1. Skolastici su za filozofiju rekli da je to znanost svih stvari po posljednim uzrocima i da je filozofija stečena prirodnim svijetlom.

2. Izvori filozofije leže u: čuđenju, sumnji i svjesti o izgubljenosti.

3. Znanost je skup svih metodičko stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu, a ujedno je i djelatnost kojom stječemo takva znanja. Svaka znanost mora imati: predmet koji proučava, formalni objekt (stajalište, aspekt s kojeg se neki predmet proučava).

4. metoda je put kojim se dolazi cilju, a općenito znači planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave. Imamo dvije metode:

*Metoda znanstvenog istraživanje (analiza i sinteza, idukcija i dedukcija, apstrakcija i generalizacija, analogija, hipoteza i teorije te eksperiment)

*Metode sistematiziranja ( definicija, klasifikacija, dokazivanje i opovrgavanje)

5. Osnove filozofske discipline - logika koja ima zadaću sposobnosti da bolje misli. Oblici mišljenja: poimanje, suđenje i rasuđivanje.

6. Pojam je misao o bitnim karakteristikama. Pojam je misao o biti predmeta. To je najjednostavniji oblik ljudske misli i zato se on u logici prvi proučava. Svaki pojam ima 3 karakteristike: *sadržaj (skup bitnih oznaka nekog predmeta, *opseg (skup nižih pojmova koje obuhvaća jeda viši pojam) i *doseg (skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi neki pojam.

-Sud je spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče. Svaki se sud izražava rečenicom. Svaki sud može biti istinit ili neistinit, treće mogućnosti nema. Sudovi se dijele na: 1) kvantiteti (univerzalni, partikularni, singularni), 2) kvaliteti (afirmativni, negativni, limitativni), 3) relaciji (kategorički, hipotetički, disjunktivni), 4) modalitetu (problematički, asertorički, apodiktični)

-Zaključak je spoj sudova, ali ne bilo kakvih, nego onaj iz kojeg izvodimo zaključni sud. Da bismo ga dobili nije potrebno imati dva ili više sudova, nego misao da i od ta dva suda slijedi ili se može izvesti

iz jednog ili više drugih sudova. Sudovi od kojih zaključivanje polazi nazivaju se PREMISE, a sud koji se izvodi od jedne ili više premisa zove se ZAKLJUČNI SUD ili KONKLUZIJA.

7. Silogizam je posredan zaključak koji se sastoji iz tri suda, dvije premise i konkluzije. Silogizam se naziva jedinstveni deduktivni zaključak. Svaki sud mora imati 3 elementa: pojam subjekta, tvrdnju/negaciju i pojam predikata, pa tako i svaki silogizam mora imati pojam subjekta, predikat i premisu.

8. Sofizmi i paralogizmi su logičke pogreške. Paralogizmi su nenamjerne, nesvjesne logičke pogreške koje činimo unatoč našoj namjeri da mislimo valjano i bez namjere da bilo koga prevarimo odnosno povrijedimo, dok su sofizmi svjesne i namjerne logičke pogreške koje činimo s ciljem da nekog dovedemo u zabludu, prevarimo ga ili ga želimo zbuniti.

13. Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu, odnosno: Ljudska su uvjerenja izumi ljudskih bića i relativna su s obzirom na onog tko ih spoznaje, pa tako nitko ne može reći da drugi nije u pravu.

16. Platonovi dijalozi: Fedon, Fedar, Država, Zakoni, Parmenid, Teetet i Timej.

17. Vrlina je ujedno i znanje. Znanje je ono što je stalno, vječno i nepromjenjivo. Da bi čovjek postigao vrlinu treba znati u čemu se sastoji vrlina. Platon je vrlinu izveo iz podjele duše na: razumski dio, srčani dio i požudni dio.

18. Četiri kardinalne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.

12. Najpoznatiji sofisti su: Protogora, Sokrat, Platon i Atistotel.

20. Tri dijela duše: požudni, voljni i umni.

22. Znanje je sustav ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti. Znanje taokđer čine sve činjenice, informacije i vještine koje je osoba stekla iskustvom ili obrazovanjem. Mnijenje odnosno mišljenje je psihička funkcija koja, shodno svojim vlastitim zakonima dovodi date predstavne sadržaje u pojmovni spoj.

---------

1.Riječ kozmos dolazi iz grčkog jezika, a znači svijet,ures,uređena i lijepa stvarnost. U filozofiji taj pojam označava uređeni svijet. Podrijetlo i postanak kozmosa kroz povijest nastojale su protumačiti razne kozmogonije,mitovi,religijski sustavi ali i sama znanost. Grci su spoznali da svijetom vlada i svijet prožima red koji je za njih bio izrazom Božjeg uma-logosa. Zato je svijet uređena i skladna cjelina, svijet je inteligentno uređen,nije hrpa razbacanog drvlja i kamenja.

2.Kozmološki period:Milećani:Tales,Anaksimandar, Anaksimen. Tales kao počelo svega vidi vodu,Anksimandar apeiron-beskonačnost,Anaksimen-zrak. Za pitagorejce to je broj, za Parmenida bitak, Empedoklo govori o mješavini 4 elementa (vatra,voda,zemlja,zrak),Anaksagora –duh, Demokrit i Leukip-atomi.

3.Filozofska antropologija nastoji obuhvatiti cjelinu čovjeka želeći odgovoriti na pitanje što je on u svojoj biti. Antropologija znači govor o čovjeku,znanost o čovjeku. Grčki filozofi pokušavaju dokučiti pravi smisao čovjeka kroz njegovu dušu. Od Parmenida do Platona zapažamo da ga ovi mislitelji shvaćaju kao razumno biće tj. živo biće koje ima sposobnosti govora, mišljenja i prosuđivanja.

4.Najpoznatiji sofisti su Gorgija (nema istine, a da je i ima ne bi se mogla spoznati i ne bi bila priopćiva) i Protagora (čovjek je mjera svih stvari).

5.Sokrat kritizira sofiste, pronalazi opće pojmove, primjenjuje majeutiku i ironiju, kaže da je znanje vrlina te je ujedno i Platonov učitelj. Ironija- dovodi sugovornika do saznanja da ništa ne zna o

onome što ga učitelj pita. "Znam da ništa ne znam". Majeutika- Sokrat postepeno dovodi sugovornika do saznanja- "porađanja istine".

6."Etički intelektualizam" je naziv za Sokratov stav o povezanosti spoznaje i vrline po kojoj mudrac zna što je pravilno pa će on onda i mudro, tj. dobro, djelovati. Sokratova je misao: nitko neće svjesno činiti zlo.

7.Dobri oblici vladavine su: kraljevstvo,aristokracija i demokracija sa zakonima, a loši tiranija,oligarhija i demokracija bez zakona.

8.Za Platona društveni poredak idealne države čine tri klase: filozofi, vojnici i robovi.

9.Platonova dioba duše: na razumski,srčani i požudni dio.

10.Platon stvarnost dijeli na misaono područje (istinska spoznaja) i vidljivo područje (mnijenje, zamjećivanje). Napoznatije su njegove usporedbe o špilji,crti i Suncu. Ideje su vječne i nepromjenjive, principi, počelo svega što jest, a na vrhuncu je ideja dobra. Ideje se nalaze u misaonom području. Zamjetljive stvari su odsjaj ideja, sve postoje zahvaljujući idejama, bilo da ih oponašaju ili da sudjeluju u idejama.

-Koja su važnija Aristotelova djela?

Fizika, Metafizika, Politika, O duši, Nikomahova etika, Eudemova etika,

Kategorije, Retorika Analitika prva, Topika..

- Koja je vrlina za Aristotela i kako dijeli vrline?

Vrlina je je ustaljen nacin doživljavanja osjecaja, tako da u svakoj situaciji imamo pravi osjecaj i taj osjecaj imamo u pravoj mjeri.

- Kako Aristotel objašnjava problem "promjene"?

nauk o metafizickom zasnivanju naravnih tijela od "prve materije", koja je potencijalno I odredivo pocelo, i "supstancijalne forme", koja je zbiljsko i odredujuce pocelo. Oni su supstancijalni principi tijela. Svako tijelo, i ono najelementarnije, sastavljeno je od dvostrukog principa jednog moguceg i drugog stvarnog koji ga zasnivaju iznutra kao posljednji konstitutivi.

-Što označava pojam "hilemorfizam" kod Aristotela?

nauk o metafizičkom zasnivanju naravnih tijela od "prve materije", koja je potencijalno i odredivo počelo, i "supstancijalne forme", koja je zbiljsko i određujuće počelo.

- Što su "kategorije" i koliko ih ima prema Aristotelu?

Aristotel otkriva da se pojam može svesti na odredene tipove na tzv.kategorije. Kategorija znaci doslovno nacin izražavanja. Kategorije su:supstancija, kvaliteta, kvantiteta, relacija, vrijeme, mjesto, položaj, stanje, aktivnosti i pasivnosti.

- Koja su 4 uzroka promjene?

Materijalni,formalni,djelatni i finalni.

- Kako Aristotel dolazi do prvog nepokretnog pokretača?

Sve što se krece,krece se po necemu drugome. Lanac pokrenutih i pokretacu se može ici u beskonacnost tako dolazi do prvog nepokrenutog pokretaca. On sve pokrece,a sam se ne pokrece,sve ostalo za njim žudi.

- Što je duša za Aristotela i koji su stupnjevi duše?

Za Aristotela je duša bit ili životna sila koja postoji u svim živim bicima - ono što im

omogucuje rast i što im daje oblicje. Duša je cista forma, tijelo je materija. Na neki nacin to je proucavanje biljaka i životinja koliko i ljudskog uma.

- U čemu se sastoji bit učenja filozofije stoicizma?

Osnivac stoicizma na specifican nacin istice znacenje povratka prirodi i sustezanja od

društvene aktivnosti. Ne povratak prirodi zbog uživanja, nego zbog izucavanja prirode, zbog spoznaje njenih zakona, jer priroda je savršenstvo

- Bit ucenja filozofije epikureizma?

Ono što pojmu epikurizam daje smisao je ucenje o užitku. Njihovo je eticko nacelo

užitak,užitak u svakom obliku,užitak zbog uživanja

- Tko je osnivač filozofije neoplatonizma?

Prvi osnivac ovog pravca je Plotin.

- Što su eneade?

Eneada je mit koji potjece iz Egipta,a govori o nasljedivanju kralja i o nastanku svijeta. Pisao ih je Plotion.Sastoji se od 6 djelova,svaki dio ima 9 rasprava.

- Koji su stupnjevi isijavanja prema neoplatonizmu

Emanacija se vrši u stupnjevima: najpre se isijavaju um i ideje, dok je poslednji stupanj materija

- Koji su najznacajniji predstavnici filozofije srednjeg vijeka?

Augustin ,Toma Akvinski, Nikol Bozanski

- Tko je autor „Ontološkog dokaza za Božju opstojnost“?

Autor je …. Anselmo Kenterberiski

- Tko je autor „Pet puteva za dokazivanje Božje opstojnosti“?

Autor je Toma Akvinski…

- U cemu se sastoji bit ucenja filozofije racionalizma i tko su najznacajniji predstavnici?

Filozofi racionalizma smatraju da glavninu ljudske spoznaje dolazi iz razuma. Prestavnici su: Rene Descartes ,Pascal,Spinoza,Leibniz

- U cemu se sastoji bit ucenja filozofije empirizma i tko su najvažniji predstavnici?

Filozofi empirizma smatraju da glavnina ljudske spoznaje dolazi iz iskustva. Prestavnici: T.Hobbes, J.Locke.

- Cime se bavi Kantova Kritika cistog uma?

Kantova kritika čistog uma još ni danas nije potpuno protumačena. Potrebno je postaviti pitanje , što je kant zapravo želio pišući to djelo. On je već u predgovoru i uvodu jasno istaknuo problematiku koju bismo mogli izraziti pitanjem:- je li metafizika moguća?

Ta je problematika, osobito došla do izražaja u protivnosti racijonalizma i empirizma, dogmatizma i skepticizma, u prihvaćanju i odbacivanju metafizike.

- Kako glasi Kantov Kategoricki imperativ?

Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne želim da kradja postane opci zakon, onda ne smijem ni ja krasti". "Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu."

- Koji su predstavnici klasicnog njemackog idealizma?

Johann Gottlieb Fichte, Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Immanuel Kant, Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling.

- Tko govori o Apsolutnome duhu?

Georg Wilhelm Friedrich Hegel

- O kojim fazama govori kierkegaarl?

1.estetska faza..2.eticka faza3...religiozna faza

- Cime se bavi filozofija egzistencije?

Filozofi se odricu od stare metafizike biti objektivnog i subjektivnog, teži apsolutno novom.

- Tko naucava da je volja za moc u osnovi svega?

Schopenhaver

- Tko govori o vjecnom vracanju svega?

Friedrich Nietzsche

- Tko je napisao djelo „Bitak i vrijeme“ i zašto kritizira tradicionalnu metafiziku?

Martin Heidegger.

Tradicionalnu metafiziku kritizira jer smatra da se uvijek na mjesto bitka postavljala samo odredeno bice,a nije se vidjela ontološka razlika izmedu bitka i bica. Ishodište o tom bitku leži u opstanku covjeka no za Heidegger taj opstanak nije svijest kao kod Kanta nego egzistencija.