgovor na te hormonske potica-je, JAJNICI luËe hormone estrogene i pro-gesteron. U folikulima jajnika stvaraju seæenski spolni hormoni estrogeni koji poti-Ëu rast spolnih organa u æena i razvoj æen-skih spolnih osobina. Zajedno s progeste-ronom iz æutog tijela, pripremaju sluznicu

maternice za prihvat oploene jajne stani-ce. Redovitost menstrualnog ciklusa (28+/-2-3 dana) vrijedan je pokazatelj zrelosticikliËkog centra u hipotalamusu.

Menarche - prva mjeseËnica ili menstruacija

PUBERTET I ADOLESCENCIJA -razdoblje preobrazbe djevojËice u æenu

Pubertet je razdoblje znaËajnih hormonalnih promjena, koje dovode do razvoja sekundarnihspolnih obiljeæja te, u kasnijoj fazi, stjecanja reprodukcijske sposobnosti. Uz razdoblje spolnog

sazrijevanja, to je i doba fiziËkog i psihiËkog sazrijevanja.

Vrijeme pojave prve menstruacije

Menarche ili prva menstruacija raz-mjerno je kasni dogaaj u pubertetu i uvi-jek nastupa kad je proπao najveÊi zamahrasta u visinu. U naπem je podneblju pro-sjeËna dob nastupa menarche 12,6 godina.

Na varijabilitet pojave menarche utje-Ëe niz okolinskih Ëinitelja, koji utjeËu i na


rast i razvoj, kao πto su opÊe zdravstvenostanje i ishranjenost, izloæenost svjetlu imjesto roenja.

Ustanovljeno je da djeca roena bliæeekvatoru, ona koja æive u urbanim podru-Ëjima te djeca umjereno poveÊane teæinepoËinju s pubertetom ranije od djece kojaæive u sjevernim i ruralnim podruËjima.

Ranija pojava prve menstruacije (me-narche) u djece u razvijenim zemljamanedvojbeno ukazuje na to da raznovrsnaishrana i dobri uvjeti æivljenja imaju vaæ-nu ulogu u razvoju puberteta. Smatra se dapostoji kritiËan postotak masnog tkiva od23,5% potreban da bi doπlo do menarche.Izuzetno mrπave djevojËice, kao i one ko-je se intenzivno bave tjelesnom aktivno-sti, imaju kasnu menarchu i sekundarnuamenoreju. Pretile (gojazne) djevojËice(viπe od 30% masnog tkiva), kao i dijabe-tiËarke, takoer imaju kasniju menarchu.

Individualne razlike meu djevojËica-ma iste populacije, koje æive u pribliænojednakim uvjetima okoline, pripisuju segenskim Ëiniteljima.

Otklon od normalnih varijacija

Neredovita krvarenja javljaju se vrloËesto u adolescenciji. Bitno je razlikovatipatoloπke promjene od normalnih varija-cija koje se dogaaju tijekom puberteta iadolescencije. Ti patoloπki poremeÊajiukljuËuju primarnu i sekundarnu ameno-reju, oligomenoreju te disfunkcijska krva-renja iz maternice.

Primarna amenoreja je izostanakmenstruacije do 14 godine u djevojaka ukojih nije doπlo do razvoja sekundarnihspolnih osobina, ili izostanak menstruaci-je nakon 16. godine u djevojaka u kojih jedoπlo do razvoja sekundarnih spolnih oso-bina. U 95% djevojaka menstruacija Êe sejaviti do 16. godine, a u 98% do 18. godi-ne.

U djevojaka koje imaju normalno raz-vijene sekundarne spolne karakteristike iuredan hormonski status, razlog izostan-ku prve menstruacije mogu biti anatom-ske abnormalnosti genitalnog trakta. U ta-kvih djevojaka obiËno dolazi do pojavecikliËkih bolova u donjem trbuhu u vrije-me oËekivane menstruacije. Taj poreme-Êaj zahtijeva endokrinoloπku i ginekolo-πku obradu.

Sekundarna amenoreja izostanak jemenstruacije od najmanje 6 mjeseci tije-kom treÊe postmenarchalne godine (izo-stanak menstruacije u intervalu od 12 mje-seci tijekom prve godine nakon menarcheili 6 mjeseci u drugoj postmenarchalnojgodini smatra se normalnim). NajËeπÊi su

uzroci sekundarne amenoreje u adolescen-tica: stres, varijacije u tjelesnoj teæini, pre-tjerana tjelesna aktivnost te sindrom poli-cistiËnih jajnika. Kod djevojaka koje pre-tjerano mrπave i odluËuju se na nerazum-ne dijete za mrπavljenje po vlastitoj inici-jativi, a poslije gube kontrolu nad gubit-kom teæine, razvija se anorexia nervoza,koju karakterizira drastiËno gubljenje te-æine uz izostanak menstruacije.

U djevojaka koje su spolno aktivne nesmije se zaboraviti trudnoÊa kao moguÊiuzrok amenoreje. U onih u kojih se javlja-ju akne, pojaËana dlakavost te ispadanjekose treba uËiniti hormonsku obradu teUZV jajnika zbog rastuÊeg problema sind-roma policistiËnih jajnika u naπoj popula-ciji.

Oligomenoreja je menstrualno krva-renje koje se dogaa u intervalima veÊimod 35 dana, ali kraÊim od 1 godine. Uglav-nom je povezana s hormonskom disfunk-cijom. BuduÊi da se taj poremeÊaj regulirasam od sebe, sazrijevanjem hipotalamiË-no-hipofiznoovarijske osovine, lijeËenjenije potrebno. Ako poremeÊaj traje i na-kon 2-3 godine nakon menarche, potrebnisu obrada i lijeËenje.

Abnormalna krvarenja - menstrua-cijsko krvarenje traje obiËno 2-8 dana, sprosjeËnim gubitkom krvi od 25 do 80 ml.Krvarenje koje nadilazi to trajanje ili koli-Ëinu smatra se abnormalnim. Organski po-remeÊaj kao miom, polipi, poremeÊaj trud-noÊe ili upale vrlo su rijetki uzroci krvare-nja u adolescentica. NajËeπÊi su uzrok ab-normalnih krvarenja u adolescentica di-sfunkcijska krvarenja koja nastaju kaoposljedica anovulacijskih ciklusa. Tako-er treba ispitati poremeÊaj koagulacijekrvi (zgruπavanja) kao jedan od moguÊihuzroka abnormalnih krvarenja. VeÊina ab-normalnih krvarenja u adolescentica pre-staje sama od sebe. Ako su krvarenja obil-

na, treba primijeniti hormonsku terapiju usvrhu zaustavljanja krvarenja te potomoralnu kontracepciju tijekom nekolikomjeseci. Ponekad, veÊ od pojave prvemenstruacije ili poslije, krvarenja mogubiti veoma obilna ili dugotrajna te moguugroziti i æivot djevojke. Takav je pore-meÊaj juvenilna metroragija, Ëiji je uzrokizostanak ovulacije, bilo da se radi o hor-monskom poremeÊaju ili drugim Ëimbe-nicima, kao πto su fiziËka i psihiËka opte-reÊenja, emocionalni stresovi koji utjeËuna osjetljivu hormonsku spregu hipotala-mus - hipofiza - jajnik.

Oskudna menstruacija - hypome-

norrhoea - poremeÊaj je menstruacije kodkojega krvarenja traju 1 do 2 dana, oskud-na su, katkad se pojavi samo tamni iscje-dak, ali se javljaju cikliËki.

NajËeπÊi je uzrok upala sluznice ma-ternice, πto je potrebno ustanoviti pregle-dom i obradom kod ginekologa.

Bolna menstruacija - dysmenorr-

hoea - javlja se u nekih djevojaka prije ilitijekom menstruacije kao bolovi u donjemdijelu trbuha, poput pritiska ili grËeva, uzpojaËanu razdraæljivost i neraspoloæenje.ToËni uzroci bolnih menstruacija ne znajuse, ali se moraju iskljuËiti nepravilnosti ugrai spolnih organa i hormonski uzroci.Kod mladih djevojaka najËeπÊi je uzrokluËenje tvari prostaglandina u sluznicumaternice, koje izazivaju jake grËeve ma-ternice i jake bolove.

Menstrualni ciklus i menstruacija nor-malna su fizioloπka pojava. U doba men-struacije potrebno je voditi aktivan æivot,izvrπavati svoje obveze i uobiËajenu tjele-snu aktivnost, uz pravilnu prehranu i poja-Ëanu osobnu higijenu.

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo,dr. med.


Podsjetimo da u tom periodu dolazido znaËajnih promjena fiziËkog iz-gleda (rast), spolnog sazrijevanja i

stjecanja spolnog identiteta, razvoja zna-Ëajnih neuroendokrinih promjena, formi-ranja tjelesnog i osobnog identiteta, dru-πtvenih i moralnih normi u ponaπanju, osa-mostaljivanja i preuzimanja odgovorno-sti. Nije stoga Ëudno πto su u mladalaË-kom dobu relativno Ëesta odstupanja odnormalnog razvoja. Kada mlada osoba nemoæe dostiÊi razvojne ciljeve, razvijaju sespecifiËni psihopatoloπki poremeÊaji, ka-rakteristiËni za period mladalaπtva.

1. POREME∆AJ IDENTITETA

PoremeÊaj identiteta karakterizirajuozbiljne i intenzivne subjektivne smjetnjekoje nastaju kao posljedica nesposobnostimlade osobe da uskladi razliËita stanovi-πta ega, kao i da ostvari povezanost, do-sljednost i cjelovitost u razliËitim zadaci-ma æivljenja tijekom razvoja.

Smetnje se najËeπÊe povezuju s osnov-nim zadacima zrenja: opredjeljivanjem zadugoroËne æivotne ciljeve i naËin æivlje-nja, izborom spolnog partnera i zanima-nja, oblicima prijateljstva, sustavom vri-jednosti opÊeg morala. PoremeÊaj identi-teta najËeπÊe se javlja u kasnoj adolescen-ciji, kada se mladi poËinju odvajati od vri-jednosnih sustava i naËina æivljenja rodi-telja i pokuπavaju ostvariti viπe æivotneslobode i nezavisnosti te postaju liËnosti

za sebe. Psihijatrijski simptomi su: strahizraæen kao emocionalni nemir, razdraæ-ljivost, strepnja kod razdvajanja, depre-sivnost izraæena kao nagla promjenaraspoloæenja, razmiπljanja o samoubojstvuili pokuπaj samoubojstva, smetnje spava-nja, prehrane, uzimanje prekomjernih ko-liËina alkohola, narkotika itd.

2. KRIZA INTIMNOSTI

Prvu slabost identiteta mladi pokazujuu trenucima kada poËinju ostvarivati bli-ske odnose s vrπnjacima, zatim odraslimaizvan porodiËnog kruga, kao i sentimen-talne veze s heterospolnim partnerom. I unormalnim okolnostima, zbliæavanje sdrugima zahtijeva jak i zreo ego, jer uvi-jek postoji opasnost da nas drugi svladaju,da postanemo zavisni od njih, da potpunoizgubimo identitet. Stoga mladi s poreme-Êajem identiteta izbjegavaju uspostavlja-nje odnosa s drugim osobama ili se premadrugima odnose krajnje povrπno.

3. KRIZA ODLU»IVANJA

Mlade osobe s poremeÊajem identitetaimaju velike teπkoÊe u donoπenju odluka,kako onih svakodnevnih, tako i onih zna-Ëajnijih, kao πto su: æivotno zanimanje,spolni partner itd.

4. POREME∆AJ PRILAGO–AVANJA(adolescentna kriza)

PoremeÊaj prilagoavanja prolazni jepsihiËki poremeÊaj karakteristiËan za mla-dalaËki period.

Nastanak i razvoj poremeÊaja prilago-avanja povezuje se s nesposobnoπÊu mla-dih da rjeπavaju konflikte u procesu ak-tualnog prilagoavanja, a pripadaju pret-hodnim stupnjevima razvoja.

Strah koji se tako javlja nadvladavasnage ega, πto vodi odlaganju, usporava-nju ili zaustavljanju razvoja i regresivnom

ponaπanju (strah, depresija, poremeÊajiprehrane i spavanja, psihosomatske reak-cije itd.).

Adolescenti s tim poremeÊajima neo-Ëekivano donose vaæne æivotne odluke,pokazuju laæno nezavisno ponaπanje ilipreveliku Ëeænju za kuÊom, roditeljima ivrπnjacima.

5. POREME∆AJ SPOLNOGIDENTITETA U ADOLESCENCIJI

Izraæavanje poremeÊaja spolnog iden-titeta najËeπÊe je u periodu kasne adole-scencije i praÊeno je brojnim simptomimai oblicima ponaπanja, kao πto je intenzi-van strah, sve do razvoja panike (homo-seksualna panika) kao bitnog obiljeæja po-remeÊaja spolnog identiteta. I rano skla-panje braka ima isti cilj jer mladi smatrajuda Êe ih brak osloboditi sumnji dajuÊi injima i drugima dovoljno dokaza o njiho-voj spolnoj zrelosti.

U porodicama u kojima mladi odrasta-ju bez istospolnog roditelja ili njegove za-mjene nedostaje identifikacijski uzor, πtobitno utjeËe na formiranje spolnog identi-teta. Ni porodica u kojoj od rane mladostinedostaje roditelj suprotnog spola ne pru-æa najpovoljnije psiholoπke uvjete za raz-voj spolnog identiteta, i pored toga πtopostoji identifikacijski uzor.

U nekim porodicama dolazi do psiho-loπkih izmjena uloga roditelja pa mladaosoba ne nalazi prave identifikacijske uzo-re, πto ima negativne posljedice na formi-ranje spolnog identiteta. Poznate su majkes izrazitom potrebom za dominacijom ikompetentnoπÊu, u braku s nekim, Ëestointelektualno inferiornim supruzima.

UoËavajuÊi da je majka jaËa, mlada jeosoba muπkog spola Ëesto poËinje opona-πati. Trenutak kada osoba shvati da sveæene nisu kao njegova majka, ni svi mu-πkarci kao njegov otac, znaËajan je mo-ment ka pravilnom usmjeravanju spolnog

Adolescentna psihijatrija

BURNO RAZDOBLJE PRIJE ZRELOSTIAdolescentna psihijatrija obuhvaÊa znanja o normalnom razvoju mladih izmeu 12. i 26.

godine æivota, osobitosti odstupanja od normalnog razvoja i naËin na koji se takva odstupanjamogu tretirati. Mladalaπtvo je specifiËan æivotni period koji se razlikuje od djetinjstva i ranog

zrelog doba. ObuhvaÊa period od petnaestak godina. Duæina adolescencije zavisi odorganizacije druπtva i kulture, trajanja πkolovanja, zasnivanja prvog radnog odnosa. U

posljednjih pedeset godina adolescentni period se produæuje jer je sve duæe vrijeme od poËetkaπkolovanja do ovladavanja znanjima visoke tehnologije i stjecanja nezavisnosti u æivotu.


Simptomi su te bolesti:

- usporeivanje odreenih svojih dijelovatijela s istima kod drugih ljudi,- precjenjivanje izgleda drugih ljudi,- Ëesto traæenje potvrde od drugih ljudi oneprivlaËnosti odreenih dijelova tijela,- kamufliranje odjeÊom, πminkom i dru-gim,- æelja za plastiËnim operacijama i drugimpostupcima koji korigiraju navodni defekt.

POKU©AJI SAKRIVANJA “NEDOSTATKA”Neke osobe opsjednute su svojim iz-

gledom (groznom frizurom, uæasnim ak-nama, velikim nosom, blijedom koæom,krivim nogama), tako da im se te minornestvari Ëine kao kraj æivota i one su apsolut-no uvjerene da su najruænije osobe na svi-jetu. Normalna osoba kod koje se pokaæeakna na licu, prije izlaska kamuflirat Êeaknu slojem pudera, potezom korektora,vjeπto namjeπtenim pramenom kose, aosobe koje pate od dismorfiËnog tjelesnogporemeÊaja smatraju da su ruæne, nesavr-πene, bjeæe u osamu, pate od stida, nedo-statka samopouzdanja, æele se zabarikadi-rati u kuÊi, a neke su Ëak spremne na sui-cid. Psihijatrica Sandra Birtnel kaæe: “Iz-gled postaje centralna i iskljuËiva temarazmiπljanja. On stoji na putu svih æivot-nih aktivnosti, bitno ih ometa, a u nekimsluËajevima izgled postaje svrha samogæivota. Oboljeli vjeruju da Êe, ako se nji-hov izgled poboljπa, sve biti kako treba.Prituæbe na tjelesni izgled mogu takoerukazivati na neki drugi problem. Ako jeosoba dosta zabrinuta, depresivna, upla-πena, onda depresija moæe biti glavni pro-blem, a negodovanje zbog izgleda sekun-darna manifestacija. Prije nego πto potra-æite pomoÊ plastiËnog kirurga, moratestvari sagledati realno. Zahvat Êe vammoæda pruæiti viπe samopouzdanja, ali ne-Êe izmijeniti æivot. Svatko mora nauËitivoljeti sebe. Uostalom, tko kaæe da svimoramo biti lijepi?!”

Dok je osoba koja pati od anoreksijezamjetljiva zbog ekstremnog gubitka tje-lesne mase, osoba opsjednuta svojim iz-gledom moæe godinama patiti u tiπini. DTPse obiËno javlja u adolescentnoj dobi, ka-da se deπavaju dramatiËne promjene u or-ganizmu i kad je izgled izuzetno vaæan. Za

razliku od anoreksije i bulimije, od kojihviπe pate æene, ovdje je podjednaka za-stupljenost oba spola. Za razvoj bolestivaænu ulogu imaju genetski uzrok i utjecajsredine, a neki eksperti smatraju da nerav-noteæa kemijskih materija u mozgu moæeizazvati takav poremeÊaj, kao i imidæ gla-muroznih filmskih zvijezda koji naglaπa-va vaænost izgleda.

NEZADOVOLJSTVO I NAKON KOREKCIJESonia, koja sada ima 25 godina, kaæe:

“Imala sam 17 godina kad sam poËela bri-nuti o svojoj koæi. Oko usta i na obrazimaimala sam ruæne akne, koje sam Ëesto di-rala, a time sam pravila oæiljke i pogorπa-vala situaciju. Mrzila sam svoj nos, koji jebio priliËno velik, i s aknama moje je licebilo pravi uæas.” Iako je Sonia nedavnoimala korektivnu operaciju nosa i kemij-ski piling lica, i dalje je bila vrlo nezado-voljna svojim izgledom, i joπ uvijek mislida joj je nos ogroman, pa nosi “teπku πmin-ku”, prezire svoju roπavu koæu i neprekid-no traæi da je ljudi uvjeravaju da dobroizgleda.

Osnovna je karakteristika DTP-a kro-niËna preokupacija nekim imaginarnimdefektom, prenapuhivanje toga do astro-nomskih veliËina, teænja za “korekcijom”koæe, uËestala preispitivanja i uvjerava-nja. Jedan pacijent vezivao je listove noguprije spavanja kako bi bili tanji, a drugipacijent spavao je s Ëarapom na glavi ka-ko bi koæu uËinio glatkom i lijepom. Nekiljudi uniπtavaju sve svoje fotografije, dokdrugi mjere “defektne” dijelove tijela unadi da Êe se oni jednom izmijeniti.

Zbog DTP-a trpe porodica, druπtvo,prijatelji, druπtveni æivot, posao ili studij.Izbjegavanje druπtvenih dogaaja, ogle-dala, svjetla i kupovine Ëesti su aspektiDTP-a. »ak je i Nicol Kidman bila zatvo-rena u kuÊi jer je svoje pjege smatrala naj-veÊim prokletstvom. Neke osobe usred lje-ta, zbog bijele, porculanske boje koæe, no-se hlaËe, koπulje s dugim rukavima i neizlaze van jer nemaju preplanulu boju ko-æe. Kada se depresija i DTP prepletu, te-πko je ustanoviti πto je pravi problem i dali osoba pati od depresije ili je normalnozabrinuta za svoj izgled.

Petar RadakoviÊ, dr.med.

razvoja. Meutim, ako se to ne dogodi,lako moæe doÊi do razvoja smetnji u pri-hvaÊanju svoje muπkosti.

U nekim porodicama otac upravlja Ëe-liËnom rukom tiranina i sve ukuÊane treti-ra kao objekte. Majka je topla, ali sasvimneefikasna jer kÊerki ne pruæa ni sigurnostni zaπtitu. Da bi otklonila opasnost kojastalno dolazi od oca, majka oponaπa oËevagresivni naËin ponaπanja i tako eliminiramuπke osobe kao objekte s kojima trebaostvarivati intimnost.

U takvom modelu porodiËnih odnosakrajnje je neizvjesno kako Êe mlada dje-vojka oformiti svoj spolni identitet. Pro-blemi mlade osobe javit Êe se kada u njojojaËa potreba za jasnom spolnom identifi-kacijom, prihvaÊanjem spolne uloge i zre-lijom komunikacijom s osobama istog spo-la i izraæavanje heterospolnog interesa.Problemi takve vrste najËeπÊe se javljajuna poËetku studija, kada mlada osoba na-puπta porodicu i poËinje æivjeti u student-skom domu, kada ode na ljetovanje bezroditelja itd.

PoremeÊaj spolnog identiteta u adole-scenciji prolazan je psihiËki poremeÊaj jerosoba nije zadovoljna sama sa sobom, zna-Ëi nije zrela!

©TO JE OSJE∆AJNA ZRELOST?

Kad su Freuda upitali πto je zrelost,saæeto je odgovorio: zrela osoba mora bitikadra sklopiti ljubavni odnos s osobomsuprotnog spola i baviti se nekim druπtve-no korisnim i proizvodnim radom te uæi-vati u jednom i drugom (voljeti i raditi).

Premda se neki psihoterapeuti mogupozivati na norme skupine u pokuπaju dapomognu klijentima i pacijentima da seosjeÊaju udobnije sami sa sobom i ostali-ma, u literaturi o duπevnoj higijeni zrelostje zamiπljena kao unutarnje stanje.

Zrela je osoba ona koja susteæe mrænjui moæe voljeti osobu suprotnog spola (skojom moæe i æeli æivjeti i raditi, raatipotomstvo i odmarati se te svojoj djeciosigurati primjeran razvoj). »ini se, zre-lost podrazumijeva i to da je pojedinackadar prihvatiti svoje nedostatke bez pre-velika osjeÊaja krivnje ili stida, uz osjeÊajvlastita identiteta i sposobnost voenja bri-ge o samome sebi, uæivanja bez straha uosjeÊaju neovisnosti zbog realnog osjeÊa-ja vlastitih sposobnosti. Zreli partneri mo-gu voljeti i uæivati jedno u drugome, a dapri tome jedno od drugoga ne stvaraju li-kove roditelja.

Mr. sc. George Salebi, dr. med.

Sindrom ruænoÊe

Stvarnost ili nedostataksamopouzdanja

DismorfiËni tjelesni poremeÊaj (DTP) ozbiljno je psihiËko oboljenje.Oko 1-2% ljudi pati od DTP-a. Samo 4-5% oboljelih traæi medicinskupomoÊ i uzima antidepresivna sredstva; 12% odluËuje se na psihijatrijskitretman; oko 8% oboljelih od DTP-a istovremeno pati od depresije.


Svako nasilje i zlostavljanje izazivazgraæanje, uæas i osudu zlostavljaËai nasilnika, a suÊut prema zlostav-

ljanima, poglavito kad su ærtve djeca. Zlo-stavljanja, nasilja i grubog zanemarivanjadjece bilo je i prije, ali se o njima manjeraspravljalo i govorilo. Problem tjelesnog,emocionalnog i seksualnog zlostavljanjadjece prisutan je manje-viπe u svim sredi-nama, ali se skriva i dræi obiteljskom taj-nom. A zaπto to tajiti i skrivati? Zataπka-vanjem ga nikad neÊemo rijeπiti niti otklo-niti. Naprotiv, treba ga javno iznijeti, priz-nati njegovo postojanje i otvoreno progo-voriti o pojavama svih oblika zlostavlja-nja nemoÊne i neduæne djece. Priznanje jejedan od prvih i najvaænijih koraka u nje-govu rjeπavanju. “Nemojte se toga plaπiti,napravite Ëitavu buku oko problema zlo-stavljanja djece jer djeca sama to ne moguuËiniti” - poruËila je javnosti gospoa Lyn-ne Montgomery s jednog skupa i raspraveo problemu zlostavljanja, odræanog naPravnom fakultetu u Rijeci poËetkom2000. godine.

Seksualno zlostavljanje

Istraæivanja pokazuju da seksualnozlostavljanje najËeπÊe poËinje u dobi iz-meu Ëetiri i osam godina te da svakaËetvrta djevojËica i svaki πesti djeËak dosvojeg punoljetstva doæive neki oblik togzlostavljanja u kojemu ih odrasla osobaprisiljava na sudjelovanje u nekoj seksual-noj aktivnosti koja, osim spolnog, uklju-Ëuje oralni i/ili analni odnos, masturbaci-ju, milovanje spolnih organa ili izlaganjepornografskim videosnimkama, knjigama,Ëasopisima i drugim sliËnim erotskim iporno materijalima. Ono je rezultat neËo-vjeËnog i bezobzirnog ponaπanja pojedi-naca. Naæalost, samo dio tih gnusnih pato-loπkih poËinitelja biva otkriven.

Kad je rijeË o seksualnom zlostavlja-nju, najËeπÊi poËinitelji (Ëak oko 80%) sudjeci poznate, bliske i drage osobe, roa-ci, roditelji, skrbnici, odgojitelji ili profe-sori, koji svoje gnusne, bezobzirne i pato-loπke ciljeve obiËno ne ostvaruju silom iizravnim fiziËkim nasiljem, nego nagova-ranjem, potkupljivanjem, pritiscima, pri-nudom i drugim metodama prisiljavajumaloljetne osobe na spolni odnos. Pritomih prijetnjom, zastraπivanjem i ucjenamaobvezuju na πutnju i Ëuvanje tajne. Usto,zlostavljano dijete nikome ne povejaravasvoju patnju i nesreÊu jer se plaπi da mu

nitko neÊe vjerovati niti ga zaπtititi. No, ibez toga, to je u druπtvu “tabu tema” okojoj se inaËe malo priËa pa poËiniteljinajËeπÊe ostaju neotkriveni i nekaænjeni.PraÊenja pokazuju da su zlostavljaËi, bilokoje vrste, i sami u djetinjstvu bili zlostav-ljani. To ukazuje na zloÊudan “zaËaranikrug” koji se πiri i koji treba prekinuti ka-ko bi se jedanput stalo na kraj tom veli-kom individualnom, obiteljskom i druπtve-nom zlu.

Ærtve roditeljskog nasilja

Ærtve roditeljskog zanemarivanja, na-silja i zlostavljanja najËeπÊe su djeca ro-ena izvan braka, nevoljena i neæeljenadjeca. Zlostavljaju ih roditelji koji surazoËarani i nezadovoljni braËnim partne-rom, koji su zbog neæeljene trudnoÊe biliprimorani na sklapanje braka, oËevi kojisumnjaju da sin ili kÊi nisu njegovi, rodi-telji koji su se razoËarali jer dijete nijeispunilo njihove previsoke zahtjeve, oËe-kivanja i ambicije. PoËinitelji su zlostav-ljanja djece najËeπÊe roditelji koji su seodali alkoholu, drogama, kriminalu, za-tim neurotiËari, psihopate, patoloπke oso-be i psihiËki bolesnici. Neki roditelji nerazlikuju korektivne i disciplinske mjereod zlostavljanja pa Ëesto provode verbalniteror ili Êuπkama, πibom, remenom i dru-gim predmetima nanose djetetu teπke tje-lesne ozljede, psihiËke i fiziËke traume.

Prema statistikama MUP-a, u Hrvat-skoj je u razdoblju od 1991. do 1995. evi-dentirano 13.698 sluËajeva zlostavljanedjece. Mnogo viπe ih je ostalo neotkrive-no. Naime, dobri poznavatelji te proble-matike procjenjuju da je broj registrirane ipregledane djece u javnim zdravstvenimustanovama zbog posljedica bezobzirnognasilja samo 10% od ukupnog broja zlo-stavljane djece. U SAD-u je godiπnje zlo-stavljanju izloæeno preko milijun djece,πto je oko 1% sve djece, a od zadobivenihposljedica umire ih pribliæno 5.000.

Konvencija UN-a o pravima djetetapredvia nuænost intervencije u sluËajevi-ma ne samo izravnog tjelesnog zlostavlja-nja, veÊ i neizravnog, tzv. “pasivnog” na-silja nad djecom, uskraÊivanja ljubavi, skr-bi, zanemarivanja njihova odgoja i svakogdrugog zapuπtanja.

Roditelji koji ignoriraju razlike meudjecom, njihove moguÊnosti, intelektual-ne, psihiËke i fiziËke sposobnosti, njihoverazvojne potrebe, æelje i afinitete, koji im

ne omoguÊuju da se potvrde, dokaæu iostvare kao osobe, da se osjete korisnimslobodnim, punovrijednim, ravnopravnimi priznatim Ëlanovima obitelji, da vole i dabudu voljena, da doæive priznanja za ulo-æen napor, ostvarene rezultate u uspjehe,da uæivaju u ljepoti rada i svojim postig-nuÊima, koji ih obespravljuju i prisiljava-ju na bespogovornu posluπnost - doistaËine teπko nasilje nad vlastitom djecom.Odgojno zapuπtanje, zanemarivanje, za-straπivanje, psihiËko maltretiranje, prijet-nja i ucjena predstavljaju okrutan oblikverbalnog nasilja.

Kako prepoznati i otkritizlostavljano dijete?

Znakovi izravnog zlostavljanja djeceËesto su dramatiËni: modrice, ozljede, ra-ne, opekline od ugaπene cigarete, izbijenizubi, viπestruki koπtani prijelomi, unutar-nja krvarenja, usporen tjelesni i psihiËkirazvitak, zakazivanje u πkolskom uËenju,bijeg od kuÊe, skitnja, alkoholizam, nar-komanija, ponekad pokuπaj pa i poËinjenosamoubojstvo. Kasnije su trajne posljedi-ce kod nesretnog djeteta: strah, nepovje-renje u ljude, hiperaktivnost, frustriranost,prostitucija, agresija, razbojstvo, asocijal-no, antisocijalno, delinkventno i kriminal-no ponaπanje. Kad porastu, postaju grubiroditelji i obiËno zlostavljaju vlastite si-nove i kÊeri. Istraæivanja pokazuju da sezlostavljana djeca mnogo ËeπÊe od drugihpojavljuju kao buduÊi potencijalni poËini-telji silovanja, razbojstava, kaznenih iprekrπajnih djela.

Odrasli obiËno prepoznaju znakove isimptome zlostavljanja djeteta i diskretnoga pitaju πto se to s njime dogaa. No, doæeljenih informacija nije tako lako i jed-nostavno doÊi.

Mlada se osoba nalazi u procjepu iz-meu straha (ili æelje da zaπtiti zlostavlja-

Nasilje i zlostavljanje djece

NE ZATVARAJMO O»INasilno otvorena ruæa

nema mirisa.Armenska mudrost


Ëa-roditelja) i potrebe za oËuvanjem ugle-da, zaπtitom od daljeg poniæavanja i zlo-stavljanja.

Zlostavljano dijete nije spremno go-voriti o tome πto mu se dogodilo, zato od-rasli moraju biti obzirni, dobronamjerni,diskretni i povjerljivi jer je ono vrlo osjet-ljivo, ranjivo i preplaπeno. Svoje ispaÊenosrce i duπu otvorit Êe samo bliskoj i dragojosobi, kojoj vjeruje i od koje oËekuje pu-nu diskreciju i zaπtitu. Treba mu ponuditizaπtitu, ali mu ne davati laæno obeÊanje daÊe to ostati tajnom za koju, osim vas, nitkoviπe neÊe znati, ili da zlostavljaË neÊe bitiprijavljen policiji i kaænjen, jer bez toganema zaπtite niti spreËavanja zlostavlja-nja. Nikad se ne smije iznevjeriti djeËjepovjerenje. Mora mu se vjerovati, mirnoga, s puno razumijevanja i suosjeÊanja sa-sluπati. Iskaæite svoju radost πto vam sepovjerilo. Ne smijete inzistirati da vamkaæe viπe od onoga πto samo æeli reÊi ili gaokrivljavati za to πto mu se desilo. Od togaovisi πto Êe vam povjeriti i kako Êe seosjeÊati poslije toga. Treba imati na umuda su osjeÊanje povjerenja, sigurnosti i lju-bavi roditelja osnovne pretpostavke do-brih odnosa, zdravog psihofiziËkog raz-vitka djeteta, formiranje njegove liËnosti iponaπanja.

©to i kako Ëiniti?

Kad se otkrije zlostavljano dijete, tre-ba ga æurno izdvojiti iz obitelji, ako je unjoj zlostavljano, smjestiti u zdravstvenuustanovu i ukljuËiti multidisciplinaran rad:lijeËnika, socijalnog djelatnika, psiholo-ga, pedagoga, defektologa, policije, od-vjetniπtva i pravosudnih organa. Istovre-meno valja poduzimati mjere lijeËenja, sa-niranja situacije u obitelji te obavljati sa-vjetodavan i psihoterapeutski rad s rodite-ljima, kako bi oni korigirali svoje ponaπa-nje i odnos glede djeteta. Prema statistiË-kim pokazateljima, Ëak u 72% sluËajevazlostavljana djeca izdvajaju se iz obitelji iprivremeno smjeπtaju u odgojnu ustanovuili drugu obitelj.

U Hrvatskoj su tijekom 1996. godineizreËena 2.134 upozorenja na nedostatke ipropuste u odgoju, odreeno je 936 stal-nih nadzora nad izvrπenjem roditeljskihprava, u 196 sluËajeva oduzeto im je pra-vo na Ëuvanje i odgoj, a u 43 liπeni su svihroditeljskih prava.

PraÊenja i statistike pokazuju da sekaznena prijava podnosi samo u 39% slu-Ëajeva zlostavljanja djece te da 19% poËi-nitelja biva kaænjeno. Tako malen broj pri-java, izreËenih mjera i kazni objaπnjava seËinjenicom da se joπ uvijek odnosi unutarobitelji dræe uglavnom “privatnom sfe-

rom” u koju se drugi nerado upuπtaju.NemoguÊe je vjerovati da susjedi nisu

zapazili πto se u njihovoj neposrednoj bl-izini dogaa s djetetom. Oni to dræe obi-teljskim problemom, idu linijom nezamje-ranja, zaæmire i preπute zlostavljanje, neprijavljuju ih plaπeÊi se da Êe i sami posta-ti njihovom ærtvom. Usto, na sudu je vrloteπko dokazati zlostavljanje, poglavitoemocionalno i seksualno, jer ona najËeπÊene ostavljaju vidljive ozljede kao πto jesluËaj kod tjelesnog, a zlostavljano se di-jete iz straha, srama, oËuvanja vlastite iobiteljske Ëasti, nerijetko stavlja na stranuroditelja-zlostavljaËa. Zbog te pravne pro-cedure i uËitelji i odgajatelji nerijetko “zat-vraju oËi” i olako prelaze preko problemai zlostavljanja koje trpi njihov uËenik, od-nosno odgajanik.

Da bi izbjegli osobno suËeljavanje isvjedoËenje na sudu, ili ako sumnjaju, anemaju dosta Ëvrstih dokaza, oni se nemoraju pojavljivati kao pojedinci. Dovolj-no je porazgovarati s djetetom, prikupitiπto je moguÊe viπe dokaza, predoËiti ihravnatelju, πkolskom psihologu, pedago-gu ili defektologu koji Êe opservirati dije-te i o svemu obavijestiti centar za socijal-nu skrb ili policiju Ëiji Êe djelatnici prove-sti istragu i poduzeti potrebne mjere.

ZadaÊa je druπtva formiranje dobro-tvornih i dobrovoljnih udruga, organiza-cija i ustanova za zaπtitu djece od zlostav-ljanja i zanemarivanja. Treba kontinuira-no educirati puËanstvo da viπe razumije-vanja, njeænosti i vremena poklanjaju dje-ci, da njeguje ljubav, izgrauje povjere-nje, humane i uljudbene odnose u obitelji.Odgovoran odnos, odgoj i prevencija najd-jelotvorniji su Ëimbenici u spreËavanju za-nemarivanja i zlostavljanja djece.

U veÊim mjestima uveden je telefonza zlostavljanu i zanemarenu djecu, na ko-ji se mogu javiti, porazgovarati, zatraæitipomoÊ, savjet i naputak svi oni koji su senaπli u nevolji ili oni koji hoÊe pomoÊiærtvi zlostavljanja a pritom, ako æele, mo-gu ostati anonimni. Uz telefone deæurajuiskusni i za taj posao struËno osposobljenivolonteri, koji svojim znanjem i iskustvomzasigurno mogu pomoÊi i uputiti πto trebaËiniti i kome se za pomoÊ obratiti.

Prevencijom i edukacijom douspjeha

Nakon πto se prepozna, prizna i osvi-jesti problem, potrebna je adekvatna edu-kacija, organizirana, planska, sustavna iznalaËka aktivnost te odluËna bitka naspreËavanju i suzbijanju tog brutalnog na-silja nad djecom i nadasve nehumanog ipatoloπkog Ëina.

NajuËinkovitija mjera u spreËavanjuzlostavljanja djece jest prevencija. U pre-ventivne aktivnosti valja ukljuËiti πkolu,socijalnu i zdravstvenu sluæbu, crkvu, raz-ne udruge, humanitarne organizacije i dru-ge progresivne druπtvene snage koje skr-be o djeci i mladima.

Javnost treba educirati i senzibiliziratiza problem zlostavljanja djece, pokrenutije na preventivne aktivnosti i zaπtitu mla-dih koji su, naæalost, nerijetko izloæenibezobzirnom psihiËkom i fiziËkom nasi-lju, brutalnom premlaÊivanju i zlostavlja-nju od vlastitih roditelja i Ëlanova obitelji.»ak u 90% sluËajeva djecu zlostavljajuroditelji i rodbina, kuÊne pomoÊnice, da-dilje, skrbnici, nekad to Ëine druge osobe,vrπnjaci, rijetko odgajatelji i uËitelji. Sa-mo u proteklom je desetljeÊu broj zlostav-ljane djece poveÊan za 74%, a seksualnozlostavljanje poraslo je Ëak viπe od tri pu-ta.

Obitelj, πkola i druπtvo odgovorni suza djecu. Oni moraju pravovremeno zapa-ziti i prepoznati simptome zlostavljanja,duæni su zaπtititi djecu, pruæiti im potpo-ru, iskazati skrb i brigu. Obitelj mora smo-Êi snage pa otvoreno, jasno i odluËno raz-govarati s osobom koja na bilo koji naËinzlostavlja dijete. Ako ona ne prihvati do-bronamjerna upozorenja i nastavi sa zlo-stavljanjem, za pomoÊ se treba obratiti so-cijalnoj i zdravstvenoj sluæbi, savjetovali-πtu za djecu, mladeæ, obitelj i brak koji Êepoduzeti potrebne mjere zaπtite, pomoÊidjetetu i roditeljima. UËitelji, odgajatelji,lijeËnici, socijalni djelatnici i drugi struË-njaci koji se profesionalno bave odgojem,zdravljem i zaπtitom djece i mladeæi, za-konski su i ljudski obvezni prijaviti Ëak iosnovanu sumnju da je njihovo dijete, od-nosno uËenik, postalo ærtvom zapuπtanja izlostavljanja. Neizvrπavanje te obveze Ëi-ni ih sudionicima u zlodjelu.

Zlostavljanje djece nije samo pedago-πki, socijalni, medicinski i pravni, nego jemnogo πiri i dublji druπtveni problem, ko-ji preπuÊivanjem i ignoriranjem postaje joπkompliciraniji, sloæeniji i veÊi, a njegoveposljedice delikatnije, πtetnije i teæe. Zatomu treba pristupati savjesno, struËno, zna-laËki, s punom odgovornoπÊu i ozbiljno-πÊu.

Mr. sc. Ivica StaniÊ


Radi se o sindromu s osnovnim obiljeæjima nepaænje i nemira, koji susreÊemo kod djece predπkolske i πkolskedobi, pa i adolescenata, a samo izuzetno i u odrasloj dobi.

Mnogi nalazi pokazuju da je problem djece s poremeÊajem paæ-nje i nemirom u naπoj svakodnevici u porastu, bilo da je ËeπÊenjegovo javljanje ili je bolje obrazovanje struËnjaka u doticaju sdjecom, koji ga ËeπÊe prepoznaju.

Podaci u stranoj literaturi govore o uËestalosti javljanja togporemeÊaja od 3 do 5% u populaciji πkolske djece. Dakle, moæe-mo pretpostaviti da se u svakom razredu moæe naÊi hiperaktiv-nog uËenika. PoremeÊaj se ËeπÊe javlja u muπkom spolu, i toËetiri puta ËeπÊe nego kod djevojËica.

»imbenici koji uzrokuju poremeÊaj nedovoljno su poznati. Usvim se struËnim knjigama navodi da je etiologija multifaktor-ska. Uzroci se nalaze u podruËju nasljeivanja, poremeÊenogfunkcioniranja srediπnjeg æivËanog sustava, neurobioloπkih po-remeÊaja ali i socijalnih poremeÊaja, patologije obiteljskih odno-sa i emotivnih problema.

KAKO PREPOZNATI HIPERAKTIVNO DIJETE

KliniËka slika poremeÊaja razlikuje se ovisno o dobi djeteta istupnju njegova razvoja.

Osnovno su obiljeæje poremeÊaja smetnje paænje i hiperak-tivno i impulzivno ponaπanje. Na Slici 1. prikazani su dijagno-stiËki kriteriji za Deficit paænje/Hiperaktivni poremeÊaj iz Dijag-nostiËkog i statistiËkog priruËnika za duπevne poremeÊaje (DSM- IV, 1996.).

PoremeÊene su razliËite funkcije paænje. Spomenut Êemoosnovne. Paænja je izrazito kratkog trajanja. Dijete neprestanozapoËinje i prekida joπ nezavrπenu aktivnost, da bi zapoËelo iprekinulo sljedeÊu itd.

Paænja je takoer neselektivna, πto znaËi da su djetetu svipodraæaji, prisutni u datom momentu u okolini, jednako vaæni(npr. predavanje nastavnika, kao i zvuk prolaska aviona). Na svepodraæaje reagira, svakom “pokloni paænju”, πto dovodi do brzogzamora. Paralelno s rasipanjem i slabljenjem paænje, pojaËava semotoriËki nemir, πto povratno uzrokuje joπ jaËu zamorljivostdjeteta.

Paænja, pored navedenog, izrazito oscilira, i to tijekom jed-nog dana, od jutra do veËeri (Ëesto je moguÊnost koncentracijebolja ujutro), a varira i po danima (“dobri i loπi” dani).

Vidimo da, pored obiljeæja koja se odnose na nepaænju, uponaπanju djeteta dominira nemir, neutaæiva potreba za aktivno-πÊu i kretanjem. Dijete u stalnom pokretu, bez prestanka “grabi”nove sadræaje na kojima interes zaustavlja samo na tren. Hipe-raktivnost se kod malog djeteta javlja najËeπÊe istovremeno spojavom i razvojem samostalnog kretanja i oËituje se u pretjera-noj motoriËkoj aktivnosti (npr. neprestano trËanje i penjanje).Roditelji nerijetko navode da je dijete otkad je prohodalo stalnou pokretu, “juri poput motora”, ne moæe sjediti ni za vrijeme jela,ne uspijeva se zainteresirati ni za kratko prelistavanje slikovnicaili sluπanje priËa. U svom “srljanju” ne pokazuje ni minimum

Hiperaktivno dijete

“JURI POPUT MOTORA”Preæivo, nemirno, nepaæljivo, brzopleto, neposluπno, neodgojeno, zloËesto - samo su neki od

pridjeva koje u svakodnevnom govoru Ëujemo pri opisu ponaπanja djeteta iza kojeg se nerijetkokrije razvojni poremeÊaj struËno zvan DEFICIT PAÆNJE/HIPERAKTIVNI POREME∆AJ.

■ DijagnostiËki kriteriji zaDeficit paænje/Hiperaktivni poremeÊaj

A. Ili (1) ili (2):(1) πest (ili viπe) od sljedeÊih simptoma nepaænje koji trajunajmanje 6 mjeseci, i to do te mjere da su maladaptivni inekonzistentni s razvojnim stupnjem:

Nepaænja(a) ne posveÊuju paænju detaljima ili rade pogreπke zbognemara u πkolskom uratku, poslu ili drugim aktivnosti-ma,(b) Ëesto imaju teπkoÊa s odræavanjem paænje pri obav-ljanju zadaÊa ili u igri,(c) Ëesto se Ëini da ne sluπaju i kad im se izravno obra-Êa,(d) Ëesto ne prate upute i ne dovrπavaju πkolski uradak,kuÊne poslove ili duænosti na radnom mjestu (ne zbogprkosnog ponaπanja ili nerazumijevanja uputa),(e) Ëesto imaju poteπkoÊa s organiziranjem zadataka iaktivnosti,(f) Ëesto izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke kojizahtijevaju trajniji mentalni napor (kao πto je πkolski ilidomaÊi uradak),(g) Ëesto gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaÊaili aktivnosti (npr. igraËke, πkolski pribor, olovke, knjigeili alat),(h) Ëesto ih ometaju vanjski podraæaji,(i) Ëesto zaboravljaju dnevne aktivnosti;

(2) πest (ili viπe) od sljedeÊih simptoma hiperaktivnosti-impulzivnosti koji traju najmanje 6 mjeseci, i to do temjere da su maladaptivni i nekonzistentni s razvojnimstupnjem:

Hiperaktivnost(a) Ëesto tresu rukama ili nogama ili se vrpolje na stolici(sjedalu),(b) ustaju sa stolice (sjedala) u razredu ili negdje drugd-je gdje se oËekuje da ostanu na mjestu,(c) Ëesto pretjerano trËe ili se penju u situacijama ukojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslihmoæe biti ograniËeno na subjektivni osjeÊaj nemira),(d) Ëesto imaju teπkoÊa ako se treba mirno i tiho igrati iliobavljati slobodne aktivnosti,(e) Ëesto su “u pogonu” ili kao da ih “pokreÊe motor”,(f) Ëesto pretjerano priËaju;

Impulzivnost(g) Ëesto “istrËavaju” s odgovorima prije nego πto jedovrπeno pitanje,(h) Ëesto imaju poteπkoÊa s Ëekanjem reda,(i) Ëesto prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju urazgovor ili igru).

Slik

a 1.


opreza (“niËeg se ne boji, ni od Ëega ne preza”) te se vrlo Ëestomogu od roditelja dobiti podaci o ËeπÊim i ozbiljnijim tjelesnimpovredama njihova djeteta u predπkolskoj dobi. Hiperaktivnodijete, nepredvidivoπÊu i impulzivnoπÊu svog ponaπanja, moæeugroziti i svoj æivot (dovodi se u ugroæavajuÊe situacije, npr. nacesti) te mora biti pod pomnim nadzorom kako bi ga se zaπtitilood ozljeivanja.

Kako su kod hiperaktivnog djeteta Ëesti poremeÊaji spavanja- spava malo i isprekidano, moæe se razumjeti pojava psihiËke ifiziËke iscrpljenosti roditelja, koji danju paze i straæare, a noÊu nespavaju.

Roditelji takoer brinu jer njihovo hiperaktivno dijete nepodnosi ograniËenja niti disciplinu. Ne sluπa i ne prihvaÊa zadatapravila, ali ne uËi ni na vlastitim pogreπkama, veÊ ih stalno po-navlja.

PAÆLJIVO S POSTAVLJANJEM DIJAGNOZE

Meutim, predπkolsko je razdoblje æivota obiljeæeno izraæe-nom aktivnoπÊu, kretanjem, igrom i zaigranoπÊu, te je Ëesto u todoba teπko procijeniti da li pojaËana aktivnost joπ pripada nor-malnom ili prelazi u odstupanje. Treba biti posebno oprezan kodpostavljanja te dijagnoze u ranim godinama, jer se kod mnogepretjerano aktivne djece vrtiÊke dobi ipak neÊe razviti deficitpaænje i hiperaktivnost.

Deficit paænje i hiperaktivni poremeÊaj najËeπÊe se dijagno-sticiraju s poËetkom osnovnog πkolovanja, odnosno u πkolskomuzrastu djeteta. To, vidjeli smo, nije stoga πto se u to doba javlja,nego zato πto sada postaje vrlo jasno vidljivim. ©kola je sasvimnovo i vrlo zahtjevno iskustvo za dijete. Svojom organizacijomzahtijeva od djeteta ponaπanje koje Êe omoguÊiti i njegovo indi-vidualno funkcioniranje i nesmetano funkcioniranje razreda kaoskupine i cjeline.

U πkoli se poteπkoÊe paænje oËituju tako da dijete ne moæeraditi πkolski zadatak tako dugo kao druga djeca u razredu. Imaproblema u organiziranju i zavrπavanju zadataka. UËenik ne sjedina mjestu, πeÊe razredom, ometa rad druge djece i grupe, naroËitou niæim razredima, na poËetku πkolovanja. Nemir je, kao i upredπkolskom razdoblju, prisutan kod svih “mirnih” aktivnosti(jelo, pisanje zadaÊe, gledanje televizije i sl.), samo πto je sadaznatno uoËljiviji jer su pred djetetom veÊi zahtjevi i oËekivanja.

Djeca s poremeÊajem paænje Ëesto daju utisak da ne sluπaju,da nisu ukljuËena u sadaπnje zbivanje (“sanjarenje”).

Rade na impulzivan naËin, pa je njihovo rjeπavanje zadatakaobiljeæeno previanjem, ispuπtanjem detalja, pogreπnim razumi-jevanjem “lakog” zadatka ili upute, Ëak i kad je dijete dobromotivirano. Grupni rad posebno je teæak za takvu djecu jer sesmetnje paænje tada poveÊavaju.

Kako djeca s deficitom paænje i hiperaktivnim poremeÊajem,uz samu nepaænju i nemir, koji veÊ sami po sebi oteæavaju proce-se uËenja, imaju Ëesto i smetnje u vidnoj i sluπnoj percepciji,nespretnost grube i fine motorike, jasno je da ËeπÊe imaju pore-meÊaje uËenja: poremeÊaj Ëitanja, pisanja, raËunanja, jeziËnogizraæavanja... Posljedica je neuspjeh u πkoli.

Na πkolskom se satu ta djeca ne osjeÊaju dobro, sigurni u sebei zadovoljni. Na πkolskom odmoru nije puno bolje. Hiperaktivnodijete ima najËeπÊe loπ kontakt i povrπnu komunikaciju s drugomdjecom. Uznemiruje djecu, razara im igru jer nije u stanju pratitipravila igre, saËekati svoj red, kontrolirati svoju impulzivnost iemocionalno izraæavanje (posebice agresivnost). Hiperaktivnodijete osjeÊa se neprihvaÊeno, pa i odbaËeno od vrπnjaka. Loπaslika o sebi, neuspjeπnost, odbacivanje od okoline mogu lakodovesti do fiksiranja negativnih oblika ponaπanja.

U vlastitom domu hiperaktivno dijete teπko udovoljava zah-tjevima roditelja, traæi od roditelja izuzetan kontinuirani angaæ-man oko nadzora i pomoÊi u uËenju. Roditelj je izvrgnut kritici isamokritici i suoËen s Ëinjenicom da njegovo dijete, a time ni on,nije uspjeπno.

Socijalna afirmacija hiperaktivnog djeteta ugroæena je jer sunjime svi nezadovoljni: u kuÊi roditelji, u πkoli uËitelji i nastav-nici, u okolini njegovi vrπnjaci.

U adolescenciji motoriËki nemir slabi u intenzitetu (pokretiruku, prstiju, cupkanje nogama i sl.), ali nepaænja ostaje u oblikuproblema u organizaciji aktivnosti, æivota, u neustrajnosti, dosa-di. Impulzivnost moæe voditi u vrlo riziËna ponaπanja i oËitova-nje drugih neprilagoenih oblika ponaπanja (alkohol, droga...).

Zbog posljedica loπe slike o sebi, osjeÊaja vlastite bezvrijed-nosti, nesigurnosti u sebe, teπko se adaptiraju, prilagoavaju,separiraju od roditelja s kojima su u vjeËnom konfliktu.

Nemir, impulzivnost, problemi paænje tijekom razvoja dovo-de u odraslosti do specifiËnog funkcioniranja: ËeπÊi problemi umeuljudskim odnosima, braËni problemi, uËestala mijenjanjaradnoga mjesta, pa i zanimanja, mjesta stanovanja itd.

S obzirom na tijek i trajanje, postoje tri oblika:• u prvom svi simptomi traju i u odrasloj dobi,• u drugoj je poremeÊaj vremenski ograniËen i svi simptominestaju u pubertetu,• u treÊem hiperaktivnost iπËezava, ali poremeÊaji paænje iimpulzivnost traju i do u odraslu dob.Relativna uËestalost ta tri tipa nije poznata.

PROBLEM ZA OKOLINU

Iz dosadaπnjih podataka lako je uoËiti da deficit paænje ihiperaktivni poremeÊaj predstavljaju nemali problem za dijetekoje je njime pogoeno, njegove roditelje i sve ostale aktivnoukljuËene u svakodnevno socijalno okruæenje.

Ako okolina (roditelji, odgajatelji, uËitelji itd.) ne razumijeporemeÊaj djeteta, vrlo Êe lako upasti u zamku pogreπnog postu-panja spram djeteta, πto Êe imati dalje negativne posljedice. Ne-pravilni odgojni postupci prema hiperaktivnom djetetu obiËno segrupiraju u dva ekstrema: pretjerano kaænjavanje, stalno kritizi-ranje i odbacivanje ili pak pretjerana popustljivost, neustrajnost,odustajanje, “linija manjeg otpora”. I kod jednog i kod drugogsluËaja moguÊ je razvoj niza emocionalnih poteπkoÊa (negativ-izam, agresivnost, depresivnost, loπa slika o sebi).

Zbog toga je izrazito vaæno rano otkrivanje tog poremeÊaja,koje omoguÊava πto raniji tretman djeteta i savjetovanje rodite-lja.

LijeËenje obavlja multidisciplinarni tim (kliniËki psiholog,defektolog, pedijatar, djeËji psihijatar, πkolski psiholog, peda-gog), u uskoj kontinuiranoj suradnji s roditeljima i drugim osoba-ma koje sudjeluju u odgoju i Ëuvanju djeteta, kao i s odgojno-obrazovnim ustanovama (vrtiÊ, πkola).

Rano otkrivanje i rani tretman djeteta (modifikacija ponaπa-nja, trening uËenja, individualna i/ili obiteljska psihoterapija) ikontinuirano voenje i savjetovanje roditelja svakako daju mo-guÊnost optimistiËne prognoze usmjeravanja hiperaktivnog po-naπanja u konstruktivno i kreativno ponaπanje.

Mr.sc. Inge VlaπiÊ-CicvariÊ, prof., kliniËki psiholog


Epilepsija se danas u dvije treÊinesluËajeva uspjeπno lijeËi. Sva-kom se djetetu mora individual-

no pristupiti te, ovisno o kliniËkoj slicinapadaja, promjenama u EEG-u i poda-cima o obiteljskoj pojavnosti napadaja,odrediti koji od antiepileptika Êe dijeteuzimati. Nuæno je izvijestiti roditelje daÊe lijeËenje najvjerojatnije duæe potra-jati. Djetetu se mora od poËetka lijeËe-nja objasniti da je ono potrebno i da toneÊe nimalo utjecati na njegovo druæe-nje s vrπnjacima i njegovo odrastanje.Danas u Hrvatskoj raspolaæemo s najsu-vremenijim lijekovima, koji su dostupnisvakom djetetu. Roditelji Ëije dijete do-æivi prvi napadaj, ili veÊ neko vrijemepati od takvih poremeÊaja svijesti, ne-minovno postaju anksiozni i zabrinutipa æele biti πto bolje informirani o da-ljem tijeku bolesti i buduÊnosti svojegdjeteta. ZadaÊa je zdravstvenog osobljada upoznaje odrasle s najnovijim sazna-njima o epilepsijama i savjetima o sva-kodnevnim æivotnim problemima, kakobi bolesno dijete tijekom odrastanja biloπto manje traumatizirano i frustrirano.Djeca s epilepsijom izloæena su brojnimopasnostima za vrijeme napadaja kojisu zdruæeni s poremeÊajem svijesti (pe-njanje na stablo, voænja biciklom, hodstepenicama, plivanje, ronjenje, jahanjeitd.). Nuædan je dodatan oprez s takvomdjecom, ali nenametljiv, kako dijete nebi to osjetilo kao rigoroznu mjeru.

Je li dijete s napadajimasposobno pohaati vrtiÊ?

Ako napadaji prestanu ili se znatnoprorijede, nema prepreke da dijete po-haa vrtiÊ. DapaËe, πto ranije ukljuËiva-nje u grupu od presudne je vaænosti zaprevenciju razvoja osjeÊaja manje vri-jednosti. Osoblje vrtiÊa nuæno je detalj-

no izvijestiti o moguÊnosti eventualnognapadaja, vrsti napadaja, ponaπanju dje-teta poslije napadaja i svakako o lijeko-vima koje dijete redovito uzima.

Odlazak u πkolu?

Ako je dijete normalnog mentalnogstatusa, nema razloga da ne bude uklju-Ëeno u normalno πkolovanje. Mentalnaaktivnost reducira (smanjuje) tendenci-ju k napadajima. Meutim, svako pre-tjerano optereÊenje djeteta trebalo bi iz-bjegavati (forsiranje πto boljeg uspjeha

Sudjelovanje u sportu?

FiziËka aktivnost, igre i sport djelat-nosti su koje djetetu omoguÊuju dokazi-vanje samog sebe i pomaæu mu doÊi docilja! Djetetu s epilepsijom bez sumnjesu potrebna izvjesna ograniËenja u ne-kim sportovima kao πto su: trËanje naduge staze, aktivnosti na visinama, vjeæ-be na gimnastiËkim spravama, jahanje,kao i sportovi s opasnom opremom(oruæje, oπtri predmeti i sliËno). Epilep-sijski napadaji rijetki su tijekom pliva-nja. Meutim, dijete s napadajima morabiti pod nadzorom. Za vrijeme plivanjana otvorenim povrπinama (more, rijeka,jezero) bilo bi potrebno nositi sigurno-sni pojas. »ak i kupanje u kadi kod kuÊemora biti pod nadzorom. Voænja bici-klom posebno je opasna, ne samo za di-jete, veÊ i za druge sudionike u prometu.

Gledanje TV i igranje videoigrica?

Posljednjih godina svjedoci smo po-rasta broja djece s epilepsijskim mani-festacijama koja prekomjerno gledajuTV ili igraju videoigrice. Apsolutno sepreporuËa takvoj djeci ograniËiti gleda-nje TV, u prostoriji s dobrim osvjetlje-njem.

Ovo kratko priopÊenje namijenjenoje odraslim osobama koje se u æivotuËesto susreÊu s djetetom koje pati odepilepsijskih napadaja. Bitno je istaknu-ti da nikada ovakva priopÊenja ne mogubiti zamjena za osobni kontakt i dijalogs lijeËnikom djeteta, koji moraju biti Ëe-sti, spontani i otvoreni, jer dijete s epi-lepsijom tijekom svog razvoja i odrasta-nja u odraslu osobu zahtijeva dodatnenapore i ljubav Ëlanova obitelji i dru-πtvene zajednice u cjelini.

Doc. dr. sc. Dubravka©epiÊ-Grahovac, dr.med.

Epilepsija kod djece

Odrastanje uz suradnju okolineEpilepsijski napadaji mogu poËeti u bilo koje doba æivota, u posebnim okolnostima Ëak

neposredno nakon roenja. U tri Ëetvrtine svih bolesnika s epilepsijom prvi napadaj javlja se prijedvadesete godine æivota, posebno u prve tri godine æivota i u doba puberteta. Dijagnozu treba πtoranije postaviti i zapoËeti πto ranije s lijeËenjem. Redovito i uredno uzimanje propisanih lijekova -

antiepileptika - spreËava ponavljanje napadaja, a poznato je da svaki novi napadaj utire putsljedeÊem. Dijete treba uzimati lijekove tako dugo dok lijeËnik specijalist-epileptolog ne odluËi o

poËetku postupnog smanjivanja doze do definitivnog ukidanja terapije.

u πkoli, prisiljavanje djeteta da satimarjeπava domaÊe zadaÊe pod prijetnjamakazne i sliËno...). Relaksacija kroz igrutakvom je djetetu ËeπÊe potrebna negoostaloj djeci. UËitelji i nastavnici u πkolimoraju biti detaljno upoznati s oblikomnapadaja i svim detaljima bolesti, kao iosoblje vrtiÊa. Nerijetko zabrinuti rodi-telji i maturanti dolaze neurologu s veli-kim problemom: pitanjem odlaska namaturalno putovanje. Uz nuæno upozo-renje da se izbjegnu potpuno neprospa-vane noÊi, da se redovito uzimaju propi-sani lijekovi, da se ne konzumira alko-hol i da se redovito hrani, nema prepre-ke za ostvarenje tog najljepπeg doæivlja-ja tijekom πkolovanja.


Program je odobrilo Ministarstvoprosvjete i πporta, dok glavninu tro-πkova snosi Grad Crikvenica koji je

na taj naËin vrlo konkretno pokazao svojsenzibilitet spram osoba s posebnim po-trebama.

Do sada je programom bilo obuhvaÊe-no desetero djece, od kojih su neka nasta-vila πkolovanje u redovnim πkolama u mje-stu stanovanja ili pak u Zavodu za invalid-nu djecu - Oπtro.

U program je od sljedeÊe godine upi-sano petero djece, u dobi od jedne godinedo polaska u πkolu (dijagnoza: cerebralnaparaliza, Down sy.).

RijeË je o desetosatnom programu kojiu neposrednom radu ostvaruju defektologi fizioterapeut, psiholog u radu s roditelji-ma, medicinska sestra te lijeËnik fizijatarkoji jednom mjeseËno dolazi u naπ vrtiÊ iprati motoriËki razvoj djece te ugovara po-trebne preglede u Rijeci, eventualne ki-rurπke zahvate, nabavu ortopedskih poma-gala i sl., πto je roditeljima od velike po-moÊi.

SpecifiËnost je Posebnog odjeljenja uCrikvenici ta da se djeci s poveÊanim po-trebama u razvoju osiguravaju odgoj, izo-brazba i rehabilitacija u minimalno ogra-niËavajuÊoj okolini. To znaËi da je rad or-ganiziran na naËin da se svakodnevno, na-kon individualnog tretmana obavlja inte-gracija s redovnom, mjeπovitom skupinomkoja se nalazi u susjednoj sobi, kao i uklju-Ëenje u sve javne aktivnosti vrtiÊa, kao πtosu izloæbe, nastupi na javnim priredbama,prodajne izloæbe...

Prostor u kojem djeca svakodnevnoborave sastoji se od dvije prostorije, odkojih je jedna predviena za obavljanjedefektoloπkog tretmana, dok se u drugojobavlja fizioterapeutski tretman (strunja-Ëa, ogledalo, πvedske ljestve...), nakon ko-jeg soba preuzima ulogu dnevnog borav-ka. SlijedeÊi koncepciju “korak po korak”,soba je organizirana po centrima aktivno-sti, tako da djeca mogu birati centar gra-enja, manipulativni centar, dramski i cen-tar opismenjavanja, centar za igre s vo-dom i pijeskom... Takva organizacija radapreduvjet je za kvalitetnu integraciju dje-ce s poveÊanim potrebama te osiguravauËenje kroz igru.

Potrebno je naglasiti da je prostor izu-zetno dobro opremljen didaktiËkim poma-galima i opremom, a zahvaljujuÊi donacijiZagrebaËke banke, nabavljeno je vrlo ko-risno pomagalo - tzv. “©kola hodanja” iopremljena kompjutorska radionica saspecijaliziranim programima za djecu.

Osim kvalitetnog boravka unutar vrti-Êa, djeci je omoguÊen i boravak u vanj-skom prostoru na naËin da su prilagoeniprilazi vrtiÊu za djecu koja koriste inva-lidska kolica, a tu je i prostor balkona kojije naknadno natkriven, gdje se takoer bo-ravi kad to vremenske prilike dopuπtaju.

Posebno odjeljenje za djecu s teπkoÊama u razvoju pri redovnom djeËjem vrtiÊu “Radost” u Crikvenici

IGRA - U»ENJE I RAZVOJPosebno odjeljenje za djecu s veÊim utjecajnim teπkoÊama u razvoju poËelo je raditi 1994., na

inicijativu roditelja okupljenih pri Udruzi invalida grada Crikvenice.

U centru predËitalaËkih vjeπtina

Naπ vrtiÊ nalazi se na prekrasnom mjestuu Crikvenici. Smjeπten je u parku, vrloblizu mora, zbog Ëega je djeci ljeti omo-guÊen svakodnevni odlazak na plaæu (hid-roterapija).

Radi stalnog unapreivanja rada, odproπle godine zapoËet je novi program podnazivom “Nenasilno rjeπavanje sukoba isuradnja", po kojem se djeca iz redovneskupine integriraju u Posebnu skupinu ra-di poticanja tolerancije i nenasilne komu-nikacije.

Naa Slavica, prof. defektolog

©kola hodanja

Prostor za fizioterapiju


Najnovija istraæivanja sugeriraju daljudi mogu biti osjetljivi, kao imnogi drugi organizmi, na fero-

mone, bezmirisne kemijske tvari koje pro-izvodi organizam, a registrira ih posebniorgan, receptor u nosu. U æivotinjskomesvijetu feromoni, suprotno popularnom,ali pogreπnom miπljenju, ne sluæe isklju-Ëivo za seksualno privlaËenje, veÊ preno-se informacije drugim pripadnicima vrsteo spolu, reproduktivnom statusu, mjestuna druπtvenoj ljestvici i igraju vaænu ulo-gu u ritualu zavoenja i parenja.

NOS PREPOZNAJE FEROMONE

Mnoge æivotinje koriste nosove odpamtivijeka u potrazi za partnerom. U no-snim kanalima svih sisavaca, ukljuËujuÊi iËovjeka, nalaze se receptori koji reagirajuna mirise i prenose signale, koje mi regi-striramo kao mirise u neokorteksu (sivojmasi mozga). Mnogi znanstvenici tvrdeda imamo joπ jedan nosni receptor, vome-ronazalni organ (VNO), par malih “vreÊi-ca” koje se nalaze blizu nosnica, a Ëijereceptorske stanice registriraju feromone,koji se generalno ne mogu detektirati kaomirisi, i prenose informacije do hipotala-musa i limbiËkog sustava (primitivnijihdijelova mozga), koji kontroliraju nagoneza hranom i seksom.

Godine 1970. znanstvenici su dokaza-li da feromoni igraju odluËujuÊu ulogu upronalaæenju partnera za parenje, baremkod glodavaca. Njihov urin razlikuje sepo mirisu i sadræaju feromona, ovisno otome koji tip glavnog histokompatibilnogkompleksa gena (MHC) æivotinja ima.MHC-geni nose instrukcije za stvaranjeproteina, koji pomaæu organizmu da odre-di tko mu “pripada”, a tko je potencijalnoopasan protivnik. Svaki miπ ili πtakor(moæda i Ëovjek) ima jedinstven kemijskikod koji odreuje MHC i zbog toga gloda-vac najprije miriπe, a potom odabire part-nera s MHC-genima koji su priliËno razli-Ëiti od njegovih. Takav izbor ima svoj evo-lucijski smisao jer se odabirom partneraËiji se MHC-geni priliËno razlikuju dobi-va potomstvo koje je imunoloπki jaËe uborbi protiv razliËitih bolesti. Kako ljudiemitiraju i prate feromone - nije potpunorazjaπnjeno jer pripadamo redu primata Ëi-ji pripadnici imaju dobro razvijena osjeti-la vida i opipa (dodira), pa su zbog vizual-nog i taktilnog osjeta mirisa i feromonivjerojatno zakræljali. U medicinskoj lite-raturi uglavnom se poriËe postojanje

VNO-a, koji je prisutan kod fetusa, a tije-kom kasnijeg razvoja gotovo potpuno ne-staje. Meutim, neki anatomi su 1980. g.dokazali da VNO postoji kod veÊine od-raslih ljudi, mada ne funkcionira kao kodostalih sisavaca. Najnovija istraæivanja po-kazuju da VNO kod ljudi funkcionira vrlodobro. Godine 1999. Marta Maclintoc iCatlin Stern s univerziteta u Chicagu ot-krile su da supstancija izolirana iz znojaæena u razliËitim fazama menstrualnog ci-klusa moæe modificirati vrijeme ovulacijekod æena s kojima su u kontaktu. Maclin-tocova je potvrdila, nakon obavljenogistraæivanja, da se menstruacijski ciklusiæena koje provode dosta vremena zajednona kraju sinkroniziraju. Ista vrsta istraæi-vanja uraena je da se dokaæe kako mu-πkarci utjeËu na menstrualni ciklus. Æenes neredovitim menstrualnim ciklusomizlagane su muπkim mirisima, nakon Ëegaje njihov menstrualni ciklus postao redo-vitiji. ZajedniËki æivot s muπkarcem imaisti uËinak.

IZBOR NIJE SLU»AJAN

Carol Ober s Ëikaπkog univerziteta æe-ljela je provjeriti koliko se studija o glo-davcima iz 1970. g. odnosi na ljude. Æe-ljela je provjeriti da li i ljudi podsvjesnoodabiru partnere koji imaju razliËiti MHC-genski profil, a koji se kod ljudi zove hu-mani leukocit antigen (HLA). Kako je re-zultat bio potvrdan, dr. Ober smatrala jeda su za to odgovorni feromoni (njene stu-dije pokazale su da ljudi mogu “namirisa-ti” razliku i da je kemija koja spaja ljudesadræana u feromonima). Godine 1995.evolutivni biolog Claus Videkind testiraoje tu tvrdnju tako da je odredio HLA-tipove kod 49 æena i 44 muπkarca (koji semeusobno nisu poznavali), a zatim jezahtijevao od svakog muπkarca da nosipamuËnu majicu dvije noÊi, da bi sljedeÊenoÊi traæio od æena, od kojih je veÊina bilau tijeku ovulacije, da pomiriπu majice iregistrirao je njihove reakcije. U svom iz-vjeπÊu Videkind je naveo da su æene oda-brale majice koje su nosili muπkarci srazliËitim HLA od njihovog, Ëak πtoviπe,majice su ih podsjeÊale na njihove trenut-ne ili bivπe partnere, a majice muπkaraca svrlo sliËnim HLA æene su okarakteriziralekao potpuno neprivlaËne i prokomentiraleda miriπu na majice njihovih oËeva i bra-Êe. Postavlja se pitanje da li su Videkindo-ve majice sadræavale feromone koji su od-bijali ili privlaËili æene.

FEROMONI U BO»ICAMA

David Berliner vlasnik je kompanijekoja je lansirala na træiπte dvije toaletnevode obogaÊene feromonima (jedna za æe-ne, druga za muπkarce). Vinifred Catler,na Ëelu kompanije “Cester Springs”, bavise sliËnim, istraæivanjima i reklamira bo-Ëice s bezmirisnim sintetiËkim humanimferomonima kao dodatkom parfemu. Tiferomoni, kako se navodi u reklami, na-mijenjeni su da “poveÊaju romantiËnost iprivuku paænju suprotnog spola”. Catle-rova tvrdi da su se njeni proizvodi potvr-dili u istraæivanjima, jer muπkarci koji sukoristili taj dodatak tijekom πest tjedanapoveÊali su broj seksualnih odnosa, a ka-ko testirani muπkarci nisu ËeπÊe masturbi-rali, Catlerova je zakljuËila da poveÊanjebroja seksualnih odnosa nije prouzroko-vano pojaËanom seksualnom æeljom, veÊpoveÊanjem seksualne privlaËnosti.

Drugi znanstvenici misle da, Ëak i akosu Berliner i Catlerova izolirali humaneferomone, to moæda neÊe biti od presud-nog znaËenja u odluci tko Êe s kim poÊi ukrevet. Dr. Maclintoc kaæe: “I kad otkrije-mo pravi uËinak feromona u izboru part-nera, vjerujem da Êe njihova uloga bitiusmjerena, toËnije, kao dio veÊ postoje-Êeg mehanizma, koji je bogat, komplici-ran i zavisi od konteksta.”Ako uspijemoljudsku kemiju (feromone) staviti u boËi-ce i prodavati u trgovinama, da li Êe setime izmijeniti naËin zaljubljivanja? Ne.CvijeÊe, πaptanje na uho, svjetlost svijeÊabit Êe i dalje vrlo vaæni, misle neki znan-stvenici. Ljudski rod je glede ponaπanjajedinstven jer, kad se radi o traæenju part-nera, mi smo pod utjecajem kulture, rodi-telja, tradicije, druπtva, religije. Ljudi izi-gravaju biologiju tuπiranjem, kupanjem,pranjem, jer tako operu sa sebe tjelesneferomone ili ih razblaæe sapunom i parfe-mima.

Moæda Êe mladiÊi i djevojke jedne su-bote 2015. g. pri izlasku u disko koristitinekoliko kapi tekuÊine s feromonima, πtoÊe biti znatno vaænije od onoga πto Êe obu-Êi.

Moæda Êe se u buduÊnosti moÊi boljekontrolirati konfuzni proces “parenja”, po-moÊu neËeg πto Êe nas uËiniti posebno pri-vlaËnima za druge. Na taj naËin bit Êemokoncentrirani na projektiranje dobrih stra-na naπeg genetskog sklopa i moæda takopronaemo partnera koji Êe nam bioloπkinajviπe odgovarati. Ili Êemo, πto je joπ vje-rojatnije, eksperimentirati i svake se noÊi“prskati” feromonima nekog drugog, akosmo skloni avanturama.

Petar RadakoviÊ, dr.med.

Kako koristiti kemijsku privlaËnost u potrazi za partnerom

KAKO IMA DOBRE FEROMONE!Svi sisavci, izuzevπi Ëovjeka, oslanjaju se na kemijsku privlaËnost u potrazi za partnerom, pa se

logiËki nameÊe pitanje: da li Êe ljudski rod u buduÊnosti moÊi uæivati u snazi feromona?


Mladi na uzroke uzimanja droga gledaju na svoj naËin i tanjihova tumaËenja treba uzeti

vrlo ozbiljno. VeÊina mojih pacijenata,ovisnika, na pitanje “Zbog Ëega si po-Ëeo uzimati drogu?” - odgovara da suzapoËeli iz znatiæelje i/ili na nagovor pri-jatelja. Doista, mnogi mladi iz tih razlo-ga prigodno iskuπaju neko od sredstavaovisnosti i svjesni moguÊih posljedicaako bi nastavili, odustaju od daljnjegaeksperimentiranja. No Ëim su to i tajprvi puta uËinili, poveÊao se rizik da Êes time i nastaviti. Ako danaπnje ovisnikepitate zbog Ëega su nastavili s uzima-njem poπto su zadovoljili svoju znatiæe-lju i probali drogu, odgovorit Êe da im sedopalo ili da su bili u druπtvu prijateljakoji su to radili pa je bilo logiËno da se snjima solidariziraju. Poslije, kada su po-stali ovisni, morali su nastaviti s uzima-njem droga jer viπe nisu mogli prekinuti.

Ako detaljnije analiziramo motivezbog kojih dio mladih ustraje u uzima-nju nekojega sredstva ovisnosti, uklju-ËujuÊi duhan i alkohol, tada dolazimodo ovih spoznaja:

1. Kada je rijeË o alkoholu ili duha-nu, mladima koji se sve viπe osjeÊajuodraslima, izgleda sasvim prihvatljivoËiniti ono πto vide da Ëine odrasli. Stav-ljajuÊi prve cigarete u usta, obiËno nanagovor neπto starijih vrπnjaka, imajuosjeÊaj da postiæu barem dvije stvari dokojih im je u toj fazi toliko stalo:

• osjeÊaju se odraslijima, slobodniji-ma, hrabrijima u odnosu na vrπnjakekoji to ne Ëine. Puπtanjem dimnihsignala svijetu oko sebe (iza lea ro-ditelja) kao da daju poruku: “Pogle-dajte me, ja puπim, nisam viπe kli-nac/klinka.”• osjeÊaju da Êe u krugu vrπnjaka (ko-ji su propuπili prije njih) lakπe bitiprihvaÊeni ako prihvate ponuenu ci-garetu (prisjetimo se vaænosti ritualaprihvaÊanja lule mira kod Indijana-ca).SliËno se dogaa s pijenjem alkohol-

nih piÊa, a i s puπenjem prvih cigaretamarihuane.

Mladi koji su donijeli odluku da ne-

Êe puπenjem cigareta ili uzimanjem dro-ga stvarati privid da su odrasliji te da im

nije potrebno puπiti cigarete da bi “imaliprijatelje”, svoj Êe ja postupno izgrai-vati i samopotvrivati na mnoge druge,zdravije i prihvatljivije naËine. Kako tomnogi mladi obiËavaju reÊi, ako se veÊpravimo vaæni, doista to ne bismo treba-li Ëiniti na naËin koji Êe nama ili nekomedrugome prouzroËiti πtetne posljedice.

2. Adolescencija je razdoblje kadamladi poËinju izlaziti van. Na mjestimazabave i druæenja, πto viπe izlaze, sve Êeviπe i ËeπÊe biti u prilici da im netkoponudi neku drogu. Ako su nesigurni usebe i ako prije nisu donijeli Ëvrstu od-luku i time izgradili naËin kako se tomeoduprijeti, znatno Êe se poveÊati rizik daÊe njihovo slabo ja popustiti pritisku.

πka bolest bliskog Ëlana obitelji), neus-pjehu u πkoli ili u nekim drugim vaænimpodruËjima u æivotu mladih (neuspjeh uemocionalnim vezama, napuπtanje pri-jatelja, slabi rezultati u pokuπaju ostva-renja πportske ili neke druge izvanπkol-ske karijere i sl.). U takvim situacijamamladim ljudima treba duboko razumije-vanje, podrπka i pomoÊ u prevladavanjuproblema. Uzimanjem droga ili alkoho-la ne samo da neÊe rijeπiti ni jedan pro-blem veÊ Êe se uz postojeÊe nagomila-vati i stvarati sve viπe novih.

5. Uzimanje droga moæe biti reakci-ja na osjeÊaj dosade, nesigurnosti, zbogusamljenosti, odbaËenosti, niska samo-poπtovanja ili inferiornosti u odnosu nadruge. Ni jedno od tih stanja neÊe seukloniti uzimanjem sredstava ovisnosti.Kreativnu æivotnu dinamiku i osjeÊaj sa-mopoπtovanja treba graditi trijezno istrpljivo kroz πto bolje izvrπavanje svihvaænih æivotnih uloga (uloga sina/kÊeri,brata/sestre, uËenika, prijatelja, susjeda,partnera, Ëlana πportskoga tima), istra-æivanjem, hobijima i iznad svega svrho-vitim radom.

6. Neki se mladi odluËuju na æivotod danas do sutra uz uporabu droga sma-trajuÊi da je to bolje “jer æivot ionakonema previπe smisla”. Takav stav Ëestoje vezan uz materijalistiËko-ateistiËkuæivotnu filozofiju: æivim ovdje, sada isamo jednom. Koliko god na prvi po-gled izgledalo logiËnim da mladi kojiæive bez vjere i nade nastoje æivot πto jemoguÊe viπe iskoristiti pa postaju hedo-nisti, upravo zbog toga πto oni misle daprolaznost æivota nema alternativu, pologici stvari trebali bi joπ viπe paziti nastil æivljenja koji Êe im osigurati πto bo-lje zdravlje, manje rizika stradanja, a ti-me i dugovjeËnost. »esto se meutimdogaa obrnuto - osobe koje osjeÊajuistinsko uporiπte u vjeri, nadajuÊi sebeskonaËnosti, æivotom u svakodnevicimnogo mudrije raspolaæu i pokazuju vi-πe obzirnosti prema svijetu i prirodi ko-ja ih okruæuje. Manje su sebiËni, lakπepodnose frustracije, manje teæe moÊi,dominaciji nad drugima i novcu, a viπemiru, moralnosti, ljubavi i uvaæavanjupotreba drugih, jer su, na primjer, iza-brali Krista za uzor.

Zbog Ëega droge uzimaju adolescenti?

3. Mnogi mladi misle da Êe tuluma-renje biti uzbudljivije ako to Ëine na na-Ëin koji im roditelji ili drugi autoritetizabranjuju. Doista, u poËetku moæe iz-gledati da su zabave intenzivnije i neza-boravnije πto su mladi pijaniji, napuπe-niji ili nagutaniji. Ipak, oni koji se pri-klanjaju tom naËinu trebali bi se upitatinije li to ipak laæno zadovoljstvo za kojeÊe, ako izgube kontrolu, morati platitivisoku cijenu. KonaËno, mnogi mladiotvoreno su priznali da je osjeÊaj praz-nine, mrtvila, umora i sl. neugodna kaz-na koja slijedi veÊ drugi dan nakon πtosu noÊ proveli ludujuÊi pijani ili drogi-rani i da se to jednostavno ne isplati.

4. Neki Êe mladi pokuπati uzima-njem, alkohola ili droga potisnuti u za-borav ili pobjeÊi od trenutnih æivotnihproblema koji ih frustriraju ili Ëine ne-sretnima. Tu se moæe raditi o problemi-ma u obitelji (rastava roditelja ili drugakompromitirajuÊa dogaanja, smrt ili te-

▲


Doista, njihovo ponaπanje viπesliËi pobuni i prosvjedu negozabavi i iskazivanju zrelosti. Ta

ruæna slika mogla se vidjeti u mnogimgradovima diljem Hrvatske, a putem te-levizije gledali smo je i na Trgu banaJelaËiÊa u Zagrebu. Ono πto se zbivalonije bilo lijepo ni oku ni uhu. Skupinematuranata, meu kojima je bilo dostapolupijanih i pijanih, s pjesmom, uzvi-cima, drekom i bocom u rukama kretalesu se trgom i ulicama. Pojedinci i grupi-ce se nasilno, bahato i dekstruktivno po-naπaju, skaËu, ubacuju kolege i kolegiceu fontanu, “kupaju se”, oπteÊuju trav-njake, gradske autobuse, histeriËno ru-πe, razbijaju i uniπtavaju postavljene re-klamne panoe i drugo πto im se nae naputu. Neki su, zbog napitosti, akutnogtrovanja alkoholom i ozljeda, dospjelina hitnu pomoÊ i zatraæili lijeËniËku in-tervenciju. Tuæna je to bilanca, s veli-kim materijalnim i zdravstvenim poslje-dicama. Tim nekontroliranim postupci-ma ti mladi ljudi (naπi sinovi i kÊeri)naruπavaju vlastiti ugled, ugled svojihroditelja, kolega i πkole, a takvim pona-πanjem stvaraju upitnom i svoju zrelostuoËi ispita zrelosti.

Svi, od roditelja, uËitelja, graana dopolicije, slijeæemo ramenima, nekakomirno i bespomoÊno promatramo. Neki

negoduju i pitaju se: “Zar je to rezultatdvanaestogodiπnjeg odgoja i naobraz-be?” Drugi, u πali, vele: “Mladost - lu-dost.” TreÊi se samo nasmijeπe i kaæu:“I mi smo bili takvi!”. Ma koliko te po-vorke nekima moæda izgledale simpa-tiËno, opijanje i destruktivno ponaπanjene smiju se podræavati niti izgrednicima“gledati kroz prste”.

Kako protumaËiti pjesmu koju naj-ËeπÊe pjevaju te mlade osobe: “»aπe, fla-πe to su knjige naπe, a birtija to je gimna-zija...”? Izraæavaju li oni njome svojenezadovoljstvo prema πkoli ili pak gra-anstvu stavljaju na znanje da su se i oniuvrstili u red odraslih (koji mladima za-branjuju piti, a sami konzumiraju alko-holna piÊa i opijaju se) i da im je od sadadopuπteno uæivanje alkohola? Moædaipak to nije tako crno kako nam se Ëini?

BOLJE RJE©ENJE

Bez obzira na sve, situacija se iz go-dine u godinu ponavlja. Zar doista nemaboljeg rjeπenja da mladi na kreativan na-Ëin iskaæu svoju radost zbog zavrπetkasrednjoπkolskog obrazovanja? Zar imπkola, grad i druπtvo ne mogu ponuditineπto novo, zanimljivije i atraktivnije?Zar ne bi bilo bolje, kulturnije, druπtve-no opravdanije i prihvatljivije da se sasvojim profesorima, roditeljima i prija-

Kao πto je navedeno, vrlo razliËitiuzroci mogu mlade i neiskusne osobeodvesti na put prema ovisnosti da bi nakoncu svi imali isti problem. Ako pro-matrate na nekom odjelu za lijeËenjeovisnika skupinu tih bolesnika, oni Êe umnogo Ëemu izgledati vrlo sliËni, a ujednoj stvari gotovo identiËni. VI daka-ko znate o Ëemu je rijeË. Tu se viπe nevidi jesu li u djetinjstvu bili sretni ilinesretni, jesu li iz bogate ili siromaπne,kompletne ili nekompletne obitelji, jesuli prije poËetka uzimanja droge bili ve-

seli ili tuæni, usamljeni ili okruæeni pri-jateljima, odliËni ili loπi uËenici, jesu livjerovali u neπto ili ni u πto, jesu li bilivrlo nesigurni ili pretjerano samouvje-reni, bahati ili poniæeni, jako zatvoreniili previπe otvoreni, jesu li bili suviπe iposesivno voljeni ili su æivjeli uz osje-Êaj da ih nitko ne voli i ne razumije. Bezobzira na to jesu li o moguÊim opasno-stima i posljedicama uporabe droga znalimnogo ili gotovo niπta, ispravno ili kri-vo, u svojem se postupanju i donoπenjuodluka nisu pokazali mudrima. DajuÊi

teljima okupe na nekom trgu pa uz kul-turno-zabavni program, glazbu, pjesmu,πalu i veselje iskaæu svoju radost πto suzavrπili srednju πkolu i πto Êe uskoropostati studentima ili se zaposliti (da nekaæemo istinu - naÊi na zavodu za zapo-πljavanje)? Time bi ispucali nagomilanuenergiju, razveselili sebe i sve one kojibi pratili tu manifestaciju. Bilo bi to lije-po. Oni bi to zasigurno prihvatili kad biim netko ponudio takvu moguÊnost. No,ta akcija morala bi se odvijati istovre-meno u svim gradovima Hrvatske jer,zasigurno, maturanti samo jedne πkoleili jednoga grada ne bi htjeli ispasti “bi-jele vrane”. Ne treba zaboraviti da je tamaturantska manifestacija postala tra-dicijom, a tradicija se teπko mijenja i joπteæe napuπta.

Mr. sc. Ivica StaniÊ

prednost trenutnim “rjeπenjima” i krat-kotrajnim efektima ponuene droge i to-boænjem uæitku u situaciji ovdje i sada,propustili su dublje i dugoroËnije uzroË-no-posljediËno prosuivati o kvalitetisvojih odluka i postupaka. Zbog toga jena mjestu preporuka mladima (a i od-raslima): ne koristiti drogu, koristiti

mozak (be smart, do not start: budi mu-dar, nemoj poËeti).

Prof. dr. Slavko Sakoman, dr. med.Iz knjige: “Doktore, je li istina da

trava Ëisti pluÊa?”

UliËna proslava kraja srednjoπkolskog obrazovanja maturanata

IZRAZ RADOSTI ILI PROSVJED?Posljednjeg dana nastave maturanti u skupinama izau na ulice i trgove obiljeæiti zavrπetaksrednjoπkolskog obrazovanja i skoro polaganje ispita zrelosti. Po njihovu ponaπanju to se ne bi

moglo baπ tako zakljuËiti. SluËajni prolaznik, koji s time ne bi bio upoznat, sigurno bi se zapitao:protiv Ëega ili koga tako æestoko prosvjeduju ovi mladiÊi i djevojke?


Temeljem brojnih istraæivanja,Svjetska zdravstvena organizacija dala je sedam naputaka za

zdrav, kvalitetan i dug æivot:1. redovito spavajte 7-8 sati;2. redovito se bavite tjelesnom ak-

tivnoπÊu;3. redovito uzimajte zajutrak;4. jedite razborito: hrana neka ne bu-

de s odviπe energije, masnoÊa i soli, aneka u njoj bude viπe voÊa i povrÊa;

5. izbjegavajte uzimati hranu izme-u obroka i odræavajte poæeljnu tjelesnuteæinu;

6. nikada ne puπite cigarete;7. uzimajte alkohol umjereno ili ga

posve izbjegavajte.Dokazano je da æivot sa zdravim na-

vikama moæe biti i do 30 godina dulji, skvalitetom izmeu 15. i 45. godine.

Jedan od kljuËnih rizika za razvitakbolesti, naroËito krvnih æila i raka (odkojih i u R. Hrvatskoj umire troje odËetvero ljudi) jest pogreπna prehrana.Dragi uËenici! Razborita prehrana po-trebna vam je ne samo da biste smanjilirizik obolijevanja (πto mislite da nikadaneÊete doæivjeti), veÊ da biste se danasosjeÊali bolje, bili lijepi, svjeæi, snaæni isamopouzdani, imali normalnu teæinu.Ja sam na vaπoj strani. Stalo mi je dovaπeg zdravlja pa vas molim: posvetitepaænju ovom tekstu. Razmotrimo 4. toË-ku navedenih preporuka. Jedemo ukup-no previπe, naroËito masnih mesnih imlijeËnih proizvoda - kalorijske bom-

be, te πeÊera i bijelog braπna - prazne

kalorije, a premalo voÊa i povrÊa.

▲

JEDITE RAZBORITOPrazne kalorije sadræe πeÊer i bijelo braπno. U πeÊeru osim kalorija nema

niËega. Preradom pπenice u bijelo braπno gubi se mnogo biljnih vlakana, mineralai vitamina:

Kalorijske bombe su (raËuna se na 10 dekagrama)npr. (zaokruæeno):

- punomasni mesni i mlijeËni proizvodi 400 do 700 kcal- maslac, margarin, majoneza >700 kcal- kolaËi s kremama, Ëokolada 500 do 600 kcal- πeÊer 400 kcal

Na drugoj su strani niskokalorijske namirnice:- nemasno meso i riba 100 do 150 kcal- djelomiËno obrano mlijeko 50 kcal- voÊe (prosjek) 50 kcal- povrÊe 25 kcal

Izmeu su prehrambeno vrijedne namirnice:- mahunarke i æitarice oko 350 kcal

- kobalt 89%- mangan 86%- magnezij 85%- natrij 78%- cink 78%- kalij 77%- æeljezo 76%- fosfor 71%- bakar 68%- kalcij 60%- molibden 48%

- krom 40%- alfa tokoferol (vit. E) 86%- niacin - PP faktor 81%- riboflavin (vit. B2) 80%- tiamin (vit. B1) 77%- piridoksin (vit. B6) 72%- folna kiselina 61%- pantotenska kiselina 50%- kolin 30%- betain 23%

U prvom primjeru, u malom volu-menu hrane ima suviπe energije, masno-Êa i soli. Nedostaju mnogi vitamini iminerali te biljna vlakna. Prehrambenidodaci koje bismo tada morali uzimatinisu dostojna zamjena. U drugom pri-mjeru ima 5,5 puta viπe hrane, s istimbrojem kalorija. Ima svega dovoljno.Mnogi tjelesno aktivniji morali bi uzetii do 50% viπe energije da ne bi mrπavili.Njima joπ dio navedenog sendviËa i ma-lo slatkoga neÊe πtetiti.

Jeste li iznenaeni? Ja sam bio kadsam to prvi put spoznao. Nisam vjero-vao pa sam viπe puta provjeravao dok senisam uvjerio. Iako sam od πkolskih da-

Koje su bitne razlike u naËinu prehrane? Evo dva primjera.

Primjer 1.: sendviË- 20 dkg bijelog kruha 560 kcal- 10 dkg masne salame 550 kcal- 10 dkg punomasnog sira 420 kcal

- 40 dkg hrane 1530 kcal

Primjer 2.: uravnoteæena prehrana- 10 dkg integralnog kruha 250 kcal- 30 dkg krumpira 260 kcal- 12 dkg nemasnog mesa ili ribe 125 kcal- 2,5 dcl djelomiËno obranog mlijeka 125 kcal- 80 dkg povrÊa 200 kcal- 60 dkg voÊa 300 kcal- 3 dkg (2 ælice) ulja 270 kcal

- 2,2 kg hrane 1530 kcal


NovoroenËad cijeloga svijetadolazi na svijet s raznolikimtjelesnim teæinama: ispodpro-

sjeËnim, prosjeËnim i iznadprosjeË-nim. Po nekima, postoje dvije vrsteljudi: prvi jedu da æive, a drugi æive dabi jeli. TreÊa vrsta ljudi ne spominje sejer je gotovo izumrla, a ona zapravonajËeπÊe moæe najduæe æivjeti. Tu spa-daju umjerenjaci, ljudi koji umjerenojedu, piju, spavaju, troπe, rade, zabav-ljaju se, odræavaju i ulaæu u svoj orga-nizam. Oni se prema svojemu orga-nizmu ne ponaπaju maÊehinski. Potro-πna dobra moæemo kupovati i proda-vati, a zdravlje ne. Namijenimo li svo-jem organizmu ulogu odlagaliπta vi-πka masti, bjelanËevina i ugljikohidra-ta, opravdavajuÊi se depresijama,neaktivnoπÊu, potrebom, stresom,iscrpljenoπÊu, zasiÊenoπÊu, otueno-πÊu, svakojakim strahovima, tjeskob-nim stanjima, fobijama, nesanicama,napetoπÊu, somatskim, psiholoπkim,psihosomatskim, postraumatskim po-remeÊajima, kroniËnim bolestima isliËnim, postoji vjerojatnost nerjeπa-vanja naπega osobnog zdravstvenogproblema. Danaπnji sustav zdravstve-noga osiguranja najnemilosrdniji jeupravo za one najslabije, najnemoÊni-je i najsiromaπnije slojeve ljudi.

Svima nama je dobro poznato danajËeπÊe nepotrebno i prekomjerno po-seæemo za jelom i piÊem kada se nala-zimo u odreenim problemnim situa-cijama na poslu i kod kuÊe, ali niπtamanje za vrijeme odmora, u opuπtaju-Êim ugodnim druπtvima, mjestima.Uglavnom tada ulazimo latentno uprostor psiholoπkih poremeÊaja. Opu-πtanja se bitno razlikuju od “opuπta-nja” koja vode u neumjerenost u jelu ipiÊu. Blaæi, srednji i teæi psiholoπkiporemeÊaji velik su pomagaË najkra-Êega ulaska u ovisnosti, ovaj put o jelui piÊu. Danaπnje, izuzetno razvijene

visokostruËne interdisciplinarne eki-pe, uz naglasak na dijetologe i psiho-loge, odreuju jasne, nedvosmislene ikratke dijetne i psihologijske progra-me. Ozbiljnim i savjesnim pridræava-njem preporuka, nakon viπestrukihanaliziranja, testiranja i razgovaranja,odreuje se put u povratak normalnojtjelesnoj teæini. Joπ u davna vremenaDiderot je izjavio: “LijeËnici nepre-stano nastoje saËuvati naπe zdravlje, akuhari ga upropaste.”

NaËin æivota nomada, poljopri-vrednika, industrijskih pa elektroniË-kih djelatnika uvjetovao je evolucijomporast nekretanja i netroπenja unesenepreobilne hrane. Viπak nepotrebnehrane u naπem tijelu koËi protok nor-malnoga odvijanja kompleksnih zada-taka organizma. Posebice u buduÊno-sti omoguÊuje blaæe, srednje pa i veÊeporemeÊaje. Stroga dijetalna ishranapomaæe vraÊanju organizma u normal-ne okvire tjelesne teæine. Za ostvari-vanje pridræavanja dijete potrebno jeodreeno kvalitetno psihofiziËko pri-premanje i planiranje u odreenom ve-Êem vremenskom periodu, koje nijenikada kratko, veÊ dugo, viπegodiπnje.

U svijetu postoje milijuni tiskanihknjiga, a i sada se tiska viπe od 5000knjiga koje direktno i indirektno go-vore o pretilima, njihovoj prehrani, di-jeti. Ovdje se joπ nismo osvrnuli nanajkvalitetnije i najpoznatije znanstve-nike i struËnjake, specijalne interkon-tinentalne kompjutorske konferencije,razmjene miπljenja istim putem, inter-net stranice, radio i TV-emisije, tjed-nike, mjeseËnike i dnevne novine tebolnice, specijalne klinike, hotele smedicinski programiranim aktivnimodmorom i rekreativno-πportskimsadræajima, ali i nezaobilazne toplice,sa specifiËnim programima.

Nama najbliæa je “Thalassothera-pia” Opatija, Specijalna bolnica za me-dicinsku rehabilitaciju bolesti srca,

na do 42. godine æivota (sada imam 52)vodio uzaludnu bitku s viπkom kilogra-ma, normalizirao sam teæinu tek kad samprihvatio uravnoteæenu prehranu i dru-ge zdrave navike.

Prekomjerna je tjelesna teæina meuvodeÊim javnozdravstvenim problemi-ma. Ne moramo biti “æderonje” da bi-smo se udebljali. Pojedemo li, a ne po-troπimo, samo 38 kcal dnevno, za 10godina bit Êemo 20 kg teæi. VeÊini senakon zavrπenog πkolovanja to i dogodipa poslije do kraja æivota bezuspjeπnopokuπavaju smrπaviti. Tvrdim da je to-mu uzrok nedovoljna informiranost, ane “neposluh” debelih. A 38 kcal imajedna æliËica (0,5 dkg) masnoÊa ili ma-joneze, ili dvije æliËice (1 dkg) πeÊera,ili 0,8 dcl kola piÊa, ili 0,9 dkg sira, ili0,7 dkg salame ili Ëokolade. PjeπaËe-njem troπimo oko 30 kcal po kilometru.U 10 dkg Ëokolade s ljeπnjacima (620kcal) ima energije za 20 km pjeπaËenja.

Dakle, jedite razumno! Ako je vaπaprehrana bliæa prvom primjeru, nakonprilagodbe uvjerit Êete se da je uravno-teæena prehrana i ukusnija. Mediteran-ska prehrana, veÊini prihvatljiva prehra-na naπeg podneblja, model je koji namnutricionisti preporuËuju. Prihvatite iostale zdrave navike. U vaπem je moral-nom i materijalnom interesu. OsjeÊat Êe-te se bolje, æivjet Êete jeftinije i dulje.Nema te sile koja vam moæe nametnutinaËin æivljenja. Vi odluËujete. Izbor jevaπ, a ja vam moram i æelim pomoÊi daon bude u korist vaπem zdravlju, a nepotroπaËkom mentalitetu.

Æivite zdravo da biste bili zdravi!

Ratko GaπparoviÊ, dr. med.

Pretilost i skidanjesuviπne tjelesne teæine


pluÊa i reumatizma, koja medicinsko-dijagnostiËkom opremom i visokoo-sposobljenim struËnjacima omoguÊu-je pravovremene savjete i preporukeadipoznim osobama, koje su Ëesto isrËani bolesnici. Preventivni kardio-loπki pregled namijenjen je i preporu-Ëa se: preuhranjenim individuama, pu-πaËima, tjelesno neaktivnim i nedo-voljno aktivnim, psihiËki napetim i po-slom preoptereÊenim osobama, kao iosobama Ëiji su roditelji bolovali odbolesti srca, poviπenog tlaka krvi, πe-Êerne bolesti, moædanog udara, oso-bama koje se nakon duljeg vremenanamjeravaju baviti tjelesnim aktivno-stima te svima starijim od 40 godina,posebice muπkarcima. Program lijeËe-nja i rehabilitacije srËanih bolesnikaukljuËuje: pregled interniste kardiolo-ga, EKG, laboratorijske pretrage, ispi-tivanje srca pod optereÊenjem (ergo-metrija), ispitivanje funkcije pluÊa(spirometrija), 24-satnu dinamiËkukontinuiranu elektrokardiografiju(prema indikaciji Holter), ispitivanjesrca ultrazvukom (Echokardiografija),Doppler perifernih arterija, Dopplervratnih æila, dijetalnu ishranu, rehabi-litacijske postupke (medicinsku indi-vidualnu ili grupnu gimnastiku, vjeæ-be disanja, intervani trening na bicikl-ergometru, terenske kure, psiholoπkotestiranje), telemetrijsko praÊenje re-habilitacijskih postupaka te redovitelijeËniËke vizite.

Zapitajmo se: oπteÊujemo li na du-ge staze svoje zdravstveno stanje, na-πega djeteta i Ëlanova svoje obitelji ka-da se svakodnevno “naoruæavamo”prehrambenom energijom nezaobilaz-no premasnom, presoljenom, prebje-lanËevinastom i preugljikohidratnom?Koristimo li dovoljno voÊa i povrÊa usvakodnevnoj prehrani? Pretjerujemoli s toplim sendviËima, sladoledima,slatkiπima, Ëipsovima, raznolikimgrickalicama, pizzama i sliËnim novo-tehnoloπkim proizvodima brze prehra-ne?

Æelite li se boriti sami protiv sebe(ali i uz pomoÊ struËnjaka) tako πtoÊete imati svoj osobni plan i programodræavanja uravnoteÊene prehrane? Zavas to moæe biti priprema sliËna sport-skom rekreativcu koji se priprema zanatjecanje njegova ranga. Osobna va-ga i njezina kazaljka nepodmitljivi suako je vaga toËno baædarena. Svakod-nevno danima, mjesecima i godinamaneprimjereno unoπenje hrane i piÊaostavlja vidljive tragove za vas i dru-ge! Najteæe je odluËiti se i reÊi samo-me sebi: “Ja hoÊu, mogu i æelim pro-mijeniti svoj izgled i pristup prehra-ni!” Precizne vage pomaæu nam, izu-zetan su poticatelj, prijatelj. Svakogadana brzo, bez posrednika prikazujuosobni napredak - koliko ste smrπavi-li. Viπe se neÊete muËiti s pitanjima:“Kada Êu smrπaviti? Kako sam doπao/la u stanje neprimjerene pretilosti? Za-πto? Jesam li upoznat sa stanjem osob-noga sadaπnjega zdravlja? Koliko su upregojaznih osoba preoptereÊeni zglo-bovi, srce, pluÊa, izmjena tvari i dru-go?"

LJEKOVITA BILJA PROTIVPRETILOSTI:

BAZGA, BUNDEVA, CELER,»ESTOSLAVICA, JABUKA,

KI»ICA, KRASTAVAC,KUKURUZ, MASLA»AK,

MRKVA, OBI»NA SALATA,POLJSKA PRESLICA, PELIN,

PRILJEPA»A, P©ENICA,TRE©NJA

Peremo li sami svoje osobno vozi-lo? Radimo li sve kuÊanske poslove?©etamo li od Voloskog do Opatije inatrag (a moæda i do IËiÊa, oni hrabrijii do Lovrana)? Moæemo i po Æurkovu!A zaπto ne do Platka ili Snjeænika?

Opravdanih razloga za ulazak u de-presiju, njezino kontinuirano odræava-nje i poticanje veÊina nas moæe imati,no samosaæaljenjem neÊemo nikadaniπta rijeπiti.

Ako smo debeli, to ne znaËi da smoloπi. I debeli mogu biti sretni. ©to æeli-mo biti? Nije najbitnija hrana! Bitnoje nadahnuÊe kako pobijediti deblji-nu! Koje planove imamo u buduÊno-sti: poticati pretilost i raznolike pore-meÊaje ili u svakome novome danupronaÊi izazov za praÊenje i odræava-nje svojega zdravlja, ali i zdravlja svihËlanova svoje obitelji?

Albin RedæiÊ, prof.

KORISNI NAPUCI ZA ODRÆAVANJE URAVNOTEÆENE PREHRANE

1. Samo jednom dnevno jesti meso.2. Riba i perad manje debljaju od svinjetine i govedine.3. Smanjiti punomasne mlijeËne proizvode: vrhnje, maslac, punomasnisir i zamijeniti ih jogurtom ili kiselim obranim mlijekom.4. Svakodnevno jesti mnogo lisnatog povrÊa i voÊa.5. Sirovo ili brzo kuhano (leπo) povrÊe jesti radi oËuvanja vitamina.6. Do Ëetiri jaja tjedno (sadræavaju previπe kolesterola).7. Za desert izaberite voÊe (ne slatkiπe, puding ili kolaËe).


Na poËetku smo nove πkolske godi-ne. Nova generacija uËenika spre-ma se u nove izazove. Svaki je

roditelj, veÊ ispisivanjem djeteta iz dje-Ëjeg vrtiÊa, poËeo pripremati svog malogprvaπiÊa na radne zadatke i obveze kojeπkola donosi. PoËeli smo dijete navikavatina odlazak u krevet oko 21 sat, dizanjeujutro oko 7,30, veÊ ga navikavamo naurednost kod pisanja, crtanja, na sprema-nje odjeÊe i obuÊe... Navike pranja rukuprije jela, nakon dolaska izvana, nakonobavljene nuæde sigurno je veÊ odavnousvojilo i tu problema ne bi smjelo biti, alinije na odmet opet ih ponoviti. ©kola je,uz obitelj, ustanova u kojoj bi mlada oso-ba morala nauËiti πto je to druπtveno pri-hvatljivo ponaπanje - naπ narod bi to re-kao: nauËiti se normalnom ponaπanju. Otome koliko se uËitelji i profesori mogutome posvetiti, uz opπirne i zahtjevne πkol-ske programe, mogli bismo nadugo i naπi-roko raspravljati.

VeÊina naπih πestogodiπnjaka ulazi uπkolsku zgradu s velikim poπtovanjem pre-ma njoj jer to je velik i nov poËetak, poËe-tak æivotnoga razdoblja koje Êe zavrπiti ugodinama punoljetnosti, kada Êe ta dana-πnja djeca biti zreli ljudi, s formiranimstavovima, pogledima i ciljevima za bu-duÊi æivot.

»EMU SVE SLUÆI ©KOLSKI WC

»injenica je da u πkolskim zgradamaborave djeca raznih uzrasta, navika, svje-tonazora... U πkolama oni nailaze na broj-ne nepoznanice, no i ono πto poznaju nerezultira uvijek poznatim. Naπim malim(pa i velikim) uËenicima morali bismo da-ti moguÊnost primjene higijenskih navikakoje su mukotrpnim radom svojih rodite-lja i odgajatelja usvojili.

RijeË je o prostoriji koja se obiljeæavaoznakom “WC”. Naæalost, svakom πkol-skom uzrastu ona sluæi u razliËite svrhe.Tu se mogu vidjeti po zidovima ispisanerazne ljubavne poruke, posluæi i za Ëitanje“πalabahtera” pod satovima pismenih ispi-ta.

Starijim razredima koristi za razgle-davanje raznih Ëasopisa “pikantnog” sadr-æaja, za puπenje prvih cigareta...

U tom svjetlu gledano, πto preostajemalom aku - prvaku koji jednostavno æe-li obaviti svoju fizioloπku potrebu? U vri-jeme odmora svi su WC-i obiËno zauzetipa on ubrzo shvati da moæe na WC jedinoza vrijeme odræavanja nastave, a potpunoje razumljivo da uËiteljice to ne vole. No,napokon, naie na prazan WC i dijete mo-æe kako-tako obaviti svoju fizioloπku po-trebu.

Zaπto kako-tako?Æalosna je spoznaja da je svaki odla-

zak u javni WC neizvjesnost i “izlet u ne-poznato”. Nerijetko se dogaa da je beztoaletnog papira, s neispravnim vodoko-tliÊem, mokrog i neurednog poda, kao ipoklopca za πkoljku. Ako se i uspiju opra-ti ruke sapunom, rijetko Êemo pronaÊi Ëi-me ih obrisati! ©to Êe uËiniti dijete kad sesusretne s takvim ili sliËnim okolnostima,i to u ustanovi odgojno-obrazovnog ka-raktera koja se zove osnovna πkola?

Kao prvo, kad ugleda prljavu WC-πkoljku, kao i poklopac, vjerojatno neÊesjesti na nju nego se nogama na nju popeti,a pritom Êe se rukama negdje pridræati,zbog Ëega postoji velika moguÊnost ozlje-ivanja jer to sigurno nije normalan naËinkoriπtenja nuænika. Toaletnog papira re-dovito nema pa se neÊe moÊi obrisati, a uzto je i u stalnom strahu da mu u tim osjet-ljivim trenucima netko ne naie jer se vra-ta ne mogu zatvoriti. Sapuna za pranje ru-ku Ëesto nema pa dijete jedino moæe rukeoprati vodom i obrisati ih o odjeÊu jer ne-ma niËega πto je tome namijenjeno. Alter-nativa je tome uopÊe ne otiÊi na WC tetrpjeti i “stiskati” dok se ne doe kuÊi.NemoguÊnost praænjenja crijeva i mokraÊ-nog mjehura u trenucima kada stimulusjoπ traje doprinosi razvitku opstipacije (za-tvora), odnosno poveÊava moguÊnost raz-voja infekcije mokraÊnih putova.

Zapitajmo se: kakav to svijet upoznajuta mala neduæna djeca? Da li su naπa djecato zasluæila? »ime opravdati takvo stanjesanitarnih Ëvorova u pojedinim naπim πko-lama? I djeca veÊ znaju da ne mora bitimoderno i skupocjeno, ali mora biti Ëisto iispravno!

MOGU∆I IZVORI ZARAZE

Znamo da su prljavi WC-i potencijalniizvori zaraze te stalna prijetnja naπem zd-ravlju. Prljavim rukama moæe se prenijetivelik broj uzroËnika zaraznih bolesti, naj-ËeπÊe crijevnih zaraznih bolesti, kod kojihdo ozdravljenja dolazi u prosjeku za 5-7dana, no neki od uzroËnika bolesti koji setim naËinom prenose moæe biti uzrokomveÊeg poremeÊaja u organizmu, πto zahti-jeva duæe lijeËenje, a samim tim i duæeodsustvo s nastave. Morali bismo se suo-Ëiti s Ëinjenicom da nam djeca sve duæeborave u πkolama, zbog velikog broja slo-bodnih aktivnosti za koje djeca pokazujuinteres.

Savjetujem da odgovorni ljudi u πko-lama, kao i sveukupna zajednica, posvetemalo viπe paænje tim, na prvi pogled spo-rednim stvarima. Svakako bi u interesuzdravlja djece bili prihvatljiviji WC-i tipaËuËavac od postojeÊih WC-πkoljki. Di-spenzeri za tekuÊi sapun, toaletni papir ipapirnati ruËnici sigurno bi smanjili mo-guÊnost πirenja uzroËnika zaraznih bole-sti.

Shvatimo da su naπa djeca ogledalonaπeg ponaπanja. Razmislimo da li je oËu-vanje osnovnih higijenskih navika naπedjece, steËenih u ranijem djetinjstvu, takoskupo, nedostiæno i nebitno za naπu zajed-nicu!

Marija PupiÊ-BakraË, dr. med.

Higijenski uvjeti u πkolama

“STISKATI” DO KU∆EDa li sva djeca koriste πkolske nuænike? • Zaπto neka to izbjegavaju?


Povod prelaæenju zalogaja u di-πne putove umjesto u jednjakmoæe biti prebrzo jedenje, guta-

nje velikih nesaævakanih zalogaja, raz-govor ili smijeh u tijeku jela itd.

ZNACI GU©ENJA STRANIMTIJELOM

Strano tijelo moæe zapeti veÊ u gr-kljanu, kao najuæem dijelu diπnih pu-tova, ili u duπniku, ili niæe u bronhima,πto uzrokuje prestanak rada pripadaju-Êeg dijela pluÊnog krila. Strano tijelomoæe izazvati djelomiËno zaËepljenjediπnog puta, kad nije potpuno preki-nut protok zraka, ili je zaËepljenje pot-puno pa zrak uopÊe viπe ne moæe pro-laziti kroz zaËepljeno mjesto. Pri dje-lomiËnoj neprolaznosti Ëuje se hropta-vo disanje, hvata se zrak, postoji nad-raæajni kaπalj, glasovi su izobliËeni.ObiËno pomaæu snaæno kaπljanje i Ëvr-sti udarci po leima meu lopaticama.Pri potpunoj neprolaznosti unesreÊenine diπe, ne kaπlje, ne moæe govoriti.TrËi u paniËnom strahu, prvo poblije-di pa poplavi. Zbog manjka kisika umozgu, za pola minute gubi svijest,potom prestaje rad srca i smrt nastupiza 4-7 minuta. Takva dramatiËna slikau odrasla Ëovjeka moæe nalikovati nasrËani udar, pa treba razluËiti radi li seo tome ili o guπenju. To se moæerazrijeπiti pitanjem: “Moæete li govo-riti?”. »ovjek koji se guπi to ne moæe.Moæe on, ako je o tome prije kad pou-Ëen, pokazati da se guπi hvatanjem ru-kama za grkljan /Heimlichov znak/.

U tijeku 1995. komisija HrvatskogCrvenog kriæa, sastavljena od desetakstruËnjaka za izobrazbu laika /ljudi ko-

ji nisu zdravstveni radnici/ iz pruæanjaosnovne prve pomoÊi, sastavila je pr-vu hrvatsku doktrinu o jedinstvenomnaËinu pruæanja laiËke prve pomoÊi.Pravila doktrine sabrana su u priruËni-ku “Prva pomoÊ” πto ga je 1997. izdaoHrvatski Crveni kriæ. Jednom prihva-Êena doktrinarna pravila u izobrazbilaika, ne mijenjaju se dok se ne pri-hvate nova znanstvena saznanja. Takoje i s prvom pomoÊi osobi koja se guπistranim tijelom: sada joπ vaæeÊa dok-trina preuzeta je iz preporuka AmeriË-kog kardioloπkog druπtva.

SPASONOSNI HVAT

Osobu kojoj je dio diπnih putovapotpuno neprolazan, moæe se spasitiako joj se moæe pomoÊi u najkraÊemroku, koju minutu od kad je doπlo dopotpunog zatvora diπnog puta. Kao pr-vo, primjenjuje se Heimlichov hvat.Jedino Heimlichov hvat ima snagu ka-πlja ili blizu tome, πto je jedino dovolj-no da izbaci strano tijelo iz grkljana.Osobi koja stoji ili sjedi (Slika 1.) za-tvorenom se πakom, obuhvaÊenomdlanom, pritisne znaæno i naglo prekosredine izmeu donjeg ruba prsne ko-sti i pupka. Pritom se ne smije tiskatikoπtani vrπak prsne kosti, tako se sma-njuje moguÊnost ozljeivanja organau dubini. UËini se pet trzaja u dubinuspram grkljana i tako se zrak iz pluÊakroz duπnik potisne do grkljana. Tajtlak zraka trebao bi izbaciti strano tije-lo poput Ëepa iz πampanjske boce. Po-slije prvih pet (neuspjeπnih) hvatova,moæe se pokuπati s pet snaænih udara-ca izmeu lopatica (Slika 2.). Udarci ulea snagom su joπ slabiji od snage

Prva pomoÊ za laike

GU©ENJE STRANIM TIJELOMMeu uzrocima smrti zbog nesretnih sluËajeva, guπenje stranim tijelom zauzima visoko πestomjesto. NajËeπÊe se stranim tijelom guπe djeca u prve tri godine æivota, potom ljudi poodmakle

dobi. Djeca udahnu strano tijelo u dobi kad s tekuÊe i kaπaste hrane prelaze na krutu hranu, ilikad stavljaju u usta sve πto dohvate jer u to doba joπ ne znaju razlikovati hranu od raznihpredmeta i igraËaka. Stariji ljudi udahnu strano tijelo jer su im oslabili refleksi gutanja, pa

zalogaj ili umjetno zubalo znaju prijeÊi kamo ne treba.

▲

Slika 1.

Slika 2.


kaπlja nego Heimlichov hvat. Potomse opet pokuπa s pet Heimlichovih hva-tova. Samo u debelih ljudi i trudnicane moæe se obuhvatiti to podruËje, pase tiska preko donje treÊine prsne ko-sti, preko mjesta gdje se inaËe tiska privanjskoj masaæi srca. Heimlichovihvatovi rade se ili do uspjeha ili dok,zbog manjka kisika, osoba ne izgubisvijest. Ako je osoba bez svijesti, prvose opet, na leæeÊoj osobi, primijeni petHeimlichovih hvatova (Slika 3.). Ta-da se prstima, vrlo oprezno da se stra-no tijelo ne utisne joπ dublje, kuπa iz-vuÊi strπeÊi kraj stranog tijela iz gr-kljana (Slika 4.). Ako nema nikoga dapomogne, unesreÊena osoba moæe sesama baciti na rub naslona stolice, ilina neπto sliËno, dijelom trbuha izme-u pupka i donjeg ruba prsne kosti, ilise najprije sam tiska πakom obuhvaÊe-nom dlanom.

enje stranog tijela koji viri iz grklja-na u malog djeteta vrlo je riskantno jerse lako moæe ugurati dublje.

Medicina je dinamiËna znanost,njena se dijagnostiËka i terapeutskapravila mijenjaju u skladu s novimznanstvenim saznanjima, pa je tako i sprvom pomoÊi. Amerikanac Heimlichje, poslije stotine preteæno uspjeπnihpokusa na majmunima, savjetovaosvoj hvat i na ljudima. Na njima sepoËeo primjenjivati 1975. Od tada dodanas skupljaju se iskustva i zapaæa-nja s tim hvatom na cijelom svijetu.Rezultati su razliËiti. Prvo se Ëinilo daje uspjeh bio 90-postotan, a kod udar-ca u lea samo 50-postotan. No, jav-ljale su se ozbiljne komplikacije zbogtoliko potrebnog snaænog i naglog ti-skanja u trbuh: oπteÊenje jetre, sleze-ne, æeluca, pluÊa, potiskivanje kiselogæeluËanog sadræaja u jednjak i iz njegau ædrijelo. Zbog toga je AmeriËko kar-dioloπko druπtvo savjetovalo da se pri-je Heimlichova hvata ipak poËne sudarcima u lea. No, to je pokazaloslabiji uspjeh, pa se 1992. vratilo na toda se poËne i jedino koristiti Heimlic-hov hvat. »ini se da su komplikacijeipak ËeπÊe od uspjeha. Zato EuropskovijeÊe za reanimaciju u posljednje vri-jeme ne preporuËa primjenu Heimlic-hova hvata preko trbuha, nego samotisak preko donje treÊine prsne kosti,kao pri vanjskoj masaæi srca, uz sliËanefekt, a rjee komplikacije. Tom sestavu priklanja i Ustanova za hitnu me-dicinsku pomoÊ Zagreb, ne odbijajuÊi

Slika 3.

Slika 4.

Slika 5.

joπ izobrazbenu laiËku doktrinu. Vje-rojatno Êe se za eventualnu izmjenunaπe doktrine saËekati novu konferen-ciju AmeriËkog kardioloπkog druπtva(posljednja je bila 1992.) te stavoveEuropskog vijeÊa za reanimaciju.

Prim. dr. Ivica RuæiËka

POMO∆ DJECI

Jednako kao i s odraslim ljudimaradi se i s djecom izmeu 1. i 8. godinestarosti, ali samo dlanom samo jedneruke. U djece u prvoj godini æivota(Slika 5.) poËinje se s pet udaraca ulea meu lopaticama. Ako to ne uspi-je, primjenjuje se Heimlichov hvat, aline kao u odraslih povrh pupka prekotrbuha, jer bi se djeËje trbuπne organelakπe ozlijedilo nego u odraslih. Tiskase, kao pri vanjskoj masaæi srca, prekosredine srednje treÊine prsne kosti (toje izmeu bradavica), s dva prsta. Va-


IVAN NEPOMUK 16. svibnja

Bolesti usta i jezika,zaπtitnik od utapanja

Roen je izmeu 1340. i 1350., uPomuku, u blizini Plzena u »eπkoj.Osnovnu naobrazbu stjeËe u cistercit-skom samostanu, a zatim nakon studijau Padovi, obnaπa razne crkvene duæno-sti i postupno napreduje od mladog kle-rika u Pragu do vikara praπke nadbi-skupije. ZastupajuÊi 1393. svog nadbi-skupa u razmiricama s kraljem Vacla-vom IV., Ivan bi uhiÊen, muËen, ubijeni baËen s Karlova mosta u Vltavu. Sa-hranjen je u katedrali sv. Vida u Pragu.

ljica Sofija. Torturi je, navodno, bio na-zoËan i sam kralj, koji ga je svakodnev-no izazivao plamteÊom bakljom. Ne us-pjevπi od muËenika izvuÊi niti jednurijeË, kralj ga dade smaknuti na krajnjeokrutan naËin. Nakon πto je izdahnuo,njegovo vatrom oæeæeno mrtvo tijelo bisvezano u krug tako da su mu ruke bilena leima, a presavijene noge odostra-ga privezane za vrat. U tom poloæajubuduÊi svetac bi javno prenesen doglavnog mosta na Vltavi i baËen u vo-du. Prema jednoj legendi, nemalo za-tim nad vodom se pojavio svijetleÊiznak i pokazao put do sveËeva tijela, aprema drugoj, Ëak je i Vltava nakratkostala i presuπila te vjernicima predalatijelo koje Êe biti kasnije sahranjeno upraπkoj katedrali. Prema istoj legendi,tijekom njegove sahrane, u nazoËnostibrojnih vjernika iz Praga i okolice, zbi-lo se nekoliko nerazjaπnjivih dogaajai Ëudotvornih ozdravljenja - dovoljnoda se nadaleko proπiri glas o svetostipraπkog muËenika. Svecem Êe biti pro-glaπen 1729. godine. ©tuje ga se kaozaπtitnika ispovjedne tajne jer je zbognje platio glavom, mostova jer je s jed-noga baËen te od poplava i od utaplja-nja. Glas zaπtitnika od bolesti usta i je-zika steÊi Êe iz dva razloga: prvi je aso-cijacija s muËeniπtvom (ispovjednu taj-nu zadræao je stisnutih usta, koja mupred smrt okrutno rastvoriπe komadomdrveta). Druga zanimljivost zbila se1719. kada su, otvorivπi mu grob, meuzemnim ostacima, kao i kod sv. AntonaPadovanskog, pronaπli potpuno saËu-van jezik.

ANASTAZIJA 15. sijeËnja

Glavobolje i bolesti u grudima

U nas znana kao Stoπija, Staæija,Staæa, Stajka, Nasta, sveta je Anastazi-ja prema legendi Rimljanka, djevica,udovica i muËenica iz doba Dioklecija-na. Udavπi se preko volje za rimskog

Sveci-zaπtitnici od bolestiu naπoj medicinskoj tradiciji

patricija Pubija, odluËila je ostati djevi-com, na πto je uvrijeeni muæ zatvara ukuÊnu tamnicu. Teπke trenutke koje tuprovodi ublaæuje joj pismima podrπke iohrabrenja buduÊi muËenik i svetac Kr-izogon (Krπevan). Nakon smrti muæa,sa skupinom sljedbenika prati Krπeva-na do njegove muËeniËke smrti u Akvi-leji. Put je zatim vodi u Sirmij, odaklese upuÊuje prema Solunu i ponovo vra-Êa u Sirmij. Zbog pomaganja zatoËe-nim krπÊanima i ustrajnosti u svojoj vje-ri, na koncu bi i sama uhiÊena i 25.prosinca 304. muËeniËki umorena nalomaËi, na otoku Palmariji kod Rima.Kasnije Êe biti sahranjena u Sirmiju, dabi u 5. stoljeÊu njene relikvije bile pre-nesne u Carigrad, a oko 804. zadarskibiskup sv. Donat donosi ih u Zadar ipohranjuje u crkvi koja od tada nosinjeno ime.

U razmjerno bogatoj ikonografiji, spovijesnomedicinskog motriπta zanim-ljivi su prikazi sv. Anastazije s balza-marijem, tj. posudom s pomastima zabalzamiranje usmrÊenih muËenika.VjerujuÊi da oslobaa od otrova, Grcije nazivaju pharmakoyltria, za razlikuod Slavena za koje je uzoreπiteljnica,jer pomaæe zatvorenicima i oslobaa ihod okova. BuduÊi da se njeno muËeni-πtvo poklapa s BoæiÊem, u nekim sekrajevima uvrijeæilo vjerovanje da jesv. Anastazija bila primalja pri Isusovuroenju, pa joj na slikama u ruke stav-ljaju πkare, koje Êe kasnije Svetici pri-baviti i epitet zaπtitnice cenzure tiska.Uz to, nerijetko ju prizivaju bolesnici sglavoboljama i bolestima u grudima.

Premda se u Rimskoj crkvi sv. Ana-stazija sluæbeno Ëasti na BoæiÊ, æeleÊijoj posvetiti posebnu paænju, u Zadru iSrijemu svojoj svetici iznimno posve-Êuju 15. sijeËnja.

Doc. dr. sc. Ante ©krobonja,dr. med.

Johan Mathisas Leinter (?). Sv. IvanNepomuk. Drvo, polikromirano,

pozlaÊeno, 1739. FranjevaËka crkvasv. Ivana Krstitelja, Varaædin

Prema legendi koja je nastala u vezis njegovim muËeniπtvom i smrti, budu-Êi svetac stradao je zato πto ljubomor-nom kralju nije htio otkriti grijehe kojemu je, navodno, bila povjerila lijepa,od kralja dvadesetak godina mlaa kra-


Koristi i prednosti bavljenja dje-ce rekreativno-πportskim ak-tivnostima gotovo i ne treba

posebno dokazivati (Prikaz 1.). Sigur-no bi viπe prostora zahtijevalo traæe-nje i “seciranje” svih utjecaja koji di-jete “prate” na njegovu razvojnom pu-tu do vrhunskog πportaπa (Slika 2.).Iako svaki od tih utjecajnih Ëimbenikaigra veÊu ili manju ulogu u oËuvanju iunapreenju djetetova zdravlja tije-kom trnovite πportske karijere i po-trebno ih je imati na umu prigodomsvake procjene djetetova zdravstvenogstanja, oni sada, iako je tema vrlo za-nimljiva i vaæna, nisu predmetom ovognapisa. Iz prikaza je ipak shematskilako shvatljivo znaËenje svakog od tihutjecaja na dijete u njegovoj odluci iustrajnosti da se bavi rekreativno-πportskim aktivnostima.

VAÆNOST SURADNJE SVIHSTRU»NJAKA

ZDRAVLJE je, to se svi moramosloæiti, jedina konstanta, πto mora

svim tim utjecajima “odolijevati”, aimperativ je (najblaæe reËeno æelja, ne-kima svrha i cilj, najgore alibi) zdrav-lje i njegovo unapreivanje. Na krajuove temeljnice/sastavnice/, jedan na-suprot drugom postavljeni su trener/i iπportski lijeËnik. Da li je njihova pozi-cija odista uvijek opozicijska, odno-sno suprotna veÊ samim njihovim ulo-gama u oblikovanju πportaπa, nemo-guÊe je jednoznaËno odgovoriti. Akoustrajem odgovoriti, onda neÊu mno-go pogrijeπiti ako ustvrdim da njihovapozicija najËeπÊe nije takva ako se ra-di o struËnjacima koji uvaæavaju svakisvoju, ali i “tuu” struku, a iskustvenomoram priznati da najbolji rezultatobiËno daje svaki struËno utemeljen

kompromis. Dakle, njihov odnos mo-ra u konaËnici biti sinergistiËki pa zatoi nisu sluËajno izabrane æuta i plavaboja njihovih strelica, tj. “agonista”-trenera i “antagonista”-πportskog lijeË-nika, jer njihova mjeπavina - zelenaboja - jest i mora biti boja konstantedjetetova zdravlja.

I, lakπe je to ovdje reÊi nego u prak-si uvijek provesti, dobra suradnja tre-nera i πportskog lijeËnika, njihovo me-usobno uvaæavanje, upotpunjavanje,nadopunjavanje, uËenje i ukazivanje,dokazivanje itd. moraju voditi onomtemeljnom cilju - unapreenju djete-tova zdravlja. Njihov sinergistiËki od-nos morao bi biti “Conditio sine quanon” rada u πportskom kolektivu jer jeto sigurna garancija djetetova zdrav-lja. I ne zaboravimo: zdravlje je te-meljnica i konstanta za cijelog ljud-skog æivota - a πport samo dio tog pu-ta!

DIJETE NIJE “UMANJEN »OVJEK”

Glede preporuke o potrebi zdrav-stvene skrbi πportaπa, u praksi i u lite-raturi prisutne su uglavnom samo pre-poruke o praÊenju odrasle populacijeπportaπa.

Osobno smatram i maksimalno sezalaæem i zalagat Êu se da barem jed-nako takvo mjesto zadobije i djeËja (uπportu poËetniËka) populacija jer tomedicinski opravdano zasluæuje (Ëe-sto Ëak i veÊu zdravstvenu skrb od od-raslih). Zato, eto, i ovaj prikaz.

U odnosu na veÊ formiran, izgra-en i u πportu provjeren i dokazan od-rasli organizam, djeËji je nedozreo inepotpuno izgraen. To je, dakle, or-ganizam koji se tek razvija i raste, mi-jenja i usavrπava i, tijekom svog raz-voja, stalno stjeËe nove osobine. Zna-

Ëi: DJECA NISU “UMANJENILJUDI”! Ona se od odraslih razlikujuu anatomskom, histoloπkom, funkcio-nalnom (fizioloπkom), imunobiolo-πkom i mentalnom (psihiËkom) pogle-du. Tijekom djetinjstva, tkiva i organineprestano rastu i usavrπavaju se usvojoj anatomskoj i histoloπkoj grai ifunkciji.

Svaki organ ima svoj ritam rasta ifunkcionalnog dozrijevanja. Zato sedefinitivna histoloπko-arhitektonskastruktura pojedinog organa, prestanaknjegova rasta i usavrπenost njegovihfunkcija postiæu u razliËitoj dobi dje-tinjstva. Npr. skelet, koji u poËetkusadræava mnogo hrskaviËnog tkiva, svremenom sve viπe okoπtava. Pojavomi rastom epifiznih ploËa rasta, kostirastu u duæinu i πirinu. Izbijaju mlijeË-ni zubi, koji se kasnije zamjenjuju traj-nima. Potkoæno masno tkivo s jedne ikosti i miπiÊi s druge strane, razvijajuse i jaËaju razliËitom brzinom.

Upravo zbog toga u pojedinoj æi-votnoj dobi djeca izgledaju razliËito:danas debela i snaæna, sutra mrπava injeæne miπiÊne grae. Proporcije gla-ve, trupa i udova, kao i opÊi izgleddjeteta, takoer su u stalnoj mijeni...

Radi preglednosti i dojmljivosti,odvojeno prikazujemo najznaËajnijepromjene tijekom rasta i razvoja poje-dinih organskih sustava, vegetativnogæivËanog sustava i mentalnog razvojau djece - Prikaz 3; prsnog koπa i pluÊau djeËjoj dobi - 4; Srca u djece - 5;rasta i razvoja lokomotornog sustava -6.

Program, odnosno naËin zdravstve-nog praÊenja, to je pak tema za nekidrugi napis ...

Sandi StoπiÊ, dr. med.

Neophodnost zdravstvenog praÊenja djece ukljuËene u

rekreacijsko-πportski program

©PORT - DIO PUTAPREMA ZDRAVLJU


KORISTI I PREDNOSTIREKREACIJE/©PORTA ZA

DJE»JI RAZVOJ:- jaËanje organizma i Ëuvanje djeËjeg zdravlja;- bogatije otkrivanje svijeta preko perceptivnog sustava;- obogaÊivanje iskustva o sebi i drugima;- doprinos razvoju pojmova o vlastitoj tjelesnosti i oprostoru/vremenu;- razvoj razumijevanja svog kapaciteta za pokret;- osjeÊaj zadovoljstva i entuzijazma za voje tijelo i ljudskipokret;- doprinos znanju i iskustvu o svom "tjelesnom ja";- moguÊnost raznih socijalnih interakcija, a time razvojsocijalnih vjeπtina;- osjeÊaj uspjeha za svako dijete, a time i osjeÊajkompetentnosti i doprinos pozitivnoj slici o sebi, stje-canje samopoπtovanja;- uËenje o kooperativnosti i vjeπtini natjecanja (osnovaza odraslu dob) i uËenje poπtivanje pravila;- spoznavanje i poπtivanje razliËitosti;- uËenje odgovarajuÊih reakcija na pobjeivanje i gub-ljenje, a time razvijanje vjeπtina noπenja s konfliktima iteπkoÊama;- uËenje upornosti i stjecanja radnih navika;- doprinos "emocionalnoj pismenosti";- razvoj moralne odgovornosti (poπten odnos premasuigraËu i protivniku);- uËenje aktivnom sudjelovanju u svom uspjehu i preuzi-manje odgovornosti za to; uËenje o ulaganju maksimumau "sada i ovdje" i time biti najbolji πto se moæe;- razvijanje sposobnosti svjesne regulacije svojeg pona-πanja;

VEGETATIVNI ÆIV»ANI SUSTAV U DJECE:-funkcionalno nezreo;- labilan;- slabija sposobnost prilagodbe na stres;- ev. bolesti rezultiraju teæom (burnijom, dramatiËnijom)kliniËkom slikom.

MENTALNI (PSIHI»KI) RAZVOJ DJECE:- Od poroda do odrasle dobi dijete se razvija odrefleksnog, inaktivnog biÊa do savrπenog organizma sasvim svojim fiziËkim i psihiËkim kvalitetama.- Razvijaju se i usavrπavaju duπevna sfera, govor,inteligencija, ponaπanje i dr. - lako su podloæni pore-meÊajima pravilnog tijeka razvoja zbog πtetnih utjecajaizvana (loπ odgoj, pomanjkanje brige roditelja, raznepsihiËke traume i dr.).- Ozljede/oboljenja mozga mogu, πto je dijete mlae,dovesti do teπkih i trajnih oπteÊenja (u starijih, sukladnorazvoju funkcionalnog diferenciranja mozga po regijama,opasnost opada!).

PRSNI KO© U DJE»JOJ DOBI:- mekan, njeæan, savitljiv i lako se deformira u razvojnojdobi;- rastom postaje sve ËvrπÊi, a moguÊnost nastankasteËenih deformiteta nestaje;- promjena oblika tijekom rasta: po roenju "baËvast"(okruglast) (AP promjer iznosi 90% LL) u 10. godini rastesve viπe u πirinu pa nalikuje odraslom (AP promjer iznosi75% LL).

PLU∆A U DJE»JOJ DOBI:- VITALNI KAPACITET pluÊa raste tijekom godina, naglooko 14. godine u djeËaka, a tu postoje, osim fizioloπkih,razlike izmeu trenirane i netrenirane djece.- FREKVENCIJA DISANJA pri porodu iznosi 30-60udisaja/min, s 1-2 godine 25-35, izmeu treÊe i 7. godine20-30, izmeu 8. i 14. godine 18-24, a u odraslog oko 16udisaja/min.OMJER: Frekvencija pulsa: frekvencija disanja = 4 : 1(u pluÊnih bolesti taj je omjer manji, a u srËanih veÊi!).

SRCE U DJECE:- Tijekom razvoja πiroko variraju frekvencija srËanograda (tijekom dana/noÊi, godiπnjeg doba, u odnosu naspol, konstituciju, tijekom promjena emocionalnogstanja, bolesti, treniranosti/netreniranosti! ...), pri Ëemuje tahikardija vrlo Ëesta pojava (tijekom febriliteta,infekcija ...), a bradikardija vrlo rijetka (ali opasna!).- Ritam srËanog rada Ëesto je u novoroenËeta nepra-vilan, kasnije se tijekom razvoja normalizira, no aritmijamoæe pratiti razvoj-faze disanja, ali i biti prisutna uvagotoniËne djece (i nakon 6. godine æivota!), pri ËemupoveÊanje aritmije ide usporedno s psihiËkim relaksa-cijama, u snu, rekonvalescenciji, nakon uzimanja lijekovaπto podiæu tonus n. vagusa. Aritmija se obiËno gubi prijaËoj koncentraciji, psihiËkoj napetosti, tijekom rada,πporta i/ili nakon lijekova πto blokiraju aktivnosti n.vagusa, a rijetko se javljaju u djece s tahikardijom.- U djece u pubertetu nerijetko nastaju bezazleneekstrasistolije, a od organskih (patoloπkih) razlikuju sepo tome πto se izgube i pri manjem naporu ili nakonkraÊeg vjeæbanja, a ritam srca se potpuno normalizira(=> tijekom pregleda rabiti testove optereÊenja!).

RAST I RAZVOJ LOKOMOTORNOG SUSTAVA:- prate obiËno ove tri "zakonitosti":1. nejednak intenzitet rasta pojedinih organa;2. alinearnost rasta (postoje bræa i sporija razdoblja) i3. rastom se, osim poveÊanja mase, mijenja i strukturaorgana.- VeÊi godiπnji prirasti visine su, osim najveÊeg u prvojgodini æivota, u dobi od 12. godine u djevojËica i 13.godine u djeËaka (godiπnji iznosi 7-8 cm!).

➦

rujan-listopad 2000

- NajveÊi prirast teæine zbiva se uistim razdobljima kada i visine, snapomenom da je najveÊi potkrajosmog svrπetka rasta (!).- Osim navedenog zbivaju se i kvali-tativne promjene u grai tkiva iorgana, πto dovodi do promjenenjihove funkcije (toËnije nju je po-trebno, u nekom vremenu, "obliko-vati", modificirati novonastalom"obliku" efektora (pojedinog organa).

UKRATKO:

OD NOVORO–ENA»KEDO ODRASLE DOBIRESPIRATORNI VOLUMEN SEUDESETEROSTRU»I (x10);

TJELESNA TEÆINAUDVADESETEROSTRU»I (x 20);

TJELESNA VISINA POVE∆AVASE ZA 3,5-4 PUTA;

BAZALNI METABOLIZAM(proraËunat na kg/tjelesne teæine)

PADNE NA POLOVICU.

ZAKLJU»AK:

- Mnogo je promjena tijekom ras-ta i razvoja djece, πto "samostalno"ili "udruæeno" mogu mijenjati uspjehtreninga/natjecanja svakog pojedi-nog djeteta.

- Zbog toga je vrlo znaËajno ineophodno zdravstveno pratiti ana-tomsko-morfoloπke, fizioloπke, psi-hiËke i socijalne promjene djecetijekom rasta i razvoja i zajedno sastruËnim stoæerom pokuπati, u sva-kom pojedinom sluËaju (individualnipristup!), procijeniti njihovu ulogu utrenutnom ponaπanju djeteta -"πportaπa" kako bismo mu pomogliu svladavanju trenaænog procesa utrenucima kada njegov organizam inije funkcionalno "najspremniji" zapostizanje zadanih-oËekivanih rezul-tata.

Neopravdano se ponekad nekodijete, pod izgovorom neperspek-tivnosti za πport, zapostavlja ili pakudaljuje s treninga/kluba, a da seprije toga nisu uzeli u obzir svi ranijenavedeni moguÊi razlozi njegova (ev.trenutnog) neuspjeha.

Katkada je upravo u tom segmen-tu uloga πportskog lijeËnika i fizio-terapeuta nezamjenjiva (ako ih klubima, odnosno konzultira).

Sandi StoπiÊ, dr. med.

»IM

BE

NIC

I OD

UTJ

EC

AJA

NA

DIJ

ETE

©P

OR

TA©

A

godina xlii, broj 488-489/2000, rujan-listopad, cijena 6 ... · dugotrajne igre. vrlo malo su...

Documents