LITERATURA:

Brazda, M., 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije, ŠK, Zagreb

Matas, M., 1998: Metodika nastave geografije, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb

Brazda, M., 1983: Metode rada s audiovizualnim sredstvima u nastavi zemljopisa, priručnik za nastavnike, ŠK, Zagreb

Curić, Z., 2000: Suvremeni koncept školske geografije, zbornik radova 2. hrvatskoga geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 53-60

Curić, Z., 2001: Multimedija u nastavi geografije, Metodika broj 2-3 (2001), vol. 2., Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 251-256

Curić, Z., 2003: Prilog koncepciji metodičkog priručnika za nastavnike zemljopisa, Metodika broj 7 (2/2003), vol. 4., Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 211-223

Dužanec, I., 1993: Problemska nastava-suvremena nastava geografije, Geografski horizont  2, Zagreb

Glasnović, M., Curić, Z., 2003: Verbalne metode u nastavi geografije, Metodika broj 6 (1/2003), vol. 4., Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 96-110

Husanović-Pejnović, D., 1997: Kreativnost u nastavi geografije, Geografski horizont, br. 2, Zagreb

Husanović-Pejnović, D., 1991: Didaktičko-metodički temelji spiralno-progresivnog programa na izabranim primjerima iz reljefa, Geografski horizont 1, Zagreb

Kekuš, M., 1995: Što znači misliti geografski?, Geografski horizont  1, Zagreb

Knežević, R., 1992: Ispitivanje i ocjenjivanje učenika u nastavi geografije, Geografski horizont  1, Zagreb

Krželj, B., 1987: Korelacija geografije s ostalim nastavnim predmetima, Školska knjiga, Zagreb

Malkoč, I., 1981: Programirana nastava geografije, priručnik za nastavnike, Školska knjiga, Zagreb

Matas, M., 2001: Geografski pristup okolišu, Visoka učiteljska škola, Petrinja

Matijević, M., 2004: Ocjenjivanje u osnovnoj školi, TIPEX, Zagreb

Nikolić, G., 1995: Praktični priručnik za predavače, Školske novine, Zagreb

Pavić, S., 1999: Internet za geografe, Geografski horizont, br. 1-2, Zagreb

Pavić, R., 1969: Nekoliko primjera primjene direktne grafičke metode, Geografski horizont  1-2, Zagreb

Pavić, R., 1970: Još o praktičnoj primjeni grafičkih metoda, Geografski horizont  1-2, Zagreb

Roberts, M., 2000: Korištenje dijapozitiva u nastavi geografije – poticaj aktivnom učenju, Geografski horizont, br. 1-2, Zagreb

Vuk, R., 1998: Primjer obrade nastavne jedinice ''Prirodno kretanje – reprodukcija stanovništva'', Geografski horizont, br. 1, Zagreb

Vranković, B., 2002 (48/1-2): Priprema za izvdbu nastavnog sata na stručnom ispitu, Geografski horizont

 Zakoni i pravilnici o školstvu

PISMENI DIO ISPITA (TEME)

ZADACI I CILJEVI NASTAVE GEOGRAFIJE ODGOJNI ZADACI 7. RAZREDA, ODGOJNI ZADACI 8. RAZREDA PROSTORNO MIŠLJENJE U NASTAVI MOTIVACIJA U NASTAVI GEOGRAFIJE NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U NASTAVI GEOGRAFIJE TEKSTUALNA NASTAVNA SREDSTVA UDŽBENICI U NASTAVI GEOGRAFIJE – VRSTE UDŽBENIKA I NAČELA NJIHOVE IZRADE AUDIOVIZUALNA NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA OBLICI RADA U NASTAVI GEOG. GRUPNI OBLIK RADA PROJEKTNA NASTAVA ZNAČAJ IGRE U NASTAVI – teorija igre NASTAVNE METODE U NASTAVI GEOGRAFIJE – PREDNOSTI I NEDOSTACI VERBALNE METODE U NASTAVI GEOG. (TIPOVI PITANJA U DIJALOŠKOJ METODI) PRIMJENA METODE RAZGOVORA USPOREDBA IZRAVNE I NEIZRAVNE METODE U NASTAVI GEOGRAFIJE GRAFIČKA METODA u nastavi geografije IZVANUČIONIČKA NASTAVA – TERENSKA NASTAVA KORELACIJA U TERENSKOJ NASTAVI PROBLEMSKA NASTAVA EKOLOŠKI ODGOJ U NASTAVI GEOGRAFIJE ISTRAŽIVAČKI PRISTUP U NASTAVI GEOGRAFIJE STILOVI UČENJA PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE U NASTAVI GEOGRAFIJE

USMENI (CURIĆ):o Što je pravilnik? Podzakonski akt!o Gdje je propisano koliko traje školska, a gdje nastavna godina? o IZVORI ZNANJA U NASTAVI GEOGRAFIJEo RADNA BILJEŽNICA, GEOGRAFSKA KARTAo NASTAVNI PLAN I PROGRAM GEOGRAFIJE U OŠo MULTIMEDIJA U NASTAVI GEOGRAFIJEo KURIKULUMo GEOGRAFSKA KARTA U NASTAVI – zidna karta (PROBLEMI PRI KORIŠTENJU KARTE)o FRONTALNI OBLIK RADAo JEDINO IZVORNO GEOGRAFSKO NAČELO – KOMPLEKSNOSTo NAČELO EGZEMPLARNOSTI – NUŽNOST PRIMJENEo NAČELO AKTUALIZACIJE, NAČELO ZORNOSTIo TESTOVI ZNANJAo DODATNA I DOPUNSKA NASTAVA GEOGRAFIJEo SASTAVNICE OCJENJIVANJA UČENIKAo PLAKAT U NASTAVIo SHVAĆANJE I PRIMJENA MJERILAo oluja mozgova – BRAINSTORMINGo e-maticao OPISNO OCJENJIVANJE

Ravnatelj i savjetnicao predsjednik RH, Sabor o ljudska prava po ustavuo tjedna zaduženja profesorao kolektivni ugovoro Zakon o školstvuo Pravilnik o ocjenjivanjuo Tko može biti osnivač škole?o Stručna tijela školeo Državni proračuno Postupak donošenja zakonao Trajna ped. dokumentacija

(REGISTAR!)

o Planiranje nastaveo Školski odboro Pisane provjere u nastavio Kada započinje školska godina?o Pravilnik o kalendaru škole o Vještine u geografijio Usavršavanje i napredovanje učiteljao Tjedna zaduženja učiteljao Dužnosti roditeljao Pedagoške mjereo Načela obrazovanja po Zakonu!

CILJEVI I ZADACI NASTAVE GEOGRAFIJE

Određivanje ciljeva logičan je početak procesa poučavanja. Nastavnik sebi postavlja pitanja: Što želim da učenici nauče? Kako će se promjene manifestirati u ponašanju? Većina stručnjaka u obrazovanju smatra da je određivanje ciljeva poučavanja korisno i nužno. Što su jasniji ciljevi bolji su i rezultati poučavanja.

Ciljevi poučavanja omogućuju nastavniku da:- odabere odgovarajuću metodu poučavanja- potakne učenike na ulaganje napora za postizanje ciljeva, ako ih o ciljevima obavijesti

Cilj i zadaci nastave predstavljaju određene namjere i pomake u učenju i obrazovanju. Ciljevi nastave imaju svoj pravi smisao u određivanju zadataka (ishodima učenja).

Glavne komponente koje treba sadržavati cilj poučavanja:o opisi ponašanja – jasno objašnjenje što se poučavanjem želi postići, ono što će učenik

moći izvesti nakon poučavanja, vrste zadataka koje učenik treba riješiti (npr. napisati, nabrojiti)

o situacija ili uvjet izvođenja – treba biti definirano kriterij ili razina izvođenja – da bi cilj bio potpuno jasan, potrebno je odrediti minimalnu

prihvatljivu razinu izvođenja

Taksonomija ciljeva omogućava raspoređivanje, sistematizaciju događaja. Među najpoznatijim klasifikacijama zadataka nastave je Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva, koja razlikuje 3 područja: kognitivno, psihomotorno i afektivno.

kognitivno, spoznajno područje sastoji se od 6 glavnih obrazovnih rezultata: poznavanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza i vrednovanje. Oni predstavljaju posebnu vrstu intelektualnih vještina (prepoznavanje, dosjećanje, prosuđivanje, uspoređivanje, itd.)

obrazovanjem se uče i razvijaju kognitivna svojstva i stječu psihomotorna ponašanja odgojem se stječu svojstva za koja su bitna afektivna ili konativna (voljena)

dimenzija – vrijednosti, stavovi, interesi i navike

Kategorije Termini ponašanja1. Znanje - sposobnost doziva prethodno naučenih informacija Pr.: nabrojiti skupine ljudskih djelatnosti i imenovati pripadajuća im zanimanja

- nabrojiti, imenovati- definirati- prepoznati- dosjetiti se

2. Razumijevanje – sposobnost razumijevanje značenja naučenih informacijaPr.: opisati probleme nerazvijenih zemalja

- interpretirati- objasniti, obrazložiti, opisati- predvidjeti- klasificirati

3. Primjena (nakon što je pokazano – kako) – sposobnost upotrebe naučenoga u konkretnoj situacijiPr.: pokazati na zemljividu prostore rijetke i guste naseljenosti

- demonstrirati- riješiti- upotrijebiti- izračunati

- zaključiti- primijeniti

4. Analiza – sposobnost analiziranja situacije (eksperimenta i sl.) na sastavne elemente (jedinice) radi boljeg razumijevanja Pr.: Analizirati grafikon kretanja broja stanovnika

- razlikovati, usporediti- kategorizirati, klasificirati- razdvojiti- skicirati- identificirati

5. Sinteza – sposobnost kombiniranja dijelova u novu cjelinu. Riješiti problem, napisati esej, izvješće, argumentirati, biti kritičan, izrada postera, prezentacije. Stvaranje novih ideja. Dati primjedbe za poboljšanje nove (postojeće) situacije ...

- kreirati- organizirati- sastaviti- inovirati

6. Evaluacija - sposobnost prosuđivanja (procijenjivanja) određene aktivnosti, plana, tvrdnje, ideje, događaja, znanstvenog eksperimenta.Pr.: Procijeniti prednosti i nedostatke života uz vulkane i obale

- ispitivanje- kritiziranje- uspoređivanje- zaključivanje, prosuđivanje

Nastava je proces ostvarivanja određenih odgojno-obrazovnih zadataka. Da bi nastava bila uspješna treba jasno postaviti ciljeve i zadatke nastave. Nastava se treba izvoditi s konkretno postavljenim zadacima:

- što se učenike želi naučiti tj. koja znanja trebaju steći- koje sposobnosti, vještine i navike trebaju razviti- koja uvjerenja učenici trebaju postići

To pokazuje da su odgojno-obrazovni zadaci nastave trojaki: materijali, funkcionalni i odgojni.

Krajnji cilj nastavnog procesa je ostvarivanje tih zadataka.

A) MATERIJALNI ZADACI NASTAVE (OBRAZOVNI, KOGNITIVNI) – stjecanje znanja- naučiti, upoznati, usvojiti, pokazati, uočiti, razumjeti, shvatiti, poučiti- zadatak se naziva materijalni, jer učenici usvajaju određenu materiju – nastavni sadržaj- ostvarivanjem materijalnih zadataka, učenici trebaju usvojiti određena geografska

znanja – logički pregled činjenica i generalizacija- činjenice su ono što je iskustvom utvrđeno da postoji (izmjena dana i noći, toplo ljeto,

hladna zima, slanost mora) ili spoznati na način da se na modelu vidi nagib Zemlje ili da se o tome čita

- generalizacija – zaključci koji nastaju opažanjem, mišljenjem (na temelju znanja o smještaju određenog prostora, pravcima pružanja planina, utjecaju mora i sl. moći će zaključiti o vrsti i osobinama klime u prostoru promatranja)

- činjenice se mogu osjetiti, a generalizaciju treba shvatiti- znanje obuhvaća poznavanje činjenica i generalizacija- znanje može biti različite kvalitete – usvojenost znanja: trag (najniža razina znanja, učenici

o tome samo čuli ili pročitali negdje – da učenici kasnije lakše usvoje neka znanja), prepoznavanje (učenici mogu prepoznati određene sadržaje i znaju na što se odnosi, ali ih ne mogu objasniti – zadaci pridruživanja, višestrukog izbora, alternativnog izbora), reprodukcija (znanje se može samostalno obrazložiti, prepričati – znanje treba više puta vidjeti, čuti i pročitati – nadopuna rečenice, odgovor na pitanje, upotreba zemljovida), automatizacija (znanje koje se može upotrebljavati bez razmišljanja – ispitni postupci u kojima je važna brzina rada, brzina i točnost u rješavanju problema)

- znanje prisjećanja, reprodukcija, operativno znanje (primjenjuju u svakodnevici), kreativni ili stvaralačko znanje

- cilj materijalnih zadataka: da se određena znanja, činjenice i generalizacije usvoje, ali i zadrže u trajnom pamćenju

- na etapi obrađivanja novih nastavnih sadržaja ostvaruju se ugl. materijalni zadaci nastave – stjecanje znanja

- npr . Oblik i veličina Zemlje – usvojiti znanje o obliku i veličini Zemlje, upoznati globus, os i pol, opisati djelovanje sile teže

B) FUNKCIONALNI ZADACI (OPERATIVNI) – razvijanje sposobnosti i vještina - razvijati, osposobiti, zapamtiti, zapaziti, zaključiti, uvježbavati, navikavati, usavršiti,

jačati, formirati, izgrađivati - etapa vježbanja provodi se ugl. radi ostvarivanja funkcionalnih zadataka – razvijanje

radnih sposobnosti – znanje tako postaje osnova za razvijanje sposobnosti - da stečena znanja primjenjuju u praksi – trebaju se razviti različite psihofizičke

sposobnosti- jedinstvo materijalnih i funkcionalnih zadataka nastave - promatrajući pojave i procese u prostoru, učenici o njemu stječu znanja, ali i razvijaju

sposobnosti promatranja, koja imaju prvorazredno značenje u nastavi geografije- promatranje treba imati jasno postavljeni cilj – oni trebaju uočavati, uspoređivati te

stvoriti zaključak- primjena nastavnih sredstava – zemljovidi, globus, telurij, slike, reljefi, modeli, filmovi,

geografski mediji, prikazivanje podataka na dijagramima, razumijevanje informacija uz pomoć znakova, tumačenje međusobnih odnosa, izvođenje zaključaka, analiza pojedinih elemenata

- sposobnosti pamćenja, uočavanja, zaključivanja, pažnje, emocije, interes, volja, izražavanje

- npr . Oblik i veličina Zemlje – razvijati sposobnost promatranja i snalaženja na globusu i zemljovidu, sposobnost crtanja i razlikovanja oblika Zemlje

C) ODGOJNI ZADACI NASTAVE (EDUKATIVNI) – stvaranje osobnih stajališta o vrijednostima

- vezani su uz materijalne i funkcionalne zadatke – u nekom slučaju dolaze više do izražaja, u drugima manje, što ovisi o nastavnim sadržajima

- neki nastavnih sadržaj djeluje više odgojno- velika je uloga nastavnika u izboru nastavnog sadržaja i načina interpretiranja da dođe

do izražaja maksimum odgojnog djelovanja- pored razvoja inteletualnih sposbnosti, razvijaju se osjećaji, volja i oblikuje karakter- nastsavni sadržaji geografije su pogodni za ostvarivanje odgojnih zadataka –

objašnjavaju svijet i ocjenjuju vlastiti položaj u njemu

- nastavni sadržaji mogu biti osobito atraktivni za učenike ako ime se problemi sadašnjice objašnjavaju na pristupačan način

- treba izgraditi pozitivne karakterne osobine učenika- npr . Oblik i veličina Zemlje – uvažavati napore znansvenika za upoznavanje oblika

Zemlje, naglašavati stalnu potrebu za istraživanjem

Na istim nastavnim sadržajima mogu se ostvariti različiti odgojno-obrazovni zadaci nastave ako se upotrebljavaju različite metode i sredstva rada. Nastava može biti odgojna tek onda kada se u isto vrijeme ostvaruju i materijalni i funkcionalni zadaci nastave. Samo usporednom realizacijom materijalnih, funkcionalnih i odgojnih zadataka može se ostvariti uspješa nastava, a to je krajnji cilj nastavnog procesa.

MOTIVACIJA U UČENJU

- određuje smjer cilja, dinamiku i intenzitet školskog učenja- duhovno-emocionalni sustav odnosa koji potiču i usmjeravaju osobu da uči- pokretački razlozi – znatiželja, konkurencija, interes, priznanje, druženje... traženje

smisla, samoostvarenje- psihologijsko angažiranje učenika za rad – aktivan odnos prema radu, intelektualna

radoznalost, povoljno radno ozračje koji će pokretački djelovati na učenikove psihičke, intelektualne i emocionalne mehanizme

Zašto se ljudsko ponašanje razlikuje? Zašto netko uprkos zaprekama ustraje u onom što je započeo, a drugi vrlo brzo odustaje? Kada čovjek postavlja takva pitanja, on zapravo, postavlja pitanja o motivaciji, sili koja pokreće čovjekovo ponašanje usmjereno prema nekom cilju. Problem motiviranosti učenika izražen je u mnogim školama. Motivacija za učenje je stanje kad osoba ima motiv da nešto uči i nauči. Da bi učenici postigli uspjeh u učenju trrebaju biti zainteresirani i motivirani. Kod motiviranog učenika veća je aktivnost i bolja koncentracija pažnje što dovodi do većih rezultata u učenju.

Kada je u pitanju motivacija, tj. ostvarivanje ciljeva i zadataka odgojno-obrazovnog rada motivi se dijele na: unutarnje i vanjske motive.

Unutarnja motivacija je primarna potreba za stjecanje znanja i vještina, učenik je aktivan radi same aktivnosti, nije potrebna vanjska motivacija. On je radoznao, teži otkrivanju.

Vanjski izvori motivacije su školska ocjena, pohvale, nagrade i sl. Podrška, humor, sugestija i zabava pozitivno djeluju na uspjeh učenika. Socijalna sredstva vanjske motivacije su priznanja, školski list, javni nastup, školska izložba, školska priredba i pohvale.

Odnosi između nastavnika i učenikaOdnos između nastavnika i učenika može se promatrati sa sociološkog, psihološkog,

pedagoškog i metodičkog stajališta. Pedagoški kontakt je jedan od najvažnijih uvjeta u odgoju i obrazovanju. Između nastavnika i učenika može se razviti dvostruki kontakt: osobni i radni. Osobni kontakt se gradi na osjećajima simpatije i antipatije, gradi se s nastavnicima koje učenici vole i cijene, s njima učenici drugačije surađuju, s većom spremnošću primaju razne odgojne utjecaje, jače osjećaju svoju  krivicu u raznim prijestupima. Osobni kontakt pomaže realizaciju uspjeha u nastavnom radu, a isto tako pomaže uspostavljanju radnog kontakta. Radni kontakt ogleda se u približavanju nastavnika učeniku u procesu rada, nastave i učenja. Učenici rade  zajedno sa svojim nastavnikom, pa učenika vodi isti interes kao i nastavnika, kao i volja da dođe do spoznaje, do novih istina i vrijednosti. 

Odgojno-obrazovna klimaZnanje se ne može steći bez zadovoljstva, radosti i drugih osjećaja. Kad su u pitanju

odnosi možemo govoriti o radnoj, emocionalnoj i socijalnoj klimi.Za uspješno obrazovanje i odgoj potrebna je radna klima s kojom je u vezi i

emocionalna klima. Za uspješnu emocionalnu klimu moraju postojati pozitivni osjećaji – opuštenost, smijeh, radost, oduševljenje, demokracija i dr.   Važna je uloga nastavnika, koji treba biti siguran u sebe i svoje sposobnosti, mora biti demokratičan u odnosima, tolerantan, mora imati povjerenje u psihofizičke sposobnosti svojih učenika, mora poticati učenikovu

radoznalost, originalnost. Nastavnik treba svakom učeniku pomoći da formira povoljnu sliku o sebi, vlastiti identitet i da postigne individualni maksimum. Nastavna (razredna) klima najvećim dijelom zavisi od samog nastavnika.

Nastavnikove uloge bitne za uspješan nastavni rad:- nastavnik kao didaktičar- nastavnik kao odgajatelj- naučno-nastavna uloga nastavnika- nastavnik kao dijagnostičar- nastavnik kao instruktor aktivne nastave- nastavnik kao koordinator- nastavnik kao kreator novih interpersonalnih odnosa- nastavnik kao graditelj emocionalne klime u razredu

 Bitne kategorije nastavne klime:

- nastavnikova toplina- sudjelovanje učenika u nastavi- poticanje odgovornosti učenika- količina poticanja samopouzdanja- poticanje partnerstva- natjecanje- teškoće u nastavi

Kvaliteta nastavne klime utječe na ponašanje učenika i na postizanje ciljeva i zadataka nastave. Kvaliteta klime povezana je s načinima komuniciranja. Pojedini nastavnici ulažu mnogo truda da bi učenicima prenijeli znanje. Oni su puni stvarnog oduševljenja za svoj predmet i žele da to oduševljenje prenesu učenicima, kako bi im znanja iz tog predmeta obogatila život. Satovi kod takvih nastavnika mogu biti pravi doživljaji. Ali pojedini nastavnici nemaju podjednako znanje, a nisu svi podjednako ni sposobni da ga prenesu.

Odnos nepovoljne situacije u nastavi i nepovoljnih emocionalnih doživljaja najjače se izražava u vidu monotonije koja je uvjetovana jednoličnim načinom rada. Tada se podražavaju uvijek isti ili slični mozgovni centri, dolazi do zasićenosti i kočenja u prijemu novih sadržaja što dovodi do monotonije. Pojava monotonije u nastavi smanjuje napredak. Zbog toga pozitivno psihološko doživljavanje treba postojati u svakoj etapi nastavnog procesa.

Nastavnici bi morali na svakom satu održavati pozornost, poticati zadovoljstvo učenika, morali bi redovito koristiti nastavne i motivacijske tehnike kojima povećavaju zainteresiranost i zanimanje za predmet, nastavni sadržaj i školski rad.

Motivacijske tehnikeMotivacijske tehnike potiču Interes i pozornost učenika. Motivacija u nastavi sastavni je

dio uvodnog dijela nastavnog sata, no mogu biti prisutne u svim stadijima nastavnog sata, a posebno pri ponavljanju nastavnog gradiva, prije provjere znanja i ocjenjivanja.

U nastavi se mogu koristiti nastavne motivacijske tehnike: ispunjaljke, križaljke, anegdote, zagonetke, rebusi, igre vješala, asocijacije, mentalne mape, kvizovi, kratki zvučni zapisi, kratki video zapisi, karikature, skice, mimika, pantomima, odjeća, predmeti, modeli, lopte, lutke, kolaž, različite igre, crtanje, kratke smiješne pričice, citati, metafore itd. U školama se najčešće koriste motivacijske tehnike zapisivanja zamisli te oluje ideja ili brainstorming.

Svrha motivacijskih tehnika u nastavi je što brže i učinkovitije učenje novih riječi, imena i događaja. One motiviraju učenike za učenje novog nastavnog sadržaja. Posebne motivacijske tehnike namijenjene su opuštanju i kraćem odmoru učenika – opuštanje uz glazbu, uz kretanje (dizanje ruku, ustajanje, mijenjanje rasporeda sjedenja). Motivacijske tehnike opuštanja mogu se koristiti na početku nastavnog sata ili prije izvršavanja zahtjevnih zadataka. Glazba može pomoći u stvaranju posebnog raspoloženja učenika, može se koristiti i kao dodatak vježbama opuštanja, posebno na početku nastavnog sata ili prije ocjenjivanja. Glazba se može koristiti i kao pozadina prilikom čitanja ili slušanja izvornih tekstova, kao motivacija za novo nastavno gradivo (klasična, tradicionalna, popularna glazba).

Posebna motivacijska tehnika koja uključuje kretanje može se koristiti prilikom primjene metode razgovora ili prilikom utvrđivanja i ponavljanja gradiva. Tako npr. učenici mogu odgovarati na pitanja podizanjem lijeve ruke (točna tvrdnja) ili podizanjem desne ruke (netočna tvrdnja), svi učenici mogu ustati, a onda u slučaju netočne tvrdnje sjesti itd. Uz to se može

koristiti i pljeskanje rukama. U nastavi učenici dijele radne listiće po razredu, pomažu nastavniku pripraviti nastavna pomagala i slično. Može se koristiti i igra bacanja lopte koja bi trebala utjecati na brže reakcije i odgovore učenika.

Koncentracija se provodi i uporabom pozitivne sugestije koja može utjecati na pozitivno raspoloženje. Nastavnik može započeti nastavni sat riječima: ''Uživimo se u ovaj trenutak i udružimo sve svoje snage ... dišite sve dublje i dublje. Osjetite kako u vama raste osjećaj opuštenosti i smirenosti...'' Nastavnik mora paziti na izgovor i izbor riječi te na intonaciju. Sve to pridonosi ostvarivanju pozitivnog nastavnog ozračja. Pozitivnom nastavnom ozračju doprinose opuštajuće, domišljate, razigrane, uzbudljive i maštovite motivacijske tehnike. Te su tehnike npr. zapisivanje ciljeva, samoocjenjivanje, vrući stolac, zajednička foto-priča, razredni foto-album, moja knjiga, upoznaj autora itd. Od nastavnika se zahtijeva i korištenje različitih motivacijskih igrica (npr. veleposlanici u razredu, pogodi tko, zamrznuta slika, kolo sreće, nogomet riječima, domino s pitanjima i odgovorima, odgonetni tko je to, lov na podatke itd.).Povećanje motivacije za učenje

Nastavnik treba znati stvoriti nastavnu situaciju koja budi interes i kod onih učenika koje gradivo ne zanima, a to postiže različitim aktivnostima, nastavnim oblicima i metodama rada. Učenici više vole one načine rada koji stvaraju zadovoljstvo. Nastavnici trebaju kod učenika uspostaviti pozitivan odnos prema predmetu i nastavnim temama.

- stupanj iznenađenja, neočekivanih i spoznajno neskladnih podataka (Je li doista Kolumbo otkrio Ameriku?)

- povremeno uključivanje metoda koje potiču angažiranost učenika – simulacije, igre uloga

- utvrđivanja i provjere znanja u obliku zagonetaka i kvizova- omogućavanje izbora tema i načina kako izvesti određene zadatke (učenici biraju teme

koje će istražiti)

Nastavnici mogu povećati motivaciju za rad vizualnim zadacima, radom u skupinama, izvanučioničnom nastavom, radom u arhivu ili muzeju, raznim projektima i istraživačkim radom, samoocjenjivanjem, upotrebom Interneta ili CD-a. Načini za poticanje motivacije za učenje: o treba omogućiti organiziranu razrednu sredinu, biti nastavnik koji podupire, zadati zadatke

koji predstavljaju izazov, ali nisu preteškio kod učenika treba graditi pozitivna očekivanja – neka nastavni ciljevi budu jasni, specifični i

ostvarivi, treba naglasiti uspoređivanje učeničkih rezultata, a ne natjecanjeo učenicima treba pokazati vrijednost učenja – potakniti znatiželju, neka učenicima zadatci

budu zabavni, uporabite novo, ali i ono što je već poznatoo nastavnici moraju pomagati učenicima da ostanu usredotočeni na zadatak

Treba što bolje iskoristiti uvodni dio na početku nastavnog sata. Taj dio trebao bi biti usredotočen na motivaciju za učenje i rad za vrijeme nastavnog sata. Npr. usmeno izlaganje zanimljivih opisa i doživljaja, slikovno pokazivanje, razgovor o aktualnim događajima, pokazivanje predmeta i odjeće te didaktične igre (kvizove, križaljke) i dr. Optimistične poruke morale bi biti sastavni dio nastavnog sata. “Znam da današnji rad predstavlja težak izazov, no znam da ga svi možemo savladati. Potrudimo se! Pripremio sam neke vježbe koje će vam možda biti zamorne, iako ćete na kraju biti oduševljeni onime što ste postigli.”

Nastavnik i za neprimjereno ponašanje u nastavi može koristiti različite motivacijske strategije – npr. može koristiti semafor – crvenu, zelenu i narančastu karticu – tako da nalijepi zelenu karticu na ploču kad dozvoljava da učenici među sobom razgovaraju, narančasta kartica znači da očekuje tišinu u roku od 1 minute, a crvena kartica znači da u razredu treba biti potpuna tišina.

Nastavnik bi trebao ponuditi učenicima razna područja, zadatke i djelatnosti na izbor; trebao bi unositi nove elemente, raznolikosti i iznenađenja; trebao bi stalno davati konkretne povratne informacije o uspjehu; trebao bi uključivati elemente mašte i igre; izražavati pozitivna očekivanja prema učenicima; trebao bi uvoditi projekte učenika, učenje u prirodi itd.

ZAKLJUČAKMotivacija je, gotovo, temelj nastavnog procesa, i zato jako je važno da motivacija bude

uspješna i da nema negativnih posljedica. Temelj komunikacije i interakcije u nastavi su odnosi između nastavnika i učenika, kao i suradnja i razumijevanje. Učenici u školu idu iz raznoraznih razloga, malo njih radi usvajanja novog znanja. Aktivnost učenika se svodi na puko usvajanje činjenica i odgovaranja za ocjenu. To nas dovodi do pitanja kakvi su satovi? Da li su zanimljivi i interesantni? Potrebno je da nastavnici više uključe učenike u nastavni proces, da prihvaćaju

njihove ideje i prijedloge, da pokažu više razumijevanja i ostvare bolju suradnju. Jak faktor za veću aktivnost učenika u nastavi su nagrade za postignuti uspjeh i zalaganje u radu.

Za motivaciju učenika važna je ustrajnost. Što dulje traje motivacija, veća je mogućnost uspjeha i završavanja postavljenih zadataka. Motivacijske tehnike odnose se na predznanje učenika i na novo nastavno gradivo, utječu na angažiranje učenika. Motivacijske tehnike mogu biti klasične, inovativne, planirane, spontane, kratkotrajne, dugotrajne, uvodne ili zaključne. S obzirom na osjetila učenika, mogu biti vizualne, auditivne, kinetičke (kretanje), njuh i okus. Nastavnici bi trebali stvoriti pozitivno nastavno ozračje i raspoloženje, pokazivati oduševljenje za nastavno gradivo, zanimati se za učenike, imati prirodan osjećaj za autoritet i samopoštovanje, međusobno poštovanje i opušten odnos (između učenika i nastavnika) te uključivati humor i oduševljenje.

Moramo uložiti više truda kako bi se sadašnji stupanj motiviranosti učenika poboljšao, jer samo tako ćemo imati kvalitetnu i produktivnu nastavu i imati učenike koji će voljeti ići u školu.

MOTIVACIJA

Motivacija je važan činilac u napredovanju i edukaciji učenika. Neke specifične sposobnosti pojedinca mogu biti na visokom stupnju razvijenosti, ali ako on nije motiviran, onda su i te sposobnosti dovedene u pitanje, njih nema ili su minimizirane. Ili može biti i obratno, da određeni stupanj razvijenosti nekih sposobnosti dobra motivacija može podići na još viši stpanj.

Motivaciju je relativno teško postići posebno kod djece u pubertetu i adolescenciji, kada su njihove aktivnosti usmjerene na druge sadržaje. Učenici u tijeku jedne školske godine provedu uz TV isto toliko vremena koliko u obaveznoj nastavi u školi. Gledano s motivacijskog stajališta, televizija će i s 10 puta manje sati više utjecati na učenika nego postojeća nastava ma koliko ona bila kvalitetno organizirana. Bez obzira na to, nastava je realnost i njeno motivacijsko klupko treba razmotavati i boriti se protiv ometajućih faktora.

Faktori koji su izvori motivacije u nastavi:- psiho-fizička struktura učenika- karakteristike nastavnika- karakteristike nastavnog sadržaja (kurikulum)- nastavna tehnologija- socio-kulturni uvjeti i okruženje

Svaki od ovih faktora ima pozitivno ili negativno djelovanje na aktivnost u nastavi. Svaki se učenik razlikuje po općim sposobnostima, specifičnim sposobnostima, prethodnim znanjima, osobinama ličnosti – osjetljivost za probleme, upornost, odgovornost, radoznalost.

Osobine pojedinca koji je dobro motiviran:- razvijenost snažne motivacije za učenje- dobro integrirana ličnost- samouvjerenost, emocionalna stabilnost, samokontrola, nezavisnost- razvijene karakterne osobine i snažan super ego- sklonost riziku i tolerancija - ovladavanje metodama i tehnikama učenja

Sadržaj doprinosi (ne)motivaciji u nastavi. Metode rada u nastavi doprinose većoj aktivnosti učenika. Individualizirani oblici rada mogu do kraja pratiti pravce i intenzitet motivacije. Rad u velikom grupama nije u mogućnosti pratiti takvo što u toj mjeri. Rad u malim grupama može više aktivirati pojedinca u nastavi, a i malu grupu, u odnosu na frontalni rad.

Nastavnik u nastavnom procesu

Nastavniku je često najvažniji motivacijski faktor u nastavi. Koju će ulogu imati nastavnici u nastavnom procesu uvjetovano je društvenim prilikama i potrebama za modernom edukacijom, koncepcijom nastavnih sadržaja te odabirom nastavnih metoda.

Suvremeni nastavnik koji će uspješno odgovoriti na pitanja aktualne nastave ima:

o razvijene opće i specifične sposobnostio posjedovanje općeg obrazovanja i dobrog stručnog obrazovanjao pedagoško-psihološko i didaktičko-metodičko obrazovanjeo tjelesno i psihičko zdravlje, emocionalna zrelost i stabilnosto ljubav prema djeci i mladimao pozitivne osobine ličnosti – pravednost, humanizam, otvorenost duha, altruizam,

moralne kvalitete, odgovornost, dosjetljivost, kreativnost, strpljivost

Svaki nastavnik među svojim učenicima ima određen broj izuzetno nadarenih pojedinaca kojima treba odgovarati na pitanja. U njegovu radu prepoznatljiva je inteligencija i intelektualno djelovanje i ona mora biti na višem stupnju razvijenosti. Opće obrazovanje pomaže nastavniku da se kreće u sadržajima opće kulture i općih spoznaja, a koji koreliraju sa svim nastavnim područjima i javljaju se u brojnim nastavnim situacijama.

Važne karakteristike učitelja:- da poznaje predmet koji predaje- da je sposoban povezivati predmete s drugim predmetima- da voli djecu- da poznaje razvojne probleme djece- da zna više od prosječnih ljudi, da je svestran i dosjetljiv- da ima smisla za humor- da ima jaku volju- da razvija pozitivne međuljudske odnose, da je ljubazan- da vjeruje svojim učenicima- da cijeni neobične ideje- da dozvoljava i potiče samoinicijativu

Ispitivanje učenika o tome "šta kod nastavnika posebno cijene":- duhovitost i staloženost- ozbiljnost i ljubaznost- kulturno ponašanje, otvorenost i snalažljivost- pažljivost, suosjećajnost i spremnost za praštanje- pristupačnost, skromnost - upornost i iskrenost- zanimljivost i duhovitost u izlaganju- ne prekida učenike kada odgovaraju, ne čita iz knjiga prilikom predavanja- pravilno ocjenjuje, često ispituje učenike- blago ocjenjuje, javno daje ocjenu te dozvoljava učenicima da se koncentriraju

Mnogi učenici identificirali su se s pozitivnim karakteristikama svojih nastavnika, i to je značajno za utjecaj na kvalitetu njihova učenja.

Kreativnost u nastavi je odnosi se na stvaranje nečeg novog, originalnog, produktivnog i neuobičajenog, a koje se razlikuje po svojoj vrijednosti od ranije istraženog i otkrivenog. Kreativnost je moguća u svim etapama nastavnog rada – planiranju, organizaciji, realizaciji i verifikaciji. I sama valorizacija može biti etapa nastave gdje se kreira, rješavaju nastavni problemi, procjenjuje, uči. Ostale etape nastavnog rada, a naročito realizacija, imaju veće mogućnosti za kreativniju nastavu od valorizacije.Kreativna nastava osigurava maksimalnu motivaciju učenika. Učenici su aktivno uključeni u rješavanje nastavnih problema, nude nova moguća rješenja, nove puteve spoznaja. Zato je kreativna nastava poželjna vrsta nastave koja na najbolji način integrira sve faktore nastave i daje zadovoljavajuće rezultate u odgoju i obrazovanju. To je nastava koja razvija različite vrste umijeća kod nastavnika i učenika.

Umjesto zaključka – Bez motivacije, nastava je osuđena na neuspjeh. Bilo tko od sudionika koji je nemotiviran, to će se odraziti na njen odgojno-obrazovni učinak. Posebnu pažnju valja posvetiti učenicima te njihovim unutrašnjim činiocima koji će ih pokrenuti da aktivno sudjeluju u nastavnom procesu. U kreativnoj nastavi osigurava se najviši stupanj motiviranosti, jer se u dobroj mjeri koriste svi faktori koji motivacijski tok vode u pozitivnom smjeru.

NASTAVNA SREDSTVA I NASTAVNA POMAGALA

o nastavna sredstva – didaktički oblikovana izvorna stvarnost, izvori znanja

o nastavna pomagala – oruđa za rad, pomažu u korištenju, predstavljanju nastavnih sredstava u nastavnom procesu

PODJELA NASTAVNIH SREDSTAVA:

Prema značajkama rada u nastavi:o demonstracijska – slike, karte, crteži, sheme, grafikoni, dijagrami, reljefi, modeli,

dijapozitivi, dijafilmovi, filmovi, računalao nastavno-radna – udžbenici, radne bilježnice, priručnici, rječnici, radne mape, dnevnici

rada, enciklopedijeo laboratorijsko-eksperimentalna – različiti aparati i uređaji pomoću kojih se

proučavaju prirodne zakonitosti, svojstva materijala, provode mjerenja i dr.o manipulativna – alati, pribor

Prema načinu kako učenici percipiraju stvarnost:o auditivna o vizualnao audiovizualna

S obzirom na dimenzije nastavnih sredstava:o dvodimenzionalnao trodimenzionalna

S obzirom na način prikazivanja pojava:o statična o dinamična

Svaki nastavni predmet zahtijeva određena nastavna sredstva i pomagala kako bi poučavanje bilo učinkovitije i zorno. Napretkom tehnologije i znanosti nastavna sredstva se mijenjaju što omogućuje osuvremenjivanje nastavnog procesa. Neka nastavna sredstva u nastavi geografije primjenjuju se i tradicionalno (geografske karte, globus, kompas). Odabir nastavnih sredstva ovisi o temi i ciljevima koje ostvarujemo, ali i o opremljenosti škola.

NASTAVNA POMAGALA

o materijali, oruđa, uređaji, aparati i dr. što pomažu uporabu nastavnih sredstavao prema složenosti dijele se na: pribor za pisanje, pribor za crtanje, eksperimentalna

pomagala, instrumenti, aparati, elektronski uređaji, demonstracijska pomagala

Koja je razlika između nastavnih sredstava i pomagala? Nastavna sredstva su izvori znanja, objekt spoznavanja, sadržaj poruke koju posredujemo učenicima pomoću nastavnih pomagala.

Svaka učionica geografije trebala bi imati računalo s priključkom na internet. Uz to bi trebao pisač i skener. Za terensku i izvanučioničnu nastavu veliku važnost ima fotografiranje i

snimanje video kamerom. Potrebne aparate često na teren nose i učenici, ali bolje je da ih sa sobom imaju i učitelji. Digitalni fotoaparati omogućuju nam lak i brz odabir fotografija i pripremu PwP prezentacije.

TEKSTUALNA NASTAVNA SREDSTVA – tiskani materijali

o PLOČA – tradicionalno se primjenjuje, ali prema novijim pedagoškim i metodičkim preporukama plan ploče sve rjeđe pišu učitelji, a sve više je on plod suradničkog uratka učenika i učitelja ili skupina i timova, što ovisi o oblicima i metodama rada na određenom satu

o PAMETNA PLOČA – nije zamjena za klasičnu ploču, ali ima prednosti pred LCD projektorom jer ima višestruku namjenu. Osim što služi za prezentaciju, po njoj možemo i pisati ili crtati, pa je kvaliteta rada bolja nego pri radu s računalom i LCD-om. Za sada je pametnim pločama opremljeno malo škola.

o GEOGRAFSKE KARTE – jedan od temeljnih izvora znanja u našem predmetu. Bez njih je nastavu nemoguće ostvariti, a svako stjecanje znanja bez njihove uporabe ne bi imalo vrijednosti. Uz zidne karte često se koriste transparentne prozirnice. U novije vrijeme primjenjuju se interaktivne karte koje možemo koristiti ukoliko imamo učionicu u kojoj je LCD projektor i računalo za čelni rad, a ako ga želimo primijeniti za rad u paru ili samostalni rad učenika, moramo imati računala u učionici ili nastavni sat održati u za to opremljenoj učionici. U 5. r. potrebno je posebnu pozornost posvetiti kartografskoj pismenosti učenika, jer su sposobnosti služenja kartom preduvjet logičkog povezivanja i usvajanja znanja u nastavi i za cijeli život.

o UDŽBENIK – jedan od najraširenijih izvora znanja u školi; knjiga u kojoj je na poseban način prema pedagoškim, psihološkim, didaktičkim i metodičkim načelima prerađena pojedina znanost i prilagođena izobrazbi svih subjekata u obrazovanju. - osnovno nastavno sredstvo i izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva

utvrđenih nastavnim planom i programom- usklađen s udžbeničkim standardom i kulturološki je prilagođen hrvatskoj nacionalnoj

baštini - u sebi ujedinjava tekst, slike, brojčane podatke, karte i sl.- pod udžbenikom se podrazumijeva i dopunsko nastavno sredstvo (radna bilježnica, zbirka

zadataka, zemljopisni atlas) koje se tiska odvojeno od udžbenika- udžbenik za učenje – nudi tekstove, za utvrđivanje gradiva- radni udžbenik – didaktički pripremljena zbirka materijala koja omogućuje 'otkrivajuće

učenje' – tekstovi, slike, karte, grafike, tablice su namijenjeni stvaranju problemskih situacija koje omogućuju ostvarenje ciljeva učenja

- garnitura udžbenika (razgranati udžbenik) – knjige s tekstovima za učenike, priručnici za učitelje, atlasi te drugi radni materijal (mape, radni listovi, slijepe karte)

- kombinirani udžbenici – najčešće u upotrebi; kombinacija radnog udžbenika i udžbenika za učenje

- suvremeni udžbenik bi trebao voditi učenike do otkrivanja novih spoznaja i prestao biti samo ''knjiga za učenje'' i postati ''knjiga koja uči učiti''

- udžbenik se u pravilu tiska u jednom svesku i namijenjen je višegodišnjoj uporabi- u uporabi mogu biti samo udžbenici koji su objavljeni u Katalogu odobrenih udžbenika Uloga:- da raščlani ukupnost sadržaja zadanih u nastavnim planovima i programima- da pojedine dijelove dovede u smisleni redoslijed- da nastavniku olakša planiranje rada- udžbenik mora biti pregledan i jasan – naslovne stranice, naslovi poglavlja, međunaslovi,

pregledan grafički prikaz- raznovrsnom ponudom materijala treba predstaviti predmet nastave – otkrivajuće

učenje

- nastavna sredstva u udžbeniku oslobađaju učitelja frontalne prevladavajuće uloge- upravljačka uloga – upute za rad, pitanja i dr. poticaji-motivirajuća uloga – privlačni vanjski oblik i sadržaj, materijal primjeren učeniku,

elementi igre, stručno-humoristički pristup- udžbenik treba poticati znatiželju, oduševljenost, ispravan odnos prema životu, šalu- uloga vježbe i provjere – ponuditi pomoć za učenje i zapamćivanje-mora ujediniti svojstva radne knjige i knjige za učenje- učenje bez udžbenika djeluje negativno na učenika, jer nema na jednom mjestu

skupljeno znanje- ilustracije zauzimaju važno mjesto u udžbenicima geografije – trebaju razvijati

zapažanje, govor, maštu, emocije, stvaralačko mišljenje, uspoređivanje, analiza, sinteza, apstrakcija

- važna je estetska, pedagoška i etička vrijednost- treba biti aktivan činioc u životu učenika- adekvatni odabir, korištenje i analiza ilustrativnog materijala, učinit će nastavni sadržaj

lakšim, jasnijim i prilagodljivijim- stvara se povoljna atmosfera za maksimalnu aktivnost učenika – učenici se dovode u

položaj da se sami obrazuj, da sami uče- dobra fotografija na dobrom mjestu ostavlja veći trag od verbalnih opisa i pomaže

najbolje usvajanje nastavnih sadržaja, pojmova- ilustracije trebaju izražavati suštinu udžbenika, trebaju motivirati učenika da pročita

tekst, olakšavajući mu shvaćanje nastavnog sagržaja- didaktička vrijednost ilustracija – mogu se predstaviti razni konkretni geografski oblici- uloga karata u udžbenicima – da osposobe za logičko mišljenje, kartografsko,

geografsko istraživanje – preporučljivo je da se ispod karte postavi pitanje s namjerom da se usmjeri pažnja učenika

- grafikoni – važni su u predstavljanju ekonomskih, demografskih, klimatskih i hidrografskih sadržaja

- dijagrami – grafički pokazatelji kod kojih se veličine uspoređuju sa širinom, površinom...

o radna bilježnica, zbirke zadatakao priručnik za nastavnike, čitankeo članci, novine, karikatureo atlasi, leksikoni, enciklopedije

PLAKAT – oglas napisan na papiru većeg formata, izložen na javnom mjestu; predstavljanje zadane teme na jasan, pregledan i privlačan način- omogućava učinkovito praktično djelovanje ili “učenje činjenjem”- pojedinac nauči 90% od onoga što vidi, čuje i učini- izrada i prezentacija plakata omogućuje ostvarivanje nekih zadaća geografije: - poticanje pisanja samostalnih radova i projekata- uspostavljanje suradničkog dijaloga između nastavnika i učenika-mogućnost za osobnu afirmaciju učenika- poticanje kreativnosti kod nastavnika i učenika- cjelovito interdisciplinarno učenje- poticanje znatiželje- razvijanje informatičke pismenosti...

BITNE OSOBINE PLAKATA: ČITLJIVOST uključuje veličinu i vrstu slova: naslov plakata čitljiv najmanje s 2 m, podnaslov i

tekst čitljivi s najmanje 1,5m, vrsta slova najčešće Times New Roman ili Helvetica, izbjegavati različite tipove slova, podvlačenje slova i sjenčanje, za tekst su čitljivija mala tiskana slova

PREGLEDNOST – tema treba biti obrađena sistematično, u logičnom slijedu, imati: uvod, opis, razradu i zaključak

DOPADLJIVOST – kompozicija treba imati pravilan raspored elemenata plakata, kompozicija obuhvaća: naslov, tekst, slike, podatke o autoru i sl.

AUDITIVNA NASTAVNA SREDSTVA- u nastavi nemaju tako važno mjesto kao vizualna- izuzmemo li nastavnikovu riječ tada u tu skupinu ubrajamo radio-emisije, kasete, CD

itd.- audiozapis omogućava reproduciranje tonova iz prirodnog i društvenog učenikovog

okruženja; zbog jednostavnosti rukovanja ti se zapisi često koriste uz istodobno pokazivanje nekoga vizualnog nastavnog sredstva

o Kasetofon ili CD – primjenjujemo najčešće za korelaciju s glazbenom k. Glazba je vrlo važna kao motivacija, za opuštanje ili upoznavanje određenog dijela svijeta. Bez obzira na horizontalnu korelaciju, možemo ju koristiti i prije i poslije obrade na satovima glazbene kulture.

o ŽIVA RIJEČ – bila je temeljni izvor znanja u tradicionalnoj školi – nastavnik je usmenim izlaganjem, prepričavao svoja iskustva i odgovarajuće sadržaje koje su učenici trebali usvojiti

- živa riječ učenika u nastavi zauzima istaknuto mjesto – smisao učenikova izlaganja ne sastoji se od toga da pokažu nastavniku koliko znaju, već da svoje iskustvo ispričaju drugima. Na taj način učenici vježbaju u izlaganju svog iskustva, ali i u slušanju i razumijevanju svojih vršnjaka.

- Učenici će slobodnije i sigurnije nastupiti u svom izlaganju ako nastavnik:- izbjegne ispitno ozračje tijekom izlaganja učenika- najavi učenika kao dobrog poznavatelja teme- zamoli učenike da se kod kuće pripreme za izlaganje- ustroji stalna mjesečna izvješća učenika o malim zanimljivostima koje su učenici

spoznali u posljednje vrijeme- živa riječ drugih ljudi je povremeni izvor znanja (povjesničar, glumac, književnik, glazbenik).

Treba spomenuti i ljude koji učenicima govore za njihova posjeta u ustanovama kao u muzejima, izložbama itd. 

VIZUALNA NASTAVNA SREDSTVA- najčešće korištena vizualna sredstva: uzorci iz okoliša, zbirke, preparati, fosili, modeli,

makete, reljefi, crteži, slike (nastavne, umjetničke, fotografije, aplikacije), dijapozitivi, dijafilomovi, element-filmovi, grafička sredstva (skice, planovi, zemljovidi, tablice, vremenske trake, sheme, dijagrami, grafikoni), prozirnice, knjige, raznovrsni materijali za didaktičke igre itd.

- uporaba vizualnih nast. sredstava temelji se na činjenici da su ona manje apstraktna od riječi- pravilna uporaba vizualnih sredstva pozitivno utječe na kvantitetu, kvalitetu, trajnost znanja i

razvitak učeničkih sposobnosti- nastavnik će u svojoj pripremi za neposredno izvođenje nastave, predvidjeti kojim će se

vizualnim nastavnim sredstvima koristiti, kada će ih upotrijebiti i kako će ih pokazati- temeljno pravilo u uporabi vizualnih nastavnih sredstava – da se pokažu tako da ih svi

učenici dobro vide, kako bi ih mogli detaljno promatrati i iskoristiti u procesu spoznavanja

A) Trodimenzionalna vizualna nastavna sredstva - uzorci iz učenikova okruženja – stijene, vrste tla, rude, goriva, minerali, biljke u herbariju,

preparati životinja (kukci, ribe, mali sisavci, ptice...) - modeli, makete i reljefi – vjerne kopije objekata iz stvarnosti; izrađeni su u veličini pogodnoj

za promatranje, često prikazuju unutrašnjost koja se obično ne mogu vidjeti; s njih su nevažni dijelovi uklonjeni, tako da se najvažniji mogu lakše uočiti; koriste se boja i tekstura radi isticanja pojedinih značajki

o obični modeli (uvećane ili umanjene imitacije prirodnina), montažni (rasklopljivi) i presječni

o makete možemo koristiti u početnim razredima OŠ, ali i u geografiji, povijesti, fizici, kemiji

o reljefi – zavičaja, županije- pri uporabi u nastavnom procesu trebamo nastavno sredstvo pokazati u vrijeme obrađivanja

GLOBUS – najčešće koristimo u 5. r.; s obzirom na prikaz Zemlje kao kugle, globus kod učenika ove dobi ima u početnom stjecanju geografskih predodžbi veliku didaktičku vrijednost. Kod djece oštećena vida koristi se reljefni globus.

TELURIJ – primjenjuje se u nastavnim sadržajima vezanim za gibanja Zemlje i nastanak pomrčina. U novije vrijeme zahvaljujući mogućnosti vizualizacije pomoću računalnih simulacija sve rjeđe se primjenjuje.

B) Dvodimenzionalna vizualna nastavna sredstva

SLIKA – najčešće dvodimenzionalno sredstvo u nastavi, ali i u svakodnevnom životu: dnevni tisak, učenički časopisi, knjige, propagandne poruke, ilustracije- slika je mirno vizualno sredstvo koje može nagovijestiti pokret- sliku treba pokazati kako bi je svi učenici dobro vidjeli- dovoljno dugo izložiti da bi je učenici mogli pozorno promotriti i na njoj bitno uočiti- polazeći od cjelovitog prikaza na slici, ide se prema detaljima, da bi se ponovno završilo

s cjelovitim prikazom

fotografije – česta upotreba u nastavi; tematski albumi (spomenici kulture u zavičaju i/ili RH, prirodne zanimljivosti zavičaja i/ili RH, izleti, ekskurzije itd.)

aplikacije – izrađuju se kao male sličice, ali se kao aplikacije mogu koristiti i pojedine prirodnine i fotografije. Na školsku ploču pričvršćuju se pomoću magneta čime se cjelina postupno popunjava, što privlači pozornost učenika jer se prikaz postupno razvija.

MIRNA PROJEKCIJA – zajedničko promatranje pojedinačnog ilustrativnog materijala onoliko dugo koliko to zadaci nastave zahtijevaju; projekcije dijafilmova i dijapozitiva, grafoprojekcije, PwP projekcije itd.

GRAFIČKA SREDSTVA – materijali koji prenose činjenice i ideje pomoću kombinacija crteža, riječi i slika. Ona su posebice pogodna za prikaz poruka u skraćenom obliku, za prikazivanje brojčanih podataka i određenih apstrakcija (sheme, dijagrami, grafikoni, skice, planovi, zemljovidi, zemljopisne karte, tablice, vremenske trake itd.) te za ilustraciju odnosa

DINAMIČKA PROJEKCIJA omogućava učenicima zajedničko promatranje slika u kretanju. o Element film – sadrži samo jedan dio sadržaja. Element film je kratak i obično traje od 3

do 4 min. On je nijem tako da nastavnik na temelju popratnog tiskanog naputka osmišljava i stvara svoj komentar, prilagođavajući ga svojim učenicima. Element film se temelji na slici u pokretu (vizualnoj komponenti).

GRAFOSKOP – već duži niz godina uspješno se koristi u nastavi geografije. Rad s grafoskopom olakšan je nakon izdavanja prozirnica, ali LCD projektor i računalo uvelike su zamijenili grafoskop, olakšali pripremanje i izradu potrebnih materijala (karata, tekstova, fotografija, crteža...). Vrlo je učinkovito grafoskop koristiti za prezentaciju uradka učenika, npr. pojmovne mreže ili mentalne mape. Uz prozirnice učenici će obrazložiti svoj rad, saznanja do kojih su došli, a pritom će svi učenici moći pratiti njihovu prezentaciju.

KOMPAS – najčešće koristimo u orijentaciji. Učenici uz njih mogu raditi u paru ili u skupinama (ovisno o broju učenika i kompasa). Iako se kompasom možemo orijentirati i u učionici, njegovo mjesto je izvan učionice, u školskom dvorištu ili na terenu. Ne bismo ga trebali upotrebljavati samo kada radimo orijentaciju, već i prilikom svih drugih izlazaka na teren.

GPS prijamnik još uvijek ima manji broj škola iako se učenici s njim susreću u 5. r., a u 8. r. trebali bi se uz njega osposobiti za kretanje u prostoru.

DIJAPROJEKTOR – sve rjeđe se koristi u nastavi, jer je sve manje dijapozitiva koji su mogu pronaći na tržištu, a zahvaljujući računalima i digitalnim foto-aparatima i dobroj ponudi slikovnog, kartografskog i dr. materijala na internetu, daleko je jeftinije i lakše pripremiti odgovarajuće PwP prezentacije.

AUDIOVIZUALNA NASTAVNA SREDSTVA- za njihovo percipiranje istodobno se koriste osjetila za vid i sluh te osigurava bogatija i

učinkovitija komunikacija od uporabe samo jednog osjetila- sastavni su i nedjeljiv dio nastavnog rada – tvrdnja proizlazi iz onoga da čovjek, a

posebno dijete i mladež, sve više, brže i izrazitije postaje vizualan tip- vizualno je postalo sastavni dio suvremenog života i načina mišljenja pa toj činjenici

suvremena nastava geografije treba puno pažnje posvetiti- audiovizualna nastavna sredstva nametnulo je suvremeno doba- geografija kao znanost i nastavni predmet, čije je područje proučavanja prostor –

nameće se zaključak da je vizualizacija – promatranje sastavni dio geografije, bez čega bi znanstveni rad bio nemoguć, a nastavni krajnje osiromašen

- metode rada s audiovizualnim sredstvima u nastavi geografije omogućuju da učenici u učionici dođu do novih spoznaja iz svih izvora, osim neposrednog promatranja

- iako je neposredno promatranje u prirodi najbolji izvor spoznaja i najbolja metoda nastavnog rada u geografiji, to neposredno promatranje se ponekad u nastavi može i mora zamijeniti audiovizualnim nastavnim sredstvima

- audiovizualizacija nastave nije ništa novo i revolucionarno (1926. g. film dobio preporuku kao pogodno nastavno sredstvo, od 1962. g. Televizija Zagreb emitira školske emisije)

- suvremena audiovizualna nastavna sredstva – televizija, film, videokasete, CD, internet – postali su dio svakidašnjeg života

FILM U NASTAVI GEOGRAFIJE – neposredno promatranje geografskog prostora, pojave ili procesa u njemu; osnovni pokazatelj promjena u prostoru je pokret = film – pokret, živa slika, svladavanje prostorne i vremenske udaljenosti, bezbrojne mogućnosti smještaja filmske kamere; prilagođavanje veličina, povećanje promatranog

a) nijemi film – zahtjeva potpunu koncentraciju učenika – treba razumjeti, donijeti vlastite zaključke, odgovoriti na pitanja i zapamtiti činjenice; učenik je aktivni stvaralac stavljen pred individualni zadatak koji treba riješiti; nastavnikova angažiranost (komentira sliku, postavlja pitanja), nedostatak – kako da se vremenski točno odmjeri dužina nastavnikova komentara- ostavlja nastavniku veću slobodu- zahtijeva stalnu aktivnost od učenika i nastavnika- zahtijeva veći napor i koncentraciju pažnje- individualnost učenika dolazi do izražaja

b) zvučni film – stalno zaokupljanje oka i uha, cjelovito shvaćanje geografskog prostora (komentari spikera, popratna glazba); ekonomičnost vremena, stručna vrijednost; glazba budi različita osobna raspoloženja, film s glazbenom pratnjom umanjuje vizualnu pažnju- točan je sadržajem i određen vremenom- pruža cjelovit doživljaj – vizualni i auditivni- ne zahtijeva veći napor i koncentraciju pažnje- individualnost učenika ne dolazi do izražaja

o trik-film – ugrađeni su geografski crteži, grafikoni, dijagrami pa su njihovi statični sadržaji pretvoreni u filmsko

o najbolji filmovi od 10-15 min, film prikazati s prekidima (samo kod novog gradiva)o film kao uvod – film ne tumači, već pokazuje

o stimulativni film – da pokrene učeničke emocije, da pobudi zanimanje za temu; nastavni sadržaji u kojima je u središtu čovjek i čuvanje prirode

o ilustrativni film – s mnogo primjera predočuje teže shvatljive procese ili pojave; učenici na najlakši način usvajaju prilično složene procese, znanje je trajno

o tematski film – izlaganje novog gradiva, rečeno je bitno i osnovno o jednoj pojavio dopunski film – ne pokazuje prostor cjelovito, već prikazuje detalje; pridonosi cjelovitosti

gradivao faktografski film – niže primjere neke pojave, pokazuje što više posebno značajnih

primjera koji će se lako zapamtiti, svrha – vidjeti i zapamtitio sintetički film – omogućava da se logički povezujeo umjetnički igrani film – ima povijesnu, književnu, socijalnu ili ljudsku humanu poruku;

istraživački interes kod učenika; radnja filma se zanemari, predočuje bitna obilježja geografskih prostora, osvježenje u nastavi, treba učenike pripremiti – analiza sadržaja poslije gledanja filma)

o film je moguće iskoristiti kao uvod u nastavni sat (uz izlaganje nastavnika), za obrađivanje nove građe (priprema za gledanje filma u uvodnom dijelu – upoznati učenike sa sadržajem filma, upozoriti ih na što trebaju obratit pažnju, postaviti pitanja na koja će učenici odgovoriti nakon projekcije filma), za dopunu nastavnikovu izlaganju (da se vizualno potvrdi ono što je izneseno u predavanju, logičan slijed nastavnikova izlaganja) i za ponavljanje (utvrđivanje, sintezu)

NASTAVNI ili ŠKOLSKI FILM – specijalno izrađen za nastavu i usklađen s nastavnim programom, osobinama učenika s obzirom na dob Prednosti filma:- dinamičan, može pokazati prošlost, sadašnjost i budućnost; povećava ili smanjuje

veličinu predmeta itd.- treba voditi računa o metodičkim naputcima – nastavnik mora prije sam vidjeti film,

prije gledanja u razredu učenicima dati osnovne informacije o filmu (obraditi nepoznate riječi) te ih upozoriti na što valja obratiti pozornost na filmu; nakon projekcije filma, vodi se rasprava

- isti metodički postupak vrijedi i za videokasete i CD

TV i video ili DVD – od neprocjenjive važnosti za zornu nastavu geografije- mogućnosti televizije vrlo su velike – važna je njena uloga kao sredstva za približavanje

stvarnosti koja nije dostupna- televizijske emisije se mogu snimiti te se u nastavnom procesu projicirati prema potrebi- zahvaljujući isječcima iz dokumentarnih filmova učenicima ćemo lakše objasniti i

predočiti neke apstraktne sadržaje kojih u 5. r. ima, a djeci su zanimljivi (vulkani, tektonika ploča, Sunčev sustav, vrijeme i klima, biljni i životinjski svijet)

- telop-emisije – dobro izabrane fotografije, grafikoni, kartogrami sistematski složeni i logično povezani u jednu nastavnu cjelinu

- televizijski film – aktualnost, vrlo bogati trik-umetci- studijska emisija – stručnjaci, metodičari tumače prostor, a izlaganje je praćeno filmskim

umetkom, zemljovidom ili je emisija prijenos neposrednog promatranja s terena- obrazovna televizija – televizijske emisije – etape:

o pripremanje učenika – nastavnik usmjerava pozornost učenika na najvažnije dijeloveo praćenje emisije – učenici pažljivo prate emisijuo raščlamba emisije – nastavnik im zadaje pojedine zadatkeo uopćavanje gradiva – sažimanje pojedinih podataka u skladnu cjelinuo samostalni rad učenika - rješavanje pojedinih zadataka u nastavi, ali i za domaću

zadaću

LCD projektor i RAČUNALO – danas se najviše koriste u nastavi geografije, jer mogu nadomjestiti sva već spomenuta nastavna sredstva. Učenicima je na velikom platnu lako pratiti prezentacije, ali LCD projektor nikako ne bi smio zamijeniti ploču, tj. služiti nam samo za prepisivanje napisanog teksta. Najbolje bi bilo da osim nekih osnovnih natuknica nema nekog duljeg teksta (ako ga koristimo u čelnom radu s učenicima). LCD i računalo osobito su dobri za prezentaciju, komparaciju ili obrazloženja uz tematske karte, dijagrame, statističke podatke i slično, jer istovremeno svi učenici mogu pratiti sadržaj i aktivno sudjelovati u raspravi.

E-matica - jedinstvena baza podataka o školstvu u Hrvatskoj. Vrlo detaljna aplikacija koja okuplja detaljne podatke o učenicima, školi, obrazovnim programima i djelatnicima. U e-Matici se nalaze ocjene, izostanci, pedagoške mjere, ali i osobni podaci učenika (državljanstvo, JMBG). U slučaju nastavnika traže se i kućna adresa, vikend adresa, privremena adresa, adresa za vrijeme godišnjeg odmora, te podatak o članovima nastavnikove obitelji.

OBLICI RADA U NASTAVI GEOGRAFIJE

- međusobni odnosi sudionika u procesima učenja i nastave- interakcije su povezane s ciljevima, sadržajima, metodama, medijima, tehnologijom i dr.

FRONTALNI OBLIK RADA

- u nastavi se najčešće primjenjuje frontalni (zajednički, kolektivni) oblik nastavnog rada- nastavnici i učenici nalaze se s jedni ispred drugih (“frontalna pozicija”)- istodobno zajedničko poučavanje svih sudionika- nastavnik neposredno poučava zajednički sve učenike – svoju aktivnost usmjerava na cijeli

razred – svi učenici nalaze se pred istim ciljevima i zadacima učenja i njihova je aktivnost usmjerena na nastavnika

- nastavnik je u izravnoj vezi s nastavnim sadržajima i učenicima – on je posrednik između nastavnog sadržaja i učenika

- iako je takav oblik rada prevladavao u tradicionalnoj školi, zbog ekonomičnosti se i danas zadržao kao najčešći nastavni oblik rada

- svim učenicima osigurava istodobno motrenje, prenošenje poruka, sustavno ponavljanje, utvrđivanje znanja i razvitak njihovih sposobnosti

- najpogodnija primjena frontalnog rada je u na uvodnim satima- rrontalni rad je posebno pogodan za korištenje filma, CD, TV emisija itd. u nastavi

Prednosti:- frontalni je rad najekonomičniji- racionalni način učenja- mogućnost izbora i upravljanja prijenosom i protokom informacija- najkraći put do spoznaja - predavač s obzirom na to da istodobno komunicira sa svim sudionicima, ima pregled i

zna prate li ga svi jednako- rad započinje i završava u isto vijeme za sve- u zajedničkom radu slabiji se sudionici potiču na intenzivniji ritam rada- razvija se kolektivna radna disciplina

Nedostaci frontalnog rada:- predavanje se ne može indiviualizirati, tj. prilagoditi različitim individualnostima

slušatelja- stupanj usvojenja gradiva može se ustanoviti samo letećim propitivanjem- zbog rada s većim brojem sudionika, predavač se više umara (iscrpljuje)- učenik stavljen u pasivnu poziciju i receptivno usvajanje znanja- zapostavljanje individualnih osobina učenika – nastava se prilagođava prosječnom

učeniku, koji zapravo ne postoji, pa ona ne zadovoljava potrebe ni mogućnosti natprosječnih učenika, a uopće je ne mogu pratiti oni koji za tim prosjekom zaostaju

- ne vodi se računa o spoznajnim i drugim mogućnostima učenika - ne uvažava se prethodna pripremljenost i iskustva učenika- ne uspostavljaju se interakcijski odnosi između učenika – dominantna je jednosmjerna

komunikacija- ograničavanje komunikacije između nastavnika i učenika, jer nastavnik može poslati

informaciju svim učenicima, ali je ne može primiti od svih učenika

- stalnom primjenom oblikuje se ozračje predavaonice i slušaonice u kojoj nastavnik predaje, a učenici slušaju. Nastavnik se trudi da učenici dobiju sve gotovo, prerađeno, što u učenika oblikuje psihologiju gotovanstva.

Slabosti se mogu prevladati davanjem inicijativa učenicima da ostvaruju međusobnu interakciju!

SAMOSTALAN RAD- sudionici su stavljeni u izravan odnos prema nastavnom sadržaju- predavač nije potpuno isključen, on zadaje zadatke, motivira, preporučuje izvore,

nadzire rad, provjerava postignute rezultate i ujedno poučava

S obzirom na broj sudionika, samostalan rad može biti:

INDIVIDUALNI RAD – svaki učenik radi samostalno

- samostalni, pojedinačni rad učenika bez razmjene informacija među učenicima, u kojem učenik samostalno obavlja određeni zadatak

- predavač komunicira sa svakim sudionikom posebno- individualni rad omogućava, ali ne osigurava prilagođavanje nastave i učenja svakom

učeniku- individualizirani oblik rada – rad koji je prilagođen svakom pojedinom učeniku; zahtjevi za

individualiziranim radom proizlaze iz razlika koje postoje među učenicima iste dobi i istog razreda

Prednosti individualnog rada :- učenik je u izravnoj vezi s nastavnim sadržajem i didaktičkim sredstvom- razvijanje sposobnosti, samostalnosti, samopuzdanja i stvaralaštva - dobiveni zadatak mora se samostalno rješavati, a uspjeh ovisi samo o zauzimanju svakog

pojedinca, do svakog rješenja dolazi se samostalno, pa je veća količina usvojenog sadržaja

Vrste individualnog rada:o istovrsni – nediferencirani zadaci – svi učenici rješavaju samostalno iste zadatke, a

primjenjuje se za usvajanje temeljnih nastavnih sadržaja; on nije stimulativan, jer su takvi zadaci prelagani za učenike s natprosječnim, a preteški za učenike s ispodprosječnim sposobnostima.

o raznovrsni – diferencirani zadaci, prilagođeni mogućnostima i potrebama svakog učenika; individualan rad postaje individualiziran kada svaki učenik rješava zadatak koji odgovara njegovim sposobnostima, tempu i načinu rada

Metodički postupak pri primjeni individualnog rada obuhvaća:o pripremanje učenika sa samostalan rad – motivacijao podjela nastavnih listićao samostalan rad učenika uz nadzor nastavnikao izvješće učenika o urađenomo završni rad – provjera učinkovitosti rada

Nedostaci:- nema komunikacije s ostalim učenicima, već samo povremeno s predavačem (radi dodatnih

uputa ili nadzora)- otuđivanje od rada kad se naiđe na poteškoće, zatvaranje u sebe- jačanje individualnosti- individualan rad je težak, pa je manje efikasan za usvajanje novog nastavnog sadržaja

RAD U PAROVIMA /partnerski oblik rada

- dva učenika zajednički obrađuju jedan problem- prikladan je ne samo u organizaciji nastave već i za rješavanje domaćih zadataka kod kuće- sugovornici se konzultiraju, surađuju, zajedno ponavljaju, pomažu u prikupljanju izvora,

praćenju teksta i u ostvarivanju zadataka- učenik se osposobljava da svoj rad uspoređuje s radom drugog učenika, da pažljivo sluša

svog sugovornika, da se brzo odluči u svladavanju teškoća- učenici u paru udružuju svoje znanje i sposobnosti, zajednički su odgovorni za učinak svog

rada- učenike u taj oblik rada valja uvesti postupno i sustavno- učenici mogu razvijati odgovornost za svoj uspjeh i postignuće, ali i postignuće drugog

učenika - pri sastavljanju parova učenika uvažavaju se različti stavovi: mjesto sjedenja, slobodan

izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, učeničke sposobnosti, osobine učenika itd.

Vrste rada u paru prema sposobnosti učenika:o instruktivni rad u paru - bolji učenik pomaže slabijem u stjecanju i provjeranju znanjao zajednički rad u paru - učenici u paru traže rješenje ili svaki radi samostalno, a zatim

zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima i predlažu rješenje

Vrste rada u paru prema vrsti radnih zadataka:o svi parovi rade isti zadatako svaki par radi poseban zadatako skupina parova radi na istom zadatku

Nastavni rad u kojem se radi u parovima obuhvaća:o pripremanje učenikao upoznavanje s uputama za rado rad parova na rješavanju zadatakao izvješće parova o urađenomo završni rad – provjera učinkovitosti rada

Nedostaci rada u parovima:- ograničena suradnja na samo dva učenika- moguća pojava suparništva i izbijanje sukoba- nastavnikovo otežano praćenje rada svih parova

RAD U SKUPINAMA / grupni rad

- temelji se na zajednički rad 3 do 6 učenika na rješavanju određenih zadataka - omogućava socijalno sazrijevanje, razvija se samostalnost i kooperativnost među učenicima- osposobljavanje učenika za složen vid zajedničkih oblika rada u suvremenom društvu- uspostavlja se natjecateljski duh, pri čemu se natjecatelji međusobno pomažu- oblikovanje skupine treba prepustiti sudionicima (ponekad intervencija predavača)- zadatke valja unaprijed napisati na nastavnim listićima i podijeliti svakom sudioniku.

Poželjno je da sve skupine imaju iste zadatke, jer se tada razvja duh natjecanja i povećava motivacija

Vrste radnih zadataka:o istovrsni – nediferencirani rad u skupinama (sve skupine obavljaju isti zadatak, ali se

unutar svake obavlja podjela rada prema složenosti zadataka)o raznovrsni – diferencirani rad u skupinama (svaka skupina dobiva posebni zadatak, dio

nastavne jedinice ili teme)o rad u ciklusima – skupine rade na različitim zadacima, u predviđenom vremenu

izmjenjuju zadatke, sve dok svaka skupina ne uradi sve zadatke

Etape rada u skupinama: uvod – dogovor i priprema za rad – zajednički je za sve učenike, upoznaje se program rada,

formiraju skupine, zadaju zadaci rada, odlučuje o načinu rada, pripremaju izvori znanja itd. glavni dio – rad u skupinama – nastavnik samo pomaže učenicima u svladavanju određenih

teškoća; tijekom rada u skupinama važno je da učenici obave podjelu rada unutar skupine,

dogovore se o radu, prikupe odgovarajuće podatke, vode bilješke, provedu raspravu i pripreme izvješće skupine

završni dio – uopćavanje – skupno izvješće, kritička rasprava i nastavnikovo uopćavanje rada (dodatna tumačenja, dopunjavanje izvješća, zadavanje dodatnih zadataka i sl.)

Prednosti rada u skupinama- nositelj nastavnog rada su učenici, stavljeni u izravni odnos s nastavnim sadržajem- potiče se aktivnost sudionika te se razvijaju radne sposobnosti- uspostavlja se međusobna suradnja sudionika i oblik kolektivnog rada- omogućava veću fizičku pokretljivost, što je za predavača osvježenje u odnosu na

frontalni rad

Nedostaci rada u skupinama- složenost ustrojavanja rada u skupinama- dugi uvodni dio i velik utrošak nastavnog vremena, pa tim oblikom rada treba obraditi

važne nastavne sadržaje- česta lutanja sudionika, nedostaje im izravno vođenje predavača- često se ne zapaža i ne razlikuje bitno od nebitnog i rad je manje ekonomičan - u stalnim učeničkim skupinama dominiraju bolji učenici, čijim se rezultatima rada koriste

slabiji učenici, što uzrokuje njihovu pasivizaciju u radu- rad u skupinama zahtijeva suvremenu razrednu učionicu s namještajem koji se brzo

može prilagoditi radu u skupinama- potrebna odgovarajuća oprema za praktičan rad učenika, mnogo različitih izvora znanja- ali i spremnost i spretnost nastavnika da osigura materijalne preduvjete za takav rad

TIMSKI OBLIK RADA

- kooperativna socijalna forma u kojoj tim nastavnika i učenika zajednički planiraju, ostvaruju i kritički kontroliraju te vrednuju cjelokupni tijek procesa učenja

- zajednička angažiranost nastavnika i učenika u planiranju ciljeva i sadržaja učenja, provođenju i evaluaciji procesa učenja i njegovih rezultata

- mora postojati spremnost, znanje i sposobnost svakog člana tima da prema svojim mogućnostima i ulozi doprinese ostvarenju zajedničkog cilja timskog rada

- horizontalno i vertikalno povezivanje u timskom radu- članovi tima mogu biti ravnopravni ili u hijerarhijskom odnosu- timski rad zahtjeva fleksibilan raspored vremena

Kako stvoriti i upravljati timovima visokog učinka- pažljivo planirajte sastav tima - omogućite članovima tima da se povežu- nađite voditelje tima- razvijte timski duh - odredite ciljeve tima - uspostavite odnose - stvorite sustav upravljanja - otkrijte osobne ili skrivene priritete - napravite javnu tablicu rezultata - opustite se i igrajte zajedno

TEORIJA IGRE

- opisivanje konfliktnih situacija i iznalaženjem odgovarajućih modela za njihovo rješavanje - ono što razlikuje igre od ne-igara, nije ozbiljnost ili neozbiljnost situacije i sl.- ima zadatak pronalaženja rješenja u situacijama konkurencije, u kojima se djelomično ili

potpuno sukobljavaju interesi najmanje dva protivnika (između sudionika u igri)

Igra u nastavi (IGRA JE EFIKASAN OBLIK UČENJA)

Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer im je dosadan. Igra je zdrava i predstavlja temelj za pomoć u usvajanju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina, ali i kao pomoć u nošenju sa stresom. Različite igre štite djetetov emocionalni razvoj, a nedostatak slobodnog vremena i užurban način života izvor je stresa, tjeskobe, a kod mnoge djece može dovesti i do depresije.

Ako krenemo od najranijeg uzrasta djeteta, igra je osnovna metoda i osnovno sredstvo za usvajanje riječi i pojmova. Učenje kroz igru mnogo je efikasnije od samog izlaganja nastavnika, pasivnosti učenika i ozbiljnoj atmosferi. Djeci je svojstvena igra i bliska je njihovoj naravi i uzrastu te je zato treba na pozitivan način iskoristiti i usmjeriti na učenje. Djeca uživaju u igri, što ih motivira za sudjelovanje, a pozitivno raspoloženje prenosi se i na učenje. Igra je učenicima najzabavniji oblik učenja. Znanje stečeno kroz igru je trajnije od znanja stečenog na neki drugi način.

Prednosti igre kao oblika učenja:o lako je postići najveću moguću koncentraciju pažnjeo djeca otkrivaju svoje mogućnosti, razvijaju sposobnosti i vještine, uče i stvarajuo u igri učenik najbolje i najlakše uči, stiče prva iskustva, uči promatrati, razmišljati i

zaključujeo igra pomaže djetetu da se osamostali i stekne samopouzdanjeo emocionalni stav učenika prema igri je pozitivniji nego prema "ozbiljnom" učenjuo aktivnost djece u igri veća je nego u drugom obliku učenjao u igri se djeca manje umaraju nego pri ozbiljnom raduo igra potiče maštu i kreativnost, povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, te

učenje čini zanimljivijim nego drugi način radao učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju teksta ili izlaganja,

ali je pojedinim ispitivanjima ustanovljeno da je igra ipak djelotvornijao naučene sadržaje djeca duže pamte i lakše primjenjuju ono što nauče u igrio igre simulacije pozitivno utiču na osjećaj kontrole okoline i vlastite sudbine, jer učenik

tako može steći dragocjeno iskustvo, što na drugi način nije mogućeo igre se mogu primijeniti s učenicima različitih uzrasta i različitih sposobnosti, ali se

pokazalo da su posebno korisne za djecu koja se ne mogu iskazivati, djecu iz deprimiranih socijalnih sredina ili onu koja imaju neke druge poteškoće

Međutim, korištenje igara u nastavnom procesu zahtijeva velik angažman nastavnika. Nastavnici moraju znati zašto uvode neku igru u nastavu i što žele tom igrom postići. Da bi se igre svrhovito koristile najvažnije je upoznati učeničke potrebe. Igra treba biti prilagođena dobi i intelektualnim sposobnostima učenika, a izuzetno je važno prilagođavanje igre pojedinim učenicima unutar razrednog odjela. Igra prilagođena slabijim i prosječnim učenicima često će biti prelagana i nezanimljiva boljim učenicima, dok će igra prilagođena boljim učenicima biti preteška slabijim učenicima, te je oni jednostavno neće moći pratiti. Kako bi igra bila što

dinamičnija, zadaci ne bi trebali biti predugi, treba procijeniti koliko će vremena igra trajati, a da ne postane dosadna.

Igre se mogu koristiti pri: o ponavljanju o usvajanju različitih novih sadržaja o uvježbavanju ili o kao uvod u novo gradivo

Mogu se koristiti za: o individualan rad o rad u parovima ili o grupni rad

Da bi svoju nastavu učinio što zanimljivijom, nastavnik bi trebao:o na početku svakog sata motivirati za rad učenike nekom zagonetkom, pitalicom,

otkrivalicom i sl. koja može biti direktno vezana za nastavnu jedinicu, a i ne morao što manje izlagati, a što više pitanjima navoditi učenike na saznavanje i razmišljanje. 

Time se učenici aktiviraju, potiču na rad, a i nastava je zanimljivija i dinamičnija. Samo u slučaju da nitko od učenika ne zna odgovoriti na pitanje, onda nastavnik u potpunosti izlaže lekciju. To izlaganje treba biti popraćeno ilustracijama, demonstracijom, zanimljivim primjerima i sl.

o rasporedivši učenike u grupe, podijeliti im zadatke koje trebaju riješiti. Djeca vole grupni rad. Iako ovaj oblik rada iziskuje dosta strpljenja nastavnika, jer se stvori zbrka u razredu, učenici razgovaraju u grupama i tako ometaju rad drugih, slabiji učenici   se manje uključuju u rad grupe i sl., ipak on osvježava nastavu i čini je interesantnijom

o u nastavi koristiti što više nastavnih sredstava i što više zanimljivih i šarenih nastavnih listića za individualni, ali i individualizirani rad, didaktičkog materijala i sl.

o usvajanje nastavnog gradiva, učenicima treba predstaviti kroz igu i natjecanje. Ponekad je dovoljno samo reći učenicima da će se taj sat igrati, a ne da će to učiti, pa da oni budu više motivirani za rad. Djeca se vole natjecati. Organiziranje natjecanja među redovima u pozitivnoj atmosferi, bez međusobnog vrijeđanja, potiče učenike na akciju

o kada nastavnik primjeti da su se učenici umorili tijekom sata, da je opala koncentracija, nije na odmet da na 5-10 minuta prekine njihov rad i umjesto toga s učenicima otpjeva nekoliko pjesmica, pet-šest vježbica za relaksaciju, protezanje i opuštanje mišića... Tjelesne aktivnosti tijekom učenja uvijek pospješuju rad.

Učenje kroz digitalne igre može biti nadopuna predavanju u učionici. Učenicima korištenje igara za učenje može predstavljati učenje i zabavu, suočavanje s izazovom i postizanje boljih rezultata, isprobavanje različitih uloga, eksperimentiranja i promatranja rezultata istog, sposobnost izražavanja osjećaja, razmišljanje o određenim konfliktnim situacijama. Nastavnici primjenom igara za učenje efikasno dopiru do nove generacije učenika koji takve alate koriste od ranog djetinjstva. Kroz igru nastavnici mogu dati uvod u novu temu učenja, kojom se povećava zanimanje učenika za tu temu ili kao dodatnu aktivnost ili za povećanje motivacije učenika.

U članku ''Digitalni urođenici, digitalne pridošlice: Razmišljaju li doista drugačije?'' govori se da se djeca današnjice socijaliziraju na drugačiji način od svojih roditelja. Više od 10 000 sati igranja videoigara, više od 200 000 primljenih i odaslanih e-mailova; više od 10 000 sati razgovora na mobitel; više od 20 000 sati provedenih pred televizorom, pogledano više od 500 000 promidžbenih poruka – i to prije nego što mladi diplomiraju. Te 5 000 sati provedenih u čitanju knjiga. To su ''digitalno urođeni'' učenici današnjice.

Naravno da ima sadržaja koji se kroz igru ne mogu objasniti i prenijeti učenicima, ali je bitno da se učenicima bar predstave kao igra. Sadržaj treba prilagoditi učeničkim interesima, uzrastu i sposobnostima.

Evo i jednog primjera iz prakse. Riječ je o obradi novog gradiva, Zanimanja ljudi. Znamo da većina djece poznaje mnoga zanimanja pa njihovo znanje samo treba utvrditi i malo proširiti. Učitelj će na satu biti mađioničar i potezima čarobnog štapića pretvarati učenike u osobe koje se bave različitim zanimanjima: Djeco, zamislite sada da se nalazite na velikoj polju. Izađite izvan klupa i pokažite mi kako zemljoradnici obrađuju zemlju. (Ako nitko od djece ne zna, učiteljica im treba pokazati šta sve zemljoradnici rade na posjedima). Kopajući tako, povrijedili su se i pri tom poderali odjeću i obuću. Koga ćete tražiti da vam to popravi? A kome

će se zemljoradnici obratiti da im pomogne u slučaju da su se mnogo povrijedili? Hajdemo još malo kopati...  A sada zamislite da radite u rudniku i tamo nešto kopate! Tko tamo radi i šta se sve može naći u rudnicima? Dobro, dobro, dok smo još uvijek u ovom položaju, da se malo i provozamo. Uhvatite se jedni za druge i napravite vlakić koji će prolaziti kroz tunel.... Tko vozi vlak? Odlično, a sada dok mahnem ovim štapićem tri puta, svi se trebate vratiti na svoja mjesta!

Onda s učenicima, učiteljica treba ponoviti koja su sva zanimanja spominjali tijekom igre i da učenici nabroje još neka zanimanja, da kažu čime se njihovi roditelji bave i sl. U ovu igru se može ubaciti još mnogo zanimanja, može poslužiti kao poticaj učiteljima da na kreativan način učenike potaknu na razgovor o zanimanjima u uvodnom dijelu sata. Kasnije se sa učenicima može organizirati grupni rad. Svaka od grupa će dobiti zadatak da predstavi neko zanimanje, istakne njegove prednosti i eventualne poteškoće u bavljenju time, itd. Ostavljamo nastavnicima da dalje kreiraju, a roditeljima da na sličan način proširuju znanja svoje djece, uče ih novim pojmovima i životnim iskustvima.

PROJEKT U NASTAVITRADICIONALNA NASTAVA – ograničena nastavnim planom i programom te usmjerena na njegovu realizaciju, prevladavaju tradicionalni oblici i metode nastave

SUVREMENA NASTAVA – uključuje orijentiranost učeniku, partnerski odnos učenika i učitelja, otvorenost prema problemskim situacijama i zadatcima iz realnog života, korelacije među predmetima, stvaranje kompetencija, metode timskoga rada

poticati prirodni nagon djeteta za učenjem (njegove sklonosti istraživanju, igri i smijehu) pronaći svrhovite, a ipak učeniku zanimljive načine, postupke, metode i oblike

poučavanja

Projekt: (lat.) plan, namjera, nacrt, skica. Za svaki je projekt važno da ima cilj i rezultira proizvodom, podrazumijeva složeniji zadatak (koji se razlaže na jednostavnije), ima određeno trajanje, tj. rok za završetak, u pravilu uključuje rad više ljudi, podrazumijeva suradnju i koordinaciju svih sudionika.

Učenički je projekt idealno kombinirati s izvanučioničkom nastavom. Učenički se projekt u pravilu proteže na više dana (dio poslova obavlja se kod kuće, dio nakon nastave, dio tijekom nastavnih sati). Preporučuje se ostvarivati učeničke projekte i tijekom redovite nastave (MINI PROJEKTI na dvosatima).

Projektni zadatak može biti individualan ili timski. Može se izraditi u sklopu redovite nastave jednog predmeta ili više predmeta (timsko poučavanje, pri čemu surađuje više učitelja u ostvarivanju interdisciplinarnosti). Zašto projekt? Jer mijenjamo metode rada!

Eksperiment ili projekt koji učenici provode, potiče usvajanje novih činjenica i znanstveni način razmišljanja. Znanje, usvojeno otkrivanjem, je funkcionalno i lakše dovodi do razine primjenjivosti u svakodnevnim situacijama.

CILJEVI PROJEKTNE NASTAVE - razvijanje sposobnosti za timski rad- razvijanje sposobnosti donošenja odluka- razvijanje kritičkoga odnosa prema vlastitome i tuđem radu- uviđanje nužnosti i svrhovitosti podjele rada- razvijanje samostalnosti i odgovornosti u radu- razvijanje sposobnosti planiranja- integriranje zajednički dobivenih rezultata

Metode učenja otkrivanjemo istraživanje – učenici proučavaju stvarnosto simulacija – kad je nemoguće proučavati stvarnu situaciju

- igra - misaoni pokus - računalna simulacija

o p rojekt na metoda – rad tima učenika na složenijem problemu, često bliskom realnom svijetu

o metoda poučavanja u kojoj se učenici angažiraju u kontinuiranom, suradničkom istraživanju

o razlikuje se od istraživačkog upravo zato što je suradnja među učenicima temeljna komponenta

o projektno učenje pomaže učenicima u razvijanju vještina važnih u društvu znanja u kojem je naglasak na korištenju tehnologije

o rješavanje složenih problema zahtjeva od učenika i fundamentalne vještine (čitanje, pisanje i računanje) i vještine digitalnog doba (timski rad, rješavanje problema, prikupljanje podataka, upravljanje vremenom, sintetiziranje informacija, korištenje visokotehnoloških alata). S takvom kombinacijom vještina učenici postaju upravljačima procesa učenja, a vode ih učitelji.

o projektno učenje u pozitivnoj je korelaciji s boljim ispitnim rezultatima, manjim brojem izostanaka s nastave i s manje problema s disciplinom

o povezanost projekata s primjenom u stvarnom životu čini učenike motiviranijimao projektno učenje razvija samostalnost učenika

Uloga učenika u projektnoj nastavi:•    davanje inicijative za rad, predlaganje tijeka rada i mijenjanje pojedinih etapa rada•    samostalno planiranje, iznošenje ideja i rješavanje problema•    samostalan rad na projektu•    vrednovanje rezultata rada

Uloga nastavnika u projektnoj nastavi:•    poticanje učenika na samostalni rad i stvaralačko izražavanje•    pomoć učenicima u izradi projekata•    potiču socijalnu kooperativnost, savjetuju učenike i usmjeravaju ih•    motiviranje učenika i upoznavanje učenika s metodama samoprocjene•    vrednovanje rezultata rada

FAZE REALIZACIJE /ISTRAŽIVANJA PROJEKTA0. FAZA – analiza postojeće situacije, priprema projekta i određivanje ciljeva i svrhe projekta1. FAZA – Postavljanje problema 2. FAZA – Rad u grupama – IZVEDBA PROJEKTA (provedba plana kroz postavljene zadatake)3. FAZA – Integriranje radnih rezultata4. FAZA – Prezentacija - PREDSTAVLJANJE5. FAZA – Evaluacija - VREDNOVANJE

IZRADA UČENIČKOG PROJEKTA – KORACI1. Izbor teme ili problema2. Što o tome već znamo, a što možemo saznati?3. Plan istraživanja: što/ kako/ gdje/ kada?4. Organizacija i provedba – prikupljanje podataka, dokumentiranje5. Prikazivanje i interpretiranje rezultata6. Zaključci7. Prezentacija rada

1. Izbor teme ili problemaPrvo postavljamo tematski okvir (u području interesa učenika). Učenici odabiru pitanje na koje bi željeli, a pretpostavljamo i mogli naći odgovor uz provedbu maloga istraživanja, potaknimo učenike na „oluju ideja“ (brainstorming). Povede se rasprava o tome kako bi

istraživanje (u grubim crtama) trebalo izgledati, kakav bi instrumentarij trebao – je li to realno izvodljivo, a nakon toga se postavlja hipoteza ili znanstvena pretpostavka, koju ćemo istraživanjem potvrditi ili ne.

2. Što o tome već znamo, a što možemo saznati? Znanje samo treba obnoviti, primijeniti i aktualizirati. Konstatirati što ne znamo, a treba nam, i gdje bismo to mogli pronaći.

3. Plan istraživanja: što/ kako/ gdje/ kada? Izrađuje se plan istraživanja: materijal i pribor s kojim radimo, vrijeme i dinamika, mjesto i rokovi, metode   rada, prikupljanje podataka, (planirati: u kojem će biti obliku, kako ćemo ih bilježiti, arhivirati, osigurati, prikazati)

4. Organizacija i provedba – prikupljanje podataka, dokumentiranje, slijedimo svoj plan; važno je uredno voditi bilješke, paziti na dragocjene podatke i dokaze na kojima ćemo temeljiti svoj zaključak.5. Prikazivanje i interpretiranje rezultata Koja pitanja trebamo sebi u ovoj fazi postaviti?

Imamo li dovoljno podataka za izvođenje  zaključka? Ako imamo više čimbenika koji utječu na rezultate, smijemo li zaključivati o

međuodnosu nekih čimbenika (ako promatramo kretanje jednog parametra u funkciji drugog, ostali bi relevantni čimbenici trebali biti stalni)?  

Može li se zaključak izvesti  baš iz tih naših podataka (bitno je ne „navlačiti“, ne „frizirati“, ne podrazumijevati nešto)?

6. Zaključci Što je najvažniji rezultat našega rada? Utvrđujemo je li hipoteza potvrđena ili nije. Sva ostala zapažanja konstatiramo vrlo kratko i sažeto, ali uvijek u odnosu na hipotezu. Bitna odlika znanstvenog načina razmišljanja je oprez u izvođenju zaključaka, zaključivanje na temelju dokaza.

7. Prezentacija rada – Učenički projekti trebaju biti orijentirani na proizvod (konačni produkt)!Mogući proizvodi su panoi, plakati, članci, časopisi, web stranice, predavanja za druge učenike, radni materijali za druge učenike...O svrsi prezentacije, mjestu, publici ovisi i način prezentacije. Ova je faza važna jer se u njoj „bruse“  vrlo složene vještine i izgrađuju važne životne kompetencije poput timskog usuglašavanja i demokratičnosti odlučivanja kod grupnih radova, argumentiranog odabira onoga što je važno, onoga što najbolje pokazuje ono što želimo istaknuti, nastupa (komunikacija s auditorijem, uvjerljivost, dinamičnost, sigurnost ....).

8. Što dalje? Ako nam pri kraju izvedbe projekta nije palo na pamet još mnogo novih ideja – „nešto  ne štima“ ili s nama ili s projektom..... Znanstvenici svoje radove obično završavaju prijedlozima za daljnje istraživanje, koje će sami provesti ili ih upućuju čitateljima.

VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE

Vrjednuje se rad na projektu i sam projekt. Može se ocijeniti po različitim elementima (usvojenost znanja, primjena znanja, samostalnost u radu, praktičan rad, zalaganje).Timski se uradak može ocijeniti cijelom timu jedinstvenom ocjenom. Posebno se može ocijeniti prezentacija. Posebno se može ocijeniti individualni doprinos timu prema ulogama. Timski je rad dobra prilika za vježbanje samovrjednovanja i vrjednovanja rada u timu (svaki učenik može ocjenjivati i sebe i ostale članove tima).

ULOGA VODITELJA PROJEKTA (u školi može biti učitelj, stručni suradnik ili ravnatelj)Vodi projekt, usmjerava, nadgleda, koordinira. Odgovoran je za organizaciju, način rada, tijek rada, podjelu u grupe, pripremu novih i nepoznatih pomoćnih sredstava.

Organizacija timskoga rada1. Utvrditi obrazovne ciljeve2. Sastaviti tim (učenici različitih sklonosti, interesa i mogućnosti, može i slučajnim

izborom)3. Podijeliti uloge u timu

Uloge u timu1. Voditelj tima (organizira posao, vodi računa da se posao obavi na vrijeme i dobro) 2. Nositelji ideja i akcija (kreativci, istraživači, poticatelji i usklađivači)3. Provoditelji i održavatelji (procjenitelji, provoditelji, dovršitelji, graditelji)Ovisno o zadaćama projekta: ORGANIZATOR, VODITELJ RASPRAVE, REALIZATOR, ZAPISNIČAR, NOVINAR, GRAFIČKI UREDNIK, TEHNIČKI UREDNIK, CRTAČ, ANALITIČAR, IZVJESTITELJ …

NASTAVNE METODE = način rada u nastavi

načini zajedničkog rada nastavnika i učenika u nastavnom procesu pomoću kojih učenici stječu nova znanja i razvijaju psihofizičke sposobnosti

- važnost kombiniranja različitih metoda rada tijekom jednoga školskog sata- različite metode rada u nastavi međusobno se nadopunjuju i prepliću što omogućava

bolje i potpunije usvajanje gradiva- postiže se potpunija zornost i dinamičnost nastave, jer se učenicima pruža mogućnost

da sadržaj na razne načine primaju i povezuju- izvanučionička nastava potiče učenike na samostalno otkrivanje i dolaženje do nekih

spoznaja, te se takvim radom učenik usmjerava prema stvaralaštvu – rad izvan učionice omogućava direktno iskustvo i ima važnu ulogu u nastavi geografije

- učenici pozitivno reagiraju na primjenu različitih metoda nastave te je frontalni oblik rada potrebno svesti na minimum

- treba pravilno izabrati i upotrijebiti nastavne metode – na izbor utječu: zadaci i nastavni sadržaji pojedinog predmeta, učenikovo okruženje, dob i predznanje učenika

- treba učenike naučiti kako promatrati, uopćavati, zaključivati i misliti jer učenik ne usvaja samo znanje već i metode spoznavanja

- primjenom različitih stilova nastave postižu se bolji efekti učenja kod učenika

KLASIFIKACIJA NASTAVNIH METODA – prema komunikacijsko-informacijskom kriteriju:a) praktične metode – najpoznatija je metoda praktičnih radovab) vizualne metode – metoda demonstracije i metoda crtanja i ilustrativnih radovac) verbalne metode – metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda

čitanja i rada na tekstu i metoda pisanja

1. VERBALNE METODE

- naglašavaju govornu komponentu- riječi su posrednici između stvarnih predmeta, učitelja i učenika

METODA USMENOG IZLAGANJA – monološka metoda

- jedna od najčešće primjenjivanih nastavnih metoda- prema istraživanjima, 2/3 svih govornih aktivnosti u nastavi pripada nastavnikovom govoru- iskustva su pokazala da su znanja stečena pretežno metodom nastavnikova usmenog

izlaganja nepotpuna, verbalna i formalna- isključiva primjena te metode ne razvija aktivnost učenika, niti radne navike ni sposobnosti- pravilna primjena usmenog izlaganja oživljava nastavni proces i unosi u njega govornu

dinamičnost i metodičku sustavnost- najčešće se primjenjuje pri obradi gradiva - posebno značenje ima nastavnikovo neposredno izlaganje pri uvođenju učenika u nove

oblike rada (objašnjavanje težih pojedinosti pri obrađivanju nepoznatih riječi)- nepoznate riječi valja ispisati na ploči i objasniti. Riječi kojima se nastavnik koristi u

izlaganju učenici trebaju razumjeti, jer bez poznavanja rječnika ne mogu uspješno shvatiti izlaganje

- pravilan, primjeran, živ i zanimljiv nastavnikov govor razvija učenikovu pažnju- slušajući njegov govor učenici imaju priliku usavršiti svoj govor, bogatiti ga i aktivirati

rječnik

Priprema nastavnika za primjenu obuhvaća: o vremensko trajanje izlaganjao plan izlaganja – dobro pripremljeno usmeno izlaganje dobiva na svježini, ako mu se

osigura odgovarajuća vizualna potpora (zapisivanje na ploči, korištenje nastavnih listića, uporaba slikovnih materijala, CD)

o obradu nepoznatih riječio uporabu nastavnih sredstava

Nastavnikovo izlaganje treba biti: sustavno, logički jasno, zanimljivo, na hrvatskom jeziku- čim nastavnik opazi da je učenicima nešto poznato, prekinut će izlaganje i nastaviti

razgovorom i sustavno poticati učenike na odgovorajuće aktivnosti- osim nastavnikova neposrednog izlaganja, u nastavi mogu neposredno izlagati i učenici i

drugi stručnjaci

Usmeno izlaganje u nastavi može biti:o pripovijedanje ili pričanje – koristi se kada učenici nemaju dovoljno predodžaba o

obrađivanom gradivu, a potiče veći interes nego čitanje iz knjige; izlaganje o stvarnim događajima koji se izlažu tako da u učenika pobude osjećaje, kako bi se utjecalo na njihovo doživljavanje; nastavnik može pripovijedanje prilagoditi učenicima, tako da bude slikovito, jasno, zanimljivo, uvjerljivo, pristupačno pripovijedanje

o opisivanje – slikanje riječima, utemeljeno na izravnom promatranju; u nastavi prevladava znanstveno opisivanje – primjenjuje se kada je potrebno s više detalja, objektivnije predstaviti pojedine objekte, pojave, procese, događaje, ličnosti i dr.

o obrazlaganje – iznošenje dokaza za neku tvrdnju; treba izložiti sve što je u svezi s konstatacijom nevidljivo, nepristupačno, nepoznato i nejasno; obrazlažući neku pojavu, učenik ulazi u njezinu bit. Nastavnik najčešće obrazlaže tijekom obrade novoga gradiva, na drugim etapama nastavnog tijeka traži to od učenika.

o objašnjavanje – tumače se pojedine pojave i procesi u okruženju; objašnjavaju se apstrakcije, generalizacije (klima); pokazuju se predmeti i modeli, ističu se konkretni primjeri iz života; učenicima ne treba objašnjavati ono što im je poznato; objašnjavanje ne smije trajati dugo i uvijek treba provjeriti jesu li učenici shvatili što se objasnilo

o izvještavanje – treba posebno njegovati u izlaganju nastavnika i učenika, posebno prilikom: promatranja, izvođenja praktičnih radova i pokusa, nakon izvanučioničke nastave; uz neposredno izlaganje nastavnika u nastavi se koristi i posredno izlaganje – izlaganje se prenosi suvremenim sredstvima masovnih komunikacija (film, TV, CD, internet)

METODA RAZGOVORA / dijaloška metoda- razgovorom se učenici potiču na aktivnost u stjecanju novoga znanja ili primjeni stečenoga- može se primjenjivati gotovo u svim tipovima nastavnih sati i u svim etapama nastavnog

sata, a najčešće se primjenjuje pri ponavljanju, vježbanju i usmenom provjeravanju učeničkog znanja

Oblici razgovora: katehetički, razvojni, slobodni, diskusija, oluja ideja i dr.

katehetički razgovor – sastoji se od kraćih pitanja i određenih odgovora te se najčešće koristi prilikom ponavljanja i provjeravanja određenih činjenica (Koje? Kada? Što? Tko?)

razvojni / heuristički – nastavnik postavlja poticajna ili polazna pitanja, prikupljajući uspješne odgovore. Na taj način, izbjegavaju se veća lutanja i osigurava očekivani odgovor; nastavnik nastoji podignuti razinu učeničkog znanja; najdjelotvornije koristi pri obradi novog nastavnog gradiva

slobodni razgovor – sličan razgovoru u svakidašnjem životu, odvija se u slobodnom dijalogu; zahtjeva strpljenje, čekanje odgovora i uzajamnost slušanja, obrazlaganja svog stajališta.; učenike valja ohrabriti u iznošenju njihova stajališta pa i onda kada daju netočne odgovore; često su netočni odgovori poticaj za raspravu i objašnjenje među učenicima

diskusija (polemika, debata, rasprava) – suprostavljaju se mišljenja o određenoj temi; treba ju unaprijed najaviti, kako bi se učenici mogli pripremiti za raspravu; nema pobjednika; njezina je zadaća zauzimanje osobnog stajališta o temi diskusije

o luja ideja – metoda rješavanja problema; omogućava svim sudionicima da iznesu primjedbe, dosjetke, domišljanje (sve što im padne na pamet); dobro provedena, ova vrsta razgovora podjednako uključuje sve sudionike pa je prihvaćena u suvremenoj nastavi, jer njeguje stvaralački pristup problemima i pomaže učenje putem otkrića

- BRAINSTORM / oluja mozgova – zabava i kreativno rješavanje problema- nema kritiziranja ideja jer je sve podređeno ljudskoj kreativnosti- izvrsno iskustvo koje pali lampice svim članovima radnog tima

Sedam umijeća za djelotvorno postavljanje pitanja:- nastavnik treba razmisliti o otvorenim i zatvorenim pitanjima; dok otvorena pitanja

mogu imati i nekoliko točnih odgovora, dotle zatvorena imaju samo jedan ispravan odgovor

o prilagoditi izbor riječi i sadržaja pitanja učenicimao pitanjima obuhvatiti što više učenikao po potrebi postavljati potpitanjao iskoristiti učeničke odgovore (čak i netočne)o izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanjao progresivno povećati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda, o djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku

Valja izbjegavati:o pitanja na koja učenici ne mogu dati odgovore (zbog ne znanja ili nedostatka iskustva)o alternativna pitanja (Imaju li ptica krila?)o sugestivna pitanja (Podržava li kisik gorenje?)o kaverzna pitanja, koja sugeriraju pogrešan odgovoro neodređena i višeznačna pitanja (Kakvo je godišnje doba zima?)o preduga, složena, višestruka pitanja

Pitanja u nastavi trebaju biti jezično ispravna, pravilno oblikovana. - metodički je ispravno pitanje postaviti cijelom razredu, zatim sačekati, načiniti kratku

pauzu (kako bi svi učenici o njemu razmislili), a potom prozvati učenika. Pogreške u odgovoru treba ispraviti sam učenik uz nastavnikovu pomoć.

METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU

- učenici se upoznaju s tekstom kao važnim izvorom znanja- radom na tekstu učenici svladavaju tehniku čitanja, pravilno korištenje teksta udžbenika,

radne bilježnice, čitanke, časopisa, osposobljavaju se za samostalan rad na tekstualnim izvorima

- trebaju razumijeti pročitano i preraditi informacije koje su dobivene posredstvom pisanih izvora

Učenici se u procesu nastave i učenja trebaju osposobiti za:- čitanje i analizu pročitanog teksta- izdvajanje bitnih pitanja, ključnih ideja- pronalaženje sličnosti i razlika, utvrđivanja uzročno-posljedičnih veza, uspoređivanja- povezivanja informacija iz teksta s informacijama iz drugih izvora znanja- postavljanja pitanja i problema te njihovo rješavanje i otvaranje novih pitanja i problema

METODA PISANJAPrednost:

- razvija i učvršćuje učenikovu naviku pismenog izražavanja- znanje čini točnijim i čvršćim- potiče oblike samostalnog rada učenika - obogaćuje učenikov rječnik

- nastavnici ugl. i najviše pišu na školskoj ploči, zatim grafofolijama, izrađuje pisane pripreme - dobro pripremljena i pregledna školska ploča nije samo uspješno nastavno pomagalo nego

je i pokazatelj standarda kvalitete rada i obrade nastavne jedinice koju očekujemo od učenika

- plan ploče sadrži: naziv nastavne jedinice, pregled sadržaja, zaključak, zadatke za ponavljanje, provjeravanje, domaću zadaću ...

Nastavnik na školskoj ploči mora pisati:- lijepo, pregledno, čitko, gramatički i pravopisno ispravno, dovoljno velikim slovima- u novije vrijeme školsku ploču nastavnik često zamjenjuje prozirnicom koja omogućava

da se tekst unaprijed pripremi za projiciranje grafoskopom- uza sve prednosti rada s prozirnicama i grafoskopom (precizan raspored teksta,

ekonomičnost, racionalizacija), nastavnik treba posebnu pozornost pokloniti postupnom otkrivanju teksta

2. VIZUALNE METODE

dokumentacijske - učenik dolazi do znanja na temelju pisane i grafičke dokumentacije metoda demonstracije - pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno

doživjeti, učenik promatranjem upoznaje predmete, pojave, svojstva, koje im pokazuje učitelj; ima široku primjenu u nastavi budući da su percepcija i zornost vrlo važan izvor spoznaje; statični predmeti (slike, modeli, shemetski crteži), dinamičke prirodne pojave (izvorna stvarnost, eksperimenti), aktivnosti

metoda crtanja i ilustrativnih radova – pojedini dijelovi nastavnih sadržaja izražavaju se crtežom; primjer: crtanje dijagrama...

eksperimentalna metoda - učenik izvođenjem eksperimenta, koje je pokazao učitelj, upoznaje pojave i stječe nova znanja. Učitelj vodi učenike da sami eksperimentiraju i promatraju pojave oko sebe. Učenici svim osjetilima sudjeluju u proučavanju konkretnih objekata i pojava pa na osnovi toga stječu nove spoznaje, nove pojmove i nova znanja.

GRAFIČKA METODA – izuzetna važnost u nastavi geografije, zadovoljenje načela zornostia) indirektna grafička metoda – crteži koji se na nastavni sat donose gotovi –

geografske karte, skice, grafikoni, kartogrami, dijagrami; nastavne cjeline u kojima treba demonstrirati brojčane podatke u odnosu na prostor tako da učenicima budu lako razumljivi, privlačni, da se lako i trajno pamte; piktogrami – grafički znakovi lako prepoznatljivi, a brojčani odnosi i veličine mogu se izraziti na dva načina: veličinom znaka ili brojem znakova- slabost – premala angažiranost učenika; s obzirom da se u razred donosi gotov crtež, učenik je najčešće samo pasivni promatrač

b) direktna grafička metoda – izvodi se u razredu pred učenicima i zajedno s njima; oni su angažirani kao suradnici i aktivni stvaraoci; od najveće vrijednosti za nastavu geografije; crtež se treba svesti na najjednostavnije (na crte i geometrijske likove); crtanje grafikona prisiljava učenika da razmisli o odnosu: broj i veličina znakova; on razmišlja, odlučuje, aktivan je sudionik u pronalaženju rješenja kako uskladiti brojčane podatke s grafičkim prikazom; brzina i jednostavnost izvođenja

c) kombinirana – dio radnog crteža završi se prije početka nastavnog sata pa ga nastavnik donosi u razred; slijepe karte

d) primjena grafoskopa u grafičkoj metodi – izrada crteža na foliji – nastavnik je cijelo vrijeme okrenut prema učenicima; učenikova se pažnja usmjeri samo na jedan dio; višeslojne prozirnice

PROBLEMSKA NASTAVA

- nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada- rješavanje problema jedan je od najviših oblika učenja- u problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa,

intelektualni nemir i emocionalna napetost- funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i

aktivnu poziciju – učenik je istraživač i kreator, dok je učitelj organizator, motivator i programer

- bit problemske nastave – usvajanje činjenica poput istraživača, gdje učenici samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, nepoznati podaci za učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.

- problemska nastava se planira i točno se predviđaju nastavne teme i jedinice koje će biti obrađene problemskom nastavom

- težina problema mora odgovarati uzrastu učenika, kao i njihovim sposobnostima- može se primjenjivati u svim nastavnim predmetima, premda je efikasnija u prirodnoj

skupini nastavnih predmeta- rješavanje problema izrazito je efikasno kada se primjenjuje grupni oblik rada- kako bi uspjeh u učenju bio veći, učenicima se moraju pružiti jasne upute za rješavanje

problema- rješavanjem problema učenici stječu nova znanja ili primjenjuju stečena. Do rješenja dolaze

prikupljanjem činjenica ili prisjećanjem kojim objašnjavaju problemsku situaciju.

Faze problemske nastave:o postavljanje – definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije o nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke) o proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna i

kvalitativna analiza) o izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze o bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu o generalni zaključak o primjena zaključaka na novim problemskim situacijama o vrjednovanje aktivnosti o metode problemske nastave – problemsko čitanje, problemsko izlaganje, heuristički

razgovor, istraživačka metoda, metoda problemsko-stvaralačkih zadataka

Metode i materijali koji se mogu upotrijebiti u nastavi(nadareni učenici, rad u geografskoj skupini ili u redovnoj nastavi)

Pitanje koje postavlja svaki učitelj je: Koje su to dvije ili tri stvari kojima možemo poučiti učenike kako bismo ih pripremili za budućnost?

1. Aktivno promatrati svijet oko sebe.2. Učiti slušati i argumentirano razgovarati.3. Naučiti ih učiti i tražiti odgovore na pitanja.

U suvremenom pristupu nastavi, u kojem se traži kritičko mišljenje, cilj je postići da učenik preispituje informacije, uspoređuje ih, uvažava tuđe mišljenje i razvija toleranciju. Kako bismo u redovnoj nastavi ostvarili ove ciljeve, treba osmisliti različite načine tematskog ponavljanja. Naglasak je na korelaciji među predmetima. Za provedbu je predviđen dvosat tematskog ponavljanja na geografiji i nekom drugom odabranom predmetu. Temu koju su učenici odabrali mogu obraditi na različite načine. Učitelj može učenicima, uz prethodno objašnjenje, ponuditi nekoliko mogućih nastavnih metoda:

a) tablica nekada–danasb) stvaranje mentalnih mapac) metoda usporedbed) metoda GROZDOVAe) izrada PowerPoint prezentacijef) izrada tematskog plakatag) debatah) druge metode (izrada filma, stripa, igranje uloga na zadanu temu)

TABLICA NEKADA–DANASNEKADA TEMA DANAS

korištenje energenata (ugljen, nafta, plin, drvo)

očuvanje okolišazaštita životinjskih vrsta

zaštita biljnih vrstaklima i vrijeme

Nastavni se sadržaji mogu ponoviti stvaranjem MENTALNIH MAPA – tehnika zapisivanja bilježaka. Oko središnjeg pojma zapisuju se pojmovi koji se međusobno uzročno-posljedično povezuju. Svaki učenik stvara svoju mentalnu mapu, koristeći se pri tome ranije stečenim znanjima iz geografije, ali i iz ostalih predmeta. Učenici se mogu koristiti slikama, bojama, skicama, riječima, ovisno o svom afinitetu. Tom se tehnikom razvija kreativna inteligencija učenika, sposobnost smišljanja novih ideja i originalnih načina rješavanja problema.Koraci u izradi mentalne mape:1. Na sredini lista papira treba napisati središnji pojam. Za središnju ideju dobro se koristiti

slikom.1. Potaknite učenike da se u crtanju mentalnih mapa koriste bojama. Neka se u početku

koriste četirima bojama, a s vremenom mogu i više. Boja potiče kreativno razmišljanje, stimulira vizualne centre u mozgu, pomaže razlikovati područja mišljenja i zaokuplja pozornost hiperaktivnih učenika.

2. Glavne grane povezuju se sa središnjim pojmom, a grane druge i treće razine s prvom i drugom razinom. Budu li grane povezane, bit će povezani i pojmovi koje grane spajaju.

3. Grane se crtaju kao zakrivljene crte.2. Svaka grana neka bude označena jednom riječju ili slikom. Jedna riječ ili slika bolje potiču

kreativne misli nego fraze ili rečenice.3. Poželjno je služiti se slikama i simbolima. Njih je jednostavno zapamtiti, a potiču i nove

asocijacije.

Čemu služe mentalne mape?o omogućuju grupiranje i pregrupiranje pojmova i predodžbi te potiču na uspoređivanjeo potiču na aktivno razmišljanjeo daju grafički prikaz onoga što učenici znaju o zadanom pojmu. To svakom učeniku

omogućuje da lakše utvrdi ono što mu nedostaje u znanju.o pokazuju veze između izdvojenih podatakao tradicionalnim se zapisivanjem ne koristimo desnom stranom mozga jer se takav način

zapisivanja uglavnom ne služi slikom i bojom pa nema vizualnog ritma.

IZRADA GROZDOVA –ova strategija učenicima omogućuje slobodnije i otvorenije razmišljanje o nekoj temi. Najbolji se rezultati postižu rade li učenici u paru ili u skupini. Učitelj odabere temu koja će se ponavljati, a učenici izrađuju grozd 10–15 minuta. Skupine mogu međusobno zamijeniti grozdove ili učitelj može na ploči graditi grozd uz pomoć učenika.Koraci u izradi grozda: 1. na ploču ili papir napišemo pojam ili ključnu riječ (npr. RELJEF, MORE)2. oko zadanog pojma zapisujemo sve pojmove vezane uz zadani pojam koji nam padnu

napamet3. povezujemo pojmove za koje mislimo da se mogu povezati i na taj način stvaramo

uzročno-posljedične veze4. cilj je napisati što više pojmova u grozdu i napraviti što više veza.

EKOLOŠKI ODGOJ U NASTAVI

Osnovna škola ne treba biti samo mjesto nastave, ona mora biti i prostor življenja, učenja i iskustva. Učenicima treba omogućiti da većinu zaključaka donose na temelju stvarnog iskustva u čemu nam pomaže rad, promatranje i izvođenje pokusa. Školsko dvorište i školski okoliš pruža velike mogućnosti za obradu brojnih nastavnih sadržaja; za nastavu u prirodi, za organizaciju izvannastavnih aktivnosti te za provođenje slobodnog vremena tijekom kojeg se nenametljivo mogu razvijati psihofizičke osobine, usvajati nova znanja i vještine, a sve u zdravom okružju.

Škola postaje mjesto učenja na kojem će učenici uočiti lokalne i globalne probleme u svom neposrednom okolišu, rješavati ih povezivanjem znanja iz raznih predmeta, predložiti moguća rješenja. Školska dvorišta, školski vrtovi, botanički vrtovi, parkovi prikladno su i opravdano mjesto za usvajanje novih znanja, razvijanje vještina i navika, a ujedno su i izvor zornosti u nastavi.

Ministarstvo u suradnji s Hrvatskim radio Zagrebom u sklopu emisije «Slušaj kako zemlja diše» provodi akciju «Najljepši školski vrtovi». Projekt Najljepši školski vrtovi krenuo je školske godine 1994./5., zamišljen nakon velikih razaranja, kao obnova školskih vrtova, u kojima će djeca, radeći na zemlji lakše izliječiti i zaboraviti ratne traume (psihoterapija putem rada). Škole širom Hrvatske u velikom su se broju odazvale pozivu pa je obnova školskih vrtova prerasla u natječaj za najljepše školske vrtove na području cijele Hrvatske. U okviru školskih vrtova primjećuje se novi interes za područje ekologije i ekološkog odgoja. Već nekoliko godina u mnogim se školama ostvaruju međunarodni, državni ili vlastiti školski projekti i programi za okoliš npr. svjetski program GLOBE, UNESCO-vi programi SEMEP i Škole koje promiču zdravlje, europski projekt Eko-škola, programi sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva Mladi čuvari prirode te Eko-kviz «Lijepa naša», Pokreta prijatelja prirode Lijepa naša.

ODGOJNE MOGUĆNOSTI ŠKOLSKIH VRTOVA

Školski vrt gospodarski dobro osmišljen, estetski uređen, organizacijski i tehnički dobro postavljen i vođen sam je po sebi izuzetno odgojan. Školski vrtovi moraju djelovati na području estetskog i moralnog odgoja te posebno radnog odgoja koji se treba temeljiti na aktivnosti učenika, da učenici trebaju sami raditi, razumjeti što i zašto rade, a ne biti pasivni promatrači.

Prikladni i mogući oblici rada u školskom dvorištu: eksperimenti, praktični radovi, različiti oblici samostalnog i intelektualnog rada na različitim izvorima. Učenike treba poticati da u svaki rad unose promjene, nešto drugo, stvaralačko. Sam osjećaj da je sam ili uz pomoć drugih učenika napravio ili stvorio nešto novo, izuzetno je važan za razvoj samopouzdanja djeteta i pridonosi stvaranju pozitivne slike o sebi. Škola se treba organizirati tako da se smjenjuju i prožimaju tjelesni i intelektualni rad. Suvremeno društvo zahtijeva učenika koji će biti ekološko osviješten, osposobljen za samostalno istraživanje, učenje i rješavanje problema.

Nastavno načelo sveukupne nastave treba biti ekološki odgoj i obrazovanje. Kvaliteta okoliša i kvaliteta življenja, dijelom ovisi o stupnju ekološke svijesti pučanstva i obrazovanju o okolišu. To je navelo na važnost intenzivnije realizacije ekološkog obrazovanja. Važno je odabrati metode koje će poticati razvoj ekološke svijesti. U nastavi geografije govorne i istraživačke djelatnosti potiču razvijanje pozitivnog stajališta učenika prema okolišu. Potrebno je da nastavnik usmjerava i organizira rad učenika u neposrednom okolišu radi upoznavanja zavičaja.

MOGUĆNOST REALIZACIJE DIJELA NASTAVNOGA PROGRAMA U ŠKOLSKIM VRTOVIMA

U okviru odgojno-obrazovne funkcije, školski vrtovi su pogodna mjesta za povezivanje s nastavom, za praktično provjeravanje stečenog teoretskog znanja u školi, ali i stjecanje novih znanja. Ove mogućnosti ne koriste se jednako u svim školama, što ovisi o stručnosti i motiviranosti učitelja. Treba vidjeti koliko u postojećem nastavnom programu ima sadržaja koji omogućavaju relaziaciju nastave u školskom okolišu.

Nastavni sadržaji za geografiju raspoređeni su prema načelu sustavnosti i postupnosti, koja zahtjeva da učenici na primjerima iz vlastite okoline upoznaju temeljne prirodoslovne pojmove. Radi važnosti i brojnosti novih prirodoslovnih pojmova (osobito u 5. razredu), potrebno je često organizirati izvanučioničku nastavu u obliku jednodnevnih i višednevnih izleta ili blok sati. Učenicima treba omogućiti da sve zaključke donose na temelju stvarnog iskustva u čemu nam pomaže rad, promatranje i izvođenje pokusa u školskom dvorištu.

Nužno je da učenici stalno prate promjene u prirodi tijekom godine na istom mjestu kako bi mogli uspostaviti uzročno posljedične veze među činjenicama te naučiti donositi dobre i logične zaključke. Određene teme ne mogu se obraditi iz udžbenika ili na temelju slika i ilustracija nego je obavezno promatranje i doživljavanje u neposrednoj okolini. Ovisno o kraju u kojemu se škola nalazi učitelji trebaju među ponuđenim temama odabrati i obrađivati one sadržaje koje učenicima mogu približiti i objasniti u neposrednom promatranju i iskustvenoj nastavi.

Neke teme koje se mogu obraditi u školskom okolišu: 5. r.

o Zemlja u Svemiru – odgovornost za onečišćenje atmosfere – vidljivost zvijezda u ZG-u, znatiželja za prirodu i znanost, razlikovati odgovorno i neodgovorno ponašanje izvan škole

o Gibanje Zemlje i godišnja doba – istraživačio Orijentacija – zdrav i svrhovit boravak u prirodi – Oblike snalaženja u prostoru treba obrađivati s

učenicima u prirodi, gotovo kroz igru. Snalaženje prema Suncu treba obrađivati na osnovi promatranja njegovog prividnog dnevnog pomicanja na nebu kako bi učenici uočili stranu na kojoj Sunce svakog dana izlazi, stranu na kojoj dosegne svoju najvišu točku i stranu na kojoj zalazi S učenicima trebamo promatrati: godove na panjevima, koru drveća (mahovina i gljivice), mravinjake te se snalaziti u prirodi pomoću njih.

o Reljef i građa Zemlje, Oblici reljefa i oblikovanje reljefa vanjskim procesima – ekološka svijest, odgovornost za čuvanje šuma

o More - ekološka svijest, odgovornost za čistoću mora, poštivanje života (zaštićene životinje)o Voda na kopnu – ekološka svijest, zaštita i štednja vodeo Tipovi klima, biljni i životnjski svijet – poštivanje života, osuditi ubijanje životinja radi dobivanja

krzna, kljova i sl.o Prirodna bogatstva i očuvanje okoliša – zaštita okoliša i razvijanje ekološke svijesti, promicanje

štednje energije, problemi onečišćenja, odlagališta smeća, reciklaža6. r.

o zaštita prirodne baštine (NP, rezervati), zabrana lova i ubijanja životinja, zabrana trgovine rijetkim pticama , globalne posljedice sječa šuma, očuvanje biološke raznolikosti (endemi), zaštita prirode – ozonske rupe, onečišćenje mora (tankeri, vojne baze)

o Onečišćenje i zaštita okoliša (6. r.) – ozonski omotač, efekt staklenika, kisela kiša, smog, reciklaža7. r.

o ekološka svijest – zaštita geološke baštine, ekološka ugroženost rijeka i mora, onečišćenost mora, važnost međunarodne suradnje (zaštita voda), biološka raznolikost (GMO), poštivanje života kao najveće vrijednosti (zabrana trgovine rijetkim biljkama i životinjama, zabrana ubijanja), urbanizacija i posljedice, masovni turizam i devastacija obale, fosilna goriva, smog, očuvanje šuma i ledenjačkih jezera, svijest o očuvanju okoliša – energija vjetra, termalna energija, zaštita okoliša – problem starih NE

8. r.o zaštita prirode i stupnjevi – oblici zaštite (NP, parkovi prirode), ekološka svijest – zaštita geološke

baštine, štednja i zaštita voda, autohotne biljne i životinjske vrste, ekološki problemi RH (požari, kisele kiše, industrijski otpad), svijest o potrebi očuvanja krajobrazne raznolikosti – prirodni i urbanizirani krajolik, ekološka proizvodnja hrane, zdrav život – zdrava prehrana

- više pozornosti treba posvetiti biljkama s kojima se učenici najčešće susreću u mjestu i okolici (žitarice, povrće, voćke), njihovom uzgoju i koristi – prepoznavanje i sakupljanje biljaka treba ustrojiti izvan učionice gdje će se odmah upoznati s onečišćenjem i zaštitom

- nastaviti sadržaji trebaju se povezivati s prirodnom osnovom kraja u kojem učenici žive, a stjecanje znanja izvoditi na osnovi poznatih sadržaja, promatranja i doživljavanja. Programski sadržaji odnose se na vodu, zrak, svjetlost, toplinu i tlo. Uvjete života valja obraditi na temelju praktičnih radova. Potrebno je isticati međuovisnost nežive i žive prirode te razvijati cjelovito mišljenje i integralni pristup znanosti u rješavanju ekologijskih problema današnjice.

Učenicima trebamo omogućiti da nešto rade i samostalno stvaraju jer tako pridonosimo razvoju njegovog samopouzdanja i stvaranja pozitivne slike o sebi. Školsko dvorište treba odgojno djelovati, posebno na području estetskoga i moralnoga odgoja. Primjećuje se novi

interes za područje ekologije i ekološkoga odgoja, kao i uloge i mogućnosti školskih vrtova na području pružanja socijalne i psihološke potpore mladima s elementima psihoterapije putem rada. Sve nastavne predmete možemo vrlo kvalitetno povezati s školskima vrtovima jer su upravo školski vrtovi posebno pogodna mjesta za praktično provjeravanje stečenih znanja u školi, ali i stjecanje novih teorijskih znanja putem pokusa, eksperimentiranja, istraživanja i proučavanja.

MEĐUPREDMETNO POVEZIVANJE – KORELACIJA U NASTAVIo KORELACIJA – međusobni odnos, uzajamna zavisnost, povezanost u harmoničnu cjelinu o INTEGRACIJA – netaknut; čitav; spajanje nekih dijelova u cjelinu; povezivanje, ujedinjavanjeo SUODNOS – međusobni odnos; odnos dviju strana koje djeluju jedna na druguo ANALOGIJA – sklad, djelomična sličnost između dviju stvari; podudaranje, srodnost (to ti je isto kao

da…)

Riječ korelacija često se provlači kroz nastavu i metodičke upute učiteljima. Kada se govori o korelaciji u školskom odgojno-obrazovnom sustavu, obično se misli na suodnos, povezanost sadržaja jednog nastavnog predmeta sa sadržajima srodnih nastavnih predmeta. Ona se ostvaruje i među sadržajem samog nastavnog predmeta. Leonardo je izučavao matematiku, anatomiju, biologiju, fiziku, mehaniku i mnoge dr. znanosti kako bi spoznaju pretvorio u znanje i umjetnost. Možda i mi moramo tako gledati na korelaciju! Takvim radom učenici lakše usvajaju i povezuju znanja, stječu vještine i navike, a uz to ćemo promicati više odgojnih vrijednosti. Raznovrsne su mogućnosti korelacije geografije s ostalim nastavnim predmetima. Međupredmetna korelacija može biti metodička i sadržajna.

Metodička međupredmetna korelacija se očituje u uporabi nastavnih metoda, metoda rada, karakterističnih za određeni nastavni predmet. Uzimam za primjer hrvatski j. i likovnu kulturu i njihove najzastupljenije nastavne metode u nastavi geografije. Treba naglasiti da ove nastavne metode ovih školskih predmeta nisu jedine koje se koriste u nastavi geografije. Nastavna metoda interpretacije teksta jest metoda koja se koristi u nastavi hrvatskog jezika. Učenici su u interpretaciji sudionici su nastavnog procesa, izražavaju svoja zapažanja, zaključuju. Vrlo čestu interpretaciju teksta imamo i u nastavi geografije. Likovna kultura je zastupljena preko svojih nastavnih metoda crtanja. Osim ovih nastavnih metoda, obrada sadržaja geografije prikladna je i za kvalitetnu upotrebu drugih. Njome se dobiva na dinamici i kreativnosti nastave.

Sadržajna međupredmetna korelacija se očituje u suodnosu nastavnih sadržaja više nastavnih predmeta tj. kada određeni nastavni sadržaj obrađuje dva ili više predmeta sa svojim specifničnostima, uspostavljajući zaokruženu nastavnu cjelinu. Sadržajnu međupredmetnu korelaciju dobro je naglasiti, kako bi sami učenici sadržaje dobivene iz različitih nastavnih predmeta povezali u logičku cjelinu i tako si olakšali učenje. Jedan oblik sadržajne međupredmetne korelacije je integrirana nastava. Ona se organizira u OŠ tijekom školske godine ili na izvanučionočnoj nastavi, kako bi se dobila što cjelovitija slika o pojedinim izabranim temama, koje se obrađuju s različitih aspekata. Tako se u integriranu nastavu uključuju nastavni predmeti koji prate prirodoslovne, humanističke, društvene i tehničke znanosti. Svaki od njih daje svoj suodnos s odabranom temom.

Korelacije se moraju predvidjeti mjesečnim planiranjem, jer je tada moguće u predmetnoj nastavi ostvariti kvalitetnije suodnose (korelacije) i integracije nastavnih sadržaja. Učitelji koji su ih predvidjeli mogu ih ostvariti na više načina. Učitelj na svom satu koristi znanja, spoznaje i vještine koja su prethodno obrađena u nekom drugom predmetu

- jedan učitelj započinje rad na svom satu, a drugi nastavlja- nastavu istovremeno izvode 2 učitelja, u školi ili na izvanučioničkoj / terenskoj nastavi- učitelji su na 1 satu učinili pripremu i dogovor s učenicima za rad na dvosatu drugog

predmeta, a učenici u skupinama integrirajući znanja rješavaju dogovorene aktivnosti; na sljedećem satu svakog predmeta učenici prezenitraju uradak, izvode zaključke i vrjednuju rad pojedinaca i skupina…

Da bi korelacija bila uspješna trebamo prvo dobro poznavati Plan i program geografije u OŠ, zatim poznavati programe ostalih nastavnih predmeta s kojima geografija može korelirati te imati odličnu suradnju tj. timski rad, koji bi trebao biti sve više prisutan u ostvarivanju

cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa. Učitelji nisu više pojedinci, neovisni jedni od drugih, nego zajednički planiraju i programiraju određene etape. Timski rad je neminovan i on se sve više naglašava u svijetu poslovanja u bilo kojim ljudskim djelatnostima pa tako i u odgoju i obrazovanju. Međupredmetna korelacija pospješuje stvaranje malih timova unutar razrednih vijeća i unutar učiteljskog vijeća jedne škole i potiče timski rad. Timskim radom se zajednički planiraju obrade nastavnih sadržaja, što može doprinijeti rasterećenju učenika i zanimljivosti nastave. To mora biti dobrovoljno angažirana suradnja, skupna aktivnost, ravnopravan položaj članova, pozitivno ozračje i snažna motivacija.

Opredjeljenje za timski rad zahtijeva i trajnu izobrazbu i usavršavanja u vlastitoj struci, poznavanje srodnih struka te vježbanje međuljudske komunikacije i interakcije. Timski rad traži mnogo strpljivog ulaganja i učenja, i učitelja i učenika. Timski rad mora biti takav rad da ostvaruje uvjete dobrog psihičkog ozračja i poticajnu atmosferu. Timskim poučavanjem ne dobivaju samo učenici, već i učitelji koji se upoznaju s novim metodama rada, uče od svojih kolega i dopunjuju se.

- važno je znati procijeniti koje je sadržaje najbolje raditi u međupredmetnom povezivanju- jedan od uvjeta međupredmetnog povezivanja je timski rad učitelja i stručnih suradnika- timsko poučavanje još je uvijek rijedak oblik rada u školama- zahtijeva usklađivanje članova tima i planom i programom rada te školskim rasporedom

Timski rad zahtjeva:- zajednički cilj - svi ulažu u postizanje cilja- postignuti rezultati = uspjeh za sve- osobna i zajednička odgovornost - suradničke vještine

TIMSKI RAD- znanje o temi- sposobnost postavljanja jasnih

ciljeva- vještine organiziranja vremena- upravljanje sukobom, kriznom

situacijom

SOCIJALNO-KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE I AFEKTIVNO UČENJE aktivno sudjelovanje više učenika stvara drugačiju socijalnu klimu slobodnije izražavanje razvija se i jača osjećaj pripadnosti relativno samostalan rad učenika učenici mogu zadovoljiti znatiželju učitelj bolje vidi učenike u drugim okolnostima

ODGOJNI ASPEKT GRUPNOG POVEZIVANJA međusobno pomaganje i ohrabrivanje međusobno uvažavanje-prihvaćanje tuđeg mišljenja slušanje i obraćanje pozornosti na drugoga izbjegavanje osobnih napad i uvreda svatko sudjeluje i čini najbolje što može pozornost se posvećuje temi radi se i raspravlja slijedeći ciljeve

OBRAZOVNI ASPEKT MEĐUPREDMETNOG POVEZIVANJA međupredmetno povezivanje učenjem ne smatra samo usvajanje znanja uče se sadržaji i činjenice – znanje, razumijevanje, prepoznavanje, prosudba… uče se metode usvajanja znanja – potražiti informaciju, organizirati, planirati, oblikovati,

vizualizirati…

Razlika između suodnosa i integracije

Suodnos (korelacija) je vertikalno i horizontalno povezivanje nastavnih predmeta. Može biti unutarpredmetni i međupredmetni. Unutarpredmetni suodnos učitelj ostvaruje bez teškoća. Suodnos se oduvijek provodio i među predmetima, ali prije provođenja nije bilo dogovora među predmetnim učiteljima.

Kako ostvariti kvalitetni vertikalni suodnos? Povezivanje, tj. suodnos će biti učinkovitiji ako na predmetu na kojem su se određene teme već obradili, učitelji mogu dogovoriti ponavljanje stečenih znanja prije obrade u drugom predmetu.

PRIMJER SUODNOSA

Na satu geografije (bez obzira na temu koja se na određenom satu radi, a gotovo uvijek se spominje klima i klimatski elementi), učitelj može ponoviti ili učenicima postaviti problemsko pitanje vezano uz temperaturu zraka ili mora. Može se nacrtati rebus na temu temperatura; organizirati oluja mozgova na temu temperatura ili pogađati zamišljeni mjerni instrument – termometar, a potom organizirati igra »Tko zna više«. Na kraju će učitelj najaviti učenicima, kako će im znanja i spoznaje, ali i vještinama mjerenja temperature zraka pomoći na sljedećem satu fizike.

Korelacija može prerasti u integraciju. Učenici mogu na satu geografije nacrtati grafikon temperatura dijela Europe, koji se u to vrijeme obrađuje. Uz njega učenici mogu ponoviti znanja o temperaturi zraka ili/i mora. Učitelj najavljuje učenicima da grafikon odnesu na sat fizike, gdje će ga s učiteljem fizike još jednom analizirati, jer će učiti o temperaturi. Na satu fizike učitelj ponavlja znanja o temperaturi, koja su učenici već stekli uz pomoć grafikona, i nastavlja s obradom predviđenoga gradiva.

INTEGRIRANO POUČAVANJE

SUODNOS TEMATSKO POUČAVANJE POUČAVANJE PROJEKTIMA

zadovoljava sve zahtjeve integrativnoga poučavanja

¯dijete se bavi proučavanjem nekog pitanja, problema ili teme po svom vlastitom

interesu i izboru

u jednom se području (predmetu) spominju, opisuju i traže primjeri istoga pojma ili

pojave u drugom području (predmetu)

¯»najlabaviji« stupanj integracije

samostalno i aktivno učenje učenika organizira oko jedne

središnje teme, o nekom problemu, pojmu ili pojavi uči se

interdisciplinarno, s više aspekata

¯ograničeno nastavnim planom i

programom

Integracija je objedinjavanje planiranih tema u jednu cjelinu (događaj). Mogu je ostvariti 2 ili više učitelja/učiteljica.

Integracije međupredmetnim povezivanjem moguće je ostvariti i na zasebnim satima, ali je potrebno dogovoriti teme koje će se objediniti u jednu cjelinu. Nakon mjesečnog planiranja, učitelji koji su predvidjeli integracije, razrađuju slijed rada, tj. čine tematsko planiranje. Pomno biraju predmet s kojim će započeti, pojam koji će povezivati predmete i aktivnosti za učenike.

Prednost međupredmetnog povezivanje na odvojenim satovima

Jedan od glavnih razloga rijetkih međupredmetnih integracija nastavnih sadržaja u predmetnoj nastavi bilo je mišljenje, kako je integracija moguća samo na dvosatu ili u integiranom danu. To zahtijeva izmjene u dnevnom ili tjednom rasporedu, a u velikom broju škola teško ih je češće ostvariti zbog otežanih uvjeta rada (rad u tri smjene, učitelji rade u 2 ili više škola). U većini škola najlakše je ostvariti integracije nastavnih sadržaja tijekom dana, tjedna ili mjeseca na odvojenim satovima, tj. svaki predmet prema svom rasporedu. Takav način rada ne zahtijeva izmjene u predmetno-satnom sustavu, a rezultat će biti isti kao i kod drugih vrsta integracija.

Prednosti integrirane nastave – suvremeni model nastavePomaže učeniku u:

promatranje problema s više aspekata razumijevanju povezanosti prirodnih i društvenih čimbenika u objektivnoj stvarnosti (cjelovit

doživljaj svijeta)

Vertikalni i horizontalni suodnos nastavnih predmeta omogućit će stvaranje korelacijsko-integracijskog nastavnog sustava. Ostvarit će se sjedinjavanje i povezivanje nastavnih sadržaja različitih nastavnih područja – pojedinih predmeta.

NASTAVNA NAČELAosnovna pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu

da bi uspješno ostvario njegove zadatke

Pri obradi nastavnog sadržaja od velikog su značaja izvorna geografska načela:

načelo zornosti i apstraktnosti- zornost osigurava usvajanje činjenica, apstraktnost usvajanje generalizacija - učenicima treba osigurati postupan prijelaz od konkretnog ka apstraktnom - sve što se može pokazati praktično ili nacrtati ima veću vrijednost od usmenog prepričavanja;

uloga multimedije načelo znanstvenosti – opće didaktičko načelo od kojeg ne možemo odstupati – potkrijepljenost

činjenicama

načelo kompleksnosti – proistječe iz definicije geografije – povezanost prirodne osnove i društvenog razvoja- u programu 5. r. zastupljene su izrazito prirodoslovne teme ili prirodni elementi- prii njihovoj razradi i objašnjenima treba voditi računa o njihovu utjecaju na život ljudi, tj. o

otjecaju prirodnih elemenata (reljef, vode, klima, geološki sastav stijena, građa tla, biljne zajednice) na orgnizaciju društva

- isti princip povezanosti prirodnih elemenata i života ljudi primjenjuje se i u obradi regionalnogeografskih sadržaja u 6., 7. i 8. r.

načelo aktualizacije ili životne blizine – naglasak je na proučavanju suvremenih prirodnih i društvenih pojava u zavičaju; za objašnjenje svih pojava i procesa vezanih za prirodoslovlje koriste se primjeri iz zavičaja ili domovine. Osnovni je cilj bolje poznavanje geografskih, promeetnih, demografskih, gospodarskih, kulturnih i dr. obilježja zavičaja i domovine, a zatim i šire. Ovo načelo proizlazi iz života i njemu služi. U nastavi geografije se načelo od bližeg prema daljem zbog dubine i širine obrade pojedinih nastavnih sadržaja manje primjenjuje, jer se navodi činjenica kako se geografska blizina ne smije poistovjećivati s psihološkom blizinom, jer su suvremene komunikacije i

protok informacija psihološki bliskim učinili i neke udaljene prostore tj. geografska zbivanja i procese u njima.

načelo egzemplarnosti – nužno je koristiti primjere u objašnjavanju procesa i pojava

načelo sistematičnosti – hijerarhija gradiva; obrađivanje nastavnih sadržaja u određenom logičkom pregledu, s izdvojenim uporištima oko kojih se koncentriraju ostali sadržajni elementi

načelo postupnosti – od lakšeg ka težem, od jednostavnog k složenom, od bližeg k nepoznatom, od konkretnog k apstraktnom; nastava se temelji na prethodno usvojenom gradivu- novo gradivo se obrađuje postupnom uvođenju novih pojmova, a zadaci se rješavaju od

jednostavnijih prema složenijima

načelo primjerenosti – prilagoditi uzrastu i predznanju učenika

načelo aktivnosti i razvoja – učenik je u središtu zbivanja, znanje i sposobnosti stječu se vlastitom aktivnošću što vodi do razvoja ličnosti, uspjeh učenika u nastavi proporcionalan je udjelu vlastite aktivnosti

ekološko načelo – ekološki odgoj načelo korelacije – povezanost geografskih znanja s drugim nastavnim predmetima načelo diferencijacije i integracije – analiza i raščlanjivanje nastavnih sadržaja, no i njihovo

sintetiziranje i povezivanje načelo individualizacije i socijalizacije – poštuju se individualne karakteristike učenika što se

najlakše provodi individualnim radom učenika; razvoj interpersonalnih odnosa među učenicima u razredu; učenici rješavaju zadatke samostalno ili u paru

KURIKULUM je raznovrsno korišten termin, obuhvaća preciznu i sustavnu ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj, zadaće, sadržaji, organizacija, metode, mediji, strategije ). Temeljna karakteristika je "učeniku orijentirano učenje", ali precizno artikulirano, zato se svako planiranje i programiranje ne može nazvati kurikulumom, nego samo ono koje zadovoljava metodologijske uvjete, kriterije i tehnologiju izrade kurikuluma.

- planirana interakcija učenika s nastavnim sadržajima i nastavnim resursima- proces ostvarivanja ciljeva nastave

o ciljevi učenjao sadržaji (predmeti)o metode (sredstva i putovi)o situacije (grupiranje sadržaja i metoda)o strategije (planiranje situacija)o evaluacija

Temeljna pitanja razvoja kurikuluma o Koje ciljeve škola mora ostvariti? o Što možemo učiniti da se ti ciljevi ostvare? (sadržaji? metode? situacije?) o Kako sve to možemo djelotvorno organizirati? (strategija?)o Kako možemo provjeriti jesu li i koliko su ciljevi ostvareni?

NASTAVANastava je organizirani institucionalni i izvaninstitucionalni interakcijski stvaralački napor u savladavanju propisanih sadržaja i stjecanju znanja, sposobnosti i navika te osposobljavanje učenika za daljni permanentni rad. Cilj nastave – stvaranje kritičke, slobodne, stvaralačke, humane, obrazovane, multikulturalne, multietičke učenikove ličnosti, koja je otvorena za sve sadašnje i buduće promjene u sebi i društvu u kojem se nalazi.

Sastavnice tog sustava:o učenik (uči, stječe relevantno iskustvo, tj. obrazuje se i odgaja) o učitelj (poučava, tj. svoju aktivnost usmjeruje na optimiranje učenja) o nastavni sadžaj (predstvalja osnovu na kojoj se temelji učenje) o objektivni uvjeti (prostor i nastavna oprema, djeluju na učenje izravno i neizravno) o odnosi između sudionika nastave

Tijekom nastavnog procesa učitelj odabranim načinom (metodom) izlaže učenicima nastavno gradivo i zadaje im različite zadatke. Učitelj odabire i priprema izvore nastavnih sadržaja te načine njihovog prikazivanja s namjerom da učenicima olakša razumijevanje i usvajanje predviđenog gradiva. Učenici

aktivno promatraju i izvršavaju zadatke s ciljem usvajanja programom određenih znanja, vještina i navika. Učenici uče nastavne sadržaje.

Etape nastavnog procesa:

1. Uvod ili priprema – ovisi o tome što će uslijediti u daljnjem tijeku nastave. - ponavljamo odgovarajuće nastavno gradivo na čijem se poznavanju temelji obrada novog

gradiva- učenika treba pripremiti i motivirati za nastavnu djelatnost kako bi znao ne samo što će učiti

nego i kako će raditi i doći do određenih spoznaja.- važna sastavnica pripreme je određivanje i najava zadaće nastavne djelatnosti (naziv nastavne

jedinice), a dobro je ako toj najavi prethodi postavljanje problema i dogovor o njegovu rješavanju iz čega se mogu izvesti zadaće nastave

2. Obrađivanje novih nastavnih sadržaja - jedna je od temeljnih etapa nastavnog procesa- uspostavlja se neposredna veza između učenika i nastavnog gradiva- učitelj će novo gradivo dovesti u vezu s prethodnim učenikovim iskustvom, koristeći se izvornom

stvarnosti, nastavnim sredstvima, govornim jezikom, kako bi osigurao najpogodniji spoznajni put- dva temeljna puta spoznavanja su: indukcija i dedukcija- učenici trebaju analizirati, sintetizirati i generalizirati informacije koje da njega dopiru putem

nastave- vrlo je važno precizno odrediti:

- količinu sadržaja nastave(količine činjenica i generalizacija)- intenziteta (kvakvoće, dubine pojmova)- strukturu (logičku sređenost činjenica i generalizacija)

- na dobro obavljenom obrađivanju novih nastavnih sadržaja temelje se daljnje etape nastavnog procesa - vježbanje, ponavljanje i provjeravanje.

3. Završni dioo Vježbanje – učenici prerađuju novu nastavnu građu jer će je tako najlakše usvojiti

- vježbanjem se razvijaju učeničke sposobnosti, a ponavljanjem se učvršćuje znanje učenika- Pri vježbanju razlikujemo:

- pripremanje vježbanja - određuje se što će se i zašto vježbati; pravilna motivacija učenika olakšat će vježbanje

- samo vježbanje - koje se može raščlaniti na: početno ili uvodno uvježbavanje (nadzire ga učitelj), temeljno ili središnje vježbanje (izvođenje nadzire sam učenik) i završno ili dopunsko vježbanje (učenik postiže najveću brzinu i uspjeh u vježbanju)

o Ponavljanje - stječu se pouzdanija znanja učenika, tj. memoriraju se činjenice i

generalizacije- trajnost pamćenja može se osigurati čestim ponavljanjem i njegovim

korištenjem u svakidašnjem životu. Sa stajališta kvakvoće ponavljanja razlikujemo: o reproduktivno ponavljanje - dosjećanje, reprodukcija otprije poznatog gradiva; važno je

mehaničko pamćenje imena, činjenica, generalizacija, pravila zakona i njihovo reproduciranje na određeno pitanje

o produktivno ponavljanje - korištenje, uporaba otprije poznatog nastavnog gradiva na potpuno nov način; primjenjuju se različite misaone operacije: uspoređivanje, raščlanjivanje, klasificiranje, konkretiziranje, generaliziranje, strukturiranje, rješavanje problema i dr., što pozitivno utječe na kvakvoću znanja. Produktivno ponavljanje sadržaja od učenika se traži neprekidna stvaralačka primjena znanja.

o Provjeravanje – sustavno praćenje učenikovih postignuća i uspjeha u ostvarivanju zadaća nastavnog predmeta- provjeravanjem se prikuplja potrebna dokumentacija o ostvarivanju nastavnih zadataka- provjeravanje je važno, kako za učitelja i učenika, tako i za roditelje, jer se nime utvrđuje

kakvoća i količina postignutih rezultata, odnos učenika prema nastavi i njegovo napredovanje tijekom nastavne djelatnosti.

S obzirom na vrijeme provjeravanja razlikujemo:o popratno provjeravanje - obavlja se tijekom cjelokupnog nastavnog procesa; zastupljeno je u

cjelokupnom nastavnom procesu jer zadaća nastave nije samo spoznavanje već i trajno zadržavanje i primjenjivanje određenih znanja

o završno provjeravanje - provodi se nakon obrade pojedinih nastavnih tema, cjelina ili na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih razdoblja. Njime se utvrđuje učinkovitost nastavne djelatnosti u određenom razdoblju.

S obzirom na oblik provjeravanje može biti: usmeno, pismeno i praktično

Ocjenjivanje

- postupak vrednovanja svih važnih činjenica o učenikovim postignućima tijekom praćenja i ispitivanja, a izražava se ocjenom

- izbor metoda vrednovanja znanja ovisi o ciljevima obrazovanja i o tome što želimo vrednovati: znanje studenta, nastavnika ili kvalitetu programa i kolegija

Obrazovni ciljevi - podjela prema Bloomu (engl. Blooms taxonomy)

Američki psiholog B. S. Bloom podijelio je oblike učenja u 3 kategorije: kognitivnu (znanje), afektivnu (stavovi) i psihomotoričku (vještine). U okviru kognitivne kategorije Bloom razlikuje 6 hijerarhijskih razina učenja:

1. Činjenično znanje – Usvajanje činjeničnog znanja je najniži obrazovni cilj. Znanje se definira kao sjećanje na prije naučene sadržaje.

2. Razumijevanje – sposobnost promišljanja o značenju usvojenih činjenica. Stupanj razumijevanja može se utvrditi interpretiranjem naučenih činjenica, sažimanjem, objašnjavanjem ili predviđanjem učinaka ili posljedica. Ovaj je obrazovni cilj viši od prethodnog jednostavnog prisjećanja na informacije i predstavlja najniži stupanj razumijevanja.

3. Primjena – sposobnost uporabe naučenih pravila, zakona, metoda ili teorija u novim, konkretnim situacijama

4. Analiza – Na analitičkoj razini znanja student mora biti sposoban naučene sadržaje razdvojiti na sastavne dijelove i razumjeti organizacijsku strukturu. Pri tome student mora znati odrediti sastavne dijelove i odnose među njima kao i organizacijske principe. Ovaj je obrazovni cilj viši od razine razumijevanja i razine primjene jer je za tu razinu znanja potrebno združeno razumijevanje sadržaja i organizacijske strukture materijala. 

5. Sinteza – Sintetizirati znači iz pojedinačnih dijelova stvoriti novu cjelinu.  Obrazovni cilj u ovom slučaju ističe kreativno ponašanje s naglaskom na formuliranje novih obrazaca ili struktura.

6. Evaluacija – vrednovanje materijala (pjesme, romana, govora, istraživačkog izvještaja, projekta). Vrednovanje se mora temeljiti na točno definiranim kriterijima. Obrazovni ciljevi ovog područja su najviši u spoznajnoj hierarhiji jer sadrže elemente svih prethodnih razina uz dodatak sposobnosti prosudbe vrijednosti utemeljene na točno definiranim kriterijima.

Učenikovo postignuće provjerava se i ocjenjuje u razrednom odjelu i obrazovnoj skupini individualnim i skupnim oblicima: razgovorima i ispitivanjem, izradom kreativnih/stvaralačkih, pisanih, grafičkih, praktičnih, tehničkih i drugih zadaća, rješavanjem zadataka objektivnog tipa, višeminutnim kontrolnim provjerama znanja, nastupima i drugim odgovarajućim oblicima i postupcima.

Osnovni elementi ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja:– poznavanje i razumijevanje nastavnih sadržaja– usmeno i pisano izražavanje– praktična i kreativna primjena naučenog gradiva– razvijenost vještina– načini sudjelovanja u usvajanju nastavnih sadržaja– napredak u razvoju njegovih ostalih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti

Nakon usmene provjere učitelj je dužan na istom nastavnom satu upisati ocjenu u odgovarajuću rubriku u imeniku i priopćiti je učeniku.

Kod pisanih oblika provjeravanja ocjena se upisuje najkasnije 7 dana nakon provjere osim u slučaju kada je učitelj opravdano odsutan. Učenik ima pravo dobiti na uvid svoj pisani rad i tražiti obrazloženje ocjene.

SADRŽAJ OBRAZOVANJA

propisuje se nastavnim planom i programom

Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju:

odgojno-obrazovna područja, odnosno predmeti redoslijed učenja područja ili predmeta po razredima i semestrima tjedni broj sati za pojedino područje, odnosno nastavni predmet

Nastavni program školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja konkretizacija nastavnog plana

Okvirni nastavni plan i program

 školski dokument koji, za određeni stupanj i vrstu javnog, privatnog i crkvenog obrazovanja, s pravom javnosti propisuje ili verificira državni prosvjetni organ (Ministarstvo prosvjete i športa RH)

 utvrđuje se:

 svrha odgoja i obrazovanja za određeni stupanj i vrstu obrazovanja, nastavni plan s popisom obveznih i obveznih izbornih nastavnih predmeta s naznakom tjednog

broja nastavnih sati za svaki nastavni predmet,  raspoloživi tjedni fond nastavnih sati za neobvezne dopušteno tjedno opterećenje učenika  kratki opis (smjernice) sadržaja obrazovanja za svaki obvezni nastavni predmet kadrovski i materijalno-tehnički uvjeti potrebni za ostvarenje nastavnog plana i programa  uvjeti upisa učenika način ocjenjivanja za svaki nastavni predmet

Izvedbeni nastavni plan i program

školski dokument koji se izrađuje u određenoj školi konkretizira elemente okvirnog plana i programa

Operativni nastavni program

izrađuje ga predmetni nastavnik prilikom pripreme za nastavu za određenu školsku godinu polazeći od svojih iskustava, poznavanja učenika, dogovora s nastavnicima srodnih nastavnih

predmeta,... planira raspored nastavnih cjelina, tema i jedinica te dinamiku njihove realizacije tijekom školske godine

Priprema nastavnika

na osnovu operativnog plana nastavnik zna koje će teme, kojim redom i koliko sati obrađivati tijekom školske godine

pripremanje nastavnika za obradu nastavnih tema i jedinica izvodi se kontinuirano od početka do završetka školske godine, prije same obrade s učenicima

nastavnik treba poznavati sadržaje nastavnog predmeta kojeg izvodi, te pratiti promjene i postignuća u struci

pomagala za pripremu: stručna literatura (knjige, priručnici, časopisi, katalozi,...), radne mape, bilježnice, pisana priprema za sat

UČENJE relativno trajno mijenjanje ponašanja pod utjecajem stečenog iskustva

Učenje je odraz načina na koji promatramo svijet, okoliš, znanost, osjećaje... Stil učenja se definira kao put kojim se obrađuju informacije. Ono se zasniva na jakim, a ne slabim stranama. Nema točnog ni pogrešnog načina učenja. Neka djeca više vole vizualni tip učenja, neka auditivni, a neka kinestetički tip učenja. Nije neuobičajeno kombiniranje jednog i drugog tipa učenja. Roditelji također više vole jedan tip učenja od drugog. Nije neobično da se stilovi roditelja i djece razlikuju. Da bi učenje bilo učinkovito, važno je shvatiti način na koji dijete uči.

VAK TEORIJA – tri stila učenja:

1.VIZUALNI stil učenja = 40 % učenika pripada ovoj kategoriji- VIZUALNI TIPOVI uče gledanjem – moraju vidjeti da bi zapamtili- preferiraju ilustracije, čitanje napisanog, odlični su u pismenom bilježenju predavanja- prizivaju slike iz prošlosti kada pokušavaju zapamtiti, sliku kako ta stvar izgleda u njihovoj glavi- često koriste izjave kao što: “To mi izgleda dobro...”, “Da vidim...”, “Imam potpunu sliku...”- “vide” riječi- uredni su i organizirani- brzo pričaju, uočavaju detalje- dugoročno planiraju- pamte pomoću vidnih asocijacija, dobro pamte lica- vole čitati- orijentirani su na izgled – bilo da je riječ o odijevanju ili prezentaciji određenog materijala- imaju jak osjećaj za boje, mogu imati umjetničke sklonosti- vole crtati i pisati, imaju uglavnom lijep rukopis- ne ometa ih buka- mogu zaboraviti verbalne upute ili proslijediti usmenu poruku- dobri su čitači i više vole čitati nego da im se čita- šaraju za vrijeme tel. razgovora, predavanja ili sastanka- često znaju što bi rekli, ali teže pronalaze riječi- mirniji su po prirodi

VIZUALNI TIPOVI – SAVJETI- zapiši da bi bolje zapamtio- gledaj osobu koja priča da bi se bolje koncentrirao- koristi boje za naglašavanje važnoga u tekstu- najbolje učiš sam- sjedi dalje od prozora i vrata- koristi filmove, slide-ove, ilustracije, crteže, dijagrame- traži pismene upute

1.AUDITIVNI stil učenja - uče i pamte po sluhu – mora čuti da bi zapamtio- preferiraju slušanje i ponekad se “izgube” pokušavajući zapisati- često koriste izraze kao: “Čujem što mi govoriš...”, “Slušam te...”, “To mi zvuči dobro...”- uče slušajući i prije zapamte ono o čemu se raspravlja nego ono što vide- govore u ritmičkim sekvencama- “pričaju” sami sa sobom za vrijeme izvođenja aktivnosti- buka ih vrlo lako prekine- često miču usnama dok čitaju, vole čitati naglas- vole slušati dok im se objašnjava i vole sami objašnjavati- dobri su u imitaciji glasova i načina govora drugih ljudi- rukopis im obično nije lijep- pričljivi su i vole raspravu- vrlo su detaljni u opisima- imaju problema s aktivnostima koje uključuju vizualizaciju- više vole glazbu od likovne umjetnosti - otvorene su i komunikativne osobe

AUDITIVNI TIPOVI – SAVJETI- pokušaj učiti s prijateljima raspravljajući ili glasno ponavljajući- prije čitanja određenog poglavlja,pogledaj slike,naslove te naglas reci svoje mišljenje o glavnoj

temi odlomka- čitaj naglas uvijek kada je to moguće- snimaj predavanja te ih preslušavajući pokušaj zapamtiti

- pitanje u testu uvijek pročitaj naglas prije rješavanja

2.KINESTETIČKI (tjelesni) stil učenja - KINESTETIČKI vole predmet dotaknuti, vidjeti kako radi- oni imaju najviše problema u školi jer je, nažalost, u većini škola učenje još uvijek po

tradicionalnom modelu- daju prednost manipulaciji materijalom i grupnoj dinamici- često koriste izjave kao: “Ne slijedim te..“, “Vrati se-izgubio sam se..“- često koriste glagole u razgovoru ili opisima- dodiruju ljude da bi privukli njihovu pozornost- stoje blizu osobe kojoj se obraćaju- orijentirani su na tjelesnu aktivnost i često su u pokretu- oblače se ležerno i sportski- vole izrađivati stvari i isprobavati nove aktivnosti- najbolje pamte izvodeći određeni pokret- ne uživaju u čitanju i često tekst prate prstom- dobro reagiraju na fizičke nagrade- često koriste gestu, mimiku, mašu rukama dok govore- teško im je ostati mirnim kroz duži vremenski period te škljockaju olovkom ili trzaju nogama dok

uče- vole akcijske filmove i knjige- mogu imati nečitak rukopis- vole glumiti i uživaju u različitim aktivnostima i igrama koje uključuju pokret- rado sudjeluju u izradi modela, maketa, izvođenju pokusa- dobro se orijentiraju u prostoru- postižu uspjeh u sportu- rado uče pomoću računala da bi učenje potakli dodirom (tipkovnica)- vrlo su otvorene osobe

KINESTETIČKI TIPOVI – SAVJETI- da bi bolje zapamtio uči ponavljajući glasno, izvodeći različite pokrete, hodajući- u situacijama kada hodanje ili tapkanje prstima (nogom) ometa rad pokušaj stiskati tenisku ili

stres lopticu- ako učenje za stolom ne daje rezultate pokušaj ležati na stomaku ili leđima- pokušaj učiti s glazbom u pozadini- za vrijeme učenja pravi češće, kraće odmore- izrazi se kroz ples, gimnastiku, sport ili glumu

DAVID KOLB – četiri stila učenja: AKTIVISTIMISLIOCITEORETIČARIPRAGMATIČARI

ZAKLJUČAK – različite nastavne metode čine poučavanje stimulativnijim, i za učenike i za nastavnike, te postižu najbolji učinak.

Jednoličnost, čak i ako je „dobra“ – umara!Kao što i mi koristimo različite stilove učenja u različitim situacijama, tako i djeca. Treba razmisliti i o okruženju u kojem dijete uči. Dok tradicija govori da moramo učiti u sobi koja je tiha, bez mnogo sadržaja koji bi im odvlačili pažnju, neka djeca više vole učiti u malo kaotičnom okružju. Glasna glazba, ležanje na krevetu za neke predstavlja idealno mjesto za učenje. Iskušavajući različite metode učenja možemo spriječiti da se djeca osjećaju  frustrirano i neprilagođeno. Iskušavajući različite metode možemo poboljšati djetetova postignuća u školi.Diferencirani zadatci za učenike

Djeca mogu učiti na različite načine, različitom brzinom i zbog različitih razloga. Franc. psiholog Alfred Binet izradio je prvi test inteligencije (1905. g. kako bi pomogao u otkrivanju učenika s teškoćama u učenju). Ti testovi su provjeravali dvije čovjekove sposobnosti – jezične i matematičko-logičke. Na temelju prethodnih istraživanja i postignutih rezultata na ispitu, svaki ispitanik je dobio broj koji je predstavljao njihov kvocijent inteligencije (QI). Kasnija su istraživanja psihologa dokazala da čovjek posjeduje različite inteliegncije.

One se prema Gardneru dijele na 7 inteligencija: lingvističku, logičko-matematičku, vizualno-prostornu, tjelesno-kinestičku, glazbenu, interpersonalnu i intrapersonalnu, a Armstrong dodaje i osmu prirodoslovnu. Svaki čovjek posjeduje svih osam inteligencija i može ih do određene razine razviti. Njihova međusobna povezanost čini svakog čovjeka osobitim. Učenike nećemo razdvajati

prema inteligencijama, niti kod njih poticati samo jednu, ali bitno može pridonijeti uspjehu učenika te učitelju u poučavanju. I u poučavanju geografije izmjenom, ali i odabirom različitih metoda/strategija možemo pomoći na razvoj učeničkih inteligencija te na lakše učenje naših učenika (Gentile; Kovalik; Armstrong - Višestruke inteligencije u razredu).

„Iako svako dijete posjeduje svih osam inteligencija i svaku od njih može dovesti do razmjerno visoke razine sposobnosti, čini se da djeca od najranije dobi pokazuju "naginjanje" ili sklonosti unutar određenih inteligencija“ (Armstrong). Ne postoje tablice pomoću kojih ćemo lako odrediti koja je inteligencija kod nekog učenika izraženija. Možemo ju otkriti ponudom odabira različitih metoda te nastavnih pomagala, a postoje i mogući načini praćenja pomoću kojih ćemo lakše prepoznati učenike prema najjačim inteligencijama (Armstrong).

Osam načina (stilova) učenja – preuzeto iz Armstrong, Višestruke inteligencije, i dopunjeno mogućnostima primjene u nastavi geografije 5. razreda.

Int Kako misle Što vole Što trebaju Nastavne strategije u geografiji

(prijedlozi autorice)

Lingv

ističk

a

Rije

čima

- pisati- čitati- pričati priče- rješavati

križaljke

- knjige- kasete - pisaći pribor - dnevnike - rasprave, debate- priče

- pričanje priča (države, gradovi, nacionalni parkovi, zaštita okoliša…)

- oluja ideja - korištenje izvora zvuka (glazba zemalja o

kojima se poučava…)- vođenje dnevnika (izmišljenno putovanje)- objedinjavanje pisanih uradaka (tijekom

rada u skupinama, na računalu…)

Logi

čko-

mat

emat

ička

Zakl

juču

jući - eksperimentira

ti- postavljati

pitanja- rješavati

probleme

- materijale s kojima će eksperimentirati

- znanstvene materijale

- različite predmete za rukovanje

- posjet planetariju i tehničkim muzejima

- računanje i kvantificiranje (mjerilo, pojasno vrijeme)

- klasificiranje i kategoriziranje- Sokratova metoda razgovora- heuristička metoda- znanstveno mišljenje- izvanučionična nastava – teme vezane uz

stanovništvo ili posjet Etnografskom muzeju u Zagrebu (Afrička zbirka)

Pros

torn

a

Prek

o pr

ikaz

a i s

lika

- crtanje- šaranje- oblikovanje- zamišljanje

slika

- LEGO kocke- video, filmovi,

dijapozitivi- igre koje

zahtijevaju sposobnost zamišljanja

- labirinte- slagalice- ilustrirane knjige- posjet umjetničkim

muzejima

- vizualizacija (na svakom satu uz globus, fotografiju, grafikon, film, PwP prezentacije)

- korištenje različitih boja papira i olovka (tijekom crtanja i pisanja zabilježaka

- izrada rebusa, postera…)- slikovne metafore- crtanje ideja (umne mape)- grafički simboli

Tjel

esno

-ki

nest

etičk

ePr

eko

tjele

snih

podr

ažaj

a - plesati- trčati- skakati- graditi- gestikulirati

- oponašanje- drama - pokret - sastavljanje

različitih predmeta - sportske i fizičke

igre- opipljiva iskustva

i praktično učenje

- igra uloga ( vodič, predstavnik tvrtke, istraživač…)

- dramatizacija (običaji, dolazak M. Pola u Kinu, osvajanje Novoga svijeta…)

- pantomima (ponavljanje pojmova…)- manipuliranje predmetima (rukovanje

računalom, grafoskopom, LCD-om…) - orijentacija na globusu, geografskoj karti i

prostoru

Glaz

bene

Prek

o rit

ma

i m

elod

ije

- pjevati - zviždati- pjevušiti- cupkati

nogama i rukama

- slušati

- usputno pjevanje- odlaske na

koncerte - glazbu kod kuće i u

školi- glazbene

instrumente

- ritam, glazba (mogu donijeti glazbu ili nešto odsvirati)

- rep (prezentacija rada – učinjenoga) - pjevanje, glazbene kolekcije, glazba u

pozadini (odabrati glazbu za motivaciju ili tijekom skupnog rada)

Inte

rper

sona

lne

Iskuš

avaj

ući i

deje

na

dru

gim

ljud

ima - voditi

- organizirati - stvarati

odnose- manipulirati - posredovati - zabavljati se

- prijatelje- grupne igre - javna okupljanja - društvene

događaje - manipulirati - posredovati- zabavljati se

- rad u paru (vidi primjere), - suradničke grupe (vođe u grupi)- društvene igre (igre s karticama)- simulacije na računalu (potresa, vulkana…)- može sam rješavati određeni zadatak,

vježbu

Intra

pers

onal

ne

Pove

zuju

ći se

s vl

astit

im

osje

ćajim

a i

- postavljati ciljeve

- planirati- meditirati- sanjariti- biti u tišini

- tajne planove - vrijeme posvećeno

sebi- projekte

prilagođene vlastitom tempu

- mogućnost izbora

- minuta za razmišljanje- osobne veze „kakve to veze ima s mojim

životom“ (svaki pojam)- vrijeme za izbor- osjećajni trenutci- planiranje učenika – organizacija rada,

prijedlozi za nastavni sat

Priro

doslo

vna

Koris

teći

se p

rirod

om i

priro

dnim

nob

licim

a - igrati se s - ljubimcima - raditi u vrtu, - istraživati

prirodu- uzgajati

životinje- brinuti se za

naš planet

- pristup prirodi- mogućnost

interakcije sa životinjama

- pomagala za istraživanje prirode (dalekozor)

- šetnje, terenska nastava i opažanje – promatranje i fotografija, biljaka, posjet ZOO-u ili botaničkom vrtu

- razvrstavanje biljaka i životinja prema tipovima klime i biljnoga svijeta

Zaključak: Uvažavanjem postojanja različitih inteligencija u svom radu možemo učiniti pozitivne promjene:- osposobiti učenike za samostalno uočavanje svojih mogućnosti u pojedinoj vrsti inteligencije- organizirati nastavu s različitim aktivnostima i sadržaji koji omogućuju razvoj pojedinih inteligencija- primjenjivati različite nastavne metode i strategije- urediti učionicu tako da omogućuje poticanje svih vrsta inteligencija (časopisi, knjige, računala, boje,

kasetofon ili CD, DVD, panoi...

Stolovi s višestrukim inteligencijama

„U učionici postavite 8 stolova i označite ih sa znakom koji će jasno upućivati na određenu inteligenciju. Na svakom stolu postavite karticu na kojoj ćete napisati zadatke koje učenici trebaju napraviti. Stolu "darovitosti za riječi" dodijelite pismeni rad; stolu "darovitosti za brojeve", matematički ili znanstveni zadatak, dok na stolu "darovitosti za slike" to može biti nešto za nacrtati. Na stolu "tjelesne darovitosti", učenici mogu graditi; na "glazbenom" stolu, dobit će glazbeni zadatak; na stolu "osjetljivosti za ljude" to će biti zadatak koji zahtijeva suradnju, a na stolu "osjetljivosti za sebe" samostalni zadatak. Naposlijetku, na stolu "osjetljivosti za prirodu", zadatak može uključivati promatranje biljke ili životinje“ (Armstrong).

ISTRAŽIVAČKI PRISTUPProučavanje modelom istraživanja upućuje učenika na to da sam istražuje, otkriva i tako uz

kvalitetna i trajna znanja, usvaja i znanstvenu metodu rada. Takvim istraživanjem učenik iskušava način znanstvenog pristupa koji uključuje: opažanje, istraživanje, kritičko vrednovanje (pretpostavka) i provjera. Ovakvim oblikom rada i učenja, učenik njeguje suradnju i vještinu komuniciranja s drugima, izražava svoje stavove i mišljenja, samostalno donosi zaključke.

Uloga nastavnika u tom radu se mijenja, on postaje partner i suradnik učeniku, on ga potiče na istraživanje i usmjerava do kraja njegova rada, te adekvatno vrednuje rad učenika, kao poticaj daljnjem samostalnom radu i istraživanju učenika. Učitelj bi morao obaviti tehničke pripreme za istraživački samostalan rad učenika, tj. organizaciju učenja vezanu za prostor, vrijeme, metode i oblike rada te materijale; razvijati pozitivan emocionalan stav učenika prema samostalnom radu i suučenicima; stvoriti povoljnu klimu za samoučenje; pružiti učenicima potrebnu stručnu i intelektualnu pomoć prilikom rješavanja problema; motivirati učenike za znanost kao temeljnu vrijednosti cjelokupnog razvoja; poticati kod učenika intelektualnu radoznalost te naglašavati nužnost permanentnog učenja i usavršavanja.

Temelj i značenje istraživački usmjerene nastave je u tome da učenika potiče da sam istražuje, otkriva, samostalno dolazi do određenih spoznaja i usvaja znanstvenu metodu, uz odgovarajuću pomoć nastavnika. Takav rad usmjerava učenika prema stvaralaštvu.

Istraživački pristup se može organizirati interdisciplinarno u suradnji s učiteljima drugih predmeta. Nakon priprema i dogovora učitelja slijedi rad na terenu ili u školi.

Na zavšnom dijelu sata dogovorimo se s učenicima o njihovom istraživanju. Istraživanje će trajati tjedan. Učenici će mjerenja raditi kod kuće, a u školi će s ostalim skupinama razmijeniti iskustva. Mogu izraditi tablicu za praćenje vremena i vremenske prognoze (tjedan dana prate vremensku prognozu i svoje zabilješke upisuju u tablicu). U radu im pomažu i podatci iz dnevnog tiska, sa stranica interneta (Državnog hidrometeorološkog zavoda), a mjerenja mogu učiniti i sami. Pod obilježja dana upisuju pridjeve: kišno, sunčano, maglovito, vjetrovito itd.

Istraživanu problematiku u procesu učenja moguće je ostvariti, prije svega, u istraživanju zavičaja. Tako se uvođenjem zavičajne problematike u nastavu ostvaruju temeljni društveni te odgojno-obrazovni ciljevi nastave:- osposobljavanje učenika za snalaženje u životnom ambijentu odrastanja- neposredno sudjelovanje učenika u aktivnom oblikovanju vlastite životne sredine pozitivno utječe

na proces samostalnog stjecanja iskustva- njegovanje posebnog odnosa prema vlastitoj sredini- uvažavanje učenikovih razvojnih potreba, mogućnosti, interesa i individualnosti

Ovakvim načinom nastave razvijaju se sposobnosti i umijeća učenika kroz stvaralačku i istraživačku nastavu, pragmatičnog rasterećivanja učenika, aktivnog suodnosa s drugim predmetima, primjene raznovrsnih metoda, načina i oblika poučavanja, integracije odgojnih i socijalizirajućih ciljeva i zadataka te primjeni sadržaja i metoda rada primjerenih razvojnim mogućnostima, interesima i potrebama učenika predstavljaju početak dugotrajnog procesa prema podizanju kakvoće poučavanja, znanja i sposobnosti učenja.

Istraživanje u nastavi geografije ne mora se uvijek poistovjetiti s istraživanjem na terenu. Učenici mogu aktivno istraživati i u učionici uz različite izvore znanja. Znamo da s učenicima ne možemo obići različite dijelove svijeta, ali u radu oni mogu istraživanjem pomoću zemljovida, teksta ili filma steći daleko trajnija znanja nego verbalnom nastavom.

Suvremena nastava geografije pred nastavnika postavlja brojne zahtjeve i izazove. Jedan od njih je i istraživačka nastava geografije koja svojim aktivnim pristupom te zadanim ciljevima i zadacima predstavlja protutežu tradicionalnoj nastavi utemeljenoj na stjecanju znanja putem učenja podataka. U neposrednoj komunikaciji s izvornom stvarnošću, učenike se potiče na kritičko mišljenje, uočavanje bitnog, zaključivanje, sistematiziranje, povezivanje podataka u jasnu strukturu te izvođenje generalizacija što predstavlja temelj cjeloživotnog obrazovanja.

SUVREMENA NASTAVA GEOGRAFIJE- učenik je u središtu odgojno-obrazovnog procesa- odgojno-obrazovni proces = istraživački rad- daje znanja koja se temelje na najsuvremenijim znanstvenim spoznajama o čovjeku i njegovom

odnosu prema prirodi, kulturi i gospodarstvu- usvajanje vrijednosti, stavova i navika, stjecanje znanja i vještina

Odgojni ciljevi škole, poželjni i u nastavi geografijeo razvijanje poštivanja života kao najveće vrijednostio promicanje poštivanja drugih i drugačijiho promicanje ljubavi prema čovjeku, obitelji i domovinio podupirati izgradnju nacionalnog identiteta učenikao čuvanje i promicanje kulturne baštine kao dijela nacionalnog identitetao promicanje vrijednosti rada, zalaganja i rezultata radao razvijanje poduzetničkog duhao razvijanje osjećaja za osobnu odgovornost, za međusobnu solidarnost, za sposobnost samoodgoja

Kako postići zadane ciljeve?o prilagoditi sadržaje nastavnih programao prilagoditi način poučavanja i sav život u školio stvarati pozitivno emocionalno ozračje u razreduo društveno poželjne norme ponašanja primijeniti i u školio svojim životom biti uzor učenicima(odgovornost, pravednost, solidarnost, doslijednost, ... smisao za

estetske i umjetničke vrijednosti)

Odgojno djelovanje je povezano s obrazovnim, promišlja se i kreira istodobno kad i spoznajni aspekt nastave! Odgoj je najvažniji i najteži zadatak škole!Definiranje odgojnih zadataka – razvijati kod učenika pravilan stav o... Što se definira kao 'pravilan stav' za svih?Odgajati za preživljavanje planeta Zemlje, za štednju energije, priprema za: novi način života; skupa energija = skupa hranaKako postići da nas čuju? Poučavati i odgajati s ljubavlju! Odgoj bez ljubavi rađa protivljenjem. Pravednost bez ljubavi rađa okrutnošću. Dužnost bez ljubavi rađa mrzovoljom.

VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE U NASTAVI- provjeravati što češće- ocjenjivanje može biti važan poticaj za učenje- vrednovanje mora imati jasno definiran cilj- usmeno provjeravanje ne smije trajati dugo (6 minuta),- nužno je skraćivati vrijeme predavanja i povećavati učestalost ispitivanja,- načelo javnosti: upoznati učenika sa ocjenom, mišljenje razreda, učenik učeniku postavlja pitanja- kod pisanja eseja odrediti ključne riječi- ocjenu priopćiti: mirno, prijazno, ne uvredljivo, treba biti putokaz za popravak lošeg

Ocjena u središtu pozoronosti – roditelj – veći interes za ocjene nego li za stvarni djetetov napredak u učenju. Što možemo učiniti? Objasniti i kontinuirano naglašavati što je ocjena i iz kojih elemenata na rezultira.Načelo kontinuiranosti – učenik razvija radnu naviku, upozoren je da je nešto dobro naučio ili razumip (zadržati maksimum), ili da mora promijeniti strategiju učenja (ulagati dodatni trud)Načelo javnosti – ocjenu treba obrazložiti, treba pustiti učenika da kaže svoje mišljenje, uvažavanje učenikova u neslaganju s ocjenom, podići će nastavnikovu pravednost u očima učenika.Načelo razred kao pomagač – dok jedan učenik odgovara, drugi ponavljaju, prevladava ugodno ozračje, razvija se sposobnost samoocjenjivanja, uspjeh pojedinca postaje uspjeh razreda; učenik učeniku postavlja pitanje.

Komponente pri određivanju vrijednosti učenikova postignuća u školio znanje (sustav činjenica i generalizacija koje je učenik razumio, može reproducirati i primijeniti) o radne navike – izvršavanja školskih obveza uredno i na vrijemeo interes – zalaganje, stav prema određenom gradivu, motivacijao sposobnosti – sposobnost izražavanja, intelektualne, praktičneo mogućnosti za rad – stambene i materijalne prilike, obiteljski problemi,

Stupnjevi znanja:o stvaralačko znanje (učenik napreduje dalje u stvaranju novih dobara o operativno znanje (učenik stečenim znanjem operira, sadržaje može objasniti i obrazložiti)o reprodukcija (učenik može nastavne sadržaje reproducirati, ali ne može to znanje primijeniti u

svakodnevnom raduo prepoznavanje (učenik prepoznaje neke sadržaje, ali ih ne može objasniti i obrazložiti)o prisjećanje (učenik se sjeća da je nešto učio o nekom pojmu, ali ništa više o tome ne zna)

Evaluacija nam daje podatke o učinkovitosti procesa poučavanja.Evaluacija podrazumijeva:- praćenje – oslonac za donošenje ocjene (analitičko praćenje - učenikovo ponašanje, rad, učenje,

interes za nastavni predmet, sposobnosti - naglasiti što je dobro i pozitivno, što bi učenik još trebao raditi, usvojiti, vježbati

- ocjenjivanje (dodjela odgovarajuće ocjene za postignute rezultate, kao konkretni pokazatelj učenikove uspješnosti ili neuspješnosti u učenju i u nastavnim aktivnostima)

- vođenje (prihvaćanje učenikova individualiteta, pokazivanje smirenosti i strpljenja, održavanje umjerene distance prema učenicima, optimistička očekivanja, poticaj i hrabrenje učenika, iznošenje na vidjelo pozitivnosti i davanje prigoda da se učenik “popravi”

Ocjena nedovoljan - najteži odgojni problem- obeshrabruje učenika- učenik doživljava prijekor i poniženja- utječe na socijalnu promociju učenika u razrednom odjelu- potresa odnose u obitelji- na potvrđivanje vlastite vrijednosti u očima drugih

Treba utvrditi tvrditi uzroke neuspjeha, dopunskim radom upotpuniti predavanja, kako popuniti praznine, odgojnim mjerama motivirati, ne puštati ga iz svoga vida, uključiti i razred u pomoć.Bitna je pravednost, jednakost u ocjenjivanju (u protivnom - gubitak autoriteta i slabi radna disciplina; učenik je revoltiran i mrzi nastavnika).

Najčešći subjektivni čimbenici ocjenjivanja:- jednadžba ocjenjivača (blag, strog, nejednak)- nekontrolirani čimbenici (trenutno raspoloženje nastavnika, poznanstvo s roditeljima ) - djelovanje ostalih ocjena- doživljaj prethodnog ispitivanja- razlikovanje ocjena, disciplinska ocjena

Svrha ocjenjivanjao povratna informacija (o trenutnom položaju u procesu učenja)o motivacijska svrhao vrednovanje (rad nastavnika - metodička kreativnost i metodička umijeća kreiranja nastavnog

procesa i vrednovanje rada učenika)

Važan dio obrazovnog procesa je provjera znanja i ocjenjivanje i vrjednovanje obrazovnog postignuća. Test znanja najobjektivnije sredstvo za mjerenje znanja ili postignuća. Treba razlikovati testove od nizova zadataka objektivnog tipao Test je standardizirani postupak kojim se izaziva određena aktivnost čiji se učinak mjeri i vrjednuje

uspoređivanjem individualnog rezultata s rezultatima drugih subjekata u jednoj situaciji ili uspoređivanjem s jednoznačno postavljenim kriterijem

o Zadaci objektivnog tipa su zadaci u kojima je točan odgovor jednoznačno određen i mogu se objektivno procijeniti

U praksi se zbog nedostatka standardiziranih testova znanja najčešće primjenjuju NIZOVI ZADATAKA OBJEKTIVNOG TIPA ili “razredni test znanja”- nisu baždareni i nemaju određene metrijske karakteristike - na osnovu njih se može vršiti usporedba znanja učenika samo iz jednog ili nekoliko odjeljenja - služe za povećanje objektivnosti ocjena ukoliko su pravilno napravljeni po određenim kriterijima Pomoću njih možemo:- pratiti napredovanje pojedinih učenika i cijelog razreda - provjeriti da li su učenici razumjeli neki dio gradiva- provjeriti upotrebu neke nove metode u obradi određenog dijela gradiva- cjelokupno gradivo jednog predmeta ili samo jedan određeni dio gradiva - na najbrži način provjeriti znanje većeg broja učenika

KAKO NAPRAVITI DOBAR TEST? obuhvatiti bitan sadržaja) valjanost – odaberemo područje koje će se obuhvatiti (nastavna jedinica, cjelina, tema, polugodišnji,

godišnji test) i ključne pojmove i obrazovna postignućab) objektivnost – test će biti objektivan ukoliko ne postoje dvojbe oko točnih odgovorac)efikasnost – ravnoteža broja brzih, kratkih pitanja i pitanja kojim se zahtijevaju složenije operacijed) primjerenost – pitanja trebaju biti postavljena tako da se na njih može odgovoriti korištenjem

znanja, vještina i sposobnosti učenika, a ne pogađanjem treba dati jasne upute za rješavanje zadataka kombinirati više vrsta pitanja važno je da su zadaci popraćeni kartama, profilima, slikama, dijagramima, statistikom i ostalim

grafičkim prilozima treba odrediti broj zadataka (jedan školski sat optimalno vrijeme za rješavanje 20-30 zadataka s

ponuđenim odgovorom ili 10-15 složenijih zadataka) bodovanje zadataka u ispitu treba biti jasno (na margini uz pitanje se ucrtaju 2 kvadratića, u jedan se

upisuje najveći broj bodova koji se dobije za potpuno rješenje zadatka, a u drugi se upisuju ostvareni bodovi napraviti shemu vrednovanja kojom se određuju ispravna rješenja, očekivanja te broj bodova važno je grafički urediti test utvrđivanje ocjena analiza testa

Savjeti pri izradi testa:o pitanja moraju biti ciljana i ne smiju biti dvosmislenao ne smiju biti takva da olakšavaju odgovoro pitanja moraju biti pisana jednostavnim i jasnim jezikomo zadaci moraju biti primjerene težine, stupnjevani od lakšeg prema težem

o pitanja ne smiju biti preuzeta izravno iz udžbenikao izbjegavajte pitanja s niječnim izričajima poput ne ili osimo ne koristite dvostruku negacijuo točni odgovori trebaju biti jednako dugi kao i netočnio zadaci ne smiju biti međusobno vezani, tako da ako učenik ne riješi zadatak A ne može riješiti ni Bo koristite izravna pitanja umjesto nedovršenih rečenicao ako koristite nedovršene rečenice, ne stavljajte više od 2 crte unutar jednog zadatka. Najbolje je

koristiti samo jednu praznu crtu u jednoj rečenicio pokušajte postaviti pitanje tako da ima jedan točan odgovoro jasno naznačite koliko detaljan odgovor se očekujeo za brojeve, napišite koja razina preciznosti se zahtijevao koristite prazne crte podjednake dužine kroz cijeli tekst, kako dužina crte ne bi bila znak koji upućuje

na točan odgovoro izbjegavajte gramatičke znakove koji upućuju na točan odgovor (npr. rod, broj)

Zadaci Objektivnog Tipa ZADACI OTVORENOG TIPA: zadaci s jednim ili više kratkih odgovora, zadaci dopunjavanja ZADACI ZATVORENOG TIP: zadaci alternativnog izbora, zadaci višestrukog izbora, zadaci

povezivanja i pridruživanja, zadaci redanja, zadaci višestrukih kombinacija OSTALI TIPOVI ZADATAKA: izbaci uljeza, zadaci rješavanja problema, zadaci esejskog tipa