fojnicki grbovnik-libre (1)

8/9/2019 Fojnicki Grbovnik-libre (1)

1/57

FOJNI^KI GRBOVNIKsa popratnim tekstom

Komentari u ovom izdanjuFojni~kog grbovnika sadrè blazon ili opis grba, kra}eizlaganje o njegovom zna~enju, porijeklu i historijskom razvoju, te dostupne ili zanimljivepodatke o li~nostima ili porodicama koje su opisivani grb nosile. Blazon grbovnog{tita dat je po ustaljenim heraldi~kim pravilima u kojima se lijeva i desna strana {titaposmatraju iz perspektive njegovog nositelja a ~injenica da su amblemi okrenuti nadesnu stranu posebno se ne nagla{ava. Iz komentara su izostavljeni opisi ~elenke ipla{ta, osim ako ne izazivaju naro~itu heraldi~ku pa`nju, bilo da su kori{teni na suvre-menim izvorima, ili da upu}uju na srodstvo s nekom drugom porodicom ~iji je grbprisutan u ovom Grbovniku. Selekcija i prezentacija podataka o pojedinim grbovimai njihovim vlasnicima bila je uslovljena kvantitetom, ali i kvalitetom raspoloìvihizvora zbog koje nije bilo mogu}e posti}i ravnoteù me|u komentarima. To je dovelodo toga da smo za neke slu~ajeve bili u prilici da ponudimo op{irniji prikaz, jer smoraspolagali ve}im brojem raznovrsnih informacija, dok za neke porodice i grbove nijebilo mogu}e ni{ta re}i {to bi bilo zasnovano na izvornoj gra|i. Posao je u znatnojmjeri tako|er oteàla ~injenica da pojedinci ili porodice zastupljene u Fojni~kom

grbovniku nisu ìvjele u ograni~enom vremenskom periodu i na jasno ome|enomprostoru. Poseban problem predstavljalo je i to {to prezimena u srednjem vijeku nisubila ustaljena nego su se naj~e{}e zadràvala samo u jednoj generaciji jer su uglavnomizvo|ena iz o~evog imena ili titule (npr. Radin Jablani} Pavle Radinovi}RadoslavPavlovi}; Herceg Hercegovi}; @upan @upani} i sl.). Pojedine porodice uGrbovniku se javljaju pod vi{e istih prezimena (npr. bosanska vladarska dinastija podKotromani}, Tvrtkovi} i Kristi}), a u nekim slu~ajevima imamo u izvorima vi{e poro-dica koje se javljaju pod jednim prezimenom (npr. Vukovi}, izvedeno od ~estog imenaVuk), a uz grb nije precizirano o kojoj se porodici ta~no radi. Tako|er je bitno istaknutida nisu sve porodice zastupljene uFojni~kom grbovniku bile plemi}ke te da nisu sve

vukle svoje korijenje iz srednjeg vijeka. Njihovo prisustvo u ovoj knjizi potrebno jeposmatrati u okviru "ilirske ideologije" u kojoj je Grbovniki nastao. S obzirom da jenjegov sastavlja~ imao selektivan pristup ionako ograni~enom izvornom materijalu uGrbovniksu, pored poznatih plemi}kih porodica, uvr{tavane i one sasvim bezna~ajnekoje u ranijem periodu nisu igrale nikakvu historijsku ulogu a kojima je plemstvo, pa~ak i fiktivno, otvaralo vrata mnogim mogu}nostima u zemljama koje su naselili nakonpada Bosanske dràve 1463. godine. To najbolje dolazi do izraàja u ~injenici da je zagrbove poznatijih porodica ili pojedinaca autor Grbovnika raspolagao ta~nimpodacima (npr. Kosa~e, Hrvoje Vuk~i} Hrvatini}, Pavlovi}i), dok su neki grbovi

35


2/57

slabije poznatih porodica izmi{ljani, ~esto po principu tzv."rje~itih" ili "govore}ih"grbova (engl. canting arms; fr. armes parlantes), po kojem se prepoznatljivi elementi

iz prezimena prenose u grbovni {tit (npr. Zvijezdi}, Kopijevi}, [estokrilovi}, Bjelope-rovi}, Sokolovi} i dr.).Na samom kraju ovog teksta nalazi se spisak kori{tenih izvora i literature koji

tako|er moè posluìti i kao podsticaj za dalja istraìvanja i i{~itavanja.

Emir O. Filipovi}

36


3/57

POPRATNI TEKSTObradio Emir O. Filipovi}

Posvetna stranica

Posvetna stranica u Fojni~kom grbovniku sastoji se od dva odvojena teksta. Gornji

dio je pisan bosanskom }irilicom i ima ulogu naslova knjige koji glasi:Rodoslovie bosanskoga aliti iliri~koga i sarpskoga vladania zaedno postavljeno poStanislavu Rub~i}u popu, na slavu Stipana Nemanji}a cara Sarbljena i Bo{njaka.1340. Drugi dio je potvrda na latinskom jeziku koju je u Kraljevoj Sutjesci, 6. jula1800. godine, potpisao fra Grga Ili} Vare{anin, biskup i apostolski vikar u Bosni.Latinski tekst glasi: Codicem hunc continentem varia Stemmata plurium Nobilium

Familiarum Bosnensium jam ab immemorabili tempore a captivitate nempe RegniBosn studiose conservatum fuisse a Rdis Fratribus Francisanis Famili Fojnicensistestamur Nos Frater Gregorius a Varess Episcopus Ruspensis, et Vicarius Apostolicusin Bosna Othomana, dicta Argentina, prcipue vero in olim Episcopatu Dumnensi.

Suttisc Die 6. Julii 1800.Fra Gregorius Episcopus

et Vicarius Apostolicu Mppa.

Ispod teksta se nalaze pe~ati biskupa i sutje{kog samostana. Potvrda svjedo~i da jeovaj Grbovnikkoji "sadrì razne grbove mnogih plemenitih bosanskih porodica ~uvanu samostanu od pamtivijeka, naime od zauze}a Bosanskog kraljevstva".

Sloèni grb

Ovaj sloèni grb u svim ilirskim grbovnicima predstavlja znamenje srpskog caraStefana Du{ana, sa grbovima zemalja kojima je navodno vladao u okvirufiktivnog "Ilirskog carstva" (Makedonija, Slavonija, Bosna, Bugarska, Dalmacija,Srbija, Hrvatska, Ra{ka i Primorje). Zemaljski grbovi u njemu su obiljeèni slovimai poredani u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, onim redom kako se javljaju uovom Grbovniku. U sredini grba se isti~u dva manja {tita koja predstavljaju dinastijeNemanji}a i Kotromani}a.

185


4/57

Makedonija (Macedoni)

Makedonski grb u crvenom polju uspravni krunisan dvorepi zlatni lav javljase u ovom obliku po prvi put u Korjeni}-Neori}evom grbovniku iz 1595, iakopostoje indicije da je njegovo porijeklo i starije. Naime, u knjizi Johna Fernea"The Blazon of Gentrie" objavljenoj u Londonu 1586. godine, nalazi se grb Mace-donusa, kneza Emathye, na kojem je prikazano znamenje sli~no onome koje u ilirskojheraldici ozna~ava Makedoniju uspravni lav. Grb Makedonije u ovom Grbovnikuzauzima po~asno prvo mjesto, vjerovatno zbog toga {to je Hrelja, fiktivni predakOhmu}evi}a, tobo`nji knez tuheljski i ùpe smu~ke, la`nom poveljom iz 1349. godineimenovan "banom kosturske dràve i sve Ma}edonske zemle".

Ilirija (Vllvriae)

Ilirski grb u crvenom polju na gore okrenut srebreni polumjesec iznad kojeg senalazi srebrena zvijezda ima nepoznato porijeklo a predstavlja zemlju koja nikadanije postojala. Iako je amblem polumjeseca i zvijezde dosta rasprostranjen i moè sevidjeti na mnogim srednjovjekovnim spomenicima Jugoisto~ne Evrope, posebno naste}cima, izravna veza tih predstava sa ilirskim grbom nije jo{ posve utvr|ena. Jo{ od15. stolje}a ovaj amblem na kartama i grbovnicima zapadnoevropske provenijencijeozna~ava Osmansko carstvo ili neke druge islamske zemlje, ali unato~ ~esto isticanimpretpostavkama, polumjesec i zvijezda u grbu Ilirije ni u kojem slu~aju ne odraàvajuosmansku okupaciju "ilirskih zemalja".

Bosna (Bosnae)

Grb Bosne koji se javlja u ilirskim grbovnicima u zlatnom polju dvijeprekr{tene crne nazubljene grede koje na vrhu zavr{avaju krunisanim crna~kimglavama, preko greda je postavljen manji {tit s grbom Ilirije nema realnuhistorijsku osnovu. Njega ~ine proizvoljno sastavljeni grb bosanskog hercega,kojeg je izmislio kroni~ar sabora u Konstanci (1414-1418), Ulrich Richental, i grb

Ilirije koji treba predstavljati tijesnu vezu izme|u ilirske ideje ujedinjavanja svihju`noslavenskih zemalja u jedno carstvo i osloba|anja Bosne od osmanskeprevlasti. Richentalova vizija grba bosanskog hercega, sa crna~kim ili paganskimglavama, lijepo je odgovarala glasinama o nevjerni~kom hercegu Hrvoji za kojegse govorilo da je upravo tih godina (1414-1415) doveo Osmanlije u Bosnu i poraziovojsku kralja Sigismunda. Po{to se ta osnovna zamisao poklapala sa kasnijim pred-stavama Bosne kao nevjerni~ke i strane zemlje, Richentalov, tako|er izmi{ljeni,grb Bosanskog kraljevstva {tit podijeljen na ~etiri dijela, u prvom i ~etvrtomsrebrenom polju crveni krunisan ljudski lik naoruàn ma~em, a u drugom itre}em crvenom polju na lijevo okrenuta kosa srebrena greda bio je zanemaren i


5/57

zamijenjen izmi{ljenim hercegovim grbom koji je potom postao grb cijele Bosne,prvo u Cosmographiji Sebastijana Mnstera (Basel 1544, Kln 1575), a zatim

i u ilirskim grbovnicima.

Dalmacija (Dalmati)

Grb Dalmacije u plavom polju tri zlatne krunisane lavlje (ili leopardske) glavepo prvi put se u slu`benoj upotrebi javlja na pe~atu kralja Sigismunda Luksem-bur{kog iz 1406. godine, iako se ~ini da je njegovo porijeklo dosta starije. Naime, uovakvom obliku on se susre}e i na kombinovanom grbu kralja Ludovika Velikog(1342-1382) u belgijskom grbovniku Gelre za kojeg se smatra da je nastao jo{ u 14.stolje}u. Grb Dalmacije nalazi se i u velikom grbu kralja Matija{a Korvina naslikanom

u knjizi Janosa Thuroczija Cronica Hungarorum (Augsburg 1488), a kasnije ga pre-uzimaju i u svoje grbovnike uvr{tavaju Conrad Grnenberg (1483) i Virgil Solis(1555), ~ija su djela poslu`ila kao osnovni izvori za sastavljanje ilirskih grbovnika.

Hrvatska (Crovatiae)

Grb Hrvatske naizmjeni~ni srebreni i crveni kvadrati u formi {ahovskog poljajedan je od najstarijih grbova na Jugoistoku Evrope. Njegova upotreba je zas-vjedo~ena na mnogim spomenicima iz srednjeg vijeka ali se po prvi put u slu`benojupotrebi kao grb Hrvatskog kraljevstva javlja na pe~atu povelje o izboru Ferdinanda IHabsburgovca za hrvatskog kralja 1527. godine. Unato~ ~injenici da je nakon ovogana dr`avne spise postavljan samo grb Slavonije, hrvatski grb se sve ~e{}e javlja u ovojformi i kasnije postaje jedini i stalni grb Hrvatskog kraljevstva.

Slavonija (Slavoniae)

Grb Slavonije u ilirskim grbovnicima u srebrenom polju tri crvene kune (ili hrta)sa zlatnim okovratnicima ne odgovara slu`benom grbu {to ga je u posebnoizdanoj grbovnici za kraljevinu Slavoniju potvrdio kralj Vladislav II Jagelovi} 8.

jula 1496. godine i koji u plavom polju prikazuje dvije rijeke (Dravu i Savu) ame|u njima crveno polje u koje je postavljena jedna kuna . U formi u kojoj sejavlja u ilirskim grbovnicima po prvi put je zasvjedo~en u grbovniku UlrichaRichentala s po~etka 15. stolje}a odakle je u{ao i u neke druge njema~kegrbovnike, kao grb Schlaffanien, i kona~no u grbovnik Virgila Solisa (1555)odakle je, po svemu sude}i, pre{ao u ilirsku heraldiku.

187


6/57

188

Bugarska (Bvlgariae)

Grb Bugarske u zlatnom polju uspravni crveni lav u ovoj formi se po prvi putjavlja u ilirskim grbovnicima. U zborniku Ulricha Richentala iz 15. stolje}a kaogrb Bugarskog kraljevstva figuriraju u zlatnom polju tri crna lava. Po{to su taj simbolod Richentala preuzimali i neki drugi autori poslije njega bugarski se grb s tri lava,ponekad i s obrnutim bojama (u crnom polju tri zlatna lava), javlja u mnogimgrbovnicima 15. i 16. stolje}a. U putopisu anonimnog arapskog putnika, koji je krajem14. stolje}a posjetio Trnovo, nalazi se slika {tita kojeg je navodno nosila bugarskakraljevska garda u zlatnom polju tri crvena lava. U kasnijem periodu, nakon pojaveilirske heraldike, kao grb Bugarske se ~esto uzima grb koji dosta sli~i slu`benom grbuSlavonije usvojenom 1496. godine u srebrenom polju kuna u trku, iznad i ispod koje

se nalaze po dvije popre~ne plave (ponekad i crvene) grede.

Srbija (Svrbiae)

Grb Srbije u crvenom polju srebreni kri` i u svakom kutu krià po jedno zlatnoognjilo ima nesumnjivo bizantsko porijeklo jer dosta li~i grbu Bizantskogcarstva. Razlika izme|u dva grba se sastoji u druk~ijim bojama i u tome {to su ognjila(ili ocila) na bizantskom grbu stilizirana kao gr~ko slovo "B", a na srpskom kao}irili~no slovo "C", {to je dugo vremena unosilo zabunu u tuma~enje prave simbolikesrpskog grba. Naime, iako heraldi~ka pravila poznaju kori{tenje slovnih znakovaili monograma na grbovnom {titu, ognjila (metalni predmeti za paljenje vatre)na srpskom grbu ni u kojem slu~aju ne predstavljaju slova. Unato~ tome prili~norasprostranjena je bila teza da ona imaju ulogu po~etnih slova u rije~ima nekihnarodnih izreka. U Fojni~kom grbovniku ognjila srpskog grba li~e na halebarde(ratne sjekire).

Ra{ka (Rasciae)

Grb Ra{ke u plavom polju tri srebrene konjske potkovice nema historijsko

upori{te u suvremenim srednjovjekovnim izvorima. U ilirske grbovnike je, posvemu sude}i, u{ao zbog nesporazuma kojeg je u kasnijem vremenu izazivao uporednidvojni naziv Srbija/Ra{ka kori{ten u srednjem vijeku da bi se ozna~avala srpskadràva. Unato~ njegovom dosljednom javljanju u ilirskim grbovnicima porijeklo grbaRa{ke i danas predstavlja zagonetku. Tri potkovice na crvenom (a ne plavom) poljukao grb Ra{ke javljaju se u burgundskom grbovniku Charolais iz 1425, ali po{to je tajrukopis sa~uvan samo u prijepisu iz 1656. godine on se ne moè uzeti kao sasvimpouzdan izvor za tuma~enje simbola ilirske heraldike.


7/57

Primorje (Primordi)

Grb Primorja u crvenom polju oklopljena ruka naoruàna ma~em (ili sabljom).Iako Primorje kao zasebna dràvna cjelina nije nikada postojalo, pretpostavljase da je ono u ilirske grbovnike u{lo na osnovu titulature bosanskih kraljeva koji suse nazivali i kraljevima "Primorja". Grb koji je ovdje iskori{ten da bi ozna~io Primorjesvoje porijeklo ima u grbu velikog vojvode bosanskog i hercega splitskog HrvojaVuk~i}a Hrvatini}a koji je jedno vrijeme gospodario velikim dijelom primorskihoblasti. Ruka s ma~em, koja se vidi u ~elenci grba Hrvojevi}a u ovom grbovniku(list 23), tako|er se susre}e u obje varijante Hrvojinog grba na novcima koje je kovaokao splitski herceg, kao i na grbu naslikanom u njegovom ~uvenom glagoljskommisalu. Izgleda da je upravo iz tih izvora u{ao u upotrebu zapadnoevropske heraldike

prvo kao grb Primorja, zatim Rame a potom i Bosne. U mnogim njema~kimgrbovnicima, kao {to je to slu~aj npr. sa grbovnikom Virgila Solisa (1555), grb sanaoruànom rukom predstavlja grb Hrvatske (Crawacien) ili Kalabrije (Calabrien).Taj simbol je ina~e u srednjem vijeku predstavljao vojnu slu`bu ili vite{kodostojanstvo te se kao takav susre}e na mnogim ste}cima. Njegova upotreba kaogrba Rame, slijede}i poznatu ugarsku devizu da je Rama isto {to i Bosna (Rama seu

Bosna), dovela je do toga da je u sli~nom obliku 1889. godine prihva}en kao zemaljskigrb Bosne i Hercegovine u okviru Austro-Ugarske monarhije.

Kotromani} (Kotromanouic)

Grb Kotromani}a u zlatnom polju ~etiri plave kose grede preko kojih je posta-vljen uspravni crni lav ~uvene bosanske vladarske dinastije, zauzima prvomjesto me|u dinasti~kim grbovima predstavljenim u Fojni~kom grbovniku.Njegovo porijeklo nije sasvim jasno jer su tokom srednjeg vijeka ~lanovi ove dinastijekoristili mnoge razli~ite grbove od kojih ni jedan na sebi nije imao lava. Njihovhistorijski grb nalazi se u ovom Grbovniku kao grb Tvrtkovi}a (str. 57). Sasvim jemogu}e da je na ovom grbu Kotromani}a lav predstavljen u op}em smislu kao simbolkraljevskog dostojanstva ali se tako|er ne smije isklju~iti ni pretpostavka (MihajloDini}) da je kao uzor za sastavljanje ovog grba posluìo avers poznatog ~etverostrukog

zlatnika kralja Tvrtka I (1353-1392) na kojem je prikazan uspravan propeti lav.

Nemanji} (Nemagnichc)

Grb Nemanji}a u crvenom polju srebreni dvoglavi krunisani orao ra{irenih krila dinastije koja je vladala Srbijom od druge polovine 12. stolje}a do 1371.godine. Osniva~ dinastije je bio Stefan Nemanja, ~iji se sin Stefan Nemanji} 1217.godine krunisao za kralja. Njegov brat Rastko, poznatiji po mona{kom imenu Sava,uspio je isposlovati autokefalnost srpske crkve te je 1219. godine postao njen prvi

189


8/57


9/57

lijeve strane kraljevskog prijestolja na velikom dvostranom pe~atu kralja Tvrtka, nabrokatnom pla{tu prona|enom u njegovom grobu u Milima (dana{nji Arnautovi}i kod

Visokog) i na poznatom ~etverostrukom zlatniku koji se u literaturi pripisuje upravokralju Tvrtku. Nakon Tvrtkove smrti grb s ljiljanima je nedosljedno upotrebljavan nape~atima i novcima u prvoj polovini 15. stolje}a ali je ipak ostao na snazi sve do padasrednjovjekovne Bosanske dràve 1463. godine. Unato~ ~estim poku{ajima, do sadanije kona~no utvr|eno da li su ljiljani na grbu Kotromani}a simboli vazalnog odnosabosanskih vladara prema ugarskim kraljevima iz dinastije Anjou. Po svoj prilici onisu u Bosnu do{li iz ugarske heraldike kao kraljevski i suverenitetski simbol.

Hrebeljanovi} (Grebeglianvictc)

Grb Hrebeljanovi}a u srebrenom polju dvije uspravne crvene grede sa ~ijih stranasu postavljena dva crvena ljiljana nema historijsko porijeklo. Me|utim, simbol

zastupljen na ~elenci (bijeli dvoglavi krunisani orao ra{irenih krila) zasnovan je narealnim historijskim izvorima. On se na freskama susre}e na odje}i kneza Lazara ikneginje Milice, a potom i na pe~atima njihovog sina, despota Stefana, odakle je, posvemu sude}i, pre{ao u grbovnik Ulricha Richentala. Osniva~ ove porodice bio jePribac Hrebeljanovi}, dvorski slu`benik kralja Stefana Du{ana (logotet, sluga ipeharnik), ~iji je sin Lazar tako|er karijeru po~eo na dvoru istog kralja kao stavilac.Lazarov utjecaj na dvoru je brzo rastao, kao i njegove teritorije i pretenzije, tako dase nakon bitke na rijeci Marici po~eo potpisivati kao "samodràvni gospodin Srbljem

i Podunaviju" i "samodràc vsem Srbljem". Tada mu je dràva obuhvatala ~itavoPomoravlje i [umadiju sa gradovima Novo Brdo, Ni{, Kru{evac, Brani~evo, Golubac,Rudnik i Uìce. Poginuo je u bici na Kosovu 1389. godine a naslijedio ga je sin Stefankoji je, vra}aju}i se 1402. iz bitke kod Angore (Ankare) u Carigradu dobio tituludespota. Ubrzo nakon toga prihvatio je i vazalni odnos prema kralju Sigismundu ~ime

je dobio Ma~vu i Beograd, kao i neke posjede u Ugarskoj i visoko ugarsko plemstvo.Sporazumom u Tati 1426. despot Stefan je za svog nasljednika slu`beno imenovaosvog sestri}a \ur|a Brankovi}a, a naredne je godine umro bez potomaka.

Brankovi} (Brankovictc)

Grb Brankovi}a u srebrenom polju dva plava bivolja roga izme|u kojih jepostavljen crni lav predstavlja znamenje posljednje vladarske dinastijesrednjovjekovne Srbije. Njihov grb prikazan u ovom grbovniku ima odre|enu his-torijsku osnovu. Naime, na izvezenom pojasu vlastelina Branka, oca Vuka Brankovi}a,

javlja se lav, a gotovo identi~an grb se javlja na pe~atu Lazara Brankovi}a iz 1457.godine na kojem se jasno prepoznaje lav izme|u dva roga. Brankovi}i nose ime poosniva~u sevastokratoru Branku Mladenovi}u, Du{anovom namjesniku u Ohridu.Najpoznatiji njegov sin bio je Vuk Brankovi}, oènjen Marom, najstarijom k}erkom

191


10/57

kneza Lazara. Njegova oblast u najve}em obimu obuhvatala je podru~je izme|uSkoplja, Kopaonika, Sjenice i gornjih tokova Tare i Mora~e. U~estvovao je i u bici na

Kosovu 1389. godine, a narodna pjesma ga pamti po izdaji koja nije dokazana. Njegovsin \ura| postao je kasniji despot ~ime se porodica uzdigla na vladarski rang. Svojuk}erku Maru udao je za sultana Murata II, a naslijedio ga je sin Lazar koji je umro bezmu{kih potomaka 1458. godine. Lazarova najstarija k}erka Jelena bila je udata zabosanskog prijestolonasljednika Stjepana Toma{evi}a. Nakon pada srpske despotovine~lanovi porodice Brankovi} su pre{li u Ugarsku gdje su nastavili nositi titulu despotasve do decembra 1502. godine. Zanimljivo je ista}i da je isti grb kao ovaj uFojni~komgrbovniku, car Leopold, 23. novembra 1688. godine, podijelio Jurju Brankovi}u, injegovim sinovima Pavlu, Antunu i Jakovu, sa grofovskom titulom i pridjevom"de Jajcza". U njihovoj grbovnici se tvrdilo da "potje~u iz glavnog i starodrevnog

bosanskog plemstva".

Kristi} (Hcarstictc)

Grb Kristi}a {tit okomito podijeljen na zlatno i crveno polje u kojima se nalazicrveni i zlatni ljiljan po svemu sude}i predstavlja znamenje jedne pobo~nedinastije Kotromani}a. Porijeklo grba nejasno je koliko i porijeklo same porodice.Pretpostavlja se da je ovdje u pitanju prezime kojim su oslovljavani bosanski kraljOstoja i njegovi sinovi Stjepan, Radivoj i Toma{. Rijetki su suvremeni spomeniciovog prezimena; kao dijak se na poveljama spominje Radivoj Kristi} a 3. juna 1444.

godine dubrova~ki dokumenti spominju kralja Stjepana Toma{a formulacijom:"Toma{ Kristi}, novi kralj Bosne". Dalmatinska porodica Giovannizio, koja je poporodi~nom predanju potjecala od kralja Ostoje, slu`ila se istovjetnim grbom Kristi}ai na po~etku 20. stolje}a.

Kastrioti (Castriotichc)

Grb Kastriota u zlatnom polju crni dvoglavi krunisani orao ra{irenih krila a na gor-njem rubu {tita plavi trouglasti umetak sa zlatnom zvijezdom predstavlja znamenje~uvene obitelji koja je u 14. i 15. stolje}u vladala Albanijom. Sin gospodara Kroje Ivana

Kastriota, \ura| (1403-1468), boravio je kao talac u Carigradu gdje je primio islam i uzeoime Skender-beg. Nakon {to se vratio u domovinu 1443. godine poduzeo je nekolikouspje{nih vojnih pohoda protiv Osmanlija pa je u tom smislu dobijao veliku moralnu imaterijalnu podr{ku od strane papa i zapadnih vladara. Nakon njegove smrti Osmanlije upotpunosti pokoravaju krajeve kojima je vladao a njegovi potomci se sele u Italiju gdje im

je potvr|eno plemstvo i dodijeljeni feudalni posjedi. Na jednom pe~atu pripisanomSkender-begu, prona|enom u Danskoj u 17. stolje}u, ~ija autenti~nost nije potvr|ena,pored gr~kog natpisa u kojem se razaznaje da se on smatrao nasljednikom Bizantskihcareva, nalazi se i dvoglavi orao ra{irenih krila iznad kojeg se nalazi kruna.

192


11/57

Crnojevi} (Zarnoevichc)

Grb Crnojevi}a u crvenom polju sme|i dvoglavi krunisani orao ra{irenih krilaje znamenje ~uvene porodice koja je u 15. i 16. stolje}u gospodarila teritorijomCrne Gore. Grb koji se javlja u ovom Grbovniku identi~an je grbu Ivana Crnojevi}asa pe~ata kojim je 4. januara 1485. godine zape~a}ena osniva~ka povelja manastira naCetinju. Isti grb se nalazi na jednom tipu zastavice u poznatom cetinjskom Oktoihuprvoglasniku iz 1493/1494, kao i u Oktoihu petoglasniku iz 1494. Sli~no znamenjenaslijedio je i najmla|i Ivanov sin Skender-beg (Stani{a) koji je u prvoj polovini 16.stolje}a obavljao du`nost crnogorskog sandàk-bega. Potomci posljednjegsamostalnog vladara Zete, Ivanovog starijeg sina, \ura|a Crnojevi}a, sklonili su se uVeneciju gdje se pominju do polovine 17. stolje}a. Tamo su imali istovjetan grb, s tim

{to orao nije bio sme| ili zlatan, nego bijel.

Bal{i} (Baoxichc)

Grb Bal{i}a u crvenom polju vi{ekraka srebrena zvijezda poznate srednjo-vjekovne porodice iz Zete, nije zasvjedo~en u suvremenim historijskim izvorima.Unato~ ~estom spominjanju, njihov grb se ne javlja u ovoj formi u zborniku UlrichaRichentala. Iako je kod njega mnogo sli~nih grbova, nijedan se natpisom ne moèpovezati sa Bal{i}ima. Oni su na svojim pe~atima i novcu od 1368. godinekoristili stalno porodi~no znamenje vu~ju glavu razjapljenih ~eljusti {to je na{losvog odraza i u ~elenki grba koji se javlja u ovom Grbovniku. Grb koji se nalazi ugrbovnicima vjerovatno je preuzet od grba napuljske porodiceBalza koja je tako|eru grbu imala vi{ezra~nu zlatnu zvijezdu na crvenom polju. Bal{i}i se kao gospodariZete prvi put spominju u povelji cara Uro{a Dubrovniku iz 1360, a ve} su 1362. godineprimljeni za mleta~ke gra|ane. Porodicu su posebno proslavili sinovi Bal{e I,Stracimir, \ura| I i Bal{a II, koji su znatno pro{irili teritorij na kojem su vladali. Lozu

je nastavio Stracimirov sin \ura| II Stracimirovi} Bal{i} koji je 1386. godine oènioJelenu, k}erku srpskog kneza Lazara Hrebljanovi}a, s kojom je imao sina Bal{u III.Njegovom smr}u izumire i vladarska dinastija Bal{i}a.

Kosa~a (Cosacichc)

Grb Kosa~a u srebrenom polju ~etiri crvene kose grede poznate bosanskevelika{ke porodice, zasvjedo~en je na mnogim suvremenim heraldi~kimspomenicima. Prvi put se javlja na relikvijaru Sandaljeve druge supruge Katarine, spo~etka 15. stolje}a, koji se ~uva u riznici crkve sv. Marije u Zadru. Poslije togaredovno ga susre}emo na pe~atima i na kamenoj kruni jednog bunara u Dubrovniku.Na tim spomenicima u ~elenci grba figurira i lav sa zastavom na kojoj je dvostrukikri`, {to je na{lo svog odraza i u ilirskim grbovnicima. Moglo bi se re}i da je ovdje

193


12/57

predstavljeni grb Kosa~a vjerna reprodukcija njihovog historijskog grba. Srednjo-vjekovni rod Kosa~a spada u red najuglednijih plemenitih porodica Bosanskog

kraljevstva. Osniva~ ove obitelji bio je Vuk Kosa~a koji je imao sinove Vlatka, velikogvojvodu bosanskog i kneza Hranu Vukovi}a. Vlatko je u~estvovao 1389. godine ubici na Kosovu kao predvodnik bosanskog odreda. Njegove posjede je naslijedio sinnjegovog brata, Sandalj Hrani}, jedan od najmo}nijih velika{a srednjovjekovne Bosne.Sandaljev veliki zaokruèn posjed naslijedio je njegov sinovac Stjepan Vuk~i} koji je1448. godine uzeo titulu hercega od sv. Save, pa se po njemu sav taj posjed i prozvaohercegovom zemljom. Njegova k}erka Katarina bila je udata za bosanskog kraljaStjepana Toma{a, a nakon njegove smrti 1466. godine naslijedio ga je sa titulomhercega sin Vladislav. Nakon {to su izgubili sve posjede u Hercegovini, potomciKosa~a ivjeli su u Veneciji. U jednoj mleta~koj kronici iz 1538. godine javlja se grb

obitelji Cosazza, ali s druk~ijim bojama zlatna umjesto srebrene.

Hrvojevi} (Hapvovichc)

Grb Hrvojevi}a u crvenom polju zlatna kosa greda na kojoj se nalaze tri crvenaljiljana, s obje strane grede postavljen je po jedan srebreni kri` predstavlja li~nigrb hercega Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a koji se javlja na jednoj varijanti njegovognovca kojeg je izdavao kao splitski herceg. U ~elenci se nalazi oklopljena ruka oruànama~em s ~ije desne strane se nalaze dva crvena krià a s lijeve tri zlatna ljiljana.S obzirom da je ova ~elenka, s istim brojem krièva i ljiljana, prisutna i na grbu s

hercegovog novca, opravdanom se ~ini pretpostavka da je upravo taj novac posluìokao uzor sastavlja~u ilirskog grbovnika da njegov grb stilizira upravo na ovaj na~in.Veliki vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} bio je najkrupniji velika{ Bosanske kraljevineu periodu od 1390. do 1416. godine. Pretendent na ugarsko prijestolje, LadislavNapuljski, imenovao ga je 1403. godine splitskim hercegom i svojim generalnimnamjesnikom u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni. Hrvoje je ve} 1408. godine pre{ao upoliti~ki tabor ugarskog kralja Sigismunda Luksembur{kog s kojim se ponovozamjerio 1413. godine. Nedugo nakon toga uz pomo} Osmanlija poraàva ugarskuvojsku u bici kod La{ve 1415. godine. Naredne godine herceg Hrvoje Vuk~i} umirea naslijedio ga je sin Bal{a Hercegovi} koji nije dugo nadìvio oca.

Jablani} (Iablanichc)

Grb Jablani}a u crvenom polju zlatni zamak s tri kule oko kojeg se nalaze trisrebrena ljiljana predstavlja realno znamenje velika{ke porodice Pavlovi}a izisto~ne Bosne. Zamak, po svemu sude}i, treba predstavljati njihovo sredi{te u Bor~u.Isti motiv zamka nalazi se, od 1397. godine, i na pe~atima svih Pavlovi}a a jedneprilike je vojvoda Ivani{ Pavlovi} traìo od Dubrov~ana da mu se napravezastavice za trube, po uzoru na one koje su upotrebljavane u Dubrovniku, sa istim

194


13/57

slikama, ali s tom razlikom da bi umjesto izvezenog modela grada Dubrovnikasv. Vlaho u rukama trebao dràti Bora~. Osniva~ ove porodice bio je Jablan koji je

imao sina Radina Jablani}a. Porodica se po~ela naglo uspinjati tek za vrijemenjegovog sina kneza Pavla Radinovi}a koji je krajem 14. i po~etkom 15. stolje}a bio

jedan od trojice najmo}nijih velika{a Bosanskog kraljevstva. Nakon {to je ubijen1415. godine u jednoj politi~koj zavjeri naslje|uju ga sinovi Petar i RadoslavPavlovi}i. Radoslavov sin Ivani{, vladao je isto~nom Bosnom nakon o~eve smrti, od1441. do 1450. godine. Njega su naslijedili bra}a vojvoda Petar i knez Nikola kojegsu pogubile Osmanlije 1463. godine prilikom zauzimanja Bosne. Iz vremena bliègsastavljanju Grbovnika poznajemo izvjesnog Stjepana Jablanovi}a koji je 1549.godine podnio Zagreba~kom kaptolu na potvrdu povelje kraljeva Kolomana i Tvrtka Ikojima se dodijeljuju posjedi njegovim precima. înjenica da su Pavlovi}i u

Grbovniku zabiljeèni kao Jablani}i najvjerovatnije proisti~e iz toga {to se Marija,supruga Pjer-Damjana Ohmu}evi}a, osobe najzaslu`nije za nastanak Fojni~koggrbovnika, prije udaje prezivala Jablanovi} i {to je porijeklo svoje porodice izvodilaod srednjovjekovne bosanske vlasteoske porodice Pavlovi}a.

[imrakovi} (Ximracovch)

Grb [imrakovi}a u crvenom polju na desno okrenuta kosa srebrena greda na kojojse nalaze mjesec i zvijezda repatica, s obje strane grede postavljen je po jedan plaviljiljan. Srednjovjekovna humska porodica koja se javlja tokom 15. stolje}a u

dubrova~kim izvorima. Svoje posjede su imali u dolini Neretve kod Stoca, u upi @aba.Vlastelin Grgur [imrak se spominje 1433. i 1442. godine, a kasnije se javlja i Stjepan[imrakovi}, vjerovatno [imrakov sin, koji je bio oènjen Milicom, k}erkom poznatogvelikog kneza bosanskog Tvrtka Borovini}a, a time i praunukom hercega Hrvoja. Snjom je imao sina Vladislava ~iji se potomci u kasnijem periodu javljaju kao ba{tiniciprava hercega Hrvoja na ku}e u Dubrovniku. Ova porodica zauzima istaknuto mjesto uGrbovniku, odmah nakon grbova vladarskih dinastija i krupnih velika{a a prije grbaOhmu}evi}a. U sutje{kom se Rodoslovlju (oko 1582) se spominju kao "slavni [imraci".Mogu}e da se za ovu, ina~e malo poznatu porodicu iz Zaàblja, sa~uvala "slavna"uspomena upravo zbog toga {to su bili ba{tinici hercega Hrvoja. Zanimljiv je podatak

da je na otoku Bra~u ìvjela porodicaDominis (Gospodneti}) koja je po porodi~nompredanju potjecala iz Bosne i pripadala rodu [imrakovi}a. Njihov grb bio je istovjetansa grbom koji se javlja kao grb [imrakovi}a u ilirskim grbovnicima.

Ohmu}evi} (Ohvmvchieuich)

Grb Ohmu}evi}a u zlatnom polju tri crne vodoravne grede preko kojih je okomitopostavljena nazubljena crvena pre~ka predstavlja znamenje porodice koja je unajve}oj mjeri i postala poznata zbog ilirskih grbovnika koji se veù za njihovo ime.

195


14/57

Pretpostavlja se da njihovo porijeklo treba traìti me|u humskom vlastelom srednjo-vjekovne Bosne. U Humu se tokom 14. i 15. stolje}a spominje vi{e pojedinaca sa

sli~nim ili istim prezimenom, ali te li~nosti nije mogu}e na osnovu dostupnih izvorapovezati u jednu obiteljsku lozu. Prva osoba koja se u historijskim izvorima javlja sasli~nim prezimenom bio je Dragoslav Ohmu} (Ochmuch) koji je ìvio sredinom 14.stolje}a. Ve} krajem istog stolje}a pomenut je izvjesni Pripko Ohmu}evi} a 1487.godine kao poslanik hercega Vladislava u Dubrovniku je boravio vlastelin Ivani{Ohmu}evi}. Nakon definitvnog pada bosanskih krajeva pod osmansku vlast jedan dioOhmu}evi}a preselio se u Slano, na dubrova~ki teritorij. Tokom 16. stolje}a po~injese susretati ime Ivelje Ohmu}evi}a iz Slanog koji je stekao bogatstvo trguju}i ìtomna relaciji izme|u Tesalije, Dubrovnika i Italije. Najpoznatiji od ~etvorice njegovihsinova koji su stupili u {panjolsku pomorsku slu`bio je Petar (don Pedro). On se kao

admiral proslavio svojim uspjesima na mnogim ekspedicijama ~uvene {panjolskeflote. Kako bi u{ao u jedan od {panjolskih vite{kih redova 1584. godine je podniozahtjev dubrova~kim vlastima da mu izdaju potvrdu o plemenitom porijeklu ali jedobio negativan odgovor. Uvjeren da ne moè legalnim putem obezbijediti potvrdusvog plemstva okrenuo se falsifikatima. Za pretka je odabrao Hrelju Ohmu}evi}a,tobo`njeg kneza tuheljskog i ùpe smu~ke, i njegovog sina Grgura, grofa Smu~kei podbana Jajca, zbog ~ega je njegova porodica u kasnijem vremenu prozvanaOhmu}evi}-Grguri}. Prema mnogobrojnim falsificiranim dokumentima koje je Petarpribavio prapostojbina Ohmu}evi}a bilo je podru~je 3 km sjeverno od Tar~ina kodSarajeva, gdje te~e rje~ica Tuhelj i u ~ijoj se blizini nalaze ostaci gradine koju je okolnostanovni{tvo nazivalo Tuhelj-gradom. Nedaleko od tog lokaliteta nalazilo se i seloSmu~ka. On je imao uspjeha u svojim namjerama jer je primljen 1596. godine zaviteza reda sv. Jakova od Galicije. U procesu dokazivanja plemstva pojavio se i ~uvenizbornik ilirskih grbova ~iji najstariji poznati prijepis (Korjeni}-Neori}) poti~e iz 1595.Petrovi potomci i drugi ogranci Ohmu}evi}a su zbog njegovog zalaganja imali uspjehau dokazivanju svog plemenitog porijekla. Car Leopold je 8. jula 1654. godine potvrdionasljedno grofovstvo Tuhelja i kneèvstvo Kastorije Andreju-Nikoli i Petru-NikoliOhmu}evi}-Grguri}, i njihovim sinovima. Isti vladar je 2. novembra 1678. godinepodijelio ugarsko grofovstvo Petrovim unucima: Petru-Damjanu, Antonu-Damjanu,Karlu-Radoslavu i Matiji-Ivelji Ohmu}evi}-Grguri}. Iznad grba Ohmu}evi}a u

Fojni~kom grbovniku nalazi se moto: Tempvs : Restavit(Povrati vrijeme). Njihov grb

se u ovoj formi susre}e i na nekoliko drugih historijskih spomenika.

Burmazovi} (Bvrmasovicic)

Grb Burmazovi}a u zlatnom polju vodoravna plava greda iznad koje je postavljencrni orao ra{irenih krila, ispod grede nalazi se crni malte{ki kri` oko kojeg jeiscrtano {est crvenih kugli. Burmazovi}i, odnosno Burmazi, bili su najve}a vla{kaskupina u dubrova~kom zale|u 14. stolje}a. Zbog intenzivnih kontakata sDubrovnikom, njihovi su pripadnici ~esto pominjani u dubrova~koj izvornoj gra|i.

196


15/57

U osmanskim popisima iz 1475/1477. godine se vidi da su Burmazi kod Stocazabiljeèni kao nahija. Prema nekim autorima (Kre{imir Kuì}), jedan dio ove vla{ke

skupine se nakon pada srednjovjekovne Bosanske dràve 1463. godine preselio uZagoru, gdje o njima nalazimo podatke od kraja 17. i po~etka 18. stolje}a. Sa ovimprezimenom u dubrova~kim izvorima spominju se Oliver Burmazovi} 1406, te Milati Brajan Burmazovi}i 1412. godine.

Kova~i} (Covacichc)

Grb Kova~i}a u srebrenom polju kosa crvena greda na kojoj se nalaze trisrebrena polumjeseca, u slobodnim poljima {tita nalazi se po jedna crvenazvijezda. Iako je tokom srednjeg vijeka zabiljeèno vi{e pojedinaca sa ovakvim ili

sli~nim prezimenom ovaj grb vjerovatno predstavlja znamenje poznate bosanskevelika{ke porodice Kova~evi}a, koja se u ovom Grbovniku susre}e i pod imenomDinji~i} (str. 104). Kova~i}i se kao bosanski plemi}i navode i u nizu falsifikovanihpovelja bosanskih vladara iz kasnijeg vremena, ali i u ve}em broju srednjovjekovnihdokumenata zbog ~ega je osobe s tim prezimenom te{ko me|usobno povezati. Bitno

je napomenuti da je 1544. smederevski biskup bio fra Blazius Kova~i} iz Kre{eva ada se 1639. godine spominje fra Matej Kova~i} kao vikar sutje{kog samostana.Mogu}e je da su Kova~i}i zastupljeni uFojni~kom grbovniku upravo zbog njih.

Kostanji} (Kostagnichc)

Grb Kostanji}a vodoravno podijeljen {tit na crno i srebreno polje, u gornjemcrnom polju nalazi se srebreni jednorog, a u donjem srebrenom crna prelomljenagreda. Djelatnost Kostanji}a je vezana za podru~je Drvenika u Primorju u kojem senalazi istoimeni zaseok i kameni ste}ak iz 15. stolje}a poznat kao "Kostanji}a greb".Sa~uvano je nekoliko prijepisa povelja iz kasnijeg vremena, uglavnom iz 18. stolje}a,kojima su im srednjovjekovni vladari potvr|ivali posjede koje su imali na tompodru~ju. Pojedini ~lanovi ove malo poznate porodice spominju se i u srednjem vijeku.Godine 1415. u Dubrovniku je pomenut Pavle Kostanji} s bratom Ratkom. Vukmani Pavle Kostanji} (1448) bili su poslanici hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, a

dubrova~ki dokumenti poznaju i kneza Pavla Kostanji}a (1475). Porodica sa istimprezimenom ìvjela je tako|er i u Poljicama, gdje se nalazilo selo Kostanje koje jespadalo me|u dvanaest sela ili katuna polji~ke ùpe. Prema iskonstruiranimrodoslovljima, Kostanji}i su bili u vi{estrukom srodstvu s Ohmu}evi}ima. U Dalmaciji

je tokom 18. stolje}a ivjela porodica Costagnich, conti di Coziza et Primoridia, kojisu koristili grb Kostanji}a iz ilirskih grbovnika.

197


16/57

Ka~i} (Kacichc)

Grb Ka~i}a u zlatnom polju crveni zmaj ra{irenih krila predstavlja znamenjestare hrvatske plemi}ke obitelji. Oni su bili jedno od dvanaest hrvatskihplemena ~ije se ime veè za dolazak kralja Kolomana na hrvatsko prijestolje 1102.godine. S tim u vezi se spominje knez "Gurra de genere Chacithorum". Vladali suOmi{em i Krajinom od 12. stolje}a. Nakon dugog perioda izrazite prevlasti, oni prvopadaju pod Veneciju, a zatim i pod [ubi}e. Od tada se ne spominju u izvorima dosredine 15. stolje}a kada figuriraju kao sitno plemstvo. Andrija Ka~i} Mio{i} ihspominje u vezi s Makarskom, vezuju}i njihovo porijeklo za Ugarsku. Jedna porodicasa prezimenom Ka~i} dobila je polovinom 17. stolje}a mleta~ko plemstvo. Premarodoslovnom stablu koje je sam sastavio, ovom ogranku Ka~i}a pripadao je i Andrija

Ka~i} Mio{i}, epik i vjerski pisac iz 18. stolje}a. Va`no je napomenuti da grb sanadgrobne plo~e prona|ene u crkvi sv. Jurja u Dra{nicama, koji se pripisuje Ka~i}ima,dosta li~i grbu Ka~i}a iz ovog Grbovnika.

Vojnovi} (Voynovich)

Grb Vojnovi}a u crvenom polju zlatna prelomljena greda iznad kojeg se nalazedva, a ispod samo jedan srebreni polumjesec vjerovatno se odnosi na poro-dicu ~iji je osniva~ bio vojvoda Vojin, gospodar Gackog. Njegovi su sinovi, Milo{,Altoman i Vojislav, bili pripadnici vlastele cara Du{ana. Najpoznatiji od njih,Vojislav, je za vrijeme cara Uro{a postao vode}i velika{ u srpskoj dràvi a oblastmu je 1363. godine zahvatala prostor izme|u Rudnika, Drine, Popovog polja,Dubrova~ke republike, Boke i Kosova. Nakon smrti ga je nasljedila supruga samaloljetnim sinovima, ~iju je vlast osporavao Vojislavov ne}ak NikolaAltomanovi}, ambiciozan i osion velika{ koji se zbog svojih pretenzija sukobio sadaleko mo}nijim susjedima pa je 1373. godine uhva}en i oslijepljen. Njegoveposjede su me|usobno podijelili ban Tvrtko Kotromani} i knez Lazar Hrebe-ljanovi}. Prema nekim drugim pokazateljima (Kre{imir Kuì}) Vojnovi}i su bilivlasi koji su 1436. godine boravili na teritoriji Nelipi}a odakle su, po svemu sude}i,tokom 16. stolje}a pre{li na podru~je trogirske Zagore. Zanimljivo je ista}i da je 9.

augusta 1678. godine car Leopold I potvrdio plemstvo zapovjedniku ogulinsketvr|ave Stjepanu Vojnovi}u, potomku plemi}ke porodice iz ùpe Gorica, koji jezatraìo, i dobio istovjetan grb kakav se nalazi u ilirskim grbovnicima.

Zvijezdi} (Sviesdichc)

Grb Zvijezdi}a u srebrenom polju kosa crvena greda na kojoj se nalaze trisrebrene zvijezde, u slobodnim poljima {tita postavljena je po jedna crvena ruà predstavlja "rje~iti" ili "govore}i" grb jer se u njemu susre}u zvijezde koje

198


17/57

podsje}aju na prezime njegovog nositelja. Porodica Zvijezdi} postojala je uDubrovniku tokom 14. i 15. stolje}a. Njen najpoznatiji ~lan bio je Nikola (Nik{a)

Zvijezdi} (de Stella), dubrova~ki kancelar. Postoji mogu}nost da se ovdje tako|erpod ovom porodicom podrazumijeva obitelj Zvizdovi} kojoj je pripadao ~uvenibosanski franjevac iz Fojnice, An|eo Zvizdovi}, koji je 1463. godine od sultanaMehmeda II dobio Ahdnamu.

Vladimirovi} (Vladimirouichc)

Grb Vladimirovi}a u crvenom polju uspravni zlatni lav. Vjerovatno se misli navlasteosku porodicu Vladimiri} iz isto~ne Bosne ~iji se ~lanovi javljaju kaosvjedoci s titulom kneza na poveljama bosanskih kraljeva i velika{a u rasponu od

1419. do 1461. godine. Spominju se Radosav, zatim Vuka{in i Jurko, ~iji je stupanjsrodstva te{ko dokazati. Naredna generacija Vladimiri}a uklju~uje Vukasa i Radoja,koji je na povelji kralja Stjepana Toma{evi}a od 1461. spomenut kao pristav od dvorai dvorski knez. Nakon pada Bosne dio porodice preselio se u Zadar. RadivojVladimirovi} je na jednoj falsificiranoj povelji iz 1446. godine naveden na prvommjestu kao comes et judex curiae, {to je djelo ~uvenog falsifikatora LukeVladimirovi}a iz 17. stolje}a. U srednjem vijeku je postojala brojna i uglednadubrova~ka vlasteoska porodica istog imena.

Zlatonosovi} (Slatonosovichc)

Grb Zlatonosovi}a okomito podijeljen {tit na zlatno i crveno polje u kojem senalazi prelomljena greda sa naizmjeni~nom zlatnom i crvenom bojom, na gredusu postavljena tri srebrena polumjeseca predstavlja grb poznate bosanskevelika{ke porodice iz Usore koju u izvorima pratimo tokom 14. i 15. stolje}a. Oni suimali posjede u Podrinju a prvi ~lanovi koji su nosili prezime Zlatonosovi} bili suvojvoda Vukmir i knez Vuka{in. Vukmir je umro usljed bolesti 1424, a porodica jevjerovatno u potpunosti istrijebljena 1430. godine u akciji kralja Tvrtka II kada jeubijen Vuka{in. Njih su dvojica bili zna~ajne figure na politi~koj sceni srednjo-vjekovne Bosne, ali se njihovi potomci ne spominju nakon 1430. Na osnovu jednog

dokumenta gdje je vojvoda Vukmir nazvan Jurjevi}em, pretpostavljalo se (PavaoAn|eli}) da mu je otac mogao biti Juraj Tih~inovi}, pripadnik uglednog usorskog rodaTihoradi}a, ~iji se grb tako|er nalazi u ovom Grbovniku (str. 126).

Boga{inovi} (Bogasinovichc)

Grb Boga{inovi}a u srebrenom polju tri crne krunisane lavlje glave, nagornjem rubu {tita nalaze se tri plava trouglasta umetka. Kao poslanik Kosa~aspominje se Radi~ Boga{inovi} kojeg je 1489. godine Margarita, udovica hercega

199


18/57

Vlatka, poslala u Dubrovnik po konavoski dohodak. On je kasnije pre{ao u slu`buAhmed-pa{e Hercegovi}a. Prema podacima iz Vukoslavi}evog grbovnika, pisanog

poslije 1700. godine, vlasteoska porodica Boga{inovi}a se nakon pada Bosnesklonila u Dubrovnik, {to bi moglo imati odre|enu osnovu jer je u Dubrovnikuìvjela porodica Bogascini ~iji je grb bio veoma sli~an grbu koji je za Boga{inovi}epredstavljen u ovom Grbovniku. Najistaknutiji predstavnici dubrova~ke porodicebili su Petar Boga{inovi}, ranarnik i pjesnik, koji je ìvio tokom 17. stolje}a, injegov sin, ugledni lije~nik, Tomo Boga{inovi}. U Korjeni}-Neori}evom grbovnikuprezime Boga{inovi} javlja se uz prezime Dobra{inovi}. Boga{inovi}i su naj-vjerovatnije bili uvr{teni u Grbovnikzbog rodbinskih veza sa Ohmu}evi}ima jer jeJelena, majka admirala Petra, potjecala iz ove porodice.

Kopijevi} (Kopievvichc)

Grb Kopijevi}a u crvenom polju zlatni kri` na ~ijoj sredini je postavljen plavi~etverolist sa plavim polumjesecom, u svakom kutu krià nalazi se po jednokoplje predstavlja znamenje malo poznate isto~nobosanske vlasteoske porodice. Nji-hov grb prikazan uFojni~kom grbovniku predstavlja tzv. "rje~iti" grb jer su koplja u{titu jasna aluzija na prezime Kopijevi}. Prva osoba koja se u izvorima javlja sa ovimprezimenom je ùpan Ozrin, ~ovjek kneza Pavla Radinovi}a, ~iji se ste}ak nalazio uVaro{i{tu kod Bor~a. Radi~ Kopijevi} dvorski knez vojvode Radoslava Pavlovi}apomenut je u jednom dokumentu iz 1453. godine, ali njegova veza sa Ozrinom

ne moè se dokazati.

Duka|ini (Dvcaginovichc)

Grb Duka|ina u zlatnom polju crni orao ra{irenih krila predstavlja znamenjepoznatog plemi}kog roda koji je imao istaknutu ulogu u sjevernoj Albaniji tokom14. i 15. stolje}a. Me|usobnim rodbinskim vezama se zasigurno mogu samo povezatiLeka i Pavle Duka|ini, sa svojim potomcima, dok se za ostale Duka|ine ne moè re}ikojem ta~no ogranku roda pripadaju. Razlog za njihovo prisustvo u ilirskimgrbovnicima mogao bi se traìti u antiosmanskom raspoloènju nekih ~lanova ove

porodice u vrijeme nastanka Grbovnika krajem 16. stolje}a.

Tasov~i} (Tasovvcichc)

Grb Tasov~i}a u srebrenom polju kosa zlatna greda u kojoj se nalazi srebreni lavu trku, greda je s obje strane nazubljena plavom bojom. Tasov~i}i su bili humskaporodica ~ije je sredi{te bilo u istoimenom selu na lijevoj obali Neretve nedaleko odâpljine. U prvoj polovini 15. stolje}a se spominje Pokrajac Tasov~i}, ~ovjek vojvodeRadi~a Sankovi}a. Tasov~i}i su tako|er bili i Vitko i Vladoje, trgovci iz Cernice.

200


19/57

Po~etkom 16. stolje}u pomenut je katun Ivana Tasov~i}a. U Dubrovniku je tako|ertokom 15. stolje}a djelovala trgova~ka porodica istog prezimena ~iji je grb iz kasnijeg

vremena bio istovjetan sa ovim prikazanim u Grbovniku. Unato~ podacima o poje-dincima s ovim prezimenom iz srednjeg vijeka vjerovatnije je da su Tasov~i}i uGrbovnikuvr{teni zbog srodstva s Ohmu}evi}ima. Naime, \or|e Dolisti-Tasov~i},mornar u {panjolskoj slu`bi i ~lan vitezova sv. Stefana u Firenci, bio je sestri} admiralaPetra Ohmu}evi}a. Njih dvojica su najvjerovatnije skupa radili na ideji sastavljanjaGrbovnika. U historijskim izvorima su zabiljeèni i njegovi poku{aji da u pregovorimasa kalu|erom Damjanom Ljubibrati}em organizira ustanak protiv Osmanlija.

Zoranovi} (Zoranovichc)

Grb Zoranovi}a u crvenom polju dvije prelomljene srebrene grede preko kojih je

postavljena jedna okomita crvena greda na kojoj se nalaze tri srebrena polu-mjeseca. Ovo prezime je tokom srednjeg vijeka bilo rijetko. Dubrov~anin Pripchus

Zoranovich se spominje 1385. godine, a Drago{ Zorinovi} bio je jedan od svjedoka"od Bosne" u povelji bana Stjepana II iz 1329. godine. U dubrova~kim izvorimasusre}u se pojedinci koji nose sli~no prezime @oranovi}. Tako je 1393. pomenut Vukac@oranovi} iz Neretve, a sljede}e godine Obrad @oranovi} iz Bi{}a. Andrija Ka~i}Mio{i} za Zoranovi}e kaè da potje~u od Sarajeva.

îhori} (Cihorich)

Grb ihori}a u crvenom polju srebreni orao ra{irenih krila preko kojeg je posta-vljena kosa plava greda na kojoj se nalaze tri zlatne zvijezde. îhori}i, tako|erzvani i Drugovi}i, bili su humska vlasteoska porodica koja se javlja tokom 14. stolje}a.Njihovo sjedi{te bilo je u Veli~anima u Popovom Polju. Sa jednog natpisa prona|enogu Veli~anima, postavljenog "v dni gospodina krala Tvrtka", znamo za ùpana Nenkaîhori}a koji je bio oènjen k}erkom ùpana Miltena Draìvojevi}a, te na taj na~in biorodbinski povezan sa porodicom Miltenovog sina Sanka Miltenovi}a. Nenkov sin bio

je ùpan Dabiìv koji se posljednji put u izvorima spominje 1399. godine. Kao ~lanoviove porodice na natpisu se spominju jo{ i Nenkova bra}a: upan Vratko, sluga Dabiìv

i tep~ija Stipko. Pored njih, u 15. stolje}u znamo i za Radosava ihori}a, pomenutog1423. godine, i vlasteli~i}a Ivana îhori}a, pomenutog dvije godine kasnije, ali jete{ko utvrditi njihovu vezu sa ihori}ima iz Veli~ana.

Novakovi} (Novakovich)

Grb Novakovi}a {tit podijeljen ukoso na crveno i zlatno polje, u desnomcrvenom polju nalazi se krunisan zlatni orao ra{irenih krila a u lijevomzlatnom polju crveni polumjesec sa zvijezdom. Zbog ~estog li~nog imena Novak iz

201


20/57

kojeg se ovo prezime izvodi pojedinci koji ga nose u srednjem vijeku su zaista brojni.Najvi{e ih ima me|u vlasima. Tako su u periodu izme|u 1434. i 1438. godine u

dubrova~koj arhivskoj gra|i, izme|u ostalih, zabiljeèna imena bra}e Vlatka iMiroslava Novakovi}a, vlaha Male{evaca, ljudi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.Pored njih u hercegovoj slu`bi je tako|er bio i Vukosav Novakovi}, vlah Mirilovi},iz Rudog, koji se u izvorima moè pratiti od 1425. do 1443. godine. Izvjesni RadinNovakovi} iz Srebrenice postao je 1417. godine dubrova~ki gra|anin. Na poveljamabana Tvrtka pominje se sredinom 14. stolje}a Ninoslav Novakovi} kao svjedok odDonjih Kraja. U Dubrovniku je postojala trgova~ka porodica koja je djelovala u 15.stolje}u sa istim prezimenom, ali je malo vjerovatno da se ve}i broj pojedinaca kojise javlja s ovim prezimenom poti~e iz iste porodice. Godine 1588. u hrvatskom saboruNikola Novakovi} je bio progla{en plemi}em de Zloboczko aliter Wook. Novakovi}i

iz Grbovnika mogli bi biti i plemi}i Novakovi}i koji se u 18. stolje}u spominju me|upolji~kim plemstvom. Andrija Ka~i} Mio{i} ih veè za Zaàblje.

Radijelovi} (Radielovich)

Grb Radijelovi}a u srebrenom polju kosa crvena greda. Za ovu porodicu se kaèda je ìvjela u okolini Fojnice i da su njeni ~lanovi nakon dolaska Osmanlija uBosnu, kao sitnije plemstvo, pre{li na islam. U Bosni postoji nekoliko sela koja sezovu Radijelovi}i ili Radilovi}i, od kojih je jedno u blizini Milodraà, nedaleko odFojnice. Andrija Ka~i} Mio{i} ovu porodicu tako|er dovodi u vezu s Fojnicom. Na

jednom natpisu iz â|avine kod Rogatice, okvirno datiranom u 15. ili 16. stolje}e,spominju se bra}a Hasan i Ahmet Radilovi}i. Ne moè se zaklju~iti da li su imaliikakve veze sa Radosavom i Vuki}em Radilovi}ima, "slugama" poznatog gosta RadinaButkovi}a. Tokom 14. i 15. stolje}a u Dubrovniku se spominje nekoliko li~nosti kojesu nosile prezime Radeljevi}, uglavnom iz Popova i Ljubinja, {to bi tako|er moglo bitivarijanta prezimena Radijelovi}. Zanimljivo je napomenuti da je 1. septembra 1689.godine car Leopold I podijelio grofovstvo, sa pridjevkom "de Visoko", izbjeglici izBosne, Lovri, sinu Stjepana Radilovi}a, koji je tom prilikom dobio grb istovjetan grbuRadijelovi}a iz ilirskih grbovnika.

@arkojevi} (Xarkoevich)

Grb @arkojevi}a {tit podijeljen na tri polja, dva zlatna i jedno crveno, u svakompolju po jedan srebreni polumjesec. S obzirom da se prezime @arkojevi} ~estosusre}e u srednjovjekovnim izvorima te{ko je identificirati na koju se ta~no porodicuovaj grb odnosi. Mogu}e je da se radi o potomcima @arka Vlatkovi}a, sina knezaVlatka Jurjevi}a, koji se u izvorima spominje od 1452. do 1466. godine, ali se ne smijeisklju~iti ni mogu}nost da su ovdje u pitanju potomci kneza @arka Dinji~i}a (1442),vlastelina porodice Pavlovi}a, i ~lana poznate porodice koja je zasebno

202


21/57

zastupljena u ovom Grbovniku (str. 104). Porodica istog prezimena egzistirala je i uDubrovniku, a njena dva ~lana su spomenuta u Srebrenici 1418. godine.

Bilo{evi} (Biloxevich)

Grb Bilo{evi}a u okviru od dva reda naizmjeni~no postavljenih srebrenih icrvenih kvadrata crno polje u kojem se nalaze tri srebrene kune sa crvenimokovratnicima. Bilo{evi}i su vlasteoski rod iz Usore koji je tokom 14. stolje}a daonekoliko istaknutih predstavnika. Prvi poznati ~lan ovog roda bio je Vojko, pomenutkao "vojvoda usorski" (1326-1329). Na povelji kralja Tvrtka I iz 1380. godine kaosvjedok "od Bilo{evi}a" navodi se ime kneza Gojaka Vojkovi}a, Vojkovog sina. Napoveljama kralja Dabi{e iz 1395. spomenut je kao svjedok od Usore knez Stipac

Ostoji}, a zatim i Bilo{evi}, {to pokazuje da je tu rije~ o {irem rodu.

Morovla{i} (Morovlaxich)

Grb Morovla{i}a u srebrenom polju crveni zamak s tri kule iznad kojeg se nalaziplavi polumjesec izme|u dva plava ljiljana. Nije jasno na koju se porodicu ta~noodnosi jer pojedinci s ovim prezimenom nisu zabilje`eni u srednjovjekovnim izvorima.Morovlah ili morlak (morlacus, murlacus, morovlacus), kao i oznaka vlah, je identi-fikacija koja se javlja kod svih vla{kih rodova u dubrova~kom zale|u.

Bosni} (Bosnich)

Grb Bosni}a u plavom polju kosa zlatna nazubljena greda iznad koje se nalazizlatna zvijezda, a ispod srebreni polumjesec. U Dubrovniku je postojala poro-dica Bosni} ~iji je grb bio isti kao i ovaj prikazan u Grbovniku. Postoji mogu}nost da

je ova porodica tokom 15. stolje}a iz Bosne preselila u Dubrovnik. Po~etkom 15.stolje}a spominju se vlasi iz katuna Tassovesz Bosnich, a sredinom istog stolje}a uDrijevima djeluju bra}a Marko i Maroje Bosni}. Ivan Franjo Juki} je Bosni}e ubrajaou porodice koje su nakon 1463. godine primile islam, a dosta Bosni}a muslimana se

spominje i u narodnim pjesmama. Grb Bosni}a sadr`i elemente iz grbova Bosne iIlirije, najvjerovatnije zbog toga {to je sastavlja~ Grbovnika smatrao da je prezimeBosni} izvedeno od imena zemlje Bosne. Dio ove porodice nastanio se u Ugarskojgdje je jedan njezin ogranak, pod imenomBosnych, dobio u Budimu 1526. godine odkraja Ludovika II grb na kojem ruka s ma~em sije~e tursku glavu.

203


22/57

Bisalji} (Bisaglich)

Grb Bisalji}a {tit podijeljen na ~etiri naizmjeni~na crna i crvena polja prekokojih je postavljena vodoravna zlatna greda na kojoj se nalazi crveni polumjesecizme|u dvije plave zvijezde. Pojedinci sa ovim prezimenom ne susre}u se u srednjo-vjekovnoj izvornoj gra|i. Nije sasvim jasno da li su Bisalji}i iz Grbovnikaustvari Zbisali}i iz isto~ne Bosne ~iji se jedini poznati predstavnik, vojvoda Vuka{inZbisali}, vlastelin porodice Pavlovi}a pominje u dubrova~kim dokumentima od 1432.do 1442. godine. Identifikaciju ove porodice dodatno komplicira ~injenica da se uspiskovima srednjovjekovne vlastele navodi da su Bisalji}i od Duvna.

Matejkovi} (Matheikovich)

Grb Matejkovi}a {tit podijeljen vodoravno na dva dijela, u gornjem srebrenompolju nalazi se crni orao ra{irenih krila, dok je donje polje popunjeno naizm-jeni~nim srebrenim i crvenim kvadratima preko kojih je postavljena crna kosapruga. U Vukoslavi}evom grbovniku se napominje da se ova porodica poslije padaBosne preselila u Ankonu. Andrija Ka~i} Mio{i} navodi da su Matejkovi}i bili izRaska. Zanimljivo je ista}i da je 28. novembra 1659. godine car Leopold podariogrofovstvo (sa pridjevom od Glasinca) porodici Matejkovi} iz Olova, i to Petru"Mattheikovich aliter Mattehy de Plumbo", ~iji je grb iz grbovnice bio identi~an grbuMatejkovi}a iz ilirskih grbovnika.

Grupkovi} (Grvpkovich)

Grb Grupkovi}a {tit zup~astim razrezom podijeljen na dva polja, u desnomsrebrenom se nalazi crvena zvijezda a u lijevom crvenom polju srebreni polu-mjesec. Najpoznatiji pojedinac koji je tokom srednjeg vijeka nosio ovo prezime bio

je Radi~ Grupkovi} koji se u izvorima spominje kao poklisar hercega Stjepana injegovog sina hercega Vlatka od 1443. do 1470. godine. Ne mo`e se utvrditi njegovaveza sa Grupkom Dobri}evi}em koji je tako|er obavljao razne poslove za Kosa~e u

periodu izme|u 1423. i 1451. Krajem 15. stolje}a spominje se i Stjepan Grupkovi} kojije od 1492. do 1496. godine bio u slu`bi Ahmed-pa{e Hercegovi}a, ali je veoma te{kodokazati njegovo eventualno srodstvo s Radi~em Grupkovi}em.

Resi} (Resich)

Grb Resi}a u zlatnom polju dvije vodoravne crvene zup~aste grede, iznad koje senalaze dvije, a ispod samo jedna crna~ka glava s crvenim povezom preko ~ela.U Vukoslavi}evom grbovniku se navodi da su ~lanovi ove porodice nakon 1463.

204


23/57

godine pre{li u Trogir, iako postoje indicije da je jedan njihov dio pre{ao na islam.Naime, Dubrov~ani 1522. godine spominju alajbega Skender-bega Resi}a, koji je,

prema njima, bio "glava sandàkbegovih spahija". Andrija Ka~i} Mio{i} napominjeda su Resi}i (Reì}i) ìvjeli u okolini Bobovca.

Dikni} (Dicnich)

Grb Dikni}a u crvenom polju srebrena prelomljena greda s ~ijih strana se nalazedvije, a ispod nje samo jedna zlatna kruna. O porijeklu ove porodice nije mogu}eni{ta detaljnije re}i jer se pojedinci s ovim prezimenom ne susre}u u dostupnim sred-njovjekovnim izvorima. Nedaleko od Vare{a nalazi se naselje Dikni}i ali ne moèmo bitisigurni da li bi se porijeklo Dikni}a moglo vezati upravo za to mjesto.

Obla~i} (Oblacich)

Grb Obla~i}a u srebrenom polju tri vodoravne crvene grede preko kojih jepostavljen crni grifon ra{irenih krila. Obla~i}i su najvjerovatnije u Grbovniku{likroz narodnu tradiciju koja poznaje junaka Radeta Obla~i}a ili Oblak Radoslava.Unato~ brojnim poku{ajima, ovu li~nost bilo je izuzetno te{ko povezati sa jednimodre|enim velika{em iz srednjeg vijeka. Iako Andrija Ka~i} Mio{i} tvrdi da je ovaporodica iz Lazari}a u Ra{koj, potrebno je napomenuti da je postojala i porodicaOblachich aliter Kladussich de Kladussa, ~iji su ~lanovi nosili isti grb kao i grbObla~i}a iz ilirskih grbovnika.

Sladojevi} (Sladoevich)

Grb Sladojevi}a u srebrenom polju tri vodoravne crvene grede preko kojih jepostavljena crvena kosa greda na kojoj se nalaze tri zlatna polumjeseca. Nijejasno na koju se ta~no porodicu odnosi. Mogu}e je da se radi o potomcima tep~ijeSladoja koji se spominje kao jedan od svjedoka na poveljama bana Tvrtka, ali bi tupretpostavku bilo te{ko dokazati. Na drugoj strani, nije isklju~eno ni da se radi o

potomcima vojvode Sladoje Semkovi}a koji je bio u slu`bi hercega Stjepana Vuk~i}aKosa~e. Treba napomenuti da se pod istim prezimenom pominje Juraj Sladojevi}kojem je 1493. godine kralj Vladislav potvrdio posjede u Pounju, a kasnije i sam gradObrovac. Porodica istog prezimena se spominje i 1778. godine kao polji~ka plemi}kaobitelj. Andrija Ka~i} Mio{i} pi{e da su Sladojevi}i bili porijeklom od Imotskog.Zanimljivo je istaknuti da je 1717. godine podijeljeno grofovstvo njema~kog carstvadubrova~koj trgova~koj obitelji Lali}ima koji su tvrdili da su potomci starobosanskogroda Sladojevi}a. Prema tekstu grbovnice jedan je Sladojevi} promjenio prezime uLali} i preselio se u Dubrovnik. Tada im je podijeljen grb u kojem su se nalazili grboviobitelji Sladojevi}a, Bosni}a i Kosa~i}a iz ilirskih grbovnika. Tako|er, 28. oktobra

205


24/57


25/57

u Bosni i Srbiji te ih je u tom periodu pomenuto ukupno ~etrnaest, ali me|usobnuvezu svih tih pojedinaca veoma je te{ko utvrditi.

Rup~i} (Rvbcich)

Grb Rup~i}a u crvenom polju na desno postavljena kosa pruga, popunjena s ~etirireda naizmjeni~nih srebrenih i crvenih kvadrati}a, iznad i ispod koje se nalazi pojedna zlatna krunisana lavlja glava. Rup~i}i su bili srednjovjekovna velika{kaporodica iz Huma koja vodi porijeklo iz sela Hardomilja u okolici Ljubu{kog. Jo{1371. godine se u jednoj parnici spominje sudija Nelip~e Rub~i} a u povelji vojvodeJurja Vojsali}a, izdatoj u Kre{evu 12. jula 1434. godine, me|u svjedocima je spomenutVuk Rup~i} "knez humske zemlje s bratjom". Poslije pada srednjovjekovne Bosanske

dr`ave neki ~lanovi ove porodice naselili su se u okolini Imotskog (Lovre~) te okoKlisa i Poljica, a nakon pada Klisa pod osmansku vlast 1537. godine Rup~i}i se seleu Senj gdje su postali ugledna i istaknuta obitelj. Tamo je njihov najpoznatiji pred-stavnik bio sudac Ivan Rub~i} ~iji kameni grb, sa~uvan na portalu njegove obiteljskeku}e u Senju, ne odgovara grbu iz ilirskih grbovnika. Iz Senja su se Rup~i}i tokom 18.stolje}a preselili u Liku, Gacku, Krbavu i Podgorje (Jablanac). Znamenje ove porodicemoglo je u grbovnike biti uvr{teno i zbog Stanislava Rub~i}a, tobo`njeg "bana odcimerja" (herolda) srpskog cara Du{ana, za kojeg se ka`e da je sastavio ilirskegrbovnike. Me|utim, njegovo postojanje nije zasvjedo~eno suvremenim historijskimizvorima, i malo je vjerovatno da je osoba s takvom titulom uop}e egzistirala na

vladarskom dvoru u Srbiji 14. stolje}a.

Miljenovi} (Milienovich)

Grb Miljenovi}a u crvenom polju vodoravna srebrena greda iznad koje se nalazedva, a ispod samo jedan srebreni polumjesec. Tokom srednjeg vijeka susre}emovi{e pojedinaca koji su nosili ovo prezime ali je njihovo srodstvo veoma te{kodokazati. U dubrova~koj izvornoj gra|i spominje se 1417. godine Brajan Miljenovi}iz Popova, a pedesetak godina poslije toga spominje se jo{ jedan Miljenovi} iz Popova

Vukmir. Miljenovi}a je u srednjem vijeku bilo i u Drijevima. Prema Vukoslavi}evom

grbovniku ova se porodica nakon pada Bosne naselila u Trogiru, ali se izvjesniRadoslav Milienovi} spominje u Trogiru jo{ 1439. godine. Potrebno je ista}i i posto-

janje brojne istoimene dubrova~ke trgova~ke porodice koja je tokom 15. stolje}a djelo-vala u Bosni i Srbiji.

Dinji~i} (Dignicich)

Grb Dinji~i}a u zlatnom polju ~etiri kose crne grede. Jedna od najpoznatijihvelika{kih porodica u Bosni iz druge polovice 14. i prve polovice 15. stolje}a,207


26/57

koja je dràla posjede u srednjem Podrinju blizu Srebrenice. Grb im je poznatisklju~ivo na osnovu ilirske heraldike. Osniva~ ove porodice bio je upan Dinjica koji

se spominje u povelji kralja Tvrtka I iz 1378. godine. On je imao sinove Dragi{u,Kova~a Vladislava i Pavla. @upan Dragi{a je bio aktivan na politi~koj sceni od 1400.do 1426. godine, a bio je upleten i u ubojstvo kneza Pavla Radinovi}a na ParenojPoljani kraj Kraljeve Sutjeske 1415. Njegov brat Kova~ spominje se kao vojvoda upovelji kralja Ostoje iz 1419. Imao je sinove Petra, Tvrtka i Ivani{a Kova~evi}a.Najistaknutiji od bra}e bio je Petar koji je nosio vojvodsku titulu od 1436. On jeizgubio ìvot 1455. godine kod Srebrenice u borbama protiv srpskog despota \ur|aBrankovi}a. Njega je naslijedio brat Tvrtko, koji je pogubljen prilikom osmanskogosvajanja Bosne. Za njihovog brata Ivani{a se samo zna da su mu se potomci 1464.godine sklonili u Dubrovnik. O zna~aju i utjecaju ove porodice najbolje svjedo~i

~injenica da su Osmanlije nakon zauze}a Bosne ~itav jedan kraj prozvali vilajet Kova~,upravo po ovoj istaknutoj velika{koj porodici.

Marguti} (Margvitich)

Grb Marguti}a u srebrenom polju crna zup~asta greda s ~ijih se strana nalazi pojedan plavi ljiljan. Historijski izvori poznaju vi{e li~nosti koje se javljaju saprezimenom Marguti}, ili Margiti}. Tako se u Fojni~koj kronici spominje izvjesniFranko Margiti} koji je ubijen 1566. godine prilikom jednog razbojni~kog napada naFojnicu, a u Ljetopisu Nikole La{vanina spominje se u 17. stolje}u i fra Stipan

Margiti} kao dugogodi{nji gvardijan fojni~kog samostana. Potrebno je napomenutida je u borbama oko Klisa 1569. godine u~estvovao i usko~ki junak Marko Marguti}iz Poljica. Ne moè se sa sigurno{}u utvrditi da li je s nim u nekoj vrsti veze bioizvjesni Juraj Margeti}, kome je 1646. godine dodijeljena grbovnica, poznata,me|utim, samo po kasnijem prijepisu iz 1774.

Sojmirovi} (Soymirovich)

Grb Sojmirovi}a {tit podijeljen na dva polja, u gornjem srebrenom nalaze se tricrvene ruè a na donjem srebrenom polju nalaze se tri kose crvene grede.Sojmirovi}i su bili dubrova~ka porodica s porijeklom iz Novog Brda u Srbiji. TrgovacNikola Sojmirovi} pimljen je 1430. godine u red dubrova~kih gra|ana Antunina. Jedanod njegovih sinova, Nikola, postao je franjevac. On je krajem 15. stolje}a putovao uBosnu kao vizitator. Papa Klement X imenovao je 1650. godine Franju Sojmirovi}aprizrenskim biskupom.

208


27/57

Ljubeti} (Livbeticch)

Grb Ljubeti}a u sme|em polju kosa greda zupcima podijeljena na crvenu i zlatnuboju, iznad grede nalazi se jedna, a ispod dvije srebrene zvijezde. O ~lanovimaove porodice nemamo mnogo suvremenih podataka. U Zvorniku je 1427. godinezabiljeèn dubrova~ki trgovac Antoje Ljubeti}, ali je te{ko utvrditi da li je on pripadaoporodici koja se nalazi u Grbovniku.

Grub~evi} (Grvbcevich)

Grb Grub~evi}a {tit koso podijeljen na dva dijela, u desnom srebrenom nalazi se

jedan crveni polumjesec, a u donjem srebrenom ~etiri crvene kose grede. Zbog~estog li~nog imena iz kojeg se ovo prezime izvodi ono se javlja u vi{e varijanti Grub~evi}, Gruba~i}, Gruba~evi}, Gruba{evi}. Ovdje je mogu}e da se radi o potom-cima Gruba~a kojeg je kralj Tvrtko I postavio za ùpana Dra~evice. On se ~esto spo-minje u dubrova~koj gra|i. U izvorima se 1423. godine spominje i vlastelin êkrnjaGruba~evi} ali njegova veza sa ostalim pojedincima istog prezimena koji se javljajutokom 15. stolje}a u velikom broju historijskih spomenika ostaje nejasna. Ne smije seisklju~iti ni mogu}nost da se radi o poznatom bosanskom vlastelinu Vuku koji seizme|u 1422. i 1428. godine spominje u Dubrovniku sa prezimenima, Bani}, Kotro-mani} i Gruba~evi}. Bilo je i mnogo dubrova~kih trgovaca koji su nosili ovo prezimei koji su tokom srednjeg vijeka trgovali na podru~ju Bosne i Srbije, ali se ne zna da lisu svi bili ~lanovi iste porodice. Ina~e se u spiskovima srednjovjekovne vlasteleGrub~evi}i veù za Neretvu.

Sagrijelovi} (Sagrielovich)

Grb Sagrijelovi}a na {titu u kojem se naizmjeni~no redaju srebreni i crvenikvadrati kosa zlatna greda na kojoj se nalaze tri crvena polumjeseca. Vjerovatnose odnosi na dubrova~ku porodicu Sagrilovi} koja se pominje nakon pada Bosne.^lanovi te porodice, Toma i Franjo Sagrilovi}, su 1519. bili primljeni u red

dubrova~kih gra|ana Antunina. Prema o~uvanoj porodi~noj tradiciji, porodicaStjepovi} sa [ipana tvrdila je da su se njeni preci nekad prezivali Sagrilovi} i da su seposlije pada Bosne naselili na podru~je Dubrova~ke republike.

Ljubibrati} (Livbibratich)

Grb Ljubibrati}a u crvenom polju kosa zlatna greda na kojoj se nalazi jazav~eva{apa, iznad i ispod grede postavljena je po jedna srebrena zvijezda. Ugledno bra-tstvo Ljubibrati}a je tokom 14. i 15. stolje}a boravilo u oblastima Trebinja. Njihovi

209


28/57

mnogi ogranci spominju se ~esto u dubrova~kim dokumentima. Izvjesni Bogdan odLjubibrati}a iz Trebinja spomenut je 1398. godine s porodicom, me|utim o

Ljubibrati}ima kao vlasteli vojvode Radoslava Pavlovi}a najvi{e podataka imavezanih za njihovo neprijateljstvo sa Dubrovnikom tokom Konavoskog rata (1430-1432). Iz tog perioda su poimeni~no poznati bra}a Dobru{ko, Junko i PribioLjubibrati}i. Dubrov~ani su nastojali da ih maknu iz svog susjedstva, ali je kralj TvrtkoII to odbijao poru~uju~i Dubrov~anima da nije mogu}e sa nasljedne ba{tine tjerati"staru vlastelu" (nobili et antichi homeni). Najistaknutiji pojedinac sa ovim prezi-menom koji je djelovao u vrijeme nastanka Grbovnika bio je Damjan Ljubibrati},kalu|er manastira Tvrdo{a. On je krajem 16. stolje}a, kao povjerenik pe}kog patrijarhaJovana, u~estvovao u nizu pregovora o ustancima protiv Osmanlija. Tim poslom jei{ao u Dubrovnik i Napulj da razgovara s admiralom Tasov~i}em, s kojim je bio u

daljem srodstvu. Mogu}e da je tom prilikom upoznao sastavlja~a Grbovnika i dao mupodatke o grbu svoje porodice. Pored njega istaknuti ~lanovi ove porodice bili su iSavatije Ljubibrati}, posljednji hercegova~ki vladika prije razaranja Tvrdo{a, tePetronije Ljubibrati}, episkop Slavonije i Srema i beogradski arhimandrit. Ljubibrati}isu bili ro|aci Ohmu}evi}a; Marija Ljubibrati} je, prema jednom dokumentu iz 1584.godine, bila prababa Petra Ohmu}evi}a. Prema istom dokumentu, Ljubibrati}i su biliu srodstvu i sa drugim porodicama zastupljenim u Grbovniku: Tasov~i}ima,îhori}ima, Boga{inovi}ima, Kostanji}ima i Bosni}ima. Zanimljivo je ista}i da je 27.

januara 1760. godine carica Marija Terezija priznala trajno plemstvo austrijskihnasljednih zemalja pukovniku Slavonsko-gradi{}anske grani~arske pukovnije,Hieronimu (Jeremiji) Ljubibrati}u, s titulom barona i pridjevkom "od Trebinja".On je tom prilikom dobio grb Ljubibrati}a istovjetan grbu iz ilirskih grbovnika.

Predojevi} (Predoevich)

Grb Predojevi}a u crnom polju dvije vodoravne srebrene grede, na gornjoj gredise nalaze dvije, a na donjoj samo jedna crvena zvijezda. Predojevi}i su bilipoznati vla{ki katun koji se spominje jo{ u 14. stolje}u. Po~etkom 15. stolje}a suìvjeli na teritoriji kneza Pavla Radinovi}a, sa sredi{tem u Bile}i gdje se 1419. godine,u vezi s nekom plja~kom spominje izvjesni êprnja Predojevi} sa svojim ljudima.

Predojevi}i su, po svemu sude}i, i krajem 15. stolje}a boravili na podru~ju Bile}e jerje 1491. godine spomenut neki Radiz pop de Priedoieuichi de Bilechia. Pojedini~lanovi ove porodice su nakon dolaska Osmanlija pre{li na islam i obavljali visokefunkcije u okviru Osmanskog carstva. Po nekima (Behija Zlatar) ~uveni HercegliHasan-pa{a Predojevi}, koji je od 1591. godine obavljao du`nost bosanskog begler-bega, pripadao bi ovom rodu. Kao istaknut ratni komandant uspio je pro{iriti graniceOsmanskog carstva osvojiv{i 1592. godine Biha}, me|utim, ve} naredne godine jepoginuo u poku{ajima da zauzme Sisak.

210


29/57

[estokrilovi} (Sciestokrilouich)

Grb [estokrilovi}a u zlatnom polju tri crvena krila koja drè ma~. [estokrilovi}isu bili plemi}ki rod iz Perasta koji su se u izvorima javljali jo{ krajem 17. stolje}a.Jedan dio porodice je vjerovatno primio islam jer se tokom 16. stolje}a susre}e neko-liko muslimana iz Novog sa prezimenom [estokrilovi}. Mustafa se spominje 1586, aEjub-aga 1602. godine. Jedna narodna pjesma spominje i Mustaj-bega [estokrilovi}akojeg pjeva~ smje{ta u Kanjiù. ûveni turski putopisac Evlija êlebi navodi da jeneki Mehmed-beg [estokrilovi} podigao dàmiju u Ulogu u Hercegovini.

Svilojevi} (Sviloevich)

Grb Svilojevi}a {tit zup~asto podijeljen na dva dijela, gornje polje je srebreno adonje crveno. Mogu}e je da je ova porodica dospjela u Grbovnik iz narodnetradicije na osnovu koje se moè zaklju~iti da je s ovim prezimenom doveden uvezu poznati ugarski velika{ Mihajlo Sila|i (Szilguyi) koji je kao zapovjednik vojneposade u~estvovao u odbrani Beograda od Osmanlija 1456. godine. Me|utim,mnogo je vjerovatnije da je porodica Svilojevi}a na{la svoje mjesto u Grbovnikuzbog Toma{a Svilojevi}a koji je u jednoj od falsificiranih povelja Ohmu}evi}a (iz1268.) bio naveden kao njen sastavlja~. Bitno je istaknuti da srednjovjekovniizvori poznaju Toma{a, sina Ivana Svilojevi}a, koji je pomenut kao dijak na jednojpovelji nesigurno datiranoj u 1404. godinu.

Sokolovi} (Sokolovich)

Grb Sokolovi}a u zlatnom polju crni soko okruèn s tri crna polumjeseca.Sokolovi}i su tokom srednjeg vijeka pripadali sitnijem plemstvu koje je boravilona teritoriji izme|u Glasinca i Lima. Pojedini ~lanovi ove porodice pre{li su tokom 16.stolje}a na islam i dali su mnogo istaknutih li~nosti. Najpoznatiji od njih bio je Mehmed-pa{a Sokolovi}, ro|en u Sokolovi}ima kod Rudog, veliki vezir Osmanskog carstva unekoliko navrata, li~nost koja je u carstvu stajala uz sami bok sultanu, zadu`binar ~uvene

vi{egradske }uprije. lan ove porodice, mo`da ~ak i brat Mehmed-pa{e, bio je MakarijeSokolovi} koji nakon uspostave pe}ke patrijar{ije 1557. godine postaje srpski patrijarh.Jednom ogranku Sokolovi}a pripadao je i Ferhad-beg Sokolovi}, bosanski sandàk-begod 1573. do 1580. godine, i bosanski beglerbeg od 1580. do 1588. godine. On je u BanjojLuci sagradio dàmiju koja se po njemu zvala Ferhadija.

211


30/57

Sitni~ani} (Sitnicianich)

Grb Sitni~ani}a {tit podijeljen na ~etiri dijela zlatnom i crnom bojom, preko njegaje postavljena crna kosa greda na kojoj se nalazi srebreni polumjesec izme|udvije srebrene zvijezde. O ovoj porodici nema mnogo podataka u dostupnim histori-

jskim izvorima. Neki autori navode da je vlasteoska porodica Sitni} prilikom osman-skog osvajanja Bosne prona{la uto~i{te u fojni~kom samostanu te da bi zbogtoga mogla biti uvr{tena u ilirske grbovnike. Unato~ tome, Andrija Ka~i} Mio{i}ih veè sa Kosovo polje.

Ruìrevi} (Rvscierevich)

Grb Ruìrevi}a u plavom polju srebreni kri` u ~ijim se kutovima nalaze ~etirizlatna ljiljana. Nije sasvim sigurno na koju se porodicu odnosi. Mogu}e da seradi o potomcima Italijana Ruìra (Rugerius), starje{ine najamni~kih snaga u slu`bibosanskog bana Stjepana II. Kao ljudi istog bana zabiljeèni su i Ruìr i MiltenDraìvojevi}, a u 15. stolje}u se spominje i knez Ruìr Divi~i} ~iji su eventualnipotomci mogli nositi prezime Ruìrevi}. On je bio svjedok na poveljama Pavlovi}a akasnije ga susre}emo u slu`bi Kosa~a gdje je vr{io poslani~ku slu`bu za hercegaVlatka i kneza Stefana (1468) u Dubrovniku.

Haljeni} (Halenich)

Grb Haljeni}a u crvenom polju kosa zlatna greda, iznad i ispod koje se nalaze potri srebrena polumjeseca. Prezime Haljeni} se javlja u nekoliko varijanti Haleni}, Aljeni}, Alini}, Haljini} ali tek od kraja 16. stolje}a kada ga je nosilonekoliko bosanskih franjevaca. Naime, fra Marijan Alini} bio je provincijal BosneSrebrene u dva navrata, od 1583. do 1586. i od 1592. do 1595. Ve} 1744. godinezabiljeèno je da je vikar sutje{kog samostana bio fra Mio Alini}. U okolici KraljeveSutjeske postoji selo Haljini}i ali se ne moè sa sigurno{}u re}i da li su ~lanovi oveporodice potjecali upravo iz tog mjesta.

Sestri~i} (Sestricich)

Grb Sestri~i}a u srebrenom polju vodoravna crvena greda, iznad koje se nalazedvije, a ispod samo jedna crvena ruà. O Sestri~i}ima nema podataka u dostu-pnim suvremenim izvorima. Postoje neke indicije da su svoje mjesto u Grbovnikudobili na osnovu narodne tradicije koja poznaje li~nost Sekule Sestri~i}a, junaka izkosovskog ciklusa, ali to se ne moè sasvim utvrditi.

212


31/57

Pa{a~i} (Paxacicch)

Grb Pa{a~i}a u crvenom polju vodoravna srebrena greda, iznad grede se nalazetri zlatna ljiljana, a ispod nje zlatan polumjesec. Nije jasno o kojoj se porodici radijer se u srednjem vijeku ne pominje ni jedna porodica pod ta~no ovim prezimenom.Ne treba isklju~iti mogu}nost da je ovdje u pitanju porodica kneza Radula Paska~i}akoji se spominje 1476. godine kao poklisar hercega Vlatka Kosa~e.

Jamometovi} (Yamometovich)

Grb Jamometovi}a u crnom polju okomita zlatna zup~asta greda s ~ijih se strana

nalaze po tri srebrena polumjeseca. Jamometovi}i, ili Jamometi, su bili starahumska vlastela. Ne moè se pouzdano utvrditi njihovo pretpostavljeno srodstvo sistoimenim hrvatskim plemenom, koje svoje korijenje vu~e od navodnog pretkaùpana Ivana "de genere Jamometorum", spomenutog kao jednog od 12 plemenskihstarje{ina koji su sa kraljem Kolomanom 1102. godine sklopili ugovor poznat kao

Pacta conventa. Pojedinci sa imenom Jamomet ili Jamometi} spominju se u Humu jo{sredinom 14. ali ovu porodicu u izvorima moèmo detaljnije pratiti tek od 15. stolje}a.Tridesetih godina 15. stolje}a najistaknutiji predstavnik Jamometi}a bio je Vukosav izPopova, koji je 1436. godine spomenut sa titulom vojvode. Jamometovi}iFojni~koggrbovnika tako|er bi mogli biti potomci Raska Jamometi}a, ~ovjeka vojvodeRadoslava Pavlovi}a, koji se u izvorima javlja od 1419. do 1427. godine.U Vukoslavi}evom grbovniku se napominje da su Jamometovi}i nakon padaBosanskog kraljevstva primili islam.

Kutlovi} (Kvtlovicch)

Grb Kutlovi}a u zlatnom polju kosa greda popunjena naizmjeni~nim srebrenimi crvenim kvadrati}ima, iznad grede se nalazi crveni malte{ki kri`, a ispod njecrveni polumjesec. Kutlovi}i se kao vla{ki katun prvi put spominju 1379. godine. Saovim prezimenom pomenuti su 1411. godine bra}a Brajlovic i Radojko, a izvjesni

Pidri} "od Kutlovi}a" spomenut je 1420. godine u slu`bi kneza Grgura Nikoli}a. Uslu`bi istog kneza pet godina kasnije nalazimo i druge vlahe Kutlovi}e RakojaBoìtkovi}a i Vuka{ina Vojsali}a.

Stankovi} (Stankovich)

Grb Stankovi}a u crnom polju tri srebrene konjske potkovice. Prezime Stankovi}bilo je prili~no rasporostranjeno tokom srednjeg vijeka zbog ~estog li~nog imenaStanko iz kojeg se izvodi. Unato~ tome, moè se opravdano pretpostaviti da je ovdje

213


32/57

u pitanju poznata vla{ka porodica ~iji su ~lanovi tokom 15. stolje}a bili u slu`bi bosan-skog vlastelinskog roda Kosa~a. Stankovi}i su bili vlasi Male{evci iz katuna Stanka

Perutini}a, smje{teni na podru~ju Rudina, a koji su zabiljeèni u dubrova~kimizvorima uglavnom u vezi s karavanskom trgovinom. Po~etkom 15. stolje}a zabiljeèn

je veliki broj karavana pod vodstvom Stankovog sina Klapca Stankovi}a i njegovebra}e Stanihne, Radola i Stanoja, ljudi vojvode Sandalja Hrani}a Kosa~e, koji prevozerobu na relaciji izme|u Dubrovnika i zale|a.

Kle{i} (Klescicch)

G

rb Kle{i}a {tit zup~asto podijeljen na gornje crveno i donje zlatno polje. Kle{i}isu poznata srednjovjekovna bosanska porodica ~iji je najistaknutiji ~lan bio Pavle

Kle{i}. On se u izvorima prvi put spominje 1390. godine, a imao je posjede uGlamo~u, Duvnu i Bosni sa gradom Visu}im. Poslije njega se spominje vi{e ~lanovaove porodice koji su redom obavljali visoke funkcije na dvoru bosanskih kraljeva.Posebno se istakao vojvoda Vladislav Kle{i}, pomenut kao svjedok 1444. godine.U periodu od 1419. do 1421. godine kao svjedok na kraljevskim poveljama tako|erse javlja i dvorski pristav knez Petar Kle{i}, a 1446. djelovao je i izvjesni RadoslavKle{i} kao ~ovjek bosanskog kralja Toma{a. Vojvoda Pavao Kle{i} pomenut je 1459.i 1461. godine na kraljevskim poveljama. Potrebno je ista}i da se jedan ~lan oveporodice, Radi~ Ivana Kle{i}, nalazio na dvoru kraljice Katarine u Rimu kaoupravnik. Posljednji poznati ~lan ove porodice bio je Pavle Kle{i} koji se spominje

1504. godine u vezi s konavoskim dohotkom. Andrija Ka~i} Mio{i} biljeì da subili iz Rujana sa Livanjskog polja.

Vukoti} (Vvkoticch)

Grb Vukoti}a {tit podijeljen na dva polja, u gornjem crvenom nalaze se trisrebrena polumjeseca, a u donjem zlatnom ~etiri zelene kose grede. Kako je ovoprezime izvedeno iz ~estog imena Vukota, ve}i je broj mogu}nosti na koju bi se poro-dicu ovaj grb mogao odnositi. Najpoznatiji me|u njima je Pribislav Vukoti} koji jepripadao trgova~koj porodici Crijepovi} iz Fo~e. On je jedno vrijeme bio knez Fo~e,

a kako je obavljao diplomatske aktivnosti za hercega Stjepana, susre}emo ga uVeneciji, Firenci i drugim talijanskim gradovima. Na hercegovom dvoru obavljao jeslu`bu komornika a bio je progla{en i za viteza. Poslije 1471. godine napustio je Bosnui nastanio se u Padovi. Sa~uvan nam je i njegov testament od 21. marta 1475. godine.Pored njega u srednjem vijeku prezime Vukoti} nosili su i drugi zna~ajni pojedinci,kao {to su dvorski pristav knez Vukac Vukoti} (1419), svjedok "od dvora", i knezDabiìv Vukoti} (1443) iz Bor~a, kao i neki vlasi Bobani.

214


33/57

Kukreti} (Kvkreticch)

Grb Kukreti}a u plavom polju tri okomite tanke zlatne grede preko kojih jepostavljena vodoravna {ira greda popunjena naizmjeni~nim srebrenim i crvenimkvadrati}ima. Suvremenih podataka o ovoj porodici nema u raspoloìvim izvorima.Prema pisanju Andrije Ciccarellija sa Bra~a njegova porodica je poticala od starogbosanskog roda Kukreti}a, koji su, prema porodi~noj tradiciji, pod prezimenomîkareli}, zauzimali istaknuta mjesta na dvoru bosanskih kraljeva. Zanimljivo jeistaknuti da je znamenje bra~ke porodice Ciccarelli istovjetno znamenju Kukreti}aiz ilirskih grbovnika.

Tih~inovi} (Tihcinovich)

Grb Tih~inovi}a u srebrenom polju crna kosa greda na kojoj se nalazi srebrenazup~asta pruga, iznad i ispod grede nalaze se po tri crne {ape. Usorska vlasteoskaporodica koja se, kao ogranak uglednog roda Tihoradi}a, konstantno javlja u izvorimaod prve polovine 14. stolje}a pa sve do pada srednjovjekovne Bosanske dràve. VitanTihoradi}, brat poznatog Divo{a, imao je sina Tih~ina (Tihcinus filius Vitani) koji sesredinom 14. stolje}a spominje kao svjedok na poveljama banova Stjepana II i Tvrtka I.Njegov sin bio je ùpan Juraj Tih~inovi} spomenut na povelji kralja Dabi{e iz 1392.godine. Postoje neke pretpostavke (Pavao An|eli}) da je upravo taj Juraj bio otacmnogo poznatijih Zlatonosovi}a, ~iji se grb tako|er nalazi u ovom Grbovniku. Predsam kraj bosanske samostalnosti u dokumentima se spominje i vojvoda Vuki}Tih~inovi}, ali se ne moè utvrditi njegov stepen srodstva s usorskim Tih~inom injegovim potomcima.

Deskojevi} (Deskoevicch)

Grb Deskojevi}a u srebrenom polju tri crna~ke glave. Po{to pojedince sa ovimprezimenom nije bilo mogu}e identificirati u srednjovjekovnim izvorimanajvjerovatnije je da se ovdje radi o porodici Dekojevi} ili Dehoevi}. Naime, godine

1409. spomenut je Ostoja Pribatovi} iz katuna Dekojevi}, a tridesetih godina15. stolje}a Miklu{ Dehojevi} je bio knez vlaha za cijelu Cetinsku ùpu. AndrijaKa~i} Mio{i} Deskojevi}e prostorno veè za Omi{. Sa sli~nim prezimenom zabiljeèn

je 1449. godine i knez Stjepan De{kovi} iz Glamo~a a zanimljivo je spomenutida je car Ferdinand I 19. marta 1846. godine podijelio austrijsko plemstvo AntunuDe{kovi}u koji je tom prilikom dobio grb sa svim bitnim elementima grbaDeskojevi}a iz iliskih grbovnika.

215


34/57

Parmekanovi} (Parmekanovicch)

Grb Parmekanovi}a u crvenom polju tri srebrena bokala s poklopcima (mo`da seradi i o lampama). U svim ostalim ilirskim grbovnicima prezime ove porodice jezapisano kao Parmeàni}. Po svemu sude}i ova se porodica u Grbovniku na{la zbogDubrov~anina @ive Parmezanovi}a (Give de Parmessano), koji je sredinom 14.stolje}a u Dubrovniku bio pisar srpske kancelarije.

Vukovi} (Vvkovicch)

Grb Vukovi}a u srebrenom polju crveni kri` na kojem se nalazi pet srebrenih

zamkova. S obzirom da je li~no ime Vuk, iz kojeg se izvodi prezime Vukovi},bilo relativno ~esto u srednjem vijeku, postoji vi{e porodica koje bi mogli povezati saVukovi}ima iz Grbovnika. Naime, poznato je da su sinovi Vuka, rodona~elnikaKosa~a, Vlatko i Hrana, nosili prezime Vukovi} po svom ocu. Isto prezime nosili sui sinovi najmla|eg Hraninog sina Vuka kneèvi Ivan i Sladoje. Velika je vjerovatno}ada je sastavlja~ Grbovnika ovdje upravo mislio na Vlatka Vukovi}a, ~uvenog vojvodukoji je predvodio bosanske snage na Kosovu polju 1389. godine. Svakako se ne bismjela isklju~iti mogu}nost da se ovdje radi i o porodici Vukovi}-Desisali} ~iji jenajstariji poznati ~lan bio knez Vuk Desisali} (1435), vlastelin hercega StjepanaVuk~i}a Kosa~e. Njegovi sinovi, Ivan i Grgur, ostali su u slu`bi Kosa~a te su po ocunosili prezime Vukovi}. Njihov potomak je bio i ~uveni Ferhad-beg Vukovi}-Desisali}koji je obavljao du`nost bosanskog sandàkbega od 1568. do oko 1572. godine.

Debelji} (Debeglich)

Grb Debelji}a u srebrenom polju dva crna krila preko kojih je postavljena crvenavodoravna greda, na gredi se nalazi srebreni polumjesec. injenica da se ba{ ovaporodica spominje dva puta u Fojni~kom grbovniku predstavlja poseban kuriozitet,pogotovo {to je u svim ostalim grbovnicima pomenuta samo jednom. Ovaj grbDebelji}a je, za razliku od drugog iz Fojni~kog grbovnika (str. 132), identi~an sa

grbom iz Korjeni}-Neori}evog grbovnika (1595), s tom razlikom da je polje {tita tamocrvene boje. Debelji}i su najvjerovatnije u Grbovniku{li kroz narodnu tradiciju jer seu narodnim pjesmama spominje junak Novak Debelji}, o kojem nemamo mnogohistorijskih podataka. Iako je Andrija Ka~i} Mio{i} zapisao da oni poti~u od Lazari}aiz Srbije, to se nije moglo potvrditi drugim izvorima. Va`no je napomenuti da je,prema op{irnom popisu Bosanskog sandàka iz 1604. godine, u nahiji Saraj postojaloselo Debeli}i koje bi moglo upu}ivati na porijeklo ove porodice.

216


35/57

Ugrinovi} (Ugrinovicch)

Grb Ugrinovi}a {tit podijeljen na ~etiri dijela, prvo i ~etvrto polje je srebrenoa drugo i tre}e je crveno s kosom srebrenom gredom, preko {tita je postavljenakosa plava greda na kojoj se nalaze tri zlatna polumjeseca. Ovo je vjerovatno istaporodica ~iji je rodona~elnik, Juraj Raj~i}, do{ao u Poljice sredinom 14. stolje}a.Po jednom od njegovih sinova, Ugrinu, jedna grana ove porodice prozvala seUgrinovi}i, a potomci njegovog unuka Jakova nazivali su se Sinov~i}ima. UzDraòevi}e, vr{ili su kneèvsku vlast u Poljicama neprekidno do 1790. godine.Potrebno je istaknuti da se u dubrova~koj arhivskoj gra|i 1413. godine spominjeDobroslav Ugrinovi} iz Popova.

Debelji} (Debeglicch)

Grb Debelji}a u srebrenom polju ~etiri crvene vodoravne grede preko kojih jepostavljena kosa greda popunjena naizmjeni~nim zlatnim i plavim kvadrati}ima.Drugi grb Debelji}a u znatnoj je mjeri druk~iji od prvog iz ovog Grbovnika (str. 130).Nije u potpunosti jasno da li je autor Fojni~kog grbovnika mislio na dvije odvojeneporodice, ili je pak do{lo do gre{ke u ispisivanju imena u tabli ispod grba. S obziromda je prezime pisano s dva slova "c", mo`da se ono moè ~itati i kao Debelji~.

Brzojevi} (Barzoevicch)

Grb Brzojevi}a u crvenom polju zlatna kosa greda na kojoj se nalazi plava riba,iznad i ispod grede nalazi se po jedan zlatan polumjesec. Zbog nedostatka historijskihizvora porijeklo ove porodice bilo je te{ko identificirati. Andrija Ka~i} Mio{i}spominje da Brzojevi}i potje~u iz Rogoznice, koja se nalazi izme|u Omi{a i Zadvarja.

Mirilovi} (Mirilovicch)

Grb Mirilovi}a u plavom polju pet zlatnih polumjeseca. Mirilovi}i su bili vla{ki katun

koji se prvi put spominje u dubrova~koj gra|i 1366. godine, a mogu se dovesti uvezu sa istoimenim selom zapadno od Bile}e. Prvi poznati predstavnici Mirilovi}abili su Dudoje (1365), Njegovan (1366) i Novak (1392), ~iji se nasljednici prate krozpatronimike Dudojevi}, Njegovanovi} i Novakovi}. Zbog kasnijeg uslo`njavanja prezi-mena me|u mnogim poznatim Mirilovi}ima nije lako uspostaviti stepen srodstva. AndrijaKa~i} Mio{i} ih smje{ta u Zagoru, a zanimljivo je ista}i da se pojedinci sa ovim prezi-menima spominju sredinom 16. stolje}a upravo u Zagori gdje ~ak dva sela nose imena ponjima. U isto vrijeme se u Mostaru pominje ugledna katoli~ka porodica Mirilovi}, kasnijeprozvana [oi}-Mirilovi}, za koju se tako|er vjerovalo da potje~e iz Mirilovi}a kod Bile}e.

217


36/57

Smokrovi} (Smokrovicch)

Grb Smokrovi}a u crvenom polju srebreni kri`. Ovu porodicu nije bilo mogu}eidentificirati u srednjovjekovnim izvorima. Nije posve jasno da li su Smokrovi}ii na koji na~in povezani sa Mokrovi}ima iz ovog Grbovnika (str. 152).

Vrani~i} (Vranicich)

Grb Vrani~i}a u crnom polju dvije prelomljene zlatne grede iznad kojih se nalazizlatan polumjesec izme|u dva zlatna ljiljana nalazi se samo u Fojni~komgrbovniku. Srednjovjekovni dubrova~ki izvori poznaju nekoliko pojedinaca sa

prezimenom Vrani~i} koji se javljaju uglavnom u 15. stolje}u. Jedna brojna porodicas tim prezimenom ìvjela je u Lugu kod Trebinja. Njima je, pored ostalih pomenutihVrani~i}a, pripadao i Branko te bra}a Radivoj i Gerlj, pomenuti 1423, kao i PribinjaVrani~i} pomenut sa sinovima 1466. godine. Prema pisanju ostrogonskog nadbiskupai kardinala Antona Vran~i}a (Verantius, 1573), koje prenosi Ivan Bojni~i}, ovaj rodse iz Bosne preselio u [ibenik. Po njegovom iskazu Vran~i}i su jo{ od kralja LudovikaI dobili grb sa ljiljanima, ali se on u me|uvremenu zagubio. Na zahtjev nadbiskupa,car Maksimilijan II je 1569. godine potvrdio plemstvo i grb Vran~i}ima, koji sesamo u detaljima razlikovao od grba koji se javlja u kasnijim ilirskim grbovnicima.

Bibi} (Bibicch)

Grb Bibi}a u zlatnom polju tri crvena polumjeseca. Bibi}i su porodica koja jepo~etkom 18. stolje}a ìvjela u Dalmatinskoj Zagori. Prvi se spominje RadinBibi} koji je 1709. godine bio vlasnik zemlji{ta u selu Mirlovi}i i bio nastanjen naSvilaji, planini izme|u Drni{a i Sinja. U spiskovima srednjovjekovne vlastele oni suredovno smje{tani na prostor Midenog brda (izme|u [ibenika i Drni{a) u Zagori. Nije

jasno na osnovu ~ega je Jovan Badrljica iz Vojvodine, poru~nik u Senti, dobio ugarskoplemstvo 1. marta 1751. godine sa grbom Bibi}a iz ovog Grbovnika. Car Franjo Josip

je 1. marta 1866. godine podijelio austrijsko plemstvo Pavlu Bibi}u, sve}eniku iz

Banata, ~ijem je grbu kao osnovni predloàk posluìo grb Bibi}a iz ilirskih grbovnika.

Vili} (Vilicch)

Grb Vili}a u zlatnom polju crni orao ra{irenih krila preko kojeg je postavljenasrebrena vodoravna greda na kojoj se nalaze tri crvena polumjeseca. O Vili}imanema suvremenih srednjovjekovnih podataka, iako ih poznati dubrova~ki histori~arJakov Lukarevi} u svojoj knjizi ~esto spominje u vezi sa srednjovjekovnom Bosnom.Prema njemu dva brata Vili}a su se pred Osmanlijama sklonila u Dubrovnik. Nakon

218


37/57

pada Bosne spominju se i Vili}i muslimani koji su u selu Ma{}ani kod Gornjeg Vakufaimali svoju kulu. Prvi musliman iz ove porodice o kojem imamo podataka bio je Alija

Vili}, serasker vilajeta Neretva i vilajeta Brod. Njegovi potomci su imali posjede uRami, Visokom, Uskoplju i Neretvi, a zbog u~e{}a u ~estim vojnim pohodima uvr{tenisu u red vode}ih spahijskih porodica.

Maslovi} (Maslovicch)

Grb Maslovi}a u crvenom polju tri srebrena orla ra{irenih krila vjerovatnopredstavlja znamenje porodice Masnovi}a. Masnovi}i su bili bosanska vlasteoskaporodica iz Visokog koja se u dokumentima javlja u 14. i 15. stolje}u. Prvi poznati ~lanove porodice bio je knez Mastan Bubanji}, svjedok na poveljama bana Tvrtka. Njegov

sin bio je Priboje Masnovi}, viso~ki ka{telan, koji je 1398. godine primljen zadubrova~kog gra|anina. Pribojev sin je mogao biti Radoslav Pribojevi} koji se nalazikao svjedok na povelji kralja Tvrtka II iz 1405. godine. Postoje indicije da su i nekedruge ugledne li~nosti iz 15. stolje}a pripadale ovoj porodici, kao vojvoda PavleMasnovi}, pomenut 1403. godine. Mo`e se tako|er pretpostaviti da je ova porodica uilirske grbovnike u{la zbog fra Grgura Masnovi}a koji je bio provincijal BosneSrebrene od 1580. do 1583. godine.

Ekli~i} (Eklicicch)

Grb Ekli~i}a {tit podijeljen na ~etiri polja, u gornjem i donjem crvenom poljunalazi se po

fojnicki grbovnik-libre (1)

Documents