Functional movement screen (FMS) - funkcionalno testiranje

Written by  Sanja Šalaj font size Print Email

Популярные мировые курорты

Funkcionalna procjena pokreta jest dijagnostička metoda za procjenu stabilnosti i mobilnosti različitih dijelova tijela.

Funkcionalna procjena pokreta (Functional movement screen; FMS) jest dijagnostička metoda za procjenu učinkovitosti lokomotornog sustava, a najviše se odnosi na procjenjivanje stabilnosti i mobilnosti različitih dijelova tijela. Ovu metodu osmislili su 1995. godine Gray Cook i Lee Burton jer su smatrali da u klasičnim testiranjima vrlo često nedostaju temeljni ljudski pokreti preko kojih bi se na precizniji način mogli utvrditi mogući deficiti (Džeko i Milanović, 2010). FMS se sastoji od sedam testova pomoću kojih se dijagnosticiraju ograničenja u mobilnosti i stabilnosti ispitanika te različite asimetrije, primjerice između lijeve i desne strane tijela. Filozofija FMSa zagovara tezu kako svaki mišić i zglobni sustav mora obavljati temeljnu funkciju, kako bi tijelo kao cjelina funkcioniralo na učinkovit način, kao vrlo povezan sustav koji ovisi o svakomu svojemu i najmanjem dijelu (Myers, 2001.; prema Džeko i Milanović, 2010). Ovaj sustav primjenjiv je u vrhunskih sportaša, ali i opće populacije te, osim u prevenciji ozljeda, ima izuzetan značaj za poboljšanje sportske izvedbe. Ako je u sportaša postignuto dobro držanje tijela (postura), osigurana ravnomjerno razvijena jakost mišića i fleksibilnost (bez većih razlika između lijeve i desne strane tijela te dobar omjer između prednje i stražnje strane tijela) te dovoljno razvijena ravnoteža, onda se to može smatrati tijelom koje može podnijeti intenzivan trening. Mobilnost se odnosi na sposobnost postizanja odgovarajućeg opsega pokreta u određenom zglobu, a stabilnost se može opisati kao sposobnost kontrole jakosti i snage ili sposobnost odupiranja neželjenim pokretima ili silama. Kada mobilnost i stabilnost nisu optimalne,sportaš razvija loše biomehaničke navike, koje ograničavaju razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i usvajanje motoričkih znanja, a pojavljivanje nepotrebnih, kompenzacijskih pokreta dodatno povećava šanse za slabiji sportski učinak i ozljedu (Boyle,

2004. prema Džeko i Milanović, 2010). Mobilni trebaju biti gležanj, kuk, torakalni (srednji) dio trupa, rame i vrat, a stabilni trebaju biti stopalo, koljeno,lumbalni dio trupa i lopatica.

 

OPIS TESTOVA ( Džeko i Milanović, 2010)

Testovi se mogu izvoditi nakon vrlo kratkog zagrijavanja, najbolje u odmornom stanju. Potrebna je palica, daska (dimenzija 100 cm dužine, 10 cm širine, 5 cm visine) i podesiva prepreka. Svaki od testova ocjenjuje se brojčano od 1 do 3. Tako ispitanik može imati najviše 21 bod, a najmanje 7 bodova. Testovi su sljedeći: duboki čučanj, prekorak preko prepone, iskorak na liniji, prednoženje iz ležanja na leđima, sklek, rotacijska stabilnost u jednonožnom uporu klečećem i test mobilnosti ramena (Slika 1-7).

 

 

 

Duboki čučanj (1)

Za pravilno izvođenje čučnja potrebna je optimalna mobilnost u gležnjevima, koljenima, kukovima, ramenima i optimalna stabilnost trupa. Ispitanik se nalazi u raskoračnom stavu u širini ramena, prstima usmjerenima frontalno. Palica se drži suručno u uzručenju. Nakon što se postigne ova pozicija izvodi se duboki čučanj. Tijekom izvedbe dubokog čučnja pete bi trebale doticati podlogu, a stopala ne bi smjela biti usmjerena prema van ili unutra. Palica bi trebala ostati u početnoj poziciji tijekom izvedbe pokreta. Da bi se test uspješno izveo, pete trebaju ostati na podu, a glava i prsa usmjereni naprijed, dok palica treba biti maksimalno iznad glave. Testiranje se izvodi tri puta; ako u jednom pokušaju izvedba čučnja bude pravilna, ne treba ga izvoditi ponovno. Ocjene za test kreću se u rasponu od 1 do 3, a ukoliko prilikom izvedbe dođe do boli, testu se daje ocjena 0. Ukoliko bol nije prisutna test će se ocijeniti na ovaj način: - ocjena 3 upisuje se ukoliko je ispitanikova kralježnica prilikom završne pozicije paralelna s potkoljenicom, kukovi se nalaze ispod razine koljena, koljena su okomita na stopala, a palica se nalazi u ravnini s prstima; - ocjena 2 se upisuje ukoliko je ispitanikova kralježnica prilikom završne pozicije paralelna s potkoljenicom, kukovi se nalaze ispod razine koljena, palica se nalazi u ravnini sa stopalima, ali se pete nalaze na povišenju; - ocjena 1 upisuje se ukoliko ispitanikova kralježnica nije paralelna s potkoljenicom u završnoj poziciji, kukovi nisu ispod razine koljena, koljena nisu okomita na stopala, koljena prelaze razinu prstiju te je prisutna lumbarna fleksija.

 

Prekorak (2)

Za pravilno izvođenje ovog testa potrebna je optimalna mobilnost jednoga gležnja, koljena i kuka dok se demonstrira optimalna stabilnost i ravnoteža drugog gležnja koljena i kuka, kao i kralježnice. Za ovaj test rabi se prepreka koja se namješta u visini tuberositas tibia. Početni položaj je u spojnom stavu, tako da se vrhovi prstiju nalaze ispod trake.Palica se drži suručno na ramenima,ne na vratu. Test se izvodi tako da sportaš zgrčeno prednoži preko trake i dotakne petom pod pritom zadržavajući ravnotežu. Potrebno je lagano dotaknuti pod i vratiti se na startnu poziciju. Prilikom izvedbe ovog testa važno je pokušati ne dotaknuti traku. Test se izvodi u tri ponavljanja na svaku stranu ako je potrebno, a ocijenit će se kako slijedi: - ocjena 3 upisuje se ukoliko su kukovi, koljena i gležnjevi usklađeni u sagitalnoj ravnini, kretnje u lumbalnom dijelu kralježnice minimalne te ako je palica paralelna s preprekom; - ocjena 2 se upisuje ukoliko kukovi, koljena i gležnjevi nisu usklađeni u sagitalnoj ravnini, kretanje u lumbalnom dijelu kralježnice je značajno te palica nije paralelna s preprekom; - Ocjena 1 upisuje se ukoliko dođe do kontakta između stopala i prepreke te do gubitka ravnoteže.

 

Iskorak na liniji (3)

Za izvođenje ovog testa potrebno je imati optimalnu mobilnost,stabilnost i ravnotežu u objema nogama. U suprotnim su pozicijama kuk u fleksiji i kuk u ekstenziji. Iskorak zahtijeva optimalnu stabilnost trupa. Za ovaj test potrebna je daska dimenzija dužine 100 cm, širine 10 cm te debljine 5 cm. Sportaš stoji u iskoračnom stavu na daski;izvodi spuštanje u iskorak,tako da koljeno prednje noge bude odmah iza pete stražnje noge. Palica se drži uz kralježnicu jednom rukom u predjelu vrata, a drugom u predjelu lumbalnoga dijela kralježnice. Peta prednje noge trebala bi ostati na podu. Iskorak se izvodi tri puta kontrolirano na svakoj strani. Ocijenit će se na ovaj način: - ocjena 3 se upisuje ukoliko je palica okomita i ne odvaja se od kralježnice, ukoliko se gornji dio trupa ne miče, palica i stopalo su i dalje u sagitalnoj ravnini, koljeno dotiče podlogu iza pete prednje noge; - ocjena 2 se upisuje ukoliko palica gubi kontakt s kralježnicom, palica nije usmjerena okomito,dolazi do pokretanja gornjeg dijela trupa, palica i stopala nisu u sagitalnoj ravnini, koljeno ne dotiče podlogu iza pete prednje noge; - ocjena 1 se upisuje ukoliko dođe do gubitka ravnoteže.

 

Test mobilnosti ramena (4)

Ovaj test procjenjuje mobilnost ramena i torakalnog dijela kralježnice. Ispitanik se nalazi u stavu spojnom; jedna ruka je zgrčena u uzručenju, dok je druga zgrčena u priručenju. Zadatak ispitanika jest sa stisnutim šakama pokušati spojiti ruke na leđima. Važno je napomenuti da pokret treba izvesti lagano bez naglih trzaja, budući da se jedno rame rotira prema unutra pa prilikom izvedbe testa postoji mogućnost ozljede. Leđa su uspravna, dok je pogled usmjeren naprijed. Mjeritelj mjeri dužinu udaljenosti jedne ruke od druge iza leđa te upisuje ocjene: - ocjena 3 upisuje se ukoliko je udaljenost između stisnutih šaka 5 cm i manje, - ocjena 2 se upisuje ukoliko je udaljenost između stisnutih šaka u rasponu od 5 do 10 cm, - ocjena 1 se pak upisuje ukoliko je udaljenost između stisnutih šaka 10 cm i više.

 

Prednoženje iz ležanja na leđima (5)

Za izvođenje ovog testa potrebna je optimalna mobilnost kuka i stabilnost trupa, koji se ne smije odvajati od podloge na kojoj se izvodi ovaj test. U početnoj poziciji ispitanik leži na leđima, a ruke se nalaze u odručenju dlanovima usmjerenim prema gore. Povišenje se nalazi ispod koljena noge koja je položena na podlogu. Glava bi trebala ostati na podu, dok se ruke ne bi trebale pomicati. Ispitanik aktivno prednoži opruženom nogom bez odvajanja suprotne noge od podloge. Test se izvodi po tri puta jednom i drugom nogom. Kako bismo ocijenili ovaj test, palicu postavljamo na gležanj te usmjerimo okomito prema podlozi: - ocjena 3 upisuje se ukoliko se donji kraj palice nalazi u točki između spinae iliace i sredine bedrene kosti; - ocjena 2 se upisuje ukoliko se donji kraj palice nalazi u točki između sredine bedrene kosti i koljena; - ocjena 1 upisuje se pak ukoliko se donji kraj palice nalazi ispod koljena.

 

Sklek (6)

Ovaj test procjenjuje jakost i naviku aktivacije mišića prednjih stabilizatora trupa. Ispitanik se nalazi u ležećem položaju na prsima, laktovi na podu, dlanove postavlja u širini ramena na podlogu, palčevima usmjerenima prema vrhu čela. Početna pozicija između muškaraca i žena je različita. U žena se palčevi postavljaju u razini brade. Koljena su opružena, prsti oslonjeni na podlogu. Potrebno je opružiti laktove i doći u poziciju upora za rukama, pritom ne smije doći do savijanja u kralježnici. Ako ispitanik ne može izvesti jedno ponavljanje u početnoj poziciji ruku, treba postaviti ruke u lakšu poziciju. Ocijenit će se na ovaj način: - ocjena 3 upisuje se ukoliko ispitanik izvede zadani pokret iz početne pozicije, bez dodatne ekstenzije kralježnice; - ocjena 2 se upisuje ukoliko ispitanik izvede zadani pokret uz lakšu početnu poziciju položaja ruku, bez dodatne ekstenzije kralježnice; - ocjena 1 upisuje se ukoliko se zadani pokret ne može izvesti ili se pak izvede uz dodatnu ekstenziju kralježnice.

 

Rotacijska stabilnost (7)

Ovaj test procjenjuje rotacijsku stabilnost trupa. Ispitanik se nalazi u jednonožnom uporu klečećem; jedna se ruka nalazi u uzručenju, dok je noga na istoj strani opružena tako da su pete u visini kuka. Izvodi se pregibanje kuka i trupa te doticanje laktom koljena. Kut između nadlaktice i podlaktice, kao i između natkoljenice i potkoljenice u završnoj poziciji, trebao bi biti 90°. Test se izvodi ipsilateralno (ista ruka – ista noga) ili kontralateralno (suprotna ruka – suprotna noga). Ocijenit će se kako slijedi: - ocjena 3 upisuje se ukoliko se pokret izvrši korektno ipsilateralno, - ocjena 2 se upisuje ukoliko se pokret izvrši korektno kontralateralno, - ocjena pak 1 upisuje se ukoliko pokret nije moguće izvesti.

 

Kako je već navedeno, ocjene se kreću u rasponu od 1 do 3 te, ukoliko je tijekom izvedbe prisutna bol, ispitanik se ne ocjenjuje – potrebne su konzultacije s liječnikom. Tako ispitanik može imati najviše 21 bod, a najmanje 7 bodova. Slikovni prikaz svake od ocjena možete pogledati u sljedećem dokumentu, poglavlju iz knjige Cook, G. (2010). Movement: Functional Movement Systems—Screening, Assessment, Corrective Strategies.

 

Literatura

1. Džeko, D, Milanović, L. (2010). Funkcionalna procjena pokreta. Kondicijski trening, 8(2), 23-27.

2. FMS scoring criteria. Preuzeto s: http://graycookmovement.com/downloads/FMS%20Scoring%20Criteria.pdf