54 TEST Nikon Coolpix 2500

58 HARDWARE Tintni pisaèi

62 DIGIškola Škola digitalne fotografije

65 HARDWARE Izrada digitalnih fotografija u fotografskom studiju

68 TEST Minolta DiMAGE 7Hi

72 PUTOPIS Otok Svetac

78 FOTOsavjeti

sadr`aj

FOTOmag br. 4 11/2002.www.fotomag.nettel/fax: +385 1 3640-112desk@fotomag.net

IZDAVAÈ: RT 2000 d.o.o.Fallerovo Šetalište 70 tel/fax +358 1 3012-615 rt2000@rt2000.hr

GLAVNI UREDNIK: Igor Leskovar - ileskova@fotomag.net

SURADNICI: Nikolina Silla, Damir Tiljak, Igor Savatoviæ, Darko Horvatiæ, Vladimir Šantiæ, Ivona Denk, Željko Kardum, Davorin Palijan, Gorjan Agaèeviæ

PRIJELOM: Igor Gorkiè

LEKTURA: Rajna Golubiæ

TAJNICA REDAKCIJE: Nina Lièina

SKENIRANJE I IZRADA FOTOLITA: RT 2000 d.o.o.

TISAK: EDOK d.o.o. Zagreb, Ilica

NASLOVNICA: Igor LeskovarModel: Žac Lokacija: Space Caffe Bar Picadilly Zahvaljujemo Žacu, Mari, Ugi i Antoniji što su nam pomogli pri snimanju

3

6 FOTOinfo novosti iz svijeta fotografije

14 SLOBODNI STRIJELCI izbor najboljih pristiglih fotografija

20 INTERVIEW Damir Fabijaniæ

26 TEMA BROJA Portret

44 TEST Minolta Dynax 5

48 TEST Minolta Dimage Scan Dual II

50 TEST Fuji Film Finepix S304

4

Poziv na suradnjuAko ste vièni fotografiji i imate volje svoje znanje i umijeæe podijeliti s drugima, pozivamo Vas na suradnju. Javite se na mail ileskova@fotomag.net i iznesite svoje ideje i primjedbe. Ako niste internetizirani, javite se na tel 01 3640-112 i ostavite svoje podatke, adresu i broj kontakt telefona. Javit æemo vam se èim uzmognemo.

Niti jedan dio ovog èasopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku bez pismenog odobrenja izdavaèa. Ne odgovaramo za istinitost podataka o autoru fotografija. Ne odgovaramo za kupnju ostvarenu na bazi informacija iz FOTOmag-a. Ne odgovaramo za materijale ošteæene prilikom dostave. Pristigle materijale ne vraæamo, osim uz izrièit zahtjev i frankiranu kovertu za povrat. Za rubriku FOTOinfo korišteni su foto materijali sljedeæih proizvoðaèa: Canon, Minolta, Nikon, Hesselblad, HP, Pentax, Rollei, FujiFilm, Leica, Kodak, Foveon, SIgma, Kamio, Kyocera. U sve cijene navedene u èasopisu uraèunat je PDV, osim ako nije navedeno drugaèije.

U sljedeæem broju:

TEMA BROJA: Zima

Šaljite nam svoje fotografije za rubriku SLOBODNI STRIJELCI, kao i za temu broja zima. Adresa redakcije je FOTOmag, Fallerovo Šetalište 70, 10000 Zagreb. desk@fotomag.net, www.fotomag.netInformacije o pretplati: +385 1 3640-112, e-mail pretplata@fotomag.nettema broja 01/2003 - koncertna (stage) fotografija tema broja 02/2003 - studijska fotografija

Poštovani èitatelji!

Teško je vijestima konkurirati prethodnom broju koji je prštao novitetima i vijestima s Photokine. Zbog toga smo malo rastegnuli temu broja i dodali nekoliko zanimljivih teoretsko-praktiènih priloga. Mnogima æe se svidjeti to što smo popratili nekoliko zanimljivih foto-izložbi, za poèetak iz Zagreba, s nadom da æe se rubrika proširiti na vijesti iz cijele Hrvatske. U temi broja su nam ovoga puta portreti. Pristiglo je puno vaših radova za sve rubrike i priznajem da je izbor bio pravi užitak. Nakon primjedbi da favoriziramo digitalne foto-aparate, od ovog broja kreæemo s recenzijama klasiènih, analognih aparata nižeg cjenovnog razreda. Èast da bude prvi od pristupaènijih aparata pripala je Minoltinom modelu Dynax 5, koji je osvojio pregršt nagrada i titula, od kojih smo neke spominjali u prijašnjim brojevima FOTOmaga. Tu je i prvi test skenera, koji u kompletu s prije spomenutim aparatom èini 12 MP kombinaciju snova najavljenu u drugom broju. I mi, slièno èelnim ljudima nekoliko znaèajnih imena svjetske foto industrije, mislimo da kemija još uvijek nije dala svoje i da se na tom polju još uvijek ima što za reæi. Sada za zaista smiješno malo novaca možete dobiti aparat koji svojim tehnološkim moguænostima gotovo nadmašuje profesionalne aparate od prije nekoliko godina. To mi se dopada i iz razloga što æe se i u takva tijela prije ili kasnije poèeti ugraðivati senzori umjesto transporta za film, pa æe tehnološka dostignuæa koja je izborila analogija prije doprijeti u taj segment a i cijena æe im biti niža. Do tada pametno investirajte u objektive, ili prièekajte i vidite što æe sistem 4/3 imati za reæi. Bitan dio sadržaja ovog broja namijenjen je ispisu fotografija (bilo u kuænoj ili profesionalnoj laboratorijskoj varijanti), a ta æe se saga nastaviti i u sljedeæim brojevima.

Bilo je nekoliko primjedbi na moje odbijanje davanja konkretnih podataka u vezi skeniranja, pa èak i izjava da se skeniranje nepotrebno mistificira. Skeniranje je vještina, zanat i definitivno nije nešto što se može objasniti u nekoliko redova. Bojim se da bi nam informacija tog tipa nepotrebno zatrpala mail nekorisnim skenovima, pa vas molim da nam skenove za koje niste sigurni po pitanju kvalitete šaljete poštom zapržene na CD. Koristit æe nam sken formata 18 x 24 cm na 300 dpi. Format neka bude RGB, color profil Adobe RGB (1998). Želim vam puno sreæe

Igor Leskovar

6

FOTO

info

7

SanDisk, poznati proizvoðaè memorijskih kartica i èitaèa za digitalne fotoaparate predstavio je dva nova èitaèa memorijskih kartica. Prvi je ImageMate 6 u 1 èitaè koji podržava. Od kartica, èitaè podržava CompactFlash tip I i II, SmartMedia, SD, MemoryStick i MultiMediaCard. Standard prikljuèka na raèunalo je novi USB 2.0. Drugi predstavljeni ureðaj je takoðer iz ImageMate serije, sadrži utor za CompactFlash kartice tipa I i II i spaja se na ultra brzi FireWire port. Namijenjen je profesionalcima koji imaju kartice i Microdrive ureðaje velikog kapaciteta. (I.L.)

Ferrania, poznati proizvoðaè filmova i foto materijala, od nedavno ponovo prisutan na našem tržištu odluèila je svoj proizvodni program proširiti sa nekoliko novih proizvoda. Kao prvo, Ferrania kreæe sa proizvodnjom vlastitih kompaktnih fotoaparata u dvije serije. Prva serija je Admira, a radi se o aparatima fiksne žaruišne dužine. Druga serija je Explora, a sastoji se od èetiri modela sa zoom objektivima. Drugi dio proširenja proizvodnog procesa odnosi se na ink jet tehnologiju i to konkretno na proizvodnju kvalitetnog foto papira i zamjenskih cartridge-a za ink jet štampaèe (I.L.)

FujiFilm je obnovio svoju NPH seriju filmova namijenjenu snimanju vjenèanja, portreta, te drugim komercijalnim upotrebama. Obnovljen je NPH 400, koji proizveden na bazi svojih prethodnika ima dodan èetvrti sloj za korekciju boje pri fotografiranju uz umjetnu rasvjetu. NPH 400 ima neutrajne boje i time je posebno pogodan za fotografiranje portreta.

Ilford je na sreæu pravovremeno shvatio važnost digitalnog medija i svoju proizvodnju proširio na vrlo kvalitetne ink jet papire i tinte za ink jet printere, tako da danas spada meðu tri najveæa proizvoðaèa. Linija medija za ispis se kreæe od klasiènih papira do specijalnig platna i specijalnih pletenih papira sliènih slikarskim platnima. Na Photokini su predstavljene tri nove vrste medija za ispis i nova tinta sa poboljšanom formulom. Naravno, radi se o materijalima iz EXTREME serije za vanjsku primjenu, otpornim na atmnosferilije. Prvi od materijala je

ILFOJET Extreme Poly Banner, potpuno novi poliesetski materijal kojemu je glavna odlika velika otpornost na habanje.ILFOJET Extreme Textile Media je mekan i lagan medij za ispis, kao stvoren za ispis zastava, reklamnih traka i natpisa. ILFOJET Extreme Mesh je vrlo krut pleteni materijal, koji æe svoju formu zadržati i u najsurovojim uvjetima. Sva tri nova medija imaju dodatni papirnati sloj koji omuguæava lagan prihvat i transport kroz printer.ARCHIVA Extreme serija ink jet boja je reformulirana u cilju još veæe izdržljivosti na habanje i izbljeðivanje pod uvjetima jakog UV zraèenja. Potpuno je kompatibilna sa ILFORD ILFOSTAR Novajet serijom printera. (I.L.)

8

FOTO

info Olympus je na Photokini predstavio

još dva modela namijenjena srednjem segmentu tržišta i to su Camedia C-50 zoom i C-730 ultra zoom.

Modelom C-50 Olympus cilja na sve veæe tržište ultra kompaktnih aparata velikih moguænosti. Metalno kuæište, 3x optièki zoom, i u ovoj klasi do sada neviðena rezolucija od 5mp, neki su od atributa koji æe ga uèiniti neodoljivim. Uz to vam stoje na raspolaganju ruène kontrole svih parametara, te automatski modovi sa prioritetom brzine zatvaraèa ili otvora zaslona. Za pohranu služi neizostavni xD, koji se uz aparat isporuèuje u sa solidnim kapacitetom od 32 Mb. Aparat zbog malih gabarita nažalost ne korisi standardne baterije veæ LiIon bateriju velikog kapaciteta i male mase. Od standarda za poboljšanje kvalitete ispisa podržan je EXIF 2.2, kao i PIM II.

C-730 ultra zoom je prvi digitalni foto aparat koji objedinjuje CCD rezolucije 3,2 MP i objektiv sa rasponom zooma 38-380 mm (135 eq) odnosno 10x. Pri tome maksimalni otvor blende je zavidnih f 2,5 - 3,5. Uz automatski, programski i pretpodešene modove, na raspolagamnju su vam modovi prioriteta otvora zaslona, brzine zatvaraèa i potpuno ruèni mod kod kojeg sva podešavanja vršite sami. Brzina okidanja je 1,2 slike u sekundi i tako 11 slika u nizu. Uz napredni sistem autofokusa, izoštravati možete i ruèno. Aparat ima ugraðen i sistem za redukciju šuma koji poveæava kvalitetu snimka naroèito pri slabom svjetlu. Od medija za pohranu C-730 prihvaæa xD karticu, kao i SmartMedia kartice. Za napajanje aparat koristi 4 standardne AA baterije ili akumulatora.

Agfa je predstavila novu seriju Agfa Ultra kolor negativa. Ta nova serija, prema rijeèima ljudi iz Agfe ima najintenzivnije boje od svih negativ filmova koji se trenutaèno proizvode. Takoðer je obnovljena profesionalna linija negativ filmova “OPTIMA” sa filmovima brzine 100, 200 i 400 ISO. Obnovljena serija u sebi

sadrži jedinstvenu EYE VISION tehnologiju koja prilagoðava spektralnu osjetljivost filma i približuje ju osjetljivosti oka. Prednost tehnologije su naroèito vidljive prilikom fotografiranja uz fluorescentnu rasvjetu. (I.L.)

10

EOS 300V

Potaknut novim tehnološkim probojem u klasi foto-aparata za napredne amatere, kojeg je Minolta postavila modelom Dynax 5, Canon je na tržište lansirao novi zrcalno-refleksni foto-aparat s jednim objektivom – Canon EOS 300V. Aparat, koji æe zamijeniti njihov dosad najprodavaniji model EOS 300, predstavlja novi standardni model Canonovih SLR foto-aparata s automatskim izoštravanjem. EOS 300V se odlikuje novim oblikom i veæim moguænostima, što ga stavlja korak ispred modela EOS 300, a bolje osnovne performanse, te moderan oblik novog foto-aparata omoguæuju intuitivnu i jednostavnu uporabu. "Unaprijeðena tehnologija i novi izgled omoguæit æe tom aparatu da postane najprodavaniji SLR fotoaparat na svijetu" – poruèuju iz Canona. Nadalje kažu da je – zahvaljujuæi novom mikroraèunalu i novom algoritmu – EOS 300V najbrži foto-aparat s automatskim izoštravanjem i najširim podruèjem automatskog izoštravanja u svojoj klasi. Novi EOS omoguæuje brzo izoštravanje objekata koji su u sredini kadra, kontrolni indikator u tražilu pokazuje na kojoj je od sedam toèaka automatskog fokusa obavljeno izoštravanje. Senzor za otkrivanje orijentacije daje, s obzirom na to je li foto-aparat u okomitom ili vodoravnom položaju, prednost razlièitim toèkama automatskoga fokusa, što

omoguæuje toènije pronalaženje ciljanih objekata. EOS 300V koristi i sustav za praæenje izoštrenog motiva, koji – slièno foto-aparatima visoke klase – osigurava precizno izoštravanje objekata u pokretu.Novi motor bez kolektora i poboljšan sustav podizanja zrcala omoguæuju brzinu snimanja od 2,5 snimka u sekundi. Veæi LCD zaslon (30 mm x 30 mm) s tipkama za podešavanje osvijetljenosti, te moguænost korekcije dioptrije na tražilu dodatno poveæavaju ugodnost rada. Novost je i funkcija za programiranje postavki fotografiranja u noænom naèinu, bez bljeskalice, a od dodatnih odlika tu su metalno kuæište i baterija s dugim vijekom trajanja.

Iako je EOS 300V zadržao sve osnovne karakteristike foto-aparata EOS 300, manjih je dimenzija i nudi sportski i neobièan izgled, koji ga izdvaja od ostalih Canonovih modela. EOS 300V, koji je izgubio oblik starih EOS-a, sada predstavlja novu generaciju foto-aparata: manji je i jednako prikladan za uporabu. Od starijih se modela razlikuje po metalnoj površini u dvije nijanse, što najavljuje novi izgled Canonovih SLR foto-aparata. Manje dimenzije omoguæile su brojne novine: novi metalni nastavak za objektiv, polugu za otvaranje poklopca na zadnjoj strani foto-aparata,

unatrag pomaknutu prizmu tražila, vertikalo postavljenu baterija, te precizno izraðene i sklopljene komponente. Osim toga, EOS 300V ima i poboljšan rukohvat, namijenjen udobnijem rukovanju bez obzira na manje tijelo foto- -aparata. Izbornik s desne strane foto-aparata omoguæuje upravljanje dodatnim funkcijama jednom rukom. (D.T.)

DodaciEOS 300V opremljen je i s novom grupom dodataka, kao što su baterijski paket BP-220 (namijenjen iskljuèivo EOS-u 300V), kovèeg EH 15-L, nastavak od meke gume na tražilu.

EOS 300V ulazi na tržište opremljen sljedeæim preporuèenim objektivima: EF 28-90 mm f/4-5.6 IIEF 28-90 mm f/4-5.6 II USMEF 28-105 mm f/4-5.6EF 28-105 mm f/4-5.6 USMEF 90-300 mm f/4.5-5.6EF 90-300 mm f/4.5-5.6

FOTO

info

12

FOTO

izlo

`be Izložbe, izložbe

Mjesec studeni kao da je obilježen fotografskim izložbama. Na njegovu poèetku još je uvijek bio aktualan 29. Zagreb Salon koji je ove godine predstavljen na èak pet lokacija: u Zagrebu, Kukljici, Varaždinu, Vinkovcima i Bjelovaru. Krajem listopada otvorena je u Medijateci u Zagrebu izložba putujuæih fotografa, koja æe biti postavljena do 20. studenoga. Veæ 5. studenog osvanule su još dvije izložbe: u Galeriji Miroslav Kraljeviæ, izložbom “Pokriveno” predstavio se Jasenko Rasol, a u KIC-u su objelodanjena djela Mare

U galeriji Kloviæevi dvori na Jezuitskom trgu otvorena je retrospektivna izložba fotografija “71-02”. Autor, Ivan Posavec, nesvršeni veterinar, akademski snimatelj i magistar fotografije prije svega je poznat kao jedan od doajena hrvatske žurnalistièke fotografije. Iz “Poletovske” novinske fotografije, dva najistaknutija predstavnika novog fotografskog vala Mio Vesoviæ i Ivan Posavec osnivaju “grupu MO” (mekani okidaè) i suradnju nastavljaju u osamdesetima oblikujuæi preko 150 naslovnica tjednika “Danas”. I Posavec i

Vesoviæ još i danas iza svojih imena u potpisu ostavljaju “MO”. Uglavnom angažiran kao foto-reporter i urednik fotografije u mnogim listovima (trenutno u Gloriji), Posavec gotovo uvijek slika po narudžbi, ali u svakom od tih portreta prepoznatljiv je njegov vlastiti autorski fotopis. Širokokutnim objektivom nastoji što više priæi i uæi u intimni prostor svog objekta, a crnim rubom fotografije ograditi svoj prostor od svega što bi ga moglo okruživati. Na upravo otvorenoj izložbi možete pogledati dvjestotinjak crno-bijelih i kolor

fotografija nastalih u razdoblju od 1971. do 2002. godine. Svi oni koji od Posavca kao akademski obrazovanog fotografa oèekuju tehnièki perfekcionizam Cartier-Bressona ostat æe vjerovatno razoèarani. No, snaga i originalnost Posavèevih portreta ionako ne izvire iz tehnièkog perfekcionizma nego iz njegove neposrednosti i potpunog povjerenja portretiranog u autora fotografije. A to se na svakoj slici jasno vidi. Ne propustite pogledati. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2002. (Ž.K.)

Milin, Vanje Šolina i Sandre Vitaljiæ. Samo dan kasnije u Kloviæevim dvorima otvorena je izložba Ivana Posavca. Nakon nekoliko dana u galeriji Za-te plus postavljena je izložba Krunoslava Heidlera “Život sa sto dvadeset”. Tiho, gotovo kriomice, u Etnografskom muzeju osvanula je izložba “Nepozvani gosti”, a 12. studenoga Foto-klub Zagreb otvorio je izložbu polaznika teèaja fotografije.Nisu sve izložbe vezane za Zagreb: 14. studenog u galeriji Batana u Rovinju otvorena je izložba Meðunarodni praktikum fotografije. Ipak Zagreb je ovoga puta

nadmašio sama sebe, pretekavši brojem izložbi i velike svjetske centre fotografske kulture - 15. studenoga otvorene su još dvije izložbe. U Izložbenom salonu Izidor Kršnjavi, smještenom u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna, otvorena je izložba studenata Višeg instituta za fotografiju i vizualne umjetnosti iz Padove, a u isto je vrijeme dvadesetak metara dalje - u zgradi Muzeja za umjetnost i obrt otvorena izložba Mladena Grèeviæa “65 godina s fotografijom”. Tako je u tijeku bilo èak devet fotografskih izložbi, a mjesec studeni još nije ušao u drugu polovicu. (D.T.)

FOTO

info

12

PANASONIC LUMIX

Panasonic je kao jedna od vodeæih tvrtki na polju digitalnog videa i audia odluèio krenuti u vode digitalnih fotoaparata. Koliko su u Panasonicu ozbiljni sa ovom idejom govori èinjenica da su za strateškog partnera odabrali ni manje ni više nego Leicu,

vrhunskog njemaèkog proizvoðaèa foto aparata i objektiva. Kao plod te suradnje nstao je Panasonic LUMIX DMC-FZ1, digitalni fotoaparat sa Leicinim objektivom raspona zooma 12x (35 - 420 mm u 35mm formatu), i vrlo velikog otvora blende pri cijelom rasponu (f 2,8). Aparat je opremljen i optièkim stabilizatorom slike koji

naroèito pomaže pri dužim ekspozicijama i velikim žarišnim dužinama. Senzor je razluèivosti 2 MP, a sistem za obradu slike je baziran na DS procesoru najnovije generacije koji omoguæava poboljšanu kvalitetu procesiranja uz poveæanje brzine do 50 %. Brzina okidanja je impozantnih èetiri slike u sekundi, a velièina meðuspremnika je dostatna za sedam slika. Ukoliko niste sigurni u vlastito znanje i niste skloni eksperimentiranju, Panasonic vam je pripremio pregršt pretpodešenih modova, koji pokrivaju razlièite situacije. Kao medij za pohranu koriste se SecureDigital ili MM kartice, a za napajanje aparat koristi nestandardnu LiIon bateriju koja se puni u aparatu pomoæu priloženog adaptera. (I.L.)

1514

slob

odni

str

ijelc

i

FOTO: Ante Lioviæ

FOTO: Denis Cizar

FOTO: Bojan Damis

1716

FOTO: Bojan Bonifaèiæ

FOTO: Nikola Ljubojeviæ

FOTO: Mirko Sorak

FOTO: Željka Kambièek

18

FOTO: Igor Stiskalov

FOTO: Doris Toiæ

19

FOTO: Saša Vadanjel

2120

inte

rvie

w

– Uz Vaše se ime èesto veže pojam profesionalnosti. Kakvo je Vaše poimanje amatera i profesionalca?

– Treba strogo odijeliti profesiona li­zam i amaterizam. Profesionalnost se oèituje u uspješnosti fotografije po narudžbi i usporedbi s drugim profesionalnim fotografima. Sigurno je da u Njemaèkoj postoje lijeènici koji imaju puno opreme, odu na Bali, vrate se kuæi i projiciraju prijateljima predivne fotografije. No kad biste te ljude poslali da snime nešto po zadatku, ne bi se snašli. Tu se vidi razlika izmeðu amatera i profesionalca. Amater æe se probuditi i ugledati zraku sunca kako lijepo obasjava graðevinu, istrèat æe van i

fotografirati. To je lijepo, ali nije dovoljno u profesionalizmu.

Moj životni put nije bio tipièan: po obrazovanju sam inženjer strojarstva, a prije 15 godina dobio sam status samostalnog umjetnika i krenuo u fotografiju potpuno profesionalno, iako sam se njome bavio još od osnovne škole. Ali moja je prednost bila što nisam morao s otprilike 20 godina izaæi na tržište. Zapravo je velik hendikep mladih ljudi da, kad završe škole toga tipa, ne smiju priznati da mnogo toga još ne znaju, a to se otkriva u jako puno stvari. Meni je u poèetku fotografija bila hobi, a onda sam u jednom trenutku skrenuo u profesionalne vode i tako 30 % svoga vremena za hobi pretvorio u

100 %.

Postoji pojam (zapadnoga) profesionalizma kojemu svi težimo – da fotografi koriste svoj stil da bi zaradili novac, rade komercijalno. Kod nas još uvijek postoji stav iz neke fotoamaterske baze prošloga vremena, možda èak iz potpuno krivo protumaèena statusa samostalnog umjetnika (kojem društvo plaæa staž i socijalno), da je ono što fotografi moraju raditi komercijalno – niže razine, a ono što rade u slobodno vrijeme – umjetnièki projekti. Ponekad se i fotoamaterski radovi dižu na pijedestale, a profesionalizam se nije etablirao na pravi naèin. Mnogo se ljudi bavi fotografijom, ali je malen broj profesionalaca, koji mogu besprijekorno obaviti zadatak.

Ja inzistiram na fotografskom iskustvu, jer samo velikom kolièinom snimljena materijala èovjek može steæi samopovjerenje i uvidjeti što je dobro, a što ne. Pet fotografija snimljenih na jednu temu ne èini kolekciju.

– Je li takav pristup stvar lijenosti fotografa?

– Nije uvijek. Problem fotografa kao umjetnika jest da èovjek mora raditi i kad nema novca. Recimo, netko tko nije komercijalno uspješan i dalje mora stvarati, trošiti film, foto­papir, itd. To je, inaèe, trenutno problem i ostalih umjetnosti kod nas. No, ako jedan kipar, primjerice, ne može raditi u kamenu, koji je skup, ipak može raditi u jeftinijem materijalu.

– Primijetila sam da je u zadnje vrijeme transformacija videa u fotografiju i obratno vrlo aktualna tema. Što mislite o tome?

Fotografija je ravnopravno sredstvo izražavanja umjetnika koji završi likovnu akademiju. I to nije problem. Ali, kao fotograf (ne kao

“èuvar fotografskih tema”), javno se suprotstavljam u zadnje vrijeme uèestalim izložbama fotografija (nekoliko izložaba fotografija u Umjetnièkom paviljonu), gdje su manje od polovice zastupljenih autora – fotografi! Osobito ne razumijem da iza takvih izložbi stoji Hrvatski foto­savez!

Treba, dakako, biti i takvih izložaba, ali umjetnik koji koristi foto­aparat nije fotograf. I treba jasno razluèiti “fotografske izložbe” od ostalih. Ne prihvaæam da umjetnica (koja nije fotograf) “otkriva fotografsku temu”, prezentira je “fotografski”, ne znajuæi, prirodno, da su to isto pokazali fotografi prije 25 godina u švicarskom èasopisu CAMERA, dakako – triput bolje!

– Autori komercijalnih, reklamnih fotografija malo su poznati, zar ne?

– Kod nas je crno­bijeli portret ili akt (osobito ako je snimljen u “slobodno vrijeme”) u javnosti uvriježen primjer “umjetnièke fotografije u Hrvata”. O ostalom je predodžba prilièno mutna.

Istovremeno, u inozemstvu veæina fotografa živi iskljuèivo od komercijalne fotografije. U New Yorku postoji valjda deset tisuæa komercijalnih fotografa, od kojih njih petsto fotografira samo hranu, od kojih pak pedeset fotografira, recimo, uglavnom kinesku hranu. I postoji tržište koje je njihov rad postavilo na ljestvicu komercijalne vrijednosti. Postoji i neznatan broj onih koji npr. rasprodanom izložbom fotografija kineske hrane u art galeriji lijepo zarade. I koji æe to opet snimati za naruèitelja koji plati. Kod nas se “prvi” ignoriraju, a “drugi” ne mogu živjeti od toga. Iako su “prvi” i “drugi” – isti, ali žive u razlièitim sredinama.

Ja, konkretno, radim i portrete, arhitekturu, pejzaže, turistièku, industrijsku fotografiju, ne znam što sve ne. To je vrlo širok spektar, za koji ljudi èesto saznaju tek kad doðu k meni i vide ga.

– Vratimo se na vašu izjavu kako niste morali izaæi na tržište s 20 godina. Koliko je starosna dob bitna u fotografiji?

– Nije toliko bitna starosna dob, nego iskustvo snimljenoga materijala. Tko puno radi, prije æe pronaæi svoj stil, autorski stav, itd. Ja sam to ovako ilustrirao: kad bi me èesto mladi ljudi koji su

se poèeli bavili fotografijom pitali kakav da objektiv još kupe, pitao bih s koliko novca raspolažu. Odgovor je bio: – Pa, s 200 DEM. Odgovorio sam: – Kupi filmove za 200 DEM. Zaista to i mislim.

Ja sam snimao i snimao, pa se nakon mnogo ispucanih filmova dogodilo da sam rekao: – Stvarno, ovo je tek pravo!

Važan je stav. Stav je ono zbog èega se netko naruèuje. Stav je ono zbog èega je Olivier Toscani naruèen da radi Beneton. Imam njegovu monografiju o Vicenzi koja je nastala 20 godina ranije i koja je fantastièna. Tu se vidi njegov stav. On se mora oèitovati iz svake fotografije.

– Koliko promatranje tuðih radova utjeèe na fotografovo formiranje stila? Koliko æe on podsvjesno raditi slièno onomu što je vidio?

Sigurno je da to puno utjeèe. Tu možemo razgovarati o dvije stvari. Smatram da je doslovno kopiranje nedopustivo, osim toga – to je slijepa ulica. Èovjek æe krenuti, pa æe se raskrinkati. Ali, nesvjesno, to da. Èasopise i knjige koje sam proèitao, pohranio sam negdje u malom mozgu, a pritom sam selektirao što mi se sviða, a što ne. Treba raditi usporedbu. Ali u

svemu tome tu postoji nesigurnost mladoga èovjeka. To se meni dogodilo s izložbom “Dubrovnik…”. Od poèetka 1992. izlažem u inozemstvu, veoma intenzivno i u reprezentativnim prostorima, gdje sam redovito dobivao komplimente. Dakle, u samom poèetku, primjerice u Kulturnom centru u Madridu, svi su me lupkali po ramenu: sve krasno, fino, lijepo; a onda se vratim ovamo i naiðem na potpuni muk. I ja se onda poènem pitati – je li to stvarno dobro? Definitivno sam sazrio 1993. objavom knjige i njezinim priznanjem – uvrštavanjem u “28 najljepših fotografskih knjiga svijeta” (neovisni žiri izdavaèa MARVAL u Parizu). Tada nastupi ta samouvjerenost u kojoj vas nitko više ne može pokolebati.

– Jeste li nemirna duha?

– Jesam. Kao što se vidi kad prièam i jurim – jesam. Imam veliku radnu energiju i izuzetno puno radim. Zbog zahtjeva, ali i zato što smatram da uvijek treba dati sve od sebe. S druge strane, èesto se preispitujem i otvaram nove teme. Do prije pet godina nisam ništa radio na podruèju umjetnosti, a sad sam veæ napravio dosta monografija. Radio sam za razne kipare i slikare. Život iz ateljea, ljudi. Sada puno lakše radim portrete, nego kad sam bio mlaði, jer se ljudi prema meni odnose s

Damir Fabijaniæ izuzetno je energièna osoba kojoj fotografija zauzima velik dio života. Iza njega stoje godine rada i gomile snimljenoga materijala. Stoga, uzevši u obzir jaku želju za radom, ne èudi naziv "Kronièar paškog podneblja i zbivanja od 1973."

Damir Fabijani}razgovarala: Nikolina Silla

2322

više poštovanja.

– Što Vam znaèi fotografija?

Meni fotografija znaèi veoma mnogo, jer mi je na neki naèin i posao i hobi. Jedino èega sam se u životu bojao kad je rijeè o fotografiji jest da možda neæu pokvariti jedan lijepi hobi, bojao sam se da ne osvane dan kada æu se probuditi i pomisliti "joj, moram iæi snimati". No to se nije dogodilo, a mislim da se više i neæe. Sjeæam se dobro dana kada sam u 6 sati popodne doznao da sam dobio status samostalnog umjetnika (u vrijeme kad sam radio u projektnom uredu). Drugoga sam dana otišao k direktoru i dao otkaz.

– Vaša izložba “Deset godina poslije” prva je izložba èiji je

sveukupan postav predstavljen na Internetu. Smatrate li se inovativnim?

– Da, iako to nije presudno. No, ne samo da je prva prezentirana na Internetu, nego je prvi put na dan otvorenja izložbe postojao katalog s kompletnim postavom, jer su u virtualni prostor ubaèene skenirane fotografije. Znaèi, ta je izložba bila potpuno definirana otprilike deset dana prije nego je postavljena. Izmjerio sam prostor, znao sam gdje æu postaviti svaku od fotografija. Stoga mi puno znaèi “Nagrada Josip Raèiæ” za tu izložbu, jer sam doista dao sve od sebe. No i deset godina prije ove, u MUO je bila moja izložba – u to

doba prva na kojoj su sve fotografije bile uokvirene. Inaèe su se uvijek stavljale pod stakla, a ja sam oduvijek smatrao da fotografija svoj dignitet dobiva tek pravom prezentacijom.

– Mnogo ste fotografirali i u vrijeme rata!?

– Da, “dao sam cijeloga sebe”, prvenstveno zato što sam smatrao da mogu dati puno. Tema kojom sam se upravo tada bavio bila je baština i imao sam ranije snimljenoga materijala. Uspješnost moga rada nije, nažalost, bila onakva kakva bi bila da nije izostala službena podrška. No zato i danas ne postoji sustavno prezentiranje – jer nismo definirali tko smo, što

smo i što želimo – nego jedna stihija koja završava na naèin da “svatko gura svoje po svijetu”. A sve to skupa košta! No, to je samo logièan nastavak neorganiziranosti u ratnom razdoblju; da se tada stvorila efikasna struktura, mogla bi itekako uspješno raditi dalje. Zapravo, novca uvijek ima, samo je pitanje na što se troši.

– Velik dio Vašega fotografskog opusa zauzima arhitektura. Koliko to vuèe korijene iz Vaše obitelji?

– U fotografiranje arhitekture krenuo sam najprije zato što sam to mogao komercijalno ponuditi. Buduæi da mi je brat arhitekt, uz njega su mi postale bliže neke stvari u arhitekturi. U

fotografiranju arhitekture uspijevam na film prenijeti karakter objekta. Arhitekturu treba razumjeti. Na svakoj kuæi možete naæi stotinu detalja, ali samo nekoliko njih su oni pravi koje treba istaknuti.

– Je li isticanje detalja lakši put? Jer uvijek æe detalj biti atraktivniji od arhitekture u cjelini.

– Zasigurno. Detalj je danas “suvremeniji” nego cjelina. Pre zen­tacija je drukèija. Pomoæu detalja je lakše nešto prihvatiti i uoèiti. Muzej u Bilbaou ne možete zapamtiti u cijelosti, jer nema pravilne linije, ali æete zapamtiti detalje.

– Iako ste najpoznatiji po arhitekturi i krajolicima, snimate i portrete. Je li teško snimiti dobar portret?

– Bitna je suradnja onoga koga se portretira. Èesto radim portrete za Oris i Croatia Airlines. Uz interview su dvije fotografije – portret i asocijativna fotografija. To je bila moja ideja, koja se zadržala i danas. Za Oris, pak, najèešæe radim za vrijeme razgovora. Kružim oko èovjeka, koji èak nije koncentriran na fotografiranje, nego na razgovor, i pokušavam izvuæi nešto karakteristièno.

Èinjenica je i da me nedostatak pravoga studija dosad ogranièavao.

2524

S druge strane, studio ima odreðenu sterilnost, onu proèišæenost u smislu koncentriranja na lice i detalje. A stavljanje ljudi u realan kontekst je poput male režije. Snimao sam portret osobe u foajeu HNK­a i, kasnije, u reljefu na stropu stubišta našao gotovo identiènu facu. Te sam dvije fotografije suprotstavio jednu drugoj. Bitno je imati viziju sljedeæega koraka, što æete sljedeæe uèiniti s tom fotografijom.

– Doživljava li pravi fotograf svijet drukèije?

– Sigurno! Dogaða mi se da proðem pored neèeg i kažem: "snimljeno!"

Iako nemam foto­aparat, to je snimljeno u mojoj glavi. Velika je razlika izmeðu "obiènoga" èovjeka i fotografa. Meni se u glavi slika “automatski” prebacuje u dvodimenzionalnu. Stoga i inaèe izuzetno brzo radim. Ljudima je obièno teško fotografirati interijere. Stalno misle da nema dovoljno svjetla, a to nije istina, jer treba samo stativ. U jednoj konobi, na primjer, nisam otvarao prozore nego zatvarao! Zašto? Da mi prostori uz prozore ne budu “prekureni”. Ekspozicija je bila 2 minute, da bih dobio ujednaèeno osvjetljenje. Rad s postojeæim svjetlom je izuzetan izazov kreativnosti.

– Iako je fotografija kreativan posao, jeste li vi poslovan èovjek?

– Moram biti poslovan èovjek, jer jedno bez drugoga ne ide. Karijeru objašnjavam kao stepenice. Kad sam se poèeo baviti fotografijom kao amater imao sam malo opreme, onda bih nešto uložio i kupio bolje. Tada sam bio stepenicu više. Da bih izdao knjigu, morao sam imati tvrtku koja æe se deklarirati kao izdavaè. Realan život vas prisiljava da budete i poduzetnici. Cijeli sustav oko mene je sada na znatno višoj razini nego prije, ali otprilike je sve ostalo isto. Iako zvuèi paradoksalno, tako je. Zapravo, treba težiti tomu da se ne ubije želja i volja za radom. Treba spojiti radost posla i hladnokrvno

odraðivanje.

– Kolik je Vaš utjecaj u procesu nastajanja fotografije? Izraðujete li ih sami, pratite li ih u pripremi za tisak?

– Moj je stav da u 95 % sluèajeva treba samo vjerno prenijeti ono što je snimljeno, na foto­papir ili u tisku.

Prije sam osobno izraðivao crno­ ­bijele fotografije. Kad uskoro organiziram studio ponovno æu napraviti tamnu komoru i raditi za svoje zadovoljstvo. Èesto nadgledam pripremu za tisak, ali moj angažman je prisutniji kad od toga treba napraviti nadgradnju, kad je fotografija tek temelj cjelokupne ideje.

– Dakle, osim snimiti, važno Vam je i sudjelovati i nadzirati konaèan izgled?

– Da, radio sam s mnogim dizajnerima i pratio sudbinu dijapozitiva od isporuke do tiska. Time sam se, valjda, razlikovao od drugih fotografa koji bi jednostavno prodali dijapozitive i bilo bi im svejedno što æe se s njima zbiti.

– Koliko se èvrsto držite pravila?

Nema pravila. I – ima pravila. Moje jedino pravilo je korištenje fotografskoga znanja. Tehnièka edukacija je neophodna za dobar profesionalan rad. “Mrzim” kada se tehnièka pogreška proglašava kreativnošæu. Kontrola je važna, a sluèajnost tek dobrodošla. Kad se previše sluèajnosti poèinje predstavljati kao stil, to vodi u posve krivom smjeru. I ljudi koji žele kompetentno govoriti o fotografiji moraju imati osnovna znanja, kako bi mogli procijeniti neke stvari.

– Koliko je važna komunikacija?

– Vrlo. Komunikacija s naruèiteljem jako je važna. No, osobno, bojim se da za to nemam vremena i da tomu pridajem premalo pažnje. Osobito medijima. Nikada ne bih nekoga vukao za rukav i molio da se predstavim, iako uopæe ne mislim da je to loše. No dobrim se nastupom može i koješta podmetnuti. Želim da se o meni prvenstveno govori kroz moj fotografski rad, a imam li konjski rep ili ne – nebitno je. Ne prihvaæam da netko tko ne poznaje dovoljno moj rad smatra da može kompetentno o tome govoriti.

– Što biste rekli kada biste htjeli sebe definirati?

– Mislim da sam velik fanatik posla. Èesto doma èujem da obitelj zbog toga trpi – i ja bih se na neki naèin složio s time, iako moja želja nije takva. Drugo, volim otvarati neke nove vidike, stalno imam izazov pred sobom. Ta fotografska i ljudska znatiželja moraju biti povezane i nikad ne treba odustati. Energija koju ulažem u posao je veoma velika. Kad sam bio mlaði, smatrao sam da je važno biti priznat meðu ljudima. Danas mislim da bolje od ikoga znam u èemu sam dobar, a u èemu loš, te mi to nije više toliko važno.

– U èemu ste loši?

Teško je reæi. U svemu sam loš, jednako kao što sam i dobar. Mislim da su mi najlošije komunikacija i napetost. Uvijek sam napet. Bojim se da bi mi ležernost uzela dio energije koju èuvam za posao, pa vrlo teško spajam ležernost, užitak i posao. To vodi do granica iscrpljivanja. Trebao bih raditi lakše i opuštenije. No, puno toga se ne bi dogodilo da nisam bio uporan, pa me jednostavno strah opustiti se.

– Dakle, Vi ste isto tako zaljubljenik u fotografiju, ako ne i fanatik, iako

niste amater?

– To je potrebno. Ne oèekujem od drugih da toliko izgaraju u svom poslu, ali mislim da je to jedini pravi pristup i da bi se meðu ljudima iz struke trebali voditi drukèiji razgovori. Dijalozi u fotografiji mogli bi puno pridonijeti, ali mi se zatvaramo u svoje svjetove. Spojiti ljubav prema fotografiji i komercijalni uspjeh ideal je fotografskoga posla.

– Fotografija je za Vas dovoljan izazov? Ili æe se ipak u buduænosti pojaviti neki treæi posao?

– Ne, jednostavno ne. Imam video kameru za sebe, ali mi je fotografija sasvim dovoljna. I ovako imam ideja starih tridesetak godina koje još nisam uspio realizirati, a, nasreæu, nitko drugi još nije došao do sliènih ideja. Nažalost, moram (pre)više raditi komercijalno, da bih onda mogao raditi na “svojim projektima”.

– Na što pomislite kada sklopite oèi i zamislite val koji se prelama preko stijene?

– Pomislim da trebam imati stativ i aparat da to snimim (smijeh). Zapravo, volim doæi u situacije kad nemam foto­aparat, jer èim ga imam, odmah me tjera da idem dalje, da to snimim i ne mogu se zaustaviti. Èovjek treba postaviti

2726

tem

a br

oja

Portretpišu: Nikolina Silla, Damir Tiljak, Željko Kardum

Što je portret?

Na veæini se fotografija, kao dinamièan element, pojavljuju ljudi. No što je doista portret? Ova tema u umjetnosti postaje kamen spoticanja. Vjeèno se postavlja pitanje: je li portret slika koja prikazuje identiènost neèijeg izgleda ili je rijeè o samoj suštini osobe?

Slike ljudi nisu portreti. Uspješan portret puno je više od pukoga prikazivanja ljudskoga lica, savršeno osvijetljenog i ukomponiranog u kadar. Nije stvar u lijepom i bezizražajnom licu, niti u naboranom staraèkom, nego u osobi koju fotografirate. Svaka je osoba svijet za sebe kojeg treba prouèiti prije nego pritisnete okidaè na foto­aparatu. Što je to što osobu èini jedinstvenom, što je njezina specifiènost, što je razlikuje – što je èini onime što

jest? Mnogobrojni su portreti snimljeni u životnom, radnom ili nekom prostoru bliskom portretiranoj osobi: ondje se ona osjeæa najugodnije – opušteno, a ne pozerski i može biti ona pred objektivom. Prvi portreti koji su nešto "govorili", koji nisu bili tek stereotipi, a kojih se mogu sjetiti, bili su portreti Julie Margaret Cameron. Naša verzija je svima nam poznata Marija Braut, koja najèešæe fotografira ljude u njihovom prostoru i elementu.

Kada bismo razložili portret na njegove sastavne elemente, prvi bi bio izgled, vanjština fotografiranog, iz onoga èime je okružen – ambijenta i ponašanja – nazirao bi se naèin življenja, izraz lica govorio bi o osjeæajima, a sve zajedno govorilo bi o osobi. Dok neki fotografi stavljaju naglasak na ambijent, drugi govore o oèima

koje su ogledala duše i time vrlo bitne u portretnoj fotografiji. One moraju biti najoštriji dio fotografije. No, portret može biti i nešto apstraktno poput pogleda na neèije cipele, dio lica, ruke koje su toliko karakteristiène da savršeno oslikavaju bit osobe. Možda je rijeè o putniku izlizanih cipela ili radniku naboranih ruku na kojima su se nanizali žuljevi. Ruke mogu biti i savršeno njegovane – ruke osobe sklone perfekciji. S osobom možemo povezati neke za nju znaèajne objekte: štafelaj, slikarsko platno i boje sa slikarom, cvijeæe s botanièarom, bocu s alkoholièarem. Sve su moguænosti na raspolaganju, jedino što se oèekuje jest portret, a ne fotografija èovjeka ili žene.

FOTO: Stanko Abadžiæ

Portret u prošlosti – tortura ili zadovoljstvo?

Upravo je portret izbacio fotografiju u svijet. Portretiranje u studiju nekog od poznatih fotografa postalo je iznimno popularno gotovo preko noæi.

Pojavom dagerotipije i kalotipije 1839. – 1841. godine (prvi fotografski procesi) poèeli su diljem Europe i SAD­a nicati portretni studiji. Profesionalni fotografi imali su portretni studio s cjelokupnom odgovarajuæom mašinerijom. Studiji nalik staklenicima bili su smješteni na krovovima zgrada. Sunèeva svjetlost što je prodirala kroz velike prozore služila je kao rasvjetno tijelo. Zavjesama se podešavalo osvjetljenje, a ogledalima rasvjetljavale sjene na licu. Ako bi dan bio tmuran tj. ako bi bilo premalo svjetla, snimanje bi se otkazalo. U protivnom su osobe koje su željele biti portretirane morale osobitu pozornost posvetiti bojama svoje odjeæe. Buduæi da su fotografski materijali bili osjetljivi samo na plavi dio spektra, nije se preporuèivalo odjenuti crveno ili zeleno, jer bi takva odjeæa na fotografiji izgledala crnom. I crveno obojene usnice izgledale bi na fotografiji potpuno crno. Fotografi su tomu doskoèili koristeæi za šminkanje usnica plavu boju. Bio je to pravi mali ritual.

Otvori blende tada su bili mali, svjetlosni uvjeti loši, ekspozicije duge desetak minuta, stoga je bilo potrebno nešto što æe portretirane držati mirnima. Stolac konstruiran posebno za portretiranje obavezno je morao imati držaè za glavu koji bi osigurao da se osoba ne pokreæe tijekom fotografiranja. Držaè je nalikovao metalnoj štipaljci koju bi fotograf ili njegovi pomoænici prièvrstili uz glavu i vrat. Na fotografiji se nije vidio, jer je bio iza portretirane osobe. Ruke su bile fiksirane na naslonu stolca. No, treptanje se nije moglo sprijeèiti, pa su oèi portretiranih èesto izgledale vrlo neobièno hipnotièki. Možda vas to podsjeæa na muèenje poput onog u Kubrickovom filmu Paklena naranèa ili neke druge oblike sadizma, no tako je nekad izgledalo portretiranje. U svakom sluèaju nije bilo najugodnije nepomièno sjediti ispod žareæega sunca glave prièvršæene štipaljkom. Ipak, ljudi su rado sjedali u stolce da bi ih se fotografiralo i na taj naèin ovjekovjeèilo. Potreba za trajno zabilježenim vlastitim likom bivala je sve veæom. Mnoge slavne liènosti, kao što su bili Sir John Herschel i Darwin, okušale su se u portretiranju. Boudleaire fotografiju vidi kao izum "osvetnièkoga Boga", ali sam odlazi u studio kod Carjata. Ispoèetka povlastica elite, kasnije se proširila i na graðanstvo. Disdérijeve Carte de visite, odnosno posjetnice na kojima je bio lik vlasnika, koji ih je rado izmjenjivao u šetnji gradom, bile su prava modna pošast, gotovo i ogledalo društvenog statusa. No, nakon nekolicine radova prvih fotografa, poput Julie Margaret Cameron ili Adama Salomona koji su težili umjetnosti u portretiranju, tek se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe javila potreba za stvarnim oslikom karaktera, a ne vjernim, ali površinskim prikazom lika. (N.S.)

2928

(N.S.)Izazov zvan portret

Utvrdivši što je zapravo portret, možemo se pozabaviti izazovom portretiranja.

Iako elementarno, fotografiranje portreta je mnogo složenije nego što mislimo. Osim u prostoru, naša percepcija neke osobe odvija se i u vremenu. Promatramo je u pokretu, pred nama se odvijaju njezine geste, izrazi lica, energija kojom zraèi – sva ona neverbalna komunikacija koja je sastavni dio svakodnevna života i koja može puno reæi o osobi. Upravo se na takve detalje treba usmjeriti. Filmskoj je umjetnosti mnogo lakše opisati osobu, jer se odvija u kontinuitetu, u nekom vremenskom okviru. Stoga je moguæe prenijeti sve pokrete osobe, sve što "govori" o njoj. Slika stvorena foto­aparatom samo je djeliæ sekunde, samo djeliæ pokreta. Pitanje naše sposobnosti uoèavanja i prenošenja bitnog – energije kojom osoba zraèi, spoja njezina karaktera i našeg utiska – pitanje je senzibiliteta za taj djeliæ sekunde koji æe savršeno oslikati bit osobe.

No, osoba koju fotografirate itekako je svjesna prisutnosti foto­aparata i nije više opuštena. Hoæe li se to oèitovati u ukoèenosti ili pretjeranim grimasama, sasvim je nebitno, jer u oba sluèaja to nije trenutak koji želite uhvatiti. Da bi se to izbjeglo, potrebno je stvoriti ugodnu atmosferu. Stoga, ako snimate u studiju – zaboravite na raskoš rasvjetnih tijela. Sasvim lijepe fotografije mogu se snimiti uz dva rasvjetna tijela, ili èak samo uz dnevno svjetlo i reflektirajuæu plohu. Rasvjetna tijela pokušajte, koliko je to moguæe, udaljiti od osobe, da bi se umanjio osjeæaj eksponiranosti. Dodatan je razlog, radite li s halogenom rasvjetom, toplinsko isijavanje. Kad ste sve namjestili i spremni ste za fotografiranje, neæe biti dovoljno postaviti osobu pred foto­aparat. Razgovor može biti od pomoæi. Govoreæi uvijek proizvodimo neke izraze, koristimo se gestama u objašnjavanju. To je dio neverbalne komunikacije koja je fotografu vrlo bitna. Razlog je jednostavan – to je ujedno jedina komunikacija koju je moguæe prenijeti u fotografski medij.

Studio, iako u fotografskom smislu najbolje opremljeno mjesto za snimanje, jest sterilan. Osoba u

takvom okruženju može osjeæati pritisak jer mora dati izraz, a nema nikakva poticaja. Prazan prostor neæe joj se èiniti nadahnjujuæim. Možete, dakako, uvesti neke rekvizite, no najbolje bi bilo osobu portretirati u prostoru u kojem se ona osjeæa ugodno. To može biti njezin dom, radni prostor, atelje – ako je rijeè o umjetniku, studio u kojem se održavaju probe nekog banda, u kojem æe se glazbenik osjeæati kao doma, klub koji je èesto odredište te osobe, itd. Ako je potrebno, rasvjetu možete nositi sa sobom i postaviti je u tom prostoru kao što biste to uèinili u studiju. Druga moguænost je snimati vani. Dnevno svjetlo oblaènoga dana bit æe savršeno za portret, a osoba æe se osjeæati opuštenije nego u studiju. Lagana šetnja i razgovor omoguæit æe vam prouèavanje osobe i zapažanje njezinih tipiènosti. Pokušajte postiæi ugoðaj obiènoga razgovora, a ne foto­sessiona – u trenutku kad osoba posve zaboravi na foto­aparat snimite portret. Moja vizija portreta zapravo se sastoji u praæenju života osobe u nekom vremenskom razdoblju, primjerice

tijekom tjedan dana. To bi znaèilo glumiti priljepak i pratiti osobu, s njezinim dopuštenjem, dakako, u svemu što radi. Takav pristup omoguæava promatranje i razumijevanje viðenoga. Neki bi to proglasili pretjeranim, no poanta jest u tome da doista razumijete karakter osobe da biste mogli osjetiti pravi trenutak koji æe postati portretnom fotografijom. (N.S.)

Rad u studiju

Rad u studiju ima svoje mane i prednosti. Prednost je izvanredna moguænost kontrole uvjeta snimanja, ponajprije rasvjete. Mane su èesto komplicirane postave snimanja i visoka cijena. Za komplicirane setove ponekad je jednostavnije odnijeti rasvjetu na pogodnu lokaciju i snimati na njoj. Po najraširenijoj definiciji portret prikazuje glavu, prsa i ramena, te se prigodom takva snimanja mogu koristiti jednostavne pozadine i najosnovnija scenografija: stolac, fotelja ili jednostavan naslon. Stoga je snimanje portreta u

studiju jednostavno i èesto. Ono što je u fotografiji najvažnije je svjetlo, jer fotografija jest slikanje svjetlom, a fotografski studio je mjesto u kojem imamo najbolju kontrolu slikanja svjetlom. To je moguæe izvesti na razlièite naèine i s razlièitim tipovima rasvjete. U studiju možemo koristiti pet osnovnih tipova rasvjete: nitraphot žarulje, halogene žarulje, HMI žarulje, fluorescentne cijevi i elektronske bljeskalice ili, kako ih fotografi u žargonu nazivaju, "fleš rasvjetu". Prva èetiri tipa spadaju u kontinuiranu rasvjetu, odnosno stalno emitiraju svjetlo pri kojem radimo. Bljeskalice emitiraju kratkotrajni svjetlosni impuls koji je sinkroniziran s trenutkom okidanja foto­aparata.

Bljeskalice su danas najpopularniji sustav studijske rasvjete. Jedna od osnovnih prednosti im je svjetlo temperature 5 600 K, jer je najveæi broj filmova optimiziran upravo za snimanje s dnevnim svjetlom (o temperaturi svjetla pisali smo u prošlom broju). Druga im je prednost što ne zagrijavaju prostoriju i objekt snimanja.

Svjetlo nastaje kao posljedica izboja elektriènoga naboja u atmosferi plemenitoga plina te ne dolazi do grijanja rasvjetnoga tijela. Dakako, da bismo mogli vidjeti kako æe objekt snimanja izgledati osvijetljen bljeskalicom, u kuæište bljeskalice ugraðeno je "pilot svjetlo" ili "vodeæe svjetlo" – kontinuirano rasvjetno tijelo, najèešæe halogena žarulja snage od 100 do 650 W. Ta žarulja uzrokuje odreðeno zagrijavanje kuæišta, no ono je zanemarivo u odnosu na kontinuiranu rasvjetu koja æe dati isti intenzitet svjetla kao i bljeskalica. Kvalitetnije studijske bljeskalice imaju ugraðenu kontrolu intenziteta vodeæega svjetla i ventilatore za hlaðenje kuæišta. Kod svih se bljeskalica vodeæe svjetlo gasi neposredno prije bljeska, kako ne bi promijenilo temperaturu svjetla za vrijeme snimanja. Snaga bljeskalice izražena je u joulima ili watt­sekundama. Širok je raspon

velièine i snage elektronièkih bljeskalica: od malih bljeskalica ugraðenih u kompaktne aparate do velikih studijskih jedinica snage 5000 Ws.

Koliko je to zapravo svjetla? Usporedbe radi, jedna bljeskalica snage 500 Ws dat æe otprilike jednako svjetla kao i 5000 W halogene ili nitraphot rasvjete. Paralela je nastala na temelju iskustva jer nigdje neæete naæi izravnu usporedbu ovih dvaju sustava rasvjete. Bljeskalica emitira kratak svjetlosni impuls – bljesak, trajanja od 0,02 do 2 tisuæinke sekunde, te je brzina zatvaraèa kod snimanja nevažna sve dok je on sinkroniziran, odnosno u potpunosti otvoren za vrijeme bljeska. Brzina zatvaraèa može biti dvjestotinka sekunde ili tridesetinka sekunde, ekspozicija se neæe promijeniti. Kontrolu postižemo samo promjenom otvora zaslona ili reguliranjem

FOTO: Uglješa Mrðen

FOTO: Tomislav Štajduhar

3130

snage bljeska. Postoje dva tipa studijskih bljeskalica: sustavi s centralnim generatorom napajanja i monoblokovi. Kod prvog sustava postoji centralna jedinica za napajanje više rasvjetnih tijela. Kontrola snage bljeska svake bljeskalice regulira se na jedinici za napajanje, pojedinaèno ili skupno. Ovaj se princip najèešæe koristi kod velikih studijskih postava, kada je s jednog mjesta moguæe kontrolirati cjelokupni sustav rasvjete, a jednostavno je riješiti i napajanje iz generatora ili akumulatora. Za manje postave koriste se jeftiniji monoblokovi kod kojih je svako rasvjetno tijelo kompaktna samostalna jedinica s vlastitim napajanjem. Želimo li promijeniti izlazne snage jedinica, moramo to uèiniti pojedinaèno, na

mjestu gdje su postavljene jer ne postoji središnji sustav regulacije.

Uz usklaðenost s dnevnim svjetlom i hladnim radom, prednost bljeskalice je kompaktnost koja omoguæuje jednostavan transport i korištenje na razlièitim lokacijama za snimanje. Osim toga, zbog male potrošnje moguæe je napajanje baterijskim paketima, što je idealno za terenska snimanja. No najveæa prednost bljeskalice javlja se upravo kod snimanja portreta – zbog efekta otvorenih zjenica. Ova rasvjeta ima i svoje mane, daje tvrdo, jako usmjereno svjetlo, zahtijevajuæi niz pomagala za dobro modeliranje. Uèinak tih pomagala na vodeæe svjetlo i svjetlo bljeskalice nije uvijek isti i ponekad ga je

teško predvidjeti. Zato se u dobro opremljenim studijima za kontrolu rasvjete koriste Polaroid instantni aparati, a odnedavno i digitalni foto­aparati. Cijena studijske bljeskalice nije mala, osobito kad se uzme u obzir dodatna oprema i poseban svjetlomjer, ali je ipak prihvatljiva jer je rijeè o trajnoj investiciji koja je ekonomièna u dugoroènoj eksploataciji.

U rasvjetu s kontinuiranim svjetlosnim tokom pripadaju: nitraphot žarulje, halogene žarulje, HMI žarulje i fluorescentne cijevi. Nitraphot je najstarija fotografska rasvjeta – predstavila ju je kompanija Osram godine 1928. Ova je rasvjeta u principu najsliènija klasiènim kuænim žaruljama, no za razliku od vakumiranih staklenih balona kuæne rasvjete, stakleni je balon Nitraphot žarulje napunjen inertnim plinom – dušikom (odatle i ime: nitrogen = dušik). Ova razlika u konstrukciji smanjuje isparavanje žarne niti naèinjene od volframa te je moguæe podiæi radnu temperaturu na 3 200 K kod Nitraphot B, odnosno na 3 400 K kod Nitraphot A. Obiène kuæne žarulje rade na otprilike 2 600 K. Ovo podizanje temperature omoguæava Nitraphot rasvjeti jaèe isijavanje. Za razliku od obiène žarulje koja isijava 12 lumena za svaki uložen watt, Nitraphot žarulja isijava oko 22 lm/W. No zato im je vijek trajanja znatno kraæi: 100 sati rada za tip B i samo desetak sati rada za tip A, za razliku od 1000 sati rada obiènih žarulja. Najèešæe imaju snagu od 500 W po žarulji i danas ih je veæ teško nabaviti. Amerièki proizvoðaèi nikad nisu usvojili tu tehnologiju, pa su se kod njih zadržale fotografske žarulje (ekvivalent Nitraphot B, 3 200 K) i "photoflood" žarulje (ekvivalent Nitraphot A, 3 400 K). Te žarulje imaju još kraæi vijek trajanja od Nitraphot žarulja jer rade na visokim temperaturama, a bez punjenja inertnim plinom.

Napredak tehnologije doveo je do halogene žarulje. I one rade na principu žarne niti, kao Nitraphot i obièna žarulja, samo je u balon pod visokim tlakom dodana smjesa halogenih elemenata i inertnih plinova. Ova intervencija omoguæila je podizanje temperature žarne niti i poveæanu efikasnost isijavanja. Tako halogene žarulje daju svjetlost temperature od 2 900 do 3 400 K, a efikasnost isijavanja im je i do 25 lm/W. Halogena rasvjeta je skoro posve istisnula Nitraphot jer

je kompaktnija, efikasnija i ima dulji radni vijek, a pojedinaène žarulje mogu imati snagu i do 5 000 W.Kao i Nitraphot, halogene žarulje pogodne su za crno­bijelu fotografiju. Za fotografiju u boji treba koristiti poseban film usklaðen s tempe ra­turom rasvjete ili konverzijski filtar, ako koristimo film za dnevnu rasvjetu (filmovi za umjetnu rasvjetu najèešæe nose oznaku "T" jer je žarna nit u žaruljama umjetne rasvjete izraðena od volframa (engleski: tungsten). S porastom popularnosti fotografije u boji, opadala je upotreba ovih dvaju tipova rasvjete, no ona upravo doživljava velik povratak izazvan povratkom crno­bijele fotografije i sve veæom upotrebom digitalnih foto­aparata s podešavanjem balansa bijele boje odnosno moguænošæu podešavanja na bilo koju temperaturu rasvjete. Osim toga, samo skuplji digitalni foto­ ­aparati imaju prikljuèak za studijsku rasvjetu ili vanjsku bljeskalicu, koji su potrebni za kontrolu okidanja studijske bljeskalice.

Iako su vrlo slièni, ova dva tipa rasvjete ponešto se razlikuju pri upotrebi. Halogena žarulja iste svjetlosne jaèine kao Nitraphot žarulja bitno je manje velièine, pa je rasvjeta tvrða, usmjerenija. Osim toga, halogena žarulja može imati veliku snagu: iz jednog izvora može doæi 2 000 W, za što su potrebne 4 Nitraphot žarulje koje isijavaju s puno veæe površine. Tako su sjene prigodom snimanja s halogenom rasvjetom tvrde, intenzivne, dok Nitraphot daje mekše svjetlo i finije definirane prijelaze iz svijetlih u tamna podruèja. Stoga iskusni fotografi, da bi dobili potreban efekt, kombiniraju ova dva tipa rasvjete.

Prednosti su ove rasvjete jednostavnost u izradi i upotrebi. Rasvjeta je jeftina i lako ju je modelirati. Kuæišta halogenih rasvjetnih tijela najèešæe imaju vratašca za usmjeravanje svjetla ili, kako ih fotografi rado nazivaju – "klapne". Na njih se lako prièvrsti obièan paus papir, neka mrežica ili folija, te se na jednostavan i jeftin naèin može dobiti puno razlièitih naèina rasvjetljavanja i širok spektar odmah vidljivih svjetlosnih efekata. Nedostatak je jako toplinsko isijavanje, što vrlo brzo dovodi do zagrijavanja radnoga prostora i objekta snimanja. Èesto su za rukovanje jakim halogenim svjetlima potrebne izolacijske

rukavice. Dodaci za modeliranje rasvjete moraju biti na sigurnoj udaljenosti ili otporni na toplinu. Niska temperatura svjetla problem je s filmovima u boji, a halogene žarulje mogu imati velik udio UV svjetla u spektru jer su izraðene od kvarcnog ili borsilikatnog stakla koje propušta taj dio spektra. Dodatan je problem da se starenjem žarulje mijenja karakteristika svjetla.

Fluorescentne cijevi, pogrešno nazvane neonke, stekle su lošiju reputaciju zbog zelenkastoga tona koji dominira fotografijom. Takve su cijevi u širokoj upotrebi za rasvjetljavanje prostora jer su

jeftine i vrlo ekonomiène. No tehnologija je napredovala i danas postoji niz razlièitih fluorescentnih cijevi koje pokrivaju puni spektar svjetla, a temperaturu možemo birati u rasponu od 3 000 do 6 500 K; postoje i fluo­cijevi koje emitiraju svjetlo razlièitih boja. Nove generacije cijevi imaju kontinuirano podešavanje intenziteta i èest su izbor televizijskih studija. Prednosti fluo­cijevi su ekonomièna potrošnja, proizvodnja svjetla bez topline i meka rasvjeta. Mana im je što za istu rasvijetljenost koju daje halogena rasvjeta ili bljeskalica zauzimaju mnogo prostora, koriste složene elektronièke sklopove i što se ne

FOTO: Dejan Bariæ

FOTO: Ante Lioviæ

3332

može dobiti usmjerena rasvjeta velikog intenziteta. Iako su cijevi vrlo jeftine, ureðaji u kojima se koriste prilièno su skupi.

Postoji i jaka rasvjeta s kontinuiranim svjetlosnim tokom, kompatibilna s dnevnim svjetlom – to je HMI rasvjeta. HMI žarulje imaju niz prednosti u odnosu na žarulje sa žarnom niti. Efikasnost im je izuzetno velika, do èetiri puta veæa od halogenih žarulja i kreæe se u rasponu od 100 do 120 lm/W, a daju rasvjetu s potpunim spektrom dnevnog svjetla temperature 5 600 K. Trenutno su standardna rasvjeta kinematografskih studija, a sve ih više koriste i fotografi. Iako su spektralno bliske dnevnom svjetlu,

s filmom za dnevnu rasvjetu daju pomalo hladan ton kože, te se èesto koriste u kombinaciji s halogenom rasvjetom kako bismo dobili dobro izbalansirano svjetlo. HMI žarulje mogu imati izuzetno veliku snagu – i do 18 000 W. Zbog velike efikasnosti isijavanja proizvode znatno manje topline od halogene rasvjete. Mana im je izuzetno visoka cijena – jedno HMI rasvjetno tijelo može koštati i do 20 000 dolara. Zato ih fotografi uglavnom iznajmljuju, što takoðer nije jeftino: iznajmljivanje rasvjetnoga tijela od 18 kW u SAD košta 800 dolara po danu snimanja, a od 6 kW oko 400 dolara.

Sve ove tipove rasvjete moguæe

je kombinirati i meðusobno i s dnevnim svjetlom. Uz dodatke za oblikovanje svjetla, koji se èesto mogu improvizirati, dobro opremljen studio zaista pruža velike moguænosti slikanja svjetlom. (D.T.)Pomagala za snimanje u studiju

Ako je vaš izbor studijski portret, osim rasvjete trebat æete još neka pomagala. Dvije najvažnije stavke su pozadina i razlièiti pribor za modificiranje rasvjete koji se sastoji od niza reflektirajuæih ploha za osvjetljavanje sjena. Jedno od najboljih pomagala za snimanje portreta je triflektor kompanije Lastolite – reflektor koji se sastoji od tri nezavisne reflektirajuæe plohe. Svaku plohu jednostavno i lako možemo postaviti u željeni položaj, što omoguæava potpunu kontrolu kolièinu svjetla koje æe doæi odozdo ili sa strane.Reflektirajuæe plohe mogu imati razlièitu boju i sjajnost, a dolaze u kombinacijama koje je moguæe mijenjati. Tako se s jedne strane može postaviti reflektirajuæa folija zlatne boje koja æe dati toplo svijetlo, dok se s druge strane i odozdo mogu koristiti srebrne plohe za hladan ili bijele za neutralan ton reflektiranoga svjetla. Triflektor je modularnog dizajna, može se rastaviti i složiti u torbicu, a teži samo 1,2 kg. Postoje i druge vrste reflektirajuæih ploha koje se mogu uspješno koristiti pri snimanju portreta, a njihova upotreba nije ogranièena samo na studio. Veliki reflektorski ili difuzorski paneli dobro æe doæi i u studiju i na lokaciji. Profesionalni dolaze kao setovi reflektirajuæega platna u raznim bojama i sjajnostima površine. Takvi su setovi sklopivi, ne zauzimaju mnogo mjesta i nisu teški, a lako ih je postaviti na stativ i namjestiti: jednostavno se navuku na lagan aluminijski okvir. Naravno, sve to ima i svoju cijenu, pa se fotografi snalaze na razlièite naèine. Stiropor je jedna od najèešæe upotrebljavanih reflektirajuæih ploha, iako na terenu može poslužiti praktièno bilo što: komad bijela papira, aluminijska folija, pa èak i obiène novine (dakako, ne one tiskane u boji). U graðevinarstvu se kao materijal za toplinsku izolaciju cijevi koriste izolirajuæe folije od bijele polietilenske podloge debljine 2 mm na koju je nanesena aluminijska folija. Ovaj vrlo jeftin

materijal prodaju na metre, a može poslužiti kao odlièna reflektirajuæa ploha. Folija je laka za prenošenje i rukovanje, može se oblikovati, rezati škarama i spajati u razlièite oblike.Pozadine su drugo važno pomagalo. Kao i reflektirajuæe plohe, možete ih kupiti gotove ili ih izraditi sami. Standardna pozadina studija su velike role papira u

razlièitim bojama, u pravilu potrošna roba. Buduæi da se takva podloga koristi i kao podna podloga, po kojoj modeli hodaju, taj se dio baca te je nakon svakoga snimanja na roli sve manje papira. Drugi tip pozadina slièan je reflektirajuæim plohama. Izraðene su od specijalne tkanine koju treba nategnuti preko okvira i postaviti iza osobe koju snimamo. Takve podloge proizvodi kompanija Lastolite. Neke su na elastiènim èeliènim žicama, pa ih je jednostavno sklopiti na malu površinu i nisu ogranièene samo na upotrebu u studiju. Pozadine mogu biti jednobojne, šarene, s razlièitim uzorcima, a mogu biti i pravi mali slikarski radovi, kao što su pozadine tvrtke Stilfondo. Na njima su naslikani krajolici ili razlièiti prostori koji unutar slike mogu imati i neki prividan izvor svjetla poput osvjetljena prozora. S takvim pozadinama dolaze i detaljne upute o postavljanju rasvjete, kako ne bi došlo do kontradikcije u rasvijetljenosti modela i prividno rasvijetljenosti pozadine. (D.T.)

Moguænosti

osvjetljenja

Umjetno osvjetljenjePrednost rada umjetnim osvjetljenjem jest neizmjerna kontrola svjetlom. Može se mijenjati smjer svjetla, njegovu visinu u odnosu na osobu, intenzitet, temperaturu, itd.

Položajem svjetla ne samo da možete dobiti "pravilno" osvijetljen motiv, nego i naglasiti karakter osobe. Kontrastnije, "spot" osvjetljenje usmjereno pod kutom od 90° na objekt portretiranja odgovarat æe èvrstoj, odluènoj i pomalo gruboj osobi, dok æe difuzno, postavljeno ispred modela ili pod kutom od 45° više odgovarati osobi blage prirode.

Postoji, dakako, toèno odreðen dijagram rasvjete, no tim se naèinom samo ogranièavate. Fotografiranje po shemi frontalna rasvjeta, boèna (pod kutom od 90°), kazališna rasvjeta (frontalno ispod osobe) itd., ne ostavlja puno prostora za kreativan um fotografa, a i odveæ je stereotipno. Potrebno je poznavati tipove rasvjete i njihove moguænosti, te

FOTO: Denis Stošiæ

© Lastolite

Foto: Gorjan Agaèeviæ

34

toèno znati na koji æete naèin dobiti željeno. Od jednake je važnosti znati promatrati svjetlo i promjene u osvjetljenju motiva. Kružiti oko modela noseæi rasvjetno tijelo može biti korisno u vježbanju takve percepcije. Vidjet æete kako svjetlo djeluje pod razlièitim kutovima. Rasvjetno tijelo možete postaviti i iznad, ispod ili iza modela. Pokušajte to uvježbati prije portretiranja, da ne biste bespotrebno trošili vrijeme i ostavljali dojam nesigurnosti.

Osim smjera, možete kontrolirati i kakvoæu svjetla. Ono može biti grubo i usmjereno, ako na osnovni izvor svjetla dodatate "spot" nastavak, ili blago i idealizirajuæe raspršeno – ako umjesto spot nastavka koristite difuzor. Sjene tj. tonski kontrast možete ublažiti koristeæi reflektirajuæu plohu.

Iako je ponekad dovoljan samo jedan izvor svjetla, najèešæe se koriste dva. S obzirom da je rijeè o portretu, nije potrebno zalaziti u podruèje posebnih efekata s rasvjetom, nego samo dati dovoljno svjetla negativskom

materijalu i naglasiti viðeno.

U radu s dva rasvjetna tijela uvijek jedno treba postaviti kao glavno. To rasvjetno tijelo postavljamo prvo i ono obièno snažnije osvjetljava motiv. Što je bliže modelu, snažnije æe ga i usmjereno osvijetliti. Drugo, sporedno rasvjetno tijelo služi osvjetljavanju pozadine ili naglašavanju teksture kose, odjeæe, te prosvjetljavanju dijela lica u sjeni.

PRIPAZITE NA…Osoba koju fotografirate ne smije stajati preblizu pozadini, jer æe se u protivnom na pozadini pojaviti njezina izražena sjena.

Usmjerite li svjetlo u strop ili zid kako bi motiv bio jednolièno osvijetljen, pripazite na boju zida – on mora biti bijel. Svjetlo odbijeno od žuta zida, primjerice, dat æe žuækasti ton vašem portretu.

Neprestano promatrajte odnos svjetla i sjene. Pripazite na sjenu ispod nosa koja može djelovati vrlo ružno ako je naglašena. Ako osobu osvjetljavate pod kutom od

približno 90°, jedna æe strana biti u sjeni. Kontrolom ekspozicije pokušajte dobiti detalje u sjeni ili barem osvijetliti dio lica u sjeni. Sjenu možete ublažiti i reflektirajuæom plohom. Nemojte raditi s previše rasvjetnih tijela i svoju pažnju usmjeriti više na opremu s kojom radite nego na osobu koju fotografirate. To æe se vidjeti i na fotografiji. Osim toga, previše svjetla usmjerenog na osobu može dati dojam svjetala pozornice i vaš æe se model pretvoriti u glumca.

Portret na otvorenom Na otvorenom se sve može èiniti puno jednostavnijim. Samo naizgled! Istina, nema optereæujuæega rada s rasvjetom i sterilnosti studija, ali tu su bezbrojni prolaznici, stupovi i sliène linije u pozadini koje odvlaèe pažnju, te promjenjivo sunèevo svjetlo.

Ovdje je koncentracija na promjene svjetla i karakteristike lica još potrebnija. Sunce æe èesto modelirati svjetlo na licu, istièuæi nešto neželjeno. Iako se doima savršeno simetriènim, èovjek je

FOTO: Bojan Bonifaèiæ

35

dopuštaju fotografirati samo jedan od profila – onaj koji na fotografiji bolje izgleda. Sunèevo svjetlo sve te naše "nedostatke" može naglasiti – želite li to? Ako ne želite, morate pripaziti na poziciju osobe. Da ne biste inkomodirali model, pokreæite se vi. Mijenjajte toèku gledišta, kružite oko modela, promatrajte njegov profil, itd. Za to vrijeme pokušajte razgovarati s modelom kako biste postigli njegovu opuštenost. Ako to ne uspije, pokušajte ipak s pokretom, ali ne po shemi "okreni se u profil. A sad malo udesno...", nego pustite osobu da se slobodno kreæe. Želite li da ona pogleda malo u stranu, navedite je na to pokretom svoje ruke. Pozadinu možete zamutiti velikim otvorom zaslonu, no ipak pokušajte izbjeæi efekt stabla iz glave jer, iako mutno, ono æe svejedno odvuæi pažnju od osobe na fotografiji.

Rješenje grubih sjena koje æe istaknuti sve nedostatke lica može biti i oblaèno vrijeme. Ako ipak morate snimati za sunèana dana, pripazite na smjer sunèeva svjetla. Izbjegavajte prednje osvjetljenje jer æe lice djelovati plošno, a natjerat æe model da žmirka i zatvara oèi.

Portret u zatvorenom Kad se snima u zatvorenom prostoru, najèešæe je to prostor u kojem se portretirana osoba osjeæa ugodno. Ako je to životni prostor, tj. njezin stan ili kuæa, pokušajte detalje koji nisu izravno povezani s osobom svesti na najmanju moguæu mjeru; inaèe æe samo odvlaèiti pažnju od bitnog – a to je osoba. Pozitivna strana je što æe vladati puno opuštenija atmosfera nego u studiju. Pokušajte suprotstaviti osobu nekoj drugoj, povesti razgovor i u jednom trenutku njihove interakcije snimiti portret. Neformalna atmosfera u kojoj osoba nešto radi za vrijeme snimanja može dati puno prirodnije i karakteristiène portrete. Portret umjetnika najbolje je snimiti u njegovu radnom prostoru. Ne samo da æe ga rad na koji cijeli prostor "miriše" definirati – njegovo æe lice u zanosu radom poprimiti zanimljiv izražaj.

Pokušajte otkriti èime se osoba koju snimate bavi i koji izrazi lica su za nju tipièni.

Svjetlo koje dopire kroz prozor

bit æe ujedno blago i usmjereno. Otkrivat æe detalje u sjeni, ali i stvoriti nagle prijelaze iz svijetlog u tamno. Ako je osoba bliže prozoru, kontrast æe biti jaèi. Udalji li se od prozora, prijelazi æe biti ljepši, svjetlo ujednaèenije, ali æe ga biti manje. Pokušajte pogoditi pravi omjer. Premalo svjetla možete nadomjestiti bljeskalicom ili – u želji da zadržite prirodan ugoðaj – dužom ekspozicijom i foto-aparatom na stativu. Poslužite se žièanim okidaèem, prièajte, pijuckajte kavicu i hvatajte pravi trenutak. (N.S.)

Rasvjeta i pupilometrija

Veæina ne zna da prigodom gledanja fotografije postoji razina

podsvjesne percepcije. Jednostavnije reèeno, na naš doživljaj slike utjeèu stimulansi kojih nismo svjesni. Nije èudno da su ti podsvjesni stimulansi predmet opsežnih istraživanja. Tko ih zna kontrolirati, može ih koristiti za manipulaciju, ponajviše u razne marketinške svrhe. Jedno od podruèja istraživanja podsvjesne percepcije naziva se pupilometrija.

Prije nego nastavimo, pogledajte priložene slike na sljedeæoj stranici. Identiène su, no ipak odaberite onu koja vam se više sviða. Ako ste se odluèili za desnu, reagirali ste kao i 90 % drugih ispitanika u sliènim testovima. Na pitanje zašto tako velik broj ispitanika bira desnu sliku odgovor daje pupilometrija. Ona prouèava kako se u odnosu na emocionalne

Foto: Mario Milièeviæ

3736

reakcije mijenja velièina pupile odnosno zjenice. Svi znamo da se velièina zjenica mijenja s promjenom kolièine svjetla. Pri slabijem svjetlu zjenica se širi kako bi propustila više svjetla u oko, a pri jakom se skuplja kako bi zaštitila fotoosjetljive receptore u oku. Manje je poznato da se velièina zjenica ponekad mijenja neovisno o svjetlu. Uzrok promjene je emocionalno stanje. Kad nešto pobudi osjeæaj ugode – zjenice se šire, ako se dogodi nešto neugodno – sužavaju se. Kad ugledamo osobu koja nam se sviða, dolazi do širenja zjenica, ako nam osoba nije simpatièna – one se skupljaju. Ovo je primjer znaèajnog oblika neverbalne komunikacije koju doživljavamo vrlo jasno, iako podsvjesno. Zato fotografija osobe širokih zjenica djeluje puno pozitivnije na gledatelja. Ovo je takoðer primjer nekih elemenata kojih možda nismo svjesni, a bitni su za konaèan doživljaj fotografije. Neki fotografi koriste taj efekt pri izboru rasvjete za snimanje portreta. Studijske bljeskalice imaju modelirajuæe svjetlo bitno slabijeg intenziteta od bljeska koji služi za snimanje. Zbog takva slaba svjetla zjenice osobe koju snimamo ostaju otvorenima. Kad bljesne svjetlo, film registrira

FOTO: Lidija Novosel

sliku prije nego se zjenice stisnu. Ovo je trik kojeg znaju mnogi portretni fotografi, iako ga neki možda i nisu svjesni. Nekad davno žene su, kako bi djelovale zavodljivije, kapale oèi ekstraktom biljke belladona (u prijevodu: lijepa žena). Te su kapi djelovale na oko tako da zjenica ostane raširena. Rasvjeta jakog intenziteta, poput halogene, fluorescentne, HMI ili nitraphot, skuplja zjenice – stoga æe portretirana osoba imati skupljene zjenice, što djeluje manje atraktivno. (D.T.)

Mjerenje ekspozicije za portret

Kada je rijeè o mjerenju ekspozicije u portretnoj fotografiji, ne govorimo samo o ispravnom eksponiranju, skali zacrnjenja i kontrastu, nego se postavlja pitanje kakav je ton kože ispravan. Odgovor je zapravo stvar ukusa, tj. vaše vizije fotografije ili želje portretiranoga.

U prošlom je broju bilo rijeèi o svjetlomjerima, pa ste upoznati s principima njihova rada. Koristite li svjetlomjer ugraðen u aparatu, mjerit æete reflektirano svjetlo. U

sluèaju portreta, a kada ne zahvaæate širok kadar, najsigurnije æe biti mjerenje svjetla podesiti na spot funkciju i središte tražila usmjeriti na lice, izoštriti, okidaè pritisnuti do pola i pomaknuti foto-aparat komponirajuæi željeni kadar. Ako koristite ruèni svjetlomjer, što æe biti nužno fotografirate li uz "flesh" rasvjetu, u moguænosti ste mjeriti upadno svjetlo. No ako radite s više izvora svjetla, pitanje prema kamo usmjeriti receptor svjetlomjera može biti vrlo zbunjujuæe. Receptor svjetlomjera možete usmjeriti od modela prema foto-aparatu ili prema glavnom izvoru svjetla. Moguæa je i kombinirana, tzv. duplex metoda, pri èemu kao ispravnu ekspoziciju uzimate vrijednost izmeðu tih dvaju oèitanja. Dakako, moguæa su odstupanja od dane vrijednosti, ako znate što želite i što æete dobiti. Nešto kraæom ekspozicijom od ispravne dobit æete dramatièniji, tamniji portret grubljih sjena, dok æete dužom ekspozicijom prikazati kožu bliješteæe ili nježno bijelom. Pritom pripazite na boju odjeæe: zagasite, tamne boje odjeæe preporuèljive su kada želite dobiti svjetliji ton kože. Te æe boje ovim postupkom dobiti intenzitet. Suprotno tomu, želite li ton kože prikazati tamnijim,

nemojte izabrati odjeæu tamne boje jer æe ona izgledati poput crnih blokova. Boje svijetlih ili srednjih tonova prerast æe u jake boje.

Korištenje sive karteSvjetlomjer ugraðen u foto-aparat ili ruèni možete, osim na model,

usmjeriti na sivu kartu, postavljenu neposredno ispred modela (model ju može pridržati dok izmjerite ispravnu ekspoziciju). Siva karta treba biti postavljena otprilike pod 45° (toènije pod 1/3 kuta koji zatvaraju aparat i rasvjetno tijelo), no možemo biti i ovako: sivu kartu usmjerite od modela negdje izmeðu

foto-aparata i rasvjetnoga tijela, nikako plošno prema fotoaparatu. Siva karta odreðuje zonu 5, što odgovara svjetlosnoj vrijednosti preplanule puti. Svjetliji ton kože svrstava se u zonu 6. To bi znaèilo da æete, mjereæi ekspoziciju na sivoj karti, ton kože prikazati tamnijim. Da biste dobili odgovarajuæu ekspoziciju, morate otvoriti zaslon za jednu vrijednost. Moguæe su i varijacije, npr. ako je dana vrijednost 1/60 uz f = 5.6 možete ekspoziciju podesiti do 1/60 i f = 4 da biste dobili detalje u sjeni, odnosno do 1/60 i f = 6.8 ili 8 kako biste potamnili ton kože.

Mjerenje u sjenovitom ili svijetlom podruèju licaOvisno o rasvjeti, na licu æe biti više ili manje vidljivo odijeljena podruèja razlièite svjetloæe. Ako je lice kontrastno osvijetljeno, "spot" sistemom mjerenja izmjerit æete ekspoziciju na mjestu koje smatrate kljuènim za prikaz osobe. Svjetlomjer možete usmjeriti na dio lica u sjeni. Ako mjerite u sjeni, svjetlomjer æe vrijednost svjetloæe sjene uzeti kao srednje sivu nijansu, tj. plohu koja reflektira 18 % svjetla. U tom sluèaju dobivate puno svjetliju sjenu, s

FOTO: Igor Stiskalov

FOTO: Damir Tiljak

3938

više detalja, dakako. Sve što je dalje potrebno jest da odluèite koliko želite odstupiti od toga, te potamniti ostale tonove i, s obzirom na to, manje ili više zatvorite zaslon. Ako koristite dijapozitiv, otvorite zaslon 1/2 do jednu vrijednosti. Crno-bijeli film podnijet æe dva do tri otvora zaslona više. Cjelokupan æe dojam biti tamniji portret s detaljima u sjeni.

S druge strane, možete svjetlomjer uperiti u svijetlo podruèje portreta – tada æe se ono oèitovati kao srednji ton. Od dane vrijednosti odstupite zatvorivši zaslon za dvije do tri vrijednosti. Portret æe tada biti svjetliji.

Portret u protusvjetluStoji li osoba koju fotografirate kraj prozora, dobit æete sunèevu svjetlost kao osvjetljenje, ali i problem kada je rijeè o mjerenju ekspozicije. Naime, radi se o vrlo kontrastnom prizoru za film. Buduæi da je naše oko prilagodljivo, vidjet æemo ispravno osvijetljen prizor kada pogled fokusiramo na osobu, kao i prizor iza nje ako pogled fokusiramo na motive viðene kroz prozorsko staklo. Na filmu æe osoba biti u sjeni, a motivi u pozadini ispravno osvijetljeni, ili æe osoba biti ispravno osvijetljena, a prozor prekuren.

Situaciju možete riješiti na dva naèina. Prvi je korištenje duplex metode, s tim da možete kontrolirati efekt zatvorivši zaslon kako biste potamnili interijer odnosno osobu, ili otvorivši zaslon da biste potamnili eksterijer. Druga moguænost je korištenje bljeskalice za nadosvjetljavanje osobe. Temperatura svjetla kojeg emitira bljeskalica otprilike je jednaka temperaturi dnevnoga svjetla. Ugasite sobno svjetlo koje æe pri fotografiranju uz kolor film samo smetati. Za crno-bijeli film nije toliko bitno. Zbog prozorskoga stakla možete naiæi na problem odbljeska, a i refleksije vas samih. Pomièuæi se, pronaæi æete kut koji æe to riješiti. Uperite bljeskalicu u bijeli zid ili strop, tako da svjetlo indirektno i ravnomjerno osvjetljava motiv, ne stvarajuæi odbljeske u staklu. Za portret se obièno, radi mutne pozadine, koriste veæi otvori zaslona, te si možete priuštiti i fill-in funkciju bljeskalice koristeæi na taj naèin samo dio njezine pune snage.

Oblaèno vrijeme – dobri portretiZa sunèana dana osjeæamo se bolje, veselije, puni poleta. No to što je sunèan dan dobar za nas, ne znaèi da je dobar i za portretnu fotografiju. Lice portretirane osobe bit æe prepuno grubih sjena, poput onih ispod oèiju koje se pritom doimaju kao crne duplje, ili onih nepoželjnih sjena ispod nosa. Oblaci æe ispred sunca djelovati poput difuzora na rasvjeti. Ublažit æe sjene i lice osvijetliti blagim, ujednaèenim svjetlom. Sjene æe biti tek sivi tonovi modulacije koji æe proizvesti plastiènost i doživljaj oblika.

Kad imate dobar, ujednaèen snimak, u procesu razvijanja lako možete dodati kontrast, no grube sjene na snimku kasnije æe biti puno teže ispraviti. (N.S.)

Savjeti za portret

Portret je dio fotografije u kojem vjerojatno možemo povuæi najviše paralela sa slikarstvom. Tradicionalan, slikarski, portret je pokušavao što više laskati, prikazati portretiranu osobu mlaðom, ljepšom, privlaènijom. Zato su vješti slikari koji su mogli napraviti sliènost na razlièit naèin uvijek bili na cijeni. Do današnjega je dana portret zadržao takvu dozu

Foto: Igor Škrobonja

sitne laži, èak i u fotografskom obliku. Retuš je dugo bio standardna procedura svih snimateljskih studija. Kad se u studio, uslijed ekonomskih razloga, ušuljao 35 mm format kojem je zbog malih dimenzija nepraktièno retuširati negativ, retuš je raðen na pozitivu. Uspon digitalne tehnologije uveo je jednostavnu obradu slike – urediti portret lakše je no ikad. I kod snimanja se koriste trikovi. Rasvjeta se podešava tako da se mane sakriju, a vrline istaknu. Portret ocrtava karakter, a po potrebi naglašava potrebno, politièari na portretima imaju herojske karakteristike,

fotomodeli, glumice i manekenke djeluju poželjno, a vojnici pobjednièki ili opasno. Ljudske jedinke nisu jednostavne, uvijek imaju više lica i nalièja. Ono što rade na poslu i u slobodno vrijeme može biti u potpunoj suprotnosti. Pitanje je kakvu sliku sebe žele prikazati javnosti i jesu li je uopæe svjesni. Sve slike nose u sebi simboliku, pa tako i portret. Naš um asocijacijama povezuje pohranjene simbolièke ikone i trenutno viðenje. No simbolika nije svima ista. Žena koja pruža jabuku nama može biti asocijacija na prvi grijeh – na Adama i Evu, dok ta ista slika nekom u Japanu ili Indiji

može asocirati nešto posve drugo. Asocijacije dolaze iz razlièitih dijelova slike, kao što su primjerice boja pozadine ili rasvjeta. Zelena je boja relaksirajuæa, odmara oèi, crvena pobuðuje agresiju. Portret neminovno nosi u sebi simboliku, postoji li pri dnu slike broj, on simbolizira policijski dosje, a kapljice znoja na licu sportaša nadljudske napore. Kako unutar tolikih parametara postiæi ono optimalno osnovni je problem svakoga fotografa koji se odluèio na snimanje portreta. Neki fotografi imaju sposobnost brzoga hvatanja suštine, nekima je potreban studiozan pristup. Nakon svega još se treba pobrinuti za rasvjetu i ostale tehnièke detalje, a osobe koje snimamo èesto treba i voditi kroz snimanje. Evo stoga nekoliko savjeta kako pojednostaviti proces snimanja.

Neki foto-priruènici preporuèuju da se napravi serija snimaka na prazno, bez filma u aparatu, kako bi se portretirana osoba opustila pred foto-aparatom. No ponekad je bolja potpuno suprotna taktika: osobi koju snimate kažite da snimate bez filma u aparatu, kako bi se naviknula na foto-aparat i rasvjetu, a u aparatu neka bude film. Uvjerena da je u pitanju samo zagrijavanje, osoba koju snimate obièno je opuštenija nego kad je svjesna da æe nakon pritiska okidaèa ostati zabilježena na filmu. Ponekad upravo taj prvi film daje najbolje fotografije jer je model potpuno prirodan i opušten.

Osoba koju snimate bit æe opuštenija ako ima povjerenje u fotografa i u njegovu viziju onoga što radi. Pokaže li fotograf nervozu ili nespretno rukuje foto-aparatom, petlja po kontrolama, stalno se predomišlja oko postave rasvjete, te opæenito djeluje nesigurno, portretirana æe osoba to osjetiti, izgubiti smirenost i povjerenje, postati živèana i ukoèena. Zato je od primarne važnosti da fotograf samouvjereno i sigurno rukuje opremom koju koristi. Nikad se nemojte upuštati u snimanje portreta s posuðenim ili novokupljenim foto-aparatom i studijskom opremom koju ne znate podesiti. Sve što koristite mora vam biti blisko i poznato. Za portret ne trebaju skupi aparati sa stotinjak programskih funkcija, bitnije je samopuzdanje koje iskazujete.

FOTO: Ante Lioviæ

4140

Prigodom snimanja ne gledajte stalno u tražilo: zahvatite nešto širi kadar i koristite daljinsko okidanje, žièani okidaè ili neki njegov ekvivalent. Na taj naèin možete ostvariti dobru komunikaciju s modelom, kontakt je neposredniji, a sitne promjene izraza lica uoèljivije nego prigodom gledanja kroz tražilo, kada vidite umanjenu sliku. Kod ovakva naèina snimanja dolaze do izražaja prednosti srednjeg i velikoga formata – zbog širega zahvata scene portret æe biti manji, te æe zahtijevati dodatno poveæanje pri izradi fotografija.

Za snimanje portreta èesto se

koriste razlièiti filtri koji omekšavaju sliku i daju specijalne efekte, ili se koriste objektivi koji daju mekaniju sliku. Dobro je koristiti dugožarišne objektive koji lagano komprimiraju udaljenosti. Najèešæe se portretnim objektivima smatraju objektivi žarišne duljine dvostruko duže od dijagonale negativa i velikog otvora zaslona. Osim što komprimiraju sliku, oni omoguæuju optimalnu udaljenost snimanja, pri kojoj fotograf neæe ugroziti privatnost modela svojom blizinom, a neæe biti ni toliko udaljen da ne može komunicirati. Svakako izbjegavajte snimanje portreta kratkožarišnim objektivima – izoblièit æete lice,

osobito æe nos izgledati veæi i duži. Taj se efekt može izbjeæi ako se udaljite od modela, no onda æe slika osobe biti toliko sitna da æe snimanje portreta izgubiti smisao.

Oèi su ogledalo duše, sve na portretu smije biti izvan zone oštrine osim njih – oèi su ono što æe svatko prvo pogledati. U oèima se takoðer reflektira rasvjeta koju koristimo. Ako snimamo s jednoliènom difuznom rasvjetom, dobro je imati malo spot svjetlo koje æemo usmjeriti prema oèima, kako bi se u njima pojavio karakteristièan sjaj. Taj sjaj daje životnost osobi koju snimamo. (D.T.)

FOTO: Željko Kardum

Izraz lica

Kao što smo rekli, fotografija èovjeka ili žene nije isto što i portret. No, nakon silnih priprema i podešavanja sve potrebne opreme za snimanje, osvjetljenja i mjerenja ekspozicije, suoèavamo se sa svojim modelom. Iako je to samo drugo ljudsko biæe, rad s opremom èesto je mnogo lakši od rada s osobom.

Èak i kad objektiv usmjerite u osobu koju poznajete, ona se naoèigled poèinje mijenjati: poprima izraz lica za kojeg smatra da dobro izgleda, da je poželjan, dok vi

zapravo želite onaj njezin specifièan izraz. Ne postoje dvije identiène osobe (ne govorimo o dva identièna lica jednojajèanih blizanaca, iako ni ona nisu posve jednaka), kao što ne postoje dva identièna otiska prstiju. Svatko je osoba za sebe, sa svim svojim tikovima, izrazima lica, navikama i nepravilnostima - sve njezine dobre i loše osobine èine jedan savršeni ying-yang. Taj ying-yang je ono što vi želite dobiti na fotografiji. Promatrajte njezine pokrete lica, izraze dok razgovara. Da li joj se namreška koža nosa dok se smiješi nešto komentirajuæi, raširi li oèi u žaru objašnjavanja, gestikulira li rukama, pojavljuju li se bore na èelu dok razmišlja? Poslužite se i nekim opæepoznatim

pojavama, primjerice onom da pušaèi, kad uvuku dim, lagano zatvore oèi.

Smijeh je èesto problematièan. Kažete li osobi za vrijeme fotografiranja da se nasmije, smiješak najèešæe ispadne usiljen. To je gore nego da se uopæe ne smije! Radije je pokušajte navesti da uèini nešto što æe je nasmijati: recite joj, na primjer, da jako udahne zrak, zadrži ga i ispuhne.

Dajte joj prostora da se kreæe. Ako veæ morate postaviti rasvjetu, neka bude negdje gdje ne smeta - najbolje je da to bude "flesh" rasvjeta koja najmanje isijava toplinu. Ako snimanje nije osobito dinamièno, fotografirajte sa stativa - žièanim okidaèem. Cijelo vrijeme razgovarajte s modelom. Vama æe to biti teži zadatak, jer æete, vodeæi ugodan razgovor, promatrati lice osobe i èekati željeni izraz, te kontrolirati sve tehnièke i kompozicijske moguænosti fotografije. No, osobi ispred foto-aparata bit æe puno lakše, a to je ono što trebate osigurati za uspješan portret. Bit æe, dakako, lakše fotografirati nekoga tko se lakše opusti i daje sve od sebe, no i vi morate izvuæi maksimalno iz svojih fotografskih i meðuljudskih spoznaja da biste dobili maksimum od modela. (N.S.)

Kako fotografirati djecu

Iz djetinjstva nemam puno fotografija. Ali one koje imam uglavnom su zanatski vrlo dobre napravljene. Naime, svake godine u ožujku majka bi me sveèano odjenula, uzela tortu, pa bismo se spustili s treæega kata naše zgrade u Adžijinoj u prizemlje – ravno u foto-studio staroga gospona Kopešiæa. On me, za moje djeèje pojmove, beskrajno dugo namještao, razmicao reflektore i na kraju uvijek iz nekoga nepoznatog razloga navlaèio krpu na glavu. Naravno, za par dana došli smo po slike. Vjerovali ili ne, ali nisu izbljedjele ni danas, premda su mnoge od njih visjele na zidu barem èetvrt stoljeæa. Posveæujete li i vi slikama vlastite djece dovoljno pažnje? I kako æe one izgledati za dvadesetak godina? Onda kad ih više neæete moæi snimiti, propustite li to sada.

Koliko vam mistika djeèjega fotografiranja i pažnja posveæena fotografijama može odrediti

FOTO: Nikolina Silla

4342

sklonosti u kasnijem životu možda najbolje pokazuje jedan od trendovski najcijenjenijih fotografa današnjice David LaChapelle. U jednom je interviewu objasnio kako je razvio vlastiti bojama vrlo intenzivan stil i odakle njegova sklonost napadnom ureðivanju i kiæenju scene. Majka ga je u djetinjstvu vrlo èesto slikala. Ali nije poput veæine roditelja jednostavno uhvatila aparat i hvatala dijete u pokretu. Naprotiv, svako je snimanje bila prava mala foto-seansa. Uvijek ga je prije fotografiranja posebno oblaèila, na leða mu lijepila krila da izgleda poput anðela, ili obuvala ogromne cipele poput klauna i s puno pažnje i ljubavi ureðivala svaki detalj. Tek potom stala je iza foto-aparata.

Nažalost, svjedoci smo da svi žele imati lijepe slike djece, ali veæini se roditelja ne da tratiti previše vremena i truda oko fotografije. Zašto je tomu tako? Vjerojatno zato što je fotografski medij sa svom opremom postao jeftiniji i dostupan svima. Zato ga uzimate manje ozbiljno. Ne cijenite ga.

Dok su fotografije bile skupe svakom se snimku posveæivala puno veæa pažnja. Pripreme su bile duge. Djeca su odijevala najbolje mornarsko odijelo i najljepše haljine, posebno su se ureðivale frizure. Potom je palo beskrajno dugo namještanje kadra i svjetla za svako snimanje. Fotograf je bio veoma važna, ozbiljna i cijenjena osoba. Danas pak foto-aparat ima apsolutno svatko. Kolièine ispucanih filmova i broj foto-laboratorija vjerovatno se utisuæustruèio. A je li to dovelo do kvalitativnoga pomaka u fotografiji. Mislim na bolje? Ne bih rekao!

Dapaèe, s pojavom automatiziranih "idiot proof" aparata s ugraðenim bljeskalicama moguæe je bez ikakva poznavanja osnova fotografske tehnike snimiti fotografiju na kojoj æete razaznati tko je na slici, a ponekad sluèajno uslikati i kakav zgodan kadar. Samim tim uvriježilo se mišljenje da su fotografska znanja zapravo suvišna, te da ih je moguæe nadomjestiti veæim brojem automatskih funkcija i skupljim foto-aparatom. A dobar kadar i krasna fotografija, prema istoj predrasudi, dobivaju se jednostavno nešto veæom kolièinom ispucanih filmova.

Ovakav je lakonski pristup danas osobito vidljiv kod korisnika

digitalnih foto-aparata koji nemaju iskustva s nekim starijim klasiènim neautomatskim analognim foto-aparatom. Naime, digitalna fotka (nakon što jednom kupite foto-aparat) više vas ne košta ništa, pa se veæina prema njoj tako i ponaša. Jer, ako i niste najprije provjerili sve detalje kadra, nema veze. Vidjet æete to na previewu i loše jednostavno izbrisati. Ova taktika "prvo pucam, a tek onda gledam što je iz toga ispalo" zasniva se na èistoj sluèajnosti.

Zato ne lupajte slike bez veze, nadajuæi se da æe od velikoga boja ispucanih neka valjda ispasti dobro. Neæe! Šanse za dobru fotografiju dobivenu na ovaj naèin su otprilike iste kao i vjerojatnost dobitka na lutriji. A koliko ste puta dosad dobili premiju?

Najprije provjerite je li dijete musavo ili mu curi nos, ako to ne želite na slici. Mnogi iza tvrdnje da

vole spontane i nenamještene tzv. nerežirane slike djece i "žurnalistièki stil" zapravo prikrivaju vlastitu lijenost. Jer svi vole lijepe slike vlastite djece, samo se neki radi fotografija nisu spremni potruditi. Zato barem nekoliko puta na godinu lijepo odjenite djecu, poèešljajte ih i tako uredne poslikajte. Potom ih nastavite slikati i kad se igrom unerede.

Maknite dijete s izravna sunca, osobito kad je u zenitu ili, još bolje, uvijek kad nema oblaka, a slikate izmeðu 10 i 15 sati... S vrlo velikim kontrastima izmeðu svijetlih i tamnih dijelova teško se nose i film i foto-papir i digitalci, pa æete dobiti snimke s vrlo malo detalja, grubim tonskim i koloristièkim prijelazima. Osim toga, malobrojni su snimci na suncu na kojima dijete ne škilji ili vam sunce ne tuèe izravno u objektiv aparata. Ovo "sunce u objektivu" dobro podnose i kontroliraju samo najbolji

FOTO: Željko Kardum

profesionalni objektivi. Uobièajeni amaterski zoomovi u tim situacijama, kako se to u fotografskom žargonu kaže – "prosviraju". Velika kolièina kontrasvjetla nekontrolirano se odbija i replicira kroz sve leæe u unutrašnjosti objektiva, a sve rezultira gubitkom kontrasta i zasljepljenjem pojedinih dijelova. Sunce u objektivu æe takoðer gotovo sigurno prevariti automatiku veæine foto-aprata i rezultirati podeksponiranim filmom ili pretamnim digitalnim i klasiènim fotografijama.

Najbolje mjesto za slikanje je takozvana "otvorena sjena"

odnosno mjesto koje nije direktno izloženo suncu, ali objekt snimanja iznad glave ima nebo, a ne krov, grane ili tendu. Izbjegavajte slikanje ispod obojenih suncobrana ili tendi jer æe na slici i ten djeteta poprimiti tu boju. Približite dijete nekom bijelom ili svijetlom zidu i promatrajte kako reflektirano svjetlo lijepo osvjetljava stranu koja je dotad bila u sjeni.

Ne slikajte djecu "odozgo". Predmet zanimanja nije vam djetetovo tjeme. Spustite se tako da vam oèi budu u visini djetetovih ili èak lezite na pod. Tako æete vidjeti svijet iz djetetove perspektive. A i djeca æe vas na

ovaj naèin – igrom bolje prihvatiti.

Poseban problem fotografima zadaju živahnija djeca. Njih je teže snimati nego automobilistièke utrke. Naime, automobili se za vrijeme trke uglavnom uvijek kreæu u istom smjeru i na pojedinim dijelovima staze približno istom brzinom. Dakle – predvidivi su. Dok trèkaraju, djeca mijenjaju smjer i brzinu potpuno nepredvidivo, stavljajuæi na veliku kušnju najbolje i najskuplje autofokusne foto-aparate koje danas možete naæi na tržištu. Pokušajte stoga djecu zaokupiti nekom zanimljivom igraèkom, poslom koji trebaju obaviti, ili, još bolje – stavite ih na neku klupu ili površinu gdje im je kretanje fizièki ogranièeno. No nemojte baš pentrati dijete na graðevinsku skelu ili rub provalije!

Svakako probajte crno-bijeli film: njime je za poèetak lakše slikati ne pazeæi na koloristièku džunglu koja gotovo uvijek vlada u djetetovoj sobi ili hrpi igraèaka. U crno-bijeloj fotografiji lakše æete naglasiti djetetovu figuru i lice, a atraktivnost kadra koloristièki pritom neæe ukrasti krièavo žuti Pokemon ili pogled skrenuti ultraljubièasta Barbie. Crno-bijeli filmovi osobito su pogodni i za prve djetetove snimke, neposredno nakon roðenja kad je djetetova koža još uvijek ljubièasto-modra ili nejednako obojena. Uz to, "prava" crno-bijela fotografija još uvijek je trajnija od one u boji. Pod "prava" podrazumijevam ruèno izraðenu fotografiju na crno-bijelom papiru. Takva tradicionalna crno-bijela fotografija kao medij pruža puno veæu moguænost kreativne kontrole kontrasta, tonova, velièine, oblika i finoæe zrna.

Ako vam se ne da tražiti laboratorije koji još uvijek razvijaju klasiène crno-bijele filmove, probajte s onim crno-bijelim filmovima koji se razvijaju istim postupkom i u istoj kemiji kao i kolor filmovi. Dakle, u C41 procesu koji ima apsolutno svaki foto-laboratorij u vašem susjedstvu. Najpoznatiji ovakvi "ne pravi" crno-bijeli filmovi su Kodak T400CN i Ilford XP2.

I na kraju dva najvažnija savjeta: fotografirajte djecu kako rastu, to je neponovljivo i prekrasno iskustvo. I – bez obzira na sve vaše fotografske kvalifikacije i umijeæe – dajte da vam dijete fotografira i neki profesionalni fotograf. Za svaki sluèaj. (Ž.K.)

FOTO: Željko Kardum

4544

test

Minolta Dynax 5

Minolta Dynax 5 pripada klasi jeftinih high-tech ureðaja namijenjenih naprednim amaterima i opremljena je svim moguæim tehnološkim smicalicama koje æe vam život uèiniti lakšim.

Èast da bude prvi 35 mm analogni foto-aparat testiran u FOTOmagu pripala je Minoltinu aparatu Dynax 5, koji spada u srednji red Minoltinih foto-aparata i više je puta nagraðivan kao "best buy", te kao foto-aparat godine. Malih je dimenzija, male mase i predstavlja zgodnog i praktiènoga suputnika koji se masom i gabaritima tek malo razlikuje od tehnološki bitno lošijih kompaktnih nerefleksnih aparata. Èesto se ljudi pitaju u èemu je razlika izmeðu skupih i jeftinih tijela klasiènih foto-aparata. Kod digitalnih foto-aparata to je relativno jednostavno – rezolucija senzora je osamdeset posto cijene. U preostalij dvadeset posto idu ergonomija, moguænosti, brzina, itd. Kod klasiènih

(analognih) foto-aparata stvari su drukèije: i u skupe i u jeftine stavljamo isti film prema vlastitom izboru, na sve možemo staviti isti objektiv. Ipak, zbog èega razlika u cijeni i do deset puta? Prva i osnovna jest namjena. Profesionalni skupi aparati namijenjeni su svakodnevnoj upotrebi, pri èemu su nerijetki udarci, trešnje i poveæano habanje. Takvi aparati moraju biti napravljeni unutar vrlo èvrstih metalnih kuæišta, dobro zaštiæeni od prašine i vlage. Druga stvar po kojoj se profesionalni aparati razlikuju od amaterskih je vijek zatvaraèa i ostalih pokretnih dijelova. Moramo pretpostaviti da æe profesionalac ispucati i nekoliko rola filma dnevno, dok æe amater ispucati nekoliko rola godišnje.

Sljedeæa je razlika što skupi aparati za prikaz slike u tražilu koriste tešku i skupu prizmu, dok jeftiniji amaterski aparati rabe sistem od nekoliko ogledala koji uvijek daje tamniju sliku i pokriva manju površinu slike od stvarne. To automatski znaèi da æe slika koju gledate u tražilu jeftinijeg aparata biti tamnija od slike u skupom aparatu baziranom na prizmi, a površina koju vidite bit æe i do 30 % manja od one koja æe biti snimljena na film. Postoje, dakako, i bitne razlike u sistemu mjerenja svjetla, brzini transporta filma i mnogih drugih moguænosti. Takoðer je istina da su se te razlike tijekom zadnjih nekoliko godina (rekao bih: pod pritiskom digitalnih foto-aparata) znatno

smanjile. To ne znaèi da su amaterski aparati postali profesionalni, ali su im se moguænosti bitno približile, pa èak i preklopile. Profesionalne aparate i dalje krase sve one prije nabrojene karakteristike koje kod amaterskih nisu potrebne i koje èine golemu razliku u cijeni. Ali, na svu sreæu, s današnjom razinom tehnologije to ne znaèi da æete s jeftinijim aparatom dobiti lošiju fotografiju, pod uvjetom da koristite kvalitetan objektiv.

Minolta Dynax 5 spada baš u tu klasu jeftinih high-tech ureðaja namijenjenih naprednim amaterima i opremljena je svim moguæim tehnološkim smicalicama koje æe vam život uèiniti lakšim.

S gornje je strane kotaèiæ za odabir moda rada i kontrolu custom funkcija. Custom funkcije omoguæuju kontrolu nad nekim dodatnim moguænostima aparata. Preko njih, na primjer, možete odabrati želite li da kod prematanja filma na poèetak aparat ostavi dio filma vani zbog lakšeg izvlaèenja, ili želite da ga do kraja uvuèe u kasetu radi veæe sigurnosti. Custom funkcijama æemo se vratiti kasnije i pojedinaèno ih pobrojati. Šine za bljeskalicu su, po starom

Minoltinom obièaju, nestandardne odnosno poseban Minoltin standard. On vam omoguæuje spajanje Minoltinih i Minolti kompatibilnih bljeskalica i njihovu upotrebu uz korištenje mnogih naprednih funkcija. Tako æe, primjerice, kut rada bljeskalice pratiti kut zoom objektiva, a ovisno o tome mijenjat æe se i njegov domet, mjerenje bljeska æe biti kroz objektiv aparata, uz upotrebu D objektiva, jaèina bljeska bit æe prilagoðena stvarnoj udaljenosti objekta slikanja, itd. Bljeskalica izlazi iz svojega ležišta automatski, vraæa se ruèno, a prema potrebi služi i kao dopunsko svjetlo za autofokusni sistem. Svu tu automatiku moguæe je po potrebi iskljuèiti. S desne gornje strane je LCD koji ispisuje sve parametre bitne za rad aparata. Tu je još i okidaè, te tipke za odabir pretpodešenoga programa i kontrolu rada samookidaèa. Na info LCD-u èitamo podatke o programskom modu, broju snimaka na roli filma, brzini zatvaraèa i otvoru blende. Sa zadnje strane je okular opremljen senzorom za oko, pa u sluèaju aktiviranja te funkcije autofokusni sistem poène raditi èim oko približimo okularu. Taj sistem radi u sprezi s kontaktima na rukohvatu i vrlo je

4746

• Plastièno kuæište• nema standardni kontakt za vanjsku

bljeskalicu• komplicirano spajanje vanjske rasvjete• Zajednièki kotaèiæ za podešavanje blende i

brzine zatvaraèa u ruènom modu. • sistem startanja AF sistema okom ne

radi ako nosite rukavice• Plastièno kuæište objektiva• Plastièni navoj za filtar• Plastièni bajonet na objektivu

• mala masa i dimenzije• moguænost ruènog podešavanja svih

parametara• metalni bajonet na kuæištu aparata• prilièno velik info display• svi potrebni podaci dostupni u tražilu• 1/125 sec sinkronizacija sa bljeskalicom• proba dubinske oštrine• start AF sistema okom• odlièno mjerenje svjetla• automatsko izvlaèenje bljeskalice• odlièan odnos cijena / kvaliteta / moguænosti

Minus Plus

koristan kod snimanja akcije. Nisam siguran kako kontakti rade kad imate rukavice, ali nadam se da su u Minolti mislili i na to. Desno od okulara nalazimo dvije kontrolne tipke i prekidaè za ukljuèivanje. Poklopac prostora za film se, neobièno, otvara na desnoj strani. Mehanizam za otvaranje je zablokiran, ako film nije premotan u kasetu, pa je moguænost neopreznog osvjetljavanja filma uklonjena. Iskljuèimo li tu funkciju, i dalje ostaje crveno upozorenje pored tipke za otvaranje vrata. Zatvaraè je laminarni, metalan i èini se vrlo solidnim. Po dobrom Minoltinom obièaju koji prakticiraju na nekoliko posljednjih modela, ne postoji zupèanik koji ulazi u perforaciju na 35 mm filmu, nego tu nalazimo dva optièka senzora za kontrolu prolaza, a film navlaèi glavni kotaè. Ne znam što bih mislio o tom nekonzervativnom pristupu mehanizmu za prematanje, ali me na Dynaxu 7 nikada nije iznevjerio. Naime, moguænost da zupèanik potrga perforaciju ne postoji, a negativne strane nisam uspio dokuèiti, osim da razmak izmeðu dva snimka nije uvijek isti, nego odstupa za djeliæ milimetra. Što se tièe napajanja, aparat pokreæu dvije litijske CR2 baterije, za koje proizvoðaè tvrdi da imaju kapacitet dovoljan za ispucavanje dvadesetak rola filma uz umjerenu upotrebu bljeskalice. Postoji moguænost montaže dodatnoga battery packa koji prima èetiri AA baterije, a usto znaèajno produžuje rukohvat. Prihvat objektiva (bajunet) je metalan, što znaèi da èeste promjene objektiva neæe naškoditi tijelu.

U radu Dynax 5 pokazuje svoje pravo lice. Autofokus je toliko brz (èak i s priloženim objektivom koji cijenom ne ulijeva povjerenje) da ne možete vjerovati. Sada na vidjelo dolazi prièa po kojoj veæina

današnjih digitalnih foto-aparata, osim èinjenicom da su digitalni, ne opravdava svoju cijenu. U nekoliko navrata dao sam aparat u ruke ljudima kojima je fotografsko iskustvo poèelo u digitalnoj eri i zapravo osim digitalnoga foto- -aparata i nekoliko kompaktnih igraèaka u djetinjstvu nisu isprobali ništa drugo. Kao i nekoliko iskusnih profesionalaca, bili su iznenaðeni brzinom kojom Dynax 5 fokusira. Preciznost je takoðer prièa koja zaslužuje pažnju. Naime, gotovo da nema situacije u kojoj Dynax ne može izoštriti. Broj pokušaja je tri za redom, a ako nakon treæega ne uspije, potpiše kapitulaciju i signalizira trepteæom lampicom u okularu. Važno je napomenuti mu za ta tri pokušaja treba nešto više od jedne sekunde. Kada sam veæ krenuo sa sistemom autofokusa, možete ruèno birati izmeðu sedam toèaka, ili aparatu prepustiti da sam odluèi na kojoj æe od tih sedam toèaka izoštriti. Pritom aktivna toèka autofokusa u tražilu zasvijetli crveno. Dynax 5 je naoružan još jednom high-tech smicalicom koju Minolta veæ dugo ugraðuje u svoje vrhunske modele: rijeè je o predictive autofokus sistemu, koji izmjeri brzinu kretanja objekta na koji izoštrava, proraèuna smjer gibanja (od aparata ili prema aparatu) i izraèuna na kojoj æe se udaljenosti objekt nalaziti u trenutku okidanja. Tada za toliko pomièe fokus objektiva i okida. Pripazite da se isprobavajuæi ovo previše ne zanesete i ne provedete predugo vremena na traènicama èekajuæi vlak koji dolazi.

U tražilu još možete oèitati podatke o blendi, brzini zatvaraèa, statusu bljeskalice, statusu sistema autofokusa i kompenzacije ekspozicije. Brzina okidanja nakon pritiska na okidaè je trenutna, a brzina okidanja tri slike u sekundi. Kad ispucate svih 36 snimaka, film æe premotati natrag u kasetu za

otprilike osam sekundi. Za odreðivanje ekspozicije brine se sistem koji mjeri svjetlo u èetrnaest toèaka, te na osnovi toga mjerenja raèuna odgovarajuæu blendu i brzinu zatvaraèa. Na izbor vam je i spot mjerenje svjetla, koje mjeri svjetlo u strogom centru kadra. Ako radite u programskom modu – ovisno o žarišnoj dužini objektiva (ili položaju zooma) – sistem za mjerenje svjetla æe podesiti brzinu zatvaraèa. Ako je kut širi, brzina zatvaraèa æe biti sporija, ako je žarišna dužina dulja (tele), brzina zatvaraèa je kraæa. Aparat ima i zgodnu moguænost kontrole dubinske oštrine, što tek odnedavno vidim na autofokusnim aparatima ove klase.

Objektiv je prièa za sebe. Na prvi pogled izgleda kao jedan od objektiva koji se isporuèuje u kompletu s tijelom tek za prvu ruku, dok nabavite pravi kvalitetan objektiv. Èini se da su u Minolti zakljuèili da veæina kupaca nakon nekog vremena izgubi, ili nikad nije ni imala ambicije nabaviti drugi objektiv, te da im ono što su dobili s aparatom ostane gotovo zauvijek. Stoga su se potrudili da na bazi jeftine tehnologije naprave solidan objektiv koji æe solidno služiti duže vrijeme. Ideja je sljedeæa: ako nemate ambicija nabavljati drugi objektiv, tada nemate ni ambicija priloženi objektiv èesto mijenjati, pa njegov bajunet može biti plastièan, za razliku od onoga na tijelu koji je metalan. Svi dijelovi objektiva, osim leæa, plastièni su. Prednji rub objektiva služi za izoštravanje, pa je time ušteðeno na prstenu za izoštravanje i njegovu mehanizmu. Nasuprot tomu, mehanizam za zumiranje ne zakreæe prednju leæu i navoj za filtar, pa æe upotreba polarizacijskog ili gradacijskoga filtra biti olakšana. Što se tièe kvalitete fotografija naèinjenih ovim

objektivom, nema nikakvih veæih zamjerki. Vrlo mala izoblièenja pri najširem kutu – bitno manja od veæine višestruko skupljih digitalnih foto-aparata. Zatamnjenja na rubovima slike takoðer su neprimjetna. Oštrina solidna po cijeloj slici, uz lagano zamuæenje po rubovima, koje postaje primjetno tek pri poveæanjima od 18 x 24 cm, što veæina korisnika nikada neæe ni pokušati.

Nakon što smo Dynax 5 toliko nahvalili, preostaje pitanje gdje je mana? Ona najveæa je, èini se, u tehnologiji (film – emulzija) koja pred navalom digitalije postaje neatraktivna. Veæ i prosjeèna kuæanica zna da je digitalni foto-aparat trendy i da bi zapravo trebalo krenuti u nabavku jednog. Kad je rijeè o prosjeènoj kuæanici, ona je možda u pravu, što se tièe vas – ljubitelja fotografije – nemojte dvoumiti: krenite analogno. Baš zbog toga sam u pretprošlom broju bombastièno najavio digitalni foto-aparat s izmjenjivim objektivima i 15 MP rezolucije za manje od 10.000 kuna. Na pameti mi je bio Dynax 5 u kombinaciji s jednim skenerom drugoga proizvoðaèa, ali je skener nažalost zakasnio, pa smo za ovaj broj nabavili solidan Minoltin skener koji testiramo na sljedeæim stranicama. On u kombinaciji s Dynaxom 5 daje rezoluciju od 12 MP bez Bayer interpolacije i košta znatno manje od 10 000 kuna. Izraèunajte koliko filmova možete ispucati za razliku u cijeni do digitalnoga foto-aparata istih odlika. A da ne govorimo o tome da dobar dijaprojektor košta dvadestak puta manje od projektora koji spajamo na kompjutor. Ima nešto u tome da kupite autofokus dijaprojektor za 1.500 kn, ispucate nekoliko rola dijaèa i napravite za prijatelje

4948

test

Minolta Dimage Scan Dual II

Ovaj skener predstavlja dobru alternativu digitalnim foto-aparatima, a pogotovu ako veæ posjedujete klasièni analogni aparat.

Kada sam u pretprošlom broju najavio digitalni aparat rezolucije 15 MP za manje od 10.000 Kn, na pameti mi je bila kombinacija fotoaparata i slide scannera. Dimage Scan Dual II je u tu kombinaciju došao neplanirano, pa je rezolucija kompleta pala sa 15 na 12 MP. Mislim da to neæe biti presudno za našu prièu, te da nas zbog ove male razlike neæete svrstati u kategoriju žute štampe. Dimage Scan Dual II pripada novijoj generaciji skenera dopadljivog izgleda i solidnih perfomansi. U kompletu sa skenerom dobivate dva nosaèa slideova, jedan za okvire, a drugi za trake. Skener je vrlo precizno napravljen, tih je u radu (toènija bi bila izjava da je bitno tiši od sliènih ureðaja) i po svakom detalju se vidi da iza njega stoji renomirano ime kao što je Minolta.

S prednje strane su klizeæa vratašca i dvije tipke: jedna za ukljuèivanje, a druga za vaðenje nosaèa slideova. Sa zadnje strane se nalaze dva prikljuèka – jedan za USB, a drugi za vanjski ispravljaè. Interesantno je da èak ni na ispravljaèu Minolta nije štedila, pa tako uz skener dobivate ispravljaè baziran na pretvaraèkoj tehnologiji,

bez teškog 220 V transformatora. Spajanje na raèunalo je proteklo bez problema (to je ionako tema nekih drugih èasopisa), priloženi CD sa driverima je obavio svoju zadaæu i mogli smo krenuti u rad. Prilikom prvog paljenja ureðaja i pokretanja drivera, bitno je da vrata skenera budu zatvorena zbog inicijalne kalibracije. Moram napomenuti da je nosaè za traku sa šest snimaka prilièno nespretno napravljen, tako da preporuèam upotrebu pamuènih rukavica. Nakon nekog vremena, prozor s kontrolnim programom æe se prikazati na zaslonu. Neiskusni æe možda biti zbunjeni kolièinom moguæih podešavanja, ali sve komande i podešavanja su postavljena vrlo logièno, tako da æe vrijeme uèenja biti kratko. Tri su glavna ekrana: index scan, prescan i image correction. U prozoru index scan radimo informativni scan pomoæu kojega æemo vidjeti što nam je zapravo na kojoj poziciji. Za index scan cijeloga nosaèa sa šest negativa treba oko jedne minute. One snimke koje na index scanu oznaèimo, skener uzima u daljnju obradu i na njima vrši prescan. To je scan nešto više rezolucije od index scana i po njemu obavljamo korekcije boje i

izrez kadra. Od korekcija boja na raspolaganju su nam svi elementi na koje smo navikli u Photoshopu pa tako ni to ne predstavlja problem i lako je shvatljivo. Ukoliko želimo sirovi scan, nije potrebno raditi prescan, veæ je dovoljno oznaèiti snimke u index scanu, odrediti rezoluciju i prijeæi izravno na skeniranje. U svakom sluèaju preporuèujem da se radi skeniranje sa izlaznim formatom u 16 bita, jer tako u sluèaju naknadne korekcije neæe doæi do gubitka korisne informacije, odnosno posterizacije.

Nakon umetanja nosaèa, skener obavi inicijalizaciju i povuèe nosaè

do prvog snimka. Tada obavljamo index scan, prescan, podesimo parametre skeniranja i prelazimo na skeniranje. Ovaj skener ima moguænost automatskoga podešavanja ekspozcije, odnosno vremena trajanja skeniranja svake pojedine linije. To je naroèito važno za priblematièno eksponirane snimke, jer se korekcija ne obavlja unutar postojeæih šesnaest bita informacije, nego se podruèje dinamièkog raspona time pomièe prema svijetlijim ili tamnijim tonovima, ovisno o tome produžujemo li ili skraæujemo ekspozciju. Time ne generiramo šum pa je i to jedna od prednosti ovakvog sistema nad klasiènom programskom korekcijom koja intervenira na šesnaest bita postojeæe informacije. Za sken dija filma (jednog snimka) je potrebno oko jedne minute. Za skeniranje negativa vrijeme se produljuje zbog duže ekspozicjije (negativ je naravno nepropusniji za svjetlo od dija filma). A sada malo o kvaliteti samoga skena. Rezolucija skenera

bit æe dostatna za poveæanje A4 formata za potrebe tiska. Pritom nije naravno važna samo rezolucija,

nego i oštrina. Dimage scan dual II je opremljen sistemom autofokusa koji funkcionira izvrsno, a oèito ima nešto i u Minoltinoj optici. Što se tièe boje, takoðer nemam nikakvih zamjerki. Boje su saturirane, koža vrlo dobra, èak i s negativa koji je poznat kao problematièan za ovu klasu skenera. Dinamièki raspon je prièa za sebe. Minolta deklarira dinamièki raspon od 3,4 D što je dostatno za veæinu korektno eksponiranih i ne previše zahtjevnih snimaka. Meðutim, moja proba sa jednim vrlo zahtjevnim snimkom (popularni “Štros”) je pokazala da je dinamièki raspon èak i u ovakvom sluèaju vrlo dobar. Solidna kolièina detalja u sjeni, nema preeksponiranih dijelova na mjestima udara sunca. Uz put pohvale sistemu mjerenja svjetla Dynaxa 5, kojim je fotografiran spomenuti snimak. Jedina zamjerka je upuæena na kolièinu šuma. Nije ništa veæa nego kod sliènih aparata iste kategorije, ali mi je kvaliteta ostalih elemenata možda nepravedno digla kriterije. Dakle šum je prisutan, ali nije dominantan, tako da neæe stvarati probleme ukoliko ne pretjerate sa poveæanjem.

Zakljuèak je da je ovaj skener dobra alternativa digitalnim foto- -aparatima, naroèito ukoliko veæ imate klasièni analogni aparat. Èak i ukoliko ste se odluèili za nabavku digitalca, nadam se da smo vam dali poticaj za razmišljanje i bar nakratko vas pokolebali u odluci. Prednosti digitalnih aparata su nedvojive, ali njihova izvedba je èesto neozbiljna, naroèito ako usporeðujemo što možemo za isti

50

test

Fuji Film FinePix S304

Fuji je napravio dobar ureðaj za relativno malo novca. Raspon objektiva je odlièan, takoðer i maksimalan otvor blende. Solidna oprema, pogon standardnim baterijama i upotreba novostandardnih xD kartica dodatan su plus.

FinePix S304 je jedan u nizu Fuji digitalnih foto-aparata najavljenih poèetkom kolovoza ove godine. Pripada vrsti kompaktnih aparata, plastiènog je kuæišta i pomalo "bucmastog izgleda". Odlièno leži u ruci, baterije su smještene u dršci aparata, pa je balans odlièan. Na prvi pogled se vidi da je aparat vrlo jednostavan za rukovanje, sve su tipke (nema ih previše, tako da se veæina funkcija podešava preko menija) logièno rasporeðene i oznaèene. Možda su jedino tipke za kontrolu zooma malo preblizu okularu, tako da æe se korisnici naviknuti na gledanje lijevim okom noktom grepsti po nosu. Druga nelogiènost je što je na glavnom

kotaèiæu za odabir moda rada reprodukcija stavljena ispred snimanja, pa moramo nepotrebno prelaziti preko te funkcije kod ukljuèivanja. Kao da je aparat prvenstveno namijenjen reprodukciji, pa tek onda snimanju. Uzmemo li u obzir da u modu za snimanje iniciramo izvlaèenje objektiva iz ležišta, možda je takav redoslijed modova odabran baš zbog toga – da prigodom pregleda ne bismo najprije inicirali izvlaèenje objektiva, pa kratko nakon toga njegovo uvlaèenje, što bi dodatno skratilo vijek trajanja punjenja akumulatora. F-304 za pogon koristi èetiri standardna AA NiMh akumulatora. Preporuèujemo,

dakako, kupovinu dva seta i brzoga punjaèa. Unatoè svemu, aparat nije prevelik potrošaè: jedan set baterija traje prilièno dugo pod uvjetom da koristite gornji odnosno manji (štedljiviji) display u tražilu.

S gornje strane aparata su dva glavna kotaèiæa za odabir moda rada: veæ prije spomenuti za snimanje, reprodukciju i gašenje, te drugi – kod kojeg odabiremo snimanje filma, snimanje fotografija u ruènom modu, automatskom modu i modu s pet

51

pretpodešenih scena (portret, krajolik, sport, noæna scena i kontinuirano). U ruènom modu možemo sami podešavati parametre prioriteta blende, razinu izoštravanja, korekciju jaèine bljeskalice, rezoluciju, korekciju ekspozicije i korekciju bijele toèke. Prioritet brzine zatvaraèa nam, nažalost, nije na raspolaganju. U ruènom modu imamo punu kontrolu nad radom bljeskalice, pa možemo odabrati jedan od pet naèina: automatska bljeskalica, forsirani rad, redukcija crvenih oèiju, spora sinkronizacija i spora sinkronizacija s redukcijom crvenih oèiju. Bljeskalica se otvara i zatvara ruèno. Sa zadnje strane su tipke za navigaciju po menijima i kontrolu zooma. Display je vrlo dobroga kontrasta i svjetloæe, pa kadriranje ne predstavlja problem. Buduæi da nije presvuèen antirefleksnim slojem, u nekim æe trenucima refleksije otežati rad. Tada je najbolje prebaciti pogled na mali display u okularu koji je zaštiæen gumom na koju naliježe oko, pa nije osjetljiv na refleksije. Display u okularu je prilièno niske rezolucije, tako da njegovu upotrebu preporuèujem samo kad je gledanje u vanjski display otežano. S druge strane, potrošnja struje bitno je manja

kod upotrebe manjeg ekrana, pa je odluka ipak prepuštena vama, a Fujiju hvala što nam je ostavio moguænost da biramo.

Kad primimo aparat, ponovno dolazi do izražaja vrhunska ergonomija Fujijevih aparata. Vrlo masivna zaobljena drška gumirana s prednje i zadnje strane savršeno služi svrsi i ostavlja dojam da aparat ne bi ispao iz ruke èak ni da vas tko lupi palicom po njoj.

Nakon što se aparat ukljuèi do okidanja treba nešto više od dvije sekunde, što je odlièno vrijeme. Za izoštravanje pri slabom svjetlu aparatu treba oko jedne sekunde – takoðer vrlo dobro vrijeme. Primijetio sam da kod slabe rasvjete AF sistem vrlo èesto javlja da nije bio u moguænosti izoštriti, iako sam pregledom slika ustanovio da je od petnaestak sumnjivih izoštravanja aparat uspio izoštriti na 12, što je takoðer dobar rezultat. Èini se da AF sistem uspije izoštriti, ali iz nekog razloga nije posve siguran da je to što je napravio u redu, pa vas upozorava. Dakle, pouzdate li se u AF indikator, ispada da aparat prilièno loše izoštrava pri slabom svjetlu,

Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete

5352

Vlastita bljeskalica

Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete

Tungsten rasvjeta, balans tungsten

Tungsten rasvjeta, automatski balans

Dnevna rasvjeta, automatski balans

Tehnièki podaciBalans bijele boje

• zrnat prikaz na LCD-u okulara• netoèna informacija o izoštravanju• USB prikljuèak i prikljuèak za vanjsko

napajanje nisu zaštiæeni• nespretno postavljene tipke za kontrolu

zooma• èudan redosljed na glavnom prekidaèu (prvo

reprodukcija, pa onda snimanje)

• odlièan raspon objektiva• ima prikljuèak za vansko napajanje• vrlo dobar raspon tonova• dobra saturacija boja• koristi standardne batrije• odlièno leži u ruci• brzo rad, naroèito spremanje na karticu• korisit nove xD kartice• uz video zapis snima i zvuk• mali potrošaè baterija

Minus Plus

Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije

što je i oèekivano od ureðaja ovoga cjenovnog razreda. Ako pak pregledate snimljene fotografije, ispada da aparat brže i bolje izoštrava i od nekih bitno skupljih ureðaja. Barem ovdje testirani primjerak.

Kad smo veæ kod objektiva, smatram da je on jedan od ponajboljih dijelova F-304. Raspon od 38 do 228 mm (135 eq) ne bi vas trebao ostaviti ravnodušnim. Osobno bih više volio dublje zalaženje u širokokutnu sferu na štetu uskokutne (tele) sfere, ali èini se da se ljudi više pale na "voajerske" moguænosti nekog aparata nego na to da im sva djeca na roðendanu stanu u kadar. Pritom æe velik otvor blende od f 2,8 – 3 dodatno pomoæi pri snimanju na velikim žarišnim dužinama. Krenemo li raèunati, takav objektiv prenesen na 35 mm format koštao bi više od 10 000 kuna. Možda je malo neumjesno to direktno usporeðivati, ali – gledamo li raspon žarišne dužine i maksimalni otvor blende – to je to. Makro mod vam omoguæuje snimanje s udaljenosti od samo šest centimetara i pritom nemate moguænost kontrole zooma, objektiv ostaje blokiran na najširem kutu.

A sada malo o kvaliteti slike! S obzirom da F-304 nije opremljen sve manje kontroverznim, a sve više vrlo cijenjenim Super CCD-om, nego obiènim CCD-om neznana proizvoðaèa, moglo se oèekivati da æe i kvaliteta slike biti drukèija u usporedbi s Fuji Film starijom braæom. No, ništa se spektakularno nije desilo. Kvaliteta slike je na razini Fujijevog ugleda (ako se sjetimo FinePixa 2800,

ništa èudno), s vrlo izražajnim, ali i uravnoteženim bojama, lagano presaturiranim, ali neutralnim tonom kože, te vrlo dobrom oštrinom. Dinamièki raspon je zadovoljavajuæ, mjerenje svjetla takoðer. Solidan je i sistem korekcije bijele toèke, kod kojega èak i automatska postavka daje zadovoljavajuæe rezultate. Ne bi bilo naodmet da imamo kontrolu nad nekoliko modova kontrasta i nekoliko modova oštrine u automatskim modovima, ali to tristoèetvorku razlikuje od skupljega dijela Fujijeve družine.

Što još možemo s našim mališanom? Možemo snimati video sa zvukom u rezoluciji od 320 x 240 ili 160 x 120 dpi. Pritom je objektiv zakoèen na najširem kutu; autofokus je iskljuèen jer nije potreban pri tom kutu. Buduæi da se koristi samo mali dio površine CCD-a za zapis videa, ostatak vam je na raspolaganju za pravi digitalni zoom.

Sažeto: Fuji je napravio dobar ureðaj za relativno malo novca. Rado bih vidio još neke kontrole pod prstima (u ruènom modu), ali i ovo što imamo je korisno. Raspon objektiva je odlièan, takoðer i maksimalan otvor blende. Solidna oprema, pogon standardnim baterijama i upotreba novostandardnih xD kartica dodatan su plus. Situacija se u ovom cjenovnom razredu zaoštrava iz dana u dan i ne bih volio biti u koži onima koji moraju odabrati. To, dakako, mislim u pozitivnom smislu.

54

test

55

Nikon Coolpix 2500

Nikon Coolpix 2500 je solidan aparat malih dimenzija, vrlo dopadljivog i prepoznatljiva dizajna, opremljen svim standardnim moguænostima

Mnogi su bili prilièno iznenaðeni kada je Nikon izbacio Coolpix 2500 na tržište. Ono što ovaj aparat razlikuje od dotadašnjih Nikonovih modela jest prilièno nekonvencionalan dizajn za tu klasu. Pritom ne treba zaboraviti kontroverznu seriju coolpixa (950, 990, 995) koju su neki korisnici prihvatili s oduševljenjem, a neki pitajuæi: "Zašto tako?"

Coolpix 2500 je ureðaj namijenjen mlaðoj generaciji, tj. onima kojima su izgled i "personality" nekog ureðaja vrlo bitna stavka pri kupovini. Osim toga, ne treba smetnuti s uma ni image imena Nikon, koji èesto sa sobom nosi ideju o nedostižno skupom ureðaju

namijenjenom profesionalcima. Ideja Nikonove ekipe bila je staviti pozitivan kontekst imena Nikon u vrlo originalan i prepoznatljiv paket zaista popularne cijene. Mislim da su u tome i uspjeli.

Jedna od prvih osobina koju uoèite kad aparat – nakon što ste ga vidjeli na mnogim slikama – konaèno primite jest da je bitno manji nego vam se èinilo. Dakako, coolpix 2500 ne pripada kategoriji ultrakompaktnih digitalnih foto- -aparata, ali ga bez ikakva problema možete nositi u džepu hlaèa ili jakne. Konstrukcija takoðer štiti prednju leæu objektiva od prašine, pa nije potreban poklopac koji tako lako izgubimo.

Coolpix 2500 temeljen je na 2 MP CCD-u ispred kojeg je Nikonov 3x objektiv raspona 37 – 111 mm (35 mm ekvivalent) i otvora blende f 2,7 – 4,8. Objektiv je sastavljen od sedam leæa u šest grupa. Zbog specifièna dizajna objektiva, kod kojeg se i fokusiranje i zumiranje rade unutar kuæišta objektiva, nema nikakvih vidno pokretnih dijelova, odnosno objektiv ne mijenja svoje gabarite. Iako neki dijelovi izgledaju èudno (jeftino), primjerice klizaè za ukljuèivanje i iskljuèivanje, aparat izgleda vrlo solidno, èvrsto i pouzdano – èini mi se da bi bez ikakvih posljedica preživio i teže padove. Pohvalno je i to što je LCD lagano uvuèen u kuæište, pa je njegova izloženost

ogrebotinama manja. Uz to je prevuèen antirefleksnim slojem, što olakšava upotrebu pri jakom svjetlu. Objektiv se može "parkirati u tri položaja sprijeda", ali ga je moguæe i obrnuto okrenuti, pa se tada možete gledati na zaslonu dok radite autoportret. Okrenete li sluèajno za vrijeme rada objektiv u zatvoreni položaj, na zaslonu æe se prikazati poruka da objektiv treba okrenuti i postaviti u jedan od funkcionalnih položaja.

Aparat se ukljuèuje potezanjem klizaèa s gornje strane udesno, nakon èega se na ekranu odvrti pouèna animacija s prikazom rotacije objektiva, odnosno animiranom uputom za uporabu. Nakon toga prema uputama okrenemo objektiv i aparat je spreman za rad. Nije mi jasno zbog èega okretanje objektiva nije iskorišteno kao prekidaè – to bi dodatno pojednostavilo rad. Aparat lijepo leži u ruci, no trebat æe odreðeno vrijeme za navikavanje da sa stražnje strane nema nikakvog okulara i da se ovim aparatom kadrira tako da ga držite odmaknutog od glave odnosno oka.

Nakon ukljuèivanja i okretanja objektiva u radni položaj, za prvo su okidanje aparatu potrebne otprilike èetiri sekunde, što je prosjeèno vrijeme ove klase aparata. Za otklon zooma od najširega do najužega kuta treba oko dvije sekunde, a za izoštravanje otprilike jedna sekunda. Sistem autofokusa je pouzdan, jedina mu je mana što traži dosta svjetla, a nema – posve u skladu sa svojom klasom – nikakvu pomoænu lampicu. Ove perfomanse su oèekivane i prosjeène, jedino je kašnjenje u okidanju nešto što može zasmetati; zapravo odudara od ostatka solidnih karakteristika, no nije toliko izraženo da bi trebalo zabrinjavati. Prošeæete li menijem, na raspolaganju je pregršt moguænosti, ali nažalost ne i ruèni mod rada, odnosno moguænost podešavanja blende i brzine zatvaraèa. Nezgodno je što gotovo ni jednu funkciju ne možete odabrati ili promijeniti bez ulaska u meni i navigacije po njemu. Pritiskom na tipku za modove rada bljeskalice, na primjer, neæete dobiti moguænost izravnog odabira, nego meni.

Zanimljiva je i kolièina pretpodešenih modova rada odnosno "scena" – dvanaest ih je, a meðu njima muzej, vatromet i

plaža. Šteta što nije bilo više vremena da se i to isproba. U takozvanom ruènom modu nema moguænosti podešavanja i kontrole blende ili brzine zatvaraèa; tu su samo moguænost odabira korekcije bijele toèke, kompenzacije ekspozicije, moda okidanja (pojedinaèni, kontinuirani) i razine pooštravanja.

Kvaliteta slike je u skladu s ostalim karakteristikama ovog aparata. Ništa spektakularno

Napisao: Igor Leskovar

5756

Vlastita bljeskalica

Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete

Tungsten rasvjeta, balans tungsten

Tungsten rasvjeta, automatski balans

Dnevna rasvjeta, automatski balans

Tehnièki podaciBalans bijele boje

• bljeskalica blizu osi objektiva• slabe perfomase autofokusa pri slabom

svjetlu• baèvasto izoblièenje pri najširem kutu• nema ruèno podešavanje osjetljivosti• nema video izlaz• sporo vrijeme startanja• uz video ne snima ton• ne koristi standardne baterije

• inovativan dizajn• odliène boje• vrlo dobro mjerenje svjetla• odlièan makro mod• LCD presvuèen antirefleksnim slojem• izuzetno puno pretpodešenih modova (scena)• moguænost ruènog podešavanja bijele toèke• odlièan vijek baterija (mala potrošnja)• vanjski punjaè• intuitivan meni

Minus Plus

Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije

dobro, ništa spektakularno loše – bio bi najkraæi komentar. Vrlo dobra saturacija i reprodukcija boja (postaje dosadno, ali stvari generalno idu nabolje kod svih proizvoðaèa), solidna korekcija bijele toèke, solidna oštrina, rezolucija u skladu sa specifikacijama. Aparat automatski podešava osjetljivost, pa je kod najslabije rasvjete vidljiv i poprilièan šum (ISO 400). Objektiv je solidne konstrukcije, a zamjerku

upuæujemo zbog lagana baèvastog izoblièenja pri najširem kutu. Bljeskalica je standardno kratkoga dometa od otprilike tri metra i dobro pokriva cijelu širinu i pri najširem kutu.

Aparat ima moguænost snimanja video zapisa, bez tona nažalost. Takoðer je nezgodno što nema video izlaza. Pogoni ga LiIon akumulator, koji se puni u vanjskom punjaèu; nabavite li

dodatni akumulator, možete jedan puniti dok drugi rabite.

Nikon Coolpix 2500 je solidan aparat malih dimenzija, vrlo dopadljivog i prepoznatljiva dizajna, opremljen svim standardnim moguænostima. Kvaliteta slike je na razini Nikonovog ugleda, pa neæe izostati komentari poput: "Ima nešto u tim Nikonima." Ima i navedenih mana, no s druge strane – što je savršeno?

Tintni pisa~i

58

hard

war

e

59

Napredak digitalne fotografije promijenio je ustaljenu predodžbu o fotografiji kao mediju vezanom za film i foto-papir i na tome bismo trebali biti zahvalni, jer nam iznova skreæe pozornost na istinsku bit fotografije koja nije vezana za odreðeni postupak umnožavanja. Vratimo li se na poèetke njezina razvoja (a to zaista nije bilo tako davno), naiæi æemo na bogatstvo raznolikosti pristupa i postupaka za «zaustavljanje» slike i njezino prenošenje: od fotoosjetljivog asfalta, dagerotipija, gum-bikromat procesa, kalotipija, cijanotipija, kazeinskoga postupka (mlijeko!), Van Dykeova procesa, do platinotipije i mnogih drugih, a svi su imali zajednièku svrhu – zaustaviti i fiksirati na nekoj podlozi photo-graphein, «svjetlo- -zapis» ili, kako se to kod nas nekada lijepo nazivalo – «svjetlopis».

Ono što smo tijekom vremena uglavnom zaboravili jest da tehnologija prijenosa «svjetlopisa» na neki medij («nosaè slike»?) nije uistinu važna za bit fotografije. Ona je u službi realizacije fotografove namjere. Zato osobito iritira kad se susretnemo s tvrdnjama da npr. otisak na foto inkjet pisaèu «nije fotografija». A što bi, molim vas, trebao biti? Izvorno je nastao bilježenjem svjetlosti na fotoosjetljivom materijalu (kemijskom ili elektronièkom), a umnožen je jednom od mnogih tehnologija koje su na raspolaganju – u ovom sluèaju inkjet printerom. Konkretan fizièki otisak nije fotografija onoliko koliko to nije niti «klasièna» kemijska fotografija – oboje su samo odraz snimljene «latentne slike» na filmu ili u memoriji, slièno kao što je i latentna slika samo odraz fizièkoga svijeta.

Ono što ljude zapravo smeta vjerojatno je prividna lakoæa s kojom se pomoæu raèunala mogu «štancati» ovakvi uradci – nekako uklanja auru posveæenosti s fotografova posla, lišava ga njegovog «umjetnièkog» statusa koji se dosad a priori podrazumijevao. Rijeè je, dakako, o besmislici: umjetnièke fotografije juèer, danas i sutra uvijek su sretan spoj glave, srca i oka, gotovo nevezano za tehnologiju – to se neæe promijeniti. Umjetnost je uvijek nastajala kao posljedica inspiracije i perspiracije, a diletantskih uradaka je bilo i bit æe ih, neovisno o naèinu na koji

umnožavamo fotografije. Slièna se situacija dogodila i u vrijeme njezina raðanja: umjetnièki se svijet podijelio na fanatiène pobornike koji su bili sigurni da su dani klasiènoga slikarstva odbrojani i blazirane protivnike novoga medija koji su fotografiju smatrali «plebejskom» razonodom bez umjetnièkoga potencijala. I jedni i drugi su, pokazalo se, bili u krivu.

Ono što jest vezano za tehnologiju su moguænosti – svaki od ranije spomenutih starih postupaka davao je drukèije rezultate i imao svoje prednosti.

Suvremena kemijska fotografija ih je postepeno sasvim potisnula zbog velike razlike u jednostavnosti uporabe i fleksibilnosti. Digitalni ispis fotografija je samo korak dalje u istom smjeru: više kontrole, više moguænosti, manje komplikacija. Usporedite samo cijenu, moguænosti i složenost uporabe jednoga suvremenog foto- -printera s klasiènim kolor foto- -laboratorijem, da ne spominjemo toksiènost kemikalija s kojima morate biti u dodiru u laboratoriju. Naravno, nije sve tako jednostavno, inkjet nije «straightforward» zamjena za klasièan postupak, iako zadnja generacija foto-printera ne zaostaje ni u èemu za klasiènim lab poveæanjima, a u mnogim segmentima ih nadilazi. Naime, obiènomu je korisniku još uvijek puno jednostavnije odnijeti «slike na razvijanje», nego kupovati pisaè, uèiti se njegovoj uporabi, nabavljati tintu i papir, rezati, itd. Manji dio korisnika, koji pripada grupi

profesionalaca i naprednih amatera, imat æe dobru teoretsku podlogu s podruèja fotografije, vjerojatno veæ dosta iskustva u uporabi raèunala i barem nešto znanja o obradi fotografija, kako bi mogli izvuæi maksimum iz svoje opreme i dobiti «ono što su htjeli» – personalizirane autentiène umjetnièke uradke. Kljuèna je rijeè «kontrola». Pod uvjetom da posjeduje potrebna znanja, našem se «digitaliziranom» fotografu nudi stupanj kontrole nad vlastitim uradcima kakav je donedavno bio nezamisliv èak i u profesionalnim foto-laboratorijima. Osim toga, sve je to moguæe izvesti na vlastitu radnom stolu, cijeli proces je osloboðen potrebe za vanjskim suradnicima i uslugama, dakle – opet potpuna kontrola. Ovo je situacija koja iznimno odgovara fotografima, i profesionalcima i amaterima.

Vratimo se usporedbi klasiènoga fotografskoga poveæanja i inkjet otiska. Dugo vremena nakon što su zavladali uredskim stolovima i istisnuli matriène štampaèe u usko specijalizirana podruèja primjene, proizvoðaèi inkjet printera su imali jedan veliki cilj – dostiæi fotografsku kvalitetu otiska (napomena: «dugo» je vrlo relativan pojam u informatièkoj industriji). Svaka nova generacija printera reklamirala se upravo svojim «foto quality» karakteristikama, ali nije uistinu bila ravnopravna klasiènoj fotografiji, uglavnom zato što su se nakon pobližega prouèavanja uvijek mogle uoèiti ozloglašene «toèkice», osobito u dijelovima slike sa svijetlim kontinuiranim tonom, primjerice na licu. Naravno, toèkice su bile sitne i, s udaljenosti potrebne za normalno promatranje, uglavnom neprimjetne, ali bile su tu. Osim toga, «look & feel» inkjet otisaka je bio drukèiji od onoga na što smo navikli kod klasiènih fotografija. Otprilike predzadnja generacija foto-printera dosegla je razinu gdje se zaista moglo govoriti o fotografskoj kvaliteti. To je postignuto kumulativnim unapreðivanjem razluèivosti printera, uvoðenjem dodatnih svijetlih tinti za ispis problematiènih svijetlih dijelova slike i usavršavanjem formulacija posebnih papira i tinti. Više od impresivnih podataka o rezoluciji pojedinog ureðaja, koje proizvoðaèi naglašavaju u reklamama, o stvarnoj sposobnosti razluèivanja detalja nekoga printera govori nam

Napisao Davorin Palijan, diplomirani dizajner

Kad bismo fotografa s prijelaza stoljeæa nekako prebacili u naše vrijeme, vjerojatno ne bi iziskivalo previše truda da se navikne na suvremenu tamnu komoru. No, ova se situacija naglo promijenila tijekom zadnjih nekoliko godina – ako bismo ga postavili za raèunalo sa skenerom, printerom i svom pripadajuæom «skalamerijom», vjerojatno ih se ne bi ni

Dio fotografije uveæan otprilike petnaest puta. Nema toèkica, nema rastera, postoje samo kontinuirani tonovovi

podatak o velièini kapljice (ink droplet size). Praksa je pokazala da je razlika izmeðu ispisa u rezoluciji od 1 440 dpi i 2 880 dpi (toèaka po inèu) gotovo uvijek neprimjetna, a da je ispis u navodnih 5 760 dpi na jednom od najnovijih ureðaja drukèiji od prethodna dva samo po tome što je potrebno dvostruko tj. èetverostruko više vremena za njegovo dovršenje. S druge strane, budite sigurni da æete primijetiti razliku izmeðu ureðaja koji ispisuju pomoæu kapljica volumena 12, 6 ili 4 pikolitre! Zadnja generacija je još jednom prepolovila tu velièinu – sada je dosegla nevjerojatne 2 pikolitre! U praksi to znaèi da su mikrotoèkice od kojih se sastoji

otisak «prostom» oku nevidljive. Veæ je i kod prethodne generacije bio potreban krajnji napor oka ako ste ih iz blizine htjeli pronaæi na otisku. Rezolucija printera govori koliko je kapljica printer u stanju postaviti na odreðeni prostor i tu dolazi do još jedne zabune. Èesto se može èuti pitanje: zašto printer treba imati rezoluciju od 2, 3 ili više tisuæa dpi, ako je slika ionako rezolucije 200 do 300 dpi? Rezolucija slike u memoriji raèunala i rezolucija koju printer može postiæi na papiru dvije su sasvim razlièite stvari. Naime, slika u memoriji raèunala je dvodimenzio-nalna matrica u kojoj svaka toèka može imati pridruženu jednu od 16 milijuna razlièitih vrijednosti, od kojih svaka predstavlja jednu boju (1 toèka = 3 RGB bytea = 2563 = 16 777 200 boja). Slika koju na papiru stvara inkjet pisaè može se

pak sastojati od samo onoliko boja koliko glava pisaè ima (6 ili 7 kod foto-pisaèa). Sve ostale boje u slici «nastaju» optièkim miješanjem ovih osnovnih transparentnih boja (cyan, magenta, žuta, crna, svijetli cyan, svijetla magenta i siva) tako da se velik broj mikroskopskih toèkica polaže jedan preko drugoga, slièno kao u slikama impresionistièkoga slikara Seurata. Zato je pisaèu – da bi uspješno simulirao što veæi dio od onih teoretskih 16 milijuna boja – potrebna sposobnost polaganja velikoga broja toèkica boje na površinu samo jedne toèke u slici. U tom procesu od velike je pomoæi i relativno novo svojstvo inkjet printera da mogu ispaljivati kapljice promjenjive velièine, prema potrebi. Treba naglasiti da inkjet otisci i dalje uglavnom ne izgledaju, niti

su «na opip» sasvim jednaki fotografskim. Ovo se najèešæe navodi kao nedostatak i opravdanje one kategorièke tvrdnje s poèetka èlanka i jednako je besmisleno. Izgled, kvaliteta i ukupan dojam inkjet otiska veoma ovise o izboru podloge na kojoj æe biti izveden, a tu je izbor mnogo veæi od onoga na koji smo navikli kod klasiène fotografije. Osim standardne ponude papira, koju svaki znaèajniji proizvoðaè inkjeta nudi posebno za uporabu sa svojim ureðajima, a koja obièno ukljuèuje osnovni papir za uredski ispis, mat papir, sjajni papir i kvalitetan foto-papir u nekoliko gramatura, postoji još cijelo bogatsvo foto, «umjetnièkih», teksturiranih, arhivskih i drugih papira, folija za razlièite namjene, pa èak i razne vrste platna pripremljenoga za ispis na inkjetu. Osim toga, postoje i razlièiti ink setovi prilagoðeni specifiènim namjenama: fotografskom ispisu na sjajnom papiru, arhivskom ispisu na «art» papiru, za crno- -bijelu fotografiju, itd. Kada se sve zbroji, dolazimo do ogromna broja moguæih kombinacija i rezultata, što je zaista bolje nego birati samo izmeðu klasiènoga mat i sjajnoga foto-papira. Nitko, dakako, ne jamèi kvalitetu nasumièno odabrane podloge i konkretnog ureðaja i njegovih tinti. Za mnoge egzotiène kombinacije, koje odstupaju od originalnih proizvoðaèkih specifikacija za pojedini printer, treba cijeli sustav pisaè – papir – toner kalibrirati posebnim softwerom. Ovo nije rješenje za korisnika koji se tek susreo s digitalnim foto ispisom – za poèetak je najbolje držati se originalnih potrošnih materijala koji se nude za vaš ureðaj. O kombinaciji papira i tinte ovisi i trajnost ispisa. Ovdje opet dolazimo do jednog novog podruèja – i opet vrijedi pravilo da se za poèetak treba držati provjerenih kombinacija, jer trajnost inkjet otisaka može biti veoma razlièita. Izbor potrošnoga materijala, trajnost otisaka u razlièitim uvjetima, «color management» i dr., neke su od tema s kojima se «desktop» fotograf mora susresti i izboriti, ali koje svojim opsegom višestruko nadilaze okvire ovoga èlanka.

U svakom sluèaju, inkjet printeri su dostigli razinu na kojoj ih se može smatrati ravnopravnim sredstvom fotografskog ispisa i, kao svaka tehnologija, imaju svojih nedostataka i prednosti. Èini mi se

da ove druge veoma nadmašuju prve i da je foto inkjet prebolio veæinu djeèjih bolesti. Tomu u prilog govori i èinjenica da širom svijeta mnogi svjetski poznati ali i fotografi-amateri svoja poveæanja rade za svojim radnim stolom, pri punoj dnevnoj svjetlosti, umjesto u mraènoj zagušljivoj sobici koja nam

je svima, mora se priznati, tako draga. Takoðer, najpoznatije svjetske galerije i muzeji, kao što su MOMA ili Smithsonian, uvrštavaju inkjet otiske u svoje kolekcije, organiziraju izložbe i natjeèaje koji ravnopravno vrednuju klasiène i inkjet fotografske otiske.

6160

Sa gornje skenirane fotografije smo uveæali detalj (slika dolje lijevo) da bi se bolje vidjeli pikseli i raspoznala èinjenica da svaki piksel može imati pridruženu neku od šesnaest miliona boja

Tintni pisaè, (slika dolje) pak s druge strane ima moguænost ispisa u istoj rezoluciji kao predložak, ali svaka toèkica može biti u samo jednoj boji (cyan, magenta, žuta, crna). Za primjer smo uzeli prilièno stari èetverobojni tintni pisaè rezolucije 300 dpi.

GORE: detalj uveæan sa èetverobojnog tintnog pisaèa rezolucije 4.800 x 1.200 dpi.

GORE: Detalj uveæan sa jednog od najmodernijih tintnih foto pisaèa rezolucije 2400 x 1200 dpi. Ovaj pisaè za ispis koristi šest boja, odnosno uz standardne cyan, magentu, žutu i crnu, koristi i svijetli cyan te svijetlu magentu. Ove dvije dodatne boje koriste se kod ispisa svijetlih tonova i tonskih prelaza.

digi

ško

la

6362

4. d

io Digitalni foto-aparatNapisao Igor Savatoviæ, akademski snimatelj

Kako taj digitalac radi? Svjetlo koje je prošlo kroz objektiv pada na površinu fotoosjetljiva poluvodièkog elementa, koji obièno nazivamo èipom. Trenutno postoje dvije vrste èipova: CCD – Charge Coupled Device, i CMOS – Complementary Metal Oxide Semiconductor. Èip stvara elektriène naboje. Jaèina naboja proporcionalna je kolièini upadnog svjetla, drugim rijeèima – svjetlo jaèeg intenziteta stvara veæi elektrièni naboj nego svjetlo manjeg intenziteta.

Vrlo slièno klasiènom filmu! Jaèi intenzitet svjetla stvara veæu kolièinu atoma srebra, koji se razvijanjem filma oèituju kao veæe zacrnjenje na negativu.

EkspozicijaKao i kod filma, i kod èipa se intenzitet svjetla podešava ekspozicijom. Kod klasiènoga foto- -aparata, ali i nekih digitalnih, ekspozicija fotoosjetljivog elementa (i èipa i filma) svjetlu regulira se zatvaraèem. Kod veæine digitalnih foto-aparata ekspoziciju odreðuje

Zamislite da je na vaše oko spojen ureðaj koji ima moguænost mjerenja elektriènih impulsa koje generira mrežnica oka, dio oka osjetljiv na svjetlosne podražaje. Teoretski je to moguæe, navodno postoje i neka istraživanja koja na tom principu omoguæuju slijepim osobama da vide! Na tom se naèelu temelji i rad digitalnoga

CCD èip. To je takozvani “elektronski zatvaraè”. Takvo mjerenje svjetla koriste i klasièni foto-aparati prigodom fotografiranja s TTL bljeskalicom, samo se ovdje odreðuje vrijeme trajanja bljeska.

Kod elektronskoga se zatvaraèa ekspozicija odreðuje za vrijeme snimanja fotografije! To je moguæe zahvaljujuæi dijelu piksela koji se zove shift register. Prije snimanja (a neki aparati i tijekom snimanja), kada stisnemo okidaè do pola, shift register odreðuje trajanje ekspozicije. Shift register je najbolje opisati kao dio piksela zadužen za mjerenje ekspozicije i prikaz slike na LCD-u za vrijeme kadriranja slike. Zbog shift registera se efektivna velièina slike smanjuje i do 70 %, pa proizvoðaèi èipova stavljaju na piksele èipa svojevrsne mikroleæe, koje poveæavaju intenzitet i oštrinu svjetla.

Za razliku od gore navedenih èipova koji ne koriste u potpunosti piksele za tvorbu slike, postoje i takozvani full frame èipovi, odnosno èipovi koji nemaju efektivnu i stvarnu rezoluciju, nego samo rezoluciju!

Kod tih èipova nema shift registera i popratne elektronike oko piksela. Stoga je potreban zatvaraè za reguliranje ekspozicije; kod foto-aparata s full frame èipom LCD služi samo za pregledavanje fotografija na memorijskoj kartici foto-aparata, a ne i za kadriranje, jer èip nema moguænost video prikaza. Takvi èipovi rabe se iskljuèivo u profesionalnim SLR digitalnim fotoaparatima!

Digitalna fotografija u boji!?Svi èipovi su u osnovi monokromatski. Da bismo dobili fotografiju u boji, pikseli na èipu se prekrivaju setom filtra crvene, zelene i plave boje. Svaki filtar prekriva jedan senzor ili piksel. Buduæi da su èipovi èetvrtastog oblika, nije baš jednostavno ravnomjerno rasporediti tri filtra. Ali postoji olakotna okolnost! Naše su oèi najosjetljivije na zelenu boju – utvrðeno je da dupliranjem zelenih filtara poveæavamo oštrinu slike. Tako na dva zelena filtra u rešetci dolaze po jedan crveni i plavi!

Interpolacija i pogreške u sliciSlika nastaje interpolacijom

svjetlosnih vrijednosti dobivenih s razlièitih skupina filtra. Interpolacija je matematièka rezolucija, zasnovana na posebnim matematièkim algoritmima, koji raèunaju srednju vrijednost boje i intenziteteta svjetla izmeðu dva piksela, te na osnovi tih podataka stvaraju digitalnu fotografiju ili poveæavaju njezinu rezoluciju. Kvaliteta slike veoma ovisi o interpolaciji koja je predprogramirana u digitalnom foto-aparatu. To znaèi da foto-aparat jednoga proizvoðaèa interpolira podatke s èipa na drukèiji naèin od foto- -aparata nekog drugog proizvoðaèa.

Zbog potrebe za interpolacijom, moguæe su odreðene “pogreške” na slici. One su najoèitije na naglim svijetlo/tamnim prijelazima, na oštrim obrisima, kad imamo osjeæaj da rub obrisa vidimo duplo. To su prijelazi koje program za interpolaciju “ne oèekuje” i tada dolazi do pogrešaka u slici.Nasreæu, naša vizualna percepcija nije savršena, pa èesto takve

pogreške i ne primjeæujemo.Ako, primjerice, okom pratimo ravnu liniju na kojoj je vrlo mali prekid, najèešæe ga neæemo ni primijetiti. Razlog je tomu što æe naš mozak “interpolirati” tu toèkicu koja nedostaje na ravnoj liniji!

Jedna od najèešæih pogrešaka koja se javlja u digitalnim fotografijama je aliasing. Iako je rijeè teško prevediva na hrvatski jezik, taj je termin dobro poznat svim ljubiteljim 3D raèunalnih igrica! O èemu je zapravo rijeè?

To je pogreška u prikazu ravnih linija ili obrisa, koji su u stvarnom svijetu ravni ili neprekinuti, a na digitalnoj fotografiji izgledaju “stepenasto”. Najèešæe se to vidi na kosim linijama koje, kad se uveæaju na monitoru, izgledaju poput stuba. Doduše, ta je pogreška neminovna, jer najmanja jedinica slike je piksel, a on je èetvrtastog oblika! Poveæavanjem razluèivosti èipa ta pogreška postaje sve manjom, ali nikada se neæe moæi u potpunosti izbjeæi!

Fotografija snimljena digitalnim aparatom pri rezoluciji 1024x768, u JPG formatu. Nikakve greške nisu vidljive do uveæanja 10x15cm!!

Rub klupe sa slike 2. Jasno se vidi greška u "Aliasing-u" i greška nastala u interpolaciji! Rub klupe prilikom uveæanja postaje "stepenast" što je zasluga Aliasing-a. Greške u interpolaciji najoèitije su na haljini iznad ruba klupe! Zbog naglog prijelaza svijetlo/tamno aparat je sistemom izoštravanja poveæao kontrast rubnih piksela, pa je tu aliasing postao još vidljiviji.

64

Izrada digitalnih fotografija u fotografskom studiju

65

hardware

Nakon što smo snimili naše nezaboravne digitalne fotografije, postavljamo si pitanje: što sada? Što možemo uèiniti s njima, osim zapeæi ih na CD ili ih otisnuti na pisaèu. Je li dovoljno gledati fotografije na ekranu ili ih možemo èuvati u albumu? S druge strane, da bismo dobili digitalnu fotografiju nije neophodno kupiti najnoviji digitalni foto-aparat, digitalne fotografije možemo napraviti i pomoæu staroga foto-aparata. Princip je kod svih aparata isti, sve je ostalo legenda.

Napisao Darko Horvatiæ, akademski snimatelj

Prije nego kupite svoj prvi digitalac, uzdignuta èela i zamišljena pogleda snimite film na nekom od starinskih foto-aparata, a onda u nekom od suvremenih foto- -studija zatražite da vam izrade fotografije – i klasiène i digitalne, te da vam digitalne fotografije zaprže na CD. Prije nego krenete u bilo koji od tih fotostudija, pošaljite e-mailom digitalne fotografije uz naznaku da vam izrade po jedan komad odreðena formata. Navedene usluge samo su jedan, mali dio onoga što je danas moguæe koristiti i što zovemo fotografijom. Praktièno ne postoji bitna razlika izmeðu digitalnih i analognih ili kemijskih fotografija. Suvremeni strojevi prihvaæaju sve vrste medija i od njih rade sve vrste izlaznih

Analogno/Digitalni pretvaraèNakon što je CCD ili CMOS èip intenzitet svjetla pretvorio u elektrièni, analogni, naboj, treba taj naboj pojaèati i obraditi u digitalni format. Upravo je to zadatak analogno/digitalnoga pretvaraèa ili konvertera! Vrijednost koju procesira analogno/digitalni pretvaraè predstavlja kolièinu svjetla koja je pala na pojedini piksel èipa. Veæina potrošaèkih digitalnih foto-aparata ima 8-bitni A/D pretvaraè. To znaèi da intenzitet svjetla s pojedinoga piksela na èipu može imati 256 vrijednosti ili razina svjetloæe: 0 je vrijednost za potpunu tamu, a 256 za maksimalnu svjetloæu. Poluprofesionalni i profesionalni digitalni foto-aparati imaju 10 i 12-bitne A/D pretvaraèe i u stanju su prikazati 1024, odnosno 4 096 razina unutar maksimalne bjeline i maksimalne crnine.

Imamo fotografiju!!!Nakon A/D pretvaraèa možemo reæi da imamo digitalnu fotografiju. Ali, prije njezina spremanja na neku od memorijskih kartica, fotografija mora proæi kroz meðuspremnik ili buffer. Meðuspremnik je najlakše opisati kao svojevrsnu RAM memoriju u digitalnom foto-aparatu.

Buduæi da je procesiranje fotografije u CCD-u i A/D pretvaraèu puno kraæe nego spremanje fotografije na memorijsku karticu, potreban je meðuspremnik u kojem æe fotografija biti pohranjena dok se zapiše na memorijsku karticu. Continous shooting mode ili uzastopno snimanje više fotografija bilo je nezamislivo dok se u digitalne foto-aparate nije uveo meðuspremnik. Tada se moralo èekati da se fotografija zapiše na karticu – tek nakon toga mogla se snimati sljedeæa fotografija, a to je moglo potrajati i nekoliko sekundi. Kad je digitalna fotografija na memorijskoj kartici, “posao” digitalnog foto-aparata je praktièki završen. Sada slijedi spremanje fotografije na raèunalo ili njezin ispis, no to æe biti jedna od tema u sljedeæim DIGIškolama!

Tipovi digitalnih foto-aparataNe raèunamo li razne digitalne instrumente koji se koriste u znanstvene svrhe, postoje èetiri osnovna tipa digitalnih foto- -aparata. Osnovni digitalni foto- -aparat ima fiksan objektiv, internu memoriju, optièko tražilo i

najèešæe je bez LCD-a. Neki èak imaju i interne izvore napajanja, koji se pune USB prikljuèkom. To su uglavnom vrlo jeftini foto-aparati niske razluèivosti. Èesto se koriste i kao web kamere.

Druga skupina je najraširenija skupina digitalnih foto-aparata. To su kompaktni aparati malih dimenzija, s LCD-om, optièkim tražilom, memorijskom karticom, AF objektivom fiksne ili promjenjive žarišne duljine. Neki od njih zasnovani su na kompaktnim ili, kako volimo reæi, “idiot” kamerama 35 milimetarskog ili APS formata, ali najèešæe su to aparati u posebno za tu namjenu dizajniranom kuæištu. Redovito su opremljeni bljeskalicom, a spajaju se s raèunalom USB prikljuèkom.

Treæu skupinu èine refleksni digitalni foto-aparati, najèešæe zasnovani na kuæištu 35 milimetarskih SLR foto-aparata. To su veæ profesionalni ureðaji koji, u odreðenim uvjetima, kvalitetom fotke u potpunosti pariraju svojim analognim precima! Imaju izmjenjive objektive, moguænost spajanja vanjske bljeskalice, a za pohranu najèešæe koriste Compact Flash memorijske kartice ili IBM-ov micro drive.

Možda je najbitnija karakteristika tih aparata njihova velika sliènost s klasiènim SLR foto-aparatom. Ta karakteristika znatno smanjuje vrijeme navikavanja na novi aparat i ne stvara zabune oko rasporeda tipki prigodom naizmjenièna korištenja digitalnog i SLR foto- -aparata. U tu bismo skupinu

mogli smjestiti i refleksne foto- -aparate koji nisu zasnovani na SLR kuæištu poput Olympusa E-20. Ili ga je možda bolje staviti u novu skupinu koja æe se tek pojaviti – u skupinu foto-aparata koji æe biti zasnovani na novom standardu “èetiri treæine”, nazvanoj tako zbog velièine èipa od 4/3 inèa!!!

Èetvrta skupina su foto-aparati za studijske uvjete snimanja. To su najèešæe digitalne pozadine ili backovi koji se stavljaju na kuæišta srednjeformatnih i velikoformatnih klasiènih foto-aparata. To su aparati s najveæom moguæom rezolucijom i – najvišim moguæim cijenama. Za pohranu podataka uglavnom koriste raèunalo s kojim su spojeni USB ili firewire prikljuèkom.

Ponekad se na tržištu pojavljuju hibridi pojedinih skupina, a najviše

Agfino viðenje foto studija buduænosti. E-box prima razlièite formate kartica i medija, preko intuitivnog suèelja i “touch ekrana” vrši se odabir fotografija i parametara, a sam ispis se vrši u udaljenom studiju. Isporuka gotovih fotografija je pitanje lokalne organizacije. Ako ste se pitali kada, stvar je u proizvodnji i oèekuje se na tržištu ovih dana.

Ilustracija CCD cipa prekrivenog setom filtra. Svaki filtar prekriva samo jedan pixel!!

Sistem 4/3 - sistem buduænosti

66

Veæ dugo postoje u Hrvatskoj fotografski studiji, starinski reèeno – radnje koje, osim kemijskih, izraðuju i digitalne fotografije. Problem je kod novih korisnika digitalne fotografije da ne znaju njihovo pravilno korištenje. Konkretno, veæina upita o digitalnoj fotografiji jest: što æemo s njom kada je snimimo?

Iako je u Hrvatskoj velik broj mobitela po stanovniku, raèunala je mnogo manje, prikljuèaka na internet takoðer malo. Broj digitalaca je zaèudo velik. Nameæe se jednostavno pitanje: što prosjeèan graðanin naše zemlje radi s digitalnim fotografijama?

Postoji nekoliko moguænosti – najèešæa je da se u nekom uredu ili kod prijatelja, možda i kod kuæe, fotografije prebace u raèunalo i onda na CD. Tu je obièno prièi kraj. Ponekad se od tih zapisa naprave i crno-bijele kopije na uredskom printeru, ali se veæinom gledaju na ekranu. Druga moguænost naprednih fotografa-neprofesionalaca jest da sami nabave "špricalicu" ili ink-jet printer i na njemu izraðuju fotografije. Uz to ide i rasprava koji su papiri bolji za rad, koji su sjajniji, koji bolje podnose tinte, da li kupiti tinte koje nudi proizvoðaè ili od nezavisnih tvornica.

Od svih vrhunskih tvornièkih papira isprobali smo i neke vrste papira predviðene za rad umjetnika, razlièite litografske ili akvarel papire. Nije neophodno dobiti maksimalnu briljancu naših fotografija, nego iz obiènih slika izvuæi nešto umjetnièko. Dakako, sve je na razini eksperimenta.

Mana špricalica je da su tinte skupe, a malokad se sjetimo napraviti male fotografije, primjerice 10 x 15 cm, kakve obièno printamo kod fotografa. Obièno nakon mnogo razmišljanja izraðujemo velièinu A4 i onda radimo kolekcije takvih fotografija. Ako izraèunamo koliko nas takve fotografije koštaju, uz cijenu digitalnoga aparata – hobi nam je vrlo skup, a cijena fotografija koje se snime za jedan roðendan je puno veæa od cijene torte i sokova (mislimo na djeèji roðendan).

Jedno od rješenja jest ono što nam je još uvijek novost i o èemu se relativno malo piše – otiæi u najbliži foto-studio i naruèiti da nam naprave fotografije. Da bismo

to uèinili, potrebno je saznati što se uopæe tamo dogaða. Opet je, ako se ne želimo zamarati tehnologijom, dovoljno proèitati savjete koje foto-studiji nude svojim korisnicima.

Od èega se sve mogu napraviti fotografijeSuvremeni strojevi se sastoje od, pojednostavljeno reèeno, dva bitna dijela: skenera i printera. U dijelu skenera možemo unositi sve oblike digitalnoga zapisa, sve medije i sve memorijske kartice. Formati su razlièiti, ali je osnovno da se koriste JPEG, TIFF, BMP i slièni formati, koje prihvaæaju sva raèunala. Ako nemamo digitalni foto-aparat, a nije ga neophodno imati jer je za obiteljske svrhe još uvijek skup, možemo donijeti obièan film i to opet u svim formatima – od APS-a, nezaobilazne Leice ili 135 filma do profesionalnih 120 ili širokih formata. Nekad smo pazili što æemo snimati jer nam nije bilo svejedno snimamo li na dijapozitiv- -film ili na negativ.

Negativ-film je bio predviðen za izradu fotografija, a dijapozitiv je korišten u tisku ili za projekcije na predavanjima. Problem se javljao ako ste htjeli od dijapozitiva napraviti fotografije: bili ste prisiljeni na kompliciranu tehnologiju raznih preokretnih procesa ili vam je fotograf morao presnimiti dijapozitiv i od njega napraviti meðu-negativ… Današnji strojevi rade izvanredne fotografije iz svih filmova. Ako su dobro snimljene, dakako!

U ovom stupnju obrade razlikujemo strojeve koji skeniraju filmove za velièinu koja æe se otisnuti, printati, i one koji skeniraju uvijek u najveæoj rezoluciji. Poželjno je raspitati se o tim karakteristikama prije narudžbe, jer – ako tražimo da nam iz negativa zapeku CD – dobro je imati što bolju kvalitetu printeva.

Tamo gdje se iz mnogih medija priprema jedan – fotografijaPoseban stupanj strojeva za izradu fotografija je onaj koji izjednaèava digitalne fotografije snimljene digitalnim foto-aparatom, one koje je korisnik, dakle mi obièni smrtnici, donio skenirane na nekome mediju i fotografije koje je stroj na ulaznom stupnju sam skenirao. U ovome je stupnju potrebno svesti na zajednièki nazivnik sve piksele i od njih

naèiniti pripremu za izradu fotografije. To, konkretno, znaèi da premale slike "razvlaèi" na format koji treba, a prevelike smanjuje tako da se ništa ne gubi.

Postoje dva naèina korekcije formata fotografija zbog nesrazmjera omjera stranica: oni koji režu višak fotografije i oni koji smanjuju sliku tako da ostane bijeli rub s dvije strane. Moramo znati da se fotografija nikako ne razvlaèi, ne deformira, ona se samo poveæava i smanjuje prema zahtjevima okvira.

Postoji strah korisnika kada sa svojim fotografijama na nekome mediju prvi put doðu u suvremeni foto-studio. Obièno misle da moraju prilagoditi fotografije onome što "traži stroj" i tada poèinje "èaèkanje" po raznim programima za obradu bitmapa. Sve je to nepotrebno, najbolje su sirove fotografije koje æe stroj uoblièiti u ono što æe najbolje izgledati na papiru.

Tamna komora za digitalne fotografijePosljednji dio stroja je nama obiènim smrtnicima i najzanimljiviji: iz njega izlaze fotografije koje smo nekada teškom mukom snimili. Taj dio uvjetno nazivamo i printer, zapravo to svi zovu printerom, no to je laserski osvjetljivaè ili sustav koji pomoæu optièkih vlakana osvjetljava foto-papir. Ponovimo da je tom dijelu stroja potpuno svejedno èime ste snimili fotografije – osvjetljava sve standardizirane u njemu prepoznatljive oblike. U rukama imamo samo fotografije; nitko nas ne može pitati je li to bio digitalan ili obièan foto-aparat. Razlika izmeðu ink-jeta i osvjetljivaèa je u konaènom proizvodu velika: najjednostavnije reèeno, segmenti slike – pikseli kod osvjetljivaèa su stopljeni i djeluju homogeno, a kod "pljuckalice" su razdvojeni. Samim time je slika koja je osvjetljena prirodnija.

Osvjetljivaè ili printer se puni raznim formatima foto-papira, za koje je karakteristièno da su u rolama. Osim po širini role, razlikujemo mat-papir ili papir sjajne površine. Prgodom narudžbe i to treba odrediti.

Kakva su raèunala u studijima?Svi studiji koje smo obišli imaju više dodatnih raèunala na kojima pripremaju fotografije za izradu.

67

ili neke tvornièke standardne programe, ali je Photoshop obavezan. Raèunala su umrežena i èesto su povezana modemom, pa na taj naèin primaju fotografije e-mailom. Bitno je takoðer da svi imaju i moæne skenere, sposobne skenirati od neprozirnih predložaka do transparencija velikih formata. Ako imate, na primjer, dijapozitiv velièine 4 x 5 inèa ili veæi, što je karakteristika profesionalnih fotografa i velikih korisnika, iz njega æete jednostavno napraviti fotografije velièine kakve trebate.

Raèunala u studijima, a obièno su to moæni serveri sposobni i za najzahtjevniju obradu fotografije, uglavnom su bazirana na PC sustavima. Monitori kojima se služe ta raèunala su uglavnom 21-inèni, a operateri su vièni radu s njima.

Moramo razlikovati ove foto- -studije od profesionalnih dizajnerskih studija. Nemaju mnogo sliènosti, a i namjena im je drukèija: dok su foto-studiji namijenjeni širem krugu korisnika, dizajnerski više vole malen broj skupih korisnika. Foto-studiji su sposobni obraditi velike kolièine fotografija na standardnoj razini kvalitete, a dizajneri rade iznad standarda male kolièine.

Kako odabrati foto-studio u kome želimo razvijati fotografije?Jedan od važnijih kriterija jest usmena predaja: što je foto-studio bolji, više se o njemu prièa. Osobito je važna prièa na news grupi hr.rec.fotografija. Radi se na trima razlièitim strojevima, a najèešæe su to Agfa, Fuji i Konica i Kis. Sljedeæi naš uvjet je bio pristupaènost "obiènim korisnicima", dakle svima nama koji se profesionalno ne bavimo fotografijom, no posjedujemo raèunalo i foto-aparat, klasièan ili digitalan. Ovdje, dakle, nisu opisani profesionalni strojevi, nego podruèje tržišta koje se naziva i potrošaèkim. Foto-studiji moraju moæi ono što je nama najvažnije: dobro snimljenu fotografiju dobro reproducirati. Jedna od dodatnih karakteristika koju dobri foto- -studiji moraju imati jest i moguænost parkiranja u blizini, odnosno položaj na frekventnome mjestu. Svi isprobani studiji su izvanredno smješteni i do njih je moguæe doæi bez problema prigodom parkiranja, odnosno nalaze se u središtu grada, gdje se sve obavlja pješice.

Savjeti foto-studija:

• Kakve fotografije donesete, takve æe biti i napravljene.

• Uvijek koristite rukavice pri radu sa svojim filmovima.

• Vaše memorijske kartice u foto-studiju su vrlo kratko, tek koliko je potrebno da se prebace u raèunalo.

• Loše snimljene fotografije ostat æe loše i na najboljim strojevima, one dobre bit æe na novim strojevima izvanredne. Programi za korekciju fotografija nisu baš omiljeni, od loše fotografije ne možemo raèunalom napraviti dobru – vide se korekcije.

• Koristite se elektronièkom poštom, pošaljite digitalne slike e-mailom i krenite u fotografski studio – kad stignete, fotografije æe veæ biti gotove.

• Ako su vam sve fotografije na jednome CD-u ili nekome drugome mediju, uvijek æe biti vremena za izbor. Koristite se pravom izbora, nije više neophodno naruèivati sve slike "po jednu".

• Nemojte se sramiti starih fotografskih aparata, možete se sramiti samo loše snimljenih fotografija. Konaèan rezultat fotografija, koje mogu biti od formata 9 x 13 do 30 x 40 (opæenito), izgledat æe sasvim jednako bilo kojom tehnikom snimali.

• Svi studiji se razlikuju po tehnièkim detaljima, ali krilatica im je zajednièka: vi samo pritisnite okidaè, mi æemo uèiniti sve ostalo.

• Predane memorijske kartice ne briše foto-studio, nego korisnik, kada ih dobiva natrag.

KIS-ov i FUJI-ev digitalni minilab. Važno je napomenuti da se ravnopravna utrka vodi izmeðu nekoliko proizvoðaèa, meðu kojima su još i Konica, Agfa, Kodak i Noritsu

Skoro svi foto-studiji imaju dobro dizajnirane web stranice – posjetite li najprije njih, riješit æete mnoge nedoumice prije prvoga osobnoga posjeta. Osim informacija o cijenama i slièno, ovdje su brojne vijesti i novosti iz fotografske industrije, putokazi za posjete izložbama, te informacije o sponzorskim aktivnostima. Èesto su tu i foto-izložbe poznatih fotografa, ali i amatera koji èesto izraðuju fotografije.

http://www.foto-studio-time.hr/http://www.badrov.com/http://www.konica-digilab.com/

6968

test

kako se pokazalo tijekom rada, solidno zasjenjuje zaslon i bitno smanjuje refleksije od površine pri jakom pozadinskom svjetlu. Pritom je display prilièno zaštiæen od grebanja, što je boljka veæine digitalnih foto-aparata. Ispod displayja je poklopac pretinca za baterije. I dalje smatram da smještaj baterija ispod objektiva nije najsretnije rješenje, ponajprije zbog težišta aparata, ali s poveæanom ruèkom to više ne predstavlja problem kao kod prvijenca u seriji. Sa stražnje strane je i prekidaè za odabir naèina rada elektronskih tražila, tipke za navigaciju po menijima, tipka za spot mjerenje svjetla (ponovno ideja iz Dynax serije), prikljuèci za vanjsko napajanje i AV kabel. Manje tražilo se može zarotirati prema gore, što omoguæuje fotografiranje i iz nižega kuta, slièno dvookim aparatima. U tom manjem elektronièkom tražilu Minolta ne koristi standardni display s tekuæim kristalima, nego njegov napredniji izdanak – "reflective feroelectric LCD", koji ima moguænost prikaza cijele palete boja unutar jednog piksela, za razliku od klasiènog LCD-a koji ima po jedan piksel crvene, zelene i plave, te njihovim miješanjem stvara boje. Ovo mi zvuèi kao

obrnuta X3 tehnologija i definitivno je najbolje elektronièko tražilo u koje sam imao prigodu gledati: pomoæu njega èak možete i vrlo toèno ruèno izoštravati. Jedina zamjerka kod rasporeda tipki jest položaj tipke za odabir automatskog ili ruènog fokusiranja, koju je lako sluèajno stisnuti, te tako zapravo iskljuèiti autofokus.

Objektiv je jedinstvenoga raspona 28 – 200mm (35mm ekvivalent), pri èemu mislim da je onaj dio oko 28 mm bitniji nego onaj ekstremni od 200, no to je pitanje ukusa. Pritom je maksimalni otvor blende 1:2,8 – 3,5. Objektiv je sastavljen od 16 leæa u 13 grupa, od èega su dva elementa AD i dva asferièna. Zgodno je, doduše, na aparatu s CCD-om te velièine, a time i velikom dubinskom oštrinom, imati tako veliku žarišnu dužinu i na taj si naèin pomoæi kod igranja dubinskom oštrinom. Prsten kontrole zooma je mehanièki – izravno kontrolira mehaniku bez elektronskoga posrednika i još uvijek nije na razini prstena s objektiva refleksnih aparata. Prsten za fokusiranje je, nažalost, "by wire" (kao i kod svih digitalnih aparata s neizmjenjivim objektivom). Makromod omoguæava da se objektu približite na nešto više od dvadeset centimetara. Pritom

Minolta DiMAGE 7Hi

DiMAGE 7Hi je vrlo dobar aparat u dopadljivom kuæištu koji æe se dobro snaæi i u sportskim i u studijskim uvjetima, te ga preporuèujemo kao odlièan svestran aparat ne previsoke cijene koji, bez sumnje, možete koristiti i u

Najnoviji izdanak popularne sapunice zvane DiMAGE 7 je pred nama. S namjerom da publici pokaže da misli ozbiljno, ovaj je Minoltin aparat sada crn. Tako se od prilièno neupadljive sedmice preobrazio u vrlo lijepu 7Hi. Imao sam prigodu neko vrijeme raditi s DiMAGE 7 i nisam bio osobito sretan s mnogim stvarima, od onih posve ergonomskih, odnosno od naèina na koji aparat leži u ruci, do okretanja prstena za kontrolu zooma. Na prvoj sedmici je i sistem autofokusa radio prilièno loše, naroèito pri slaboj rasvjeti. Priznajem da tih dana nisam zapravo bio odviše sretan ni s jednim digitalcem sliènoga cjenovnoga razreda na tržištu.

Tada se pojavio 7i – èuo sam da je na njemu puno toga popravljeno i poboljšano. No, buduæi da s njim nisam radnio niti ga isprobao, skoèit æu ravno na 7Hi. Izvana je bitna novost poveæana ruèka, pa aparat sada besprijekorno leži u ruci. Bitno je poboljšano klizanje prstena zooma. Mnoge kontrole su postavljene s vanjske strane, tako da ih je moguæe podesiti bez ulaska u meni. Poveæana je i rezolucija zaslona u tražilu (optièko tražilo nije optièko, nego elektronièko, tj. ima display). S gornje strane aparata je kotaèiæ za odabir moda rada, snimanje, reprodukciju, snimanje videa, setup i veza s raèunalom. Do njega je poveæi LCD, po uzoru na Minoltinu

analognu "Dynax" seriju, na kojem možemo pronaæi sve podatke bitne za fotografiranje: programski mod, mod okidanja, rezoluciju, razinu sažimanja, otvor zaslona i brzinu zatvaraèa. Ako niste potpuno sigurni u to što radite, možete odabrati izmeðu pet pretpodešenih modova: portret, sport, krajolik, noæni portret i tekst. Uz to možete svoja podešavanja spremiti u pet memorijskih mjesta, što dodatno olakšava naknadni odabir parametara. Tu (gore) su još i šine za sistemsku Minoltinu bljeskalicu. Sa stražnje strane je veliki display: veoma pohvalno – uvuèen je u kuæište nekoliko milmetara. Tih nekoliko milimetara oko displayja,

7170

Vlastita bljeskalica

Dnevna rasvjeta, balans dnevne rasvjete

Tungsten rasvjeta, balans tungsten

Tungsten rasvjeta, automatski balans

Dnevna rasvjeta, automatski balans

Tehnièki podaciBalans bijele boje

• baterije sa lijeve strane izbacuju aparat iz balansa

• navoj za stativ nije u osi objektiva• okretanje prstena zooma nije na razini

Minoltinih refleksnih aprata• tipka za AF/MF mod rada se lako slluèajno

prebaci• vidljiv šum na svim osjetljivostima

• dobro ležanje u ruci• vrlo dobra saturacija i balans boja• odlièan objektiv velikog raspona• najmanja žarišna dužina od samo 28 mm

(135 ekvivalent)• moguænost podešavanja svih parametara

ruèno• dobra brzina autofokusa• vrlo dobre perfomanse AF-a pri slabom

svjetlu• punjaè i akumulatori (4xAA) se isporuèuju uz

aparat

Minus Plus

Dio test karte, uveæan zbog usporedbe rezolucije

æete zahvatiti okvir od otprilike 4 x 6 cm. Sistem autofokusa je ono u èemu ovaj aparat briljira. Osim što je iznenaðujuæe brz, vrlo je pouzdan, èak i uvjetima vrlo slabe rasvjete. Na izboru vam je nekoliko naèina rada autofokusa, to jest odabira toèke u kojoj aprat fokusira. Prvi je da aparat automatski bira toèku u kojoj fokusira, uglavnom prema logici najbližega predmeta. Drugi je naèin da sami birate toèku u kojoj æe aparat fokusirati, a treæi da aparat fokusira toèno u sredini kadra. Niste li zadovoljni kako je aparat izoštrio, imate moguænost korekcije prstenom za ruèni fokus, ako je ta funkcija ukljuèena u glavnom izborniku. Sistem autofokusa je vrlo brz – èini se da je trend da se brzina autofokusa digitalnih aparata srednje klase konaèno približi brzini AF-a nekoliko puta jeftinijim "low end" analognim refleksnim aparatima. Uglavnom,

nazvao bih ovaj sistem AF-a jednim od najbržih u klasi, ma što to znaèilo.

Aparat je u radu vrlo brz, od ukljuèivanja do prvog okidanja treba nešto više od dvije sekunde. Izmeðu okidanja u modu pojedinaènog okidanja treba mu manje od jedne sekunde, a za sportske potrebe ima moguænost "hyper speed" okidanja od sedam slika u sekundi. Vlastita bljeskalica je standardne jaèine i dometa, te podržava sve napredne naèine mjerenja svjetla odnosno potrebnoga bljeska. Povrh ugraðene bljeskalice su šine za Minoltinu sistemsku bljeskalicu (sa serije Dymage), a sa strane je standardni prikljuèak za studijske bljeskalice. Time 7Hi postaje vrlo upotrebljiv alat za studijske potrebe. S obzirom da je potrošnja struje znatna (aparat se èak tijekom rada prilièno grije s desne

strane), za studijske bih potrebe preporuèio nabavku ispravljaèa. Uz aparat se inaèe isporuèuju èetiri NiMH akumulatora i vrlo kvalitetan SANYO brzi punjaè – s obzirom na potrošnju vrlo koristan detalj. DiMAGE 7Hi takoðer može snimiti video sa zvukom.

Kvaliteta slike je na razini svega ostaloga, što se i moglo oèekivati. Uz svaku fotku je moguæe pridružiti i kolor profil, i to jedan od nekoliko standardnih profila, što je bitan napredak u odnosu na stare sedmice koje su radile u nekom vlastitom "color spaceu", bez moguænosti pridruživanja. Zbog toga je na starim sedmicama slike trebalo prebacivati preko priloženoga Minoltina programa, koji je – ako ste navikli na bolje – prilièno spor i nedjelotvoran. Ovdje je to, vrlo pohvalno, izbjegnuto. Aparat podržava i Epsonovu PIM tehnologiju, koja olakšava i poboljšava ispis na Epsonovim štampaèima, što takoðer ne smijemo zaboraviti. Kad je o slici rijeè, jedina zamjerka je šum, koji nije prejak, ali ga vidimo pri veæim poveæanjima na pregledniku slika. Koliko je to bitno i koliko æe se to vidjeti pri poveæanjima na papiru nisam siguran, ali mislim da nije na razini koja bi trebala zabrinjavati. Ostatak je odlièan: oštra slika, dobra saturacija, vjerna reprodukcija kože. Vrlo je korisna moguænost odabira razine saturacije, a još više kontrastnosti slike prigodom snimanja.

DiMAGE 7Hi je vrlo dobar aparat u dopadljivom kuæištu. Mnogo funkcija je izvuèeno iz menija, što olakšava i ubrzava rad, iako prvoga trena može zbuniti potencijalnoga kupca ili korisnika. Aparat je, osim toga, brz u radu, za pohranu koristi rasprostranjenu Compact - -Flash karticu i ima kvalitetan objektiv vrlo velikoga raspona. Sve parametre možete podesiti ruèno, a na raspolaganju vam je i nekoliko "foolproof" modova kojih se ne treba sramiti. Da je kuæište izvana metalno – tko bi mu bio ravan? No, u tom bi se sluèaju cijenom vjerojatno približio nekim skupljim konkurentima, što nikomu ne bi koristilo. Solidna brzina autofokusa i prikljuèak za studijske bljeskalice govore da æe se dobro snaæi i u sportskim i u studijskim uvjetima, te ga preporuèujemo kao odlièan svestran aparat ne previsoke cijene koji, bez sumnje, možete koristiti i u profesionalne svrhe.

puto

pis OtOk SvEtAc

na stazama teutenapisao i snimio: Gorjan Agaèeviæ

Otok Svetac neæete naæi ni u jednom turistièkom prospektu, jer ne pripada odredištima široke turistièke potrošnje, nego je, sreæom, ekskluzivno mjesto prirode i povijesti dostupno tek malobrojnim sretnicima. Svetac je, uz Palagružu, naš najudaljeniji otok. Od Komiže na otoku Visu udaljen je 13,5 milja prema zapadu. Površina mu je 4,6 km2, a najviši vrh je, za tako malen otok, pristojnih 316 metara. Dvije milje od Sveca je vulkanski otoèiæ Brusnik. Njegovo crno stijenje i škrto raslinje dom su galebovima i endemskoj podvrsti krške gušterice.

U prošlosti je Svetac imao vrlo važnu pomorsko-stratešku ulogu: plovni put izmeðu bizantskih

posjeda u južnoj Italiji i sjevernoj Dalmaciji, te dalje prema Istri i Sjevernoj Italiji preko Sveca bio je najkraæi i za plovidbu najsigurniji. Utvrda Krajicino (Teutini dvori) iz 6. stoljeæa sagraðena je za kontrolu i osiguranje plovidbe izmeðu dviju jadranskih obala. Legenda kaže da je tu živjela ilirska kraljica Teuta koja se digla protiv Rima i sa svojim gusarima presretala i pljaèkala rimske galije, a mornare odvodila u postelju da bi potom skonèali na strmim liticama, baèeni s vrha utvrde.

Na Svecu, osim ostataka utvrde Krajicino i benediktinskoga samostana, postoje samo tri kuæe i crkvica sv. Andrije po kojem je otok

dobio ime. Cijeli otok je privatan, a dijeli ga 40 vlasnika – svi iz obitelji Zanki. Nitko na Svecu ne boravi tijekom cijele godine. Ljeti puèanstvo otoka broji dvadesetak ljudi, koji borave u spomenutim kuæama, a ovamo dolaze obraðivati vinograde, loviti ribu, ili se jednostavno odmoriti.

More se diže, a kopno udaljavaU sklopu projekta snimanja gmazova Dalmacije, moj prijatelj Jure, po struci herpetolog, i ja zacrtali smo obiæi sve dalmatinske otoke i snimiti endemske vrste gmazova koje su tu našle svoj dom. Najlakši naèin da doðemo na Svetac, kako je rekao netko tko je tamo veæ bio, jest iz Komiže.

74

Krenuli smo iz Splita. Gurajuæi se kroz horde turista u splitskoj luci, koji su se, èini se, opet sjetili Hrvatske, u zadnji smo tren uskoèili na trajekt. Dok sam pokušavao namjestiti sve naše torbe da simuliraju koliko-toliko udoban ležaj, Jure je otišao, kako je on to sroèio: "..uhvatit’ malo boje." Sredina kolovoza, usput reèeno, nije idealno vrijeme za hvatanje prvih zraka sunca, nakon što ste proteklih 6 mjeseci proveli u kišnom Zagrebu. Tri sata kasnije Crveni Jure i ja iskrcali smo se u Visu te, doslovno, uhvatili autobus prema Komiži. U neopisivoj gužvi u autobusu, koja parira onoj u zagrebaèkim tramvajima ponedjeljkom u tri popodne, kratio sam vrijeme èitajuæi reklame i obavijesti iznad vozaèa. Jedna mi je zapela za oko: "Maksimalni broj putnika = 40". Je li tu obavijest vidio vozaè ili tko od ostalih 70-tak putnika, dok smo se strmom cestom spuštali prema Komiži, ne znam. Nakon pola sata izgurani smo iz autobusa, živi, zdravi, ali i mokri i crveni. Komiža, konaèno…S èovjekom koji æe kasnije postati

naš dobar prijatelj našli smo se na komiškoj rivi, unijeli stvari u njegov brod i isplovili. – Èini se da æe nevrijeme – kažem ja. – Neæe – kaže on. Pred takvim odgovorom jednostravno odustanete. Petar (Perko) Zanki stari je morski vuk. Obiènim ribarskim brodovima kojima se služe komiški ribari potrebno je dva i pol sata da doðu do Sveca.Prije nego smo krenuli na put, negdje sam proèitao Tinove stihove o Svecu: Dospjeli smo na posljednji rub Jadrana gdje se veæ kaže: "Dovle, a ne dalje." Udaljavajuæi se od Komiže, postepeno shvaæate da priroda uzima natrag sebi svu onu kontrolu koju smo tijekom stoljeæa prisvojili. More se diže, a kopno udaljava, maleni 6-metarski brodiæ nestaje izmeðu valova, a ja se mogu zakleti da u vjetru èujem Teutu kako nam se smije. Nakon par sati Svetac je ipak nadomak, ali jugo koje se diglo, mislim ja, neæe nam dopustiti da igdje pristanemo. Naš kapetan, bezbrižno èisteæi ribu ulovljenu toga jutra, ništa nije rekao. Stijene su se približavale, pripremili smo se za pristanak. Ja sam se pripremio za

borbu s vjetrom i valovima i uzeo u ruke nekakav konop, da pomognem ako zatreba. U manje od jedne minute Petar je veæ sve obavio sam, èak je iznio na obalu par naših torbi. Trepnuo sam, ostavio onaj konop, koji nikomu nije trebao – i kroèio na otok.

Posljednji rub JadranaNa Svecu nema tekuæe vode, struje ni bilo kojega drugoga zaštitnoga znaka urbane civilizacije. Brojevi 098 i 091 ovdje ne znaèe ništa. Ono èega ima, i to u velikom broju – komarci su. Ali nisu to obièni komarci kakve biste sreli negdje drugdje. Ovi komarci su profesionalci u pronalaženju tople krvi, a kad vas pronaðu, dovedu cijelu svoju obitelj sa sobom. Kako to rade, nitko ne zna. Ljudi koji dolaze na Svetac godinama ne mare puno za to, njima oèito ne smetaju. Da ilustriram... èim se spusti mrak, imate dojam da vam se netko zloban prikrao s leða i bacio punu šaku gladnih i mršavih komaraca na vas. No neæemo više o malim krvopijama.Iako Svetac nije velik otok, upravo

76

je nevjerojatno što se sve tu može vidjeti. Južna strana otoka, na kojoj su i kuæe, spušta se pod blagim kutom u more. Buduæi da zimi jugo na ovom otoku dosiže orkanske razmjere, uz more je nastao 30-tak metara širok pojas na kojem ništa ne raste – sve je prekriveno solju. Ljudi i danas skupljaju sol upravo na tom "mrtvom" pojasu uz more. Na južnoj strani otoka su i vinogradi, kojih je s godinama sve manje, isto kao i ljudi koji dolaze na ovaj otok. Sjeverna je strana sušta suprotnost južnoj. Strme litice, uzdižuæi se i do 100 metara iznad površine mora, dom su Eleonorinim sokolovima koji svake godine dolaze iz jugoistoène Afrike i Madagaskara gnijezditi se na ovim stijenama. Gnijezda koja rade asketska su, tek nekoliko pera u rupi na liticama. To su relativno male ptice, s obzirom da su grabljivice, ali majstori su letenja. Akrobacije koje izvode koristeæi zraèna strujanja pred liticama zadivljujuæe su.

Na vrhu otoka je "Poje" – mala zaravan na kojoj je nekoæ bio benediktinski samostan. Sve što

je danas ostalo od njega je bunar. Tri magarca, koja tu provode dane kad nisu uposleni, vjerojatno su zahvalni na ovoj èinjenici. Voda je èak i usred ljeta prilièno hladna. No nije rijeè ni o kakvim izvorima ili podzemnim vodama. Jedina pitka voda na otok Svetac dolazi s neba. Priznajem, kad smo mi došli, došlo je i nekoliko litara vode iz Konzuma, pakiranih u plastiène boce, ali to je veæ druga prièa. Brojni bunari na raznim mjestima na otoku svjedoèe da je tu nekad bilo puno više ljudi i mnogo više obraðivanih površina. Ipak, na ovoj površini na vrhu otoka oèito nikad ništa nije bilo zasaðeno. Pitali smo zašto. Najstariji stanovnik nam je rekao da se sjeæa da su, kad je bio mlad, prekopavali to malo polje, da bi na njemu posadili lozu, ali su tom prigodom naišli na ljudske kosture. Kopali su na groblju! Shvativši to, sve su zakopali i mjesto oznaèili uklesavši križ u obližnji kameni zid. Arheološka istraživanja na otoku Svecu nisu nikad bila intenzivna. Mnogo stvari još je neobjašnjeno, meðu njima i ovo nepoznato groblje iz tko zna kojega vremena.

U sušnim razdobljima bunari su jedini izvori vode i to nam je pomoglo da snimimo ono zbog èega smo došli. Tellescopus fallax – crnokrpica jedna je od 15 vrsta zmija koje žive u Hrvatskoj. Skoro dva tjedna, penjuæi se kroz gusto raslinje, uzduž i poprijeko po otoku, nismo je uspjeli pronaæi. Ova mala poluotrovnica hrani se gušterima koji se kreæu oko bunara u potrazi za vodom ili brojnim insektima koji se tu èesto nalaze. Iako je izvrsna penjaèica i èesto se može vidjeti na zidovima ili manjim stablima, iz jednog skoro presušena bunara na kojeg smo naišli nije mogla izaæi. Zagledavši bolje, uoèili smo da je rijeè o tri, a ne jednoj zmiji. Kako i kada su tu upale, ne znamo. Jure ih je izvadio iz bunara i spasio od sigurne smrti. Fotografirali smo jednu od njih na obližnjoj maslini i zatim oslobodili.

Petnaest dana nakon našeg dolaska na Svetac, kad smo snimili sve što smo trebali i kad se more napokon dovoljno smirilo da nam dopusti povratak na Vis, spakirali smo naše torbe i zaputili se prema Petrovu brodu. Umorni, izgrebani, crveni i izbodeni, ali i sretni i zadovoljni.

7978

mal

i sav

jeti Piše Nikolina Silla

U fotografiranju kolor filmom ne morate uvijek težiti što realnijem prikazu boja. Pokušajte se ponekad poigrati svjetlom obojenim u jednu ili s više razlièitih boja.

Bojati svjetlo možete na nekoliko naèina. Najjednostavnije je prièvršæivanjem filtra željene boje na objektiv. No to je ujedno i najoskudnije, jer samo mijenjate boju postojeæega svjetla, a ne i njegov smjer i kvalitetu. Rad s rasvjetom pružit æe vam više kreativnih moguænosti i igranja svjetlom, te njegovom bojom. Osim rasvjetnoga tijela bit æe vam potrebna folija u boji. Nemojte pritom pomisliti da je rijeè o onim folijama koje se mogu kupiti u papirnicama i trgovinama likovnim potrepštinama. Takve æe se folije rastopiti ispred reflektora. Folije, tj. acetatne filtre treba postaviti nekoliko centimetara od same površine rasvjete, jer bi ih mogla doèekati ista sudbina kao i one iz papirnice. Kada ste postavili rasvjetu, intenzitet boje pri fotografiranju možete pojaèati filtrom na objektivu.

U prièu možete uvesti i dva izvora svjetla razlièitih boja. Jedna boja može prevladavati ili se mogu preklapati i tako dati nove nijanse. Zanimljiv rezultat dat æe i kombinacija nefiltriranog i izvora svjetla prekrivenog obojenom folijom. Na taj naèin možemo motiv osvijetliti izvorom svjetla normalnog obojenja, a njegovu sjenu obojiti onim u boji. Obojena sjena najbolje æe se vidjeti ako snimate na bijeloj pozadini i ako je motiv blizu pozadine te stvara jaku sjenu.

Umjesto rasvjetnim tijelima, možete se poslužiti i fluo cijevima (neonkama) u boji. Cijena im je vrlo povoljna. Kupite li ih veæ postavljene u posebno kuæište, moæi æete ih montirati na stativ uz odgovarajuæi adapter. Njihov je nedostatak mala snaga osvjetljenja, dakle – za snimanje æete trebati nekoliko njih, a najvjerojatnije æete i foto-aparat morati postaviti na stativ. Više izvora svjetla i nije tako loša opcija, uzmemo li u obzir da æete imati više moguænosti modeliranja svjetlom.

Svijet bojaBijeli, crni ili kombinirani – ovisi o vašem izboru i snimljenu motivu. No u svakom sluèaju rub æe, osim lijepog obruba koji cijelu stvar zaokružuje, biti koristan u oèuvanju fotografije.

Ako sami izraðujete fotografije (još uvijek nije rijetkost da netko doma ili u foto-klubu izraðuje crno-bijele fotografije), rub možete napraviti prigodom osvjetljavanja foto-papira. Maska koja služi fiksiranju foto-papira na podlozi ujedno zaštiæuje rub papira od osvjetljavanja, tvoreæi tako bijeli rub na fotografiji. Crni rub možete dobiti prekrivanjem podruèja foto-papira kojeg æete osvijetliti projicirajuæi kroz negativ crnim kartonom. Kombinacija bijelog i crnoga ruba zahtijevat æe malo više rezuckanja kartona. Onima koji su ikada radili u tamnoj komori to su poznate stvari.

Veæini ljudi se sviða kada je fotografija obrubljena. Neki smatraju da svaka fotografija treba biti umetnuta u okvir koji je dodatno karakterizira, a ne u bezliène galerijske okvire. Možete

ili ne morate biti pristalica takva stava, no èinjenica je da fotografija s rubom izgleda kompaktnije i time oku ljepše, neæe se dogoditi da oko "sklizne" s fotografije jer je ona omeðena.

Druga pogodnost ruba oko fotografije jest zaštita od mehanièkih, ali i kemijskih ošteæenja. Izbjeæi æete one odvratne packe uèinjene prstima znatiželjnika. Da oprane ruke nisu masne još je jedna od velikih zabluda èovjeèanstva; one se nama možda èine nemasnima, no za osjetljiv fotografski materijal itekako su masne! Ako postoji rub, opasnost od packi bit æe svedena na minimum. Nakon brojnih razgledavanja, fotografije dohvati zub vremena: poèinju se ošteæivati na rubovima. Eto opet rješenja – bit æe ošteæen rub, ali ne i fotografija! Tijekom godina doæi æe i do kemijskih ošteæenja u obliku oksidansa, koji su sve èešæa tema mnogih rasprava, a štetni su i za fotografije. Naravno, oni æe svoj put u fotografsku emulziju naæi na rubu. Ošteæen bijeli rub bar æe na neko vrijeme saèuvati fotografiju.

RubIzoštrite na o~i

U razgovoru èesto gledate ljude u oèi, kada se s nekim rukujete ili nazdravljate trebali biste èiniti isto. Pokušate li otkriti je li tko prema vama iskren, gledat æete ga u oèi. Govoreæi nekomu da ga volite, a to doista i mislite, gledat æete ga - u oèi.

Oèi su jedno od naših najjaèih oružja u uvjeravanju, isto tako izvor su mnogih informacija, pa i one laže li tko ili ne. Njima se može puno toga reæi, ponekad ništa ne govori jasnije od pogleda, primjerice, ubojit pogled koji je osobi do vas u tramvaju rekao: "Želim da makneš smrdljivo pazuho dalje od moga nosa!". Neki bi tu vrst komunikacije objasnili definicijom da su oèi ogledala duše. Kako god se objašnjavalo, èinjenica jest da su oèi najvažniji faktor u doživljavanju osobe, osobito kada je rijeè o fotografiji u kojoj nema pokreta ni zvuka. Kada to shvatite, shvatit æete i razloge pravila koje nam nalaže da izoštravamo na oèi. One æe, jednako kao i u stvarnosti, na fotografiji prve privuæi pažnju na osobu koju smo snimili. Onako staklasto oštre, djelovat æe upereno u nas i mi æemo automatski pogledati u njih. A onda æemo se možda zapitati o karakteru osobe.

kra}i dani –

osjetljiviji filmovi

Kako se zima približava, dani postaju kraæi. Slabašno sunce koje proviruje kroz oblake veæ oko pet sati zalazi. U fotografskom smislu to znaèi potrebu za visoko osjetljivim filmovima.

Uvijek, a ne samo zimskih dana, u foto-torbi trebate imati filmove razlièitih osjetljivosti, osobito ako lutate gradom u potrazi za motivima, pa na kraju završite u nekom klubu i sl. Nemojte se dovesti u situaciju da nešto što vam se èini buduæom dobrom fotografijom ne snimite zbog premale osjetljivosti filma (automatski i preduge ekspozicije). Pretpostavimo da u torbi nemate visoko osjetljivih filmova, da imate npr. film od 100 ASA, a vani je sumrak, ili 400 ASA, a vi ste na koncertu i, èak i da imate bljeskalicu, ne želite ju koristiti jer bi ubila sav onaj ugoðaj i šarenilo boja svjetla – tada "pushirajte" film. Tretirajte film koji imate kao visoko osjetljiv podešavanjem ISO osjetljivosti na foto-aparatu do dvije vrijednosti više (100 na 400 ASA, odnosno 400 na 1600) ili skraæivanjem ekspozicije za dvije vrijednosti. Više od dvije vrijednosti ne bi trebalo iæi, osim ako ne želite dobiti zrnatu fotografiju smanjena kontrasta i "mekanih" boja – impresionistièkog izgleda. U svakom sluèaju, vi ste zapravo podeksponirali film i to æete morati nadoknaditi u razvijanju. U foto-studiju trebate napomenuti da ste "pushirali" film i za koliko vrijednosti. Lab Art je foto- -studio voljan na taj naèin razvijati filmove. Što se samih filmova tièe, isprobavanjem æete doæi do onoga koji vam odgovara. Fuji daje realne boje, a visoko osjetljivi filmovi poput onog od 1600 ASA izuzetno su kvalitetni, Konica reproducira boje nešto intenzivnijim, Kodak dosta oštrima, itd. Ako ste odluèili sami razviti film, u specifikacijama proizvoðaèa naæi æete potrebno

80

mon

okut

81

FOTO: Èaslav (CHAX)

FOTO: Igor Stiskalov

FOTO: Jurica Lenard

82

FOTO: Krešo Sokoloviæ