GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VIII Broj 67/68 Listopad/ Studeni 2010. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.meŽiro-račun: 510-4741-76Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – KotorWEB: www.hrvati.me

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUređivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Joško

Katelan, Željko Filičić Fotografije: Foto Parteli, R. Milić, S.Kordić, N. Dabanović

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiZavršetak godine je tradicionalno buran i dinamičan, ali

već zaboravljena i stara 2010. nadmašila je sva naša očeki-vanja.

Fond za manjine opet nas je zaboravio. Sanader je opet pob-jegao. U Vladi Hrvatske novi ministri. Đukanović je (ponovo)podnio ostavku. Vlada Crne Gore ima novog predsjednika. Inove ministre. U obje države, nova uhićenja u svezi nekih sta-rih afera. Prvi puta u medijskoj povijesti Crne Gore direktnoje prenošena Sveta božićna misa iz katedrale sv. Tripuna...

Nije nas iznenadila nezakonita i netransparentna podjelasredstava Fonda za manjine, o tome pišemo već tri godine.Zato smo, dok su se mnogi još čudili, odmah reagirali i traži-li poništenje odluke. Ovoga puta nitko nam se nije smijao.Potpora institucija, uglednih pojedinaca i javnosti skoro da jebila jednoglasna.

Naš i Vaš glasnik je u kroničnom kašenjenju. Ne možemo, ane nazvati (ponovo) najblaže rečeno nepravednom i apsurd-nom nečiju odluku da se od dva milijuna eura podijeljenihmanjinama za tri godine našem časopisu "udijelilo" samo -dvije tisuće.

I dok čekamo da državne institucije Crne Gore reagiraju usvezi spornih odluka petnaestorice svemoćnih članova UOFonda za manjine, dosjetili smo se naći put do svih dragihprijatelja diljem svijeta koji žele čuti informacije o nama.

Na portalu www. hrvati.me svakodnevno ažuriramo vijesti odogađajima koji ponekad, iz minuta u minut, prestižu jedandrugoga. U tom smo smislu prevazišli ne samo problem fina-ncija, već i aktualnosti. Ujedno, rasteretili smo naš glasnikdnevno- političkih vijesti i u budućem ćemo se periodu sve vi-še posvećivati analizama i temama iz bliže i dalje povijesti,pomorstva i kulture.

U toj misiji očuvanja identiteta i promoviranja pomalo za-boravljenih vrijednosti, godina koja je pred nama biti će po-sebna: u njoj slavimo jubilej 10 godina gradnje mostova po-vjerenja, suradnje i prijateljstva.

U nadi da ćete barem još toliko godina ostati uz nas, Hrvat-sko građansko društvo Crne Gore i redakcija Hrvatskog gla-snika žele Vam sretnu i uspješnu 2011.

Vaša urednicaTamara Popović

FFOONNDD ZZAA MMAANNJJIINNEE

Igre bez granicaSTR. 4

VVEELLEEPPOOSSLLAANNIIKK AANNTTUUNN SSBBUUTTEEGGAA

Zavjeti Boke zadiviliVenecijuSTR. 10

IIZZLLOOžžBBAA MMIIJJAA AADDžžIIĆĆAA

Prvi poklon za jubilejSTR. 16

NNAASSLLIIJJEEĐĐEE HHRRVVAATTSSKKEE ZZAAJJEEDDNNIICCEE

Raskoš barokaSTR. 20

TTRRAAGGOOMM SSPPIISSAA SSTTAARREE EERREE

Fenomen jeguljeSTR. 24

KKAAPPEETTAANN SSLLAAVVOOMMIIRR TTOOMMIIĆĆ

Zapovjednik podmornicaSTR. 26

PPRROOSSLLAAVVLLJJEENN BBOOžžIIĆĆ

Nada života i vjereSTR. 30

4

Piše: Tamara POPOVIĆ

Fond za manjine Crne Goreraspodijelio je sredstva za2010. godinu, ukupno850.000 eura.

Hrvatsko građansko društvoCrne Gore, KZU NapredakGornja Lastva i brojne ugle-dne udruge i pojedinci iz CrneGore pridružili su se Inicijativimladih za ljudska prava i za-tražili da Skupština poništiovu Odluku.

„U zahtjevu upućenomSkupštini i Ministarstvu ma-njina zatražili smo da se po-krene postupak kojim bi se po-ništila odluka Upravnog odbo-ra Fonda za manjine i pokre-nuo transparentan postupakrazmatranja projekata, poodredbama novog Zakona koji

kao kriterije predviđa kvalitetuprojekta i relevantnost organi-zacije“, kazao je predsjednikHGDCG prim. dr Ivan Ilić idodao, u izjavi koju su prenije-li svi crnogorski mediji, da većtreću godinu pojedinci u UOFonda, bez stručne komisije inadzora, raspodjeljuju pareporeskih obveznika Crne Gore.

„Na nepravilnosti u raduFonda ukazivali smo u našemHrvatskom glasniku 2008. i2009. godine, a u više navratao tome govorili prigodom našihsusreta sa predstavnicima dr-žavnih institucija“, naglasio jeIlić.

Od osnutka Fonda za projek-te manjinskih zajednica raspo-dijeljeno je 1. 950.247 eura.HGDCG je dobilo ukupno, zatri godine, 5.300 eura.

“ Sredstva su dobili uglav-

nom pojedinci koji političkirazmišljaju kao članovi UO izpojedinih manjinskih zajedni-ca. Taj podatak neminovnoukazuje na potrebu da seodluka poništi, raspiše natje-čaj za raspodjelu po odredba-ma novog Zakona i izabere no-vi UO koji će raspolagati prora-čunskim sredstvima na odgo-voran način“, izjavio je za Hr-vatski glasnik koordinator YI-HR Milan Radović, koji ocje-njuje da je neophodno u kori-jenu mijenjati zakonska rješe-nja koja se tiču rada Fonda zamanjine, ali i kontrolirati fina-ncijski rad te institucije.“Osnovni posao treba da vršisvakako Državna revizorskaintitucija. Fond za manjine ni-je razvio monitoring praćenja ievaluacije projekata, tako dado sada oni koji su dobijali

FFOONNDD ZZAA MMAANNJJIINNEE PPOONNOOVVOO RRAASSPPOODDIIJJEELLIIOOSSRREEDDSSTTVVAA PPOO SSVVOOJJIIMM ““ZZAAKKOONNIIMMAA””

Igre bezgranica

Od osnutka Fonda za projektemanjinskih zajednica raspodijeljenoskoro dva milijuna eura. Od toga jenaše društvo dobilo ukupno - 5.300!Ove je godine Srpsko vijeće samo zasvoje medije dobilo 300.000 eura.Hrvatski glasnik nije dobio ništa

Fond bi zasigurno inspiriraoDržića: HNK u Kotoru 2008,projekt HGDCG

5

sredstva mogli su da rade sanjima bukvalno šta hoće “.

Za poništenje Odluke politi-čku volju su iskazali skorosvih zastupnici crnogorskogparlamenta, ministar za ljud-ska i manjinska prava FerhatDinosha, a kancelarija SavjetaEurope kritizirala je ovakvuraspodjelu.

Skandaloznaraspodjela

Istovremeno dok su se svi cr-nogorski mediji, političari,ugledni pojedinci i institucijebavili “skandaloznom” raspo-djelom sredstava, iz Fonda zamanjine stigao je poziv da našipredstavnici, nositelji projeka-ta “Sentimentalni putokazi uprošlost – Boka Kotorska na

starim razglednicama 1890-1940” koji je dobio 1500 eura(HGDCG) i “Tradicijska i su-vremena kultura i identit Hr-vata u Boki Kotorskoj”, koji jedobio 1000 eura (KZU Napre-dak Gornja Lastva), dođu napotpisivanje Ugovora. “ Prihva-ćanjem ovih sredstava ne želi-mo dati legitimitet nepraved-noj raspodjeli. Pitamo se dokada će Fond za manjine bitinedodirljiv i imun na kritičkeosvrte uglednih pojedinaca, in-stiticija, nevladinih organizaci-ja, te “nepodobnih” predsta-vnika manjina“, stoji u zajed-ničkom priopćenju za javnost.

Neposredno nakon toga, YI-HR je podnijela prijavu Komi-siji za utvrđivanje konflikta in-teresa.

“Raspodjela je bila skandalo-zno organizirana, zbog toga

smo podnijeli prijavu. Smatra-mo da je prekršen Zakon osprječavanju sukoba interesa,te tražimo da Komisija ispitačinjenice i donese odluku uskladu sa Zakonom“, kazaonam je koordinator Milan Ra-dović.

U prijavi su navedeni članoviUpravnog odbora Fonda zamanjine: Šukrija Cikotić -predstavnik Bošnjačkog vijeća,Musa Đoka - predstavnik Al-banskog vijeća, dr. Avdul Kur-pejović - predstavnik Musli-manskog vijeća, dr. MiroslavMarić - predstavnik Hrvatskogvijeća, Muhamed Uković -predstavnik Romskog vijeća,dr. Momčilo Vuksanović -predstavnik Srpskog vijeća.

U prijavi, među ostalim, sto-ji: “ Pomenuti funkcioneri suprekršili Zakon prilikom dije-ljenja sredstava Fonda za ma-njine tako što su sredstva do-dijelili nacionalnim savjetimakojima i sami pripadaju, njimarukovode ili pak NVO-ima u či-jim su upravljačkim struktu-rama. Tako su prekršili članZakona koji glasi: Javni funk-cioner je dužan da javnu funk-ciju vrši na način da javni inte-res ne podredi privatnom, kaoi da ne izazove sukob interesa.Sukob interesa postoji kad pri-vatni interes javnog funkcione-ra utiče ili može uticati na ne-pristrasnost javnog funkcione-ra u vršenju javne funkcije.Predlažemo da Komisija utvrdida pomenuti javni funkcionerikrše Zakon i podnese zahtjevza pokretanje prekršajnog po-stupka zbog nezakonitog obav-ljanja funkcije i kršenja člana2 Zakona o sprečavanju suko-ba interesa.“

Vanzemaljskainstitucija

Osnivač Fonda za manjine jeSkupština Crne Gore, kojaimenuje i razrješava članoveUpravnog odbora Fonda, ali nedaje saglasnost na proračun i

6

raspodjelu. U Statutu se nepominje nijedan drugi organosim Skupštine, pa zato Mini-starstvo za manjine s pravomtvrdi da nema veze sa Fondom.Otprilike - Fond je vanzemalj-sko tijelo koje, prema afiniteti-ma pojedinaca u Upravnomodboru, dijeli pare iz državnogproračuna. Opredijeljena sred-stva su unaprijed procentual-no raspoređena prema veličinimanjinskih zajednica, bez ob-zira na broj i kvalitetu projeka-ta. Po toj računici, najveći diote sume pripada Srpskom vije-ću koji predstavlja 32 postotkastanovništva Crne Gore ( u ra-spodjeli to je 64 postotka). Na-kon njih najviše novca dobijaBošnjačko nacionalno vijećekoji zastupa 7,77 postotka sta-novništva, pa nacionalna vije-ća Albanaca, Muslimana, Hr-vata i Roma.

2008. godinaZa 2008. godinu je opredije-

ljeno 1.000.000,00 eura. Sobzirom na kašnjenje s počet-kom rada Fonda, odobreno jesvega 450.000,00 eura za ra-spodjelu. Polovica od tih sred-stava je ravnomjerno podijelje-

na na šest vijeća za tzv. hladnipogon, a odlučeno je da seostatak novca, točnije 200.247,58 eura, putem natječajaraspodijeli na osnovi dostavlje-nih projekata. Na osnovu rani-je dogovorenog kriterija o pro-centualnoj zastupljenosti, naj-više je dobila srpska zajednica,120. 000 eura, a najmanje hr-vatska – 4.400 eura. Dodat-nih 5. 500 eura Hrvatima jedodijelilo iz svojih sredstavaSrpsko vijeće.

Predsjednik Upravnog odbo-ra Fonda dr. Miroslav MarićBokeljskoj mornarici – podruž-nica u Herceg Novom – dodije-lio je 4.400 eura i Dux Croato-rum - 3.000 eura. To ne bi bi-lo čudno da Marić u tom časunije obavljao dužnosti pred-sjednika Hrvatskog naciona-lnog vijeća, predsjednika Bo-keljske mornarice u HercegNovom i člana Upravnog Od-bora Dux Croatorum!

2009. godinaUO Fonda za manjine raspo-

dijelio 900.000. eura. Srpskisavjet Odlukom dobio572.580, ali je sebi podijeliomanje - 523.080 eura. Prema

dobroj volji predsjednikaMomčila Vuksanovića koji jeiz dijela namijenjenog srpskojzajednici davao ostalim manji-nama, projektima hrvatske za-jednice u Crnoj Gori umjestoOdlukom predviđenih 19.800pripalo je ukupno 48.630 eu-ra.

Marić je podnio neopozivuostavku na funkciju predsjed-nika HNV iz ličnih razloga, dokje dužnost predsjednika

Projekt HGDCG: Uručenje odličja dr. Miloševiću, Kotor 2008.

Stijeg HGDCG u procesiji,Tripundan, Kotor

Podružnica HGDCGPodgorica

7

Upravnog odbora Fonda zamanjine zadržao. Te je godineodlučio da Dux Croatorum do-bije 9.000 eura, HKP LjudevitGaj 6.000 eura, Hrvatska kro-vna zajednica 9.000 eura, NVOHerceg Stjepan Kosača 10.000eura, NVO Bokeljska Mornari-ca- Herceg Novi 2.000 eura,NVO Ivan Mažuranić Podgori-ca 3.330 eura, Sportski gim-nastički klub Soko 1910 izHerceg Novog sa 3.500 eura.

U međuvremenu, Marić jeotišao sa dužnosti predsjedni-ka Bokeljske mornarice u Her-ceg Novom (na koju se ponovovratio 2010). Međutim, i daljeje član Upravnog Odbora kro-vne udruge Dux Croatorum,član Predsjedništva i Središ-njeg odbora Hrvatske građan-ske inicijative i predsjednikudruge Herceg Stjepan Kosa-ča. Zvonimir Deković i MatoKrstović su također visoki duž-nosnici stranke HGI, a Dekoviću ovoj raspodjeli zastupa dvijeNVO! Ilija Bijelić također za-stupa dvije NVO - Ivan Mažu-ranić iz Podgorice, ali je tamopostavio odgovorno lice MarkaĆulafića, i hercegnovski NVOSOKO 1910.”

2010. godinaUO Fonda za manjine raspo-

dijelio je 850.000. eura. Odtoga, 517. 600 pripalo je Sr-pskom vijeću. NVO “Društvoza ravnopravnost i toleranciju”za srpske elektronske i pisanemedije dobilo je 300. 000 eura.Svuda se pojavljuje ime Mom-čila Vuksanovića, predsjedni-ka srpskog vijeća i članaUpravnog odbora spomenute

NVO formirane isključivo zatošto Vijeće nije moglo biti osni-vač medija. Odluku o dodjelinovca donio je sam Vuksano-vić, iako tvrdi da je samo jedanod 15 članova Upravnog odbo-ra Fonda, i da nije mogao utje-cati kako će se dodjeljivati no-vac.

Hrvatskoj zajednici pripalo je35.720. podijeljenih na sljede-ći način:

Dux Croatorum 1000 eura,Dux Croatorum i Radio DUX11.000 eura

Dux Croatorum i LjudevitGaj 1.300 eura, NVO IvanMažuranić Podgorica za Izda-vanje reprinta Parčićev glagolj-ski Misal 9.250 eura,

NVO Herceg Stjepan Kosača8.600 eura, NVO Josip JurajŠtrosmajer 1.570 eura. Ukup-no: 32.720. eura.

NVO koje imaju zapaženodugogodišnje djelovanje dobi-vaju mrvice sa stola: Hrvatskograđansko društvo Crne Gore1500 eura, KZU NapredakGornja Lastva 1000 eura, aGlazbeno prosvjetno društvoTivat simboličnih 500 eura.

Predsjednik Upravnog odbo-ra Fonda za manjine MiroslavMarić i danas je član Predsjed-

Podružnica HGDCGPodgorica

Projekt HGDCG: Djeca u Šibeniku, 2010.

8

ništva i Središnjeg odbora Hr-vatske građanske inicijative(nigdje nije objavljeno njegovoisključenje, o kojem neslužbe-no doznajemo), predsjednikBokeljske mornarice HercegNovi, osnivač i član Upravnogodbora Dux Croatorum i urdu-ge Herceg Stjepan Kosača, aostaće upamćen u povijesti ikao prvi predsjednik HNV.

U jednoj od izjava za medijeon je kazao da je Odbor za ma-njine svakom sudioniku i au-toru projekta koji nije dobionovac iz Fonda uputio pisme-no objašnjenje.

U HGDCG takvo objašnjenjenije stiglo.

Jubilej HGDCGIako je završetak godine bio

buran, i protekao u ozračjupomenutih događaja, uHGDCG intezivno se pripre-maju projekti koji će obilježiti2011, godinu Jubileja 10 godi-na od osnutka društva.

“ Program rada koji je usvo-jen na Skupštini za 2010. go-dinu je bio veoma ambiciozan isveobuhvatan. Iako se aktiv-nost Društva odvijala u godinirecesije, možemo biti zadovolj-ni što smo sve realizirane pro-jekte i programe financijski po-krili zahvaljujući velikom an-gažiranju pojedinaca i pomoćiinstitucija, županija i gradovaHrvatske i Crne Gore“, kazaoje tajnik društva Tripo Schu-bert i izdvojio neke od značaj-nijih projekata.

“Izašlo je šest brojeva Hrvat-skog glasnika sa povećanimbrojem stranica, organiziralismo tradicijske manifestacije,posjet djece dopunske nastaveŠibeniku, izložbu „45 godinascenografskog rada Mija Adži-ća“, uspješno nastupili na Hr-vatskim svjetskim igrama u vi-še disciplina...

Zadovoljni smo radom Po-družnica u Podgorici i Baru.Podgorica je dobila „Hrvatskidom“ zahvaljujući razumijeva-

nju i pomoći gradonačelnikaPodgorice Momira Mugoše,što će omogućiti realizacijumnogih aktivnosti i povećanjučlanstva. Podružnica u Baru jeuspješno realizirala međuna-rodni znanstveni skup “Život idjelo barskog nadbiskupamsgr. Šimuna Milinovića“, po-red brojnih aktivnosti.

Ne možemo biti zadovoljni ra-dom Podružnice Herceg Novi,jer nisu iskoristili ljudske imaterijalne potencijale kojeposjeduju. Očito je potrebnahitna kadrovska obnova.

Ovom prigodom moram ista-ći i određene probleme sa koji-ma se suočava naše Društvo.Odnos Hrvatskog nacionalnogvijeća prema našem Društvu jeignoranski, bez financijskepotpore. Ovakav stav se reflek-tuje i na predstavnike hrvat-skog korpusa u radu Fonda zamanjine, a posebno na pred-sjednika UO, koji na neobja-šnjiv način već treću godinuignorira naše projekte“, istak-nuo je Schubert.

Iduća godina je godina veli-kog jubileja-10 godina gradnjemostova povjerenja, suradnje iprijateljstva između Crne Gorei Hrvatske.

Upravni Odbor je usvojio po-seban program manifestacijakoje će, pored redovnih aktiv-nosti, obilježiti Jubilarnu godi-nu: 5. VELJAČA Tripundan-ski bal; 11. VELJAČA sudjelo-vanje na Karneval festu Du-brovnik; domaćinstvo emisijeHTV „Lijepom našom“; SVI-BANJ gostovanje MelanieStormm, najveće dive indijan-skog podrijetla, u zajednici saHrvatsko-Američkim dru-štvom iz Zagreba; SVIBANJorganiziranje posjeta djece Du-brovačko neretvanske Župani-je djeci iz Crne Gore; LIPANJAmbijentalna kazališna pred-stava ČARUGA u produkcijiHNK iz Zagreba; 18. LIPANJSvečana skupština HGDCG;23. SRPANJ Izborna skupšti-na HGDCG i promocija mono-grafskog izdanja „PomorstvoBoke XIX st.“ u zajednici sa

9

Bratovštinom Bokeljske mor-narice iz Zagreba; Izložba re-trospektiva HGDCG na plaka-tima, izdanjima i bedževima;RUJAN Promocija monograf-skog izdanja „ Boka kotorskasa crnogorskim primorjem nastarim razglednicama“, u za-jednici sa Nacionalnom zajed-nicom Crnogoraca Hrvatske;STUDENI 20 godina sudjelo-vanja na proslavi NZCH; PRO-SINAC Retrospektiva radaHGDCG kroz film, monografi-ju, izložbu.

“Iduća godina je značajna ipo tome što će se održati Iz-borna skupština na kojoj ćese izabrati novo rukovodstvoDruštva, sa tendencijomuključivanja velikog brojamladih kadrova. Vjerujem daće godina biti obilježena i potome što će se u zgradi „Domapomoraca“, u okviru adapta-cije za rad Generalnog konzu-lata Republike Hrvatske, osi-gurati i prostor za smještaj„Hrvatskog Doma“, najavio jeSchubert.

Projekt HGDCG: Bokeljskapriča u Omišu, 2008.

Projekt HGDCG: Bokeljskapriča u Dubrovniku, 2007.

Poklon HGDCG od Biskupa kotorskog Ilije Janjića

10

Zavjeti iz Boke zadivili VenecijuSveta Stolica je spremna da pomogne na planu zaštitekulturnih dobara, razvoja kulturnog turizma imedicinskih usluga. Uskoro će biti potpisan Sporazum osuradnji između vatikanske Dječje bolnice Bambino Gesùi Ministarstva zdravlja Crne Gore, kojim se poredliječenja osigurava i suradnja u usavršavanju kadrova,znanstvenoj i tehničkoj oblasti

VVEELLEEPPOOSSLLAANNIIKK CCRRNNEE GGOORREE PPRRII SSVVEETTOOJJ SSTTOOLLIICCII II MMAALLTTEEŠŠKKOOMMRREEDDOOMM AANNTTUUNN SSBBUUTTEEGGAA ZZAA HHRRVVAATTSSKKII GGLLAASSNNIIKK

11

Piše: Tamara POPOVIĆ

Umonumentalnim sala-ma Nacionalne biblio-teke Marciana i Nacio-nalnog arheološkog muzejau Veneciji 7. prosinca sveča-no je otvorena izložba “BlagoCrne Gore: Zavjeti iz Perastai Boke, svjedočanstvo vjere iumjetnosti“. Organizatori iz-ložbe su: Nacionalna biblio-teka Marciana i Nacionalniarheološki muzej u Veneciji,Ambasada Crne Gore priSvetoj Stolici i Malteški red.

Do druge polovice XIX. sto-ljeća u Bokeljskim katoličkimcrkvama bilo je sačuvano oko5000 zavjetnih srebrnih plo-čica. Na Prčanju je 1862. go-dine bilo na štetu povijestipretopljeno 2000 srebrnih za-vjetnih pločica, od kojih sunapravljeni veliki srebrni svi-jećnjaci koji danas rese glavnioltar. Godine 1943. Talijan-ska vojska je iz crkve Gospeod Zdravlja poviše Kotoraotuđila oko 150 zavjetnih plo-čica, većinom iz XVII. i XVIII.stoljeća. Danas ih u Bokelj-skim crkvama ima oko 2000(1500 u svetištu Gospe odŠkrpjela), što predstavlja je-dinstvenu zbirku u Europi.

“ U Veneciji nema sačuva-nih zavjetnih pločica iz dobabaroka, u najvećoj mjeri stra-dale su u Napoleonovim po-hodima na grad na laguna-ma. Koliko je poznato, saču-vano je u gradiću Kjođi poredVenecije samo 43 zavjetnebarokne pločice. Poznato jeda je i peraško svetište Gospeod Škrpjela bilo više putapljačkano od strane pirata iTuraka, osobito 1624. i 1654.godine, tako da smo danasostali uskraćeni za starijasvjedočanstva poznavanja ex-voto srebrnih predmeta“, na-vodi mons. Anton Belan i ob-jašnjava da među ovim izlože-nim predmetima neki pred-stavljaju raritete poput Kava-

ljerata sv. Marka kojih danassačuvanih u svijetu ima neviše od 15. Kroz povijest oko20 Bokelja bilo je odlikovanoovim značajnim i najvećimMletačkim odličjem, međukojima 7 Peraštana i 7 Koto-rana. Rijedak su primjer:Odlikovanje zlatnog križa szlatnom mamuzom, vojnoodlikovanje koje je utemeljioPapa Silvestar I (314 - 335).Ovaj primjerak pripada XVIII.stoljeću; Orden križa sv. Ale-ksandra Nevskog kojega je1722. godine ustanovio Ruskicar Petar Veliki. Ovaj je ordenprvi put dodijeljen 1725. go-dine nakon careve smrti u 17primjeraka. Jedan primjerakje dodijelila carica Katarina I

Peraštaninu admiralu MatijiZmajeviću; Persijsko odliko-vanje Lava i sunca ustanov-ljeno 1808. godine od straneŠaha Fath Ali; Odličje križareda sv. Groba je jedan odnajstarijih primjeraka ovogaodličja u svijetu.

“ Na traženje poznate bra-tovštine Sv. Teodora u Vene-ciji, koja je osnovana u VIII.stoljeću, a uz preporuku Mle-tačkog patrijarhata, izložen jei Relikvijar predragocijenjenekrvi Kristove kojega je u Ve-neciji otkupio Dobroćanin,kapetan i brodovlasnik An-ton Božov Radimir 1815. go-

dine, kada su Napoleonovetrupe rasprodavale dragocje-nosti iz Mletačkih crkava. Re-likvijar je tada bio plaćen 500zlatnih cekina. Ovo je najljep-ši gotičko – renesansni reli-kvijar na istočno-jadranskojobali. Poslije 195. godina po-novno je u Veneciji. Pripadaoje bratovštini sv. Teodora“,ističe mons. Belan.

Kustos pomorskog muzejaCrne Gore u Kotoru SlavkoDabinović, koji je sudjelovaou organiziranju izložbe, kazaoje za Hrvatski glasnik da jevrlo značajno to što će nakonzatvaranja trajno ostati trikataloga sa 994 strane tekstai fotografija svih predmetaprezentiranih na izložbi.

Izložba se zatvara 6. siječnja2011. kada će predmeti bitivraćeni i pohranjeni na mje-sta gdje su stoljećima krasiliriznice crkava i muzeja.

O dojmovima i planovima za2011. razgovarali smo sa ve-leposlanikom Crne Gore priSvetoj Stolici i Malteškom re-du dr. Antunom Sbutegom.

Hrvatski glasnik: U kojojste mjeri zadovoljni uspje-hom izložbe?

Sbutega: Ambasada CrneGore pri Svetoj Stolici se, po-red diplomatskih aktivnosti uužem smislu, trudila da pro-

Mićunović, Messina i Sbutega

12

movira Crnu Goru preko nje-ne kulture. Kulturna diplo-macija čini sastavni dio su-vremene diplomacije, a ona jeposebno važna za Crnu Goru,koja je 2006. obnovila svojunezavisnost poslije 88 godina,pa je svijet iznova otkriva.Kulturna baština Crne Goreje osim toga veoma bogata iinteresantna i nedovoljnopoznata u svijetu, pa njenaprezentacija, ako je organizi-rana na pravi način, uvijekprivlači veliku pozornost.

Hrvatski glasnik: Projektikoje realizirate veoma suzahtjevni. Čiju potporuimate?

Sbutega: Kulturne incijati-ve Ambasade su imale punupotporu Ministarstva vanj-skih poslova, Ministarstvakulture, te kulturnih i drugihinstitucija Crne Gore. Imalismo veliku potporu i pomoćPapskog vijeća za kulturu (Ministarstva kulture SveteStolice), Ministarstva kultureItalije, te raznih drugih tali-janskih institucija i sponzora.Zahvaljujući tome, uspjelismo da realiziramo više zapa-ženih izložbi, koncerata iznanstvenih skupova.

Kulturne manifestacije smoorganizirali u Rimu, u komese nalaze i Vatikan i Suvereniviteški malteški red, te u Ve-neciji, budući da smo od ra-nog Srednjeg vijeka imali in-tenzivne ekonomske, politi-čke i kulturne veze sa Mleta-čkom Republikom, a da je je-dan dio Crne Gore bio skoročetiri stoljeća njen sastavnidio.

Hrvatski glasnik: Kolikoste dugo pripremali izložbuu Veneciji?

Sbutega: Izložba “Blago Cr-ne Gore; Zavjeti iz Perasta iBoke, svjedočanstvo vjere iumjetnosti“ je najsloženijikulturni projekt Ambasadedo sada i na njegovoj realiza-

ciji smo radili od rujna 2008,dakle više od dvije godine.

Prošle godine u listopadusmo realizirali izložbu “Po-morstvo Crne Gore za vrijemevladavine Mletačke Republike1420-1797“, u PomorskomMuzeju u Veneciji, a 7. pro-sinca 2010. je svečano otvo-rena izložba u Biblioteci Mar-ciana. Organiziranje ovih iz-ložbi, kao i realiziranje drugihkulturnih projekta je složeno, pogotovo što treba koordini-rati iz Rima veliki broj insti-tucija i osoba u Italiji i CrnojGori, riješavati često nepred-viđene probleme, osiguratisredstva... Do sada smo setrudili da značajan dio sred-stava osiguramo u Italiji odraznih sponzora, što nije lakou vrijeme krize.

Hrvatski glasnik: Što ovuizložbu čini najvećim pro-jektom kojim se Crna Gorapredstavila Europi?

Sbutega: Sama činjenica daje izloženo više od 1000eksponata, srebrnih zavjetnihpločica, nakita, ordenja, do-kumenata iz perioda XVI. doXIX. stoljeća, od kojih se veli-ki broj prvi put izlaže a kojisu od velike vrijednosti, uka-zuje na složenost pripremasa kulturološkog , financij-skog, administrativnog i teh-ničkog aspekta, uključujućitransport i osiguranja ekspo-nata. Pored toga, trebalo jeobaviti znanstvena istraživa-nja, budući da za veliki brojovih eksponata, koji se stolje-ćima čuvaju u Biskupiji Ko-tor, identitet, povijest i vrijed-nost nisu bili točno poznati.Od bitnog značaja je bila pot-pora Ministarstva kulture Cr-ne Gore , te suradnja sa auto-rom izložbe Pierom Pazziem izVenecije, najvećim ekspertomza ovu oblast, koji sa entuzi-jazmom i velikom kompeten-cijom godinama proučavapovijest zlatarstva i umjetni-čkih zanata u Veneciji i Boki .

Naravno, bila je bitna sura-dnja Biskupije Kotor, pose-bno Biskupa Mons. Ilije Ja-njića, župnika Perasta Mons.Srećka Majića i drugih sve-ćenika ( Mons. Antona Bela-na i Don Anta Dragobratovi-ća), koji su osim toga sa veli-kim povjerenjem pristali dase ovo blago Katoličke crkveizloži u Veneciji. Od velikogznačaja je bila i suradnja saPomorskim Muzejom CrneGore u Kotoru , čiji je direktorMileva Pejaković Vujoševićsa suradnicima obavila niztehnickih i administrativnihposlova nužnih za organizira-

Sa otvorenja izložbe

13

nje ovakve izložbe. U financi-ranju su sudjelovali Ministar-stvo kulture Crne Gore, Opći-na Kotor, Montenegro Stars,Crnogorsko turističko udru-ženje, Regija Veneto i kompa-nija A2A. Pokrovitelji su, po-red institucija iz Crne Gore iVenecije, bili i Papsko vijećeza kulturu (Ministarstvo kul-ture Svete Stolice) i Ministar-stvo kulture Italije, tako dasu na ovom projektu surađi-vale najvažnije kulturne insti-tucije Svete Stolice, Italije iCrne Gore.

Hrvatski glasnik: Kolika je

zainteresiranost talijanskejavnosti?

Sbutega: Otvorenju izložbeje prethodio, tijekom dva mje-seca, ciklus od preko 30 kon-ferencija na razne teme veza-ne za povijesne , duhovne ikulturne veze Venecije i CrneGore, koje su održane u Ve-neciji i koje su privukle velikupozornost venecijanske kul-turne elite.

Samo otvorenje je bilo izuze-tno uspješno. Eksponati suizloženi u jednom od najljep-ših izložbenih prostora Italije iEurope, Sansovinovoj čitaoni-ci Biblioteke Marciane iz XVI.

stoljeća, dekoriranoj od najve-ćih venecijanskih umjetnika ,poput Veronezea i Tintoreta.Otvorenju je prisustvovao re-kordan broj osoba, oko 250,od kojih su mnogi došli iz Ri-ma, Milana, Trsta i drugihdjelova Italije. Crnogorsku de-legaciju su predvodili pred-sjednik Skupštine Ranko Kri-vokapić i ministar kultureBranislav Micunović, koji sugovorili na otvorenju, kao i Bi-skup Kotorski Mons. Ilija Ja-njić i ja. Pored toga bili su idirektorica Pomorskog muze-ja Mileva Pejaković Vujoše-vić, predsjednik crnogorskog

14

Turističkog udruženja ŽarkoRadulović i predstavnici Op-ćine Kotor.

Na otvorenju su govorili, po-red predstavnika Crne Gore iautora izložbe, i MaurizioFallace, generalni direktorsvih bibliotka , arhiva i kul-turnih instituta Italije, Mau-rizio Messina, direktor Mar-ciane i prof. Vittorio Sgarbi,najpoznatiji povjesničarumjetnosti Italije i upravniksvih muzeja u Veneciji. Svioni su ocijenili da se radi o iz-vanrednoj kulturno umjetni-čkoj manifestaciji. Prof. Sgar-bi je rekao da ne treba da Cr-na Gora bude zahvalna Vene-ciji i Italiji što su omogućiliodržavanje ove izložbe, već daVenecija i Italija treba da bu-du zahvalne Crnoj Gori što jeprezentirala ovaj izuzetni kul-turni patrimonij, do sada ne-poznat.

Izložba je izazvala veliko in-

teresovanje publike, kao imedija u Italiji. Za ovu prilikusu tiskana tri raskošna kata-loga , jedan koji se odnosi naizloženi nakit, drugi na srebr-ne zavjetne ploćice, a treći napovijesne veze Crne Gore iVenecije, sa stotinama foto-grafija u boji, koji su istovre-meno vrijedni znanstveni ra-dovi i reprezentativni propa-gandni materijal. Istoga da-na, u luksuznom hotelu LunaBaglioni je održana prezenta-cija turističkih potencijalaCrne Gore na kojoj smo na tutemu govorili Žarko Radulovići ja. Ona je također izazvalaveliku pozornost i podijeljenje obiman propagandi materi-jal, što je već rezultiralo pozi-vom Turističke organizacijeVenecije da se narednih mje-seci u ovom gradu organizi-raju dani Crne Gore i susretisa najvažnijim agencijma itour operatorima. Dakle, ima-

jući sve ovo u vidu, uvjerensam da su uloženi napori isredstva dali višestruki plod ida smo postigli veliki uspjeh.

Hrvatski glasnik: Kakoocjenjujete razvoj bilateral-nih odnosa Svete Stolice iCrne Gore?

Sbutega: Tijekom proteklečetiri godine od uspostavlja-nja diplomatskih odnosa iz-među Crne Gore i Svete Stoli-ce , po obostranoj procjeni bi-lateralni odnosi su doživjeliizvanredan napredak. Poredtoga što su oni imali vjekovnutradiciju , dakle solidnu povi-jesnu osnovu, njihov razvoj jestimuliran činjenicom da objedržave afirmiraju iste osno-vne principe i vrijednosti;mir, prava i slobode čovjeka,dijalog između država, naro-da i vjera, socijalnu pravdu.U nesto više od godine bila jeveoma intezivna razmjena po-

15

sjeta na najvišem nivou;predsjednik Vlade, predsjed-nik Skupštine, ministar vanj-skih poslova i ministar kultu-re Crne Gore su posjetili Pa-pu i Državnog Sekretara kar-dinala Bertonea, a izaslanikPape kardinal Rode i mini-star vanjskih poslova SveteStolice Mons. Mamberti sasuradnicma su posjetili CrnuGoru gdje su se sastali sa dr-žavnicima Crne Gore i mini-strom vanjskih poslova.

Prije par mjeseci pokrenutaje incijativa za potpisivanje Te-meljnog ugovora između CrneGore i Svete Stolice, kojim sereguliraju međusobni odnosi,odnosno položaj Katoličke cr-kve u državi. Crna Gora je,kao što je poznato, bila prvabalkanska država koja je pot-pisala sličan ugovor, Konkor-dat, sa Svetom Stolicom jos1886 godine. Pored toga, Sve-ta Stolica je izrazila namjeru

da otvori kancelariju Apostol-ske Nuncijature u Crnoj Gori,koja bi u budućnosti preraslau rezidentnu Nuncijaturu. Sa-da je Apostolski Nuncije akre-ditiran na nerezidentnoj osno-vi. Sveta Stolica cijeni posebnomirni suživot i dijalog vjerskihzajednica, naroda i kultura uCrnoj Gori, ostvareni nivovjerskih i drugih sloboda, či-njenicu da se Crna Gora afir-mirala kao faktor mira u regi-ji, te njen brzi napredak pre-ma euroatlantskim integraci-jama. U tom smislu, SvetaStolica i njena diplomacija po-državaju razvojni put CrneGore i njenu kandidaturu začlanstvo u EU.

Pored toga, Sveta Stolica jespremna da pomogne na pla-nu razvoja medicinskih uslu-ga, zaštite i valoriziranja kul-turnih dobara, razvoja kul-turnog turizma. Tako ćeuskoro biti potpisan Spora-

zum o suradnji između vati-kanske Dječje bolnice Bambi-no Gesù i Ministarstva zdrav-lja Crne Gore, kojim se poredliječenja , osigurava suradnjau usavršavanju kadrova,znanstvenoj i tehnickoj obla-sti. Naravno, zasluge za ova-ko dobru bilateralnu sura-dnju ne pripadaju Ambasadi,već prije svega rezultatimakoje je Crna Gora postigla naunutarnjem i međunarodnomplanu i ukupnom dojmu kojisu njeni državnici i ministriostavili u susretima sa Pa-pom i drugim visokim lično-stima iz Svete Stolice. Ni naj-bolji diplomate ne mogu pro-movirati državu koja nemadobre rezultate. Treba istaćitakođer da su unapređenjuodnosa sa Svetom Stolicomveliki doprinos dali i bivšiNuncije za Crnu Goru AngeloMottola i sadašnji NuncijeAlessandro D’Errico.

16

Piše: Tripo Schubert

U okviru proslave Dana op-ćine Kotor u Kulturnom cen-tru “Nikola Đurković“ otvore-na je izložba “Retrospektivapozorišne scenografije 1964.do 2010” koja obilježava 50godina umjetničkog rada sli-kara i scenografa prof. MijaAdžića. U ime organizatoranazočne je pozdravio pred-sjednik HGDCG prim. dr IvanIlić, napominjući da suradnjatraje od samog osnutka Dru-

štva od 2001. godine, kada jeMijo bio na čelu Nacionalnezajednice Crnogoraca Hrvat-ske u Splitu. Prve kazališnepredstave izvedene u Kotoru iCrnoj Gori realizirane su nje-govim posredstvom.

Retrospektiva radova MijaAdžića u Kotoru je postavljenanakon Plavog dvorca na Ceti-nju i Umjetničkog paviljona uPodgorici. “Poklanjam je drev-nom UNESCO-vom gradu zanjegov praznik i Hrvatskomgrađanskom društvu CrneGore, čiji sam počasni član, za

Jubilej 10 godina gradnje mo-stova povjerenja, suradnje iprijateljstva između Crne Go-re i Hrvatske“, kazao je Adžić.

Otvarajući izložbu gradona-čelnica Kotora Marija MajaĆatović je rekla kako je pose-bno raduje što je prof. MijoAdžić, izuzetan stvaralac kojije postavio više od 200 kazali-šnih, filmskih i TV scenografi-ja, gost Kotora-grada sa du-gom kazališnom tradicijom.

“Iskreno se nadam da će upola stoljeća dugom umjetni-čkom radu prof. Adžića ova

5500 GGOODDIINNAA UUMMJJEETTNNIIČČKKOOGGRRAADDAA SSLLIIKKAARRAA IISSCCEENNOOGGRRAAFFAA PPRROOFF.. MMIIJJAAAADDŽŽIIĆĆAA

Prosto nevjerovatno zvuči da nikadnije uradio scenografiju u Crnoj Gori,svojoj matičnoj domovini. Autorizražava vjerovanje da će se todogoditi, jer bi se na taj način zatvoriokrug u kojem se kreće 50 godina

Prvi poklonza jubilej

večer zauzeti posebno mjesto,prije svega kao mogućnost ko-munikacije sa kulturnom pu-blikom Crne Gore kojoj umjet-nik čvrsto pripada svojim ko-rijenima i duhom, baš kao štoje stvaralaštvom vezan zagrad Split i Hrvatsku“, kazalaje Ćatović i zahvalila Prijesto-nici Cetinje, Hrvatskom gra-đanskom društvu Crne Gore,Nacionalnoj zajednici Crnogo-raca Hrvatske, Crnogorsko-hrvatskom društvu „Ivan Ma-žuranić“ sa Cetinja i Hrvat-skom društvu likovnih umjet-

nika, koji su, zajedno sa Opći-nom Kotor, pokrovitelji ovekulturne večeri.

O stvaralaštvu Mija Adžićagovorio je prof. dr. sci DarkoAntović.

“To je umjetnik koji je tije-kom profesionalnog angažma-na u HNK u Splitu postavioscenografiju za više od 200predstava, a u brojnim kazali-štima u bivšoj Jugoslaviji iinozemstvu na televiziji i filmubio je scenograf na još oko100 projekata. Postavio je go-tovo cijeli klasični repertoar

koji igraju velike kazališnekuće, kao i cijelu hrvatskukazališnu baštinu drame,opere i baleta. Radio je sa naj-većim imenima hrvatskog glu-mišta, dio je povijesti HNKSplit. Prosto nevjerovatnozvuči da nikad nije uradioscenografiju u Crnoj Gori,svojoj matičnoj domovini. Au-tor izražava vjerovanje da ćeipak raditi u Crnoj Gori u ko-joj su se i formirale njegove ži-votne orjentacije. Na taj načinbi se zatvorio krug u kojem se50 godina kreće. Neka to budei naša želja“.

Mijo Adžić je svoju stvarala-čku karijeru gradio van CrneGore. Put sudbine ga je vodiood Cetinja, Herceg Novog,Splita, Beograda, Zagreba,Pariza, pa ponovo do Splita,drevnog grada, u kojem je na-šao svoju sreću, kako u pri-vatnom, tako i u profesiona-lnom životu. Tijekom pedesetgodina umjetničke karijerepostavio je i inscenirao skorosav klasični repertoar, kojiprikazuju velike kazališne ku-će u svijetu počev od antičkedrame, preko klasika do su-vremenih hrvatskih, ex-jugo-slovenskih, europskih autoradramske i glazbene baštine.Autor je velikog broja kazali-šnih plakata, kostimografskihrješenja, likovnih dekoracija,te više projekata ekskluzivnihinterijera. Dobitnik je velikogbroja nagrada i stručnih odli-kovanja za scenografiju: Na-grada osječkog anala i baleta1978, Nagrada ljubljanskoganala 1978, te specijalna na-grada Smotre hrvatskog glu-mišta 1974., dani satire Za-greb, tri put za predstavu ucijelini. Također je dobitnikmeđunarodne nagrade BiH zatelevizijsku dramu „Buža“.Sve nagrade je nemoguće po-brojati, ali njemu su najdraže:visoko državno odlikovanje izoblasti kulture - Odličje RedaDanice Hrvatske s likom Mar-ka Marulića (2003), Medalja

17

18

grada Splita (2003), priznanjeVatikana „Povelja na perga-mentu“ Sv. Oca Pape IvanaPavla II. za „Projekt oltara“ nasplitskoj rivi povodom prosla-ve 1700 godina grada Splita(2004), nominacija za životnodjelo „Nagrada Vladimir Na-zor“.

Pored scenografije i arhitek-ture, Mijo Adžić intezivno sebavi i slikarstvom.

“Scenografija je jedina vrstaumjetnosti koja integrira svevrste umjetnosti. Ukoliko sce-nografu nedostaje jedan odtih segmenata, u njegovomradu se to odmah osjeti. Praviscenograf istovremeno morabiti i arhitekta, slikar, književ-nik, glazbenik… “, objasnio jeAdžić u razgovoru za Hrvatskiglasnik. “On mora imati širo-ko umjetničko obrazovanje,jer bez te širine i znanja teškomože napraviti vrhunsko dje-lo. Do 1980. godine uz sceno-grafiju, intezivno sam se bavioi slikarstvom. I u slikarstvusam imao značajnih rezultata:Nagrada sa Bijenala iz Tuni-sa, specijalna nagrada u Bari-

ju, kao i nagrada sa Splitskogsalona. Izlagao sam na skorosvim kolektivnim izložbamaUdruge likovnih umjetnikaHrvatske, a imao sam i četirisamostalne izložbe. Član samUdruge primijenjenih i liko-vnih umjetnika Hrvatske od1964. S ponosom moram ista-ći da sam i dva puta izlagaosa Udruženjem likovnihumjetnika Crne Gore u Au-striji i Italiji. Ipak, moja preo-

kupacija je bila scenografija, anadam se da ću se slikarstvuuskoro vratiti. Jer u ovojpoodmakloj dobi , kada se vi-še ne mogu boriti sa ogrom-nim timom suradnika po ka-zališnim scenama, slikarstvoće zauzeti mjesto koje je ne-kad imalo, uz želju, ako mezdravlje posluži, da u jednomkratkom vremenskom perioduorganiziram izložbu svojih ra-dova u Crnoj Gori.“

19

20

Piše: Marija MIHALIČEK

Stalno u opadanju, odvremena emigracija uXIX. stoljeću do po-sljednjih iseljavanja iz Bo-ke početkom 90-tih godinaprošlog stoljeća, danasHrvati čine jednu od naj-manjih nacionalnih zajed-nica u Crnoj Gori. Najbroj-niji su u Boki, karakteri-zira ih svijest o potrebi ču-vanja nacionalnog i vjer-skog identiteta, ali jedna-kom mjerom i uvažavanjedrugih nacionalnosti i vje-

roispovijesti. Doduše, osje-ćaj pripadnosti etničkoj,vjerskoj i nacionalnoj po-pulaciji je često promjenji-va kategorija, pa tako ikod pripadnika Hrvata uBoki. Tako se dešava da-nas, kao i u prošlosti, da

postoji veliki broj onih ko-ji, povodeći se pogodnosti-ma i sigurnosti koju dono-si neutralnost naciona-lnog opredjeljenja, potpu-no zaborave identitet. Hr-vati koji danas imaju sta-tus manjine u Crnoj Gori

KKUULLTTUURRNNOO II CCIIVVIILLIIZZAACCIIJJSSKKOO NNAASSLLJJEEĐĐEE HHRRVVAATTSSKKEEMMAANNJJIINNSSKKEE ZZAAJJEEDDNNIICCEE UU CCRRNNOOJJ GGOORRII IIII..DDIIOO

Renesansa, a posebno barok, štedrose rasuo po obalama zaljeva,zahvaljujući pomorstvu i pomorskojtrgovini u XVII. i XVIII. stoljećukojom su se Bokelji povezali sačitavim Mediteranom

Raskoš baroka

Palača Tripković u Dobroti

21

karakterizira i tolerancijaprema onima koji neargu-mentirano negiraju postoja-nje njihovog nacionalnog ietničkog bića. Vjerujući da jekonačno za nama vrijemeovakvih nakana, u multietni-čkoj i multikulturnoj CrnojGori Hrvati uživaju blagodetikoje donosi potpuna slobodau izražavanju nacionalnihosjećaja i međusobno uvaža-vanje specifičnosti kultura,duhovnosti, vjeroispovijesti inacionalnog identiteta. To jenada za našu djecu i budućegeneracije koje treba daostanu i daju doprinos svojojdržavi Crnoj Gori.

Iako se postojanje naciona-lne pripadnosti na našemprostoru povezuje sa povije-snim i političkim prilikamane tako davne prošlosti i uzi-ma kao tekovina XIX. stolje-ća, činjenica je da se na pro-storu Boke kotorske prisu-stvo ove nacionalne odredni-ce sreće mnogo ranije. Bilje-že ga arhivski izvori, ali istranci- putopisci koji su po-hodili Boku. Pa iako sa obi-čno sa rezervom uzimajusvjedočanstva Evlije Čelebi-je, koji navodi da u HercegNovom žive Arnauti, Bošnja-ci i Hrvati, vjerodostojnost sene može osporiti grofu PetruTolstoju, izaslaniku PetraVelikog, koji 1698. navodi usvom Dnevniku: “Perast je umletačkoj državi i tu žive Hr-vati“.

Sedam stoljećafranjevaca

Sedam stoljeća traje prisu-stvo franjevačkog reda napodručju Boke, preko djelo-vanja čak 16 centara. Sma-tra se da se dolazak franjeva-ca u Kotor zbio mnogo prijegradnje najstarijeg samosta-na sv. Franje na Gurdiću,sagrađenom 1288. a sruše-nog 1657. kako bi se onemo-gućilo utvrđivanje Turcima u

neposrednoj blizini bedemaKotora. Sačuvana je na tomprostoru posebna vrijednostsrednjovjekovne kulture –groblje, koje je najobuhvat-nije istraživao i zalagao se zanjegovu valorizaciju i prezen-taciju poznati arheolog PavleMijović. Ovaj istaknuti stru-čnjak, poznat po beskompro-misnim stavovima kad je upitanju zaštita kulturne ba-štine, prije tri desetljeća za-pitao je da li se “epilog gurdi-ćkog groblja pretvorio u far-

su”. Možemo slobodno doda-ti da ona još traje, jer kakoopravdati podatak da ovakovrijedan spomenik nije zašti-ćen, niti iskorišten njegovpotencijal u kulturno - turi-stičkoj ponudi grada Kotora.

Sudbina novog samostanafranjevaca i crkva Sv.Franjeunutar zidina, gdje su kori-šteni građevinski fragmentiporušenog kompleksa, danaspredstavlja ilustrativan pri-mjer odnosa prema kultur-noj baštini. Crkva je u ruše-

Crkva sv. Eustahija

22

vinama, samostanski kom-pleks je privatno vlasništvosa ugostiteljskom namje-nom.

Od sedam franjevačkih sa-mostana sa crkvama jediniaktivni je samostan sa cr-kvom sv.Klare, na mjestu ne-kadašnjeg ženskog benedik-tinskog samostana. Najvećaumjetnička vrijednost ove cr-kve je barokni oltar čuvenogmletačkog kipara FrančeskaKabianke iz početka XVIII.Stoljeća. U samostanu se ču-va knjižnica sa preko 20 ti-suća knjiga, među kojima jeod iznimne vrijednosti velikibroj manuskripata i inkona-bula.

Franjevački samostani i cr-kve nalaze se u Perastu, naPrčanju, Herceg Novom. Sa-mostan u Perastu sa crkvom

sv. Antuna podigla je pozna-ta obitelj Mazarovića 1679.Samostan i crkva posvećenasv. Nikoli na Prčanju potičeiz XVIII. st. Tu je od 1739.do 1870. osnovna i pomor-ska škola, a 1861. osnovanaje Slavjenska čitaonica. Da-nas se u njemu se čuva bo-gata zbirka slika (portretapoznatih Prčanjana i slikamarino-tematike) kao i vrije-dna biblioteka.

U Herceg Novom su posto-jala dva franjevačka samo-stana, od kojih je jedan uzcrkvicu danas posvećenu bo-keljskom svecu LeopolduBogdanu Mandiću, čiji sekult časti mnogo dalje odnjegove rodne Boke, a čijigrob u Padovi posjećuje 2-3milijuna hodočasnika. Na ža-lost, u Herceg Novom je i da-

nas svečeva rodna kuća bezobilježja, a da ne govorimo orazvoju vjerskog i hodočasni-čkog turizma i benefitima ko-je bi donio ovom gradu.

Renesansa i barokPodručje Boke u srednjem

vijeku i u stoljećima koji slije-de prolazi kroz iste kulturolo-ške procese sa susjednomdalmatinskom i talijanskomobalom. Renesansa, a pose-bno barok, štedro se rasuo poobalama zaljeva, zahvaljujućipomorstvu i pomorskoj trgovi-ni u XVII. i XVIII. stoljeću ko-jom su se Bokelji povezali sačitavim Mediteranom. Umjet-nost toga vremena je i danasnajdominantnije prisutna uBoki kroz sakralnu i profanuarhitekturu i djeluje najupe-čatljivije u prvom susretuonoga ko pohodi ovaj prostor.Barokne crkve sa zvonicima ipalače Perasta, Prčanja i Do-brote, svojom raskošnom ar-hitekturom i zvonicima jošdominiraju u sve više urbani-ziranom prostoru Boke.

Dobrotske crkve sv. Matije isv. Eustahija su danas naj-veće riznice umjetnina: sli-karstva, kiparstva, radova umetalu i drvetu, tekstilu, aBogorodičina crkva na Prča-nju najveći poduhvat i naj-ljepši primjer ustrajnosti unaumu da se ostvari san onajmonumentalnoj crkvi odsvih u Boki.

Posebna priča je Perast, naj-značajnije pomorsko naseljesa statusom grada od poloviceXVI. stoljeća, koji izrasta unajljepšu baroknu urbanu iarhitektonsku cjelinu naistočnoj jadranskoj obali. Vri-jedne pomena su crkve kojekrase najočuvanije ruralnecjeline u Boki: Rođenja Bogo-rodice u Gornjoj Lastvi, koja jeproslavila 600.godina postoja-nja, te crkva sv.Ilije (posveće-ne 1553.) u Gornjem Stolivu.U manjim primorskim mjesti-

Crkva Gospe od Zdravlja

23

ma podižu se u XVIII. stoljećusakralne građevine: u Stolivucrkva posvećenu Imenu Mari-jinom, na Ljutoj crkva sv. Pe-tra, crkve Sv. Antuna Pado-vanskog u Tivtu i Lepetani-ma, Donjoj Lastvi crkva sv.Roka (1900.), u Škaljarimacrkva Gospe od snijega iz1903, crkva Pomoćnice kršća-na Blaženog Gracije (1905).

Svjedočanstva vjereKulturna baština Boke ko-

ju baštine Hrvati svjedočivjeru i duboku religioznost,

molitve i zavjete sv.Tripunu,sv. Nikoli, posebno omilje-nom sv. Antonu i drugimsvecima i blaženicima, a na-dasve Blaženoj djevici, Kra-ljici i zvijezdi bokeškog mora,zaštitnici i utjesi bokeljskihpomoraca, koji joj daruju cr-kve, mramorne oltare, srebr-ne ex - vote, najljepše slike.Pomorci Perasta, Dobrote,Prčanja najveći dio bogatstvastečenog u vječitoj borbi sapomahnitalim morem i dru-gim opasnostima poklanjajucrkvi, zato su bokeljske cr-kve mnogo raskošnije od pa-lača i kapetanskih kuća.

Uspomena na sve te neka-da neustrašive, ordenjemokićene i titulama plemićkimpočašćene kapetane, patru-ne, pomorce i pomorske tr-govce čuvaju zavjeti, požutje-li papiri porodičnih i drugiharhiva od Perasta i Kotora doVenecije, a uspomenu njiho-vog imena kamena baroknazdanja njihovih nekadašnjihdomova. Palače ispunjeneprobranim namještajem, sli-kama, knjigama, od čega isamo ostaci u tragovima, da-nas svjedoče kulturu življe-nja njihovih nekadašnjih vla-snika.

24

Piše: mr.sci. Jovan J. MARTINOVIĆ

Jedan antički spis iz sredineIV. stoljeća stare ere, točnije:neka vrsta „portolana“ ili pri-ručnika za plovidbu duž obalaMediterana, sa opisom zaljeva i po-godnih luka te međusobnim ra-stojanjima u danima plovidbe,donosi i prve vijesti o ilirskim ple-menima koja su živjela na ovomdijelu naše obale. Spis se zove „Pe-riplus“, a pripisivao se grčkomgeografu Skilaksu iz Karijande uMaloj Aziji, pa je u nauci poznatkao „Pseudo-Skilaksov Periplus“. U25. poglavlju „Periplusa“ navodi seda su oko rijeke Rizusa nastanjeniEnheleji, te da se od Butoe do gr-čkog grada Epidamnosa plovi dani po, a kopnom ide tri dana. RijekaRizus je identificirana sa Risan-skom rijekom, odnosno, Bokoko-torskim zaljevom, Butoe je antičkonaselje na mjestu današnje Budvea Epidamnos, poznat i pod ime-nom Dirahion, je grčka naseobinana mjestu albanskog grada Drača.

Grčki pjesnik Apolonije saRodosa iz sredine III. stoljećas.e. u svom spjevu „Argonauti-ka“ daje svemu više poetski tonnavodeći da se „na modro-du-bokoj ilirskoj rijeci nalaze gro-bovi Kadmosa i Harmonije, go-stiju ljudi Enheleja“. Ova „mo-dro-duboka“ rijeka se takođemože identificirati sa Bokoko-torskim zaljevom, koji je u an-tici bio smatran rijekom ili pakproširenim riječnim ušćem tipa„rias“, pa čak i jezerom na ri-ječnom ušću tipa „liman“. Daje to tako, svjedoči i grčki povi-jesničar Polibije iz II. stoljećas.e. koji pišući o Prvom ilirsko -

rimskom ratu iz 229. godines.e. navodi da se ilirska kraljicaTeuta povukla u Rizon, malidobro utvrđen grad daleko odmora, na rijeci Rizon, pri čemuse Rizon identificira sa dana-šnjim Risnom, a rijeka Rizonne može biti drugo nego Boko-kotorski zaljev. Ovo svjedoči ikasniji Stefan Bizantinac, kojise inače oslanja na velike geo-grafe Eratostena i Hekateja,ovoga puta prenoseći vijestgeografa Filona iz Biblosa kojipiše da je u Rizonskom zaljevu

grad i rijeka istog imena. I uspjevu „Periegezis“ iz početka I.st. s.e. koji se pripisuje pjesni-ku Skimnosu, pominje se grčkigrad Epidamnos (Drač) i plemeBriga, iznad kojih su Enhelejikojima je vladao Kadmo, te setime zatvara krug moguće ubi-kacije ovog plemena.

Smatra se da ime Enhelej po-tiče od grčke riječi „enhelís“,što znači „jegulja“, te da je tosamo nadimak u smislu „jegu-ljar“, lovac na jegulje. Upravo iztih razloga, pleme Enheleja se

NNAAJJSSTTAARRIIJJII SSTTAANNOOVVNNIICCII BBOOKKEE,, TTRRAAGGOOMM SSPPIISSAA SSTTAARREE EERREE

Fenomen jeguljeCiklična migracija i smjena generacijajegulja ponavlja se već milijunimagodina, a bila je dobro poznata inajstarijim zabilježenim stanovnicimaovih krajeva, što su zbog intenzivnoglova i dobili nadimak „jeguljari“

Pleme Enheleja (jeguljara) locira se oko Rizonske rijeke (Boke)

25

prema antičkim izvorima locirana najmanje tri područja naBalkanu bogata jeguljama: okojezera Kopais blizu grada Tebeu Beotiji u Grčkoj, oko Lihnid-skog (Ohridskog) jezera i okoRizonske rijeke (Bokokotorskogzaljeva). Sve ove tri lokacije,osim jegulja i jeguljara, imajumeđusobnu vezu: grad Tebu uBeotiji osnovao je sin feničkogkralja Agenora po imenu Kad-mos pošto je ubio zmaja i posi-jao njegove zube iz kojih su ni-kli vojnici. Kadmo je postaokralj Tebe, naučio je Grkeobradi metala i pismenosti, alije morao da bježi iz zemlje. Gr-čki mit dalje kaže da je zajedno

sa ženom Harmonijom, na ko-lima koja su vukli brzi volovi(na grčkom: „bus thoòs“), sti-gao u neku zemlju gdje su lju-di također lovili jegulje. Ovdjeje postao kralj Enheleja i poko-rio okolna ilirska plemena,osnovao grad po pomenutimvolovima nazvan Buthoe (Bu-dva), a tu mu se rodio sin i na-sljednik Ilirios, heroj eponimplemenske skupine Ilira, kojise poslije smrti pretvorio u zmi-ju što je kasnije postala posta-

la plemenski znak – totem svihIlira. U potvrdu starog i snaž-nog prisustva Grka još od naj-ranijih vremena, u Budvi je jošprije II. svjetskog rata slučajnootkrivena izuzetno bogata hele-nističko-rimska nekropola po-čev od IV. st. s.e. revizionoiskopavana poslije katastrofal-nog potresa 1979. godine, kojaje dala dragocjene nalaze bron-čanog oružja, zlatnog nakita,stakla i keramike importovaneiz Grčke i Bliskog istoka. Kakoje gore već navedeno, grobovi isvetilište Kadmosa i Harmonijenavodili su se negdje oko mo-dro-duboke Rizonske rijeke(Bokokotorski zaljev), a usredTivatskog ili Soliockog poljakao dijela plodne župe Grbaljistražena su dva zemljana tu-mula ili mogile, zvani Mala iVelika Gruda, pod kojima suležali grobovi velikodostojnikasa zlatnim, srebrnim i bronča-nim oružjem, oruđem i naki-tom, koji jasno svjedoče o dre-vnim vezama ovog područja sakritsko-mikenskim kulturnimkrugom još na prelazu iz III. uII. milenij stare ere.

Nadalje, oblasti oko Ohrid-skog jezera i Bokokotorskog za-ljeva opet tijesno povezuje fe-nomen jegulje. Naime, stare je-gulje iz Ohridskog jezera svakese godine spuštaju rijekom Cr-ni Drim do Skadarskog jezera aodatle rijekom Bojanom u Ja-dransko more, pa zatim Sredo-zemnim morem i kroz tjesnacGibraltar odlaze u dio Atlant-skog okeana zvan Sargaskomore gdje se mrijeste i nakontoga ugibaju. Ovaj masovni iz-lazak se dešava u kasnu jesen,gotovo uvijek tijekom nekeolujne noći potkraj studenog,kada se po leđima jata gustozbijenih jegulja gotovo možepreći sa jedne na drugu obaluBojane, što ribari obilato kori-ste. Novoizlegle jeguljice iz Sar-gaskog mora po nekom nepo-grešivom instinktu pronalazesvoj put natrag, preko Atlanti-ka, kroz Gibraltar i Mediteran

do ušća Bojane, pa odatle uzDrim do Ohridskog jezera. Ovase ciklična migracija i smjenageneracija ponavlja već miliju-nima godina, a bila je dobropoznata i najstarijim zabilježe-nim stanovnicima ovih krajeva,što su zbog intenzivnog lova najegulje i dobili nadimak „jegu-ljari“.

Međutim, pojedini antički pi-sci na širem području izmeđurijeka Narona (Neretve) i Drilo-na (Drima) raspoređuju i drugailirska plemena, ne određujućiim tačne lokacije i granice. Ta-ko čuveni grčki geograf Strabonizričito kaže da tu žive „Dasare-ti što se nazivaju i Enheleji“, pasu na osnovu ove vijesti nekiautoriteti smatrali da je pravoplemensko ime naših „jegulja-ra“ bilo Dasareti, a da im je na-ziv Enheleji došao po lovu na je-gulje. Strabon nadalje smještate svoje Dasarete na prostoruizmeđu Ardieja koji su živjelioko Neretve i Dardana u južnojSrbiji, dok rimski povjesničarTit Livije pišući o rimskom po-korenju Ilirika kaže da su Rim-ljani oslobodili od plaćanja po-reza neke plemenske općine, paih nabraja od sjevera prema ju-gu: „ ... dasaretski Pirusti, Rizo-niti, Olcinati ...“. Ovo bi mogloda znači da je ogranak Dasare-ta po imenu Pirusti živio sjever-no od stanovnika Rizona i da-kako stanovnika Olciniuma(Ulcinja), ali ipak većina moder-nih povjesničara smješta ruda-re Piruste i Dasarete oko Ohrid-skog jezera i rudnika srebra uDamastionu.

Ipak se mora prihvatiti činje-nica da su povijesni izvori zanajstarije antičko doba isuvišenedovoljni da osvijetle svu slo-ženost brojnih povijesnih zbi-vanja, sukoba, migracija i po-koravanja, pri čemu ni materi-jalne arheološke potvrde najče-šće ne mogu pomoći u rasvje-tljavanju kronologizacije i ta-čne ubikacije pojedinih ilirskihplemena u ovim krajevima naosvitu pisane povijesti.

26

Piše: Dipl. ing. Darko GULIN

Slavomir Tomić rodio seu Trstu 9. prosinca1894. kao sin uglednogkapetana duge plovidbe Bog-dana Tomića iz Dobrote imajke Vjekoslave. Njegovotac zapovjedao je brodovimatada najjače pomorske tvrtkena Jadranu, Austrijskog Lloy-da iz Trsta. Mali Slavomir ži-vio je i školovao se u Trstu.

Nakon što je položio pri-jamni ispit postao je pitomacCarske i kraljevske pomor-ske akademije u Rijeci. Nijepoznato da li je plaćao školo-vanje ili je imao status pi-tomca bez plaćanja. Školova-nje je trajalo od 1909. do1913.

Nakon diplomiranja dana13. lipnja 1913. stupa u Car-sku i kraljevsku mornaricuAustro-Ugarske kao pomor-ski kadet (seekadett 2. klas-se). Za njegove kadeture, toč-nije 28. srpnja 1914. počinjePrvi svjetski rat.

Prema zakonskim propisi-ma, svi kadeti morali su dvi-je i pol do tri godine provestina ratnim brodovima. Nakon30 mjeseci ukrcanja polagalisu ispit za poručnika fregate.Slavomir Tomić je promak-nut u čin poručnika fregate(linienschiffsleutnat 2. klas-se) 13. prosinca 1915. Nakon

toga raspoređen je u pod-morničku flotilu koja je ima-la svoju stalnu bazu u Puli,operativnu u Boki a povre-menu u Šibeniku.

Austro-Ugarske podmorni-ce borbeno su djelovale poJadranu i Sredozemlju, veći-nom do Malte. Po završetkurata s većom grupom morna-

SSLLAAVVOOMMIIRR TTOOMMIIĆĆ,, KKAAPPEETTAANN BBOOJJNNOOGG BBRROODDAA KKRRAALLJJEEVVSSKKEEMMOORRNNAARRIICCEE JJUUGGOOSSLLAAVVIIJJEE

Zapovjednikpodmornica

Pomorsko mjesto Dobrota poznato je povrsnim pomorcima koji su plovili svimmorima svijeta. Ovaj članak posvećen jejednom od rijetkih Dobroćana koji jeumjesto karijere u trgovačkoj odabraoonu u ratnoj mornarici

Podmornica Osvetnik

27

ričkih časnika i podčasnikajavlja se dragovoljno u novo-formiranu Kraljevsku mor-naricu Države Srba, Hrvata iSlovenaca. Molbe i doku-menti za prijam dostavljalisu se posebnom povjeren-stvu Ministarstva vojske imornarice u Beogradu aodluke o prijemu objavljiva-ne su u Službenom vojnom

listu tijekom 1919. Uglav-nom su svi primljeni jer novadržava nije ni imala mornari-čkog kadra.

Tako je i Slavomir Tomićprimljen u novoformiranuratnu mornaricu Jugoslavije.Svi njezini časnici koji su za-vršili Pomorsku vojnu aka-demiju u Rijeci morali su po-hađati tečaj jezika (srpskohr-

vatskog) u trajanju od šestmjeseci u Sisku jer su školo-vanje završili na njemačkomjeziku.

Mornarički časnici i podča-snici bivše Austro-UgarskeMonarhije, čija je ratna mor-narica bila svjetska pomor-ska sila kao osma po snazi usvijetu postali su pripadnicimale, sporedne mornarice,koja je od sila pobjednica uPrvom svjetskom ratu 1919.godine dobila 12 malih rat-nih brodova (torpiljarki) i ne-koliko starih oklopnjača bezvlastitog pogona, tzv. hulko-va.

Italija i Francuska, koje suokupirale ratne luke u Šibe-niku i Boki, odnijele su i savzatečeni vojni i tehnički ma-terijal tako da su Ratnojmornarici Kraljevine SHSprepušteni prazni objekti.

Mlada ratna mornarica po-činje školovati vlastiti mor-narički podčasnički kadar1921. u Šibeniku i Kumborua časnički 1922. u Dubrovni-ku.

Jadran na Atlantiku

28

Budući da je trebalo naba-viti nove podmornice, poruč-nik bojnog broda Tomić po-slan je, s još trojicom časni-ka, bivših podmorničara izAustro-Ugarske ratne mor-narice, 1924. na školovanjeu školu za podmorničare(Ecole soubmarine) u Toulo-nu, Francuska. Nakon školo-vanja, tj. završene podmorni-čke specijalizacije, neko suvrijeme proveli na francu-skim podmornicama da bipočetkom 1926. bili vraćeniu domovinu.

Kapetan korvete SlavomirTomić početkom 1929. odlaziu Francusku, tj. u Nantes dabi nadzirao gradnju jedne oddviju podmornica za Kraljev-sku mornaricu Jugoslavije.Po završetku gradnje obavljapodmornicom probne vožnjenajprije po rijeci Loari a ka-snije po Atlantskom oceanu.Zapovijeda podmornicomprilikom njezine prve službe-ne vožnje, kada iz Nantesa(Atlantika) odlazi u Toulon(Sredozemlje).

Dana 16. studenoga 1929.u Toulonu je, na podmornicikoja je dobila ime Osvetnik,

podignuta zastava Ratnemornarice i ona je službenouvrštena u flotu Kraljevskeratne mornarice. Pod zapo-vjedništvom Slavomira Tomi-ća podmornica Osvetnik 4.prosinca 1929. uplovljava uTivat, matičnu luku podmor-ničke flotile.

Dana 17. prosinca 1930.Slavomir Tomić raspoređenje na dužnost šefa Maritim-nog odsjeka Pomorskog arse-nala u Tivtu a 8. listopada1931. imenovan je zapovjed-nikom Riječne ratne flotile uNovom Sadu.

Od 1933. do 18. travnja1934. kapetan fregate Tomićzapovijeda lakom krstaricomDalmacija u Tivtu, a poslijetoga postavljen je za zapo-vjednika Pomorske obraneSelca čiji je zadatak bio obra-na sjevernog Jadrana. Naovoj dužnosti ostaje samo petmjeseci jer je već 26. rujna1934. imenovan zapovjedni-kom školskog jedrenjaka Ja-dran pa se vraća u Tivat.

Naredbom zapovjednikamornarice 26. rujna 1936.raspoređen je u zapovjedni-štvo podmorničke flotile (Ti-

vat), s tim da zastupa zapo-vjednika. Dana 13. prosinca1937. Slavomir Tomić pro-maknut je u čin kapetanabojnog broda. Od 1938. do1939. raspoređen je u Šibe-nik, gdje obavlja dužnost za-povjednika Mornaričkog za-povjedništva Šibenik (Mor-narske komande Šibenik).

Dana 2. rujna 1938. na ga-tu Vrulje u Šibeniku u imeratne mornarice svečano do-čekuje jedrenjak Jadran nanjegovu povratku iz Amerike.

Uoči početka rata 1941.umirovljen je u činu kapeta-na bojnog broda.

U svibnju 1941. javlja se uoružane snage Nezavisne dr-žave Hrvatske, kao što su tomorali svi časnici i podčasni-ci s područja NDH koji su bi-li hrvatske nacionalnosti.Posebno povjerenstvo Mini-starstva hrvatskog domo-branstva donosilo je odluke ipredlagalo ministru (genera-lu Slavku Kvaterniku) kogabi trebalo primiti, ali i od-mah umiroviti. Kapetan boj-nog broda Slavomir Tomićprimljen je u Oružane snageNDH, ali je odmah i umirov-

Naraštaj pitomaca Carske i kraljevske pomorske akademije koji su diplomirali 1913. - Slavomir Tomić u krugu

29

ljen pa je rat proveo kao umi-rovljenik.

Nažalost, u Drugom svjet-skom ratu njegovo jedino dije-te, sin Bogdan, pogiba kaopripadnik partizanskih antifa-šističkih postrojba. Umirovlje-ni kapetan bojnog broda Sla-vomir Tomić umro je 1968. uZagrebu, gdje je i pokopan.

Ako analiziramao njegovuvojnu karijeru, onda možemozaključiti da je Slavomir To-mić spadao u časnike koji suodgovorno obavljali svoj po-

sao. Kao i drugi mornaričkičasnici, gotovo svake godinebio je raspoređivan na drugudužnost, ali je većinu svojevojne karijere proveo u Bokikotorskoj.

Tako je sudbina SlavomiraTomića, Bokelja koji se rodioi školovao izvan Boke, bilada se uvijek vraća rodnojgrudi.

IZVORI I LITERATURA:Jadranska straža (1922 -

1941), Split Narodna tribuna (1935 -

1938), ŠibenikNova tribuna (1939), Šibe-

nik Tomić A., Dobrota, Povje-

snica Bokeljskog pomorstva,Dobrota 2009.

prof. dr. sc. Kažimir Pribilo-vić, redoviti sveučilišni pro-fesor i umirovljeni

kapetan bojnog broda JRM,pomorski povjesničar iz Tko-na (Pašman)

Antun Tonko Tomić, umi-rovljeni bibliotekar i povje-sničar iz Dobrote

SRETNE BOŽIĆNE I NOVOGODIŠNJE PRAZNIKE ŽELI VAM ISKRENOKOLEKTIV POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE - KOTOR

MUZEJ: 304-720 CENTRALA304-721 BIBLIOTEKA304-722 DIREKTOR

FAX : 325-883

E-MAIL: pom.muzej.dir@t-com.me

WEB SITE:WWW.MUSEUMMARITIMUM.COM

Laka krstarica Dalmacija

30

Piše: Tripo SCHUBERT

Božić, dan Isusova rođenja, proslav-ljen je 25. prosinca diljem svijeta.Komad drveta ukrašen lovorom iružmarinom na kućnom pragu, BlagdanKristova rođenja, uvijek nas podsjećajuna plemenitu ljudsku obvezu širiti lju-bav, povjerenje i zajedništvo, imati vre-mena za sebe i bližnje.

U katedrali - bazilici Sv. Tripuna u Ko-toru održana je Ponoćka Sveta misa učast rođenja Isusova koju je predslaviomsgr. Ilija Janjić, biskup kotorski, uzdirektan prijenos na RTCG, prvi puta umedijskoj povijesti Crne Gore.

Čestitku svim vjernicima katoličke vje-roispovijesti, svećenicima, nadbiskupubarskom i primasu srpskom Zefu Gaši-ju i biskupu kotorskom Iliji Janjiću upu-tili su crnogorski predsjednik Filip Vu-janović, predsjednik Skupštine RankoKrivokapić, premijer Milo Đukanović,

ministar za ljudska i manjinska pravaFerhat Dinoša i predsjednik Socijalisti-čke narodne partije Srđan Milić.

Vujanović je naveo da će ovi uzvišenibožićni praznici u nama nadahnuti po-trebu za tolerancijom i skladnim suživo-tom svih građana Crne Gore. “Neka tobude prilika da kroz poštovanje vječnihprincipa hrišćanstva nađemo put doistinskih ljudskih vrijednosti oličenih umiru, ljubavi i vrlini, za dobro svih gra-đana naše Crne Gore”, kazao je Vujano-vić.

Krivokapić je u čestitki naglasio da jeprilikom nedavnog susreta u Vatikanu

Papa Benedikt Šesnaesti odao priznanjeCrnoj Gori na tradicionalnom mulitkon-fesionalnom skladu i uputio posebanpozdrav katoličkim vjernicima. „Time jePapa pružio nemjerljivu podršku zalaga-njima naše države da ostane primjertrajnog i kvalitetnog suživota svih vjera,naroda i kultura. Zato, uz radost kojunam Božić uvijek pruža, neka nam oviblagi dani budu vjesnici boljeg i ljepšegrazdoblja, u kojem ćemo, u duhu našetradicije, biti posvećeni jedni drugima,bez obzira na različitosti koje nosimo”,kazao je Krivokapić.

Đukanović je naglasio kako su Blagi

BBOOŽŽIIĆ:

Nada životaI VjeRe

Božićna poslanica msgr. Ilije Janjića, biskupa kotorskog

31

Piše: Tripo SCHUBERT

Božić, dan Isusova rođenja, proslav-ljen je 25. prosinca diljem svijeta.Komad drveta ukrašen lovorom iružmarinom na kućnom pragu, BlagdanKristova rođenja, uvijek nas podsjećajuna plemenitu ljudsku obvezu širiti lju-bav, povjerenje i zajedništvo, imati vre-mena za sebe i bližnje.

U katedrali - bazilici Sv. Tripuna u Ko-toru održana je Ponoćka Sveta misa učast rođenja Isusova koju je predslaviomsgr. Ilija Janjić, biskup kotorski, uzdirektan prijenos na RTCG, prvi puta umedijskoj povijesti Crne Gore.

Čestitku svim vjernicima katoličke vje-roispovijesti, svećenicima, nadbiskupubarskom i primasu srpskom Zefu Gaši-ju i biskupu kotorskom Iliji Janjiću upu-tili su crnogorski predsjednik Filip Vu-janović, predsjednik Skupštine RankoKrivokapić, premijer Milo Đukanović,

ministar za ljudska i manjinska pravaFerhat Dinoša i predsjednik Socijalisti-čke narodne partije Srđan Milić.

Vujanović je naveo da će ovi uzvišenibožićni praznici u nama nadahnuti po-trebu za tolerancijom i skladnim suživo-tom svih građana Crne Gore. “Neka tobude prilika da kroz poštovanje vječnihprincipa hrišćanstva nađemo put doistinskih ljudskih vrijednosti oličenih umiru, ljubavi i vrlini, za dobro svih gra-đana naše Crne Gore”, kazao je Vujano-vić.

Krivokapić je u čestitki naglasio da jeprilikom nedavnog susreta u Vatikanu

Papa Benedikt Šesnaesti odao priznanjeCrnoj Gori na tradicionalnom mulitkon-fesionalnom skladu i uputio posebanpozdrav katoličkim vjernicima. „Time jePapa pružio nemjerljivu podršku zalaga-njima naše države da ostane primjertrajnog i kvalitetnog suživota svih vjera,naroda i kultura. Zato, uz radost kojunam Božić uvijek pruža, neka nam oviblagi dani budu vjesnici boljeg i ljepšegrazdoblja, u kojem ćemo, u duhu našetradicije, biti posvećeni jedni drugima,bez obzira na različitosti koje nosimo”,kazao je Krivokapić.

Đukanović je naglasio kako su Blagi

VVJJEERRNNIICCII DDIILLJJEEMM SSVVIIJJEETTAAPPRROOSSLLAAVVIILLII DDAANN IISSUUSSOOVVAA RROOĐĐEENNJJAABOŽIIĆĆ::

Prvi puta u medijskoj povijesti Crne Gore upriličendirektan prijenos Svete mise iz katedrale - bazilikeSv. Tripuna u Kotoru. Hrvatsko građansko društvoorganiziralo božićne koncerte zbor sv. Reparate izStarog grada na Hvaru

Nada životaI VjeRe

32

dani velikog vjerskog praznikaprilika su da se podsjetimoizuzetno humane misije Kato-ličke crkve u Crnoj Gori i na-pora njenih vjernika da aktiv-no doprinose izgradnji sklad-nih međunacionalnih odnosai ukupnoj demokratizacijidruštva. “Neka i ove godine,uz slavu radosne vijesti, Božićoplemeni duhovni život i pod-stakne dobru volju i afirmaci-ju temeljnih ljudskih vrlina”,kazao je Đukanović.

Božićna poslanicaMons. Ilija Janjić, biskup

kotorski, u božićnoj poslanicisrdačno pozdravlja sve ljudedobre volje:

“Poštovani vjernici, prijatelji,drage sestre i braćo, čestitamvam Božić, na dobro vam do-šlo porođenje Isusovo! Nakonosobnog proživljavanja Doša-šća i razmišljanja o Božjemobećanju, danas na blagdanBožića kada slavimo Kristovorođenje razmišljamo o kon-kretnom ostvarenju Božje na-misli kojom je Nebeski Otac upunini vremena na Zemljuposlao svog vlastitog Sina, idao mu ime Emanuel, koji ćebiti Bog s nama za sva vreme-na.

Ta spoznaja – da je Bog izljubavi prema čovjeku, poslaosvoga Sina Jedinorođenca,koji je uzeo našu ljudsku na-rav i postao nama sličan usvemu osim u grijehu – u na-ma rađa radost da nismoostavljeni na milost i nemilostovozemaljskog valovlja jer ni-smo napušteni od kormilaraživota. To je nova snaga kojau nama budi zahvalnost što jebetlehemski Jedinorođenac,rođen u vječnosti od Oca i ro-đen u vremenu od Marije, po-stao naš suputnik, postao našživotni pratilac i sigurnost na-šega hoda u sadašnjosti i na-šega hoda prema vječnoj do-movini. Božji je Sin svojimutjelovljenjem i rođenjem po-

stao naša obrana i zaštita odsvakoga zla. Današnje dru-štvo, naše obitelji kao i poje-dinci na svakom koraku osje-ćaju potrebu za Njegovomobranom i zaštitom. Muku ipatnju današnjeg čovjeka pre-poznajemo u nesigurnosti, de-zorijentiranosti, nepovjerenju,razdijeljenosti, širenju straha,izgubljenosti kriterija, nepre-poznavanju istinskih vrijed-nosti… Svjesni svega togaosjećamo potrebu za novimpromjenama u nama pojedin-cima, u obiteljima i u cjelo-

kupnom društvu. Tu promje-nu može učiniti jedino Ljubaviz Betlehema. Osjećamo po-trebu ponovnog uvažavanjaistine da nas Bog voli, svjesnida je njegova Božanska ljubavi čovjekoljublje okrenuto pre-ma nama. Svjetlo koje donosiNovorođeni iz Betlehema nedopušta da tama sadašnjih ži-votnih problema i nedaća po-tamni sjaj istine. To je svjetloone iste Božanske ljubavi odkoje sve dolazi i kojom nasStvoritelj svijeta uvijek nano-vo obasjava i grije.

Zbor sv. Reparate sa domaćinima u crkvi na Prčanju

33

Obasjani tim Božanskimsvjetlom ne bi smjeli dopustitida nas laž i zloća neprestanozavodi, nudeći kratkoročneradosti koje donose razočare-nje, siromaštvo duha i pustošživota. Ne bi smjeli dozvolitida laž u nama sije zlo, sjemenesporazuma, nerazumijeva-nja i međusobnog neprihva-ćanja. Iako zlo znade zavesti inadmudriti čovjeka, na štonas i sv. Pavao podsjeća: „taznamo njegove namjere…“(Usp. 2 Kor 2, 11) nemojte,drage sestre i braćo, dopustiti

da vas zlo obeshrabri, da vamoslabi nadu, da vam skršisnagu za obnovu duha i vjere.Naše slavlje Kristova rođenjapotvrda je i znak da zlo nemazadnju riječ i da nije uspjelo unama skršiti nadu života i vje-re, da zlo nije postiglo svoj cilj,jer svaki Božić u nama rađanovi polet i novu obnovu.

Dragi prijatelji, predragabraćo i sestre, pozivam vas dau Božiću prepoznamo Onogakoji je nepresušni izvor života,Onoga koji je u betlehemskimjaslicama nepresušni izvor

ljubavi za svakog čovjeka. Po-đimo k njemu! Tu ćemo naćionu potrebnu životnu snagu,tu ćemo naći i osjetiti njegovuljubav, koja je došla radi nas inašega preporoda. U tom iz-voru, u tim jaslicama pronaćićemo Boga, čije svjetlo donosionu tako potrebnu životnusnagu svakome od nas. Nanama je da se tom Bogu lju-bavi otvorimo, a njegova voljaje da nas izvede na pravi putživota i da nas osposobi za ži-votnu radost…Još jednomsvima skupa želim sretan Bo-žić u radosti koju želim podi-jeliti i sa kršćanima istočnogobreda! Također, čestitamvam Novu godinu 2011. u ko-joj neka vas prati obilje Božjegblagoslova uz pjev anđela Sla-va Bogu na visini, a na zemljimir ljudima dobre volje, VašIlija, biskup“.

Nadbiskup zagrebački kar-dinal Josip Bozanić, predvo-deći tradicionalnu polnoćku uzagrebačkoj katedrali, pozvaoje vjernike da u otajstvu Boži-ća potraže pomoć u poteško-ćama sadašnjice, da žive ra-zumno, pravedno i pobožno,te se s nadom i pouzdanjemokrenu budućnosti. “Usredpoteškoća sadašnjice, nekanam božićno vrijeme donesemir i radost i neka nam pomo-gne otvoriti se Bogu koji je do-šao da nas spasi, da nam udi-jeli novu hrabrost i novo svjet-lo na našem putu”, rekao jekardinal, čestitajući vjernici-ma Božić. Svečanom misnomslavlju nazočili su predsjedni-ca Vlade Jadranka Kosor,potpredsjednik Hrvatskog sa-bora Vladimir Šeks, ministarvanjskih poslova i europskihintegracija Gordan Jandro-ković te zagrebački gradona-čelnik Milan Bandić.

Božićni koncertiHrvatsko građansko društvo

Crne Gore - Kotor od svogosnutka organizira tradicijske

34

manifestacije: Tripundanskibal, Uskršnje i Božićne kon-certe. Zahvaljujući voditeljiciHMi –Split Branki Bezić Fili-pović, dolaze nam u gostezborovi, glazbeni sastavi iliklape iz gradova Dalmacije.Ove godine ugostili smo zborsv. Reparate iz Starog gradana Hvaru, koji su izrazili željuda pjevaju u bazilici sv. Tripu-na u Kotoru i u Baru. Zahval-ni smo Zboru koji je financij-skom potporom osigurao rea-liziranje ovih koncerata, uzžaljenje što nije bilo sredstavada obradujemo i članove Po-družnice u Podgorici, koji suse uvijek do sada pokazali kao

dobri domaćini.Božićni koncert u Baru odr-

žan je 11. prosinca u dvoraniMuzičke škole. Prenosimodojmove Vladimira Marvuči-ća iz barske podružniceHGDCG:

“I ovoga puta potvrdilo se daje ovaj kulturni događaj(premda ga, nažalost, iz namanepoznatih razloga, i dalje ne-ma na listi kulturnih manife-stacija na zvaničnom web por-talu Općine Bar) uvijek vr-hunski glazbeni te općenitoumjetnički ugođaj za brojneposjetitelje, građane Bara, alii susjednih općina. Organiza-tori su, poput prethodnih 11

godina, bili Hrvatsko građan-sko društvo Crne Gore - Po-družnica Bar, “Zupci pro-duction“ - Bar i Udruženje“Šestani“ - Bar. I dok je prošlegodine problem bila upravoproglašena epidemija “svinj-ske gripe“ (problem je uspje-šno prevladan iznimnim oda-zivom publike), ove godine“problem“ je bio daleko ugod-niji, ali za organizatore jedna-ko ozbiljan. Naime, zbog ne-dostatne komunikacije za ko-ju i jedna i druga strana sno-se dio odgovornosti, Kulturnicentar Bar je istog dana, uisto vrijeme, dakako, na dru-gom mjestu (Zavičajni muzej -

Sa ponoćne Svete mise u katedraliSv. Tripuna u Kotoru

„Dvorac“ ) zakazao koncertženskog zbora bošnjačke za-jednice u Zagrebu “Bülbül“pod ravnanjem gosp. IsmetaKurtovića. Ovaj zbor poznatje po jako kvalitetnim prepje-vima tradicionalnih sevdalin-ki u zborskim inačicama. Biloje posve jasno da će i ovajkoncert zavrijediti značajnupozornost jednog dijela bar-ske javnosti. Za organizatoreje to bio dodatni poticaj poz-vati tradicionalne posjetiteljeBožićnog koncerta da i ove go-dine ne izostanu sa ovogpredblagdanskog kulturnogdogađaja. Vjerna publika (ko-joj se ovom prigodom najljep-še zahvaljujemo) i ovoga putaispunila je ugodno i lijepozdanje dvorane Muzičke školeu Baru. Informirani smo da jei drugi koncert bio dobro po-sjećen i uspješan, što nam jejako drago. Uz zahvalnost di-rektorici škole, sopranisticiAleksandri Vojvodić -Jovovićšto se koncert treću godinuzaredom održava u ovoj usta-novi, te g-đi Branki Bezić-Fili-pović, voditeljici ogranka HMIu Splitu, što je po tko zna ko-ji put na ove prostore dovelavrlo kvalitetne umjetnike izDalmacije, istaknuto je da jeova godina obilježena i znan-stvenim skupovima u Baru iSplitu prigodom stote obljet-nice smrti znamenitog bar-skog nadbiskupa msgr. Šimu-na Milinovića, te mu je na ne-ki način bila posvećena i ovavečer. Također, “Zupci pro-duction“ je uz potporu udruge“Šestani“ i barskog HGD,okončala proces restauracijedrevnog kipa sv. Nikole izistoimene crkve u Zupcima,jedne od rijetkih, ako ne i jedi-ne očuvane relikvije barskogsrednjovjekovlja. Zasluge zato ponajprije pripadaju dona-torici, poznatoj arhitekticiLuizi Zlatović-Diewald, Ba-ranki koja dugi niz godina živii radi u Vancouveru u Kanadi,te Zavodu za zaštitu spomeni-

ka kulture naCetinju za stru-čnu konzer-vaciju i re-stauracijuovog zna-č a j n o gspomeni-ka pokre-tne kulture.

Konačno,riječ-dvije i osamom kon-certu i našimsjajnim go-stima. I ovegodine ugostilismo otočane,ovoga putaHvarane. Saovog prekra-snog ja-d r a n s k o gotoka, iza n t i -č k o gFaro-s a ,

t j .

35

36

Starog Grada došao je župnizbor “Sv.Reparata“ pod ravna-njem g-đe Meri Pavičić - Don-kić. Ovaj zbor je dobio ime posvetici čije se moći već više od120 godina štuju i čuvaju uovoj župi. Nastupali su nabrojnim crkvenim svečanosti-ma diljem Hvara i Dalmacije,te na više donatorskih i hu-manitarnih koncerata. Bar-skom auditoriju predstavili suse iznimno kvalitetnim cjelo-vitim sakralnim programom,pri čemu je prvi dio koncertabio rezerviran za tradiciona-lne kršćanske i katoličke na-pjeve („Molitva“, “Samo Bog jeljubav moja“), dok je drugi dioobilježen poznatim božićnimskladbama kao što su “Gloriain excelsis Deo“ i “Pastorella“.Sjajno muziciranje Hvaranapolučilo je srdačnim pljeskompublike, a gosti su na „bis“ iz-veli hvarsku inačicu “ U sevrijeme godišta“ te prekrasnumarijansku pjesmu “Gospe ri-bara, težaka“ koja je doistaoduševila Barane. Nakonkoncerta, gosti i domaćini surazmijenili simbolične poklo-ne, a druženje je uz neizbje-žnu dalmatinsku “pismu“ na-stavljeno za večerom u pre-krasnom ambijentu restora-na “Marina“ na putničkomterminalu u Baru“.

Koncerti u Kotoru iPrčanju

U prohladnoj noći 10. pro-sinca u bazilici sv. Tripunaprisutne su zagrijali božan-stveni glasovi Zbora sa Hvara.Koncert su izveli u dva dijela.Prvo su pjevane duhovne, a udrugom dijelu božićne pje-sme. Zborom je dirigirala Me-ri Pavličić Donkić.

Koncertu su nazočili gene-ralni konzul Republike Hr-vatske u Kotoru Božo Vodo-pija i mrsg. Ilija Janjić, Bi-skup kotorski, koji se upravote noći vratio iz Venecije, gdjeje kotorska Biskupija izložila

najveću kolekciju zavjetnihpločica i nakita iz svetišta go-spe od Škrpjela, te iz župnihcrkava iz Prčanja, Mula, Do-brote i Stoliva.

Članovi zbora su izrazili že-lju da na povratku pjevaju unedjelju na nekoj misi. Oda-brali smo Bogorodičin hram upomorskom i kapetanskommjestu Prčanj, jednu od naj-ljepših crkava Kotorske bi-skupije. Misno slavlje je pred-vodio kotorski biskup mrsg.Ilija Janjić, koji je u propovje-

di članove Zbora upoznao sapoviješću Prčanja i ljepotamaZaljeva svetaca.

Zbor Sv. Matejau Stonu

Zadnju nedjelju došašća, cr-kveni zbor župe Sv. Mateja izDobrote koju vodi župnik donAnte Dragobratović, gosto-vao je u Stonu , u crkvi Sv. Ni-kole. Zbor je pjevao prigodneadventske pjesme pod diri-

37

I to se događaKotor ima dva crkvena zbora: Katedralni zbor sv. Tripuna i

zbor sv. Mateja. U ranijem periodu oba zbora su u organizaci-ji HGDCG iz Bara držali tamo koncerte, a kasnije je uz sufina-nciranje HMI iz Splita zbor sv. Mateja gostovao u Splitu. U or-ganizaciji HGD CG iz Kotora, a u sklopu projekta „Bokeljskapriča“, zbor sv. Tripuna je 2007. gostovao u Dubrovniku. Pro-šle godine je Zbor Sv. Mateja u organizaciji HGD CG bio u Pa-dovi za Dan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bilo je za očeki-vati da članovi oba Zbora dođu u Katedralu i poslušaju svojekolege sa Hvara, međutim to se nije desilo,već su oba zbora togdana u isto vrijeme zakazali probe! Komentar je suvišan.

T. Sch.

Demokratskiiskorak

Odluka RTVCG da putem TV ekrana omogući prijenosSvete Mise Ponoćnice iz Katedrale - Bazilike svetog Tripunau Kotoru, a u povodu rimokatoličkog praznika Božića, prvaje takova prilika u višedecenijskoj povijesti televizije CrneGore. Ovaj prijenos zato nijesmo doživjeli kao komunikacij-ski iskorak, već, prije svega, kao demokratski iskorak , usmislu ostvarivanja prava i sloboda pripadnika manjinskihnaroda u Crnoj Gori, u konkretnom slučaju njih 21 972 ,pretežito pripadnika albanske i hrvatske narodnosti, kultu-rološki u smislu približavanja vjeroispovjesti i religija, u go-dini koja je na izmaku a u znaku približavanja različitosti, ikao sredstvo približavanja liturgijskog obreda onima koji, izbilo kog razloga, nijesu bili u prilici da mu prisustvuju.

Zato sve pohvale RTVCG, posebice uredniku ove emisijegospodinu Bogiću Rakočeviću. Siguran sam da će prijeno-si obrednih svečanosti prigodom pravoslavnih, islamskih irimokatoličkih blagdana doprinijeti boljem upoznavanjurazličitosti, jer bez toga multikonfesionalnost ne bi imalasvoju ulogu i značaj. A konfesija je dio kulture koju bašti-ne pripadnici pravoslavne, islamske , rimokatoličke i dru-gih vjeroispovjesti u Crnoj Gori.

Neka mi ne bude zamjereno što predlažem da se u cilju sa-držajnijeg i cjelovitijeg prijenosa sličnih obreda, na samompočetku prijenosa kaže nekoliko rečenica i o kulturnom,istorijskom , umjetničkom, arhitektonskom i kultnomznačaju objekta u kom se služi obred, te, povremenimuključivanjem objasne pojedini djelovi i simbolika samogobreda.

Nadam se da ove primjedbe ne umanjuju značaj prijeno-sa o kome je bila riječ.

(Ime i adresa poznati redakciji)

SSTTAAVV

gentskom palicom prof. SilveMilošević .Svetu misu pred-vodio je dobrotski župnik donAnte Dragobratović uz sudje-lovanje stonskog, don VojaVlašića. Nastup u Stonuostvaren je u organizaciji du-brovačke podružnice Hrvat-ske matice iseljenika, vodite-ljice Maje Mozare. Da su Bo-kelji zasigurno oduševili Sto-njane potvrđuju i brojne če-stitke i priznanja koja su imvjernici Stona i okolice uputi-li nakon nastupa.

Božićni koncert zbora sv.Reparate u Baru

38

Priredio:Dario MUSIĆ

Prvi svjetski rat bližio se kraju, umro jecar i kralj Franjo Josip, na prijestoljuje car Karlo, Austrougarska monarhijanalazila se na rubu raspada. Velike sile pob-jednice odlučile su da će s karte svijeta nes-tati tri carstva: Austrougarsko, Tursko iRusko.

Povratak u Kotor ostaje nepoznanica. Kakosu Liza i Ivan putovali, gdje su odsjedali, kakosu se vratili kući u kojoj više nije bilo gotovoničega: vojska koja se spustila s planinaopustošila je ono namještaja koji je ostao,odnijeli su sve što se moglo odnijeti, samo jeostao jedan crni šešir u prašini na drugom

katu ispod jedinoga kreveta bez posteljine.Taj crni šešir bio je načinjen od tankihvlakana meni nepoznata podrijetla, širokaoboda i urešen vrpcom. Dugo sam ga u djet-injstvu čuvala na dnu jedne ladice u ormaru ipovremeno stavljala na glavu te se ogledalapred zrcalom. Mirisao je onim čudesnim von-jem starih otmjenih stvari koje nadžive vri-jeme rođenja. On je bio jedini podsjetnik nadane mira, obilja i dobra života u Kotoru. Sveje to zauvijek prošlo da se nikada više nevrati.

Ivan je odrastao, njegovi kolege bili su rasu-ti svijetom. Neki na frontama, neki otišli prednajezdama. Našao je samo Tonča Homena.Kad zauvijek napusti Kotor, ostat će jedino snjim u vezi, do smrti.

NNEEVVEENNKKAA NNEEKKIIĆĆ:: PPOOSSVVEEĆĆEENNOO MMOOJJEEMM OOCCUU IIVVAANNUU 55..

“Ja sam sve ovo saznala popripovijedanju roditelja pa se kaopisac javljam u trećem licu. Stogasu mi spoznaje kao ljuljačkaizmeđu vode i zraka, njihovedoživljaje zapisujem zapljusnutanjihovim osjećajima, sjećanjima,koja bi posve iščeznula kao što sui oni već odavno, da nema ovihzapisa. Možda se negdje izgubimu nitima jer miješam svoja injihova sjećanja, ali drhtavomrukom želim svjedočiti postojanjemoga prošloga sadržano i ukotorskoj dionici. Tako lebdimnad davnim čarobnim zaljevom ukome je odsanjan jedan san kojije postao i moj”

Kotorska trilogija

39

Obišao je stara mjesta gdje je proteklo sret-no djetinjstvo, oprostio se s djetinjstvom, sKotorom i tugovao. Majka je imala drugebrige.

�Put prema Zagrebu započeo je udaljavan-

jem broda od obale. Pred Ivanovim očimanestajala su mala ljupka mjesta bokoko-torskoga zaljeva, planine se plavile i konačnose sve zagubilo iza rta Prevlake.

Ostala su sjećanja na palače kapetana,crkve, otočiće i svečanosti koje su nekadačinile kalendarium po kome se živjelo. Smi-ješalo se u duši djetinjstvo u Kotoru i mla-

dost u Skadru, likovi davnih prijatelja i oninoviji iz skadarske gimnazije, rastanak je biozauvijekan i grlo se stislo. I Lizi su teklesuze, iako nije pokazivala da ju rastanakboli. Ta provela je najljepše godine života uKotoru. Ona se neće više nikada vratiti u Ko-tor. Umrijet će u Zagrebu iza Drugoga svjet-skoga rata, ali u međuvremenu dogodit će semnogo toga. Ivan će se još dva puta vratitiu Kotor: 1922. i 1959.

U procjepu između te dvije udaljene godineod svih uzbudljivih i nimalo slučajnih zgoda,izdvojit ću samo jednu koja je vezana za Ko-tor i ona jutra uz prozor kad Ivan doručkuje,a Tripun ga dvori kiflama i bijelom kavom.Njegova priroda inače vrlo darežljiva i nima-lo egoistična, iako je odgojen kao jedinac, bit

Nevenka Nekić sa ocem, Zagreb 1942.

40

će jednoga dana bogato nagrađena za dobradjelca koja je činio.

Tih dječačkih dana spuštao se u školu ijedan siromašni gorštački dječak, bos ako jetoplo vrijeme, i noseći na leđima platnenuvezenu torbu, zastajkivao uz prozor krajIvanova stola. Ivan bi odmah pružio kiflu iveliku šalicu bijele kave koju je njegov škol-ski drug iskapio u trenu. Kiflu je putem doškole pojeo uslast, a u školi često dobio idrugu što bi Ivan ponio baš za njega.

Ja više ne znam ime toga dječaka, ali nje-govo srce sam upamtila: ono nikada nijezaboravilo darovani krušac i pruženu ruku.

Stjecajem okolnosti, koje nisu tema našegapripovijedanja, Ivanova kći udala se uoči ra-ta i završila na Cetinju. Kad je Italija kapit-ulirala, nastala je u Cetinju i uopće u CrnojGori, velika glad. Nijemci su povješali neko-liko buntovnika za opomenu i strah sepridružio gladi. Pisala je ocu u Zagreb dadođe po nju. I on je pošao. Trebalo je uteškoj i nesigurnoj državi prijeći nekolikoteritorija: njemački, četnički, partizanski iteritorij pod vlašću NDH.

Sa Cetinja je krenuo i ministar S. D. auto-mobilom u koji su se nagurali njih sedmoro:četiri člana obitelji S. D. , moj otac, sestra ibrat.

Sve je nekako išlo do trenutka kad su senašli pred stražama četnika, vojvode toga itoga, negdje u istočnoj Bosni. Četnici su op-kolili automobil i pritjerali putnike uza zid.Jedan je odmah najavio da će ih brzo ubiti,a ostali su pretresali automobil i uzimali svešto su našli. Život je visio o koncu. Uzalud jeotac pokazivao njemački “ausvajz“ i pozivaose na službeni put u kolima donedavnogaministra. Četnici su bili obrasli u duge bradei kose, opasani redenicima, na glavi su nosilione poznate šubare i kokarde na kojima sekrižaju mrtvačke kosti. U skupini je putni-ka bio i moj brat koji je imao trinaest godi-na i jedan se četnik posebno okomio da ćenjega s posebnim zadovoljstvom zaklati.Strahota je trajala relativno kratko, ali to sumu bili najdulji trenuci u životu, pripovi-jedao je otac kasnije. Kad su sve pretresli iuzeli, uključivši i ono iz džepova, jedan sečetnik dosjetio da oni ipak moraju pitati vo-jvodu za sve to- neka ga netko zovne.

Iza te kuće, na čijem zidu su stajali pre-strašeni i napol mrtvi uznici, čulo se danetko galami, dopirao je miris pečeneovnovine, vika, pjevanje. I tako ode jedanbradati da dozove vojvodu. Već se činilo da jeovo uistinu kraj života. Počeli su se moliti za

brzu i bezbolnu smrt. Otac se sjetio da samja tek rođena i da me neće više nikada vid-jeti, a što će dalje biti s obitelji, tko to zna…Drhtao je brat, sestra je glasno plakala, aobitelj ministra S.D. tiho jaukala.

Kad, eto ide taj vojvoda. Kosa dugačka ismršena, brada do pojasa, noževi za pasom,usta masna od netom pojedene ovčetine.Stane on pred nesretnike, potom se približii počinje unositi svakom u lice. Svi šute kaozaliveni. Ta on može malim prstom sve njihu trenu osuditi. Drhture i molećivo gledaju unjegove krvave oči, udišu pokorno smrad lu-ka i rakije, a on ide i polako svakoga razgle-da, kao jariće na pazaru. Stane konačno ipred moga oca i onda se naglo ukipi,odmakne pa opet primakne tik uz lice. Uzmemu rukama glavu i okrene amo-tamo, da gadobro ogleda. Konačno hrapavo vikne:

- Majku li ti, jesi li ti to Ivane?!- Jesam, odgovori drhtavim glasom otac.

Tata Ivan i majka Julijana 1920.

41

- Ma, pazi šta govoriš, onaj Ivan iz Kotora,onaj s kiflama !?

- Jesam, ja sam taj, onaj od šjore Lize.- Majku ti tvoju, pa šta ne kažeš ovim mo-

jim budalama!I tu vojvoda raširi ruke i privije na svoja

prsa onoga Ivana s kiflama i toplim lončićembijele kave.

- Budale jedne, marš! Rukne sada na svoječetnike raspojasani vojvoda: Da smjestavratite sve što ste uzeli! Marš, odma! A tibrate Ivane i svi vi, ajde, pečenje se ladi, rak-ija se pije!

Sad se situacija toliko promijenila da susvima klecnula koljena od sreće. Morali susjesti, piti, jesti i smijati se zajedno s brada-tima, kojima su do prije nekoliko minuta bilisamo plijen za klanje i pljačku. Ali, vojvoda,vojvoda je bio oduševljen! Svima je pričaokako je gladan svako jutro dobio doručak odovoga tu Ivana, doručak koji nikada neće

zaboraviti! On gorštačka sirotinja svaki danjede kifle, ej!! Čujete li, kifle!!! Povremeno bigrlio Ivana i raspitivao se za njegov život, us-put psujući lažljive i prevrtljive Talijane,nevjerne Nijemce, podle partizane, lukaveSrbe koji bi uzeli Crnu Goru pod svoje. A on,on, vojvoda, i tu bi se udario šakama poprsima, on želi slobodnu Crnu Goru!

T