FRAN BUBANOVIĆ OTAC HRVATSKE BIOKEMIJE

Z B O R N I K S A Ž E T A K A

Zagreb, 2018.

FRAN BUBANOVIĆ OTAC HRVATSKE BIOKEMIJE

Znanstveno-stručni skup povodom 100. obljetnice izlaska knjige

F. Bubanović: Kemija živih bića Zagreb, 10. svibnja 2018.

Z B O R N I K S A Ž E T A K A

Matica hrvatskaZagreb, 2018.

FRAN BUBANOVIĆ – OTAC HRVATSKE BIOKEMIJEZnanstveno-stručni skup Odjela za prirodoslovlje

i matematiku Matice hrvatske

Nakladnik

MATICA HRVATSKAOdjel za prirodoslovlje i matematiku

Ulica Matice hrvatske 2, HR-10000 Zagreb

Za nakladnika

Stjepan Damjanović

Pročelnica Odjela za prirodoslovlje i matematiku

Jasna Matekalo Draganović

Tajnik Odjela za prirodoslovlje i matematiku

Darko Mihelj

Urednik

Nenad Raos

Slog i prijelom

Željko Podoreški

Tisak

Grafoprojekt, Virovitica.

Naklada

200 primjeraka

3

Predgovor

Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske organizira skup povodom 100. obljetnice izdanja knjige Kemija živih bića Frana Bubanovića, prvog profesora kemije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Zbog toga Bubanovića možemo smatrati ocem hrvatske biokemije.

Matica hrvatska djelujući 176 godina u našoj sredini nastoji pridonijeti hrvatskoj kulturi, znanosti i obrazovanju, a usto populariziranju prirodnih znanosti te je »u tom pogodila pravi duh vremena i narodnu potrebu«, kao što reče Oton Kučera.

Cilj je ovoga skupa podsjetiti se na bogatu i plodnu djelatnost Frana Bubano-vića, na njegov doprinos utemeljenju hrvatske biokemije i medicinske kemije te osuvremenjivanju fakultetske nastavne, a posebice na njegove udžbenike i knjige namijenjene širokim slojevima. Time je bitno pridonio populariziranju znanstvenih postignuća svoga vremena.

Među Bubanovićevim knjigama treba istaknuti Slike iz kemije (1916.) i Kemiju živih bića (1918.). Obje je knjige izdala Matica hrvatska (ilirska) te su nagrađene iz Zaklade grofa Ivana Nepomuka Draškovića. Ta nagrada, ustanovljena 1869. godine, dodjeljivala se za »dobre i korisne knjige koje su najviše jake podići književnost hr-vatsku« te za rukopis »koji je kadar doprinijeti k pravoj pouci puka, te time unapre-diti njegovo duševno i materijalno stanje.«

Na kraju nam preostaje da se zahvalimo svim sudionicima skupa, a posebice njegovim suorganizatorima: 2., 3. i 4. Razredu Hrvatske akademije znanosti i umjet-nosti, Medicinskom i Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskom prirodoslovnom društvu.

Pročelnica Odjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske mr. sc. Jasna Matekalo Draganović

4

S a d r ž a j

5 Snježana Paušek-Baždar Stoljeće popularne knjige Frana Bubanovića i njegov antivitalizam.

7 Jasna Lovrić i Vladimir Damjanović 100 godina Bubanovićeva Zavoda za primijenjenu liječničku kemiju

9 Dubravka Juretić Farmacija kao spona medicine i kemije u viziji Frana Bubanovića

11 Tihana Žanić Grubišić Nastava biokemije od Frana Bubanovića do danas

13 Zrinka Kovarik Biokemija iz pera profesora Frana Bubanovića

15 Nenad Raos Bubanović i Arrhenius

5

Stoljeće popularne knjige Frana Bubanovića i njegov antivitalizam

Snježana Paušek-BaždarHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

U doba studija na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu Bubanovićev interes za biokemiju potaknuo je Srećko Bošnjaković, profesor kemije na Šumar-skoj akademiji, koji mu je dao na čitanje knjigu H. J. Hamburgera Osmotski tlak i nauka o ionima u medicinskoj znanosti. (Tada su se u Zagrebu prirodne znanosti stu-dirale na Mudroslovnom fakultetu, a završeni studenti i doktori najprije su radili na realnim gimnazijama.) Za Bubanoviću je bila sretna okolnost što je započeo djelo-vanje kao gimnazijski profesor u Bjelovaru gdje je prijateljevao s velikim županom Bjelovarske županije Tošom Georgijevićem te narodnim poslanikom i gradskim ljekanikom Josipom Werkleinom. Oni su mu omogućili dopust i osigurali sredstva za odlazak na usavršavanje kod Hamburgera u Groningen, a poslije i kod nobelovca S. Arrheniusa te O. von Fürtha. Po završetku Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj, ali i u ostalim središtima srednje Europe javljaju se, kao reakcija na strogi racionalizam prirodnih znanosti mnoge filozofske i vjerske struje, osobito vitalizam, okultizam i antropozofizam i to s obzirom na ulogu duhovne komponente u kemiji živih bića. U te diskusije su bili uključeni kako organski kemičari, biokemičari i fiziolozi, tako i prirodni filozofi te psiholozi. U pogledu vitalizma razlikovale su se dvije glavne grupe: organovitalisti i kemovitalisti. Smatralo se da kemija uspješno analizira i sin-tetizira organske i bioorganske spojeve, ali da je za njihovu fiziološku organizaciju potrebna vis vitalis, pa bez nje nije moguće oblikovanje i funkcioniranje cjelovitog živog organizma. Kada nestane život tada je kemija opet na djelu, pa se raspadanje odvija samo kemijskim procesima.

Bubanović je neko vrijeme uz kemiju studirao i filozofiju. Bio je veoma obrazo-van i načitan. Pisao je jasnim stilom. U izdanju Matice Hrvatske objavio je tri knjige, od kojih su dvije nagrađene nagradom iz zaklade Ivana Nepomuka Draškovića: Slike iz kemije (1917.) i Kemija živih bića (1918.). Druga knjiga nosi posvetu H. J. Ham-burgeru i S. Arrheniusu, a objavljena je u godini utemeljenja studija kemije na Medi-cinskom fakultetu. Na kraju te knjige nalazi se Zaglavak koji započinje rečenicom iz Tolstojeva Uskrsnuća: »Kad bi bakterija promatrala i istraživala nokat čovječji, ona bi ga smatrala neorganskom tvarju. Upravo tako smatramo i mi zemaljsku kruglju neo-rganskom tvarju, jer joj promatramo samo koru. A to nije pravo.« Potom Bubanović

6

diskutira o problemu života, o mrtvoj i živoj prirodi, o značenju i odnosu čovjekovog vanjskog i unutarnjeg svijeta, potom o »vitalistima i mehanistima«, »idealistima i realistima«, te o ideji kondicionizma po kojoj je svako stanje ili proces određen sku-pom svih svojih uvjeta, bez zahtjeva uzročnog tumačenja. Pri tome diskutira kako s prirodoslovcima ( J. Reinke, W. Ostwald, I. Müller, M. Werwon, L. Car), tako i s filozofima (I.Kant, H. Bergson, G. Berkeley, D. Hume, H. Spencer).

Bubanović je dakako zastupao materijalizam i evolucionizam, naglašavjući važ-nost teorija i metoda kemije i fizike u istraživanju pojava vanjskog svijeta pod čijim utjecajima se razvio život i naša svijest. Upozorava da obrnuti put, put iznutra kojim idu idealisti, ma kako se činio uzvišenim nema nikakvu sigurnost, što potvrđuje i kaos u filozofskim pogledima od najstarijeg doba. No iskreno priznaje kako se još uvijek nije uspjelo egzaktnim putovima kemije i fizike riješiti problem života.

Bubanovićeva Kemija živih bića imala je snažan odraz u hrvatskoj javnosti te ju je 32 godine kasnije (1950.) ponovno tiskalo Hrvatsko prirodoslovno društvo, ali bez Zaglavka na kraju knjige.

Literatura

1. F. Bubanović, Kemija živih bića, Matica hrvatska, Zagreb 1918.2. F. Bubanović, Iz moderne kemije, Zagreb 1929. 3. S. Paušek-Baždar, Fran Bubanović i njegova osuda antropozofije, Priroda 95 (932) Za-

greb (2005) 20-21.4. S. Paušek-Baždar, Fran Bubanović, prvi hrvatski vizionar medicinske kemije, prezentacija: i

satriweb.mef.hr/meddb/slike/pisac 142/file 4847p142pdf, pristupljeno 10. 04. 2018.

Snježana Paušek-Baždar je znanstveni savjetnik u trajnome zvanju u Zavodu HAZU i redoviti naslovni profesor Povijesti kemije. Bavi se poviješću i filozofijom znanosti, osobito poviješću hrvatske kemije u europskom kontekstu od najstarijeg doba do danas. Objavila je 179 radova, od kojih je 115 znanstvenih, 58 preglednih i stručnih te 6 prikaza knjiga. U autorstvu i suautorstvu objavila je šest znanstvenih knjiga i jednu slikovnicu o R. Boškoviću na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku. Kao urednik i suurednik knjiga u izdanju HAZU objavila je 5 uredničkih knjiga. Predavala je kolegij Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata na Hrvatskim studi-jima te Povijest kemije na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a sada predaje isti predmet na Odjelu za kemiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Bila je voditeljica dvaju projekata Ministarstva znanosti, a sada je suradnica na projektu »Hrvatska filozofija i znanost od 12. do 20. stoljeća u europskom kontekstu« Hrvatske zaklade za zna-nost. Suurednica je i članica uredništva četiri časopisa i Glasnika HAZU te Hrvat-skog biografskog leksikona za područje kemije. Sudjelovala je na brojnim kongresima i simpozijima u Hrvatskoj i svijetu te u brojnim znanstvenim emisijama HR i HRT.

7

100 godina Bubanovićeva Zavoda za primijenjenu liječničku kemiju

Jasna Lovrić i Vladimir DamjanovićZavod za kemiju i biokemiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zimskim semestrom akademske godine 2018./2019. navršit će se punih sto godina od kada je akademske godine 1918./1919. u Zagrebu utemeljen Zavod za primije-njenu liječničku kemiju unutar tek osnovanog Medicinskog fakulteta. Činjenica da je današnji Zavod za kemiju i biokemiju bio među prvim osnovanim zavodima na Fakultetu govori u prilog tome da su utemeljitelji Medicinskog fakulteta prepoznali isprepletenost medicinske i kemijske znanosti te nužnost prirodoslovne naobrazbe budućih liječnika. Stoga se od njegova osnutka na Zavodu kontinuirano provodi naobrazba budućih liječnika iz kemije i biokemije.

Utemeljitelj Zavoda, njegov prvi predstojnik i nastavnik bio je Fran Bubano-vić. Neprocjenjiv je doprinos profesora Bubanovića ne samo u pokretanju nastavne aktivnosti na Zavodu nego i u njegovoj dugogodišnjoj organizaciji i vođenju sve do umirovljenja 1941. godine. Štoviše, profesor Bubanović se nakon rata ponovno aktivira pa predaje na Medicinskom fakultetu još devet godina, od 1945. do 1954. Doprinos profesora Bubanovića vidi se i u pisanju stručne i nastavne literature iz kemije i biokemije za potrebe Zavoda no i drugih fakulteta, posebice farmaceutskog i veterinarskog.

Literatura

1. V. Damjanović, K. Mlinac-Jerković, S. Kalanj-Bognar i J. Lovrić, Fran Bubanović: The Visionary of Medical Chemistry and Biochemistry in Croatia, Croat. Chem. Acta 90 (2017) 509-514.

2. Redovi predavanja Sveučilišta u Zagrebu od akademske godine 1918./1919. do akadem-ske godine 1954./1955 pohranjeni u Arhivu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

3. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1917-2017., monografija, Medicinski fakultet, Zagreb 2017., str. 410-418.

Jasna Lovrić, rođena 1958. u Osijeku, diplomirala je na Prirodoslovno-matema-tičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer kemija. Od 1982. do 1994. godine

8

radila je na Institutu »Ruđer Bošković« u Odjelu fizička kemija, nakon čega prelazi na zagrebački Medicinski fakultet. Redovita je profesorica u trajnom zvanju, a od 2006. godine i predstojnica Zavoda za kemiju i biokemiju. Bavi se kemijom radikala i oksidacijskim stresom. Objavila je više od 40 znanstvenih i stručnih radova. Uredila je osam sveučilišnih udžbenika i priručnika, uključujući prijevod Harperove ilustri-rane biokemije, te napisala samostalno ili u koautorstvu više poglavlja u sveučilišnim udžbenicima i priručnicima. Nositeljica je predmeta Medicinska kemija i biokemija na Medicinskom fakultetu te predmeta Stomatološka kemija i Biokemija na Stoma-tološkom fakultetu uz više predmeta na poslijediplomskom studiju.

Vladimir Damjanović, rođen 1985. godine u Rijeci, diplomirao je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, smjer kemija, 2009. godine. Iste se godine zapošljava u Zavodu za kemiju i biokemiju zagrebačkog Medicinskog fakulteta da bi 2015. na svom matičnom fakultetu stekao titulu doktora prirodnih znanosti iz kemije. Sudjeluje u nastavi kemije i biokemije na hrvatskom i engleskom jeziku na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu. Bavi se kemijom kompleksnih spojeva bi-ološki važnih metala s ligandima koji imaju potencijalu primjenu u terapiji. Koautor je sedam znanstvenih članka u međunarodnim časopisima.

9

Farmacija kao spona medicine i kemije u viziji Frana Bubanovića

Dubravka JuretićFarmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Obilježavanje 100. obljetnice izdavanja prve knjige iz biokemije prigoda je za pod-sjećanje na ulogu njezina autora, profesora Frana Bubanovića, u sveučilišnoj izobraz-bi farmaceuta, njegovim idejama u poboljšanju farmaceutske nastave, te publicistič-koj aktivnosti u farmaceutskim časopisima.

Nakon završetka studija kemije i prirodopisa na Filozofskom fakultetu 1905. godine Fran Bubanović je izabran za asistenta profesoru Gustavu Janečeku, pred-stojniku Kemijskog instituta Filozofskog fakulteta i utemeljitelju nastave farmacije na Sveučilištu 1882. godine.

Oduševljenje kemijom, a napose biokemijom, proizlazi dobrim dijelom iz pre-davanja profesora Janečeka, koji je predavajući organsku kemiju isticao važnost or-ganskih spojeva u izgradnji živih bića te u medicini i farmaciji. Godine provedene uz profesora Janečeka i njegov pristup izobrazbi farmaceuta ne samo u pripremi i izdavanju lijekova nego i u »analizi živeži i mokraće« učvrstili su ga u uvjerenju da je farmacija spona kemije i medicine.

Nakon utemeljenja Medicinsko-kemijskog instituta 1918. godine i izbora za profesora medicinske kemije na Medicinskom fakultetu ne prestaju Bubanovićeve veze s farmaceutima. Već 1919. godine u osvrtu na nacrt novog programa nastave farmacije predlaže da se u njega uvrste fiziologija čovjeka, biokemija i farmakologi-ja kao zasebni predmeti. Nakon odlaska profesora Janečeka u mirovinu preuzima nastavu iz opće i organske kemije, a njegovi asistenti održavaju vježbe iz analitičke kemije za studente farmacije. Usporedo s predavanjima iz organske kemije organizi-ra predavanja iz deskriptivne biokemije kao nadopunu organskoj kemiji (akad. god. 1922./1923. – 1931./1932.).

U tom pogledu treba istaknuti njegov udžbenik u tri dijela »Kemija za slušače kemije, medicine, veterine i farmacije«, izdavan u nakladi Farmaceutskog vjesnika od 1929. do 1931. godine. To je prvi naš udžbenik u kojemu je biokemija izdvojena iz sadržaja organske kemije te u drugom dijelu prikazana kao zasebna cjelina. U trećem dijelu udžbenika, koji obrađuje analitičku kemiju, navedeni su i propisi za kvalitativ-nu i kvantitativnu analizu mokraće.

10

Profesora Frana Bubanovića stoga možemo smatrati jednim od začetnika medi-cinske biokemije kao nove zdravstvene djelatnosti. U Hrvatskoj je medicinska bio-kemija kao struka i znanost izrasla iz farmacije zahvaljujući temeljitom obrazovanju farmaceuta iz analitičke biokemije te prilagođavanjem nastavnih programa potreba-ma zdravstva.

Literatura

1. F. Bubanović, Slike iz kemije, Matica hrvatska, Zagreb, 1917., str. 175.2. V. Grdinić i sur., Farmaceutsko-biokemijski fakultet. 120 godina iskustva i napretka, Farma-

ceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, 2002., str.32. 3. F. Bubanović, Ljekarnički stalež i ljekarnička izobrazba, Vjesnik ljekarnika 1 (1919)

221-225.

Dubravka Juretić, umirovljena je redovita profesorica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta (FBF) u trajnom zvanju. Diplomirala je 1972. godine na tom fakultetu na smjeru Medicinska biokemija. Cijeli radni vijek (1972. – 2007.) provela je na Zavodu za medicinsku biokemiju i hematologiju sudjelujući u izvođenju i una-prijeđenju nastave predmeta medicinsko-biokemijske struke na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi studija medicinske biokemije i studiju farmacije. Vodila je dva međunarodna projekta CEEPUS (Central European Exchange Program for University Studies) namijenjana razmjeni studijskih programa, profesora i studenata u razdoblju od 1996. do 2007. godine. Usto je organizirala deset međunarodnih ljetnih škola za studente medicine, stomatologije, farmacije i medicinske biokemije u okviru istog projekta. Istraživala je značenje lizosomskih kao i na HDL vezanih enzima u razvoju kroničnih bolesti i njihovih komplikacija te se bavila laboratorij-skom dijagnostikom lizosomskih bolesti. Sudjelovala je u radu Hrvatskoga društva medicinskih biokemičara (HDMB), danas Hrvatskog društva za medicinsku bioke-miju i laboratorijsku medicinu, kao voditeljica programa vanjske procjene kvalitete medicinsko-biokemijskih laboratorija u Hrvatskoj (1981. – 2011.) te predstavljala Društvo u međunarodnim udrugama. Bila je predstojnica Zavoda (1994. – 1998.) i predsjednica HDMB (1993. – 1997.).

Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih članaka, priredila skripta iz kli-ničke biokemije za studente medicinske biokemije i studente farmacije, Bibliografiju članova HDMB-a, pet poglavlja o povijesti medicinske biokemije u spomenicama ili monografijama te kao suurednica Spomenicu FBF-a povodom 135. obljetnice nastave farmacije. Organizirala je mnoge domaće i međunarodne znanstvene i struč-ne skupove. Dobitnica je Priznanja za međunarodnu suradnju FBF-a (2012.) i Pri-znanja za životno djelo HDMB-a (2013.).

11

Nastava biokemije od Frana Bubanovića do danas

Tihana Žanić GrubišićFarmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Frana Bubanovića možemo smatrati utemeljiteljem biokemije na zagrebačkom sve-učilištu. Godine 1919. uveo je deskriptivnu biokemiju u program Organske kemi-je, bio je profesor Kemije na Matematičko-naravoslovnom odjelu Mudroslovnog fakulteta, a kasnije na Medicini, Farmaciji i Veterini. Njegov udžbenik Kemija za slušače Kemije, Medicine, Veterine i Farmacije, koji je tiskan 1930.-1931. do danas je ostao jedini udžbenik iz cjelovite kemije napisan na hrvatskom jeziku. Biokemijski dio knjige obuhvaća tradicionalnu i općenito prihvaćenu podjelu spojeva te opis nji-hovih zasebnih fizikalno-kemijskih svojstava. Biokemijsku razgradnju i promjene organskih spojeva u organizmu, koje opisuje u dinamskoj biokemiji, uvodi u izdanje od 1948. Nastavne planove je mijenjao te ih prilagođavao specifičnim potrebama studija kemije, medicine, farmacije i veterine.

Naravoslovni odjel Mudroslovnog (kasnije Filozofskog) fakulteta osnovan je 1876. Time započinje razvoj nastave kemije i biokemije na budućem Prirodoslov-no-matematičkom fakultetu, koji pod tim imenom nastaje 1946. godine. Prvi zavod bio je Lučbeni zavod kraljevskog Sveučilišta u Zagrebu, a prvi profesor na Katedri iz kemije bio je Aleksandar Veljkov. Njega 1879. nasljeđuje Gustav Janeček. Bubanović je bio njegov asistent i nasljednik. Svi kemijski, pa tako i biokemijski studiji na zagre-bačkom sveučilištu potekli su iz tog izvorišta. Nastava biokemije se razvijala, najprije u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju kao Kemija prirodnih spojeva, a od 1972. samostalno, uključujući uvijek najsuvremenija znanja i spoznaje.

Na Medicinskom fakultetu Bubanović je 1918. osnovao je Zavod za primijenje-nu liječničku kemiju na kojemu se biokemija studirala usklađeno s razvojem medi-cinske znanosti. Na Farmaceutskom fakultetu je, u skladu s koncepcijom udžbenika, predavao biokemijske sadržaje unutar kolegija Opća i organska kemija od 1922. do 1931. godine. Biokemija se kao zaseban kolegij pojavljuje 1947. Nastava biokemije razvija se dalje u dva smjera, deskriptivna biokemija u okviru organske kemije i sa-mostalna klinička (bio)kemija. Zavod za kliničku kemiju utemeljen je 1946. godine. Znanost i struka, sada nazvana medicinskom biokemijom, dalje se razvija pa se po-većava broj biokemijskih i medicinsko-biokemijskih predmeta. Stoga Fakultet 1964. mijenja ime u Farmaceutsko-biokemijski fakultet, a Medicinska biokemija postaje samostalni studij 1986/87. godine. Na Veterinarskom fakultetu, osnovanom 1919. kao Veterinarska visoka škola, Biokemija je kao samostalni predmet uvedena 1923.

12

Nakon toga Biokemija se više puta udruživala s Kemijom u zajednički dvojni pred-met da bi se danas opet slušala kao dva predmeta. Osnutkom Prehrambenog odjela Tehnološkog fakulteta 1956. uveden je predmet Biokemija kao osnovni predmet studija prehrambenih tehnologa, a osnutkom Laboratorija za biokemiju (1959.) u njemu se odvijala nastava iz više biokemijskih predmeta za specijalizirane studije prvoga stupnja. Biotehnološki odjel prerasta u Prehrambeno-biotehnološki fakultet 1979. Studij Biotehnologije s Biokemijsko-mikrobiološkim smjerom te Biokemij-skim inženjerstvom ustrojen je 1996. godine.

Nastava biokemije na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije počela je 2007/08. na studiju Primijenjena kemija. Kolegij je usmjeren prema razumijevanju interakcija novosintetiziranih spojeva s enzimima i nukleinskim kiselinama.

Nastava biokemije, izrasla na čvrstim temeljima koje joj je postavio Fran Buba-nović uspješno se razvija na Sveučilištu u Zagrebu potpuno usklađena sa znanstve-nim dostignućima u širokom europskom znanstvenom prostoru.

Literatura

1. F. Bubanović, Kemija za slušače Kemije, Medicine, Veterine i Farmcije, Knjiga druga (I Or-ganska kemija, II Biokemija), Farmaceutski vijesnik, Zagreb, 1931.

2. F. Bubanović, Kemija za slušače Kemije, Medicine, Veterine i Farmcije, Knjiga druga Organ-ska kemija, Svezak drugi, Specijalni organski spojevi (biokemija), Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1948.

Tihana Žanić Grubišić, rođena je u Zagrebu. Diplomirala je 1974. na Farmace-utsko-biokemijskom fakultetu (FBF), smjer medicinska biokemija, 1976. magistri-rala iz Eksperimentalne biologije na Sveučilištu u Zagrebu, doktorirala 1982. na matičnom fakultetu u području kemije. Od diplome radi u Zavodu za medicinsku biokemiju i hematologiju FBF. Od 1983. vodi nastavu iz Biokemije i srodnih pred-meta. Bila je predstojnica Zavoda od 1999. do umirovljenja 2016. godine; 2018. izabrana je u zvanje professor emeritus. Znanstveno se usavršava na Oxfordu (gostu-jući istraživač i nositelj projekta Tempus). Bavi se istraživanjima kinetike transporta malih molekula kroz stanične membrane, promjenama aktivnosti signalnih putova u stanicama izloženim stresu, posebice u kroničnim bolestima (toksična nefropatija, šećerna bolest, bolesti respiratornoga sustava). Studira molekularne mehanizme ra-zvoja apoptoze i nekroze te oksidativnog stresa. Objavila je više od 80 znanstvenih i stručnih radova te sveučilišni udžbenik. Sudjelovala je kao organizator, pozvani pre-davač ili sudionik na oko stotinu domaćih i inozemnih skupova. Djelovala je u radu tijela Sveučilišta i MZOS. Članica je Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju te Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu.

13

Biokemija iz pera profesora Frana Bubanovića

Zrinka KovarikInstitut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb

Prije točno stotinu godina, u zadnjoj godini Velikog rata, profesor Bubanović objav-ljuje prvu knjigu na hrvatskom jeziku posvećenu tada novoj znanosti koja proučava živi svijet prema zakonima biologije i kemije – biokemiji. Od tada, a posebice od 1953. godine, kada se otkriva struktura DNA, nastupa neslućeni razvoj biokemije – znanosti koja je omogućila mnoga važna dostignuća u biomedicini, biotehnologiji i agronomiji. Premda bi netko zbog godine izdanja Kemije živih bića mogao pomisliti da je to knjiga manjkavog sadržaja u smislu kvalitetnih informacija iz biokemije ili prirodoslovlja, već i nasumično otvaranje te knjige i njezino letimično čitanje odba-cuje takve misli i svaku sumnju. Rukopis spisan perom profesora Bubanovića plijeni naime pažnju kao što to čini i treba činiti svaka lijepa književnost. Stoga ne izne-nađuje da je Kemija živih bića bila i ostala perjanica popularnog znanstvenog štiva. Čitali su je, kako oni bez formalnog obrazovanja, tako i oni koji su se baš zbog nje zainteresirali za prirodoslovlje, odlučili se školovati pa su neki od njih postali sveuči-lišni profesori i znanstvenici. Osim ove, profesor Bubanović je napisao još pet knjiga i dvjestotinjak članaka za popularizaciju prirodoslovlja.

S obzirom na bogatu pisanu ostavštinu profesora Bubanovića u svom ću se pre-davanju posebno osvrnuti na Kemiju živih bića. Sadržaj knjige i njezine podnaslove predstavit ću u svjetlu naslova današnjih udžbenika biokemije i molekularne biologi-je te pokazati koliko je njezina građa još uvijek aktualna, važna i nužna za razumije-vanje biokemije. Iznijet ću, naravno, i drugačije primjere, poput kratkog odlomka o nukleinskim kiselinama u kojem Bubanović navodi da postoje u stanici, ali ne sluteći njihovu važnost za »tajnu života«; za »purinska tjelesa« kaže kako je »proučavanje njihovih svojstava u vezi su sa stvaranjem i rastvaranjem proteinâ u živim bićima«.

Svojim jednostavnim i razumljivim stilom pisanja profesor Bubanović prenosio je svoje znanje, a pitkim objašnjenjima hipoteza i pokusa koja su doveli do pojedinih otkrića, uspijevao je izazvati asocijacije kod čitatelja koje se lako pamte, koje se ne zaboravljaju te pomažu nadogradnji znanja. Štoviše, njegov način prenošenja znan-stvenih dostignuća korak je do danas popularne metode učenja temeljene na rješava-nju problema (problem-based learning). Ukratko, pero profesora Bubanovića ispisalo je prvoklasne tekstove za popularizaciju znanosti koji bi mogli (i trebali) poslužiti za primjer kako približiti znanstvena dostignuća. Potrebno je naime naći pravu mjeru kojom se znanstvena dostignuća trebaju prikazivati, u smislu pojednostavljenja, ali

14

bez brisanja granica znanstvene istine, kao i u smislu složenosti jer uobičajeni znan-stveni jezik nije razumljiv đacima, studentima i drugim neznanstvenicima.

Literatura

1. F. Bubanović, Kemija živih bića, Matica hrvatska, Zagreb, 1918., 1-286.2. T. Pinter, Sedamdeseta godišnjica prof. dra. Frana Bubanovića., Vjesnik SSRNH, (1954)

3-11; pretisak Farm. glas. 10 (1954) 92-100.

Zrinka Kovarik, rođena 1971. u Bjelovaru, znanstvena je savjetnica u trajnome zva-nju koja radi u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Rezultate je svojih istraživanja u području biokemije, a posebice enzimologije, objavila u sedam-desetak znanstvenih i dvadesetak stručnih radova. Bila je voditeljica desetak među-narodnih znanstvenih projekata, a sada vodi projekt financiran od Hrvatske zaklade za znanost. Osim znanstvenog rada, mentorica je doktoranada i studenata. Predaje na Sveučilišnom doktorskom studiju Kemije. Članica je nekoliko hrvatskih i među-narodnih znanstvenih savjetodavnih odbora i panela od kojih je možda najprestižniji onaj Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je dobila Nobelovu nagradu za mir 2013. godine. Bila je u dva mandata (2013.-2015. i 2015.-2017.) predsjednica Hrvatskoga društva za biokemiju i molekularnu biologiju. Sada je predsjednica Hrvatskoga prirodoslovnog društva.

15

Bubanović i Arrhenius

Nenad Raos Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb

Za vrijeme studijskog boravka u Groningenu kod Hertoga Jakoba Hamburgera (1859. – 1924.) Bubanović je 1910. na jednom predavanju upoznao Arrheniusa koji ga je potom pozvao da ostatak svoga stručnog usavršavanja provede kod njega u Stockholmu. Tako se Bubanoviću pružila prilika da radi kod Svantea Augusta Arrheniusa (1859. – 1927.), jednog od triju otaca fizikalne kemije – druga dvo-jica su Jacobus Henricus van’t Hoff (1852.-1911.) i Friedrich Wilhelm Ostwald (1853. – 1932.). (Arrhenius je postavio teoriju elektrolitičke disocijacije te izveo jednadžbu koja povezuje brzinu kemijske reakcije s energijom aktivacije i tempera-turom – Arrheniusovu jednadžbu.) Nedavno otkrivena pisma što ih je švedski kemi-čar pisao svome bivšem studentu od 1912. do 1916. godine otkrivaju prisan odnos dvojice znanstvenika, koji daleko nadilazi profesionalnu komunikaciju. Bubanović je bio čest gost u Arrheniusovoj kući, a švedski je kemičar bio i krsni kum jednom njegovom djetetu.

Prijateljstvo dvojice kemičara koji su se razlikovali po narodnosti i godinama (24) te po društvenom ugledu (Arrhenius je bio nobelovac, znanstvenik svjetskoga glasa) može se pripisati s jedne strane sličnom obiteljskom situacijom, a s druge sličnim in-telektualnim interesima. Obojica su u to doba bili svježe oženjeni, Arrhenius nakon što je ostao udovac. Bubanović je kao i Arrhenius bio čovjek širokih interesa koji su nadilazili kemijsku profesiju. Bubanović je zadirao u društvena, filozofska i politička pitanja dok se Arrhenius pred kraj života bavio pitanjem postanka života na Zemlji. Poznata je njegova teorija prema kojoj je život došao na Zemlju nošen česticama svemirske prašine što su ih gurale svjetlosne zrake od zvijezde do zvijezde. Manje je poznato da je bio i otac teorije globalnog zatopljenja jer je prvi izračunao koliko koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi podiže temperaturu planeta. (Začudno, njegovi su posve jednostavni proračuni dali slične rezultate kao i oni današnji dobi-veni kompjutorskim modeliranjem.)

Nema sumnje da je Arrhenius bio Bubanoviću uzor. Najviše ga je dojmila Arr-heniusova otvorenost i to što je »sačuvao... onu... klasičnu naivnu skromnost koja kao primarno svojstvo resi sve velike duhove«, kako piše u članku »Moji učitelji kemije«. Ti će aspekti odnosa dvojice znanstvenika biti osvjetljeni u predavanju pri čemu ću naročitu pozornost posvetiti Arrheniusovim pismima Bubanoviću.

16

Literatura

1. F. Bubanović, Moji učitelji kemije, Farm. Vjes. 26(3) (1936) 68-82. 2. F. Bubanović, Svante Arrhenius. Povodom njegove smrti 3. X. 1927., Farm. Vjes. 17(22)

(1927) 831-837. 3. N. Raos, Bubanović i Arrhenius, Kem. Ind. 54(6) (2005) 320-322. 4. N. Raos, Letters of Svante Arrhenius to his former Croatian student, Bull. Hist. Chem.

33(1) (2008) 12-16.

Nenad Raos, rođen 1951. u Zagrebu, je kemičar, umirovljeni znanstveni savjetnik u trajnome zvanju. Čitav je radni vijek proveo na zagrebačkom Institutu za medicin-ska istraživanja i medicinu rada, gdje se bavio teorijskom i bioanogranskom kemi-jom. Uz osamdesetak znanstvenih i dvadesetak stručnih radova napisao je u koau-torstvu dva udžbenika za doktorski studij iz dizajniranja (razvoja) lijekova. Dobitnik je Nagrade HAZU za prirodne znanosti (1996.) te Državne nagrade za promidžbu i popularizaciju znanosti (2003.).

Još od studentskih dana bavi se popularizacijom znanosti. Napisao je oko tri tisuće članaka, 13 znanstveno-popularnih knjiga, posljednju (The Cookbook of Life – New Theories on the Origin of Life) na engleskom jeziku. Autor je sedam izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla, od kojih se posljednja nalazi kao stalni postav. Sedam je godina bio glavni i tehnički urednik Prirode, a sada je ured-nik rubrike »Kemija u nastavi« u časopisu Kemija u industriji, za koji piše i redovite komentare. Suradnik je časopisa Čovjek i svemir te mrežnih stranica BUG online i Zg-magazin.

PROGRAM ZNANSTVENO-STRUČNOG SKUPA

FRAN BUBANOVIĆ – OTAC HRVATSKE BIOKEMIJEZagreb, 10. svibnja 2018.

12:00 – 12:30 Otvaranje skupa. Pozdravni govori predsjednika Matice hrvatske S. Damjanovića, pročelnice Odjela za prirodoslovlje i matematiku J. Matekalo Draganović, predstavnika HAZU I. Gušića te dekanâ Medicinskog fakulteta M. Klarice i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Ž. Maleša.

12:30 – 12:45 S. Paušek-Baždar: Stoljeće popularne knjige Frana Bubanovića i njegov antivitalizam

12:45 – 13:00 J. Lovrić i V. Damjanović: 100 godina Bubanovićeva Zavoda za primijenjenu liječničku kemiju

13:00 – 13:15 Stanka za kavu.

13:15 – 13:30 D. Juretić: Farmacija kao spona medicine i kemije u viziji Frana Bubanovića

13:30 – 13:45 T. Žanić Grubišić: Nastava biokemije od Frana Bubanovića do danas

13:45 – 14:00 Z. Kovarik: Biokemija iz pera profesora Frana Bubanovića

14:00 – 14:15 N. Raos: Bubanović i Arrhenius

14:15 - 14:30 Završna riječ.

Skup se održava u velikoj predavaonici Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb.