SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

FORWARD I FUTURES UGOVORI

OPATIJA, 2012.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

FORWARD I FUTURES UGOVORI

SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Financijska tržišta i institucije Student:

Mentor: Prof. dr.sc. Dragan Roller Matični broj:

Smjer:

Opatija, svibanj 2012. godine

SADRŽAJ:

UVOD......................................................................................................................................2

1. KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH IZVEDENICA......................................................3

1.1. Terminska tržišta............................................................................................................4

1.2. Terminski ugovori..........................................................................................................5

2. TRŽIŠTE FORWARD UGOVORA....................................................................................7

2.1. Valutni forward ugovori................................................................................................8

2.2. Kamatni forward ugovori..............................................................................................8

2.3. Prednosti i nedostaci forward ugovora..........................................................................9

3. TRŽIŠTE FUTURES UGOVORA......................................................................................10

3.1. Razlike između forward i futures ugovora.....................................................................10

3.2. Osnovne vrste futures ugovora.......................................................................................12

ZAKLJUČAK..........................................................................................................................13

BIBLIOGRAFIJA....................................................................................................................14

POPIS TABLICA.....................................................................................................................15

I

UVOD

Ovaj seminarski rad nastoji pobliže opisati financijske izvedenice ili derivate. Njihovo

značenje je to da predstavljaju opći izraz za vrijednosne papire koji su izvedeni iz drugih

vrijednosnih papira, odnosno kojima je vrijednost određena drugim vrijednosnim papirima.

Financijske izvedenice se usko vezuju s tržištem imovine stoga se još nazivaju i derivatima

imovine. Uz ranije navedeno, u seminaru će biti riječi o financijskim izvedenicama poput

futuresa, opcija i varanta, a posebna pažnja posvećena je glavnim pojmovima ovog seminara,

forward i futures ugovorima, koji su objašnjeni na detaljan i pregledan način objašnjeni.

Seminarski rad podjeljen je na tri velike cjeline, od kojih je prva posvećena

financijskim izvedenicama, tj. sastoji se od još dvije podcjeline koje objašnjavaju terminska

tržišta i ugovore. Druga velika cjelina usko je vezana sa samom temom seminara, a obrađuje

tržište forward ugovora. Sastoji se od tri podcjeline u kojima se temeljito objašnjvaju vrste

forward ugovora. Treća podcjelina posvećena je prednostima i nedostacima forward ugovora.

U trećoj tj. zadnjoj velikoj cjelini riječ je o tržištu futures ugovora. Ova cjelina se sastoji od

dvije podcjeline, u kojima se opisuju razlike između forward i futures ugovora koje su

podkrijepljene i pojednostavljene tablicom, te od osnovnih vrsta futures ugovora.

2

1. KARAKTERISTIKE FINANCIJSKIH IZVEDENICA

Financijske izvedenice su instrumenti čija vrijednost ovisi o kretanju nekog drugog

instrumenta. Najčešće se povezuju s tržištem imovine, pa se stoga nazivaju i derivatima

imovine. Isplate po derivatnim instrumentima ovisne su o prethodno izdanim vrijednosnicama

ili drugoj imovini. Financijske izvedenice ili derivati uglavnom obuhvaćaju sporazum između

dviju strana o razmjeni standardne količine aktive ili novčanog toka po unaprijed utvrđenoj

cijeni i na određeni dan u budućnosti. Sekuritizirana aktiva kao što je vrijednosni papir

osiguran hipotekarnim kreditom derivatni je vrijednosni papir utoliko što se njegova

vrijednost temelji na vrijednosti osnovnog instrumenta tj. hipotekarnog kredita. Opcijski

ugovori su također derivacijski s obzirom da njihova vrijednost ovisi o cijeni osnovnog

instrumenta, točnije dionice u odnosu na cijenu dionica nove emisije koja se naziva

erefentnom cijenom.

Tržišta derivatnih instrumenata su ona na kojima se trguje intrumentima derivata. Premda

derivatni instrumenti postoje već stoljećima, veliki porast tržišta derivatnih instrumenata

zabilježen je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zbog te činjenice, tržišta derivatnih

instrumenata najmlađa su među tržištima financijskih instrumenata.

Najznačajniji predstavnici financijskih izvedenica su : futuresi, opcije i varanti.

Osim toga, financijske izvedenice mogu se grupirati kao :

Terminski derivati koji obuhvaćaju rokovne ugovore, terminske ugovore i swap

ugovore.

Opcijski derivati koji obuhvaćaju tradicionalne opcije, opcije na swap-ove i ugovore o

smanjenju rizika kretanja kamatnih stopa (povećanje kamatnih stopa, smanjenje

kamatnih stopa, vezana kamatna stopa)

Egzotični derivati su oni koji predstavljaju novije oblike financijskih derivata sa

složenijim karakteristikama plaćanja. Ovi se derivati javljaju najčešće u obliku opcija i

to: barrier option – opcija koja počinje egzistirati ili se gasi kad se stekne određeni

uvjet; binary option-all or nothing option – opcija kod koje se isplata obavlja jedino u

slučaju nastanka osiguranoga slučaja, te multifactor (rainbow option) – opcija koja se

zasniva na različitim indeksima ili na vodećim vrijednosnicama.

3

Grafikon 1. Podjela derivata

Izvor: http://www.efzg.hr, datum preuzimanja: 22.4.2012.

1.1. Terminska tržišta

Terminska tržišta su izrasla na temelju pokušaja proizvođača i drugih korisnika neke

robe da izbjegnu nestabilnost robnih cijena. Prvi primjeri takvih tehnika koje su bile označene

kao trgovanje dolascima, javljaju se na burzi pamuka u Liverpoolu. U kasnijem razdoblju 18.

stoljeća tu bi kupci i prodavači sklapali sporazume o cijeni, količini i mogućem datumu

isporuke određene robe dok je ona još uvijek bila na moru. Uz pretpostavku da je brod stigao

do datuma isporuke i da je teret odgovarao specifikacijama kvalitete i kvantitete, sporazumi u

kojima je ranije ostvaren dogovor, izvršili bi se plaćanjem i preuzimanje isporuke. Razvijeniji

oblici ove vrste sporazuma se danas uveliko koriste u trgovini stranim valutama kao i kod

mnogih roba kojima se trguje na međunarodnoj razini. Za razumijevanje tržišta izvedenih

financijskih instrumenata prvo je potrebno naznačiti pojam osnovnih finansijskih

instrumenata a zatim pojam izvedenih finansijskih instrumenata.

Budući da se na tom tržištu trguje derivatima, proizlazi kao prvo da mora postojati ili

nastati financijski instrument a potom iz tog postojećeg ili nastalog instrumenta biti

izveden drugi financijski instrument koji je predmet trgovanja na ovom tržištu. Derivirani

financijski instrumenti su vrijednosni papiri ili ugovori čija se vrijednost mijenja prema

promjenama vrijednosti financijskog instrumenta ili drugog pravnog posla iz kojeg su

izvedeni što odgovara pojmu derivata u pravnoj literaturi.

4

Derivati

Terminski ugovori

Forwards Futures

Swapovi

Interest Rate Swaps

Currency Swaps

Opcije Ostali derivati

Važno je također napomenuti kako se u pravnoj literaturi navode i primjeri financijskih

instrumenata, odnosno pravnih poslova iz kojih se izvodi vrijednost derivata a to su

npr. sirovine, plemeniti metali i druge imovinske vrijednosti, te referentne jedinice kao

što su kamate i valute. Što se tiče pravne prirode terminskih ugovora važno je navesti

stajalište kako je terminski ugovor, ugovor o kupovini određene količine precizno definirane

robe ili usluge, s isporukom u dogovorenom budućem razdoblju uz cijenu koja je dogovorena

na parketu terminske berze, u vrijeme kada je ugovor bio zaključen.

1.2. Terminski ugovori

Terminski ugovori su ugovori o kupoprodaji roba, financijskih instrumenata ili bilo

koje imovine s isporukom u nekom budućem vremenu.

Pri tome se uobičajno razlikuju dvije vrste terminskih ugovora, a to su:

Forward ugovori

Futures ugovori

I forward i futures ugovori su ugovori o kupoprodaji s odgođenom isporukom u budućnosti.

Razlika je u tome što su futuresi standardizirani terminski ugovori zbog čega imaju i razvijeno

sekundarno tržište. Forwardi su nestandardizirani terminski ugovori koji nemaju razvijeno

sekundarno tržište. Danas, zbog mogućnosti postojanja intenzivnijeg sekundarnog trgovanja

dominiraju futuresi u ukupnoj masi vrijednosti sastavljenih terminskih ugovora. Veći značaj

forwarda prisutan je samo u trgovanju stranim valutama. Razlog razvijenog tržišta forwarda

na strane valute leži u činjenici da se u takve ugovore uključuju banke i specijalizirani dileri

deviza, koji na principu ekonomije obujma mogu intenzivirati obujam trgovanja

nestandardiziranim ugovorima. Ekonomska svrha sklapanja terminskih ugovora skoro je

istovjetna svrsi sklapanja opcijskih ugovora. Za jednu ugovorenu stranu sastoji se u

osiguranju od rizika promjene vrijednosti, odnosno tečaja u razdoblju od njegova

sastavljanja do ispunjenja ili u špekulaciji koja se sastoji u očekivanju da vrijednost, odnosno

tečaj predmeta ugovora u spomenutom razdoblju poraste više od cijene koja je ugovorena

terminskim ugovorom. Za drugu ugovorenu stranu svrha sklapanja ugovora sastoji se u

5

špekulaciji, odnosno suprotnom očekivanju tj. u očekivanju da vrijednost predmeta ugovora

od sklapanja pa do ispunjenja bude manja od cijene ugovorene terminskim ugovorom.

Terminski ugovor kao „sui generis“ kupoprodajni ugovor individualiziraju:

Njegov predmet koji čini standardizirana generička roba koja ima tekuću cijenu

Okolnosti što se cijena i isporuka predmeta ugovaraju na određeni budući dan,

neovisno o tekućoj cijeni predmeta ugovora na taj dan.

Posebno terminski ugovor treba razlikovati od opcijskog ugovora jer njime nastaju

prava, odnosno obaveze za obje ugovorene strane što nije slučaj kod opcijskog ugovora.

Predmet terminskih ugovora označava se kao „generička roba koja ima tekuću cijenu“ i treba

biti napomenuto kako se treba raditi o visoko standardiziranoj robi, s potpuno definiranim

obilježima, koja ne smije biti podložna brzom kvarenju.

Prema vrstama roba terminske ugovore možemo podijeliti na financijske i robne. Međutim,

kod različitih autora pojedini predmeti trgovanja ubrajaju se u različite vrste terminskih

ugovora. Sa stajališta pravne regulacije u našem okruženju kao kriterij ubrajanja u

pojam financijskih terminskih ugovora uzeo bi se zakonski pojam financijskih instrumenata,

te na osnovu toga bi se u financijske terminske ugovore trebalo uvrstiti sve one ugovore

čiji je predmet jedan od financijskih instrumenata. Odvojeno bi trebalo promatrati devizne

terminske ugovore čiji predmet čine devize.

Neke vrste roba koje su mogući predmet terminskih ugovora mogu biti uvrštene u kotaciju

na burzi pa se prema uvrštavanju predmeta ugovora u burzovnu kotaciju terminski ugovori

dijeli na burzovne terminske ugovore (futures) i terminske ugovore sklopljene izvan burze

(forward) koji se nazivaju još i OTC (Over-the counter) poslovi i ugovori, FRA (foward

rate agreements) i Swap-ovi. Ova podjela terminskih ugovora važna je iz više razloga.

Burzovni terminski ugovori visoko su standardiziranog sadržaja i podvrgnuti su pravnim

propisima koji uređuju burzovno poslovanje. OTC ugovori ne podliježu pravnim propisima

koji reguliraju burzovno poslovanje.

6

2. TRŽIŠTE FORWARD UGOVORA

Forward tržište je mjesto organizirane trgovine forward ugovorima. Predstavljaju

najstariji instrument terminskih tržišta. Za njih se može reći da su najjednostavniji derivirani

vrijednosni papiri. Ta se cijena vezane imovine u forward ugovorima naziva cijena isporuke

(delivery price). Kao vezana imovina u forward ugovorima može se pojaviti bilo koja roba

bilo koje kvalitete i bilo koje količine. Sve zavisi od toga kako će se sporazumjeti ugovorene

strane u forward ugovoru. Nemaju razvijeno sekundarno tržište, tako da postoje određeni

rizici da se neće naplatiti isporuka, odnosno da se neće isporučiti roba koja je predmet

forward ugovora. Da bi se izbjegli ovi rizici u terminskoj trgovini s financijskom imovinom,

sudionici forward ugovora najčešće su financijske institucije, financijske institucije s jedne

strane i njihovi klijenti s druge strane. Forwardi se ne sastavljaju u standardiziranoj formi.

Pri ulasku u ugovor jedna strana zauzima dugu poziciju obavezujući se na kupnju dogovorene

količine i kvalitete vezane imovine po određenoj cijeni na određeni dan. Druga strana

zauzima kratku poziciju obvezujući se da će tog unaprijed utvrđenog dana izvršiti isporuku

ugovorene količine i kvalitete vezane imovine po istoj cijeni. Za ugovor se ne plaća nikakva

cijena pa je vrijednost forwarda u trenutku njegovog sastavljanja nula. Ona kasnije može

imati određenu vrijednost kako se cijena isporuke odmiče od spot cijene vezane imovine iz

forwarda. Forward ugovor se obračunava pri njegovom dospijeću kad jedna ugovorena strana

isporučuje vezanu imovinu, a druga za tu robu plaća ugovorenu cijenu. Ako je spot cijena pri

dospijeću veća od cijene isporuke zarađuje duga pozicija (ona koja kupuje), a ako je spot

cijena niža od cijene isporuke zarađuje kratka pozicija (ona koja prodaje).

Terminska cijena za određeni forward ugovor definira se kao cijena isporuke uz koju će

terminski ugovor imati nultu vrijednost. U trenutku sastavljanja forward ugovora, buduće

cijene i cijene isporuke su jednake. Kako vrijeme prolazi terminske cijene podložne su

promjenama na tržištu dok je cijena isporuke fiksirana samim forward ugovorima.

7

2.1. Valutni forward ugovori

Tržište forward ugovora najrazvijenije je na području trgovanja stranim valutama.

Razlog tome je što su banke kao i drugi specijalizirani dileri stranim valutama spremni

po kotiranim unaprednim cijenama, odnosno terminskim kursevima stranih valuta, terminski

kupovati i prodavati valute.

Zainteresirane strane sklapaju valutne forward ugovore onda kada ustanove potrebu za

stranom valutom na neki budući datum, kao što je npr. dospijeće računa denominiranog u

stranoj valuti s ciljem fiksiranja deviznog tečaja po kojem mogu kupovati ili prodavati stranu

valutu. Obzirom da su forward ugovori rezervirani za velike korporacije, transakcije valutnim

forward ugovorima često imaju vrijednost veću od 1 mil.$. Valutne forward ugovore

uglavnom ne koriste potrošači i male firme. U slučajevima kada banka ne poznaje dobro

kompaniju ili joj u potpunosti ne vjeruje, često traži inicijalni depozit kao sredstvo osiguranja

forward ugovora.

2.2. Kamatni forward ugovori

Kamatni forward ugovori uključuju buduću prodaju nekog dužničkog financijskog

instrumenta i sastoje se od nekoliko razina:

Specifikacije dužničkog instrumenta koji će biti dostavljen u neko buduće vrijeme

Iznosa dužničkog instrumenta koji će biti dostavljen

Cijene na dužnički instrument koji će biti dostavljen

Datuma na koji će dostava biti obavljena

2.3. Prednosti i nedostaci forward ugovora

Prednosti forward ugovora ogledaju se u tome što oni mogu biti onoliko fleksibilni

koliko to ugovorene strane žele. Međutim, forward ugovori imaju i dvije mane koje značajno

ograničavaju njihovu korisnost. Prva je što financijske institucije mogu biti suočene s

teškoćom pronalaska druge strane s kojom žele potpisati ugovor. Što više, čak i ako pronađu

8

partnera za transakciju možda neće moći postići onoliko visoku cijenu koliku bi željele jer ne

postoji nitko drugi zainteresiran s kime bi mogle poslovati. Veliki problem za tržište kamatnih

forward ugovora je to što izvršenje spomenute transakcije može biti slučajno ili to što ona

mora biti izvršena po cijeni koja nije optimalna. U ekonomskom žargonu to bi značilo da

tržište forwarda pati od nedostatka likvidnosti.

Drugi problem koji se javlja kod forward ugovora je taj što postoji rizik od neizvršenja

transakcije. Budući da kod ovakvih transakcija nema vanjskih organizacija koje garantiraju

poštivanje ugovora jedino rješenje za sudionike u transakcijama je pokretanje sudskih

postupaka koji su u pravilu izuzetno skupi. Prisutnost rizika nepoštivanja forward ugovora

znači da se stranke spomenutih ugovora moraju međusobno dobro provjeriti kako bi bile

sigurne da je druga strana financijski zdrava i da će biti poštena i pridržavati se ugovorenih

obaveza.

9

3. TRŽIŠTE FUTURES UGOVORA

Zbog rizika nepoštivanja ugovora i problema povezanih s likvidnošću tržišta forward

ugovora, trebalo je pronaći drugo rješenje za zaštitu od rizika u poslovanju s kojima se

financijske institucije i ostali sudionici suočavaju. Na tržištima futures ugovorima trguje se

ugovorima na temelju kojih se kupuju i prodaju robe na određene datume u budućnosti.

Ti ugovori se mogu temeljiti na realnim dobrima ili to mogu biti financijski instrumenti poput

tržišta futures ugovora na obveznice. Utrživi su instrumenti terminskog trgovanja koji su

veoma slični forward ugovorima.

Za razliku od forwarda, futuresima se trguje robom strandardne kvalitete, standardne količine

i standardnog datuma isporuke. No, za razliku od opcija kojima se mogu ostvariti identične

pozicije, futuresi su dvostrano obavezni ugovori. Dok vlasnik opcije nema zadužnicu već ima

samo pravo na akciju (kupovinu ili prodaju) koju može ali i ne mora iskoristiti, futuresi se

moraju izvršiti. Kod futures ugovora isporuka vezane imovine se često ne obavlja već se na

temelju konačnog obračuna transakcije plaća razlika između tekuće cijene (spot) i one koja je

ugovorena u futuresu (cijena izvršenja).

S jedne strane mogu se koristiti u čisto špekulativne svrhe dok se s druge strane njima može

na efikasan način upravljati rizicima specifičnih gubitaka komercijalne ili financijske prirode

u uslovima značajnih tržišnih fluktuacija.

3.1. Razlike između forward i futures ugovora

Osnovna razlika između dvije temeljne vrste terminskih ugovora ogleda se u tome što

su futuresi u odnosu na forwarde standardizirani terminski ugovori. Forwardi se mogu

sastaviti za bilo koju vrstu robe, bilo koje kvalitete i bilo koje kvantitete, te bilo kojeg

vremena isporuke. Kod futuresa svi su elementi ugovora standardizirani. Prednost futures

ugovora u odnosu na forwarde leži i u tome što imaju razvijeno sekundarno tržište. Time je

povećana likvidnost samog instrumenta.

10

Futures ugovori predstavljaju sigurnije transakcije koje se provode u knjigama Clearing

kuće koja na određeni način garantira za dnevni obračun i namirivanje po osnovu zaključenog

ugovora na terminskoj burzi. Zbog likvidnosti i uloge Clearing kuće u trgovanju, futuresi

omogućavaju da se špekulacija ili zaštita od rizika ostvari i bez stvarne isporuke ugovorene

robe. Sve do vremena dospijeća futuresa potrebno je samo zauzeti suprotnu poziciju u drugom

futuresu istog dospijeća i na taj način izaći iz ugovora bez stvarne isporuke.

Nedostatak futuresa ogleda se u tome što svaka roba nije pogodna za standardizirano

trgovanje pa nije moguće u potpunosti otkloniti određeni rizik. Čak i u slučaju da je riječ o

robi s kojom posluje preduzeće a koja je predmet standardiziranih terminskih ugovora, teško

će se stvarne količine kojima posluje preduzeće poklopiti sa standardiziranim količinama u

futures ugovorima. Tako će dio izloženosti riziku ostati nepokriven ili će poduzeće snositi

troškove akcije s futuresima iznad količine za koju je potrebno osiguranje.

Tablica 1. Forwards vs. Futures

Izvor: http://www.efzg.hr, datum preuzimanja: 22.4.2012.

11

Forward Futures

Određivanje cijene Dogovorno između dviju strana Potpuno transparentno i svima

dostupno

Nominalni iznos Prema dogovoru stranaka Standardiziran

Likvidnost Bilateralni ugovori teško se

preprodaju

Izvrsna

Plaćanje margine Prema dogovoru stranaka Obavezno na svim burzama

Kreditni rizik Postoji ukoliko nema dogovora o

plaćanju margine

Ne postoji jer je margina obavezna

3.2. Osnovne vrste futures ugovora

Sa stajališta vrste vezane imovine koja je predmet futures ugovora, futures ugovore

možemo podijeliti u dvije osnovne skupine:

Robne futurese

Financijske futurese

Robni futuresi su terminski ugovori koji se odnose na kupoprodaju različitih poljoprivrednih

proizvoda, naftnih derivata, metala, drvnih proizvoda i tekstilnih vlakana. Omogućavaju

preduzećima da osiguraju buduće cijene proizvoda koje izrađuju namjenjene za buduću

prodaju ili za osiguranje budućih cijena potrebnih sirovina i proizvoda koje treba u dogledno

vrijeme nabaviti za potrebe vlastitog poslovanja. Robni futuresi su značajan segment

upravljanja obrtnim kapitalom za poduzeća koja posluju s inputima čije nabavne cijene

značajno fluktuiraju na robnim tržištima. Plaćanjem premije za kupovinu futuresa, poduzeća

stabiliziraju buduće cijene svojih inputa u vrijeme kada se obavljaju stvarne nabavke i na

taj način eliminiraju rizik njihovih promjena.

Nakon 70 – ih godina prošlog stoljeća intezivno se razvijaju financijski futures ugovori. Tako

već sredinom 80 – ih godina financijski futuresi čine najveći broj ročnih ugovora. Financijski

futures ugovor je standardizirani ugovor o isporuci ili prijemu točno određenih financijskih

instrumenata po precizno utvrđenom iznosu odnosno cijeni na određeni budući datum.

12

ZAKLJUČAK

Na osnovu izloženog u ovom seminarskom radu, može se zaključiti da financijske

izvedenice predstavljaju savremene instrumente koji poslovnim subjektima omogućavaju

da na efikasan način upravljaju rizicima s kojima se suočavaju u svom poslovanju. Umjesto

da snose visoke troškove reorganizacije svojih bilančnih pozicija, financijske institucije

jednostavno zauzimaju pozicije na tržištima izvedenih vrijednosnih papira štiteći se na taj

način od rizika u poslovanju.

Futures ugovori ugovori su poznatiji kao standardizirani sporazumi ili ugovori između kupca i

prodavaoca o kupnji ili prodaji nečega u budućnosti po cijeni dogovorenoj u sadašnjosti, dok

se za forward ugovore može reći da predstavljaju nestandardizirane, individualizirane ugovore

između kupca i prodavača. Futures ugovor nalaže prodavaču izvršenje isporuke, a kupcu

obvezu prihvata unaprijed dogovorene robe ili valute na točno određen dan u budućnosti. Za

svaki taj ugovor specifiraju se se tip robe ili valute, tip ili vrsta vrijednosnog papira i sl.,

cijena i rok isporuke, itd. Kod futures ugovora cijena je ta koje se mijenja dnevno s

promjenom tržišne vrijednosti aktive, a sklapanje takvih ugovora uobičajeno je na burzama.

Tijekom trajanja ugovora cijena forward ugovora se ne mjenja tj. fiksna je. Ovi tipovi

ugovora specifični su za poduzeća te se sklapaju s bankom za kupnju ili prodaju strane valute

ili fiksiranja kamatne stope za zajam u nekom budućem vremenu.

Važno se osvrnuti na to da izvedeni vrijednosni papiri predstavljaju najdinamičnije

instrumente savremenih financija. Financijska industrija svakim danom kreira nove

izvedenice te se na taj način prilagođava promjenama i zahtjevima kako u nacionalnim

ekonomijama tako i na međunarodnom planu.

13

BIBLIOGRAFIJA

1. Z. Ivanović, „Financijski menadžment“, Sveučilište u Rijeci, Hotelijerski fakultet Opatija,

1997.

2. Lj. Vidučić, „Financijski menadžment“, RRiF plus, Zagreb, 2011.

3. Slakoper, Z., Bankovni i financijski ugovori, Rijeka, 2007.

4. Saunders, A. /Cornett, M.,M., Financijska tržišta i institucije, Masmedia, Zagreb, 2006.

5. http://www.efzg.hr

14

POPIS TABLICA

Grafikon 1. Podjela derivata.....................................................................................................4

Tablica 1. Forwards vs. Futures...............................................................................................11

15