NE BOJITE SE ZLA

Pathwork metoda za transformiranje nižega ja

Sastavio i izdao Donovan Thesenga iz materijala kojeg je kanalirala Eva Pierrakos

Pathwork PressMadison, Virginia1993.

Pathwork serija:Glavni urednik: Donovan Thesenga

The Pathwork of Self-Transformation. Eva Pierrakos. Bantam / 1990.

Ne bojite se zla;Pathwork metoda za transformaciju nižega ja.Eva Pierrakos i Donovan Thesenga.

Undefended Self. Susan Thesenga.

Pathwork of Relationship. Eva Pierrakos i Judith Saly.

Izdao Pathwork PressRoute 1, Box 86 - Madison VA 22727 - Tel/faks: 703-948-5508Predsjednik: Gene Hemphrey. Dizajn i promidžba: Karen Millnick

Sva prava pridržava © 1993 The Pathwork Foundation, Inc.

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, u bilo kojem obliku, bilo kojim sredstvima, elektronskim ili mehaničkim, uključujući fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvim sustavom za pohranu i vraćanje podataka, bez pisanog odobrenja izdavača.

Library of Congress Catalog Card Number: 93-84262

ISBN 0-9614777-2-5 12.00

Dizajn naslovnice: Karen Millnick i Donovan Thesenga

Slikanje naslovnice: Saint George and the Dragon (detail); RAPHAEL, National Gallery of Art, Washington; Andrew W. Mellon Collection.

1

Poglavlja 7, 8 i 18 objavljena su u neznatno drugačijem obliku u The Pathwork of Self-Transformation, Bantam New Age, 1990.

TISKANO U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA

AUTORSTVO

Naslovnica ove knjige navodi imena dvaju ljudskih bića, ali niti jedno od nas nije autor. Većinu riječi u ovom svesku izgovorilo je bestjelesno biće kojeg smo nazvali "Vodič", a Eva Pierrakos je bila kanal kroz koji je materijal prenesen. Tijekom više od dvadeset i pet godina, Eva se duhovno razvila, produbljujući svoju sposobnost da bude kanal za visoku istinu. Međutim, Vodič nije nikada "izgovorio" svezak pod naslovom "Ne bojite se zla". Niti je on ikada poredao u jedan tijek sve svoje komentare o transformaciji nižega ja. Ideja prikupljanja učenja Vodiča o ovoj temi; rad na izdavanju i prikupljanju tih učenja, te izbor naslova, bili su moji. Obzirom da je krajnji izbor koje riječi Vodiča će se uključiti, a koje će se izostaviti bio na meni, bilo koje greške ili propusti su također moji.

Izdavačka nastojanja i sugestije Judith Saly, John Saly, Susan Thesange i Jan Bresnicka bili su neophodni; kao što je to bila i tehnička pomoć Karen Millnick, Iris Markham, Hedde Koehler i Rebecce Daniels.

Ne bojite se zla je izdala Pathwork fondacija.

Donovan ThesengaSevenoaks CenterMadison, Va.listopad, 1991.

Iako hodam kroz dolinu sjene smrti, neću se bojati zla.

Psalam XXIII

Ako postoji način da bude bolje, on leži u tome da se u potpunosti pogleda ono najgore.

Thomas Hardy

2

SADRŽAJ

Uvod I. Vi i ja i zloII. Eva, Vodič, pathworkIII. Kako koristiti ovu knjigu

Dio I. Samospoznaja

Poglavlje 1. Spoznaj samoga sebe

Poglavlje 2. Više ja, niže ja i maskaOkončanje samozavaravanja

Poglavlje 3. Postizanje stvarne promjene osjećajaSuočavanje sa životom, Za temeljito samoistraživanje potrebno je vrijeme; Cijena duhovnog rasta je visoka; Tri tipa rada

Poglavlje 4. Pronalaženje svojih manaZakon bratstva; Tri glavne mane; Dnevni pregled

Poglavlje 5. ImidžiImam li imidž?; Kako tražiti imidže; Koristi rastvaranja imidža; Sram

Poglavlje 6. Začarani krug nezrele ljubaviDijete želi isključivu ljubav; Strah od kažnjavanja, strah od sreće; Dvije svijesti; Stalni osjećaj neadekvatnosti i inferiornosti; Rastvaranje kruga

Poglavlje 7. Prisila ponovnog stvaranja i prevladavanja povreda iz djetinjstvaNedostatak zrele ljubavi; Pokušaji da se izliječi povreda iz djetinjstva u odrasloj dobi; Lažnost te strategije; Ponovno proživljavanje povrede iz djetinjstva; Kako prekinuti ponovno stvaranje

Poglavlje 8. Idealizirana slika o samome sebiStrah od boli i kažnjavanja; Moralna maska idealiziranoga ja; Samoprihvaćanje; Unutarnji tiranin; Udaljavanje od pravoga ja; Odustajanje od idealiziranog ja; Dolazak kući

Poglavlje 9. Ljubav, moć i vedrinaLjubav/submisivnost; Moć/agresivnost; Vedrina/povlačenje; Nužnost emocionalnoga rasta

Poglavlje 10. Susret s boli destruktivnih obrazacaBol pseudo-rješenja; Bolnost promjene; Bol neispunjenja; Pomak od bijega do stvarnosti

DIO II Vezanost na negativnost

3

Poglavlje 11. Pronalaženje nesvjesnog "Ne"Promjena putem otkrivanja ne-struje; Promatranje polusvjesnih misli

Poglavlje 12. Prijelaz od ne-struje na da-strujuVi ste ti koji kažete ne; Usporedite pozitivno s negativnim; Razgovaranje o problemu

Poglavlje 13. Funkcija ega u odnosu na pravo jaPotreba za jakim egom; Dosezanje iznad ega

Poglavlje 14. Što je zlo?Zlo kao tupost; Okrutnost; Vezivanje životne snage na negativne situacije; Ustrajnost zla: užitak povezan s okrutnošću

Poglavlje 15. Sukob pozitivnog i negativnog užitka kao podrijetlo boliŽivot i protuživot; Želja za negativnim; Stalno ponavljanje ciklusa; Negativnost u vezama

Poglavlje 16. Jedna energetska strujaNarav destruktivnosti; Užitak negativnosti, Blokirana seksualna energija

Poglavlje 17. Prevladavanje negativnostiTri koraka za pronalaženje izlaza; Uloge i igre; Četvrti korak

DIO III Transformacija

Poglavlje 18. Meditacija s tri glasa: Ego, niže ja i više jaEgo kao posrednik; Meditativni stav; Promjene polučene pathwork meditacijom; Ponovni odgoj destruktivnog ja

Poglavlje 19. Samoidentifikacija i faze svijestiVi ste onaj koji integrira; Pomak u identifikaciji; Četiri faze svijesti;Užas nestaje; Širenje svijesti

Poglavlje 20. Rastvaranje vaših strahovaZlo kao obrana od patnje; Problem lijenosti; Strah od osjećanja svih osjećaja; Odluka da idete u i kroz; Kroz vrata

Poglavlje 21. Identifikacija s duhovnim ja radi prevladavanje negativne namjereNegativna namjera; Nova nada; S kojim dijelom sebe se identificirate?; Odustajanje od negativne namjere; Izlaz

Poglavlje 22. Prijelaz na pozitivnu namjeruPreispitajte sve misli; Ići do kraja

Poglavlje 23. Proces vizualizacije radi rasta u stanje jednosti

4

Posvećenje s punim srcem; Unutarnji život i vanjski život; Ostvarivanje božanskog života

Poglavlje 24. Unutarnji prostor, usredotočena prazninaPronalaženje unutarnje stvarnosti; Faze usredotočene praznine; Pravo vi koje živi u stvarnome svijetu

Pogovor - Transformirano zlo; Transcendirano zlo; Stanje jedinstva

Tekstualna bilješka

Za daljnje informacije o pathworku

UVOD

I. Vi i ja i zlo

Ljudska narav je sposobna za beskonačnu količinu zla… Danas kao nikada prije važno je da ljudska bića ne predvide opasnost zla koje se skriva u njima. To je na žalost i previše stvarno i to je razlog zašto psihologija mora inzistirati na stvarnosti zla i mora odbaciti bilo koju definiciju koja gleda na njega kao na beznačajno ili da stvarno ne postoji.

C. G. Jung1

Kada se zlo shvati kao urođeni božanski energetski tijek, trenutačno iskrivljen zbog specifičnih krivih ideja, koncepata i nesavršenstva, tada se više ne odbacuje u svojoj suštini."Značenje zla i njegova transcendencija"2

Vi niste zla osoba. Ja nisam zla osoba. Pa ipak, zlo postoji u svijetu. Od kuda ono dolazi?

Zle stvari koje su počinjene na zemlji počinila su ljudska bića. Ne možemo okrivljavati biljke i životinje, ili zaraznu bolest, ili zle utjecaje iz svemira. Ali ako vi i ja nismo zli, tko je onda? Da li zlo boravi samo na drugim mjestima kao što je nacistička Njemačka ili "zlo carstvo" staljinističkog Sovjetskog saveza? Ili samo u srcima kriminalaca i gospodara droga, ali ne u srcima bilo koga koga znamo?

Ili je moguće da nitko nije zao, nego da je samo zaveden? Možemo li stvarno pripisati skoro nevjerojatan užas Holokausta, ili sadizma Idi Amina, ili mučenje sankcionirano od Vlade koje se sada prakticira u mnogim zemljama svijeta jednostavnoj zavedenosti? Ta riječ čini se tanka i nedovoljna kao objašnjenje.

Prema tome gdje zlo boravi? Od kuda se pojavljuje?Pathwork uči da zlo boravi u svakome od nas i u svakoj ljudskoj duši. Ili, da kažem

drugačije: zlo na svijetu nije ništa više nego ukupni iznos zla koje postoji u svim ljudskim bićima.

1 C. G. Jung. Aion. U Psyche & Symbol, izdao V.S. de Laszlo, Doubleday, 1958, str. 49-50.2 Pathwork predavanje br. 184.

5

"Zlo" je vrlo jaka riječ. Većina ljudi je želi sačuvati za Hitlere i kriminalce svijeta, te je ne žele primijeniti na sebe. Primjenjuje li se ona na mene i na vas?

Prva definicija "zla" u mojem rječniku je: "moralno vrijedan osude, grješan, izopačen". Ova definicija pojašnjava da nije prikladno upotrijebiti tu riječ ako je koristimo za "zla bolesti i smrti". Bolest i smrt su bolna iskustva ljudskog postojanja, ali oni zasigurno nisu "moralno vrijedni osude". S druge strane, riječ je ispravno upotrijebljena ako kažemo "zla institucija ropstva".

Ja sam počinio stvari koje su moralno za osuditi, i uvelike sumnjam da ste i vi to učinili. Svi mi imamo karakterne mane, svi smo više ili manje egoistični, sebični i sitničavi. A te karakterne mane su me često puta navele da budem bez ljubavi, prkosan, ljubomoran i da djelujem na načine kojima samo dodajem ukupnoj količini patnje u svijetu. Ali da li sam zbog toga zao?

Vi i ja zasigurno nismo zli u svojoj potpunosti, ili u svojoj suštini, ali imamo zlo u sebi. Prema tome, riječ "zlo" može opisati kontinuum ponašanja koje ide cijelim putem od malih sitničavosti i egocentričnosti na jednome kraju do genocidnog sadizma nacizma na drugome kraju. Oni među nama koji uglavnom borave na donjem kraju spektra možda će poželjeti reći da nemamo ništa zajedničko s ubojicama na gornjem kraju spektra; pa ipak, može li biti istina da nemamo ništa zajedničko s njima? Ako upotrijebimo drugi od tih sinonima iz rječnika, nismo li svi mi grješnici?

Pred trideset ili četrdeset godina, riječ "grijeh" se još uvijek često koristila, ali (osim među fundamentalistima) jedva da se danas koristi. Sada ćemo vjerojatnije upotrijebiti terminologiju psihologije koja govori umjesto toga o našim ljudskim manama i nedostacima, ali obično na načine koji stavljaju krivnju drugdje - na roditelje ili društvo zbog toga što smo takvi kakvi jesmo. Osobna promjena se događa onda kada shvatimo izvor negativnog programiranja koje su drugi izvršili nad nama, kad osjetimo sve osjećaje uključene u to (prvenstveno ljutnju i tugu), a onda oprostimo vanjskom izvoru negativnosti zbog kojeg patimo. I to je najbitniji dio procesa transformacije.

"Međutim, s psihološkog stajališta, izgubili smo nešto što nam je stara vjerska ideja o grijehu dala. Osobito to da smo odgovorni za svoju vlastitu negativnost, naše osobne propuste i činove. Biti odgovoran se potpuno razlikuje od biti kriv. To jednostavno znači da sebe ponekad priznamo kao izvor boli, nepravde i nebrige za nas same, druge i svijet."3

Ako mogu pristati na taj stupanj odgovornosti prema sebi - da nisam samo žrtva zla u svijetu, nego na svoj mali način, začetnik negativnosti - što bih onda po tom pitanju trebao učiniti? Kako mogu transformirati zlo u sebi?

Tradicionalne religije daju nam moralne upute kako da živimo, kao što je:"Radi drugima ono što želiš da i oni tebi čine" i "Voli svog susjeda kao samoga sebe". Sigurno se možemo složiti da kad bi se svi pridržavali tih zlatnih pravila, svijet bi bio puno ugodnije mjesto za živjeti. No mi ih se ne pridržavamo vrlo često. Ja ih se ne pridržavam, kao ni vi. Ako prihvatimo to načelo kao valjano, zašto je onda tako teško živjeti po tome? Kako da promijenim svoje ponašanje? Što moram učiniti kako bi imao više ljubavi? Odgovor tradicionalne religije često navodi samo: trudi se više.

U tradicionalnoj religiji, po riječima Carla Junga:"Svako nastojanje uloženo je da se uče idealistička vjerovanja ili ponašanje za koje ljudi u svojim srcima znaju da ih se ne mogu pridržavati, a takve ideale zagovaraju propovjednici koji i sami znaju da nikada nisu živjeli te visoke standarde i da nikada ni neće. Štoviše, nitko nikada ne preispituje vrijednost te vrste učenja."4

3 Susan Thesenga, The Undefended Self, Sevenoaks, 1988, str. 19.4 C.G. Jung, Memories, Dreams, Reflections, Pantheon Books, 1973, str. 330.

6

Odgovori tradicionalne religije su bili toliko razočaravajući da mnogo ljudi koji bi se prije posavjetovali sa svećenikom, sada umjesto toga idu psihijatru. Koliko je uspješna moderna psihologija u borbi s problemom zla?

Nedavni članak o Abrahamu Maslowu, ocu humanističke psihologije, navodi: "U svojim posljednjim godinama, Maslow se borio s naravi ljudskoga zla… "(On) je izrazio bojazan zbog nesposobnosti humanističke i transpersonalne psihologije da asimilira našu "tamnu" stranu (ono što je Jung nazvao sjenom) u sveobuhvatnu teoriju ljudske prirode. Maslow je sam smatrao da je to uznemirujuće pitanje, te nije došao do konačnog zaključka do trenutka njegove smrti."5

Oni među nama koji su proučavali i prakticirali pathwork otkrili su, s osjećajem olakšanja, da ta učenja pružaju bitnu nedostajuću kariku koja je do sada nedostajala i religiji i psihologiji.

Velika većina današnjih duhovnih učenja, ili kanaliranog materijala, usredotočen je na suštinsku dobrotu ljudskih bića, na našu krajnju božansku narav. I to je vrijedna poruka našega vremena. Ali što da učinimo sa svojom "tamnom stranom"? Od kuda ona dolazi, zašto joj je tako teško ući u trag, kako da se njome bavimo?

Upravo u pružanju odgovora na ova pitanja poruka pathworka ima jedinstvenu vrijednost. Učenja koja su prenesena kroz Evu Pierrakos uče nas da se zlo može pronaći u srcu svakoga ljudskoga bića, ali da ga se ne treba bojati ili ga negirati. Dana je metoda pomoću koje možemo jasno vidjeti svoju "tamnu stranu", razumjeti njezine korijene i uzroke, te što je najvažnije, kako ga transformirati. Rezultat će biti mir u ljudskom srcu, i tek kad se to postigne će nastupiti mir na zemlji.

II. Eva, Vodič, pathworkMaterijal koji je ovdje sakupljen bio je izvorno izgovoren, a ne napisan. Eva Pierrakos

nije autor tog materijala, samo kanal kroz koji je on prenesen. Pravi autor je bestjelesno biće koje je govorilo kroz Evu kada je ušla u promijenjeno stanje svijesti. To biće nije nam reklo ništa o sebi - nikakve osobine ličnosti, nikakvu povijest, nikakav "glamur". Čak si nije dalo ni ime, pa smo ga zvali "Vodič". Materijal koji je bio prenesen nazvan je "predavanja Vodiča", a proces osobne transformacije u učenju nazvan je "pathwork".

Vodič je stavio sav naglasak na materijal, a ne na izvor. On je rekao, u jednom od svojih kasnijih predavanja "nemojte se baviti fenomenom ove komunikacije kao takve. Jedina važna stvar koju trebate shvatiti na početku takvog pothvata je da postoje razine stvarnosti koje još niste istražili i doživjeli i o kojima u najboljem slučaju možete teoretizirati. Teorija nije isto što i iskustvo, i ako to otpustite, to će biti puno bolje nego da pokušavate siliti konačni zaključak. Zapamtite da ovaj glas ne izražava svjesni um ljudskog instrumenta kroz koji govorim. Nadalje, uzmite u obzir da svako ljudsko biće ima dubinu koje još nije svjestan. U toj dubini, svatko ima načina kako transcendirati uske granice svoje vlastite ličnosti; te dobiti pristup drugim područjima i bićima koja imaju šire i dublje znanje."6

Od 1957. do 1979. Vodič je kroz Evu prenio 258 predavanja o naravi psihološke i duhovne stvarnosti, te o procesu osobnog duhovnog razvoja. Uzorak od sedamnaest tih predavanja objavljen je u prethodnom svesku pod naslovom Pathwork of Self-Transformation.7 Ovaj svezak usredotočit će se na metodu transformacije samih sebe koju je Vodič izložio. To nije jednostavna metoda, ali obećava, ako je se slijedi vjerno i hrabro, ogromne dalekosežne rezultate.

5 Dr. Edward Hoffman, "Abraham Maslow and Transpersonal Psychology", u "The Common Boundary", svibanj/lipanj 1988, str. 5.6 Pathwork predavanje br. 204.7 Eva Pierrakos, The Pathwork of Self-Transformation, Bantam Books, 1990.

7

"Ovaj put zahtjeva od pojedinca ono što je većina ljudi najmanje spremna dati: iskrenost prema sebi, izlaganje onoga što sada postoji, uklanjanje maske i lažnosti, te iskustvo gole ranjivosti. To je težak zadatak, pa ipak to je jedini način koji vodi do istinskog mira i cjelovitosti."8

Tijekom prvih deset godina prenošenja učenja Vodiča, grupa ljudi okupila se oko Eve, učeći načela koja je Vodič objasnio, te pokušavajući ih primijeniti. Godine 1967, Eva je susrela dr. Johna Pierrakosa, psihijatra i koautora škole terapije poznate kao bioenergetika. Nekoliko godina kasnije oni su se vjenčali, a spoj njegovog i njezinog rada doveo je do velikog širenja pathwork zajednice.

Mreža ljudi koji prakticiraju i uče pathwork sada uključuje dvije škole koje podučavaju pathwork (Phoenicia, New York i Madison, Virginia), te studijske grupe u mnogim urbanim područjima u Sjedinjenim Državama i Europi.

Tijekom Evinog života (preminula je 1979), pathwork zajednica bi se sastajala svakoga mjeseca na lokaciji u gradu New Yorku. Eva bi ušla u stanja koje je opisala kao lagani trans, a Vodič bi kroz nju govorio oko četrdeset i pet minuta. Predavanja su snimljena, prepisana i onda distribuirana članovima zajednice.

Usmeno izlaganje materijala dovelo je do određenog ponavljanja u svakom predavanju. Također, tijekom dvadeset i dvije godine njihova prenošenja, mnoge teme su ponavljane i obrađene. U pripremanju ovoga sveska, neka ponavljanja Vodiča su izostavljena, ali želeći zadržati original, neka ponavljanja su ostala. Na kraju svakoga predavanja, postojalo je vrijeme za pitanja i odgovore. Uklonili smo većinu tog materijala iz ovoga teksta, ali smo ostavili nekoliko primjera te razmjene između članova i Vodiča.

III. Kako koristiti ovu knjiguSvesrdno preporučamo da ne pokušate sjesti i pročitati ovaj svezak odjednom. Taj

materijal je izvorno bio izložen uz očekivanje da će se svako predavanje pročitati i tada o njemu raspravljati mjesec dana, prije nego li se prenese sljedeće predavanje. Većina ovoga materijala je vrlo gusta, te zahtjeva ponovno čitanje, te brižljive pokušaje da to primijenite na sebe. Ako imate druge s kojima možete podijeliti ovu knjigu, bit će idealno da zajedno čitate i raspravljate o tome kako napredujete. Ako ne, preporučamo da pročitate predavanje jednom, pričekate nekoliko dana i onda da ga pročitate ponovno, a potom napravite što najbolje možete kako biste primijenili načela na sebe i svoj vlastiti život, prije nego li pročitate sljedeće predavanje.

Odabir predavanja i dijelova predavanja koja su ovdje navedena je odabir od 258 predavanja. Ona su izložena kronološki, i najbolje ih je čitati tim poretkom. Međutim, ako vam se bio koji dio knjige čini teškim, preporučamo da, umjesto da odložite knjigu, krenete naprijed na drugo predavanje s naslovom koji vas zanima.

Ta predavanja obrađuju metodu samopromatranja, te teoretsku strukturu koju možete koristiti da organizirate i shvatite ono što promatrate. Rad tada zahtjeva brižna nastojanja kako biste uklonili maske i obrane, te osjetili i priznali istinske osjećaje koje ste potisnuli i negirali. Jedan dio ovoga rada možete napraviti sami, no većini ljudi koji su došli do ove faze puta, postalo je vrlo teško nastaviti rad u samoći. Trebat će vam prijatelji i pomagači, suputnici, da vam pomognu vidjeti neke aspekte vas koje biste radije držali u sjeni.

Jednom kada naučite istinsko samopromatranje - a onda smognete hrabrosti da dovedete vašu sjenu, vaše niže ja na svjetlost - bit ćete spremni i sposobni započeti praksu istinske samotransformacije. Rad nije brz, niti lagan, ali će istinski promijeniti vaš život.

D.T.

8 Pathwork predavanje br. 204.

8

DIO 1

SAMOSPOZNAJA

Čovjek u sebi ima mnogo koža, pokrivajući dubine svoga srca. Čovjek zna toliko stvari; ali ne pozna sebe. Trideset ili četrdeset koža, baš kao onih u lisice ili medvjeda, toliko debelih i tvrdih, prekriva dušu. Odite na svoj vlastit teritorij i spoznajte se tamo.

Meister Eckhart

Često je tragično vidjeti kako čovjek razmetljivo prtlja sa svojim životom i životom drugih, a ipak ostaje potpuno nesposoban vidjeti koliko cjelokupna tragedija izvire u njemu i kako je on stalno hrani i održava. Nesvjesno, naravno - jer je svjesno angažiran u oplakivanju svijeta bez vjere koji se sve više i više povlači u udaljenost. Nesvjesni čimbenik je onaj koji okreće iluzije koje zasjenjuju njegov svijet.

C G. Jung9

Počinjemo Dio 1 s izvatkom iz jednog od najranijih predavanja Vodiča. Predavanje se tiče sreće, ukazujući da je to nešto za čime svi čeznemo, iako smo skloni okrivljavati vanjske okolnosti za bilo koje osjećaje nesreće koje imamo.

Vodič odmah izlaže doktrinu odgovornosti prema sebi:"Duhovno nezrela osoba misli da se sreća prvo mora stvoriti izvana; da se vanjske okolnosti, ne nužno one koje ovise o njemu, moraju uklopiti u njegove želje - te da će unutarnja sreća uslijediti. Duhovno zrele osobe točno znaju da je upravo suprotno." I "sreća ne ovisi o vanjskim okolnostima ili drugim ljudima, bez obzira koliko je duhovno nezrela osoba uvjerena u ovu zabludu. Duhovno zrela osoba zna da je sama sposobna stvoriti sretan život, ne samo prvo u sebi, nego, kao neizbježan rezultat toga, također i izvana."

Ova doktrina je prvi temelj na kojem se zasniva pathwork metoda samotransformacije. Vodič navodi da nije potrebno u to vjerovati da bi se započelo s radom. No, potrebno je da osoba barem otvori svoj um mogućnosti da bi to moglo biti istina. Prema toj ideji i prema mnogim drugima koje će uslijediti, pozvani smo da stavimo po strani stare nesigurnosti i da otvorimo svoje umove novim mogućnostima.

Ovaj put ne zahtjeva da vjerujemo u bilo koju specifičnu dogmu, ili potpišemo bilo koje vjerovanje. Umjesto toga, dane su nam ideje i metode da ih iskušamo, radimo s njima i stavimo ih u praksu. Ako metoda djeluje, znat ćemo to po rezultatima. Ako ideje daju ploda, ako nam pomognu da bolje sebe razumijemo, te živimo sretnije i produktivnije, onda će one istinski postati naše; one će se znati, a ne samo vjerovati.

Prvi ključ za sreću, kaže Vodič, je samospoznaja. To bi se mogla činiti kao nekontroverzna izjava; sigurno bi se svi obrazovani ljudi složili da je samospoznaja vrlo vrijedna. Ali zašto ju je tako teško doseći? Možda zato što nitko ne voli čuti neugodne i nelaskave istine o sebi, a ipak to su najvažnije stvari koje je o sebi potrebno znati. Predavanja koja slijede u Dijelu I naglašavaju koliko je važno da poznajemo sve one dijelove nas koje bi najradije predvidjeli i zaboravili.

U Jungovoj psihologiji, izraz "sjena" koristio se za opisivanje onoga dijela nas kojeg radije ne bismo nosili u našem svjesnome umu, kojeg gurnemo u mrak i nadamo se da ćemo ga zaboraviti. U pathwork sustavu, ovaj skup karakternih mana i negativnosti zove se "niže ja". Skrivanje nižega ja je sama maska, idealizirana slika o sebi, uveličana slika onoga što mislimo da bismo morali biti, te što pokušavamo biti.

9 C. G. Jung, Aion, kako je navedeno u Psyche & Symbol, u izdanju V.S. de Laszloa, Doubleday, str. 8.

9

Početne faze pathworka su prvenstveno usredotočene na učenje kako prodrijeti masku, te kako postati svjestan nižega ja koje se ispod skriva; jer upravo su ta dva sloja ličnosti ona koja sakrivaju više ja - onu iskru unutarnjeg božanstva koja je suština svakoga od nas. Rana predavanja pozivaju nas da neustrašivo istražimo one dijelove nas koje najviše želimo sakriti, i daje nam praktične alate da provedemo ovaj rad. Prvo učimo vidjeti i procijeniti naše svakodnevne aktivnosti i emocije - materijal koji je potpuno svjestan, te samo čeka da na njega obratimo potpunu pozornost. Potom učimo kako otkriti podsvjesne misli, osjećaje i stavove. Otkrit će se iznenađujuće stvari; budite spremni na iznenađenje.

D.T.

POGLAVLJE 1

SPOZNAJ SAMOGA SEBE

Duboko u srcu svako ljudsko biće čezne za srećom. No, što je sreća? Ako upitate različite ljude, dobit ćete različite odgovore. Duhovno nezreli, nakon što razmisle o tome neko vrijeme, reći će, možda, da ako mogu ispuniti ovo ili ono, ili ukloniti neku brigu, tada bi bili sretni. Drugim riječima, sreća za njih znači da su neke želje namirene. Pa ipak, čak i da se te želje ostvare, ti ljudi ne bi bili sretni. Oni bi i dalje osjećali duboko ukorijenjeni nemir. Zašto? Zato što sreća ne ovisi o vanjskim okolnostima ili drugim ljudima, bez obzira koliko je duhovno nezrela osoba uvjerena u tu zabludu. Duhovno zreli ljudi to znaju. Oni znaju da su samo oni odgovorni za svoju sreću ili nesreću. Oni znaju da su sposobni stvoriti sretan život, prvo unutar sebe, ali onda također, neizbježno, u njihovom vanjskom životu. Duhovno nezreli ljudi misle da se sreća mora prvo stvoriti na vanjskoj razini, jer vanjske okolnosti koje nisu nužno oni uzrokovali, moraju odgovarati njihovim željama, a kad to postignu, sreća će uslijediti. Duhovno zreli ljudi znaju da je to upravo obrnuto.

Mnogo ljudi ne želi priznati ovu istinu. Lakše je okriviti sudbinu, nepravdu sudbine i više sile ili okolnosti koje su uzrokovale drugi ljudi, nego biti odgovoran prema samome sebi. Lakše je osjećati se žrtvom. Na taj način osoba ne mora tražiti, ponekad vrlo duboko, te s maksimalnim poštenjem unutar sebe. Pa ipak velika istina je: sreća leži u našim vlastitim rukama. U vašoj je moći da pronađete sreću. Možete se upitati: "Što moram učiniti?" Ali dajte da najprije vidimo što znači sreća u duhovno zrelom smislu. Ona jednostavno znači: Bog.

Mnogi ljudi, u svoj svojoj iskrenosti, nastoje pronaći Boga. Međutim, da ih se upita točno što pod time podrazumijevaju, kako zamišljaju da se to odvija, bilo bi im teško dati smisleni odgovor. Pa ipak, naravno da postoji tako nešto kao što je "pronalaženje Boga". To je u stvari vrlo konkretan proces. Nema ništa nejasnoga, nestvarnoga ili prividnoga u svezi s time. Pronaći Boga u stvari znači pronaći pravoga sebe. Ako se pronađete do određene mjere, bit ćete u razmjernom skladu. Promatrate i razumijete zakone svemira. Sposobni se odnositi se prema drugim ljudima, biti puni ljubavi i iskusiti radost. Vi ste istinski odgovorni prema samima sebi. Imate integritet i hrabrost da budete svoji, čak i po cijenu da odustanete od odobravanja. Sve to ukazuje da ste pronašli Boga - kako god da se taj proces imenuje. On se također može nazvati doći kući od samootuđenja.

Pronaći Boga je jedini način da se pronađe sreća. A ona se može pronaći ovdje i sada. "Kako?" potom ćete upitati? Moji prijatelji, ljudi toliko često zamišljaju da je Bog neizmjerno udaljen u svemiru, i da ga je nemoguće doseći. To je daleko od istine. Cijeli svemir nalazi se unutar svake osobe; prema tome, Bog se nalazi unutar svake osobe. Svako živo stvorenje ima

10

dio Boga u sebi. Jedini način da se dosegne taj božanski dio u sebi je na kosom i uskom putu samorazvoja. Cilj je savršenstvo. Osnova toga je da spoznate samoga sebe!

Spoznati samoga sebe je odista teško. Jer, spoznati samoga sebe znači suočiti se s mnogim nelaskavim karakteristikama. To znači dugu, stalnu potragu kojoj nikada nema kraja: "Tko sam ja?" Što moje reakcije - ne samo moja djela i misli - zaista znače? Jesu li moja djela poduprijeta mojim osjećajima ili imam motive iza tih djela koji ne odgovaraju onome što bih želio vjerovati o sebi ili što bih želio da drugi ljudi vjeruju? Jesam li do sada bio iskren sam sa sobom? Koje su moje greške?"

Iako neki od vas poznaju svoje slabosti, većina ljudi ignorira dobar dio njih, a to predstavlja veliku zapreku, čak i za one koji su postigli određenu visinu na uzlaznom ovom putu. Ne možete nadići ono što ne znate. Svaka mana nije ništa više niti ništa manje nego lanac koji vas veže. Odbacivanjem svakog nesavršenstva, vi razbijate lanac i tako postajete slobodniji i bliži sreći. Sreća je namijenjena svakom pojedincu, ali nemoguće ju je doseći bez uklanjanja uzroka vaše nesreće, a to su vaše mane - kao i svaki trend koji razbija duhovni zakon.

Možete pronaći koliko ste uznapredovali na ovome putu tako da pogledate vaš život i vaše probleme. Koliko ste sretni? Što nedostaje u vašem životu? U omjeru u kojem nesreća ili nezadovoljstvo postoje u vašem životu niste ispunili svoj potencijal. Oni koji se stvarno ostvare, iskusit će mirno zadovoljstvo, sigurnost, te osjećaj ispunjenja. Ako to nedostaje, niste u potpunosti na pravome putu, ili niste dosegli oslobođenje koje morate doživjeti nakon što se prevladaju početne poteškoće na ovome putu. Jedino vi ćete znati odgovor gdje se nalazite. Nitko drugi ne može ili ne treba odgovoriti ovo pitanje za vas. Ako ste na pravome putu, te imate taj duboki osjećaj zadovoljstva i ispunjenja, ali još uvijek postoje vanjski problemi u vašem životu, to vas ne bi trebalo obeshrabriti. Vanjski oblik unutarnjeg konflikta na kojem sada radite ne može se razriješiti tako brzo.

Što više usmjerite unutarnje struje duše u prave kanale, to će se više odnosni vanjski oblici promijeniti, postepeno, ali sigurno. Dok se proces potpuno ne provede, vanjski problem se ne može automatski razriješiti. Nestrpljivost će jedino biti prepreka. Ako ste na pravome putu, živjet ćete i osjećati veliku stvarnost božjeg svijeta u vašem svakodnevnom životu. Ona će postati podjednako stvarna, ako ne i više, od vašeg ljudskog okruženja. To više neće biti teorija, puko intelektualno znanje. Živjet ćete u tom svijetu i osjećati njegov učinak na vas.

Sada ću se povući i reći svakome od vas: nitko od vas se ne bi trebao nikada osjećati usamljenim. Ljubav Boga je sa svima vama. Budite u miru, slijedite taj put. On će vam donijeti sreću.

POGLAVLJE 2

VIŠE JA, NIŽE JA I MASKA

Blagoslovljen je ovaj sat u kojem mi je dopušteno govoriti vam, moji prijatelji.Svi vi znate da nemate samo fizičko tijelo, nego također i razna suptilna tijela, a svako

od njih predstavlja nešto drugo. Vaše misli imaju određene duhovne oblike, a takve oblike ne stvaraju samo misli, nego i osjećaji, obzirom da je osjećaj uistinu samo "nepomišljena misao" koja još nije osviještena. Iako misao stvara drugačiji oblik nego osjećaj, ipak oba stvaraju vrlo određene i stvarne oblike. Svako suptilno tijelo, kao i fizičko tijelo, ima auru: vibraciju i emanaciju tog tijela. Ti oblici zaista postoje u duhu. Svi ti oblici se kolebaju i mijenjaju, jer je sve u duhu u neprekidnom kretanju.

Aura fizičkog tijela pokazuje fizičku bolest ili zdravlje, te sva druga stanja fizičkoga bića. Osjećajne, intelektualne ili duhovne reakcije vide se u auri odnosnog suptilnoga tijela.

11

Svako živo biće ima više ja ili božansku iskru. To je najsjajnije i najblistavije od svih suptilnih tijela, s najbržom frekvencijom vibracije, jer što je viši duhovni razvoj, to je brža vibracija. Više ja okružilo se polako i postepeno raznim slojevima guste tvari, koja nije toliko gusta kao fizičko tijelo, ali je beskonačno gušća od višega ja. Tako je nastalo niže ja.

Cilj duhovnog razvoja je uklanjanje nižega ja kako bi se više ja ponovno oslobodilo od svih vanjskih slojeva koje je steklo. U vašem životu, moći čete prilično lako osjetiti, kod sebe ili kod drugih, da su neki dijelovi višeg ja već slobodni, dok su drugi dijelovi još uvijek skriveni. Koliko je slobodno ili skriveno ovisi o cjelokupnom razvoju osobe. Niže ja sastoji se ne samo od uobičajenih mana i pojedinačnih slabosti koje se razlikuju kod svake osobe, nego i od neznanja i lijenosti. Mrsko mu je mijenjati se i pobijediti samoga sebe; ono ima vrlo snažnu volju koja se možda ne očituje uvijek izvana, te želi da bude po njegovom, a da za to ne plati cijenu. Ono je vrlo ponosno i sebično, te uvijek posjeduje veliku količinu osobne taštine. Sve te osobine su općenito dio nižeg ja, bez obzira na druge pojedinačne mane.

Mi možemo vrlo dobro utvrditi koji misaoni oblici dolaze iz višeg ja, a koji dolaze iz nižeg ja. Također možemo utvrditi koje se sklonosti, želje i nastojanja iz višeg ja mogu pomiješati sa sklonostima iz nižeg ja.

Kada su poruke iz višeg ja uprljane s motivima nižeg ja, dolazi do poremećaja u duši koji čini osobu emocionalno bolesnom. Na primjer, osoba može željeti nešto sebično, ali zato što si ne želi u sebi priznati da je to sebičnost, počinje racionalizirati tu sebičnu želju i zavaravati se u pogledu toga. Mi možemo vidjeti tu vrstu uobičajenog samozavaravanja kod ljudskih bića, zato jer oblici višeg ja imaju potpuno drugačiji karakter od onih iz nižega ja.

Postoji još jedan sloj koji, na žalost, još nije dovoljno prepoznat među ljudskim bićima u svojem punom značenju, a to je ono što bih mogao nazvati maska. Maska se stvara na sljedeći način: Kada spoznate da biste mogli doći u sukob s vašom okolinom popuštajući svojem nižem ja, možda svejedno nećete biti spremni platiti cijenu da uklonite niže ja. To bi značilo kao prvo da biste se morali suočiti s njime kakvo ono zaista jest, sa svim njegovim motivima i porivima, zato jer možete pobijediti samo ono čega ste u potpunosti svjesni. To znači krenuti na uski put, na duhovni put. Mnogi ljudi ne žele razmišljati toliko duboko; umjesto toga oni reagiraju emocionalno, a da ne razmišljaju koliko je njihovo niže ja uključeno u njihovu reakciju. Podsvjesni um osjeća da je potrebno prikazati drugačiju sliku sebe svijetu kako bi izbjegao određene poteškoće, neugodnosti, ili nedostatke svih vrsta. Tako ljudi stvaraju još jedan sloj sebe koji nema ništa sa stvarnošću, bilo s onom višega ja, ili s privremenom stvarnošću nižega ja. Ta nametnuta maska je ono što je lažno; ona je nestvarna.

Vratit ću se na gornji primjer. Niže ja diktira osobi da bude prilično bezobzirna glede svoje sebične želje. Nikome nije teško, pa čak ni najograničenijoj inteligenciji da shvati da će zbog podilaženja toj želji, biti izopćen ili da vas drugi ljudi neće voljeti, a to je ishod kojeg nitko ne želi. Umjesto da prevlada sebičnost polaganim procesom razvitka, takva osoba često djeluje kao već jest nesebična. Ali ona u stvari jest sebična i osjeća tu sebičnost. Njezino podilaženje javnom mišljenju ili njezina velikodušnost je samo prijevara, te uopće nije pomireno s njezinim istinskim osjećajima. Drugim riječima, pravo djelovanje je u tom slučaju potpuno nepodržano nepročišćenim unutarnjim osjećajima, te je prema tome osoba u ratu sa samom sobom. Ispravno djelovanje postaje čin nužne prinude, umjesto slobodnog izbora. Takva nametnuta dobrota ne plaća cijenu u pravome smislu. Iako osoba možda nešto i daje, to joj je mrsko. Ne samo da je takva osoba sebična unutar sebe svojim unutarnjim uvjerenjem, nego također nije vjerna svojoj naravi, kršeći svoju stvarnost i živeći laž.

Niti u kome slučaju ne predlažem da je poželjno podilaziti svojoj nižoj naravi; osoba se mora boriti za prosvjetljenje i težiti razvitku kako bi pročistila svoje osjećaje i želje. Ali ako to ne postignete, barem se ne biste trebali samozavaravati. Osoba bi trebala barem imati jasnu i istinitu sliku o raskoraku između svojih osjećaja i djela. Na taj način maska se ne može oblikovati.

12

Okončavanje samozavaravanjaMeđutim, čak i previše često, događa se da takva osoba pokušava vjerovati u svoju

vlastitu nesebičnost, te na taj način zavarava samu sebe glede svojih stvarnih osjećaja i motiva, tako da ih ne pokazuje, te ne želi pogledati u njih. Nakon nekog vremena, korijen zla potonut će u podsvijest gdje će ključati i stvoriti oblike koji imaju svoj učinak i ne mogu se ukloniti, zato jer ih osoba nije svjesna. Sebičnost je samo jedan primjer; postoji mnogo drugih osobina i sklonosti koje prolaze kroz isti proces, moji prijatelji.

Kada su ljudi emocionalno bolesni, to je uvijek znak da se na jedan ili na drugi način stvorila maska. Oni ne shvaćaju da žive laž. Oni su izgradili sloj nestvarnosti koji nema ništa zajedničko s njihovim stvarnim bićem. Tako nisu vjerni svojoj stvarnoj ličnosti. Kao što sam ranije rekao, biti vjeran samome sebi ne znači da biste trebali podilaziti svojem nižem ja, nego da biste ga trebali biti svjesni. Nemojte se zavaravati ako još uvijek djelujete u skladu s potrebom da se zaštitite, a ne iz prosvijetljene vizije i unutarnjeg uvjerenja. Budite svjesni da su vaši osjećaji još uvijek nepročišćeni u ovome ili onome pogledu. Tada ćete imati dobru osnovu od koje možete krenuti. Bit će vam lakše suočiti se sami sa sobom na taj način kada shvatite da ispod slojeva vašeg nižeg ja živi vaše više ja, vaša krajnja i apsolutna stvarnost koju ćete na kraju morati dosegnuti. Kako biste je dosegli, prvo se morate suočiti sa svojim nižim ja, svojom privremenom stvarnošću, umjesto da je prikrivate, zato jer to stvara još veću udaljenost između vas i apsolutne stvarnosti, ili vašeg višeg ja. Kako biste se suočili s nižim ja morate po svaku cijenu razoriti masku. Možete to napraviti kada si predočite ta tri ja o kojima ovdje raspravljam.

Laganje samome sebi i uopće ne razmišljanje o svojim emocijama i istinskim motivima, te puko puštanje da emocije reagiraju bez razmišljanja, može se povremeno činiti prikladnim, ali to nije tako. Osoba koja želi biti sretna, zdrava i u miru sa sobom, te kako bi uistinu ispunila ovaj sadašnji život i bila u skladu s Bogom, a tako i sa sobom, treba pronaći odgovor na ova pitanja jednom zauvijek: Što sam ja stvarno? Što je moje više ja? Što je moje niže ja? Gdje postoji maska, lažnost?

Vrlo je važno za sve vas da pokušate izvježbati svoje unutarnje oko da gledate sebe i druga ljudska bića s tog gledišta. Što više postanete duhovno budni, to će vam lakše biti točno opažati sebe i druge. Kada dođete u kontakt s višim ja, kada se probudi vaša intuicija kroz osobni duhovni razvoj, osjećat ćete primjetnu razliku između maske i višeg ja. Osjetit ćete neugodne manifestacije maske, prvo vaše vlastite, bez obzira koliko ugodnom se maska može činiti.

Ono što preostaje za postići je prodiranje također i u podsvjesne slojeve ličnosti s tim istinama kako bi se prevladao unutarnji otpor.

Ako želite krenuti tim putem i izliječiti se od vaše emocionalne bolesti, važno je da sve ovo shvatite. Morate se suočiti s nižim ja koje postoji u svakom ljudskom biću, ali isto tako znajte da to niže ja nije krajnji "ja" ili istinsko ja. Više ja, koje je savršenstvo, i koje čeka da izraste iz tih slojeva nesavršenosti, jest istinsko ja. Možda imate pitanja o ovoj temi, moji dragi prijatelji.

PITANJE: Kako je moguće poništiti ono što je naše niže ja očitovalo kao fizičku bolest?

ODGOVOR: Kao prvo, ne biste trebali pokušavati prvo uklanjati posljedice. Ako je vaše niže ja stvorilo bolest, prvo treba prihvatiti bolest. Trebali biste prvo pronaći korijene ili dio vašeg nižeg ja koji je stvorio bolest. S nižim ja moramo se susresti i potpuno ga istražiti. Vaš cilj mora biti pročišćavanje i savršenstvo. Vi to radite zbog ljubavi prema Bogu koju imate u sebi, a ne kako biste izbjegli trpljenje neke nelagode. Istina, potrebno je puno

13

prevladavanja i unutarnje snage da bi se prvo dovoljno pročistilo motive, ali za to je potreban temelj. Dok to radite, istovremeno učite mnoge druge stvari. Duhovna snaga raste kako učite primjenjivati potpunu iskrenost prema sebi. Jednom kada su vaši motivi čisti, bolest više neće biti upola toliko bitna koliko stanje vaše duše. U onoj mjeri u kojoj ego i ugoda svega onoga što ide s njim gubi na važnosti, vi slijedite vrlo važan duhovni zakon. Vaše duhovno zdravlje će se postepeno popraviti. Taj zakon odnosi se na odustajanje od ega što je Isus podučavao. Jedino čineći tako ćete moći pobijediti svoj život. Počnite se susretati s vašim nižim ja s hrabrošću, optimizmom i poniznošću, te u duhu otkrivanja. Kada otkrijete vaše niže ja, te odbacite sve maske i slojeve koji se nalaze preko njega, počet ćete raditi na različitim aspektima nižega ja. To ćete učiniti tako da se svaki dan promatrate, da sami sebe stavljate na kušnju, da uvijek iznova promatrate koliko vaše unutarnje struje još uvijek odstupaju od onoga kako vi želite da budu. Kako to činite, i postajete gospodar svojega nižega ja, učite stvarnu iskrenost prema sebi, a vaši motivi za razvitak postaju sve čišći. Vaša vizija će se proširiti, dat će vam se prosvjetljenje, a vaši simptomi i problemi će postepeno nestati. Tako ne biste uopće trebali razmišljati prvo o vašoj bolesti, nego o korijenu problema. To će biti jedini trajni uspjeh. Ako se istinski želite pročistiti, a ne se samo riješiti neugodnih posljedica koje su vam najvidljivije, doći će vam pomoć i vodstvo kako biste se mogli boriti s vašim nižim ja, jer nitko to ne može učiniti sam.

I s time ću vas ostaviti, moji prijatelji. Idite svojim putem u miru; znajte da je Bog prisutan u vama.

POGLAVLJE 3

POSTIZANJE STVARNE PROMJENE OSJEĆAJA

Donosim vam blagoslove, moji prijatelji. Do sada ste jasno shvatili jednu stvar: nužnost razvoja na ovoj zemaljskoj razini koja postoji za tu samu svrhu. Bez obzira koliko je život ponekad težak, jedino oni koji ispune tu svrhu mogu naći mir u svojim dušama. Obećao sam da ću započeti ovaj tečaj kako bi svatko od vas mogao pronaći svoj put učeći kako da to provodi, gdje da započne, te što je uključeno u taj rad. Smatrajte moje riječi kao meditaciju. Trebali biste zapamtiti te riječi, a ne ih samo jednom pročitati, jer to neće biti dovoljno. Trebali biste meditirati na tim učenjima, kako bi to znanje, iz površnog i intelektualnog konačno moglo prerasti u dosezanje dubljih područja vašega bića. Jedino tada će ova učenja zaista biti korisna za vas.

Svi znaju da je važno biti dolična osoba, ne činiti takozvane grijehe, davati ljubav, imati vjere, te biti ljubazan prema drugima. Međutim, to nije dovoljno. Kao prvo, znati sve to i stvarno biti u stanju djelovati na temelju toga su dvije različite priče. Možete biti u stanju suzdržati se voljnim djelovanjem od toga da počinite zločin, ali se nikada možete prisiliti da osjećate kako ne želite nekome nauditi. Možete se ponašati ljubazno prema drugoj osobi, ali ne možete se prisiliti da se osjećate ljubazno. Niti se ne možete prisiliti da imate ljubavi u srcu ili da imate stvarnu vjeru u Boga. Što god se odnosi na emocije ne ovisi o vašem izravnom djelovanju, pa čak ni o vašim mislima. Promjena vaših osjećaja zahtjeva polagani proces samorazvoja i samopriznavanja.

Možda shvatite da nemate dovoljno vjere, no shvaćajući to i pokušavajući se prisiliti da je imate govoreći si "moram imati vjere" neće vas dovesti korak bliže tome; čak naprotiv. Na površnoj razini, možete sami sebe u to uvjeriti, ali to ne znači da je vaša vjera ili vaša sposobnost da volite stvarna - i to je ono o čemu se radi na putu: promjena osjećaja.

No, kako se uhvatiti toga da promijenite svoje najdublje osjećaje - to je pravo pitanje! To je ono gdje trebamo početi i gdje vam trebam pokazati put. Kao prvo, moji prijatelji, ne možete nešto promijeniti onoliko dugo dok ne znate što je stvarno u vama. Najveća poteškoća

14

na ovome putu je da su ljudi skloni zavaravati se glede toga tko su stvarno. Ne govorim samo o nesvjesnom umu za kojeg svi znate da postoji. Između svjesnog i podsvjesnog uma postoji još jedan sloj koji je puno bliži svjesnom umu. Međutim, vi ste još uvijek nesvjesni tog sloja zato jer ga ne želite biti svjesni. Vi bježite od njega iako su vam njegovi simptomi i znakovi odmah ispred nosa. Ljudi bježe od takve svjesnosti zato jer pogrešno misle da ono što ne znaju ne postoji. Možda to ne mislite točno tim riječima, ali osjećaji takve vrste nastavljaju u vama, a da ih vi niste svjesni. Međutim, čak i ako se okrenete od vaše vlastite unutarnje stvarnosti, ona i dalje postoji. To može biti privremena stvarnost ovoga sadašnjeg trenutka, ali to je još uvijek dio stvarnosti vašega života i faza u vašem razvoju. To je vaša stvarnost sada.

Sjetite se predavanja koje sam vam dao o višem ja, nižem ja i masci. Ono što sam upravo objasnio je dio same maske. Svi vi znate da je pogrešno činiti ili misliti ili osjećati neke stvari. Ako ti osjećaji još uvijek postoje u vašem nižem ja, vi se od njih okrećete, misleći da ste pritom uklonili ono što prepoznajete kao pogrešno. No izbjegavanje ili negiranje je najveća greška koju ljudska bića mogu počiniti, jer to uzrokuje beskonačno više poteškoća, više problema, te još više unutarnjih i vanjskih sukoba nego bilo što što znate u vašem svjesnom umu.

Suočavanje sa životomSpomenuo sam razne duhovne zakone koje ljudska bića stalno krše. Proces kojeg sam

upravo opisao krši jedan od tih zakona: zakon suočavanja sa životom. Suočiti se sa stvarnošću života znači biti u stanju suočiti se sa sobom onakvi kakvi jesmo sa svim svojim nesavršenostima. Ako se ne suočite prvo sa životom, nikad se ne možete razviti. Bilo kakav sustav koji vas pokušava učiti da preskočite ovu zapreku nikada ne može stvarno biti uspješan; jer traženje takvih prečaca je također kršenje duhovnog zakona.

Svi ste vi nesvjesno uključeni u ovaj štetan proces svo vrijeme, čak i ako su neki od vas već stekli određenu količinu samospoznaje. Nema niti jedne osobe među vama koja nije imala bar jednu spoznaju o unutarnjoj sklonosti, te koja ju nije osvijestila. Pa ipak, na mnogim drugim područjima vaš svjesni um još uvijek bježi od suočavanja s unutarnjom istinom. Možete čak i znati vaše nedostatke, ali zasigurno ne znate sve vaše stvarne motive. Ne shvaćate zašto imate određena mišljenja, ukuse, ili neka sebi svojstvena stajališta; čak i vaše dobre kvalitete mogu biti djelomično pod utjecajem nesvjesne mane ili krive unutarnje struje. Sklonosti glede kojih ste se do sada zavaravali moraju se shvatiti u odnosu na njihove utjecaje i međusobne veze.

Nema ništa u ljudskoj duši što dolazi u potpunosti iz višega ja ili nižega ja, zato jer se sve stalno miješa. Pročišćavanje znači odvojiti, shvatiti i presložiti u svjesno razumijevanje sve te razne sklonosti, tako pročišćavajući osnovne dobre sklonosti od svih maski samozavaravanja i od utjecaja koji su uzrokovani karakternim slabostima. Više ja u vama kaže:"Želim biti savršen. Znam da je to volja božja." Ali neznanje nižega ja navodi vas da mislite da se savršenstvo može doseći okrećući se od vaših nesavršenosti i zanemarujući ih. Također je niže ja ono koje uvijek želi da sve bude vrlo ugodno. Niže ja želi također biti na visokoj poziciji, ali iz različitih razloga nego više ja. Vaše više ja želi napredovati radi ljubavi božje putem priznavanja i prosvjetljenja, te je svjesno da tek kad budete savršeni ćete biti uistinu u stanju voljeti druge ljude. Ali vaše niže ja želi biti savršeno kako bi samog sebe nagradilo, kako bi se napuhalo i da bi mu se drugi divili. Svi vi, bez iznimke, se tako osjećate. Evo primjera gdje i više i niže ja žele istu stvar, ali njihovi motivi su posve različiti. Od krajnje je važnosti za pročišćavanje vaše ličnosti, te radi zdrave i skladne duše odvojiti te motive i priznati njihove glasove. Nemojte se osjećati kao da vas okrivljujem, niti biste se vi trebali okrivljavati kada započnete prepoznavati ove sklonosti u vama. Ja navodim činjenicu, a jedan od osnovnih zahtjeva za vaš put je da prihvatite činjenicu o mnogim negativnim

15

sklonostima koje još uvijek postoje u vama. Jedino ako krenete od te pretpostavke, ćete moći ići dalje i promijeniti nečistoću vaših motiva.

Također morate priznati razloge zašto se vaše niže ja okreće od toga da se suoči sam sa sobom. Jedan razlog je da je neugodno priznati si da ste nesavršeni. Drugi razlog je da je niže ja lijeno i nikada ne želi raditi. Pa ipak, potreban je rad kako biste se suočili s onim što je u vama, osobito kada se radi o tome da se suočite s neugodnim stvarima. Tako je prvi korak, moji prijatelji, u vašoj odluci da krenete tim putem samorazvoja i pročišćavanja, da postane jasni glede toga. Ako to shvatite, nećete biti obeshrabreni dok budete zaposleni na prvoj polovici rada koja je potrebna. Možete dosegnuti savršenstvo jedino prolazeći kroz svoje nesavršenosti, a ne tako da ih zaobilazite.

Za temeljito samoistraživanje potrebno je vrijemeKrenuti na taj put ne znači stalno i lako poboljšanje vas i vaših životnih uvjeta. To bi

opet bilo potpuno nestvarno. Potrebno je da se suočite s činjenicom da je put dugačak, a da trenutci iskušavanja neće prestati tako brzo kako biste vi to željeli. Velika je šteta počinjena kada se ljude navede da misle da će slijedeći neka pravila metafizičkih učenja njihovi problemi potpuno prestati, ili ako prestanu neko vrijeme da je to znak uspjeha. Misliti da će kretanje na ovaj put pročišćenja odmah smanjiti vaše poteškoće i probleme je nezrelo i djetinjasto. Zasigurno će se neki vanjski i unutarnji problemi smanjiti i konačno prestati, ali jedino nakon dugo vremena, nakon što ste prvo temeljito shvatili vašu unutarnju strukturu i presložili vaše unutarnje struje. Na taj način rastvorit ćete unutarnje imidže koji su izravno odgovorni za vaše sukobe. Jednom kad postignete neke pobjede nad sobom, u potpunosti ćete shvatiti ovu istinu, ali bit će potrebno dugo vrijeme i godine rada. Tada, vrlo postepeno, trenuci iskušenja će se smanjiti u učinku i učestalosti, kako će sklad rasti u vašoj duši i kako ćete stvarno preuzeti odgovornost za sebe i postati svjesni tko ste. Kada kažem "svjestan sebe", mislim da poznajete svoje niže ja do krajnosti i u potpunosti, što ne znači da ste ga već prevladali.

Meditirajte često na činjenicu da možete očekivati da ćete pronaći aspekte sebe koji će vas šokirati. Očekujte to i susretnite ih na pola puta umjesto da se skrivate ili bježite od njih. Očekujte da baš kao što ste imali iskušenja prije nego li ste i započeli ovaj izravan put, iskušenja će se i dalje pojavljivati s vremena na vrijeme. Jedina razlika je da osoba koja je na takvom putu će, nakon nekog uspješnog rada, shvatiti da svako iskušenje i svaki trenutak boli znači nešto određeno. Određena lekcija koju trebate naučiti o sebi sadržana je u svakom teškom razdoblju i svakoj poteškoći. Tek će nakon određenog vremena vaš um biti izvježban u tome smjeru, pa ćete sve brže i brže naučiti što je lekcija. Onoga trenutka kada shvatite značenje tih razdoblja, takvo određeno iskušenje će prestati. Dok god ne shvatite, iskušenja će se nastaviti. Ona se mogu povući nakon nekog vremena, ali će se vratiti u istom ili sličnom obliku dok ne naučite lekciju. Oni koji su iskusili što znači shvatiti poruku određene poteškoće, zaista shvatiti njegovu srž, shvatit će koje je to blaženstvo!

Cijena duhovnog rasta je visokaJoš jedna misao za meditaciju: kad krenete na ovaj put, morate se također pripremiti na

pridržavanje još jednog duhovnog zakona koji kaže da se treba platiti cijena za sve. Tko god to pokuša izbjeći konačno će platiti puno veću cijenu. Svaka osoba to stalno radi na ovaj ili onaj način; neki to rade na očitiji način, drugi više suptilno i tajnovito. Mnogi ljudi to ne rade na van, ali psihološki to svi radite, osobito kada pristupite ovom putu samo s polu-otvorenim očima. Shvatite da postoji cijena, ali je cijena vrijedna toga! Kada trebate kupiti kuću i želite lijepi dom, pomirili ste se s time da platite odgovarajuću cijenu. Nećete očekivati palaču za cijenu kolibe. Na materijalnoj razini, nemate problema s tom istinom, ali na emocionalnoj,

16

psihološkoj i duhovnoj razini stalno želite palaču po cijeni kolibe - a ponekad čak i za nikakvu cijenu.

Cijena koju platite krenuvši na ovaj put razvoja je sigurno visoka, ali nema apsolutno drugog načina na zemlji ili na nebu da se stekne sklad, ljubav, sreća i potpuna unutarnja sigurnost. Cijena je: bez samosažaljenja, bez samozavaravanja, krajnje odvajanje od maloga ega, vrijeme, trud, strpljenje, upornost i hrabrost. Ono što ćete dobiti za ovu cijenu je zaista stotine puta vrijedno, ali nemojte očekivati da ćete vidjeti nagradu odmah nakon što krenete. Pod krenuti mislim razdoblje od barem dvije godine rada na takav način, pod uvjetom da ne radite bezvoljno. Drugim riječima, i govoreći simbolički, vaš novac prvo morate u potpunosti platiti!

Znam da moje riječi nisu ono što osoba koja sama sebi popušta želi čuti. Nema lake metode, niti magične formule kojom možete dobiti sreću koju svi tražite. Ne mogu vam obećati vrijedne darove raja na zemlji ako samo radite neke vježbe molitve. Da vam kažem takve stvari, bilo bi opravdano da posumnjate, iako bi nesumnjivo to radije htjeli čuti. Ono što vam nudim je stvarno i istinito. Svatko od vas ima mogućnost otkriti za sebe pokušavajući i slijedeći moj savjet. Moj savjet za početak je: meditirajte na riječi koje sam vam ovdje dao. Razmotrite koja je cijena, te što morate očekivati. Tada donesite odluku. Jeste li voljni krenuti tim putem? Oh, možete reći:"Previše sam umoran." Jedino mogu odgovoriti da je to vrlo kratkovidno; ako ste umorni ili slabi, to je zato jer vas vaše unutarnje sile iscrpljuju radeći u krivim kanalima, pa se vaša snaga ne može organski obnavljati onako kako to čini u duši koja dobro funkcionira. Kad biste barem započeli i ne bili obeshrabreni prvim bitkama, konačno biste uspjeli pokrenuti tu unutarnju struju na pravi način. Čineći tako, oslobodili biste u sebi divnu životnu snagu i iskru koja će promijeniti vaš život u potpunosti.

Ne mogu vam obećati da će svi vaši problemi nestati, jer su oni nužni dio vašega puta, izazov od kojeg možete učiti ako se s njim suočite na zreli način. Međutim, mogu vam obećati da nakon što ispunite neke temeljene uvjete, nećete više biti deprimirani vašim životom i vašim poteškoćama. Mogu vam obećati da će vaš umor prestati, te da ćete imati snage ići kroz vaše poteškoće i nositi svoj križ na pravi način, znajući zašto je to i o čemu se tu radi.

Najteža stvar za vas i aspekt vašeg života koji je najslabiji je taj da ne možete vidjeti razlog zbog kojeg vam se išta događa. Jedino na putu prema sebi ćete pronaći razlog, a to samo će vam dati snage koja vam je potrebna. Nadalje, mogu vam obećati da nakon nekog vremena na putu, uživat ćete život unatoč vašim poteškoćama čak prije nego li su one prestale. Počet ćete uživati u životu na način na koji to nikada prije niste bili u stanju. Mogu vam obećati da ćete biti vibrantno živi - prvo povremeno, a poslije dosljednije. U opsegu u kojem razumijete sami sebe i počinjete praviti reda u vašoj duši, ta vibrantna životna sila će vas ispuniti. Život će postati lijep u svoj svojoj stvarnosti. Zato vam kažem uistinu, nemojte odgađati ovaj rad. Bez obzira koliko mislite da je kasno, nikada nije prekasno. Što god postignete na ovoj zemlji imat će vječnu vrijednost. I kada govorim o postignuću, mislim na osvajanje svojeg nižeg ja.

Tri tipa radaOvdje je još jedna misao, moji prijatelji, jer se ovoj početnoj odluci mora pristupiti s

otvorenim očima: razlikujte tri nužna tipa rada uključena u pročišćavanju sebe. Jedna je vaše vanjsko ponašanje, priznavanje vaših očitih mana i kvaliteta, kao i svaka pojava koja je na površini. Sljedeća faza - a te se faze često preklapaju - je uhvatiti se onog sloja vas samih koji ne pripada izravno vašoj podsvijesti, ali kojega niste svjesni, zato jer ga namjerno izbjegavate. S tim slojem treba postupati na različiti način koji ću vam pokazati. Treći i jednako važni sloj je vaš podsvjesni um. Nemojte vjerovati da je ono što je u podsvijesti toliko daleko da nema učinka na vas. Vi ste stalno pod utjecajem vaše podsvijesti, a da to ne znate. Vrlo je moguće otkriti polako, ali sigurno što je u vašoj podsvijesti, barem u određenoj mjeri. Razlikujte

17

sklonosti u vama koji stoje u izravnoj vezi s vašom svjesnom voljom i koji su tako izravno kontrolirane činom volje. Također ćete otkriti sklonosti u vama koje su povezane s vašim emocijama i ne mogu se izravno prisiliti da odgovore na vaše želje. Svijet emocija može se jedino promijeniti organskim rastom, a ne pritiskom ili voljnim djelovanjem, osim na neizravan način.

Pretpostavimo da uvidite da duboko u sebi nemate vjere ili ljubavi. Ne možete se prisiliti da imate vjere ili ljubavi, bez obzira koliko se jako izravno trudili. Ali ono što možete učiniti je da krenete ovim putem, da slijedite ove korake, da prebrodite možda pomanjkanje discipline zbog koje vam je toliko teško marljivo raditi na tom putu. Čineći tako, nećete raditi izravno na vašem pomanjkanju vjere ili ljubavi, na primjer, ali ćete se naprosto upoznati i pronaći zašto vam nedostaju ti atributi. Kada postepeno shvatite to, a da se ne prisiljavate izravno da imate ljubavi ili vjere, konačno će vas ispuniti životna sila i počet ćete automatski stvarati te osjećaje, bez ikakvog izravnog nastojanja s vaše strane. Ako se vaše emocije počnu mijenjati nakon nekoliko godina, možete to smatrati prekrasnim uspjehom. Promjena će se dogoditi toliko prirodno da je iz početka nećete biti svjesni.

Proučavajte sada ove riječi, razmišljajte o njima dublje. Vjerujte mi, moji prijatelji, sve ovo nije niti toliko teško koliko se sada čini, niti je put čudo koje će vam pribaviti sreću, a da od vas ne traži svu vašu iskrenost, snagu volje i trud.

Želim vam reći nešto drugo o ovoj fazi pripreme i odluke: očekujte da ćete se boriti sami sa sobom. Bit će to borba između vašeg nižeg ja i višeg ja, a vaš svjesni ego odlučit će koja strana će pobijediti. To mora biti duga borba, koja će se prvo očitovati tako da vas spriječi da uopće ne slijedite ovaj put. Niže ja može slati poruke kao što su:"Ne vjerujem u to" ili "Možda to na kraju krajeva nije potrebno" ili "Previše sam umoran" ili "Nemam vremena". Potrebno je da shvatite te poruke i što one jesu, te da shvatite odakle one dolaze. Koristite ih kao početni točku da zaronite dublje u vašu dušu. Pokušajte jasno vidjeti što to stvarno govori u vama kada dobivate te skrivene isprike i laži. Ako predvidite tu borbu, bit ćete u stanju pogledati i slušati, te ćete postići prvu pobjedu. Također, naučit ćete već do određene mjere proces razotkrivanja vaše maske i krivih motiva što će vam kasnije biti korisno kada će niže ja pokušati prepriječiti vaš put drugima sredstvima. Ono će se jednostavno pokušati držati pojedinačnih struja duše. Do tada ćete već malo bolje znati kako se s njim nositi. Nemojte samo staviti površne isprike po strani. Iskušajte ih, bavite se njima, ispitajte ih.

Mnogi od vas su preplašeni onoga što bi moglo izaći iz vašeg nižeg ja. Važno je naučiti protumačiti i prevesti takve nejasne osjećaje u sažete misli. Taj strah je važan razlog zašto osoba izbjegava da se susretne sa sobom.

Djetinjasto je zamišljati da što god ne njegujete u vama ne postoji ako možete izbjeći suočavanje s time. Niže ja je nezrelo i neuko - njegova sama priroda su mane i iskrivljenja. Zato vam kažem: nemojte se plašiti onoga što je u vama! Svi vi znate da je niže ja samo privremeni sloj, te ne predstavlja vašu cjelokupnu ličnost. Ono je ovdje sada da biste se njime bavili, ali to nije vaše stvarno ja.

Vaše više ja, koje je djelomice slobodno, već se očituje kroz vaše dobre kvalitete, vašu velikodušnost, vašu ljubaznost, ili bilo što drugo što je u vama što pripada višem ja. Ali i tamo gdje se još ne može očitovati, ono je duboko skriveno ispod nižega ja, no vaše više ja još uvijek postoji u svojem sjajnom savršenstvu. Kako ga možete doseći ukoliko ne prodrete niže ja? Zato se nemojte bojati; nemojte biti šokirani kada se prvi puta suočite s nižim ja tamo gdje do sada niste imali ideju o njemu. To je nužna privremena formacija, ali ona nikada, nikada ne predstavlja vaše krajnje ja. Činjenica je da dosezanje stadija u kojem ste šokirani glede nekog od njegovih aspekata za koje prije niste znali, predstavlja znak poboljšanja. To snažno ukazuje na dobar napredak, jer bez prolaska kroz taj stadij, koliko god da je neko vrijeme bolan, ne može biti daljnje borbe i uspjeha. To je dio puta, moji prijatelji. Ako meditirate nad

18

tim riječima i istovremeno pokušate biti svjesni vašeg straha od vašeg nižega ja, i vašeg srama od njega, i ako naučite živjeti s tom istinom i saznanjem, pobijedit ćete.

Tada ćete se susresti s vašim strahom na realističan način, te se nećete skrivati od njega kao što se skrivate od nekih drugih stvari u vama.

Sada ću se povući, moji dragi prijatelji. Božji blagoslovi svim mojim dragim prijateljima. Neka mir bude u vama, budite s Bogom.

POGLAVLJE 4

PRONALAŽENJE SVOJIH MANA

Donosim vam blagoslove, moji dragi prijatelji.Posljednji puta govorio sam vam o težini ovoga puta i opasnostima ako mu pristupate

s iluzijom da će nekoliko meditacija i neke čudotvorne formule prouzročiti da svi vaši zemaljski problemi nestanu.

Još jedan veliki nesporazum je pogrešna ideja da slijediti put koji vam pokazujem znači zanemariti vaš život na druge načine. Neki od vas vjeruju da ako posvete određenu količinu vremena i truda za svoj duhovni razvoj da će to odnijeti previše vremena za vašu svakodnevnu borbu za život; mislite da nećete imati dovoljno snage za vaša profesionalna nastojanja i tako se bojite da će vaše financije patiti. Drugi mogu vjerovati da neće ostati dovoljno vremena da uživaju život, i tako dalje. Ali taj način razmišljanja je toliko pogrešan, zato jer je duhovni rast općenito, i posebno ovaj put, nije dodatna aktivnost u vašem životu koju jednostavno dodate vašim drugim aktivnostima, smanjujući tako snagu, vrijeme, trud i veselje koji bi vam inače bili dostupni za sve vaše druge dužnosti i užitke. U stvari, baš je suprotno, moji prijatelji.

Istina je da ovaj put pročišćenja predstavlja temelj vašeg života. To je tlo po kojem hodate. Kada se odlučite krenuti na njega, jednostavno premještate tračnice vašeg života u druge kanale. Nakon nekog vremena, iako vaši glavni problemi neće nestati od jednog do drugoga dana, to ima učinak da u vama budi životnu iskru koja vam daje do sada nepoznatu snagu, bistrinu, vitalnost, te sposobnost da uživate život kako to nikada do sada niste. Tako ćete bolje raditi u svojoj struci; imat ćete više koristi od vašeg slobodnog vremena; više ćete uživati u životu što god da radili, iako je život sada više ili manje ravan za većinu vas. To su rezultati koje mogu obećati ako radite duhovno na način koji vam pokazujem. Oni neće postati očiti odjednom, tek samo nakon određenog vremena, nakon nekih unutarnjih pobjeda. Tada ćete vidjeti da vrijedi krenuti tim putem, čak i s vašeg sebičnog gledišta, i čak i ako vaši glavni sukobi još nisu nestali.

To je tako zato jer ćete na tom putu na kraju pronaći gdje ste u vašim dubljim osjećajima, reakcijama i mislima, ako već ne u vašim djelima, prekršili mnoge duhovne zakone. Ta spoznaja će vam omogućiti da postepeno promijenite unutarnje struje i emocionalne reakcije, i to će automatski osloboditi snagu i životu silu koja vas je prije zatvarala ili blokirala. Tako vam ne obećavam čudo koje će vam biti dano kao nagrada iz raja, nego ću vam pokazati jasno i logično da taj put ne može, a da ne djeluje, zato jer se temelji na zakonu uzroka i posljedica koje djeluje toliko prirodno i neosobno. Molim vas da ne razmotrite odluku da krenete tim putem kao neku dodatnu aktivnost u vašem životu, kao što je uzimanje nekih novih lekcija koje će vam oduzeti vrijeme i trud koji bi mogli uložiti u neke druge potrebne ili poželjne stvari. Radije razmotrite taj put kao temelj vašeg života; ono će prerasti u dobro integriranu cjelinu. Jer ako možete riješiti vaše unutarnje konflikte i greške, morat ćete končano riješiti i vaše vanjske probleme.

19

U istome smislu, dobit ćete toliko puno više od svih stvari u životu - sreće, radosti, užitka - ako vaša duša opet postane zdrava, ako se vaše unutarnje reakcije mogu pridržavati duhovnog zakona. Jedino tada ćete biti sposobni za sreću. Koliko je ljudi sposobno za sreću? Vrlo malo, moji prijatelji. Jer jedino oni koji iskreno prigrle život, bez straha, bez samosažaljenja, bez straha da će biti povrijeđeni, slijede vrlo važan duhovni zakon. I samo oni koji to mogu učiniti su sposobni iskusiti stvarnu sreću. Sve što radite u životu imat će bolji okus, više svijesti, te više životne iskre ako slijedite put samospoznaje. To neće oduzeti više vremena nego što je razumno ovisno o vašim životnim okolnostima. Svi ste vi bez iznimke sposobni, uz malo volje, odlučnosti i pravilne organizacije vaše svakodnevnice, provesti prosječno pola sata dnevno na vašem duhovnom rastu. Trošite vrijeme za vaše fizičko tijelo, hranite ga, odmarate ga, čistite ga; sigurno ne osjećate da to oduzima vrijeme od vaših drugih dužnosti ili užitaka. Uzimate zdravo za gotovo da je to potrebni, očiti dio vašega života. Pa ipak, kad se postavi pitanje da isto učinite za vašu dušu, tada vam strahovi, sumnje i pitanja prepriječe put. Ali oni to ne mogu učiniti ako razmislite razumno o tom pitanju duhovnog razvoja, moji prijatelji. Međutim, vi ne razmišljate razumno o tome, zato jer ne procjenjujete te sumnje u pogledu njihove prave suštine. Imate ih zato jer vas inspirira vaše niže ja. Onoliko dugo dok ne prepoznate kako to niže ja djeluje, kako se očituje, te na koje iskrivljene načine se skriva iza prikladnih isprika, nećete biti u stanja savladati ga.

Nisu vam samo prepreka one osobine koje obično zovete mane, i koje tako izravno i neizravno štete drugima, nego također i vaši strahovi, koji se obično ne smatraju manama. Ne shvaćate da vaši strahovi uzrokuju mnogo štete, ne samo u vašem životu, nego također i u životima drugih. Vaši strahovi također skrivaju vašu svijetlost ljubavi, razumijevanja i istine. Tako, bivajući na ovom putu nije samo pitanje prevladavanja vaših karakternih slabosti. Prevladavanje vlastitog straha je od jednake važnosti, jer dok god ima straha u vašem srcu, vi štetite drugim ljudima.

Obećao sam da ću vam pokazati kako da stvarno krenete na ovaj put. Postoji mnogo načina i svaki pojedinac reagira na njih različito. Ali dat ću vam neke osnovne smjernice dok radite svoj vlastiti plan.

Svi znate da je stjecanje samospoznaje od neizmjerne važnosti. Kako se to može učiniti? Prvi korak će biti da što objektivnije promislite o sebi, o svim vašim dobrim kvalitetama i svim vašim manama. Napišite popis, kao što sam često savjetovao, zato jer pisanje pomaže da se koncentrira i sažme ono što ste do sada otkrili. To će spriječiti da izgubite uporište u tom znanju. Riječi napisane na crno i bijelo mogu baciti novo svijetlo na razumijevanje, i omogućiti vam malu udaljenost u vašem razmatranju vas samih. Kasnije, kad ste stekli daljnje znanje o sebi i svojim podsvjesnim sklonostima, bit ćete u stanju povezati neke dijelove vašeg početno otkrivenog znanja, pod uvjetom da je jasno i precizno izraženo.

Zakon bratstvaNakon što ste to učinili savjesno, slijedeći korak je da upitate nekoga tko vas dobro

poznaje, da vam iskreno kaže što misli o vama. Znam da je za to potrebno malo hrabrosti. Uzmite to kao vaše prvo nastojanje da prevladate malo vašega ponosa. Čineći tako, postići ćete pobjedu koja će vas već osloboditi jednog unutarnjeg lanca.

Vrlo je važno da ne uradite to potpuno sami. Stvarno otvaranje vašega srca drugoj osobi donosi duhovnu pomoć koju ne možete dobiti sami. To je zbog zakona bratstva. Za ljude koji su uvijek sami, bez obzira kako naporno rade, bez obzira kako inteligentno čitaju ili uče, bez obzira koliko iskrenosti imaju prema sebi, postanu zatvoreni u određeni vakuum koji priječi potpuno razumijevanje i procjenu sebe, razumijevanje koje im automatski dolazi ako mogu biti otvoreni prema drugoj duši. Ako ostajete sami, narušavate zakon bratstva na suptilni način.

20

Da se ne biste izolirali, potrebna je određena količina poniznosti koja ne dolazi lako na samome početku, ali nakon nekoga vremena to postaje druga priroda. Uskoro ćete biti u stanju otvoreno govoriti o vašim poteškoćama, vašim slabostima i vašim problemima, i primiti kritiku. Kritika je naravno podjednako zdrava za dušu. Svatko od vas tko se već pokušao otvoriti potvrdit će da već samo raspravljanje o problemu kojeg ste držali za sebe vodi do smanjenja njegovih pretjeranih razmjera, te nekih njegovih strašnih aspekata. Biti takvi kakvi stvarno jeste s barem jednom osobom, s minimalno maski i obrana, jer vrlo zdravi lijek. U isto vrijeme, možete ponuditi čin ljubavi drugoj osobi kojoj više pomažete pokazujući svoju vlastitu ljudsku slabost, nego da se pokušavate prikazati superiornim. Vaš parter će isto učiniti za vas. Pokušajte to organizirati s prijateljem. Vidjet ćete nakon nekog vremena koliko to pomaže i koliko je to plodonosno. To će vam dati hranu za misli; uzajamno ćete si pomoći i puno ćete naučiti u bratstvu, u poniznosti, te u nepristranom razumijevanju.

Savjetovao bih vam da upitate one koji vas zaista dobro poznaju. Bez obzira što oni vjeruju, poštivat će vas zbog vašeg iskrenog nastojanja da se poboljšate, da naučite nešto o svojim manama, te što ih slušate. Možete ih upitati na pravi način, objašnjavajući im da četiri oči vidi više nego dvije oči, da se želite poboljšati, te da nećete biti povrijeđeni ili ljuti na njih, čak i ako kažu nešto što se vam se može činiti neopravdano.

I kada vam vaši prijatelji ili obitelj kažu o vašim manama, mirno o njima razmislite. Netko može reći nešto što se u početku može činiti potpuno neopravdano i što vas vrijeđa. Isto tako možete biti još povređeniji ako vam se kaže istina. Čak i ako imate iskreno uvjerenje da je ta kritika neopravdana, pokušajte je svejedno procijeniti. U tome može biti samo jedna mrvica istine; druga osoba vas možda vidi malo drugačije ili vas vidi samo na površnoj razini. Ona možda nema potpuno razumijevanje o tome što se nalazi ispod površine, zašto reagirate na ovaj način, te o svim složenim mehanizmima funkcioniranja duše. Ona možda neće odabrati prave riječi. Ali jedna mrvica istine u onome što je rečeno može otvoriti nova vrata razumijevanja za vas. To čak može biti nešto što nije u potpunosti novo za vas, ali je često potrebno razmotriti istu manu ili crtu iz novih kutova, pod različitim svijetlom, kako biste shvatili razne učinke koje ista mana može imati na vašu okolinu. Ako prenesete u vašu svakodnevnu meditaciju sve mane koje počinjete sve više i više jasno prepoznavati, i ako je vaša želja istinski iskrena, napravili ste najbolji početak koji se može zamisliti.

Izvježbajte se da promatrate vaše unutarnje reakcije kada se bavite neugodnim dijelom sebe. To je od krajnje važnosti. Počeo sam ovo predavanje govoreći da se niže ja stalno opire vašim nastojanjima. Ovdje imate divnu mogućnost da promatrate nezamaskirano niže ja na djelu i u reakcijama. Gledajte ga kao da promatrate treću osobu. Budite malo manje u njega uključeni. Stavite malu udaljenost između vaših moći samoopažanja i reakcije vašeg nižeg ja, vašeg ega, vaše povrijeđenosti, vaše taštine koji se uključe kad se bavite neugodnom stranom svoje ličnosti. Priznavajući na taj način vaše reakcije i shvaćajući ih, možda čak i gledajući na njih s malo humora, i ne uzimajući se smrtno ozbiljno u tom pogledu, napravit ćete još jedan korak na ljestvici. No molim vas da ne očekujete da se ta svjesnost dogodi od jednog do drugoga dana. To podrazumijeva stalni rad, te nakon nekog vremena stalnoga rada svakoga dana, čak i samo pola sata, napravit ćete napredak. Doći ćete do točke gdje ćete osjećati prilično jasno udaljenost između pravoga ja i vašeg malog povrijeđenog ega, te možete na to gledati s malo humora, a da ne budete toliko u njemu. Jednom kad ste to postigli, otvorit će se vrata za daljnje razumijevanje samih sebe.

Počnite tako raditi vaš vlastiti inventar mana. Nakon što ste u tom pogledu napravili najbolje što možete, te ste također nekoga upitali tko je dobro upućen u vaše mane, usporedite njihove primjedbe s onim što ste sami utvrdili. Ta nastojanja su divan početak za svakoga. To neće biti uzalud, obećavam vam. Ako svaki dan napravite nešto rada na samopromatranju, te meditirate na nekim bitnim riječima koje sam ovdje naveo, zasigurno ćete biti uspješni puno

21

prije nego se stvarni rezultati budu očitovali u vašem životu. Osjećaj dubokog zadovoljstva i mira će vas često obuzeti.

Tri glavne maneSada ću navesti tri glavne mane u ljudskom karakteru. Te tri glavne mane, iz kojih

dolaze izravno ili neizravno svi vaši razni nedostaci su samovolja, ponos i strah. Vrlo je važno da to shvatite. Možda ne mislite da je strah mana, ali kažem vam da jest; osoba bez mana ne bi imala strahove. Svi vi znate da je suprotno od straha ljubav. No to znanje samo po sebi neće biti dovoljno da shvatite zašto je strah mana. Kao prvo trebate shvatiti da su te tri mane povezane jedna s drugom. Bilo bi praktički nemoguće da imate jednu ili dvije od tih mana, a da nemate treću. Ali ono što je moguće je da od te tri mane, jedna ili dvije mogu biti nesvjesne, dok je treća prilično snažno očita, čak i vama. Na taj način, vrlo je važno pisati vaš dnevni pregled i provjeravati vaše reakcije na sve ono što ste osjetili tijekom dana kao odgovor na često naizgled nevažne incidente. Ako pokušate točno formulirati vašu neugodnu unutarnju reakciju, uvijek ćete doći do zaključka da većinu vremena postoji element straha koji je u nju uključen - strah da drugi ljudi neće napraviti ono što vi želite ili da neće reagirati na način kako bi se vama to sviđalo. Drugim riječima, ako postoji jaka samovolja, automatski je prisutan i strah da samovolja neće biti ispunjena ili da će vaš ponos biti povrijeđen. Da nemate ponosa, ne biste strahovali da ćete biti povrijeđeni.

Ako počnete provjeravati vaše različite utiske tijekom dana i vaše reakcije, vidjet ćete gdje postoji element straha, te je li povezan sa samovoljom i ponosom i u kojoj mjeri. Počnite tako promatrati svoje unutarnje reakcije i analizirajte ih na taj način, ne pokušavajući se promijeniti odmah, zato jer se osjećaji ne mogu promijeniti samim činom volje, ali će se promijeniti ako ih naučite prvo promatrati.

Dnevni pregledPraksa dnevnog pregleda je moćan alat. Ne morate biti daleko u samorazvoju kako

biste to postigli. Bilo tko to može učiniti. Sve što trebate učiniti je napraviti pregled dana i razmisliti o svim događajima koju su uzrokovali nesklad na bilo koji način ili u bilo kojem obliku. Čak i ako u početku ne možete shvatiti zašto, naprosto zapišite incident i ono što ste osjećali. Nakon što ste to radili neko vrijeme, razvit će se obrazac. To vam još uvijek možda neće dati ključ onoga što je krivo u vašoj unutrašnjoj strukturi, ali ćete barem vidjeti neka ponavljanja koja ukazuju na činjenicu da mora nešto postojati u vama što uzrokuje nesklad. Ako se nesretni događaji ili osjećaji stalno pojavljuju, to je ključ za vašu dušu. Ta stalna ponavljanja, zajedno s vašim reakcijama, mogu varirati na dva ili tri načina; ali tu mora postojati osnovni problem u pozadini kojeg možete naučiti prepoznati.

To vam neće oduzeti više od deset ili petnaest minuta dnevno, što bi svakako trebalo biti moguće svakom od vas. Ne morate zapisati sve što je uznemirilo vaš osjećaj sklada tijekom dana, samo skicirajte neke ključne riječi. Ako to redovito radite, uspjet ćete nesvjesno dovesti u svijest, te ćete otkriti vaše vlastite unutarnje sklonosti. Nakon što to radite neko vrijeme, zasigurno ćete prepoznati određene obrasce u vašem životu koje ne možete drugačije osvijestiti. Prepoznat ćete te obrasce po nekim stalnim događajima i pojavama u vašem životu, te po načinu na koji reagirate na njih. To je sve što biste sada trebali raditi. U tome nema magičnog trika. Nakon što ste neko vrijeme vodili dnevni pregled, pročitajte sve vaše bilješke o dnevnom pregledu, te se sjetite incidenata s vašim reakcijama. Vidite možete li barem osjetiti neki obrazac. Upitajte se "Gdje mogu pronaći točku u sebi u kojoj skrećem od nekoga božanskog zakona?" Tada razmislite o vašim raznim manama koje ste već otkrili.

Usporedite i povežite te obrasce s vašim popisom mana. Postavite si pitanja o tome što stvarno osjećate, što struje vaših želja stvarno žele, te jesu li ti osjećaji i struje istinski u skladu s božanskim zakonom. Tako ćete doći točno na sredinu ovoga puta. Bez te pomoći,

22

bilo bi izuzetno teško, možda nemoguće, steći samospoznaju koja je bit i ključ ovoga puta i bez kojeg ne možete doseći božansko u sebi. To oduzima toliko malo vremena i sve vas molim, radi vas samih, učinite to.

Sada ću se povući s blagoslovima posebne vrste koji stižu svakome od vas, moji dragi prijatelji. Ljubav Boga vas svih dodiruje. Budite u miru, budite u Bogu.

POGLAVLJE 5

IMIDŽI

Blagoslovljen je ovaj sat, blagoslovi svima vama, moji dragi prijatelji. Svaka ličnost tijekom života, obično u najranijem djetinjstvu, često i u najranijoj dobi, formira neke utiske zbog utjecaja iz okoline ili zbog nenadanih neočekivanih iskustava. Ti utisci obično su temeljeni na zaključcima koje formira ličnost. Većinu vremena to su krivi zaključci. Osoba vidi i iskusi nešto neugodno, neku neizbježnu poteškoću u životu, a onda generalizira te događaje u vjerovanja. Ti formirani zaključci nisu promišljeni, oni su više u naravi emocionalnih reakcija, općih stavova glede života. Iako ne možemo reći da u njima uopće nema određene vrste logike, no ona je vrlo ograničene i pogrešne vrste. Kako prolaze godine, ti zaključci i stavovi sve više i više tonu u nesvjesno, oblikujući u određenoj mjeri život dotične osobe.

Mi svaki takav zaključak zovemo imidž. Mogli bismo reći da bi osoba mogla imati također i pozitivne, zdrave imidže urezane u dušu. To je istina samo u određenoj mjeri, jer tamo gdje nema krivog imidža, sve misli i osjećaji su u pokretu, kolebaju; oni su dinamični i opušteni; fleksibilni su. Zato što kroz cjelokupni svemir prodire određeni broj božanskih sila i energetskih struja, misli, osjećaji i stavovi nepovezani s imidžem teku skladno s tim božanskim silama i strujama, prilagođavajući se spontano prema neposrednoj potrebi, te se mijenjaju ovisno o potrebi svakoga trenutka i situacije. No misaoni oblici i oblici osjećaja koji emaniraju iz imidža su statički i zakrčeni. Oni ne popuštaju i ne mijenjaju se u skladu s različitim okolnostima. Na taj način, oni stvaraju nered. Čiste struje koje teku kroz ljudsku dušu postaju uznemirene i iskrivljene. Uspostavlja se kratki spoj. To je način na koji to mi vidimo. Način na koji to vi vidite i osjećate je kroz nesreću, tjeskobu i začuđenost nad mnogim naočigled neobjašnjivim događajima u vašem životu. Na primjer, shvaćate da ne možete promijeniti ono što želite ili se čini da se neki događaji u vašem životu redovito ponavljaju bez očitoga razloga. To su samo dva primjera, ima ih puno više.

Krivi zaključci koji oblikuju neki imidž stvaraju se iz neznanja i poluznanja, te prema tome ne mogu ostati u svjesnome umu. Kako ličnost odrasta, novo intelektualno znanje suprotstavlja se starom emocionalnom "znanju". Prema tome osoba gura emocionalno znanje što dublje dok ne nestane iz svjesnoga vida. Što je emocionalno znanje više skriveno, utoliko postaje jače. Često ne razumijete zbog čega ste zadržali takav utisak iz kojeg ste formirali krivi zaključak. Vaš intelekt, vaš um kao cjelina su odrasli, promijenili su se onime što ste naučili, vašom okolinom i životnim iskustvom. No ipak, dok je imidž još uvijek živ, vi se na dubljoj emocionalnoj razini niste promijenili.

U jednom trenutku u vašem djetinjstvu, doživjeli ste šok. Kad mislite na šok, vi mislite na nenadano iskustvo s vrlo jakim i neočekivanim učinkom, kao neka nezgoda. No šok se također može dogoditi, osobito djetetu, putem postepenog otkrivanja da su stvari suprotne njegovim najdražim i očekivanjima do kojih je najviše držao. Na primjer, dijete živi s idejom da su roditelji savršeni i svemoćni. Kada shvati da to nije tako, to dolazi kao šok, iako se to shvaćanje često može očitovati kao serija događaja dok novo otkriće ne napravi trajni utisak. Kada dijete otkrije da je do sada prihvaćalo koncepte o roditeljima, ili o svijetu kao takvom,

23

koji nisu istiniti, ono gubi sigurnost. Ono je uplašeno. Ono ne voli to otkriće te će, s jedne strane, gurnuti to neugodno znanje u podsvijest, zato jer se osjeća krivo, a s druge strane, izgradit će obrane protiv te "prijetnje". Bilo da se to dogodilo nenadano ili uz polagano shvaćanje, ta prijetnja je šok koji sam naveo. Svi vi znate da šok uzrokuje tupost. Vaše tijelo, kao i vaši živci i vaš um, postanu tupi, čak do te mjere da privremeno gubite pamćenje ili imate druge simptome. Tako će dijete iskusiti šok zato jer roditelji, svijet, život, nisu onakvi kako je dijete mislilo. Iako je utisak koji je stvorio šok možda objektivno ispravan, zaključak koji je dijete u stanju donijeti mora biti krivi. Zato što su djeca sklona generalizirati, oni projiciraju svoja vlastita iskustva na sve druge alternative. Roditelji djeteta su njegov svijet, njegov svemir, prema tome, ono što dijete zaključuje nakon šoka mora se primijeniti na sve drugo, na život općenito. Ta općenita primjena jest krivi zaključak koji stvara imidž.

Imidž je stvoren kada su uredni svijet i koncepti djeteta uništeni. Krivi zaključci dolaze prvo iz generalizacija. U stvarnosti, nemaju svi ljudi iste nedostatke kao roditelji dotičnog djeteta; niti su svi životni uvjeti slični onima djeteta koje je ono otkrilo u svojoj vlastitoj okolini. Kao drugo, obrambeni mehanizam kojeg dijete odabire s ograničenim razumijevanjem svijeta je pogrešan kao takav; to je još više istina kada se primijeni na druge ljude i situacije osim onih u ranoj okolini. To, moji prijatelji, je način na koji se stvara imidž. Ali vi se nećete odmah sjećati vaših emocija, vaših reakcija, vaših unutarnjih namjera, te vaših zaključaka. Ne možete ih se sjetiti, zato jer ste osjećali potrebu da sakrijete ovaj cijeli postupak zbog njegovog pomanjkanja racionalne logike, te također zato jer vas je bilo sram što vaši roditelji nisu ono što ste mislili da bi trebali biti.

U vašem dječjem umu pretpostavili ste da je vaš slučaj jedinstven. Svi drugi imaju savršene roditelje, savršene uvjete u domu, a jedino vi ste iskusili tu šokantnu jedinstvenu situaciju koju ste morali sakriti od svih, čak i od vas samih, kao i naravno, od vaših roditelja ili drugih osoba koje su vam bliske. Sram je došao iz pogrešne ideje da je vaš slučaj jedinstven, a cijeli misaoni i emocionalni proces morao se sakriti zbog srama. Kada ti procesi ostanu skriveni, dio vaše ličnosti ne može rasti. Ako je biljka ostavljena skrivena u zemlji s odsječenim korijenima, ona ne može rasti. To je isto i sa svakom emocionalnom strujom ili sklonosti. Prema tome, ne biste trebali biti iznenađeni kad otkrijete da zaključci vaših imidža nisu u skladu s vašom inače odraslom inteligencijom.

Beba ili vrlo malo dijete zna jedino najprimitivnije emocije. Ono poznaje ljubav i ugodu kada je sve po njegovoj volji. Ono poznaje mržnju, zamjeranje i bol kada stvari nisu po njegovoj volji. To je tako jednostavno. Tek puno kasnije u životu osoba nauči procjenjivati objektivno umjesto da slijedi svoju vlastitu bol ili ugodu. Dok god vaš imidž živi, vi nastavljate s dječjim postupkom, zato jer je u tom pogledu vaš um još uvijek djetinjast, bez obzira koliko se ostatak vaše ličnosti poboljšao ili koliko je toga naučio. Vi ste razvili ličnost sposobnu za zrelo procjenjivanje na intelektualnoj razini i, u nekim slučajevima tamo gdje nema struja imidža koje priječe vaše opažanje, čak i emocionalno. Ali tamo gdje je ovaj polagani ili nenadani utisak zbog šoka utjecao na vašu dušu, osoba ne asimilira iskustvo svjesno, i prema tome um ostaje djetinjast. Osoba ostaje u stanju u kojem je bila kada je zaključak imidža stvoren, te je stavljen u nesvjesno. Kao posljedica toga, dio inače zreloga bića ostaje nezreli. U stvari, taj dio nastavlja stvarati iste zaključke, emocionalno i nesvjesno, koje je dijete radilo, onoliko dugo dok se imidž ne dovede u svijest.

Na primjer, zamislite žensku bebu koja plače kada želi pažnju, no majka misli da će je "pokvariti" ako joj prilazi kada plače. Dijete nauči da majka ne dolazi kad ono plače, ali da majka dolazi u druga vremena, očito nepovezano s djetetovim plačem. Tako je stvoren slijedeći zaključak:"Kako bih ispunila svoju potrebu, ne smijem pokazati da imam potrebu." S tom majkom, nepokazivanje svojih potreba može stvarno biti dobra strategija. Ali kada mala djevojčica postane žena, takva strategija će češće prouzročiti suprotni rezultat. Obzirom da nitko neće znati da ta žena ima specifičnu potrebu, nitko joj neće dati ono što joj treba.

24

Međutim, obzirom da ona uopće ne zna za svoj "imidž", zato jer je odavno potonuo u podsvijest, ići će kroz život ne znajući zašto se osjeća tako neispunjeno. Ona ne zna da se ponaša na način na koji će život potvrditi njezino krivo uvjerenje.

Imam li imidž?Kako možete biti sigurni postoji li u vama takav imidž? Jedan pokazatelj je kada ne

možete prevladati vaše mane, bez obzira koliko se trudili. Zašto neki ljudi vole neke svoje mane? Oni to čine iz jednostavnoga razloga jer se zbog imidža neke mane čine kao način da se zaštite od boli. Na primjer, netko zna da je lijen. Ali možda ne zna da je nevoljkost da ustane iz kreveta i izađe u svijet krivo zamišljena zaštita od toga da ne bude povrijeđen. "Ako ostanem u krevetu, nitko me ne može povrijediti", može biti nesvjesno razmišljanje. Prema tome, imidž je u pozadini takvoga stava.

Još jedan siguran znak je ponavljanje nekih incidenata u životu neke osobe. Imidž uvijek stvara obrazac ponašanja ili reakciju na jedan ili drugi način; on također privlači obrazac vanjskih okolnosti za koje se čini da vam dolaze iako vi ništa ne činite da ih stvorite. Svjesno osoba može žarko željeti nešto što je upravo suprotno od imidža. Ali svjesna želja je slabija od imidža, obzirom da je nesvjesno uvijek jače. Nesvjesni um ne shvaća da zabranjuje samu želju koju osoba svjesno ima, ali ne može ispuniti, a cijena za takvu nesvjesnu pseudo-zaštitu je frustracija legitimne želje. To je vrlo važno da shvatite moji prijatelji. Od jednake je važnosti shvatiti da vanjski događaji - neke situacije, neki ljudi - mogu biti privučeni kao magnet osobi zbog takvih unutarnjih imidža. To može biti vrlo teško za uočiti; no to je ipak tako. Jedini lijek je da se pronađe što je imidž, na kojoj osnovi je stvoren i koji su bili krivi zaključci.

Često ne primjećujete ponavljanje i obrazac u vašem životu, moji prijatelji. Vi prolazite pored očitoga. Naviknuli ste na pretpostavku da su neki slučajevi koincidencija, ili da vas neka sudbina proizvoljno iskušava, ili da su drugi ljudi u vašoj okolini odgovorni za vaše opetovane nezgode. Prema tome vi više pozornosti poklanjate malim varijacijama svakog incidenta nego njegovom osnovnom karakteru, te ne primjećujete zajednički nazivnik svih događaja zbog vašeg imidža.

Većina psihologa pronašla je takve obrasce i krive zaključke. No ono što oni često ne znaju je da su ti imidži rijetko započeli u ovom životu, bez obzira koliko su rano bili formirani. Većinu vremena, imidž već dugo postoji, te se prenosi se iz jednog života u drugi. To je razlog zašto će incidenti koji neće formirati imidž kod djeteta ili osobe koja nema taj određeni konflikt, pomoći da se oblikuje imidž kod osobe koja je donijela taj imidž u ovaj život.

Tamo gdje imidži postoje iz prethodnih života, inkarnacija se pojavljuje u okolini koja mora stvoriti provokacije za postojeće imidže, možda putem sličnih odgovarajućih imidža ili drugih osoba oko djeteta koje raste. Jedino će se na taj način imidž ponovno pojaviti; jedino ako postane problem osoba će na to obratiti pozornost, umjesto da to izbjegava. Ako se imidž izbjegava, okolnosti će biti puno teže u sljedećem životu na zemlji dok konflikti ne postanu tako preplavljujući da se vanjski čimbenici više ne mogu kriviti. Osoba će se početi okretati prema unutra.

Jedino rješenje je osvijestiti imidž. Dajem vam naznake kako da započnete, ali nećete biti u stanju sami staviti ih u praksu. Trebat će vam pomoć. No ako ste ozbiljni u svojoj želji da pronađete i rastvorite imidže u vašoj duši, daljnje vodstvo i pomoć će vam doći i bit ćete dovedeni do prave osobe s kojom možete stvoriti kooperativni radni aranžman. Da biste to učinili, trebat će vam, između ostaloga, poniznost, neophodna za vaš duhovni razvoj. Osobi koja je stalno nevoljna raditi s drugom osobom mora nedostajati poniznosti, čak ako je to samo u ovom jednom pogledu.

25

Kako tražiti imidžeKako možete pronaći vaše osobne imidže? To ćete učiniti ne da radite na simptomima,

koji god da jesu, nego radije da radite sa simptomima. Takvi simptomi su vaša nesposobnost da prevladate neke mane i stavove, vaše pomanjkanje kontrole nad nekim događajima u životu koji vam se redovito događaju i stvaraju obrazac, vaši strahovi i otpori u određenim okolnostima, da navedemo samo neke. Što se više trudite ukloniti simptome bez razumijevanja njihovih korijena i podrijetla, to ćete se više iscrpiti u beskorisnom nastojanju. Simptomi su samo jedan cio cijene koju plaćate za vaše krive i neupućene unutarnje zaključke.

Počnite tražiti imidže razmišljajući natrag u svom životu kako biste pronašli sve probleme. Zapišite ih. Uključite probleme svih vrsta. Morate se potruditi da sve sažeto zapišete crno na bijelo. Ako samo razmišljate o njima, nećete imati cjelokupni pogled potreban za usporedbu. Taj pisani rad je neophodan. To zasigurno nije previše za tražiti. Ne morate to učiniti u jedan dan. Uzmite si vremena, čak i ako treba nekoliko mjeseci. Bolje je to činiti sporo, nego da to uopće ne činite. Tada, kada razmišljate o svim vašim velikim i malim problemima, čak i najbesmislenijima i najbeznačajnijima, počnite tražiti zajednički nazivnik. Pronaći ćete u većini slučajeva postojanje jednog zajedničkog nazivnika, a ponekad i više od jednoga. Moguće je da se poteškoća pojavi u vašem životu samo jedan puta, neovisno od vašeg unutarnjeg imidža. To je moguće. To je također zasnovano na uzroku i posljedici, kao što je i sve ostalo u svemiru, ali ne mora biti povezano s vašim imidžem. Budite pažljivi, moji prijatelji. Nemojte ostaviti postrani neki događaj, smatrajući ga nepovezanim s vašim osobnim imidžem samo zato jer se tako čini na prvi pogled. Vrlo je moguće, a čak i vjerojatno, da nema takvih događaja u vašem životu. Sva neugodna iskustva su vjerojatno uzrokovana vašim imidžem i povezana s njime, barem na neki udaljeni način.

Moguće je da neće biti lako pronaći zajednički nazivnik. Tek nakon što ste temeljito shvatili vaše imidže bit ćete u stanju suditi koja vaša iskustva, ako ih ima, imaju nešto s time. Do tada, držite sve procjene u rezervi, da tako kažem. U meditaciji, u ozbiljnom samoispitivanju, u procjenjivanju vaših emocionalnih reakcija u prošlosti i sadašnjosti, uz pomoć molitve, te nakon duge i revne potrage, pronaći ćete što je zajednički nazivnik. Nemojte nešto olako zanemariti ako se čini nepovezano. Istražujte i možete doživjeti iznenađenje. Događaji koji se najviše čine nepovezanima pokažu se da imaju zajednički nazivnik. Kada to pronađete, možda ste napravili veliki korak naprijed u vašoj potrazi, jer tada imate ključ imidža. Kako biste došli do samoga imidža, do svih iskrivljenih načina na koji se oblikovao, te do razumijevanja vaše reakcije kada ste ga formirali, morat ćete istražiti još temeljitije vašu nesvijest.

Koristi rastvaranja imidžaNemojte da vas odvrati vaš vlastiti unutarnji otpor. Jer taj otpor je samo jednako

pogrešan, neupućen i kratkovidan kao i sam imidž. Ona ista sila koja vas navodi na otpor je ona koja je na prvom mjestu stvorila imidž, a da vi to ne znate, ona je stvorila i nastavit će vam stvarati nesreću, te će se protiviti vašim svjesnim željama. Zaista, ona uzrokuje da gubite i više nikad ne povratite ono što bi s pravom moglo biti vaše. Zato imajte dovoljno mudrosti da prozrete kroz to i da procijenite vlastiti otpor kao takav. Nemojte si dopustiti da vama upravlja. Kako možete biti duhovna osoba i odvojeni u pravome smislu, ako vama i dalje upravljaju vaše nesvjesne sile i oni nelogični, krivi i neupućeni zaključci koji su formirali takav bolan imidž u vama? Imidž je jedini čimbenik u vašem životu koji je odgovoran za vašu nesreću. Nitko drugi nije za to odgovoran, jedino vi sami. Istina, nekoć niste znali bolje, ali sada znate. Sada ste opremljeni da uklonite izvor vaše nesreće. I molim vas nemojte reći, "Kako mogu biti odgovoran za to što se drugi ljudi uvijek iznova ponašaju na određene načine prema meni?" Kao što sam prije rekao, vaš imidž je taj koji privlači te događaje vama, onako

26

neizbježno kao što noć mora uslijediti nakon dana na ovoj zemlji. To je kao magnet, to je kemijski zakon, zakon gravitacije. Sastavni elementi vaših reakcija koji oblikuju imidž utječu na univerzalne struje koje ulaze u osobnu sferu života na takav način da se neki događaji moraju dogoditi, slijedeći uzrok kojeg ste na taj način pokrenuli.

Ako nemate hrabrosti da ponirete u vašu nesvijest, da se suočite s imidžem, da ga rastvorite i da na taj način od sebe napravite novu osobu, nikada nećete biti slobodni u ovom životu; uvijek ćete biti vezani. Cijena za slobodu je vaša hrabrost i poniznost da se suočite s onime što je u nutrini. Kada ste poduzeli sve potrebne korake, pobjeda slobode je takva radost da bez obzira što se događa izvan vas, ništa ne može pokvariti vašu sreću. Nadalje, možete biti sasvim sigurni da ćete imidže koje ne rastvorite u ovome životu, morati rastvoriti u slijedećem životu. Ovo se ne smije uzeti kao prijetnja, to je naprosto logička posljedica. I kako može biti prijetnja ono što vas može osloboditi od vaših lanaca? Što prije pronađete vaše imidže uz vlastiti pristanak, to će vaše oslobođenje biti lakše. U to možete zasigurno vjerovati.

Pronaći, shvatiti, i rastvoriti neki imidž je dugačak proces. Čak i nakon što ste ga shvatili, ponovna edukacija emocionalnih struja i reakcija koje su dugo bile uvjetovane u jednom smjeru zahtjeva vremena, nastojanja i strpljenja. Možete se pobuniti protiv nesreće, no kada shvatite da nisu uzrok ni Bog, niti sudbina, nego vi, vaša pobuna može se okrenuti protiv vas, pa ćete tako postati nestrpljivi sami sa sobom. S takvim strujama, nikada, nikada nećete uspjeti pronaći i rastvoriti vaš imidž; morate biti u opuštenom stanju, a možete postići takvo stanje uma ako shvatite i prihvatite dužinu potrage.

Kada tražite imidže, nemojte pristupiti vašoj podsvijesti s moralizirajućim stavom. Vaša podsvijest to ne voli i opirat će se. Ona će se boriti protiv vas i otežati vašoj voljnoj svijesti da se pomiri s time. Počnite razmišljati o vašim povredama, sukobima i problemima. Gledajte na vaše krive unutarnje stavove kao na neznanje i grešku. U stvari, to je ono što sve greške u stvari jesu. Počnite razmišljati o svim vama svojstvenim načinima razmišljanja, vašim predrasudama, vašim uskim emocijama u nekim područjima života. Razmislite kako emocionalno reagirate na neke stvari i kada i kako se te reakcije ponavljaju kao obrazac kroz vaš život. Počnite gledati vaša razočaranja koja naočigled nemaju ništa s vašim djelovanjem i reakcijama. Nakon toga, kad prepoznate neki redoviti obrazac bit ćete u stanju vidjeti vezu između vašeg unutarnjeg stava koji je do sada izbjegao vašoj svijesti.

Ono što podrazumijevam pod dubinskom molitvom ili meditacijom ili dubinskim razmišljanjem je da uzmete sve što ste pronašli u tim potisnutim ili skrivenim reakcijama - bilo da se tiču sklonosti koje redovito nalazite, bilo da nađete sasvim različite reakcije od onih vaših poznatih vanjskih reakcija - te razmislite o njihovom značaju, njihovom smislu, njihovom učinku na vas i na druge. Usporedite ih s duhovnim zakonima kako ih sada znate; razmislite o tome iz duhovnog i praktičnog stajališta. Radite s tim novo pronađenim znanjem tako da ga ponovno osjetite i ponovno doživite. Tada ponovno razmislite o tome što objektivnije možete. Jednostavno premjestite vaše razmišljanje na dublju razinu i primijenite na znanje koje ste pronašli, bilo na ono što se naočigled ponavlja ili ono što ste prepoznali kao šokantno novo i različito. Nemojte ostaviti novo pronađeno razumijevanje samo, jer možete vrlo lako skliznuti natrag u stari obrazac. Možete se lako zavaravati i misliti, samo zato što ste pronašli važan i značajan dio znanja o vašoj duši, da više ništa nije potrebno. Možete imati teoretsko znanje i dalje reagirati na isti stari način. Nije dovoljno pronaći unutarnje razumijevanje glede vaših skrivenih sklonosti i reakcija, i ostati na tome. Rad počinje tek nakon takvog prepoznavanja. I to je meditacija u dubini, na dubokoj emocionalnoj razini koju ste otkrili. Ako zanemarite tu meditaciju, možete zadržati što ste pronašli, ali postepeno to će postati udaljeno, puko teoretsko znanje u vašem mozgu, dok ćete ispod površine jednako reagirati kao prije. U tom slučaju niste uspjeli u integriranju i sjedinjenju vaših pogrešnih emocionalnih reakcija i krivih zaključaka s vašim intelektualnim znanjem. Emocije su podložnije navikama od vanjskih sklonosti, štoviše, one su toliko neuhvatljive da unatoč

27

vašim nastojanjima, vaši stari obrasci mogu nastaviti djelovati, a da vi niste svjesni te činjenice. Naviknuti ste potiskivati neugodno znanje u vašu podsvijest, i ne možete se riješiti te navike od jednog do drugoga dana. Za to je potrebno prilično obuke, koncentracije i truda. Novi obrasci navika moraju se utvrditi dok ne prepoznate znakove skrivenih sklonosti koje treba osvijestiti. Morate razviti posebnu osjetljivost za to - a za to je naravno potrebno vrijeme.

SramSve što je povezano s krivim unutarnjim imidžima uzrokuje osobi jaki sram. Stav ili

zaključak o kojem se radi možda uopće nije sramotan, objektivno govoreći. Možda ne postoji nikakvo opravdanje za sram kada bi on bio otvoreno izložen; ne biste osjećali da zaslužuje tu reakciju da se s time susretnete kod drugih. Nakon što sakupite hrabrosti iznijeti to na vidjelo, doživjet ćete da taj osjećaj da vam je neugodno ili da se sramite potpuno nestaje. No prije nego li izađe, dok se još borite s time, osjećat ćete sram vrlo jako. Možda imate manu koja je puno neugodnija, ali obzirom da ste je otkrili još davno, prihvatili ste je; pomirili ste se s njom. Prema tome, više je se ne sramite. Možete čak biti u stanju otvoreno o njoj razgovarati s drugima. Međutim, nešto što je puno manja mana uzrokuje vam jaki sram, sve dok se s time ne pomirite.

Recimo da otkrijete da je na vas vrlo snažno utjecao jedan od roditelja i da ste vrlo ovisni o njemu ili njoj. To samo po sebi nije ništa čega bi se trebalo sramiti; o tome se općenito razgovara svaki dan. No vi do sada niste bili svjesni te sklonosti, ignorirali ste koliko i na koji način se na vas utjecalo, i koliko još uvijek ovisite o sličnim emocijama. No, kad ste prvi puta došli do tog shvaćanja, ono vam je uzrokovalo jaku neugodu. To je tipična reakcija imidža, moji prijatelji. I ako to predvidite, opet ćete si olakšati. Nećete biti pod emocionalnim, subjektivnim utiskom da stojite sami na ovom svijetu ili da jedini imate takve osjećaje. Jer to je ono što vaši osjećaji vjeruju i zašto se toliko stidite. To uvjerenje je znak odvojenosti koje ste izgradili za sebe sa svim vašim krivim obranama i od kojih patite u takvim trenucima. No ako shvatite da svatko prolazi kroz ovu reakciju, da je to simptom koji se može očekivati, biti ćete u stanju usprotiviti se vašem subjektivnom i pogrešnom emocionalnom utisku tako da ne marite za njega, umjesto da i nadalje pustite da vama upravlja. Jedino radeći tako ćete se osloboditi od zida koji odvaja i koja vas zatvara u mrak, samoću i strah, u krivicu i lažni sram. Jedino na taj način možete evoluirati kao slobodna osoba, s visoko uzdignutom glavom, umjesto da vama upravlja i da vas pritišću krivi utisci i lažni sram. Potreban je samo jedan trenutak hrabrosti da se prođe kroz ono što se čini tako sramotno, te da se suočite sa sobom kakvi jeste. Tada ćete otkriti da ste živjeli u fantomskom svijetu straha i srama koji uopće nemaju stvarnosti.

Vrlo često sram nije prisutan zato jer ste odjednom otkrili nešto vrlo zločesto ili strašno. Ne! Možete se stidjeti nečega što je naprosto luckasto. Ako shvatite da nakon što se formirali imidž, prosuđivanje koje vas sad navodi na stid, je tada bilo u skladu s vašom sposobnošću prosuđivanja i razmišljanja. Jedino je relativnost luckasta. A vi, inteligentno ljudsko biće, ne možete se pomiriti s činjenicom da "luckasta" reakcija još uvijek živi u vama. Vi ste sada na točci gdje stvarno prepoznajete da je to bio vaš zaključak godinama sve do sadašnjosti, te vam je sada vrlo neugodno vidjeti da je to bio dio vašega uma, vaš "um iz pozadine", ali još uvijek vaš um, vaša reakcija. Bit će vam lakše prihvatiti to ako razmotrite da ste u tom pogledu ostali dijete zato jer ste ostavili cijeli proces prosuđivanja u mraku vašeg podsvjesnog uma. Također će pomoći ako shvatite da nema jedne osobe koju poznate koja nema svoje vlastite imidže, te prema tome i slične nepodudarnosti. Da ste razgovarali s djetetom od, recimo, četiri do deset godina, ne biste bili iznenađeni takvim prosuđivanjem. Shvatite to i prevladat ćete svoju neugodu.

28

Prije nego li možete sve promijeniti, morate shvatiti što je to u vama što vam donosi patnju. Jedino tada, polako, postepeno, bit ćete u stanju ponovno educirati svoje emocije, rastvoriti vaše imidže, te stvoriti nove, produktivne oblike u vašoj duši koji odgovaraju božanskom zakonu.

Sada ću se povući s blagoslovima posebne vrste koji dolaze svakome od vas, moji dragi. Svima vam je jako potreban blagoslov hrabrosti. Budite u miru, budite u Bogu.

POGLAVLJE 6

ZAČARANI KRUG NEZRELE LJUBAVI

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Bog blagoslivlja ovaj skup, Bog vas sve blagoslivlja.Sada ću raspraviti o jednom od začaranih krugova koji je vrlo uobičajen među

ljudskim bićima. Do neke mjere on djeluje u svakoj ljudskoj duši. Većinu vremena on živi u podsvijesti, iako neki dijelovi kruga mogu biti svjesni. U ovome radu važno je da slijedite taj krug dok ga ne otkrijete u cijelosti, jer inače ga ne možete rastvoriti. Moje riječi nisu upućene toliko vašem svjesnom umu, vašem intelektu, nego razini vaših osjećaja gdje postoji taj začarani krug.

Čak i ako ste svjesni nekih dijelova ovoga začaranoga kruga, upotrijebite te riječi kako biste istražili sve druge dijelove kojih još niste svjesni. Možda ima onih među vama koji su potpuno nesvjesni bilo kojega dijela ovog kruga. U tom slučaju, moje riječi će vas voditi da osvijestite barem jedan dio. To neće biti toliko teško zato jer mnogi od vaših simptoma će lako pokazati, kroz nesvjesno, da takav krug itekako živi u vama. Međutim, nemojte tumačiti te riječi na način da znače da vi svjesno razmišljate i reagirate prema tom začaranom krugu; shvatite da je skriven. Na vama je da osvijestite tu lančanu reakciju u vašem radu na ovom putu samopotrage i samorazvoja. Osvještavanje tih skrivenih struja dat će vam slobodu i pobjedu.

Većina mojih prijatelja shvaća da nelogični način razmišljanja, osjećanja i reagiranja postoji u svakoj ličnosti, čak iako svjesno znate bolju logiku. Sve u nesvjesnom je primitivno, neuko i vrlo često nelogično, iako ono slijedi neku svoju vlastitu ograničenu logiku.

Začarani krug koji je moja tema večeras počinje u djetinjstvu gdje se formiraju svi imidži. Dijete je bespomoćno; potrebno mu je da se za njega brine; ono ne može samo stajati na svoje dvije noge, ne može donositi zrele odluke; ono ne može biti slobodno od slabih i sebičnih motiva. Prema tome, dijete nije sposobno za nesebičnu ljubav. Zrela odrasla osoba odrasta u takvu ljubav pod uvjetom da je cijela ličnost sazrela skladno i pod uvjetom da nikakve dječje reakcije nisu ostale skrivene u nesvjesnom. Ako ostanu, odrast će samo dio ličnosti, dok će drugi dio - i to vrlo bitni dio - ostati nezreli. Postoji vrlo malo odraslih ljudi koji su onoliko emocionalno zreli koliko su to intelektualno.

Dijete želi isključivu ljubavDijete dolazi u kontakt s manje ili više nesavršenom okolinom koja donosi na površinu

unutarnje probleme. Dijete u svojem neznanju žudi za isključivom ljubavi koja nije ljudski moguća. Ljubav koju želi je sebična; ono ne želi dijeliti ljubav s drugima, s braćom i sestrama ili čak s drugim roditeljem. Dijete je često nesvjesno ljubomorno na oba roditelja. Pa ipak, ako se roditelji međusobno ne vole, dijete pati još više. Tako se prvi konflikt javlja iz dvije suprotne želje. S jedne strane, dijete želi isključivu ljubav svakoga roditelja; s druge strane, ono pati ako se roditelji međusobno ne vole. Obzirom da je sposobnost za voljenje bilo kojeg roditelja nesavršena, dijete ne shvaća da je unatoč toj nesavršenosti, većina roditelja još uvijek u potpunosti sposobna voljeti više od jedne osobe. Dijete se osjeća isključeno i odbijeno ako

29

roditelj također voli i druge. Ukratko, isključiva ljubav za kojom dijete žudi nikada se ne može dobiti. Nadalje, kada god je djetetu zabranjeno da bude po njegovom, to se uzima kao dodatni "dokaz" da dijete nije dovoljno voljeno.

Ova frustracija uzrokuje da se dijete osjeća odbijeno što zauzvrat uzrokuje mržnju, zamjeranje, neprijateljstvo i agresiju. To je drugi dio začaranoga kruga. Potreba za ljubavlju koja se ne može zadovoljiti uzrokuje mržnju i neprijateljstvo prema onim ljudima koje najviše voli. Općenito govoreći, to je drugi konflikt rastućeg ljudskoga bića. Da dijete mrzi nekoga koga ni voli istovremeno, da voli na svoj način i da ne traži ljubav zauzvrat, taj konflikt se ne bi pojavio. Sama činjenica da osjeća mržnju za onu osobu koju jako voli stvara važan konflikt u ljudskoj psihi. Samo po sebi je očito da se dijete srami tih negativnih osjećaja, te prema tome sprema taj konflikt u podsvjesno gdje ga ono izjeda. Ta mržnja uzrokuje krivnju, zato jer se dijete vrlo rano uči da je loše, krivo i grješno mrziti, osobito svoje roditelje koje bi trebali voljeti i poštivati. Upravo je ta krivnja, koja nastavlja živjeti u podsvijesti ona koja u odrasloj ličnosti uzrokuje sve vrste unutarnjih i vanjskih konflikata. Štoviše, ljudi nisu svjesni korijena tih konflikata dok ne odluče otkriti što je skriveno u njihovoj podsvijesti.

Strah od kažnjavanja, strah od srećeTa krivnja ima daljnju, te ponovno neizbježnu reakciju. Osjećajući krivnju, dijete

nesvjesno kaže "Zaslužujem biti kažnjen." Tako se u duši javlja strah od kažnjavanja koji je opet skoro uvijek u potpunosti nesvjestan. Međutim, očitovanja se mogu pronaći u različitim simptomima koji, ako se slijede, će konačno dovesti do lančanih reakcija koje ću slijedeće opisati.

Taj strah od kažnjavanja povlači daljnju reakciju da, svaki puta kada ste sretni i uživate, iako je to vaša prirodna čežnja, vi osjećate da to ne zaslužujte. Krivnja što mrzi one koje voli najviše uvjerava dijete da ne zaslužuje bilo što dobro, radosno ili ugodno. Dijete osjeća da ako bi ikada postalo sretno, kazna koja se čini neizbježnom postala bi još veća. Prema tome dijete nesvjesno izbjegava sreću, misleći da ublažava na taj način i da tako izbjegne još veće kažnjavanje. To izbjegavanje stvara situacije i obrasce koji uvijek uništavaju ono što najviše želi u životu.

Taj strah od sreće dovodi osobu do svih vrsta nezdravih reakcija, simptoma, nastojanja, manipulacija emocija i čak do reakcija koje neizravno stvaraju obrasce koji se naočigled pojavljuju proizvoljno, a da ličnost nije odgovorna za njih. Tako nastaje daljnji konflikt. S jedne strane, ličnost žudi za srećom i ispunjenjem, s druge strane, strah od sreće zabranjuje ispunjenje. Iako se želja za srećom nikada ne može iskorijeniti, ipak, zbog tog duboko skrivenog osjećaja krivnje, što više osoba želi sreću, to veću krivnju osjeća.

Strah od toga da će biti kažnjena i strah da ne zaslužuje sreću stvara daljnju i još složeniju reakciju. Nesvjesni um misli "Bojim se da će me drugi kazniti, iako znam da to zaslužujem. Puno je gore biti kažnjen od drugih, jer tada sam stvarno na milost drugih, bez obzira jesu li to drugi ljudi, sudbina, Bog ili sam život. No možda ako sam sebe kaznim, mogu barem izbjeći poniženje i bespomoćnost kažnjavanja od strane sila koje su izvan mene." Ti osnovni konflikti ljubavi i mržnje, krivnje i straha od kažnjavanja postoje u svakom ljudskom biću. Prisilna želja za samokažnjavanjem zbog pogrešnih i neukih zaključaka postoji u svakom ljudskom biću do određene mjere.

Tako ličnost sama sebi nameće kažnjavanje. To se može dogoditi na razne načine, bilo fizičkom bolesti koju psiha stvara, ili različitim nezgodama, teškoćama, neuspjesima ili konfliktima na bilo kojem području života. U svakom slučaju, zahvaćeno područje ovisi o osobnom imidžu koje je dijete formiralo i nosilo sa sobom tijekom ovoga života dok ga ne pronađe i konačno rastvori. Tako, ako postoji neki imidž glede profesije i karijere, na primjer, on će biti učvršćen unutarnjom željom za samokažnjavanjem; poteškoće u tome smislu stalno

30

će se pojavljivati u životu osobe. Ili, ako postoji neki imidž povezan s ljubavlju i bračnim životom, isti obrazac će na tom području djelovati.

Prema tome, ako i kada ne uspijete u nekoj svjesnoj i legitimnoj želji, i kada gledate na svoj život kako biste otkrili obrazac koji sprječava ispunjenje ove svjesne želje, kao da s time nemate ništa (kao da vas je zadesila loša sudbina), možete biti sigurni ne samo da u vama postoji imidž i krivi zaključak, nego štoviše, da je također prisutna i potreba za samokažnjavanjem.

Daljnja lančana reakcija u ovom začaranom krugu je rascjep ličnosti u strujama njegovih želja. Izvorni rascjep između ljubavi i mržnje koji je započeo začarani krug, uzrokuje daljnje rascjepe, što sada možete jasno vidjeti. Jedan od tih konfliktnih osjećaja je potreba za samokažnjavanjem, no s druge strane, istovremeno je prisutna i želja da se ne bude kažnjen. Tako skriveni dio psihe raspravlja, "Možda to mogu zaobići. Možda mogu na drugi način ublažiti moj veliki osjećaj krivnje zbog mržnje." To zamišljeno ublažavanje dovodi do određenog cjenjkanja. Osoba to čini postavljajući tako visoki standard za sebe da je nemoguće to u stvarnosti živjeti. Mali unutarnji glas raspravlja "Ako budem savršen, ako ne budem imao mana i slabosti, ako budem najbolji u svemu što poduzimam, mogu ispraviti mržnju i zamjeranje iz prošlosti." I obzirom da je taj mali glas jednom bio potisnut u nesvjesno, on nije izumro; još uvijek je prisutan u sadašnjosti.

Dvije svijestiMožete nešto preboljeti samo ako to provjetrite. To je razlog zašto ista stara mržnja još

uvijek postoji u vama. To je razlog zašto stalno osjećate krivnju. Da je to stvarno stvar prošlosti, ne biste svo vrijeme osjećali tu snažnu krivnju, čak iako krivnja nije svjesna. Mislite da ako ste savršeni, da ćete izbjeći kaznu. Na taj način stvara se druga svijest. U stvarnosti postoji samo jedna svijest: to je više ja koje je vječno i neuništivo; to je božja iskra u svakom ljudskom biću. Nemojte pomiješati tu svijest s drugom svijesti koja je umjetno stvorena iz opsesije da se ublaži pretpostavljeni grijeh, ili čak stvarni pad. Ni zamišljeni grijesi, niti stvarni pad ne mogu se ublažiti tom umjetnom i prezahtjevnom svijesti; u stvarnosti nitko ne treba biti kažnjen. Kao što svi već do sada znate, način da se uklone stvarni nedostaci je vrlo različit i puno konstruktivniji. Ako i kada konačno napravite razliku između te dvije vrste svijesti, napravit ćete veliki korak naprijed.

Prisilna druga svijest postavlja zahtjeve koje je nemoguće ispuniti. Što se događa kada ne možete postići te ciljeve? Neizbježno, rezultat mora biti osjećaj neadekvatnosti i inferiornosti. Obzirom da ne znate da su standardi vaše prisilne svijesti neracionalni, nestvarni i nemogući za ostvariti, i obzirom da iza vašeg zida odvojenosti vjerujete da drugi mogu uspjeti dok vi jedini ne možete, osjećate se potpuno izolirano i posramljeno, s vašom tajnom krivnje jer ne samo da mrzite, nego i zato što ste nesposobni biti dobri i čisti.

Druga svijest motivirana je slabošću i strahom. Ona je previše ponosna da bi priznala da još uvijek ne možete biti tako savršeni. Ona je također previše ponosna da vam dopusti da se prihvatite onakvi kakvi ste sada. Prema tome morate se osjećati inferiorni, zato jer niste u stanju živjeti prema tim visokim standardima. Svi osjećaji inferiornosti u ljudskoj prirodi mogu se svesti na taj zajednički nazivnik. Dok god se ta činjenica ne osjeti i ne doživi, ne možete se riješiti osjećaja inferiornosti. Morate razotkriti taj cijeli začarani krug i vidjeti njegovo pomanjkanje razumnosti; morate proživjeti emocije koje su vas dovele do toga da ga stvorite. Jedino tada ćete rastvoriti lančanu reakciju, točku po točku, i stvoriti nove koncepte u vašem emocionalnom ja.

Koje god racionalizacije koristite za objašnjavanje vašeg osjećaja inferiornosti, one nikada nisu stvarni uzrok. Drugi zaista mogu biti uspješniji na ovaj ili na onaj način, ali to vas nikako ne bi moglo učiniti inferiornijim. Bez vaših umjetnih visokih standarda, ne biste osjećali potrebu da budete bolji od drugih ili barem jednako dobri kao drugi u svakom

31

području života. Mogli biste mirno prihvatiti da su drugi bolji ili da postižu bolje rezultate u nekim područjima života dok vi imate prednosti koje drugi nemaju. Ne biste morali biti toliko inteligentni, uspješni, lijepi kao drugi ljudi. To nikada nije pravi razlog za vaše osjećaje neadekvatnosti i inferiornosti! Ta istina nastaje iz činjenice da najbriljantniji, najuspješniji, najljepši ljudi imaju jače osjećaje inferiornosti od drugih koji su manje briljantni, manje uspješni, ili manje lijepi.

Stalni osjećaj neadekvatnosti i inferiornostiTa neadekvatnost i inferiornost služe da dalje zatvore taj začarani krug. Ponovno, vaš

nesvjesni mali glas raspravlja, "Nisam uspio. Znam da sam inferioran, ali možda, kad bih samo mogao dobiti veliku količinu ljubavi i poštivanja i divljenja od drugih, to bi osjećao kao isto ispunjenje za kojim sam izvorno žudio i koje mi je tada bilo uskraćeno, prisiljavajući me time u položaj mržnje i stvarajući taj cjelokupni začarani krug. Divljenje i poštivanje od drugih također bi bio dokaz da sam opravdan, jer je sada moguće dobiti ono što su mi moji roditelji uskratili. To će također pokazati da nisam toliko bezvrijedan koliko sumnjam da jesam kada ne ispunim standarde moje prisilne svijesti."

Prirodno, te misli nikada nisu svjesno racionalizirane, pa ipak to je način na koji emocije raspravljaju ispod površine. Tako se krug zatvara tamo gdje je počeo, a potreba da se bude voljen postaje još prisilnija nego što je to izvorno bila. Sve različite točke lančanih reakcija čine tu potrebu još jačom. Osim toga, uvijek postoji sumnja da je mržnja bila neopravdana - što je i bila, ali u drugačijem smislu. Ličnost osjeća u nesvijesti da ako uopće i postoji takva ljubav, tada je dijete bilo u pravu, a vaši roditelji, ili bilo tko drugi tko vam to nije dao, bili su u krivu. Tako žudnja za ljubavlju postaje sve više i više iskrivljena i napeta. Obzirom da se ta potreba nikada na može ispuniti - i što više to postaje očitim, to krivnja postaje sve veća - a sve daljnje točke u začaranom krugu postaju sve gore i gore kako život ide dalje, uvijek stvarajući više problema i konflikata. Jedino kada želite ljubav na zdravi i zreli način i jedino kada ste voljni voljeti u istoj mjeri u kojoj želite biti voljeni, tada će ljubav doći.

Sjetite se da ličnost u kojoj je taj začarani krug jak nikada ne može preuzeti rizik dok god nastavlja željeti nezrelu dječju ljubav. Onoliko dugo dok osoba ne može riskirati bilo što za ljubav, toliko dugo ne zna kako voljeti zrelo. Dijete ne bi trebalo poduzimati takav rizik; ali odrasla osoba bi to trebala. Unutarnje dijete jedino ima nezrelu želju i žudnju za ljubavlju, te želi da ga vole, njeguju i dive mu se, čak i oni ljudi koje ono ne namjerava voljeti zauzvrat. Kod onih ljudi koji imaju namjeru voljeti zauzvrat, u određenoj mjeri, omjer između njihove volje da daju i njihove prisilne potrebe da primaju je vrlo neujednačen. Zbog te osnovne nepravde, takva shema ne može djelovati. Jer božanski zakon je uvijek pravedan. Nikada ne dobivate više nego što možete uložiti. Kada uložite slobodno, možda nećete dobiti ljubav odmah iz istog izvora u kojeg ste uložili, no na kraju, ona mora poteći prema vama, ovaj puta u dobroćudnom krugu. Ono što dadete poteći će natrag, pod uvjetom da ne dajete iz slabosti, s motivom da nešto dokažete. Ako su motivi za ograničenu ljubav koju dajete nesvjesno utemeljeni na ovom začaranom krugu, nikada ne možete dobiti ljubav zauzvrat. Ljubav za kojom težite u krivoj ideji da će vas to namiriti nije rješenje. Drugim riječima, vi tražite lijek koji nije lijek za vašu bolest, pa tako vaša glad za ljubavi ostaje i nikada se ne može namiriti. To je kao izvor bez dna. Tako se krug zatvara.

Rastvaranje krugaVaš rad na ovome putu je da pronađete u sebi taj krug, da ga proživite, osobito glede

toga gdje, kako i u pogledu koga on živi u vama. Sve to mora postati osobno iskustvo prije nego li ga možete stvarno rastvoriti. Ako pustite da taj krug bude samo intelektualno znanje, bez da ga emocionalno proživite, znanje vam neće pomoći. Da ponovimo: ako ne možete

32

identificirati različite točke ovoga začaranoga kruga u vašim emocijama, postojanje ove lančane reakcije bit će samo još jedan dio teoretskog znanja kojeg ste apsorbirali, potpuno odvojeno od vaših emocija. Jednom kada pronađete taj krug u vašem osobnom radu, možete ga razbiti, ali jedino nakon što shvatite gdje su krive pretpostavke. Morat ćete vidjeti da je bilo opravdano da kao dijete imate neke osjećaje, stavove, potrebe i nesposobnosti koje su sada zastarjele. Također morate naučiti biti tolerantni s vašim negativnim emocijama. Morate ih shvatiti. Morate otkriti gdje su iskrivljenja u vašim emocionalnim tendencijama, zahtjevima i željama iz vašeg svjesnoga znanja. Možete savršeno dobro znati, i čak propovijedati, da morate davati ljubav i ne biti toliko zaokupljeni dobivanjem. Ali svi vi, u vašim emocijama, još uvijek krivudate od takvog intelektualnog znanja. Raskorak se mora u potpunosti osvijestiti prije nego li se možete ponadati da ćete razbiti krug. Tek kada shvatite i u potpunosti apsorbirate sve to, te nakon što razmislite o iracionalnosti nekih do sada skrivenih emocija, tek tada će se one početi polako, postepeno mijenjati. Nemojte očekivati da će se one promijeniti onoga trenutka kada shvatite njihovo pomanjkanje razuma. Kada se suočite s tim emocijama - njihovim neznanjem, sebičnošću, i nezrelošću - bez srama, te primijenite svjesno znanje na njih, hvatajući se svaki puta kada padnete u stare, loše emocionalne navike, vaša podsvijest će postepeno otkrivati sve više i više krivih zaključaka. Svaki čin prepoznavanja pomoći će vam da razbijete vaš osobni začarani krug. Tako ćete postati slobodni i neovisni.

Ljudska duša sadrži svu mudrost, svu istinu koju treba. Ali svi ti krivi zaključci je pokrivaju. Osvještavajući ih i radeći na njima točku po točku, konačno ćete doseći cilj otkrivanja vašeg unutarnjeg glasa mudrosti koji vas vodi prema vašoj božanskoj svijesti, prema vašem osobnom planu. Kada su božanski zakoni prekršeni u vašim unutarnjim i vanjskim reakcijama, vaša božanska svijest vodi vas nepopustljivo na takav način kako biste povratili red i ravnotežu u vaš život. Pojavit će se situacije koje se čine kao kazna, iako su one u stvari lijek da vas vrate na pravi put. Gdje god i svaki puta kada skrenete, ravnoteža se mora ponovno uspostaviti, kako bi kroz vaše poteškoće konačno došli do točke gdje možete promijeniti vaš unutarnji smjer. Promijenit ćete se, ne nužno u vašim vanjskim i svjesnim akcijama, nego u vašim nesvjesnim dječjim zahtjevima i ciljevima.

Tako dragi moji prijatelji, radite kroz taj začarani krug i iskusite kako je on aktivan u vašem osobnom životu.

Imate li kakvih pitanja?

PITANJE: Što se događa djetetu čija mržnja i neprijateljstvo izbiju na vidjelo? Bi li takvo dijete još uvijek imalo osjećaj krivnje?

ODGOVOR: Takva vanjska očitovanja često se pojavljuju kod djece. Kada god dijete ima takozvani napadaj bijesa, te emocije izbijaju na vidjelo. No, bez razlike, dijete je prekoreno i nauči koliko je to "loše". To stvara potrebu da se istinsko značenje takvih napada zadrži skriveno. Čak i ako je mržnja povremeno potpuno svjesna, kasnije se često potisne. Tada se isti napadaji mogu nastaviti u nutrini kod odrasle osobe bez dobnog ograničenja, te prestati jedino kada se začarani krug osvijestio. Neki ljudi će se razboljeti što će biti oblik dječjeg napadaja bijesa, ili naprosto mogu zagorčiti život onima oko sebe. Svojom nesrećom ljudi stalno nanose teškoće drugima s ciljem da provedu svoju volju i svoju prisilnu dječju potrebu da dobiju dječju utopiju savršene ljubavi i brige. To se može dogoditi u različitim stupnjevima. Ponekad je to vrlo očito, u drugim trenucima to je puno suptilnije i skrivenije. Ono što ljudi kažu kada se prepuste takvom ponašanju je "Nesretan sam, vidite. Morate se pobrinuti za mene. Morate me voljeti." To je napadaj bez vanjskog očitovanja djeteta. Sama činjenica da to neprijateljstvo može povremeno izbiti na vidjelo tijekom djetinjstva ne znači nužno da se to ne može kasnije potisnuti.

33

Neka svatko od vas bude blagoslovljen, svi moji prijatelji koji čitate ove riječi. Ponesite sa sobom ove blagoslove, neka oni ojačaju vašu hrabrost, vašu volju i put samootkrića. To je jedino moguće oslobođenje, oslobođenje od prisilno visokih standarda zbog kojih osjećate krivnju, te da ne zaslužujete ono što Bog želi da imate: sreću, svijetlost, ljubav. Budite u miru moji dragi prijatelji, budite u Bogu.

POGLAVLJE 7

PRISILA PONOVNOG STVARANJA I PREVLADAVANJA POVREDA IZ DJETINJSTVA

Pozdravi moji najdraži prijatelji. Bog vas sve blagoslivlja. Neka vam božji blagoslovi za sve vas pomognu asimilirati riječi koje govorim.

U prošlosti smo raspravljali o strahu od ljubavi. Sjetit ćete se da sam spomenuo kako dijete želi biti voljeno isključivo i bez ograničenja. Drugim riječima, dječja potreba da bude voljeno je nestvarna.

Nedostatak zrele ljubaviObzirom da djeca rijetko dobivaju dovoljno zrele ljubavi i topline, oni nastavljaju

gladovati za njom kroz život ukoliko se to pomanjkanje i povreda ne prepoznaju i ne rješavaju. U suprotnom, odrasla osoba, ići će kroz život nesvjesno tražeći ono što je propustila u djetinjstvu. To će je učiniti nesposobnom da voli na zreli način. Možete vidjeti kako se ovo stanje nastavlja od generacije do generacije.

Lijek se ne može pronaći želeći da su stvari drugačije i da ljudi nauče praksu zrele ljubavi. Lijek leži isključivo u vama. Istina, da ste dobili takvu ljubav od vaših roditelja, ne biste imali ovaj problem kojeg niste stvarno i u potpunosti svjesni. Ali ovo pomanjkanje dobivanja zrele ljubavi ne treba uznemiravati ni vas, niti vaš život ako ste toga postali svjesni, vidjeli to, te presložili vaše nesvjesne potrebe, misli i koncepte usklađujući ih sa stvarnošću svake situacije. Kao posljedica toga, ne samo da ćete postati sretnija osoba, nego ćete također biti u stanju davati zrelu ljubav drugima - vašoj djeci, ako ih imate, te drugim ljudima u vašoj okolini - tako da dobroćudni lanac reakcija može započeti. Takvo realno ispravljanje samoga sebe je suprotno vašem sadašnjem unutarnjem ponašanju koje ćemo sada razmotriti.

Svi ljudi, uključujući čak i ono malo onih koji su započeli istraživati svoj vlastiti nesvjesni um i emocije, obično predvide jaku vezu između dječje čežnje i neispunjenja i sadašnjih problema i poteškoća odrasle osobe, zato jer vrlo malo ljudi doživi osobno - a ne da samo prepoznaju u teoriji - kako je snažna ta veza. Puna svijest o tome je neophodna.

Mogu postojati izolirani, iznimni slučajevi gdje jedan roditelj daje dovoljnu mjeru zrele ljubavi. Čak i ako jedan roditelj to daje u određenoj mjeri, vrlo vjerojatno je da drugi ne daje. Obzirom da je zrela ljubav na ovoj zemlji jedino prisutna u određenoj mjeri, dijete će patiti od nedostataka čak i od roditelja punog ljubavi.

Još češće, međutim, oba roditelja su emocionalno nezreli, te ne mogu dati ljubav za kojom dijete čezne, ili je daju jedino u nedovoljnoj mjeri. Tijekom djetinjstva, ta potreba je rijetko svjesna. Djeca nemaju načina da stave svoje potrebe u misli. Oni ne mogu uspoređivati ono što imaju s onim što drugi imaju. Oni ne znaju da nešto drugo može postojati. Oni vjeruju da tako mora biti. Ili, u ekstremnim slučajevima, osjećaju se posebno izolirano, vjerujući da nikome drugome nije onako kako je njima. Oba stava iskrivljavaju istinu. U oba slučaja, stvarna emocija nije svjesna i prema tome ne može se ispravno procijeniti i s njom se pomiriti. Tako djeca odrastaju, a da nikada u stvari ne razumiju zašto su nesretna, čak ni da su nesretna.

34

Mnogi od vas gledaju na djetinjstvo uvjereni da su imali svu ljubav koju su željeli, zato jer ste stvarno dobili nešto ljubavi, iako rijetko svu koju ste željeli.

Ima roditelja koji daju velike demonstracije ljubavi. Oni mogu pokvariti ili razmaziti dijete. Taj sam čin kvarenja ili razmaživanja može biti pretjerana kompenzacija, te određena vrsta isprike zato jer duboko u sebi osjećaju nesposobnosti voljeti na zreli način. Djeca osjećaju istinu vrlo snažno. Oni možda o njoj ne razmišljaju, ili je svjesno ne primjećuju, ali u nutrini, djeca jako osjećaju razliku između zrele, istinske ljubavi i nezrele, pretjerano demonstrativne varijante koja se umjesto toga nudi.

Ispravno vodstvo i sigurnost je odgovornost roditelja, te poziv na autoritet s njihove strane. Ima roditelja koji se nikada ne usude kazniti ili provoditi zdravi autoritet. Taj nedostatak ima svoj uzrok u krivnji, zato jer stvarna, davajuća, topla, utješna ljubav ne postoji u njihovim nezrelim ličnostima. Drugi roditelji mogu biti previše strogi. Time oni provode dominirajući autoritet maltretirajući dijete, te ne dozvoljavajući da se razvije njegova individualnost. Obje vrste podbace kao roditelji, a njihovi krivi stavovi, koje dijete apsorbira, uzrokovat će povredu i neispunjenje.

Kod djece sa strogim roditeljima, zamjeranje i pobuna bit će otvoreni, te će se prema tome lakše ući u trag. U drugom slučaju, pobuna može biti jednako jaka, ali skrivena, i prema tome puno teža da joj se uđe u trag. Ako ste imali roditelja koji vas je gušio s naklonošću ili pseudo-naklonošću, a manjkalo mu je istinske topline, ili ako ste imali roditelja koji je svjesno sve radio kako treba, ali koji nije imao istinske topline, nesvjesno ste to znali kao dijete i to ste zamjerali. Svjesno niste toga bili svjesni, zato, jer kao dijete, vi niste stvarno mogli uperiti prst u ono što stvarno nedostaje. Izvana vam je bilo dano sve što ste željeli i što vam je trebalo. Kako ste mogli povući suptilnu finu granicu između prave naklonosti i pseudo-naklonosti s vašim dječjim intelektom? Činjenica da vas je nešto mučilo, a da to niste mogli objasniti učinilo je da racionalno osjećate krivnju i neugodnu. Prema tome gurnuli ste to iz vida što je više moguće.

Pokušaji da se izliječi povreda iz djetinjstva u odrasloj dobiDok god povreda, razočaranje i neispunjene potrebe vaših ranih godina ostanu

nesvjesni, ne možete se pomiriti s njima. Bez obzira koliko volite svoje roditelje, u vama postoji nesvjesno zamjeranje koje vam sprječava da im oprostite što su vas povrijedili. Možete to oprostiti i otpustiti jedino ako priznate duboko skrivenu povredu i zamjeranje. Kao odraslo ljudsko biće, vidjet ćete da su vaši roditelji također, samo ljudska bića. Oni nisu bili tako bezgrešni i savršeni kao što je to dijete mislilo i nadalo se, no sada ih ne treba odbaciti, zato jer su imali svoje vlastite konflikte i nezrelosti. Svijetlo svjesnog rezoniranja mora se primijeniti na te emocije za koje si nikada niste dopustili da ih osvijestite.

Dok god niste svjesni tog sukoba između čežnje za savršenom ljubavlju od vaših roditelja i toga da im zamjerate, sigurno ćete pokušavati popraviti tu situaciju u kasnijim godinama. Ta težnja može se očitovati u raznim aspektima vašega života. Stalno se suočavate s problemima i opetovanim obrascima koji imaju svoje podrijetlo u vašem pokušaju da ponovno stvorite situaciju iz djetinjstva kako bi je ispravili. Ta nesvjesna prisila je vrlo jaki čimbenik, ali je tako duboko skrivena od vašeg svjesnog razumijevanja!

Najčešći način na koji pokušavate popraviti situaciju je vaš izbor ljubavnih partnera. Nesvjesno ćete znati kako odabrati u partneru aspekte onog roditelja koji je osobito bio nedostatan u naklonosti i ljubavi koja je stvarna i istinska. Ali isto tako u vašem partneru tražite aspekte drugog roditelja koji je došao bliže ispunjavanju vaših zahtjeva. Koliko god da je važno da nađete oba roditelja predstavljena u vašim partnerima, još je važnije i još teže da nađete te aspekte koji predstavljaju roditelja koji vas je osobito razočarao i povrijedio. Tako opet tražite roditelje - na suptilni način koji nije uvijek lako otkriti - u vašim bračnim partnerima, u vašim prijateljstvima, ili u vašim drugim ljudskim vezama. U vašoj podsvijesti,

35

događaju se sljedeće reakcije: obzirom da dijete u vama ne može otpustiti prošlost, ne može se pomiriti s njom, ne može oprostiti, ne može razumjeti i prihvatiti, to isto dijete u vama uvijek ponovno stvara slične uvjete, pokušavajući pobijediti na kraju kako bi opet savladalo situaciju umjesto da joj popusti.

Lažnost te strategijeOvaj cjelokupni postupak je krajnje destruktivan. Kao prvo, iluzija je da ste bili

poraženi. Prema tome, iluzija je da sada možete pobijediti. Štoviše, iluzija je da je pomanjkanje ljubavi, koliko god da je to bilo tužno kada ste bili dijete, zaista tragedija koju vaša podsvijest još uvijek osjeća. Jedina tragedija leži u činjenici da priječite vašu buduću sreću nastavljajući ponovno stvarati stare situacije i onda ih pokušavate savladati. Moji prijatelji, taj proces je duboko nesvjestan. Naravno, ništa nije dalje od vašega uma kada se usredotočite na vaše svjesne ciljeve i želje. Bit će potrebno puno kopanja i otkrivanja emocija koje su vas ponovno i ponovno dovele u situacije u kojima je vaša tajna želja bila da ispravite dječje boli.

Pokušavajući ispraviti dječju situaciju, nesvjesno ste odabrali partnera s aspektima sličnim roditelju. Pa ipak, ti aspekti onemogućit će da dobijete zrelu ljubav za kojom s pravom sada čeznete, kao što ste čeznuli i onda. Slijepo ste vjerovali da ako ćete to jače i snažnije željeti, roditelj-partner će popustiti, iako u stvarnosti ljubav ne može doći na taj način. Tek kada se oslobodite od ovog stalnog ponavljanja, nećete više plakati za roditeljem da vas voli. Umjesto toga, tražit ćete partnera ili druge ljudske odnose s ciljem pronalaženja zrelosti koju stvarno trebate i želite. Ne tražeći da vas se voli kao dijete, bit ćete jednako voljni voljeti. Međutim, dijete u vama to smatra nemogućim, bez obzira koliko ste inače sposobni za to kroz razvoj i napredak. Taj skriveni konflikt zasjenjuje vašu dušu koja inače raste.

Ako već imate partnera, otkrivanje tog konflikta može vam pokazati koliko je on sličan vašim roditeljima u određenim nezrelim aspektima. No, obzirom da sada znate da jedva da postoji zrela osoba, te nezrelosti u vašem partneru više neće biti tragedija kakva je bila kada ste stalno pokušavali ponovno pronaći roditelja ili roditelje, što se naravno nikada ne može dogoditi. S vašom nepostojećem nezrelošću i nesposobnošću, vi svejedno možete sagraditi zreliju vezu, oslobođenu od dječjih prinuda da ponovno stvorite i ispravite prošlost.

Nemate nikakvu ideju koliko je vaša podsvijest zaokupljena s procesom ponovnog postavljanja predstave, da tako kažem, jedino se nadajući da će "ovaj puta biti drugačije". A nikada nije drugačije! Kako vrijeme prolazi, svako razočaranje je sve teže, a vaša duša je sve više obeshrabrena.

Za one moje prijatelje koji još uvijek nisu dosegli određene dubine svoje neistražene podsvijesti, to može zvučati vrlo besmisleno. Međutim, oni među vama koji su uspjeli vidjeti snagu svojih skrivenih sklonosti, prinuda i imidža neće samo spremno to povjerovati, nego će uskoro doživjeti istinu tih riječi u njihovim osobnim životima. Već znate iz vaših vlastitih otkrića koliko snažno djeluje vaš podsvjesni um, kako lukavo djeluju njegovi destruktivni i nelogični načini. Ako naučite gledati na vaše probleme i neispunjenje s tog stajališta i slijedite uobičajeni proces tako da dopustite vašim emocijama da dođu na površinu, steći ćete puno daljnjih uvida. No bit će potrebno, moji prijatelji, da ponovno doživite čežnju i povredu djeteta koje plače i koje ste nekada bili, iako ste također bili i sretno dijete. Vaša sreća možda je bila valjana i uopće bez samozavaravanja. Jer moguće je biti istovremeno sretan i nesretan. Sada možete biti savršeno svjesni sretnih aspekata vašeg djetinjstva, ali ono što vas je duboko povrijedilo i to nešto za čim ste jako čeznuli - a da niste točno znali što je to - toga niste bili svjesni. Uzeli ste situaciju zdravo za gotovo. Niste znali što je nedostajalo ili čak da uopće nešto nedostaje. Ta osnovna nesreća sada mora doći u svijest, ako želite nastaviti s unutrašnjim rastom. Morate ponovno doživjeti snažnu bol zbog koje ste nekoć patili, ali ste je

36

gurnuli iz vida. Sada morate pogledati na tu bol svjesni razumijevanja kojeg ste sada stekli. Jedino radeći na taj način ćete shvatiti stvarnu vrijednost sadašnjih problema i vidjeti ih u istinskom svijetlu.

Ponovno proživljavanje povrede iz djetinjstvaKako možete ponovno iskusiti povrede iz tako davne prošlosti? Postoji samo jedan

način, moji prijatelji. Uzmite sadašnji problem. Ogulite s njega sve nametnute slojeve vaših reakcija. Prvi i najpogodniji sloj je sloj racionalizacije, onaj "dokazivanja" da su drugi ili situacije u krivu; a ne vaši unutrašnji konflikti zbog kojih usvajate krivi stav za stvarni problem s kojim se suočavate. Sljedeći sloj može biti ljutnja, zamjeranje, tjeskoba, frustracija. Iza svih tih reakcija, pronaći ćete bol što niste bili voljeni. Kada iskusite bol što niste bili voljeni u vašoj sadašnjoj dilemi, to će poslužiti da ponovno probudi dječju bol. Dok se suočavate sa sadašnjom boli, razmišljajte unazad i pokušajte razmotriti situaciju s vašim roditeljima: što su vam dali, kako ste se stvarno osjećali glede njih. Otkrit ćete svjesni da vam je na mnoge načine nedostajalo nešto što nikada niste jasno prije vidjeli - niste to željeli vidjeti. Pronaći ćete da vas je to moralo povrijediti kad ste bili dijete, ali ste zaboravili na tu bol na svjesnoj razini. Pa ipak, ona uopće nije zaboravljena. Bol vašeg sadašnjeg problema je ona ista bol. Sada ponovno procijenite sadašnju bol uspoređujući je s boli iz djetinjstva. Konačno ćete jasno vidjeti kako je to jedno te isto. Bez obzira kalo je istinita i razumljiva vaša sadašnja bol, to je svejedno ona ista bol iz djetinjstva. Nešto kasnije vidjet ćete kako ste doprinijeli toj sadašnjoj boli zato jer ste željeli ispraviti tu bol iz djetinjstva. Ali prvo morate osjetiti sličnost boli. Međutim, to zahtjeva znatan napor, jer postoji mnogo emocija koje kao slojevi prekrivaju sadašnju bol, kao i onu iz prošlosti. Prije nego li uspijete kristalizirati bol koju doživljavate, ne možete shvatiti ništa dalje u ovome pogledu.

Jednom kada uspijete sinkronizirati te dvije boli i shvatiti da su one jedna te ista, sljedeći korak je puno lakši. Tada, gledajući na obrasce koji se ponavljaju u vašim različitim teškoćama, naučit ćete prepoznavati sličnosti između vaših roditelja i ljudi koji su vas povrijedili ili koji vam sada nanose bol. Doživljavanje tih sličnosti emocionalno odvest će vas dalje na poseban put prema rastvaranju ovog osnovnog konflikta. Sama intelektualna procjena neće dati nikakvu korist. Kada osjećate te sličnosti, dok istovremeno doživljavate bol od sada i bol od nekoć, polako ćete shvatiti kako ste smatrali da morate odabrati sadašnju situaciju zato jer duboko u sebi niste mogli priznati "poraz".

Podrazumijeva se samo po sebi da mnogi ljudi nisu čak ni svjesni bilo kakve boli, prošle ili sadašnje. Oni je žustro guraju izvan vida. Njihovi problemi se ne čine kao "bol". Za njih, prvi korak je da postanu svjesni da je ta bol prisutna, te da beskonačno više boli dok god je ne postanu svjesni. Mnogo ljudi se boji te boli i žele vjerovati da će je ignoriranjem navesti da nestane. Oni odabiru takav način olakšanja samo zato jer su njihovi konflikti postali preveliki za njih. Koliko je samo ljepše da osoba odabere ovaj put mudrosti, te uvjerenje da skriveni konflikt dugoročno uzrokuje više štete nego li onaj koji se očitovao. Oni se neće bojati otkriti pravu emociju i osjećat će, čak i u privremenom iskustvu snažne boli da se on u trenutku okreće u zdravu rastuću bol, oslobođen od gorčine, napetosti, tjeskobe i frustracije.

Postoje i oni koji toleriraju bol, ali na negativan način, koji uvijek očekuju da će ona biti ispravljena izvana. Takvi ljudi su na određeni način bliži rješenju, jer za njih će biti prilično lako da vide kako taj dječji proces još uvijek djeluje. Ono izvana je roditelj ili roditelji koji nanose povrede, projicirani na druga ljudska bića. Oni samo moraju preusmjeriti pristup njihovoj boli. Oni je ne moraju pronaći.

Kako prestati ponovno stvaranjeTek nakon što ste doživjeli sve te emocije, i sinkronizirali "sada" i "onda", tek tada

ćete postati svjesni kako ste pokušali ispraviti tu situaciju. Dalje ćete vidjeti ludost nesvjesne

37

želje da ponovno stvorite dječju bol, te frustrirajuću beskorisnost toga. Ispitat ćete sve vaše akcije i reakcije s ovim novim razumijevanjem i uvidom, pri čemu ćete otpustiti vaše roditelje. Istinski ćete ostaviti svoje djetinjstvo iza sebe, te započeti novi unutarnji obrazac ponašanja koji će biti beskonačno konstruktivniji i puno korisniji za vas i za druge. Više nećete tražiti da svladate situaciju koju niste mogli svladati kao dijete. Krenut ćete od toga gdje ste sada, zaboravljajući i opraštajući istinski u sebi, a da ni nećete razmišljati o tome da ste to učinili. Više nećete imati potrebu biti voljeni kako ste imali potrebu biti voljeni kad ste bili dijete. Prvo postanete svjesni da je to ono što još uvijek želite, a onda više ne tražite takvu vrstu ljubavi. Obzirom da više niste dijete, tražit ćete ljubav na drugačiji način, dajući je umjesto da je očekujete. Uvijek se mora naglasiti, međutim, da mnogo ljudi nije svjesno da je očekuju. Obzirom da je dječje, nesvjesno očekivanje toliko često bilo razočarano, oni su se odrekli svih očekivanja i svake želje za ljubavlju. Nepotrebno je reći, to nije ni iskreno, niti zdravo, jer je to pogrešna krajnost.

Da bi bilo plodonosno i donijelo prave rezultate, ovo znanje mora ići iznad pukog intelektualnog znanja. Morate dopustiti samome sebi da osjetite bol nekih neispunjenosti sada, te bol neispunjenja vašeg djetinjstva. Tada usporedite to dvoje dok, kao dva odvojena dijapozitiva, oni postepeno prerastu jedan u drugi, pomaknu se u fokus i postanu jedno. Uvid kojeg steknete, jednom kad osjetite to iskustvo točno onako kako ga ovdje opisujem, omogućit će vam da poduzmete sljedeće korake koje trebate napraviti.

Od velike je važnosti za sve vas da radite na tom unutarnjem konfliktu, kako biste dobili novi pogled i daljnje razjašnjenje u vašoj samopotrazi. U početku te riječi mogu vam dati možda samo povremeni letimičan uvid, privremenu treperavu emociju u vama, ali bi vam one trebale pomoći i otvoriti vrata prema tome da se bolje upoznate, da bolje procijenite svoj život s realističnijim i zrelijim pogledom.

Imate li kakvih pitanja u svezi s ovim predavanjem?

PITANJE: Vrlo mi je teško shvatiti da neka osoba stalno odabire ljubavni objekt koji ima upravo iste negativne sklonosti kao što je to imao jedan ili drugi roditelj. Je li stvarnost da ta određena osoba ima te sklonosti? Ili je to projekcija i odgovor?

ODGOVOR: To može biti oboje ili jedno od toga. U stvari, većinu vremena, to je kombinacija. Neki aspekti se nesvjesno traže i pronalaze, a u stvari su slični. No postojeće sličnosti su pojačane osobom koja ponovno stvara tu situaciju. To nisu samo projicirane kvalitete, "viđene" tamo gdje ih stvarno nema, nego su latentne u određenoj mjeri, a da nisu očitovane. One su ohrabrene i snažno dovedene na površinu stavom osobe koja ne prepoznaje unutarnji problem. Ona pojačava nešto u drugoj osobi provocirajući reakciju koja je slična reakciji roditelja. Provokacija, koja je naravno potpuno nesvjesna, je ovdje vrlo jaki čimbenik.

Cjelokupna ljudska ličnost sastoji se od mnogih crta. Od njih, neke su stvarno slične nekim crtama u roditelju osobe koja je ponovno stvorila tu situaciju. Najistaknutije bi bila slična nezrelost i nesposobnost voljenja. Samo to je dovoljno i dovoljno snažno u svojoj biti da ponovno stvori istu situaciju.

Ista osoba ne bi reagirala na druge onako kako reagira zato jer ste vi ti koji stalno provocirate, prema tome ponovno stvarajući iste uvjete kao u vašem djetinjstvu kako bi ih ispravili. Vi se bojite vašeg samokažnjavanja, vaše frustracije, vaše ljutnje, vašeg neprijateljstva, vašeg povlačenja od davanja ljubavi i naklonosti, sve te sklonosti djeteta u vama stalno provociraju drugu osobu i pojačavaju odgovor koji dolazi od onog dijela koji je slab i nezreo. Međutim, zrelija osoba utjecat će na druge na drugačiji način i u njima će potaknuti ono što je zrelo i cjelovito, jer nema osobe koja nema nekih zrelih aspekata.

38

PITANJE: Kako mogu napraviti razliku između toga je li druga osoba provocirala mene ili sam ja provocirao nju?

ODGOVOR: Nije potrebno otkriti tko je prvi započeo, zato jer je to lančana reakcija, začarani krug. Korisno je započeti tako da pronađete vašu vlastitu provokaciju, možda kao odgovor na otvorenu ili skrivenu provokaciju druge osobe. Tako ćete shvatiti da zato što ste bili provocirani, vi ste provocirali drugu osobu. I zato što ste to radili, druga osoba ponovno na to reagira. Ali ako ispitate svoj pravi razlog, a ne onaj površinski, razlog zašto ste uopće bili povrijeđeni i prema tome provocirani, prema večerašnjem predavanju više nećete gledati na svoju bol kao tako strašnu. Imat ćete drugačiju reakciju na bol i, kao posljedica, bol će se automatski smanjiti. Prema tome, više nećete osjećati potrebu da provocirate drugu osobu. Također, kako se potreba da ponovno stvorite situaciju iz prošlosti smanjuje, postat ćete manje povučeni i sve manje i manje ćete povređivati druge tako da vas ne moraju provocirati. Ako oni to učine, sada ćete također razumjeti da su reagirali iz istih dječjih slijepih potreba kao što ste to vi radili. Sada možete vidjeti kako pripisujete različite motivacije provokaciji drugih osoba umjesto svojoj vlastitoj, čak i ako i kada stvarno shvatite tko je započeo provokaciju. Kada steknete drugačiji pogled na vašu bol, te razumijevanje njezinog pravoga podrijetla, steći ćete istu odvojenost od reakcije druge osobe. Pronaći ćete točno iste reakcije u vama i u drugima. Dok god dječji konflikt ostaje neriješen u vama, razlika se čini ogromna, ali kada percipirate stvarnost, počinjete razbijati začarani krug.

Kako istinski percipirate takvu uzajamnu međuigru, to će olakšati osjećaj izolacije i krivnje s kojima ste svi opterećeni. Vi stalno kolebate između vaše krivnje i vašeg optuživanja nepravde koju usmjeravate na one oko vas. Dijete u vama osjeća se potpuno drugačije od drugih, u svom vlastitom svijetu. Kada riješite taj konflikt, vaša svijest o drugim ljudima će se povećati. No ipak, vi ste toliko nesvjesni stvarnosti drugih ljudi. S jedne strane ih optužujete te ste pretjerano povrijeđeni od njih zato jer ne razumijete sami sebe, pa prema tome ne razumijete ni drugu osobu. S druge strane, te istovremeno, vi odbijate postati svjesni kad ste povrijeđeni. To se čini paradoksalno, iako to nije. Kad doživljavate za sebe interakcije koje sam ovdje naveo večeras, vidjet ćete da je to istina. Dok ponekad možete uveličavati bol, u drugim trenucima ne dopuštate si saznati da se ona uopće dogodila, jer se ona ne uklapa u sliku koju imate o situaciji. Ona može uništiti vašu ideju koju ste sami stvorili ili ne odgovara vašoj želji u tom trenutku. Ako se situacija inače čini povoljna i uklapa se u vašu prethodno stvorenu ideju, vi izostavljate sve što vas uznemirava, dozvoljavajući joj da vas ispod truje, te nesvjesno stvarate neprijateljstvo. Ta cijela reakcija inhibira vaše intuitivne sposobnosti, barem u ovom određenom aspektu.

Stalna provokacija koja se odvija među ljudskim bićima, dok je ona sada skrivena od vaše svijesti, je stvarnost koju ćete vrlo jasno primijetiti. To će imati vrlo oslobađajući učinak na vas i vašu okolinu. Ali ne možete ju primijetiti dok ne shvatite obrasce u vama o kojima sam večeras raspravljao.

To će biti sva pitanja za sada. Idite svojim putem, moji najdraži, i neka blagoslovi koje donosimo svima vama obaviju i prodru u vaše tijelo, vašu dušu i vaš duh, kako biste otvorili svoju dušu i postali vaše pravo ja, vaše vlastito pravo ja. Budite blagoslovljeni, moji prijatelji, budite u miru, budite u Bogu.

POGLAVLJE 8

IDEALIZIRANA SLIKA O SAMOME SEBI

Pozdravi. Bog vas blagoslivlja, moji najdraži prijatelji.Sada vam želim govoriti o masci, ili idealiziranoj slici o samome sebi.

39

Bol je dio ljudskoga iskustva, počevši s rođenjem, koje je bolno iskustvo za dijete. Iako će se neminovno pojavljivati i ugodna iskustva, znanje i strah od boli uvijek su prisutni. A strah od boli stvara osnovni problem. Najznačajnija protumjera kojoj ljudi utječu u krivom uvjerenju da će popraviti nesreću, bol, i čak smrt, je stvaranje idealiziranog imidža o samome sebi.

Idealizirani imidž o samome sebi trebao bi biti sredstvo izbjegavanja nesreće. Takva nesreća automatski lišava dijete sigurnosti, samopouzdanje se smanjuje u omjeru na nesreću, iako se ta nesreća ne može mjeriti objektivno. Ono s čim se jedna osoba može nositi prilično dobro i što ne doživljava kao drastičnu nesreću, drugi temperament i karakter osjeća kao strašnu bol.

U bilo kojem slučaju, nesreća i pomanjkanje vjere u sebe međusobno su povezani. Pretvarajući se da je nešto što nije, tj. stvaranjem idealiziranog imidža o sebi, osoba se nada da će ponovno naći sreću, sigurnost i samopouzdanje.

U stvari i u realnosti, zdravo i istinito samopouzdanje je mir u umu. To je sigurnost i zdrava neovisnost koja omogućava osobi da postigne maksimalnu sreću razvijanjem svojih unutarnjih talenata, da vodi konstruktivan život, te da sklapa plodonosne ljudske odnose. Ali obzirom da je samopouzdanje izgrađeno na idealiziranoj slici sebe umjetno, rezultat ne može nikako biti ono što se očekuje. U stvari, posljedica je upravo suprotna i frustrirajuća, zato jer vam uzrok i posljedica nisu očiti.

Morate shvatiti značaj, učinke i štete koje proizlaze iz idealizirane slike o samome sebi, te u potpunosti shvatiti njezino postojanje, osobito na posebne načine na koje se očituje u vašem pojedinačnom slučaju. To zahtjeva puno rada za kojeg je sav prethodan rad potreban. Rastvaranje idealizirane slike samoga sebe je jedini mogući način da pronađete vaše istinsko ja, da pronađete vedrinu i samopoštovanje, te da u potpunosti živite svoj život.

Povremeno sam koristio izraz maska u prošlosti. Maska i idealizirana slika samoga sebe u stvari su jedno te isto. Idealizirano ja maskira pravo ja. Ono se pravi da je nešto što nije.

Strah od boli i kažnjavanjaKao dijete, bez obzira kakve su bile vaše specifične okolnosti, bili ste zadojeni s

ukorima o važnosti da budete dobri, sveti, savršeni. Kada to niste bili, često ste bili kažnjeni na ovaj ili onaj način. Možda je najgora kazna bila da su vaši roditelji povukli svoju naklonost od vas; bili su ljuti, i vi ste stekli dojam da vas više ne vole. Nije ni čudo da je "biti loš" povezano s kažnjavanjem i nesrećom, a "biti dobar" s nagradom i srećom. Prema tome "dobar" i "savršen" postali su apsolutni imperativi; to je postalo pitanje života i smrti za vas. No ipak, znali ste savršeno da niste toliko dobri i savršeni koliko to svijet očekuje od vas. To ste morali sakriti; to je postala tajna obavijena krivnjom, te ste počeli graditi lažno ja. Mislili ste da je to zaštita i vaše sredstvo da postignete ono što ste očajnički željeli - život, sreću, sigurnost i samopouzdanje. Svijest o ovoj lažnoj fasadi počela je iščezavati, ali vi ste stalno bili prožeti krivnjom što se pretvarate da ste nešto što niste. Trudili ste se sve više i više da postanete to lažno ja, ta idealizirana slika. Bili ste, i nesvjesno još uvijek jeste, uvjereni da ako se dovoljno jako trudite, jednoga dana ćete to i postati. Ali taj umjetni proces uguravanja sebe u nešto što niste nikada ne može doseći stvarno samopoboljšanje, samopročišćenje i rast, zato jer ste počeli graditi nestvarnog sebe na lažnim temeljima i izostavili ste vaše pravo ja. U stvari, vi ga očajnički skrivate.

Moralna maska idealiziranoga jaIdealizirana slika o sebi može preuzeti mnoge oblike. Ona ne diktira uvijek standarde

priznatog savršenstva. O da, idealizirana slika o sebi uglavnom diktira visoke moralne standarde što još više otežava da se stavi pod pitanje njezina valjanost. "Ali zar nije u redu da

40

želimo uvijek biti pristojni, puni ljubavi, razumijevanja, nikada ljuti, da nemamo mana, nego da pokušamo doseći savršenstvo? Zar to nije ono što bi trebali raditi?" Takva razmatranja otežat će vam da otkrijete prisilnu prirodu koja negira sadašnje nesavršenstvo, ponos i pomanjkanje poniznosti koja vas sprječava da se prihvatite takvi kakvi ste sada, te iznad svega, lažnost iz koje proizlazi sram, strah od izlaganja, tajnovitost, napetost, napor, krivnja i tjeskoba. Bit će potreban određeni napredak u ovome radu prije nego što ćete početi doživljavati razliku između osjećaja istinske želje da postepeno radite prema rastu, i neiskrene lažnosti koju ste si nametnuli i koju diktira vaše idealizirano ja. Otkrit ćete duboko skriveni strah koji kaže da će svijet okončati ako ne ispunite svoje standarde. Osjetit ćete i znati za mnoge druge aspekte i razlike između stvarnog i nestvarnog sebe. I također ćete otkriti što vaša idealizirana slika traži od vas.

Postoje također aspekti idealiziranog sebe, ovisno o ličnosti, životnim uvjetima i ranim utjecajima koji nisu i ne mogu se smatrati dobrim, etičkim ili moralnima. Agresivne, neprijateljske, ponosne, preambiciozne sklonosti su veličaju ili idealiziraju. Istina je da te negativne sklonosti postoje iza svih idealiziranih imidža o sebi. Ali one su skrivene, i obzirom da su u jakoj suprotnosti s moralno visokim standardima vašeg specifičnog idealiziranog sebe, one uzrokuju dodatnu tjeskobu da će se idealizirana slika otkriti u svojoj prijevari. Osoba koja veliča takve negativne sklonosti, vjerujući da one dokazuju snagu i neovisnost, superiornost i odvojenost, bila bi duboko posramljena ljubaznom dobrotom koju idealizirano ja druge osobe koristi kao fasadu, te bi je smatrala slabošću, ranjivošću i ovisnošću na nezdravi način. Takva osoba je potpuno predvidjela činjenicu da ništa ne čini osobu tako ranjivom kao što je ponos; ništa ne uzrokuje toliko puno straha.

U većini slučajeva, postoji kombinacija ove dvije sklonosti: pretjerani moralni standardi prema kojima je nemoguće živjeti i ponos da ste neranjivi, distancirani i superiorni. Koegzistencija tih uzajamno isključivih načina postavlja posebnu poteškoću za psihu. Nepotrebno je reći, svijest o tom protuslovlju nedostaje dok se ne postigne određeni napredak u radu.

Razmotrimo sada neke opće učinke postojanja idealizirane slike samoga sebe i neke njegove implikacije. Obzirom da je nemoguće ostvariti standarde i diktate idealiziranog ja, a da vi ipak nikada ne odustajete od pokušaja da ih podržavate, vi u sebi kultivirate unutarnjeg tiranina najgore vrste. Ne shvaćate da je nemogućnost da budete toliko savršeni koliko to idealizirano ja zahtjeva, te se nikada ne prestajete bičevati, kažnjavati, te osjećate potpuni neuspjeh svaki puta kada se pokaže da ne možete ispuniti te zahtjeve. Osjećaj odvratne bezvrijednosti vas prevlada svaki puta kada ne ispunite te fantastične zahtjeve koji vas progutaju u patnji. Ta patnja može u nekim trenucima biti svjesna, ali većinu vremena ona to nije. Čak i ako je, ne shvaćate cjelokupno značenje, nemogućnost onoga što očekujete od sebe. Kada pokušavate sakriti svoje reakcije na svoj vlastiti "neuspjeh", vi koristite posebna sredstva kako bi izbjegli to vidjeti. Jedan od najuobičajenih načina je da projicirate krivnju za "neuspjeh" na vanjski svijet, na druge, na život. Što se više pokušavate identificirati s vašim idealiziranim ja, to će teže biti razočaranje svaki puta kad vas život stavi u poziciju gdje se ta zamaskiranost više ne može održati. Mnoge osobne krize uzrokovane su ovom dilemom, a ne vanjskim okolnostima. Te poteškoće tada postaju dodatna prijetnja povrh njihove objektivne poteškoće. Postojanje poteškoća je dokaz da vi niste vaše idealizirano ja, a to vas lišava lažnog samopouzdanja kojeg lažno pokušavate izgraditi stvaranjem idealiziranog ja.

Postoje i drugi tipovi ličnosti koji znaju savršeno da se ne mogu identificirati sa svojim idealnim ja. Ali oni to ne znaju na zdravi način. Oni očajavaju. Oni vjeruju da bi morali biti u stanju to ispuniti. Njihov cijeli život je prožet osjećajem neuspjeha, dok prethodni tip to doživljava na svjesnijim razinama kada vanjski i unutarnji uvjeti kulminiraju pokazujući fantoma idealiziranoga ja kakav on u stvari jest - iluzija, lažnost, nepoštenje. To se svodi na sljedeće: "Znam da nisam savršen, ali pravim se da sam savršen." Ne prepoznati to nepoštenje

41

je relativno lako kad se racionalizira savjesnim, poštenim standardima i ciljevima, te željom da se bude dobar.

SamoprihvaćanjeIstinska želja da se poboljšate dovodi vas do toga da prihvatite svoju ličnost kakva je

sada. Ako je ova osnovna pretpostavka glavna vodeća sila u vašoj motivaciji za savršenstvom, bilo kakvo otkriće o tome gdje niste ispunili svoje ideale neće vas baciti u depresiju, tjeskobu, krivnju, nego će vas prije ojačati. Nećete imati potrebu preuveličavati "zločestoću" dotičnog ponašanja, niti ćete se braniti protiv toga s opravdanjem da je to greška drugih, života, sudbine. Steći ćete objektivnu sliku sebe u tome pogledu, a ta slika će vas osloboditi. U potpunosti ćete preuzeti odgovornost za pogrešan stav, te ćete biti voljni preuzeti posljedice na sebe. Kada djelujete iz svojeg idealiziranog ja, ničega se ne bojite više od toga, jer je preuzimanje odgovornosti za sebe jednako kao da kažete: "Ja nisam svoje idealizirano ja."

Unutarnji tiraninOsjećaj neuspjeha, frustracije i prisile, kao i krivnja i sram, najistaknutiji su pokazatelji

da vaše idealizirano ja djeluje. To su emocije koje svjesno osjećamo za razliku od svih onih koje su ispod skrivene.

Idealizirano ja postoji kako bi doseglo samopouzdanje, i konačno krajnju sreću i užitak. Što je njegovo prisustvo jače, to više pravo samopouzdanje iščezava. S obzirom da ne možete ispuniti svoje standarde, mislite na sebe još manje nego što ste to izvorno mislili. Očito je prema tome da se istinsko samopouzdanje može izgraditi kada uklonite superstrukturu koja je taj nemilosrdni tiranin, vaše idealizirano ja.

Da, mogli biste imati samopouzdanje kada biste stvarni bili svoje idealizirano ja; i kad biste mogli ispuniti te standarde. S obzirom da je to nemoguće i obzirom da duboko u sebi vi savršeno dobro znate da niste ništa od onoga što mislite da biste morali biti - s tim "super ja" vi gradite dodatnu nesigurnost, i tako nastaje začarani krug. Izvorna nesigurnost koja je navodno nestala izgradnjom idealiziranog ja se stalno povećava. Ona je kao snježna kugla, te postaje sve gora i gora. Što se nesigurnije osjećate, to su stroži zahtjevi superstrukture idealiziranog ja, to ste manje u stanju ispuniti ih, i to se nesigurnije osjećate. Vrlo je važno vidjeti kako djeluje taj začarani krug. No to se ne može učiniti dok ne postanete potpuno svjesni iskrivljenih, suptilnih, nesvjesnih načina na koje idealizirani imidž o sebi postoji u vašem specifičnom slučaju. Upitajte se na kojim određenim područjima se on očituje. Koji uzroci i posljedice su s njim povezani?

Udaljavanje od pravoga jaDaljnji i drastični rezultat ovoga problema je sve veće udaljavanje od pravoga ja.

Idealizirano ja je lažno. Ono je kruta, umjetno stvorena imitacija živog ljudskoga bića. Možete u njega uložiti mnoge aspekte svoga pravoga bića; svejedno, ono ostaje umjetna konstrukcija. Što više uložite svoje energije, svoje ličnosti, svojih procesa misli, koncepata, ideja i ideala u nju, to više snage oduzimate iz centra vašega bića koje jedino može rasti. Taj centar vašega bića je jedini dio vas, vaše stvarno ja koje može živjeti, rasti i biti. To je jedini dio koji vas pravilno može voditi. Jedino ono funkcionira sa svim vašim sposobnostima. On je fleksibilan i intuitivan. Samo su njegovi osjećaji istinski i valjani čak i ako trenutačno nisu još u potpunosti u istini i u stvarnosti, u savršenstvu i čistoći. No osjećaji pravoga ja funkcioniraju u savršenstvu glede onoga što ste sada, gdje ne možete biti više, u bilo kojoj životnoj situaciji. Što više oduzimate od tog živoga centra da biste uložili u robota kojeg ste stvorili, to ćete se više udaljiti od pravoga ja i to ćete ga više oslabiti i osiromašiti.

Tijekom ovoga rada, ponekad ste došli do zbunjujućeg i zastrašujućeg pitanja: "Tko sam ja u stvari?" To je rezultat raskoraka i borbe između pravoga i lažnoga ja. Tek kada

42

riješite ovo najbitnije i najdublje pitanje, vaš živi centar će odgovoriti i funkcionirati u svojoj punoj sposobnosti, vaša intuicija će početi funkcionirati u svojoj punoj sposobnosti, a vi ćete postati spontani, oslobođeni od prisila, te ćete vjerovati vašim osjećajima zato jer će imati priliku sazrijevati i rasti. Osjećaji će postati potpuno pouzdani, kao i vaša moć rasuđivanja i vaš intelekt.

Sve ovo je u konačnom pronalaženju sebe. Prije nego li se to može učiniti, potrebno je savladati mnoge prepreke. Vama se čini da je to borba na život ili smrt. Vi još uvijek vjerujete da vam treba idealizirano ja kako biste živjeli i bili sretni. Kad jednom shvatite da to nije tako, bit ćete u stanju odreći se te pseudo-obrane koja čini održavanje i njegovanje idealiziranog ja potrebnim. Kada shvatite da je idealizirano ja trebalo riješiti određene probleme u vašem životu iznad i mimo vaše potrebe za srećom, užitkom i sigurnošću, vidjet ćete krivi zaključak te teorije. Jednom kad odete korak dalje i prepoznate štetu koju je idealizirano ja nanijelo vašem životu, maknut ćete taj teret. Nema uvjeravanja, teorije ili riječi koje možete čuti koje bi vas navele da ga se odreknete, i jedino će vam priznanje onoga što je specifično idealizirano ja trebalo riješiti i koju štetu je učinilo, te je nastavlja raditi, omogućiti da rastvorite taj imidž svih imidža.

Nepotrebno je reći da također morate osobito i detaljno prepoznati koji su vaši specifični zahtjevi i standardi i, nadalje, morate vidjeti njihovu nerazumnost, njihovu nemogućnost. Kada imate osjećaj snažne tjeskobe i depresije, razmotrite činjenicu da se vaše idealizirano ja osjeća pod pitanjem i prijetnjom, bilo zbog vaših vlastitih ograničenja, bilo od drugih ili od života. Prepoznajte samomržnju koja leži ispod tjeskobe ili depresije. Kada ste prisilno ljuti na druge, razmotrite mogućnost da je to možda samo vanjsko očitovanje vaše ljutnje na sebe same što ne živite standarde vašega lažnoga ja. Nemojte mu dopustiti da koristi opravdanje vanjskih problema kako bi opravdalo snažnu depresiju ili strah. Pogledajte u to pitanje iz ovog novog ugla. Vaš privatni i osobni rad pomoći će vam u tom smjeru, ali je skoro nemoguće to napraviti sam. Tek nakon što ste napravili određeni napredak prepoznat ćete da su mnogi od tih vanjskih problema izravno ili neizravno rezultat raskoraka između vaših sposobnosti i standarda vaše idealiziranog ja i onoga kako se nosite s tim sukobom.

Kako napredujete u ovoj određenoj fazi rada, shvatit ćete točnu narav vašeg idealiziranog ja: njegovih zahtjeva, njegovih uvjeta za sebe i druge kako bi održali iluziju. Jednom kada u potpunosti uvidite da je ono što ste smatrali pohvalno u stvari ponos i laž, steći ćete najznačajniji uvid koji vam omogućava da umanjite učinak idealiziranog ja. Tada i tek tada ćete shvatiti ogromno samokažnjavanje koje samome sebi namećete. Jer kada god ne uspijete, što i budete, osjećate se toliko nestrpljivo, toliko iritirano, da se vaši osjećaji mogu pretvoriti kao snježna kugla u bijes i srdžbu. Taj bijes i srdžba često se projiciraju na druge zato jer je nepodnošljivo biti svjestan mržnje prema sebi, ukoliko osoba ne odmota taj cijeli proces i ne vidi ga u cijelosti, u svijetlu. Svejedno, čak i ako se mržnja prestane usmjeravati na druge, učinak na sebe je još uvijek tu i može prouzročiti bolest, nezgodu, gubitak i vanjski neuspjeh na mnogo načina.

Odustajanje od idealiziranog jaKada napravite prve korake prema tome da odustanete od idealiziranog ja, osjetit ćete

osjećaj slobode kao nikada prije. Tada ćete se ponovno roditi; vaše pravo ja će se pojaviti. Tada ćete ostati u svome pravome ja, centrirani u nutrini. Tada ćete istinski rasti, ne samo na vanjskim rubovima koji su bili oslobođeni od diktatorstva idealiziranog ja, nego u svakom dijelu vašega bića. To će promijeniti mnoge stvari. Prvo će doći promjene u vašim reakcijama na život, na nezgode, na vas same i na druge. Ta promijenjena reakcija bit će iznenađujuća, ali malo po malo, vanjske stvari također će se promijeniti. Vaš drugačiji stav imat će nove učinke. Nadilaženje vašeg idealiziranog ja znači prevladavanje važnoga aspekta dualnosti između života i smrti.

43

Sada još uvijek niste svjesni pritiska vašeg idealiziranog ja, srama, poniženja, izlaganja kojeg se pribojavate i kojeg ponekad osjećate od napetosti, truda i prisile. Ako povremeno uhvatite takve emocije, još uvijek ih ne povezujete s tim fantastičnim zahtjevima vašeg idealiziranog ja. Tek nakon što ste u potpunosti vidjeli ta fantastična očekivanja i njihove često kontradiktorne imperative, tek onda ćete odustati od njih. Početna unutarnja sloboda koju steknete na taj način omogućit će vam da se nosite sa životom i da stojite u životu. Više se nećete morati mahnito držati idealiziranog ja. Sama unutarnja aktivnost da se tako mahnito držite stvara prožimajuću klimu prianjanja općenito. To se ponekad proživljava u vanjskim stavovima, ali najčešće je to unutarnja kvaliteta ili stav. Kako ćete nastavljati u ovoj novoj fazi vašega rada, osjećat ćete tu unutarnju uskoću i postepeno ćete priznati osnovnu štetu koju uzrokuje. Ona omogućava otpuštanje mnogih nemogućih stavova. Ona nepotrebno otežava prolazak kroz bilo kakvu promjenu koja bi omogućila izranjanje sreće i duha snage. Vi se držite ograničeni sami u sebi i prema tome idete protiv života u jednom od njegovih najtemeljnijih aspekata.

Riječi nisu dovoljne; morate osjetiti ono što mislim. Točno ćete znati kada ste oslabili svoje idealizirano ja potpuno shvaćajući njegovu funkciju, njegove uzroke i učinke. Tada ćete steći veću slobodu davanja sebe životu, zato jer se više nećete skrivati od sebe i od života. Biti ćete u stanju prostirati se u život, ne na nezdravi, nerazumni način, nego onako kako se zdrava priroda prostire. Tada, i samo tada ćete spoznati ljepotu življenja.

Ne možete pristupiti ovom najvažnijem dijelu vašeg unutarnjeg rada s općenitim konceptom. Kao i obično, vaše najbeznačajnije dnevne reakcije, razmotrene s ovog stajališta, dat će potrebne rezultate. Nastavite vašu samopotragu iz tih novih razmatranja i nemojte biti nestrpljivi ako ona podrazumijeva vrijeme i opušteni trud.

Dolazak kućiJoš jedna riječ: Razlika između stvarnog idealiziranog ja često nije pitanje količine,

nego kvalitete. To jest, originalna motivacija je drugačija u ta dva ja. To neće biti lako vidjeti, no kako prepoznajete zahtjeve, kontradikcije, sljedove uzroka i posljedica, razlika u motivaciji će vam postepeno postati jasna.

Još jedno važno razmatranje je element vremena. Idealizirano ja želi biti savršeno, prema svojim specifičnim zahtjevima, upravo sada. Pravo ja zna da to nije moguće i ne pati zbog te činjenice.

Naravno da niste savršeni. Vaše sadašnje ja je skup svega što ste u ovome trenutku. Naravno da imate vašu bazičnu egocentričnost, no ako je priznate, možete se s njome nositi. Možete naučiti da je razumijete i prema tome da je umanjite sa svakim novim uvidom. Tada ćete istinski doživjeti istinu da što ste više egocentrični, to imate manje samopouzdanja. Idealizirano ja vjeruje upravo suprotno. Njegovi zahtjevi za savršenstvom su motivirani isključivo egoističnim razlozima, a ta sama egocentričnost čini samopouzdanje nemogućim.

Velika sloboda povratka kući, moji prijatelji, je pronaći vaš put natrag k vašem stvarnom ja. Izraz "povratak kući" često se koristio u duhovnoj literaturi i učenjima, no on je uvelike bio krivo shvaćen. On je često tumačen kao da znači povratak u duhovni svijet nakon fizičke smrti. No puno više se misli pod povratkom kući. Vi možete umrijeti mnogo puta, jedan zemaljski život za drugim, no ako niste pronašli vaše pravo ja, ne možete se vratiti kući. Možete biti izgubljeni i ostati izgubljeni dok ne pronađete put do centra svoga bića. S druge strane, možete pronaći put kući odmah ovdje i odmah sada dok ste još u tijelu. Kada skupite hrabrost da postanete svoje pravo ja, čak iako se čini da je ono mnogo manje od idealiziranog ja, vidjet ćete da je ono puno više. Tada ćete imati mir bivanja kod kuće, u sebi. Tada ćete pronaći sigurnost. Tada ćete funkcionirati kao cjelovito ljudsko biće. Tada ćete razbiti željezni bič žandara kojeg je nemoguće slušati. Tada ćete znati što mir i sigurnost stvarno znače. Prestat ćete jednom zauvijek da ih tražite lažnim sredstvima.

44

Sada moji najdraži, neka svatko od vas primi našu ljubav, našu snagu i naše blagoslove. Budite u miru, budite u Bogu.

POGLAVLJE 9

LJUBAV, MOĆ I VEDRINA

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Neka Vas Bog sve blagoslovi. Neka je blagoslovljen ovaj sat.

Želio bih raspraviti o tri glavna božanska atributa: ljubav, moć i vedrina i kako se oni očituju u svojim iskrivljenim oblicima. Kod zdrave osobe, ova tri načela rade jedno uz drugo u savršenom skladu, izmjenjujući se prema specifičnoj situaciji. Oni nadopunjavaju i osnažuju jedno drugo. Među njima se održava fleksibilnost kako niti jedan od ta tri atributa ne bi bio u suprotnosti ili se uplitao s drugim.

Međutim, kod iskrivljene ličnosti oni se međusobno isključuju. Jedan je u suprotnosti s drugim tako da oni stvaraju sukob. To se događa zato jer je jedan od tih atributa nesvjesno odabran od strane osobe kao rješenje za životne probleme.

Stav submisivnosti, agresivnosti i povlačenja su iskrivljenja ljubavi, moći i vedrine. Sada bih želio detaljno govoriti o tome kako oni djeluju u psihi, kako formiraju pretpostavljeno rješenje, te kako dominantni stav stvara dogmatske, krute standarde koji su uklopljeni u idealiziranu sliku o sebi.

Kao dijete, ljudsko biće susreće se s razočaranjem, bespomoćnosti, te odbijanjem - koji su i stvarni i zamišljeni. Ti osjećaji stvaraju nesigurnost i pomanjkanje samopouzdanja koje osoba pokušava prevladati, na žalost često na krivi način. Kako bi savladali stvorene poteškoće, ne samo u djetinjstvu, nego i kasnije u životu kao posljedica pribjegavanja krivim rješenjima, ljudi sve više upadaju u začarani krug. Nesvjesni da samo "rješenje" kojem pribjegavaju donosi probleme i razočaranja, oni još više nastoje ustrajati u tome što smatraju rješenjem. Što su manje u stanju to činiti, to više sumnjaju u sebe. A što više sumnjaju u sebe, to više skreću u krivo rješenje.

Ljubav/submisivnostJedno od tih pseudo-rješenja je ljubav. Osjećaj je "Kad bi bar bio voljen, sve bi bilo u

redu." Drugim riječima, pretpostavlja se da ljubav rješava sve probleme. Nepotrebno je reći da to nije tako, osobito kada razmotrite način na koji bi se ta ljubav trebala davati. U stvarnosti, poremećena osoba koja usvoji takvo rješenje jedva da može iskusiti ljubav. Kako bi dobila ljubav, takva osoba razvija nekoliko tipičnih sklonosti ličnosti i obrazaca unutarnjeg i vanjskog ponašanja i reakcija koje je čine slabijom i bespomoćnijom nego što to stvarno jest. Preuzimajući sve više samoponištavajućih karakteristika kako bi dobila ljubav i zaštitu, koji sami za sebe obećavaju sigurnost od poništenja, osoba se pridržava stvarnih ili zamišljenih zahtjeva drugih, dodvoravajući se i ulagujući do točke prodaje svoje duše kako bi dobila odobrenje, simpatiju, pomoć i ljubav. Nesvjesno takvi ljudi vjeruju da biti asertivan i zauzeti se za svoje želje i potrebe znači izgubiti jedinu vrijednost u životu: onu brige za dijete - ne nužno u financijskim pitanjima, nego emocionalno. Takvi ljudi pokazuju nesavršenstvo, bespomoćnost i submisivnost koji nisu istinski. Oni koriste tu lažnu slabost kao oružje i sredstvo da konačno pobijede i savladaju život.

Kako bi izbjegli tu lažnost, te sklonosti postaju uključene u idealiziranu sliku o sebi. Tako ljudi uspiju vjerovati da su sve te sklonosti znakovi njihove dobrote, svetosti, nesebičnosti. Kad se "žrtvuju" kako bi konačno posjedovali snažnog zaštitnika punog ljubavi, oni su ponosni na svoju sposobnost da se žrtvuju. Ponosni na svoju "skromnost", oni se nikad

45

ne prikazuju u znanju, postignuću ili snazi. Time se nadaju da će prisiliti druge da im pruže ljubav i zaštitu. Postoji mnogo, mnogo aspekata ovoga pseudo-rješenja. Ti aspekti se pažljivo moraju pronaći u vašem radu. Nije ih lako otkriti jer su ti stavovi duboko ugrađeni i postali su dio "ljubazne" prirode osobe. Štoviše, oni se često mogu racionalizirati naočigled stvarnim potrebama. Na kraju, oni su uvijek osujećeni suprotnim sklonostima drugih pseudo-rješenja koja su također uvijek prisutna u duši, iako nisu toliko vladajuća. Na isti način, drugi tipovi koji koriste pseudo-rješenja pronaći će aspekte submisivnosti u svojoj duši. Mjera u kojoj ovo pseudo-rješenje prevladava varira kod svakog pojedinca, pa tako i omjer u kojem je suprotstavljeno drugim "rješenjima".

Osobi s prevladavajućim submisivnim stavom bit će nešto teže otkriti ponos koji prevladava u svim tim stavovima. Ponos u drugim tipovima je prilično na površini. Drugi tipovi mogu biti ponosni na svoj ponos, mogu biti ponosni na svoju agresivnost i cinizam; no kad ga jednom vide, više ga ne mogu pokrivati s "ljubavlju", "skromnošću", ili drugim "svetim" stavom. Submisivni tip morat će pogledati s vrlo prodornim očima na te sklonosti kako bi pronašao kako ih idealizira. Može doći do reakcije ravnodušnog kriticizma i prezira za sve ljude koji su asertivni, čak i ako je to zdrava asertivnost, a ne agresivnost koja proizlazi iz iskrivljenja moći. Submisivni tip može se istovremeno također i diviti i zavidjeti još uvijek prezrenoj agresiji drugih, iako se osjeća superioran u "duhovnom razvitku" ili "etičkim standardima", i može čeznutljivo misliti ili reći, "Kad bi ja mogao biti takav, došao bi puno dalje u životu." Čineći tako, međutim, takva osoba naglašava "dobrotu" koja ga sprječava da ima ono što "manje dobri ljudi" imaju u životu. Ponos samopožrtvovnog mučeništva otežava da se otkrije što je ispod površine. Jedino vrlo istinski uvid u pravu narav tih motiva će otkriti temeljenu sebičnost i egocentričnost koja prevladava u tom stavu, isto kao što je to slučaj u drugim stavovima povezanim s pseudo-rješenjima. Ponos, licemjerje i lažnost prisutni su u svima njima kad su uključeni u idealiziranu sliku sebe. Submisivnom tipu će biti teže pronaći ponos, dok će agresivnom tipu biti teže pronaći lažnost. Jer ovaj potonji pretvara se da je "pošten" u tome što je grub, ciničan i ide za svojom vlastitom koristi.

Potreba za zaštitničkom ljubavlju ima određenu valjanost za dijete, ali ako se održi do odrasle dobi, ta potreba više nije valjana. U toj potrazi da se bude voljen postoji element "moram biti voljen kako bih mogao vjerovati u svoju vlastitu vrijednost. Tada ću biti voljan voljeti zauzvrat." To je krajnje egoistična, jednostrana želja. Učinci ovog cjelokupnog stava su ozbiljni.

Potreba za takvom ljubavlju i ovisnošću u stvari vas čini bespomoćnima. Vi ne kultivirate u sebi sposobnost da stanete na svoje vlastite noge. Umjesto toga, vi koristite svoju cjelokupnu psihičku snagu da živite taj ideal vas samih kako bi prisilili druge da se pridržavaju vaših potreba. Drugim riječima, vi udovoljavate drugima kako biste ih naveli da vama udovolje; vi se predajete kako biste dominirali, iako se takva dominacija uvijek očituje u mekanoj, slaboj bespomoćnosti.

Nije čudo da osoba koja je progutana u takvom stavu postaje udaljena od svog pravoga ja. Pravo ja mora biti zanijekano, jer se njegova asertivnost čini bezobzirna i agresivna. To se mora izbjeći pod svaku cijenu. No nedostojanstvo nametnuto pojedincu takvim samonijekanjem ima učinak u samomržnji i nevoljenju samoga sebe. Obzirom da je to bolno, osim što je kontradiktorno s idealiziranom slikom o sebi koja preporuča samoponištavanje kao vrhunsku vrlinu, to se mora projicirati na druge. Takvi osjećaji prezira i zamjeranja drugima je zauzvrat u suprotnosti sa standardima idealizirane slike sebe. Kao posljedica toga, i to se mora sakriti. To dvostruko skrivanje uzrokuje preokretanje i ima ozbiljne posljedice na ličnost, koja također očituje fizičke simptome svih vrsta.

Ljutnja, bijes, sram, frustracija, samoprezir, samomržnja postoje zbog dva razloga. Oni postoje, kao prvo, kao rezultat negiranja vlastitog istinskog ja, te zbog nedostojanstva što ste spriječeni biti kakvi zaista jeste. Osoba tada vjeruje da svijet sprječava samoostvarenje i da

46

zloporabi i koristi vašu "dobrotu". To je čista projekcija. Kao drugo, oni postoje zato jer osoba nije u stanju živjeti prema diktatu svojeg vlastitog specifičnog "ljubaznog" idealiziranog ja koji smatra da nikada ne smije mrziti, zamjerati, ne voljeti, kriviti, pronalaziti drugima grešku, itd. Kao rezultat, osoba nije tako "dobra" koliko bi trebala biti.

U vrlo kratkom prikazu, to je slika osobe koja je odlučila "voljeti" sa svim podpodjelama suosjećanja, razumijevanja, opraštanja, sjedinjenja, komunikacije, bratstva, žrtvovanja, kao rigidno, jednostrano rješenje. To je iskrivljenje božanskog atributa ljubavi. Idealizirana slika o sebi ovoga tipa imat će odgovarajuće standarde i diktate. Osoba uvijek mora biti u pozadini, nikada ne potvrđivati vlastitu asertivnost, nikada ne pronalaziti drugima greške, voljeti svih, nikada ne priznati svoje vlastite istinske vrijednosti i postignuća, itd. Na površini to zaista izgleda kao vrlo sveta slika, ali, moji prijatelji, to je samo karikatura istinske ljubavi, razumijevanja, opraštanja i suosjećanja. Otrov motiva koji se nalazi u pozadini iskrivljuje i uništava ono što bi stvarno moglo postati istinsko.

Moć/AgresivnostU drugoj kategoriji je tragač za moći. Ova osoba misli da će moć i neovisnost od

drugih riješiti sve probleme. Ovaj tip, baš kao i onaj drugi, može prikazati mnoge varijacije i podpodjele. Ona može biti prevladavajuća ili podređena jednom ili oba druga dva stava. Ovdje dijete koje odrasta vjeruje da je jedini način na koje može biti sigurno da postane snažno i neranjivo, toliko neovisno i bez emocija da ga nitko ne može dodirnuti. Sljedeći korak je da prereže sve ljudske emocije. Kada, usprkos tome, one dođu na površinu, dijete osjeća duboki sram zbog bilo kakve emocije i smatra ih kao slabost, bez obzira je li to stvarna slabost ili zamišljena. Ljubav i dobrota bi se također smatrale slabošću i licemjerjem, ne samo u njihovim iskrivljenim oblicima kao kod submisivnog tipa, nego također u njihovom stvarnom i zdravom obliku. Toplina, naklonost, komunikacija, nesebičnost: sve to je odvratno i kad god se posumnja na impuls takve vrste, agresivni tip se osjeća duboko posramljen kao što je submisivni tip posramljen zamjeranja i svojih asertivnih kvaliteta koje se nalaze u pozadini.

Poriv za moći i agresivnost mogu se očitovati na mnogo načina i područja života ličnosti. Oni mogu biti usmjereni uglavnom na postignuća, kada će se osoba s porivom za moći natjecati i pokušati biti bolja od svih drugih. Bilo kakvo natjecanje osjetit će kao povredu egzaltiranoj posebnoj poziciji koju treba za ovo privatno rješenje. Ili, to može biti općenitiji i manje definirani stav u svim ljudskim odnosima osobe. Umjetno kultivirajući grubost koja nije ništa stvarnija od bespomoćne mekoće submisivne osobe, moćni tip je podjednako nepošten i licemjeran, zato jer takva osoba također treba ljudsku toplinu i naklonost, i bez toga pati od izolacije. U tome što ne priznaje patnju, taj tip je podjednako nepošten kao drugi tipovi. Ta specifična idealizirana slika diktira standarde božanskog savršenstva glede neovisnosti i moći. Vjerujući u potpunu samodostatnost, takva osoba ne osjeća potrebu niti za kime, za razliku od običnih ljudskih bića koja to osjećaju. Isto tako, ni ljubav, ni prijateljstvo, ni pomoć se ne priznaju kao važni. Ponos u ovom imidžu je vrlo očit, ali nepoštenje će biti teže otkriti, zato jer se taj tip skriva iza racionalizacije kako je tip "dobrice" licemjer.

Obzirom da ta idealizirana slika sebe zahtjeva takvu moć i neovisnost od osjećaja i ljudskih emocija kakve ljudsko biće ne može imati, stalno se pokazuje da osoba ne može ispuniti to idealizirano ja. Takav "neuspjeh" baca osobu u napadaje depresije i samoprezira koji se, ponovno, moraju projicirati na druge, kako bi ostali nesvjesni boli takvog samokažnjavanja. Nesposobnost da se bude idealizirano ja uvijek ima taj učinak. Kada se pobliže analiziraju zahtjevi bilo koje idealizirane slike o sebi, svemoć je uvijek u tome prisutna. Međutim, te emocionalne reakcije su toliko suptilne i neuhvatljive i toliko prekrivene racionalnim znanjem, da je potrebno vrlo pažljivo pogledati neke osjećaje, u

47

nekim prigodama, da bi se o svemu tome stekla svjesnost. Jedino rad koji radite može razotkriti način na koji ti stavovi postoje u vama. Oni su, naravno, puno lakši, kada je jedan tip dominantan. U većini slučajeva, međutim, stavovi su skriveniji, te su u sukobu sa stavovima drugih tipova.

Daljnji simptom agresivnog tipa, koji misli da je moć rješenje, je umjetno kultivirano gledište o tome "Koliko su svijet i ljudi loši." Osoba koja traži dokaz tog negativnoga stava dobiva mnoge potvrde, te je ponosna što je "objektivna" i što nije lakovjerna - što služi kao razlog da nikoga ne voli. Idealizirani imidž u ovom slučaju diktira da je ljubav zabranjena. Pokazivanje ljubavi ili povremeno pokazivanje svoje istinske prirode, je potpuno kršenje idealizirane slike o sebi i donosi duboki sram. Nasuprot tome, submisivni tip je ponosan što sve voli, te što smatra sva ljudska bića dobrima. To gledište potrebno je radi održavanja i provođenja submisivnoga stava. U stvarnosti, osoba ovoga tipa ne mari jesu li drugi dobri ili loši dok god ga vole, cijene, odobravaju i štite. Sva procjena drugih vrti se oko toga, bez obzira kako dobro se to može "objasniti". Obzirom da svi posjeduju i vrline i mane, bilo koja se može izdvojiti ovisno o prevladavajućem stavu te osobe.

Tragač za moći ne smije nikad u ničemu podbaciti. Nasuprot submisivnoj osobi koja veliča neuspjeh, zato jer dokazuje njezinu bespomoćnost i prisiljava druge da joj daju ljubav i zaštitu, tragač za moći je ponosan što nikad ne podbaci u bilo čemu. U nekim kombinacijama pseudo-rješenja neuspjeh se može dopustiti zato jer u nekom specifičnom području, prevladavajući stav može biti submisivnost. Na sličan način, submisivni tip može u nekim slučajevima uteći rješenju moći. Oba su podjednako kruta, nerealna i neostvariva. Oba ova "rješenja" su stalan izvor boli i razočaranja glede sebe, te prema tome donose sve veće pomanjkanje samopouzdanja.

Prije sam upozorio da uvijek postoji mješavina svih triju "rješenja" kod osobe, iako jedno može biti prevladavajuće. Prema tome osoba ne može biti pravedna čak ni prema diktatima odabranog rješenja. Čak i da je moguće nikada ne podbaciti, ili voljeti svih, ili biti potpuno neovisan od drugih, to postaje sve više i više nemoguće kada diktati idealizirane slike osobe traže od nje da voli svih i da je svi vole i da ih pobjedi. Jer za takav cilj osoba mora biti agresivna i često gruba. Idealizirana slika sebe prema tome može istovremeno od osobe zahtijevati da s jedne strane bude nesebična, kako bi dobila ljubav, a s druge strane, da bude sebična kako bi stekla moć. Povrh toga, osoba također mora biti potpuno ravnodušna i odvojena od svih ljudskih emocija kako ne bi bila uznemirena. Možete li zamisliti kakav je to konflikt u duši? Koliko razapeta duša mora biti! Što god da učini je krivo i uzrokuje krivnju, sram, neadekvatnost i prema tome frustraciju i samoprezir.

Vedrina/povlačenjeRazmotrimo sada treći božanski atribut, vedrinu, odabranu kao rješenje i kako je ona

iskrivljena. Izvorno, osoba je možda bila toliko rastrgana između prva dva aspekta da se morao pronaći put van tako da se povuče iz unutarnjih problema i prema tome i od života kao takvog. Ispod povlačenja, ili lažne vedrine, ta duša je još uvijek rastrgana na pola, ali više nije toga svjesna. Takva snažna fasada lažne vedrine izgrađena je da, dok god to životne okolnosti omogućavaju, ova osoba vjeruje da je stekla istinsku vedrinu. Ali kada ju pogodne životne oluje, kada se učinci bijesnog sukoba u pozadini konačno pojave, pokazat će se koliko lažna je bila ta vedrina. Pokazat će se da je zaista bila izgrađena na pijesku.

Čini se da povučeni tip i tragač za moći imaju nešto zajedničko: odvojenost od svojih emocija, nevezivanje za druge, te jaki poriv za neovisnošću. Koliko god da su emocionalne motivacije u pozadini slične - strah od toga da će biti povrijeđeni i razočarani, strah da će ovisiti o drugima i prema tome osjećati se nesigurno - diktati idealizirane slike samoga sebe ova dva tipa vrlo su različiti. Dok tragač za moći slavi u neprijateljstvu i agresivnom borbenom duhu, povučeni tip je potpuno nesvjestan takvih osjećaja, i kada god oni dođu na

48

površinu, on je njima šokiran zato jer krše diktate rješenja povlačenja. Ti diktati su, "Moraš gledati dobroćudno i odvojeno na sva ljudska bića, poznavajući njihove slabosti i dobre kvalitete, a da te ne uznemiravaju ili ne utječu na tebe. To, da je istina, bi zaista bila vedrina. No niti jedno ljudsko biće nikada nije tako vedro. Prema tome takvi diktati su nestvarni i neostvarivi. Oni također uključuju ponos i licemjerje: ponos zato jer se ta odvojenost čini tako božanskom u svojoj pravednosti i objektivnosti. U stvarnosti, gledište osobe može biti podjednako obojeno onime što drugi misli, kao što je to slučaj sa submisivnim tipom. Ali pošto je previše ponosna da prizna da bi egzaltirana osoba mogla biti ganuta takvom ljudskom slabošću, takva osoba pokušava se izdignuti iznad toga. To nije moguće. Obzirom da je taj tip također, podjednako ovisan o drugima kao i druga dva tipa, nepoštenje je jednako. I obzirom da vedra neovisnost ovoga tipa nije istinita i nikada ne može biti istinita dok god govorimo o ljudskome biću, takva osoba mora iznevjeriti standarde i diktate specifične idealizirane slike o sebi koja ga čini da se podjednako mrzi, te se osjeća krivim i frustriranim kao i druga dva tipa kada ne ispune svoje standarde.

Ova tri glavna tipa su ovdje iznesena vrlo kratko, na vrlo općeniti način. Nepotrebno je reći da postoje mnoge varijante. Ovisno o snazi, intenzitetu i raspodjeli tih "rješenja", tiranija idealizirane slike će se očitovati. Sve to ćete otkriti u individualnom radu. Nikada se ne smije zaboraviti da takvi stavovi rođeni iz idealiziranoga ja nikada ne mogu biti potpuni u osobi. Stav može biti prisutan u jačoj mjeri na nekim životnim područjima i u ličnosti, te u manjoj mjeri kod drugih; dok se u drugim aspektima života uopće ne pojavljuje. Najvažniji dio ovoga rada je da osjetite emocije i da ih istinski proživite. Nemoguće je osloboditi se idealizirane slike o sebi koja ograničava život ako samo promotrite i primijetite na odvojeni način, s vašim intelektom, što je u vama. Morate postati jako svjesni svih ovih često protuslovnih sklonosti, a to će biti bolno.

Nužnost emocionalnoga rastaBol koja je uvijek bila u vama, ali skrivena, protiv koje ste se "štitili" tako da ste je

prenijeli na druge, na život, na sudbinu, postat će svjesno iskustvo koje vam je apsolutno potrebno. U prvom trenutku to će se činiti kao recidiv. Mislit ćete da vam je još gore nego prije nego li ste počeli ovaj rad. Ali to nije tako. Upravo je vaš napredak učinio mogućim da sve te do sada skrivene emocije postanu svjesne, kako bi ih stvarno mogli iskoristiti za analizu. U suprotnom ne biste mogli rastvoriti superstrukturu vašeg tirana, vaše idealizirane slike o sebi sa svom nepotrebnom štetom koju vam čini. Vi ste toliko uvjetovani emocionalnim reakcijama na koje ste se naviknuli, toliko ste u njih uključeni, da ne možete vidjeti ono što je pred vašim očima. Dok gledate za novim i skrivenim spoznajama, vi prolazite pored naočigled nevažnih emocionalnih reakcija na neke situacije jednostavno zato jer su one postale dio vas. Ali te stvarne emocionalne reakcije dati će vam ključ kad jednom obratite pažnju na njih. To ne bi bilo moguće da niste uznemireni. Prema tome, uznemirenost će doći na otvoreno i to je trenutak kada se možete s tim pomiriti.

Tako, moji prijatelji, počnite gledati na vaše emocije u tom svijetlu. Tada ćete pronaći koje nemoguće zahtjeve vam nameće vaša idealizirana slika. Vidjet ćete da je to vaša idealizirana slika, a ne Bog, ne život, ne drugi ljudi, koji zahtijevaju sve to. Također ćete početi uviđati da, zbog tih svojih zahtjeva, potrebni su vam drugi ljudi da vam pomognu boriti se s time. To vas navodi da nesvjesno od drugih očekujete ono što su oni nesposobni dati. Tada ste puno ovisniji nego što trebate biti, unatoč vašem trudu prema iskrivljenoj neovisnosti bilo agresivnog ili povučenoga tipa.

Također morate pronaći uzrok i posljedicu tih stanja. Vidjet ćete svoj život, i vašu prošlost i sadašnje poteškoće, s novoga stajališta. Shvatit ćete da ste stvorili mnoge, ako ne i sve poteškoće, samo zbog vašega "rješenja".

49

Nije dovoljno intelektualno shvatiti da što ste više uključeni u vaša pseudo-rješenja, to se manje može očitovati vaše pravo ja. Također to morate iskusiti. Takvo iskustvo mora se dogoditi ako dopustite vašim emocijama da dođu na površinu i da radite s njima. Tada, i samo tada, počet ćete osjećati stvarnu vrijednost vašega pravoga ja. Tek tada će postati moguće da otpustite te lažne vrijednosti vašeg idealiziranog ja. To je uzajamni proces: dopuštajući si da vidite lažne vrijednosti, koliko god da je taj proces bolan, vaše stvarne vrijednosti će se postepeno pojaviti tako da više nećete trebati one lažne.

Obzirom da vas idealizirano ja udaljava od vašeg pravoga ja, vi ste potpuno nesvjesni vaših pravih vrijednosti. Kroz vaš život, vi se nesvjesno koncentrirate na lažne vrijednosti, bilo na vrijednosti koje vam nedostaju, ali mislite da biste ih morali imati, dok se pravite sebi i drugima da ih imate, ili se koncentrirate na one vrijednosti koje potencijalno jesu prisutne, ali još nisu razvijene u mjeri da biste ih s pravom mogli zvati vašima. Obzirom da idealizirano ja ne priznaje da te vrijednosti još uvijek trebaju razvoj, vi ih ne razvijate, a sebi ih prikazujete kao da su već u potpunosti zrele. Zato jer koristite sva svoja nastojanja u koncentriranju na te lažne ili nezrele vrijednosti, ne vidite prave vrijednosti, zato jer ih ne možete vidjeti, bojite se otpustiti one lažne strahujući da tada nećete imati ništa. Tako se vaše prave vrijednosti ne računaju. Ne osjećate da one postoje, bilo zato jer su u suprotnosti sa zahtjevima idealiziranoga ja, ili zato jer sve što dolazi prirodno i bez nastojanja se ne čini stvarnim. Toliko ste uvjetovani da težite nemogućem da vam ne pada na pamet da nema ničega čemu bi trebali težiti, zato jer ono što je vrijedno je već tu. Ali kada ne koristite te vrijednosti, one često ostaju neobrađene. To je velika šteta, moji prijatelji, zato jer na kraju krajeva, vi ste postavili idealiziranu sliku sebe, zato jer niste vjerovali u svoju pravu vrijednost. Zato jer ste izgradili idealizirano ja i pokušali to biti, vi ne možete vidjeti što je u vama stvarno vrijedno priznavanja i poštivanja.

U početku je preokretanje tog cjelokupnog procesa bolno, zato jer se emocije tjeskobe, frustracije, krivnje, srama i tako dalje moraju snažno proživjeti. No kako hrabro nastavljate, steći ćete vrlo drugačiji pogled na sve. Naposljetku, počet ćete vidjeti svoje pravo ja po prvi puta. Vidjet ćete njegova ograničenja. U početku će biti šok da morate prihvatiti ta ograničenja koja su toliko udaljena od idealiziranog ja. No kako učite to raditi, počet ćete vidjeti vrijednosti koje nikada istinski niste vidjeli ili bili svjesni. Tada će vas osjećaj snage i samopouzdanja na vrlo drugačiji način navesti da vidite život i sebe. Postepeno, proces prerastanja u pravo ja će se u vama odvijati. Ono će ojačati vašu istinsku neovisnost, a ne onu lažnu, pa prihvaćanje od strane drugih više neće biti mjerilo za vaš vlastiti osjećaj vrijednosti. Prihvaćanje od strane drugih ima toliko veliku važnost zato jer ne procjenjujete sebe pošteno. To prihvaćanje od drugih postaje zamjena. Kako počinjete vjerovati i voljeti svoje vlastito ja, ono što drugi ljudi misle o vama neće više ni upola toliko biti važno. Bit ćete sigurni u nutrini, i više nećete morati graditi lažne vrijednosti s ponosom i lažnošću. Više se nećete oslanjati na idealizirano ja, kojem se ne može zaista vjerovati i koje vas prema tome oslabljuje. Sloboda rješavanja tog tereta ne može se opisati riječima.

No, moji prijatelji, to je spori proces. On ne dolazi preko noći. On dolazi od stalne samopotrage i analize vaših problema, vaših stavova i vaših emocija. Kako nastavljate na ovaj način, pravo ja sa svojim pravim vrijednostima i sposobnostima razvit će se kroz proces unutarnjeg i prirodnog rasta. Vaša individualnost će tada postati sve jača i jača. Vaša individualna priroda će se očitovati bez inhibicije, s prirodnom i pouzdanom spontanošću. To je način kako ćete učiniti najbolje od svoga života. Ne bez greške, ne tako da ste oslobođeni od svih neuspjeha, ne isključujući mogućnost da učinite pogrešku. Pa ipak, greške i neuspjesi bit će napravljeni na vrlo drugačiji način nego prije. Sve više i više kombinirat ćete božanske stavove ljubavi, moći i vedrine na zdravi način, nasuprot iskrivljenom načinu.

Ljubav neće biti sredstvo za neki cilj. To neće biti potreba koja vas spašava od poništenja. To će, prema tome, prestati biti egocentrično. Vaša vlastita sposobnost da volite

50

kombinirat će moć i vedrinu. Ili, da to drugačije kažem, komunicirat ćete s ljubavlju i razumijevanjem, a da ćete pritom biti istinski neovisni. Ljubav, moć i vedrina neće se koristiti da vam dadu osjećaj samopoštovanja koje vam nedostaje. Istinska, a ne egocentrična, ljubav neće se više uplitati sa zdravom moći, koja nije moć ponosa i prkosa, niti moć trijumfiranja nad drugima, nego moć da svladate sebe i svoje poteškoće a da ništa ne morate nikome dokazivati. Kada tražite majstorstvo iskrivljavajući atribut moći, vi to radite kako biste dokazali superiornost. Kada steknete majstorstvo zdravom moći vi to radite kako biste rasli. Ako povremeno nemate majstorstvo, to vam neće predstavljati prijetnju kao što vam je to bilo kada ste bili u iskrivljenju. Ono neće umanjiti vašu vrijednost u vašim vlastitim očima. Tako ćete istinski rasti sa svakim životnim iskustvom. Naučit ćete postići i steći stvarnu moć, a ne lažnu vrstu moći. Neće biti nikakve iskrivljene ambicije, prisile i žurbe.

Vedrina na zdravi način neće vas navesti da se skrivate od emocija, iskustva, života i vaših vlastitih konflikata; ljubav i moć u svojim originalnim božanskim oblicima dat će vam zdravu odvojenost kada gledate na sebe tako da ćete istinski postati objektivni. Istinska vedrina nije izbjegavanje iskustva i emocija koji mogu biti bolni u nekom trenutku, ali koji mogu dati važan ključ kada je prisutna hrabrost da prođete kroz njih i pronađete što je iza njih.

Ljubav, moć i vedrina mogu ići ruku pod ruku. U stvari, kada je svo troje zdravo, oni se međusobno nadopunjuju. Ali oni mogu prouzročiti najveći rat u vama ako su iskrivljeni.

Neka vam ove riječi dadu hranu, ne samo za daljnje razmišljanje, nego i za uvid i razumijevanje. Napravite daljnji korak prema svijetlu i slobodi. Nastavite s vašim putom sreće. Steknite sve više i više snage, i neka vam vaši blagoslovi i ljubav pomognu i osnaže vas. Budite blagoslovljeni, moji najdraži. Budite u miru. Budite u Bogu.

POGLAVLJE 10

SUSRET S BOLI DESTRUKTIVNIH OBRAZACA

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Neka vas Bog sve blagoslovi. Neka je blagoslovljen ovaj sat. Većina mojih prijatelja koji rade na ovome putu pristupaju nekom području njihovih duševnih problema gdje se susreću s boli. Kako biste razumjeli značenje ove boli, volio bih vam dati cjelokupni pogled na proces za njezino rastvaranje.

Kao prvo, da ponovimo. Dijete pati od nekih nesavršenstava ljubavi i naklonosti roditelja. Ono također pati od toga što nije u potpunosti prihvaćeno u svojoj vlastitoj individualnosti. Pod time mislim uobičajenu praksu postupanja s djetetom kao s djetetom, a ne kao s određenim pojedincem. Vi patite od toga, iako možda niste toga svjesni na ovaj način s tim točnim mislima. To može podjednako ostaviti ožiljak kao pomanjkanje ljubavi ili pažnje. To uzrokuje mnogo frustracije kao i pomanjkanje ljubavi ili čak okrutnost.

Opća klima u kojoj rastete utječe na vas kao stalni manji šok koji često ostavlja više traga nego jedno traumatsko šokantno iskustvo. To je zato jer je traumu često lakše razriješiti nego ovo prije navedeno. Stalna klima neprihvaćanja vaše individualnosti, te pomanjkanje ljubavi i razumijevanja, uzrokuju ono što se naziva neurozom. Vi prihvaćate tu klimu kao nešto normalno. Vi je uzimate zdravo za gotovo. Vi vjerujete da tako mora biti. Pa ipak vi od toga patite. Kombinacija patnje i vjerovanja da je to nepromjenjiva činjenica uvjetuje vas da razvijete destruktivne obrane.

Izvorna bol i frustracija s kojima se dijete nije moglo nositi je potisnuta. Ona je izbačena iz svijesti, ali i nadalje tinja u nesvjesnome umu. Tada se počinju formirati destruktivni imidži i obrambeni mehanizmi. Imidži koje stvorite su obrambeni mehanizmi. Kroz njihove krive zaključke vi tražite način kako se boriti protiv loših utjecaja koji su stvorili

51

izvornu bol. Pseudo-rješenja su način borbe sa svijetom, s boli, sa svime onime što želite izbjeći.

Bol pseudo-rješenjaKada je vaše pseudo-rješenje povlačenje od osjećanja, od voljenja, od toga da to

proživite, to je obrana protiv toga da budete povrijeđeni. Tek nakon znatnog uvida u sebe vidjet ćete kakav je to nestvaran i kratkovidan lijek. Željet ćete se promijeniti i radije biste prihvatili bol nego samootuđujući osjećaj da ste ništa ili vrlo malo. Nastavak rada i hrabrim prolaženjem kroz privremena razdoblja obeshrabrenja i otpora, doći ćete do točke kada će se ta tvrda ljuska slomiti i vi više nećete biti mrtvi iznutra. No prva reakcija neće biti ugodna. Ona to ne može biti. Sve potisnute negativne emocije, kao i potisnuta bol, prvo će doći u svijest, a tada će vam se činiti da je vaše povlačenje bilo ispravno. Tek kada krenete naprijed, tek onda ćete imati nagradu dobrih, konstruktivnih osjećaja.

Ako je vaše pseudo-rješenje submisivnost, slabost, bespomoćnost, te ovisnost kao sredstvo da se netko brine o vama - ne nužno materijalno, nego emocionalno - to je podjednako kratkovidno i nezadovoljavajuće kao rješenje. Stalna ovisnost o drugima stvara strah i bespomoćnost. Ona dalje umanjuje vaše već postojeće pomanjkanje vjere u sebe. Kao što vas rješenje povlačenja čini mrtvim u osjećajima i lišava vas smislenosti života, tako vas i rješenje submisivnosti lišava neovisnosti i snage i stvara ništa manje izolacije nego povlačenje, iako to čini kroz različiti unutarnji put. Izvorno ste željeli izbjeći bol tako da si osigurate neku snažnu osobu koja će se za vas brinuti. U stvari ste si nanijeli još više boli zato jer nikada ne možete pronaći takvu osobu. Ta osoba morate biti vi.

Čineći same sebe namjerno slabima, vi činite najgoru tiraniju nad drugima. Nema jače tiranije od one koju slaba osoba vrši nad jačom, ili na njezinu cijelu okolinu. To je kao da ta osoba stalno govori: "Ja sam tako slaba. Morate mi pomoći. Ja sam tako bespomoćna. Vi ste odgovorni za mene. Greške koje radim se ne računaju, zato jer ja ne znam činiti bolje. Ne mogu si pomoći. Morate mi stalno popuštati i dopustiti mi da se provučem. Od mene se ne može očekivati potpuna odgovornost za moja djela ili za njihovo pomanjkanje, za moje misli ili osjećaje ili njihovo pomanjkanje. Ja neću uspjeti zato jer sam slaba. Vi ste snažni, prema tome vi morate sve shvatiti. Vi ne smijete ne uspjeti, zato jer će vaš neuspjeh utjecati na mene." Popuštanje samome sebi, lijeno samosažalijevanje slabe osobe vrši snažne zahtjeve na ljude u njezinoj okolini. To postaje očito kad se neizrečeno očekivanje, značenje emocionalnih reakcija istraži i onda protumači u sažete misli.

Krivo je misliti da je slaba osoba bezopasna i da povređuje druge manje nego li dominirajuća i agresivna osoba. Sva pseudo-rješenja donose neizrecivu bol sebi, kao i drugima. Povlačenjem, vi odbijate druge i uskraćujete im ljubav koju im želite dati i koju oni žele od vas dobiti. Stavljajući se u submisivni položaj, vi ne volite, nego samo očekujete da budete voljeni. Ne vidite da drugi, također, imaju svoje ranjivosti i slabosti i potrebe. Vi odbacujete cijeli taj dio njihove ljudske prirode, i tako ih povređujete. Agresivnim rješenjem, vi gurate druge ljude od sebe i otvoreno ih povređujete s lažnom superiornošću. U svim slučajevima, vi povređujete druge i tako nanosite daljnju bol sebi. Bol koju nanosite ne može a da ne prouzroči posljedice. Tako vam pseudo-rješenja, namijenjena uklanjanju izvorne boli, donose samo još više boli.

Sva pseudo-rješenja uključena su u idealiziranu sliku o sebi. Obzirom da je narav idealizirane slike o sebi samouveličavanje, ono vas odvaja od drugih. Obzirom da je njezina narav odvajanje, ona vas odvaja i čini vas, i one s kojima se nosite, usamljenima. Obzirom da je njezina priroda lažnost i pretvaranje, ona vas udaljava od vas samih, od života i od drugih. Sve to vam neminovno donosi bol, povredu, frustraciju, neispunjenje. Vi ste izabrali put izvan boli i frustracije, ali se taj način pokazao ne samo neadekvatan, nego vam u stvari donosi

52

toliko više od onoga što ste željeli izbjeći. Međutim, jasno prepoznati tu činjenicu i povezati te stvari zahtjeva aktivan rad iskrene samopotrage.

Perfekcionizam koji je tako duboko usađen u vas i u vašu idealiziranu sliku o sebi onemogućava vam da prihvatite sebe i druge, da prihvatite život u njegovoj stvarnosti, te ste prema tome nesposobni nositi se s njime i riješiti njegove probleme i svoje vlastite probleme. To vam čini da …. iskustvo življenja u istinskome smislu.

Ako ste postali, barem u određenoj mjeri, svjesni nekih vaših imidža, pseudo-rješenja, i naravi vaše specifične idealizirane slike, do sada ste možda već naslutili način na koji ste udaljeni od samoga sebe i perfekcionista. Prema tome shvatili ste omjer štete koju ste nanijeli sebi i drugima. Možda ste blizu praga otvaranja načina novom unutarnjem životu da budete emocionalno voljni otpustiti te obrane. Ako još uvijek niste tamo, vrlo brzo ćete doći u tu fazu, pod uvjetom da nastavite raditi ovaj rad s unutarnjom voljom.

Samo provođenje stalnog promatranja vaših nerealnih i nezrelih emocija i reakcija oslabljuje njihov učinak i započinje proces njihova rastvaranja, da tako kažem, automatski. Kada dođe do određenog rastvaranja, psiha je spremna prijeći prag. Čin prelaženja je bolan, kao što je bolan i u početku.

Bolnost promjeneVi biste očekivali, kada prelazite taj važni prag, da novi, konstruktivni obrasci mogu

odmah zamijeniti stare destruktivne obrasce. Takvo očekivanje je nerealno i nije sukladno istini. Konstruktivni obrasci ne mogu imati solidne temelje prije nego li iskusite i prođete kroz izvornu bol i frustraciju, i sve ono od čega bježite. Treba se suočiti s onim od čega bježite, te iskusiti, shvatiti i nositi se s time, pomiriti se s time i asimilirati prije nego li se ono što je bilo nezdravo i nerealno rastvori, a da ono što je nezrelo sazrije, te da se zdrave, ali potisnute sile povrate u njihove ispravne kanale kako bi radile konstruktivno za vas. Što više odgađate ovaj bolan proces, to će biti teže i trajnije kada konačno budete spremni prijeći iz djetinjstva u odraslu dob. Ta bol je zdrava odrastajuća bol, a svijetlo je na vidiku ako i kada prevladate vaš otpor tom procesu. Snaga, oslanjanje na samoga sebe, te sposobnost da živite u potpunosti sa svim vašim konstruktivnim obrascima počinje djelovati, i to je velika nadoknada za sve godine destruktivnog i neproduktivnog življenja, te za bol prelaska praga u emocionalnu odraslu dob.

Možete li zamisliti da ste pošteđeni boli protiv koje ste izgradili destruktivne obrasce? Vi ste ih koristili kako biste pobjegli od nečega što se pojavilo u vašem životu, a je li to stvarno ili zamišljeno ne čini veliku razliku. To je željeni proces bježanja i odvraćanja pozornosti od nečega što je ili je bilo, i tako je izbjegavanje suočavanja i rješavanja vaše stvarnosti uzrokovalo bolest vaše duše. Prema tome upravo u tom području se to mora poduzeti. To je razlog zašto su oni među vama koji su napravili prve korake preko praga iznenađeni boli koju doživljavaju. Često ne razumijete potpuno zašto je to tako. Možda imate neku nejasnu ideju i neke djelomične odgovore, ali ovo predavanje pomoći će vam da shvatite razloge na dubljoj razini.

Intelektualno, vi svi znate da ovaj put nije bajka u kojoj ćete pronaći vaša iskrivljenja i zablude, te ono što izbjegavate, a da će nakon toga uslijediti samo blaženstvo. U posljednjoj analizi, naravno, istina je da vam oslobođenje od vaših okova grešaka i iskrivljenja mora donijeti sreću. No dok ne dođete do tog stupnja, mnoga područja vaše duše moraju se iskusiti dok vaša psiha ne bude istinski opremljena iskoristiti najbolje od života. Čak i nakon snažne boli s kojom ste se ispravno nosili i koja više nije prisutna, postoji nerealno, iako često nesvjesno očekivanje da će vam od sada život uvijek pružati ono što želite. Ne, moji prijatelji. Međutim, stvarnost je puno bolja. U stvarnosti, naučit ćete nositi se s nesrećama i poteškoćama, a ne dopustiti da vas one razore. Nećete osnažiti vaše destruktivne obrane. To

53

će vas zauzvrat opremiti s alatima da iskoristite na najbolji način svaku priliku, te da izvučete maksimalnu korist i sreću iz svakog iskustva u životu.

Nepotrebno je reći, to se nikada ne postiže s vašim destruktivnim obrambenim mehanizmima i raznim imidžima. Dopustite mi da ponovim ovdje ono što sam često govorio: Prvo će vanjski negativni događaji nastavljati dolaziti, kao rezultat vaših ugrađenih obrazaca iz prošlosti, ali vi ćete ih susresti na drugačiji način. Kako učite to činiti, postat ćete svjesni mnogih mogućnosti za sreću koje ste ignorirali u prošlosti. Na taj način, počet ćete mijenjati obrasce, dok vrlo, vrlo postepeno, ne počnu prestajati nesretni vanjski obrasci. No kad se nađete na početku ove faze, nemojte očekivati odmah ispunjenje i sreću u svakom pogledu. Prvo morate vidjeti vaše mogućnosti i prilike i neovisnu sposobnost da odaberete, umjesto da budete krajnje bespomoćni i da čekate da vam sudbina donese sreću.

Do sada ste morali shvatiti koliko ste u mnogo pogleda uzrokovali vašu vlastitu nesreću kroz vaša vlastita i nerealna izbjegavanja i obrane. Sada ćete shvatiti, s novim osjećajem snage, da možete stvoriti vaše vlastito ispunjenje i sreću. Ponovo, to se ne može učiniti intelektualnim razumijevanjem. To je unutarnji proces koji organski raste. Kako sada duboko razumijete da vas nikakva neljubazna sudbina ili okrutni bog ne kažnjavaju ili zanemaruju, duboko ćete shvatiti i znati da ste vi ti koji možete stvoriti svo ispunjenje za kojim vaša duša čezne, a čega još niste bili ni svjesni kada ste započeli ovaj put.

Ta svijest može se pojaviti tek nakon potpunog razumijevanja svih vaših pseudo-rješenja i zabluda, čije dubine će vas navesti da osvijestite vaše potrebe. Primarni rezultat na ovome putu je razumijevanje vaših vlastitih uzroka i posljedica, osjećaj snage, neovisnosti i oslanjanja na samoga sebe, te pravde koju to razumijevanje daje osobi. Koliko vremena je potrebno da se dosegne prvi početak ove nove snage i da je se kasnije pojača, ovisi o vašim nastojanjima, vašoj unutarnjoj volji, te vašem prevladavanju uvijek prisutnog otpora koji vas iscrpljuje dok dovoljno ne priznate njegove iskrivljene putove.

Bol neispunjenjaSada, moji prijatelji, kada naiđete na tu bol, je li to samo bol koju ste jednom doživjeli

kao dijete? Je li to stvarno frustracija koju je dijete doživjelo od roditelja, i ništa više? Ne, to nije u potpunosti točno. Istina je da je ova izvorna bol i frustracija utjecala na otpornost vaše psihe i tako vas učinila nesposobnima da se ispravno s time nosite. Ona vas je navela da se okrenete od toga i da tražite nezadovoljavajuća "rješenja". No bol koju sada doživljavate je puno više sadašnja bol neispunjenja, uzrokovana vašim neproduktivnim obrascima. Svjesno vi to ne možete razlikovati. Možda niste ni svjesni izvorne boli iz djetinjstva. Možda će biti potrebno vrijeme i samopromatranje da biste uopće razlikovali bol. Nakon što to učinite, vidjet ćete da snažnije boli vaš očaj s vama samima i vašim životom sada, nego u prošlosti. Prošlost je važna samo zato jer vas je navela da izgradite neproduktivne načine odgovorne za vašu sadašnju bol.

Ako se ne okrenete od boli, nego prođete kroz nju, postajući svjesni njezinog značaja, shvatit ćete da vaše sadašnje neispunjene potrebe uzrokuju bol. Vaša frustracija će biti s vašom nesposobnošću, u ovome trenutku, da dođete do ispunjenja. Još ne možete vidjeti što možete u svezi s time učiniti. Osjećate se uhvaćeni u svoju vlastitu zamku, ne vidite kako iz nje izaći, te ste tako ovisni o vanjskoj intervenciji nad kojom nemate kontrole. Tek nakon što hrabro postanete svjesni svih tih utisaka i reakcija, postepeno ćete vidjeti put izvan toga, te time smanjiti vašu bespomoćnost i povećati vašu neovisnu snagu i resursivnost.

U prethodnom predavanju, raspravljali smo o ljudskim potrebama. Prije nego li razotkrijete vaše različite "zaštitne slojeve", ne možete biti u potpunosti svjesni vaših stvarnih potreba. Možda znate neke od vaših nerealnih, nametnutih potreba, no tek nakon potpunijeg razumijevanja vas samih ćete postepeno postati svjesni osnovnih, golih potreba koje ste obuzdavali. Kada iskusite bol, prije prelaženja praga u emocionalnu zrelost i produktivne

54

obrasce, imate mogućnost, ako to odaberete, da postane točno svjesni tih potreba. To je neizbježno ako želite izaći iz vašeg sadašnjeg stanja neproduktivnog života.

Kako idete kroz proces postajanja svjesnima vaših potreba i frustracije zbog njihova neispunjenja, prvo ćete pronaći snažnu potrebu da budete voljeni kao što je djetetu potrebna ljubav i naklonost. Međutim, ne može se reći da je potreba da se bude voljen djetinjasta i nezrela. To je tako jedino kad je odrasla osoba zaključala svoju dušu i odbila odrasti u svojoj sposobnosti da pruži ljubav, tako da potreba da dobije ostaje izolirana, kao i pokrivena. Kroz vaše destruktivne obrasce, vi ste odgurnuli vašu bolnu potrebu da dobijete ljubav u nesvjesno. Zbog te nesvjesnosti i vaših obrambenih mehanizama različitih vrsta, vaša sposobnost da dajete nikada nije mogla narasti u vašoj duši.

Međutim, tijekom svog rada kojeg ste napravili, ne samo da ste postali svjesni toliko onoga što je bilo skriveno, nego, kao što sam prije rekao, počeli ste rastvarati neke destruktivne razine. To je nehotice prouzročilo da vaša sposobnost da dajete ljubav dođe na površinu, čak iako je još niste u potpunosti svjesni. Kada se susretnete s boli, vi u stvari doživljavate ogroman pritisak vaših potreba. S jedne strane, suočavate se s potrebom da dobijete koja ostaje nezadovoljena onoliko dugo koliko destruktivni obrasci prevladavaju. Potrebno je određeno vrijeme da se stekne potrebna snaga i resursivnost da bi se ispunila potreba za dobivanjem. S druge strane, potreba za davanjem ne može pronaći izlaz dok se ne dosegne ova faza. Tako je prouzročena dvostruka frustracija - a to stvara ogromni pritisak. Upravo je taj pritisak toliko bolan. Čini se da vas on razdire.

Pomak od bijega do stvarnostiMeđutim, nemojte vjerovati, moji prijatelji, da taj pritisak, ta cjelokupna frustracija,

nije postojala prije nego li ste je osvijestili. Ona jest postojala, ali je stvarala druge izlaze, možda u fizičkoj bolesti, ili u drugim simptomima. Kako postanete svjesni središnje biti, pritisak i bol se mogu doživjeti snažno, ali takav mora biti proces iscjeljenja. Vi tako povlačite vašu svjesnost u centralni uzrok gdje leži problem. Vi fokusirate vašu pažnju na korijen. Vi pomičete vaš naglasak od izbjegavanja na stvarnost. Prava bol mora se iskusiti u svim svojim nijansama i varijantama. Morate postati svjesni da su vaše potrebe i da dajete i da primate. Morate osjetiti i promatrati frustraciju kada ne možete pronaći izlaz, osjetiti nakupljeni pritisak, trenutačni osjećaj bespomoćnosti glede pronalaženja olakšanja, pokušaj da još jednom izbjegnete. Dok se borite s tom fazom i jačate, više nećete bježati od vas samih i od očiglednog rizika življenja. Doći će vam razne mogućnosti. Vidjet ćete ih i iskoristiti ih. One će vas naučiti da unaprijedite vaš rast i snagu dok vaše potrebe ne budu mogle pronaći djelomično ispunjenje, a onda će se malo po malo povećavati kako rastete i mijenjate svoje obrasce.

Morate shvatiti da se u ovom razdoblju nalazite u prijelaznoj fazi. Postali ste svjesni vaše potrebe da dobivate, koja je sama po sebi zdrava. Ali ta potreba je postala pretjerano snažna i prema tome nezrela, zato jer ste je potiskivali, te zbog posljedične frustracije zdravog ispunjenja dobivanja. Ako ne dobijete dovoljno, vaši zahtjevi rastu izvan svih razmjera, osobito kada ste nesvjesni tog jakog zahtjeva.

Zbog vašeg napretka i rasta do kojeg je došlo u vama, zrela potreba je također narasla. Niste mogli pronaći izlaz iz toga zato jer su destruktivni obrasci još uvijek bili na djelu; možda samo djelomično, možda u modificiranom obliku. Možda ste već započeli s pokušajima da kompromitirate između starog i novog, poželjnog načina. Međutim, nemojte zaboraviti da učinkoviti rezultati mogu doći tek kada novi obrasci postanu integralna i gotovo automatska reakcija u vama. Vaši stari obrasci su postojali godinama, desetljećima, a često i duže. Sada, kako učite to činiti i počeli ste se mijenjati iznutra, vanjske promjene ne dolaze odmah. U ovome razdoblju, pritisak iznutra može postati najjači. Međutim, ako shvatite sve to i imate hrabrosti nastaviti, neminovno ćete postati jača, sretnija osoba, bolje opremljena da

55

živite u istinskom smislu riječi. Pazite se da se opet ne vratite u izbjegavanje. Nemojte vjerovati da je ovo privremeno razdoblje u kojem se susrećete sa svim nakupljenim unutarnjim pritiskom, s popratnom bespomoćnošću, neadekvatnošću i konfuzijom, krajnji rezultat. To je tunel kroz koji morate proći, moji prijatelji.

Nakon što to učinite, vaš osjećaj snage, adekvatnosti, i vaša vlastita resursivnost će stalno rasti - s povremenim padovima u prijašnja stanja, naravno - no ako vam svaki recidiv posluži kao daljnja stepenica, daljnja lekcija, novi obrasci će se konačno učvrstiti u vašem unutarnjem biću i navest će vas da vidite mogućnosti koje ste toliko dugo predvidjeli. Tada ćete imati hrabrosti iskoristiti te mogućnosti, umjesto da ih odbacujete u strahu. Tako, i jedino tako, će doći ispunjenje.

Toliko je važno da shvatite ovo i duboko to apsorbirate moji prijatelji. Ako to učinite, to vam mora pomoći.

Moji najdraži prijatelji, budite svi blagoslovljeni. Neka ove riječi budu daljnji ključ i pomoć za vaš stalni rast i oslobađanje. Neka vam pomognu da postanete svoji, da budete u punom posjedovanju individue koja jeste, sa svim resursima, snagom, dovitljivošću, kreativnošću i ljubavnom snagom koja vam je urođena, i koja čeka da joj dopustite da slobodno funkcionira. Budite u miru. Budite u Bogu.

DRUGI DIO

VEZANOST NA NEGATIVNOST

Pojedinac koji želi dobiti odgovor na problem zla, kako ga se postavlja danas, treba prvo i najviše, samospoznaju; to jest, krajnje moguće znanje o svojoj vlastitoj cijelosti. On nepopustljivo mora sa znati koliko dobra može učiniti, za koje zločine je sposoban, te mora paziti da ne smatra jedno stvarnim, a drugo iluzijom. Oba elementa su u njegovoj prirodi, i oba će neminovno doći na svijetlo u njemu, ako to poželi - kao što bi trebao - da živi bez samorazočaranja i samozavaravanja.

C.C. Jung10

Nema sumnje da je zdravi pozitivizam neadekvatan kao filozofska doktrina, zato jer su činjenice zla koje pozitivno odbija uračunavati istinski omjer stvarnosti; i one mogu biti najbolji ključ za značaj života, a možda i jedino sredstvo da otvori naše oči za najdublje razine istine.

Williams James11

Prvi dio ove knjige postavio je pozornicu - učeći nas kako da se pobliže promatramo, prepoznajući iracionalno i nesretno dijete koje živi u svakome od nas, i da vidimo maske, samozavaravanja i pseudo-rješenja koja smo usvojili u našim pokušajima da napredujemo u životu.

Drugi dio je sada pobliže usmjeren na naše osobno zlo kao izvor sve naše nesreće.Nije lako pogledati u svoje vlastito zlo. Da biste to učinili potrebna je velika količina

hrabrosti, te također veliko suosjećanje prema samima sebi. Možete doći u iskušenje, negdje na polovini ove knjige, da je odložite i više joj se ne vratite. Bilo mi je potrebno prilično dugo vremena da istinski krenem na ovaj put, te se sjećam mnogih puta kada sam odbacio

10 C. G. Jung, Memories, Dreams, Reflections. Pantheon Books, 1973., str. 330.11 William James, The Varieties of Religious Experience. Mentor, 1958, str. 137-138.

56

predavanje obeshrabren, pronalazeći razlog da u to ne vjerujem. Uvidio sam da sagledavanje mojih vlastitih grešaka i mana, u dubini i potanko, nije bio jedan od mojih najvećih životnih užitaka.

Bilo mi je teško pokrenuti se s teoretskog na osobno i praktično. Vjerovao sam u važnost da se voli cjelokupno čovječanstvo; ponekad sam ga i propovijedao; pa ipak uvidio sam u praksi da sam često ravnodušan na patnju drugih, da sam prkosan prema svojim prijateljima, te da sam povremeno okrutan čak i prema svojoj ženi i djeci. Štoviše, često sam predvidio taj nesklad, te nisam uspio vidjeti protuslovlje između mojih uvjerenja i mojeg stvarnog ponašanja.

Jedan od razloga zašto sam bio u iskušenju da ostanem u sljepilu je jer sam želio izbjeći bol, emocionalnu kao i fizičku, kao što svi mi to radimo. Kako je samo bilo uznemirujuće otkriti da sam morao biti voljan, ako sam zaista tražio istinu, osjetiti boli koje sam godinama uspješno potiskivao!

A nagrada za ovaj rad? Kao prvo, otkrio sam radost koja dolazi od življenja u istini, bez maske, bez pretvaranja. Kao drugo, otkrio sam da kroz vrata osjećanja moje boli dolazi život istinskog užitka, te da više nema zadržavanja od života zbog straha od boli. A povrh toga postoje mnoge druge nagrade, ovdje je jedan opis Vodiča:"Postoji stanje u kojem možete živjeti život bez bolnih, mučnih zbunjenosti, gdje možete funkcionirati na razini unutarnje pokretljivosti, zadovoljstva i sigurnosti; gdje ste sposobni za duboke osjećaje i blaženi užitak; gdje ste sposobni susresti se sa životom, bez straha, te ste prema tome sposobni gledati na život, čak i njegove probleme, kao na radosni izazov."12

Mnogi duhovni putovi uče da je način kako se nositi s velikim i malim negativnostima koje svi mi imamo tako da se uzdignemo iznad njih, da ih transcendiramo. Ideja se sastoji u tome da ako okrenemo našu pozornost na istinu, dobro, i lijepo, niže ja će nestati. Pathwork tvrdi da metoda "uzdizanja iznad" ne djeluje; ta ona predstavlja samo priželjkivanje i negiranje, te da vodi do potiskivanja i prema tome nepriznatog ispucavanja. Pathwork uči da se niže ja mora transformirati, a ne transcendirati.

Predavanja u Dijelu II pristupaju ovome pitanju iz nekoliko različitih gledišta. Vodič naglašava važnost pronalaženja nesvjesne "ne-struje" koja sabotira naše svjesne želje; opisuje neravnoteže između ega i pravoga ja i kako se one moraju ispraviti; naglašava kako je otupljivanje na bol glavni uzrok osobne negativnosti; te kako zbog toga što smo naučili povezivati naše načelo užitka s negativnim događajima, naše niže ja ustraje. Niti jedno od tih predavanja, ako se uzme samo za sebe, ne opisuje funkcioniranje nižeg ja na odgovarajući način; ali sva zajedno trebala bi pružiti moćno razumijevanje njegove prirode, te poticaj da ga transformirate.

POGLAVLJE 11

PRONALAŽENJE NESVJESNOG "NE"

Pozdravi, dragi moji prijatelji. Blagoslovi za sve vas. Neka je blagoslovljen ovaj sat. Neka vam ovo predavanje pomogne da ponovno otkrijete još više sebe samih, da proširite i podignete svijest, da ojačate vaše viđenje stvarnosti.

Svemir se, do određenoga stupnja razvoja ili svijesti, sastoji od dvije primarne struje: da-struje i ne-struje. Da-struja uključuje svaku konstruktivnu energiju zato jer je u skladu s istinskim uvidom koji ne može drugo nego pružati ljubav i jedinstvo. Ne-struja je destruktivna zato jer nehotice odstupa od istine, te prema tome hrani mržnju i nejedinstvo. To opće

12 Pathwork predavanje br. 204.

57

objašnjenje primjenjuje se na vaš pojedinačni dnevni život kao i na velike koncepte u povijesti stvaranja.

Lako je i apsolutno izvedivo otkriti da- i ne-struje u sebi, u vašem dnevnom životu, ako učite shvatiti i protumačiti jezik vašeg osobnog nesvjesnog. Da biste to učinili, potrebna je određena tehnika, isto kao kad učite bilo koji novi jezik.

Da-struja je često vidljivija zato jer je uglavnom svjesna. Kada god se nađete uznemireni zbog stalnog neispunjenja, možete biti sigurni da obje struje snažno djeluju, stavljajući kočnice. Svjesno, da-struja je jača i briše nesvjesnu ne-struju. Što je više ta ne-struja stisnuta s pogrešnom idejom da će je to ukloniti, to je više potisnuta u podzemlje gdje će nastaviti njezino djelovanje. I što se više to događa, to je hitnija i mahnitija postaje da-struja. Te dvije struje povlače ličnost u dva suprotna smjera, stvarajući sve veću i veću napetost i pritisak. Način kako ukloniti taj kratki spoj je da se otkrije ne-struja, razumiju njezine pogrešne pretpostavke, te se time postepeno ukloni vjerovanje u nužnost njegova postojanja.

U onim područjima vašega života gdje stvari idu lako, gdje se čini da imate sreće, gdje ste većinu vremena ispunjeni bez nekih problematičnih i zbunjujućih kriza, možete biti sigurni da tamo ima vrlo malo ne-struja, te da da-struja prevladava bez neke protuslovne skrivene struje. Da kažem drugačije, ne samo da je da-struja površinski stav, nego je to stav cijeloga vašeg bića, nepodijeljen i u skladu s vašom realnošću. Niste rascijepljeni u motivaciji i želji.

Promjena putem otkrivanja ne-strujeU onim područjima gdje stalno "nemate sreće", ne-struja mora biti na djelu u jednom

ili drugom obliku. Naravno, razlozi mogu varirati od jednog do drugog pojedinca, ali pozadinski uzroci moraju se jasno definirati kako bi se poništilo njezino djelovanje. Većina vas ih je već počela otkrivati barem djelomično.

Bilo koji cilj kojeg svjesno želite i kojeg još niste postigli dokaz je da je neka neotkrivena ne-struja na djelu. Nije dovoljno steći razumijevanje o vašim imidžima i zabludama, niti kako i zašto su nastali u određenim okolnostima u vašem djetinjstvu. Važan rad je taj da je to samo jedan korak. Jedini način na koji promjena može doći je kroz otkrivanje kako ne-struja nastavlja djelovati, čak i sprječavajući samu promjenu kojoj toliko težite s da-strujom.

Pretpostavimo da želite određeno ispunjenje u životu, ispunjenje koje vam je do sada nedostajalo. Možda ste bili svjesni jake želje za tim ispunjenjem, a u vašem pathworku ste otkrili neke nesvjesne zablude, lažne krivnje, te destruktivne stavove koji sprječavaju to ispunjenje. Možda ste čak otkrili strah od samog ispunjenja koje želite i suptilnog stava kojim to odbacujete. Strah se može zasnivati na potpuno nestvarnoj pretpostavci i prema tome biti nepotreban. On može biti uzrokovan dječjom željom da se ne želi platiti potrebnu cijenu povezanu s ispunjenjem. To može biti osjećaj da ne zaslužujemo tu sreću. To mogu biti brojni drugi razlozi, ili kombinacija svih njih. Koji god da jesu, vi ste u biti otkrili što stoji na vašem putu. Možete doživjeti to otkriće kao nekadašnju jezgru, kao neki paket nemira. No rijetko se događa moji prijatelji da taj paket i dalje nastavlja djelovati usprkos tome što ste ga otkrili. I to je bitan dio rada, bez kojeg se ne može postići pravo oslobođenje.

S obzirom na sve ovo, potrebno je obnoviti vaša nastojanja u dnevnom otkrivanju ne-struje na djelu. Njezina očitovanja mogu biti vrlo suptilna, raspršena, te skoro neuhvatljiva. Ali, ako tako odlučite, ono što je jednom bilo maglovito i što je bilo skoro nemoguće formulirati postat će očito. To će se izdvojiti s jasnim obrisima. Otkrit ćete kako se neznatno stisnete na pomisao o ispunjenju svaki puta kada se približi stvarnosti. Možete otkriti nejasan osjećaj poznate nelagode koju ste obično gurali u stranu, kada ste razmišljali o ispunjenju. Je li to osjećaj straha ili lažne krivnje da to ne zaslužujete? O čemu god da se radi, pokušajte uzeti te nejasne, mutne emocionalne utiske i ispitati ih na svijetlu svijesti. Ispitajte udaljenu

58

fantaziju, kada, naočigled, djeluju samo da-struje. U toj fantaziji, želite li nemoguće na način da ne morate uzeti u obzir ljudska nesavršenstva kod svih uključenih? Ili, da li suptilno osjećate da bi vam život trebao pružiti idealno ispunjenje bez potrebe za promjenom, prilagođavanjem i odricanja s vaše strane? Taj prevladavajući stav može biti krajnje suptilan i zahtijevati svo vaše rasuđivanje kako biste ga otkrili. A kada ga otkrijete, pronašli ste razlog za postojanje ne-struje.

Kada postanete svjesni stalnog djelovanja ne-struje, čak prije nego li u potpunosti shvatite njegovu nazočnost, pronaći ćete olakšanje od bespomoćnosti i put iz toga van će biti na vidiku. Shvatit ćete zašto se vaš život nije mijenjao unatoč velikim prepoznavanjima imidža i lekcija iz djetinjstva. Sada ćete otkriti destruktivne osjećaje u službi ne-struje; strah, krivnju, ljutnju, frustraciju, neprijateljstvo, itd. Ti osjećaji nastavljaju tinjati, ali oni mogu biti umješno zakamuflirani, objašnjeni naočigled stvarnim provokacijama, te "uspješno" projicirani na druge. Otkrivanje svih tih mehanizama je učenje jezika nesvjesnoga.

Budimo sada nešto specifičniji glede otkrivanja ne-struje. Možete biti sigurni da postoji ako frustracija i nadalje ostaje u vašem životu unatoč tome što ste pronašli glavne imidže. Možete biti i sigurni o njegovom postojanju ako ste očajni u svojim da-strujama; ako se bojite da ispunjenje nikada neće doći; ako vjerujete da je vaš život nesretan bez toga. Nakon što ste na taj način utvrdili da ne-struja mora postojati; sada je pitanje toga da je doživite - ne samo jednom, nego svaki puta kada je na djelu.

Kako biste postali svjesniji njezina postojanja, praksa dnevnog pregleda, kao što ste naučili, je od velike pomoći i mora se primjenjivati u tome smjeru. Promatranje i ispitivanje vaših emocionalnih reakcija mora se proširiti u širinu i dubinu na putu, umjesto da se smanjuje. Ako napredujete u pravome smjeru, sada ćete primjećivati više, a ne manje - suprotno pogrešnoj ideji da imate toga manje za vidjeti zbog vašeg napretka. Pobliže ispitivanje vaših emocija je prvi preduvjet.

Kako biste produktivno promatrali ono što nesvjesno izražava, važno je odvojiti zdravi dio vas od nezdravog, zbunjenog, uključenog djela. To odvojeno promatranje nečega tamnoga i čudnoga je najiscjeljujući postupak na putu oslobođenja. Kada vaša da-struja primijeti ne-struju bez mahnitih samooptužbi, postat će moguće prevesti ne-struje u sažeti ljudski jezik. Ta sažeta formulacija prethodno nejasnih osjećaja je neprocjenjiva, te sam je često naglašavao u ranim fazama ovoga puta.

Promatranje polusvjesnih misliVi ste pogrešno uvjereni da shvatiti ono što se događa u vašoj podsvijesti znači samo

pronaći nepoznate elemente. Ne morate čekati na nešto udaljeno i potpuno skriveno. Kao prvo, promotrite one slojeve koji su lako dostupni kada usredotočite vašu pažnju na njih. To su polusvjesne misli, nejasni i raspršeni stavovi i izrazi koji su skoro druga priroda i koje se tako lako predvidi zato jer su postali dio vas. No nikakvi polusvjesni osjećaji, reakcije, koncepti nisu jasno formulirani u sažete misli. Ako promatrate te polusvjesne reakcije na problematičnim područjima vašega života, naučit ćete ono što trebate naučiti o sebi. To je vitalni dio učenja jezika vašega nesvjesnoga.

Polusvjesni materijal sastoji se od trenutnih emocionalnih reakcija, kao i od vašeg života u mašti. Usporedba između ovo dvoje često pokazuje raskorake i protuslovlja, kao i vaša nezrela očekivanja.

Što jasnije vidite kako odgurujete ili se povlačite od samog ispunjenja za kojim čeznete - kad to vidite uvijek iznova na djelu - to bliže ćete doći uklanjanju ne-struje. Oslabljujete je pukim promatranjem.

Neophodno je da obratite više pozornosti ne-struji u njezinom točnom obliku. Određeni tip meditacije može biti od pomoći. Postanite vrlo mirni i opušteni i počnite promatrati vaš proces razmišljanja, te čak vašu početnu nesposobnost da to učinite. To

59

konačno dovodi do toga da držite neko vrijeme misli izvan i da se učinite krajnje praznima. U praznini je moguće da do sada zapriječen i potisnuti materijal izroni na površinu, ako izrazite tu svrhu i želite to dovoljno jako, a da ne bježite od nastojanja da postignete taj cilj. Iako teško na početku, to nastojanje će nakon nekog vremena uspostaviti kanal prema dijelu vas kojeg prije niste mogli kontaktirati. U početku, vidite destruktivne elemente kako dolaze na površinu, i tada ćete biti u stanju doći u kontakt s konstruktivnim elementima koji su skriveni vrlo duboko.

Vaše nesvjesno stalno govori, moji prijatelji. Ono govori iako vi ne čujete, pa s njim ne komunicirate, te prema tome propuštate važan dio vašega rada. Toliko često idete za potragom intelektualnog razumijevanja zabluda, time predvidjevši stalni tijek ne-struje i kako ona djeluje. To bi za vas trebao postati zadatak, s glavnim naglaskom na samopromatranju. Ako svaki dan posvetite malo vremena ovom vrlo važnom pitanju, rezultati će biti prekrasni.

(1) Upitajte se: Što je moj cilj sada? Gdje sam nezadovoljan? Što bih želio da je drugačije?

(2) Koliko jako to želim?(3) U kojoj mjeri ima nečega u meni što to ne želi? Ili se toga boji? Ili, zbog jednog ili

drugog razloga, kaže tome ne?(4) Kako mogu otkriti različite oblike i očitovanja ne-struje u mojem svakodnevnom

životu?Ako jasno formulirate ova četiri pitanja i počnete iskreno na njih odgovarati, vaš rad

na putu bit će vrlo dinamičan i vaš napredak će vas iznenaditi i oduševiti.Budite blagoslovljeni, svi vi, u tijelu, duši i duhu. Budite u miru, moji najdraži

prijatelji. Budite u Bogu.

POGLAVLJE 12

PRIJELAZ OD NE-STRUJE NA DA-STRUJU

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Neka vas Bog sve blagoslovi. Neka bude blagoslovljen ovaj sat.

Mnogi ljudi vjeruju da pozitivan stav prema životu znači ignoriranje negativnoga u sebi, no ništa nije dalje od istine. To je nesporazum procesa rasta i razvoja. Nemoguće je usvojiti istinski koncept i zamijeniti stare neistinite ukoliko jasno ne razumijete zašto je stari koncept neiskren. Pravi poticaj za transformaciju sebe nikada ne može doći dok osoba ne vidi destruktivnu prirodu lažnog imidža i procijeni njegove učinke na sebe i druge. Samo to će vas navesti da prizovete sve vaše resurse kako biste pospješili promjenu. Nejasno znanje o općim načelima ovoga procesa ne može biti dovoljno kada se nosite s duboko utisnutom ne-strujom.

Vi ste ti koji kažete neKada otkrijete specifično kako kažete Ne posebnoj želji ili dragom ispunjenju,

dosežete glavni prijelaz u vašem cjelokupnom razvoju, u vašem pogledu na život. Nakon takvog otkrića, više ne možete biti isti. Po prvi puta, shvaćate činjenicu da ne morate ovisiti o okolnostima izvan vaše kontrole, da niste proganjana žrtva nepravedne i neljubazne sudbine, da ne živite u kaotičnom svijetu, gdje se zakon džungle čini najprikladniji. Takva otkrića mogu odvesti od lažnoga koncepta o božanstvu na nebu koje kažnjava ili nagrađuje, te od jednako lažne ideje da nema reda, da nema više inteligencije u svemiru. Kada otkrijete da kažete Ne samoj stvari koju najviše želite, više ne možete biti nesigurni i uplašeni i držati se zablude da nemate sreću ili da ste inferiorni. Odjednom istina božanskoga reda doći će vam toliko blizu da je možete uhvatiti - a to je zaista divno iskustvo, čak i ako ispočetka ne budete

60

u stanju držati se za to. To znači širenje vašega uvida, produbljivanje vašega razumijevanja. Vi postajete snažnije svjesni činjenice da sva vaša nesreća i neispunjenje nije neki udaljeni učinak udaljenog uzroka, čak udaljeni u vama, nego vrlo izravni učinak uzroka koji je pred vašim očima, ako odlučite da ga pogledate. Naravno, potrebna je vježba da se postane svjestan skrivenih emocionalnih reakcija, suptilnih, neuhvatljivih, nejasno osjećanih emocionalnih kretanja. No jednom kad se vaš um navikne na promatranje tih reakcija, takva svjesnost nije daleko. Ne kojega vi i samo vi možete prepoznati je različit kao bilo koji objekt u vašem vanjskom okolišu kojeg želite pogledati, dodirnuti i vidjeti.

Pronalaženje takvoga Ne ne smije biti površno, užurbano prepoznavanje. Dopustite si da osjetite njegov puni učinak i značaj, priznajući da uopće postoji, a onda utvrdite zašto postoji, te na kojim specifičnim zabludama je utemeljen. Kada to primijetite po prvi puta, bespomoćnost i malodušnost će napraviti mjesta za istinitu - nenametnutu - nadu, te pozitivan stav prema životu.

Prije nego li steknete jasnu viziju specifičnog područja njegova djelovanja, ne-struja će djelovati protiv samog nastojanja otkrivanja i promjene. Neki moji prijatelji su već otkrili da trenutak u kojem su se uspješno izborili i prevladali svoj otpor prema radu u određenoj fazi, pronašli su i odgovarajuće Ne prema općenitoj životnoj situaciji. Dok na svjesnoj razini hitno, mahnito, bespomoćno Da buči, plače i trese se, u pozadini Ne poražava sva nastojanja i navodi da se cjelokupni proces čini uistinu beznadnim. Iskušenje da sami sebe oslijepimo glede pravoga problema, da ga projiciramo i zamijenimo, povećava se. To često zamagljuje sjećanje osobe na pobjedu iz prošlosti; ispravnog postupka molitve, meditacije i dnevnoga pregleda; formuliranja zbunjenosti, neodgovorenih pitanja, nejasnih neugodnih osjećaja na točan način i bavljenje s njima dok zaprečuju put; traženja pomoći; kultiviranja unutarnje volje da se prevladaju sve zapreke prema viđenju istine o sebi i imanju volje da se promijenimo; o evidentiranju unutarnjeg Ne tijekom tih nastojanja; o bavljenju s tim Ne na jedini produktivni način, to jest s namjerom da želimo vidjeti i razumjeti istinu o tom pitanju.

Otvaranje sebe istini je odlučan korak prema dovođenju ličnosti u da-struju. Promjena, kao što je transformacija karakterne strukture, te lažnih utisaka ili imidža, jedva da je moguća ako osoba ne razumije zašto je takva promjena istinski poželjna. Prema tome, put se može ugrubo podijeliti na dvije glavne faze: kao prvo, traženje božanske pomoći za priznanje istine; drugo, traženje te iste pomoći za snagu, izdržljivost i sposobnost promjene. Te dvije temeljne želje, koje su dio velike da-struje, moraju se detaljno kultivirati u svakodnevnom životu, reakcijama, mislima i osjećajima.

Pred neko vrijeme, kada smo raspravljali o imidžima, također sam spomenuo supstancu duše koja je materijal koji registrira pogled pojedinca i stavove prema životu. Kada ti stavovi potječu iz istinskog utiska, te prevladava konstruktivni stav, supstanca duše se formira na takav način da je život osobe smislen, ispunjavajući i sretan. Kada su utisci temeljeni na krivim zaključcima, kalup u supstanci duše stvara nepovoljne, destruktivne situacije. Ukratko, sudbina žene i muškarca nije ništa više niti ništa manje od ukupnog iznosa njihovih ličnosti; ono što izražavaju i emaniraju što, zauzvrat, određuje kako će se supstanca duše formirati glede realnosti ili nerealnosti. Ljudska svijest je kipar, supstanca duše je materijal kojeg oblikuje. Cjelokupna ličnost, uključujući sve razine, utvrđuje sudbinu. Ako osoba ima zdravi, konstruktivni, realistični i istinski koncept u nekim razinama ličnosti, dok druge razine izražavaju suprotno, takvo protuslovlje negativno utječe na supstancu duše; čak i ako je pozitivan stav jači i svjestan, dok negativni ostaje skriven. Prema tome neophodno je da se skrivena područja supstance duše razotkriju kako bi se razumjelo, kroz uvid u utiske, zašto željeno ispunjenje nedostaje u životu.

Tek nedavno, i po prvi puta, nekolicina mojih prijatelja na putu otkrilo je da u tim skrivenim područjima postoji Ne koje nikada prije nisu vidjeli. Suprotno tome, bili su uvjereni da cijelim bićem žele ono što je ostajalo neispunjeno, ili da sigurno nisu htjeli nepoželjno

61

iskustvo. Sama sugestija da tu može biti prisutna nesvjesna suprotna težnja činila bi im se besmislena.

Takvo Ne izravno je povezano s izvornim imidžem, s lažnim konceptom koji je oblikovao imidž u supstancu duše. Ta osnovna zabluda navodi osobu da odbija ono što želi najviše, suptilno djelujući na takav način da se imidž neizbježno pojavi kako bi bio potvrđen. Na primjer, ako ste pod temeljnom zabludom da ste neadekvatni i da ne možete uspjeti, to uvjerenje će vas navoditi da se ponašate na takav način da ćete se zaista ponašati neadekvatno. Štoviše, bojat ćete se uspjeha, zato jer će vaše uvjerenje da to ne možete ispuniti to učiniti zastrašujućim. Jednom kada otkrijete taj određeni Ne, kao vaše rezultirajuće ponašanje, vaše kako očito, tako i suptilno izražavanje na ovom području, shvatit ćete da nemate uspjeha ne zato jer ste neadekvatni, nego zato što mislite da jeste i zato jer se bojite bilo kojeg događaja koji bi to mogao testirati.

Promjena od duboko usađene ne-struje u da-struju može se dogoditi tek kad se taj cjelokupni proces duboko shvati: kada se suptilno odmicanje od poželjnog cilja promatra i konačno promijeni u "Želim ovaj cilj svim svojim srcem. Nema ničega čega bi se tu trebao bojati." Meditacija na temu zašto nema ničega čega bi se trebalo bojati, zašto je stari strah bio lažan, te zašto je novi prihvaćajući stav životnog iskustva potpuno siguran, je konačni korak kretanja od ne-struje prema da-struji. To bi se trebalo provoditi kao dnevnu meditaciju, stvarajući novi kalup u supstanci duše - ovaj puta fleksibilni, svijetli, istinski koji konačno briše stari, rigidni, teški, lažni kalup.

Usporedite pozitivno s negativnimNa ovome putu, naučili ste gledati vaš život u svijetlu napretka kojeg ste već napravili,

te da utvrdite ne samo u kojem pogledu ste prerasli stare prepreke, nego također što još ostaje za postići. Kada ispitate još uvijek neispunjena područja vašega života, gledajući ne-struju u pozadini, također je korisno usporediti ta područja s aspektima vašega života u kojima ste ispunjeni. Tada razmotrite pozadinsku da-struju: suptilno, ali jasno izražavanje sigurnosti da je ta dobra stvar vaša, da će uvijek biti vaša, da ne predstavlja poteškoću i ne stvara strah da ćete ju izgubiti. Bilo bi mudro da također istražite područja u kojima se osjećate da zaslužujete, tamo gdje ste voljni platiti cijenu, dati, i tada shvatite da, u stvari, vaši stavovi u tim zdravim područjima se uvelike razlikuju od vaših osjećaja i očekivanja u neispunjenim područjima. Pravljenje takve usporedbe je korisno nastojanje koje će dati puno razumijevanja. Osjetite jasno razliku između vaših stavova, emocija i suptilnog izražavanja u vašim zdravim, ispunjenim i sretnim životnim situacijama i onima u kojima stalno pronalazite frustrirajući, nesretni obrazac.

Ne možete nikako izaći iz ne-struje dok god ustrajete u uvjerenju da vi nemate ništa s vašim problemom, da ste bespomoćni promijeniti vašu nevolju. Ali kada shvatite da ste konačni odlučni čimbenik vi sami - vaša volja i odlučnost - tada je kraj vaše patnje blizu. Recite "Želim iz toga izaći. Kako bih to mogla učiniti, želim znati specifično što priječi put u ovome trenutku. Znam da mi konstruktivne univerzalne sile pomažu i vode onaj trenutak čim odlučim nešto u svezi toga poduzeti. Bit ću spreman da vidim što će doći." Nastavite vaše aktivnosti u ovome smjeru, i ono što se činilo nemogućim odjednom će postati izvedivo. Ne može se bez opuštene meditacije, koncentracije, te minimalno dnevnog samopromatranja. To su alati: naučite ih koristiti na odgovarajući način kao dio vašeg procesa rasta.

Često sam spominjao da ništa samo po sebi nije ispravno ili krivo, zdravo ili nezdravo, konstruktivno ili destruktivno. Isto je s osjećajima, doživljavanjem i izražavanjem stava "Želim", glede određenog ispunjenja. Sama činjenica o njegovom postojanju nije jamstvo da zato što to želite, da je to zato da-struja. Osim suprotne želje na nesvjesnoj razini, takvo "da" može doći iz pohlepe i straha, od previše željenja, a pohlepa i strah su proizvodi ne-struje. Da nema skrivene ne-struje, ne bi bilo sumnje da vi to možete imati, prema tome ne biste se

62

bojali da to ne možete imati. Ne morate biti pohlepni, jer ako ste u istini i skladu s kozmičkim slama, da-struja će funkcionirati kao prirodni, laki i mirni tijek u vama. Možete odaslati "Želim" u da-struju s punoćom i cjelovitošću u kojoj nema tjeskobe, sumnje i pohlepe.

Da ili ne, "Želim" ili "Ne želim" mogu se jedino utvrditi kao izrazi da- ili ne-struje ako se te želje pobliže promatraju, ako osoba sluša bilo koje grube ili uznemirujuće emocije koje ima u sebi.

Često sam spominjao da je kontakt s božanskom iskrom, ili vašim pravim ja, ishod ovog rada na putu. Neki moji prijatelji počinju doživljavati ovaj neopisivi događaj. Sigurnost, uvjerenje o istini, sklad i ispravnost su vrijedni truda prevladavanja otpora. Samo to vas istinski može voditi. No ego-um toliko često stoji na putu. On vjeruje da samo on postoji i utvrđuje. Ali sada mora dopustiti da veći um odredi vaš život. Neka najdublje ja, veća inteligencija u vama, odgovori na vašu zbunjenost i vodi vas u istinu koju morate znati o sebi. Neka vas ojača da možete promijeniti lažne imidže, i neka vam pomogne da se prebacite s ne-struje na da-struju, sa svojim obećanjem koje će neizbježno biti ispunjenje.

Razgovaranje o problemuDodatni izvor pomoći je metoda razgovaranja o stvarima. To se pokazalo kao istinito u

drugim fazama rada, te je od jednake važnosti u ovoj fazi. Razgovor o tome što želite, o vašoj prepreci, o njezinom opsegu, te razlogu za primijećenu ne-struju ima terapeutsku vrijednost izvan vašeg sadašnjeg shvaćanja. Dok razgovarate s drugom osobom, stvari će dobiti svoji oblik i steći ćete jasnoću koju niste imali dok ste samo razmišljali o tome, ili čak zapisali. Također, uvid kojeg neuključena osoba može steći i istaknuti je nemoguće postići kada ste sami, zato jer ste previše duboko uključeni. Kod razgovaranja o problemu, pritisak se otpušta što oslobađa vrijednu energiju, te se stiče nova perspektiva. Nešto se počinje mijenjati iznutra prije nego li vi to znate. Nešto se pokrenulo kada a) namjerno kontaktirate božansko ja za odgovore i vodstvo, i b) kada razgovarate o području na kojem osjećate pritisak. Učinak te dvije važne aktivnosti doživjet će bilo tko tko slijedi ovaj savjet.

Da bi se da-struja izrazila u bilo kojem području vašega života i ličnosti, vaše cijelo biće mora biti u jednom komadu, u cjelini. Vaša svijest ne može biti podijeljena, s različitim razinama koje izražavaju različite ciljeve, mišljenja, koncepte i emocije. Da-struja ne može se očitovati tako da se sami na to nagovarate. Mnogi sustavi i pristupi pokušavaju silom nametnuti da-struju u svijest. Ljudi su tada dovedeni u zabludu privremene nade, privremenog uspjeha koji ne može biti stvaran i trajan, ukoliko sve razine vašega bića nisu ispunjenje s jednim izražajem, te nema preostalih područja koja njeguju sumnju i strahove, i koja ne znaju i ne izražavaju istinu. To se isto tako ne može dogoditi ukoliko se neki dijelovi karakterne strukture ne transformiraju istinski - "ponovno rode", kako je Isus rekao.

Kada dođete do faze jedinstva sa sobom, s vašim najduljim božanskim ja, u tijeku i skladu da-struje, nemate se čega bojati. Stojite na čvrstom tlu.

Ništa ne stoji na putu punog, ispunjenog, bogatog života. To nisu prazna obećanja. Svi alati koji su vam potrebni su vam dani, ali vi i samo vi ih morate iskoristiti. Oni među vama koji stalno rade napredak, koji se bore protiv Ne u sebi, koji rade dan za danom, primjećuju rastuće uvjerenje da polagano izlaze iz zatočenja i mraka u slobodu i svijetlo istine. Bilo koja osoba koja tvrdi da je napravila najbolje što može, ali nije uspjela, nije u istini. Ona pati od samozavaravanja. Ona je možda napravila dobra nastojanja u područjima manje važnosti, ali odbija vidjeti istinu tamo gdje ona najviše boli, gdje osoba još uvijek nema slobodu.

Imate li kakvih pitanja?

PITANJE: Osjećam da imam ne-struju u sebi i izvan sebe; sve je Ne. Možeš li mi pomoći shvatiti zašto?

63

ODGOVOR: Da, i mogu ti također pomoći da izađeš iz toga. Evo razloga: Ti se bojiš da ako ne kažeš Ne, da bi morao rješavati određenu neadekvatnost ili sram. To nije, naravno, prava neadekvatnost ili pravi sram, ali ti nesvjesno misliš da jest. Čini se da Ne uklanja potrebu da to pobliže pogledaš. Možda još nisi u stanju to osjetiti, ali budeš ako nastaviš s pathworkom. Jednom kad to napraviš, postat će lakše nositi se s unutarnjim neprijateljem - s Ne.

A za trenutni savjet kako da se toga uhvatiš: Uzmi bilo koji od mnogo malih Ne koji se pojavljuju u tvojem radu u svakodnevnom životu i uđi u svoju privatnu meditaciju, potpuno sam, miran i opušten. Takva meditacija može biti ovakva nekakva, ali upotrijebi svoje riječi: "Zašto kažem Ne? Imam moć ne reći Ne. I ja sada kažem Da da stvarno i istinski želim otkriti moj specifični Ne." Uzmi jedan po jedan Ne. "Sa svim svojim srcem kažem Da da želim razumjeti Ne." Prvi puta osjetit ćeš jaki negativni poriv protiv toga, ali očekujući ga, pripremljen si da ne dopustiš da te odvrati. Dalje kaži: "Istina mi ne može naškoditi, iako se nešto nepoznato u meni buni protiv toga. Unatoč tome, ja kažem Da. To nema moć nad načinom na koji usmjeravam svoju volju i nastojanja. Taj isti Ne donio mi je puno destruktivnosti i jada, i ne dopuštam mu da više vlada nad menom. Uzimam uzde u svoje ruke." Radite to svaki dan neko vrijeme i otvori se onome što god dođe.

Ako meditirate na ovakav način, pozivajući božanske sile u svoje biće, zaista ćete doživjeti veliku transformaciju. Prvi puta će biti teško, ali ako ustrajete, postat će sve lakše i davati sve više i više rezultata. I, molim vas, odlučite se sjetiti mnogih puta kad ste na ovome putu bili u snažnom i zastrašujućem Ne, no nakon što ste to prevladali, olakšanje i otpuštanje, obnovljena energija, povećano razumijevanje, te također i znanje i sigurnost da ono čega ste se prije bojali je bilo u potpunosti bez osnove, sve to bilo je u razmjeru sa strahom i otporom koje ste čuvali. Iskoristite znatan napredak kojeg ste već postigli, a ne da dopustite da opet skliznete u inerciju. Tada ćete tek iskusiti najveću pobjedu i slobodu do sada! Kada slijedite ovaj savjet, istinski ćete napraviti transformaciju od krivulje prema dole, od ne-struje, prema izgradnji uzlaznoga tijeka koji život daje, da-struji.

Moji najdraži prijatelji, vi ste svi blagoslovljeni. Neka ove riječi budu više od riječi, neka ne ostanu samo teorija, nego neka postanu alati kao što im je i namijenjeno. Tako ćete si konačno dopustiti da budete sretni, više nećete uzmicati od ispunjenja. Budite u miru! Budite u Bogu!

POGLAVLJE 13

FUNKCIJA EGA U ODNOSU NA PRAVO JA

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Pruženi su blagoslovi i vodstvo kako bi svatko od vas lakše pronašao svoj put i postignuo cilj s manje borbe i otpora.

Što je cilj? Cilj, što se vas tiče, može biti samo jedna stvar: da postanete svoje pravo ja.

Kao prvo želim raspraviti kako se unutarnje ja razlikuje od vanjskog ja, ili pravo ja od ega. Kakav je njihov međusobni odnos? Postoje mnoge zbunjujuće teorije o funkciji ega. Prema nekima, ego je u svojoj biti negativan i nepoželjan, a duhovni cilj je riješiti ga se. Druge teorije, osobito one koje karakteriziraju psihoanalitičko razmišljanje, kažu da je ego važan, da tamo gdje nema ega ne može biti mentalnog zdravlja. To su dva potpuno suprotna gledišta. Koje je ispravno? Koje je lažno?

Ponovimo ukratko suštinu pravoga ja. Vaše unutarnje ja sastavni je dio vaše prirode, vezan zakonima prirode. Prema tome, ne vjerovati svojem najdubljem dijelu je nerazumno, jer se prirodi može u potpunosti vjerovati. Ako vam se priroda čini kao neprijatelj, to je zato jer

64

ne razumijete njezine zakone. Unutarnje ja, ili pravo ja, je priroda; to je život; to je stvaranje. Točnije je definirati pravo ja na taj način nego reći da je to "dio" prirode. Pravo ja i priroda su jedno te isto.

Kada god funkcionirate iz svog pravoga ja, vi ste u istini, vi ste radosni. Najkreativniji i najkonstruktivniji doprinosi životu dolaze od vašeg unutarnjeg ja. Sve što je veliko i velikodušno, sve što proširuje život, što je lijepo i mudro dolazi iz unutarnjeg ja ili pravoga ja.

Potreba za jakim egomAko je to tako, koja je onda funkcija ega, ako se pod tom riječju podrazumijeva

vanjska razina ličnosti? Razina ega vam je dostupnija, te ste je snažnije i izravnije svjesni. Ego je dio koji razmišlja, djeluje, diskriminira, te odlučuje. Osoba čiji ego nije dovoljno narastao, čiji ego je slab, nesposobna je savladati ili nositi se sa životom. Osoba čiji ego je previše narastao, te je previše naglašen, ne može doći do pravoga ja. Drugim riječima, oba ekstrema slabosti ega i njegova napuhanost moraju spriječiti dosezanje pravoga ja.

Tek kad je ego dovoljno razvijen, tek tada se može s njim baratati na odgovarajući način. To možda zvuči kao protuslovlje, moji prijatelji, ali nije. Jer, ako je ego nerazvijen, vaša nastojanja da to nadoknadite stvaraju slabost i izbjegavanje koji mogu proizvesti još više slabosti. Dok god ego nije dovoljno jak, nedostaju vam sposobnosti karakteristične za vaše vanjsko ja, a to je da razmišljate, diskriminirate, odlučujete i djelujete ispravno u bilo kojoj situaciji s kojom se susrećete u vanjskome svijetu.

Bilo tko tko nastoji doseći pravo ja odbijanjem razvoja zdravoga ega, radi to iz siromaštva. Takvi ljudi još uvijek ne posjeduju svoje vanjsko ja. To može biti zbog lijenosti, jer je razvitak ega toliko težak, i oni se nadaju da se taj vitalni korak može izbjeći. No ta greška, kao i sve greške, su skupe. To ustvari odgađa postizanje cilja. Tek kada u potpunosti imate svoje vanjsko ja, vaš ego, možete s njime baratati i doseći svoje pravo ja.

Tek kad je ego zdrav i jak, tek tada možete znati da to nije konačni odgovor, konačno područje bića. Tek kad posjedujete jak i zdravi ego koji nije prejak i previše naglašen, tek tada možete koristiti taj ego da ga transcendirate i dosegnete daljnje stanje svijesti.

U vašem radu na ovome putu kroz meditacije učite koristiti sve sposobnosti vašega ega da biste dosegli izvan njega. Ono što apsorbirate izvana mora prvo proći kroz vaše sposobnosti ega. U praktičnim terminima: prvo dosežete prema van s vašim sposobnostima ega i koristite ih da dosegnete istine koje kasnije doživite na dubljoj razini svijesti.

Dosezanje iznad egaPostoje mnoga ljudska bića koja ne shvaćaju da ima išta iznad ega. Njihov krajnji cilj

je kultivirati jaki ego, bilo da razmišljaju o njemu u ovim terminima ili ne. To nastojanje može dovesti do iskrivljenja prejako razvijenog ega. To je slijepa ulica: umjesto da transcendiraju fazu snažnoga ega, energije osobe koriste se da ga dalje ojačaju.

Zakon da morate doseći određeno stanje i u potpunosti biti tamo prije nego li ga možete pustiti radi višega stanja je vrlo važno da razumijete, moji prijatelji. Ljudska bića ga često predvide, i još češće, potpuno ignoriraju. Važnost ovoga zakona nije bio dovoljno jasna čovječanstvu, unatoč otkriću mnogih duhovnih i psiholoških istina.

U drugačijem obliku, suština ovoga zakona može se vidjeti u temi o kojoj raspravljamo: funkcija ega u odnosu na pravo ja. Pravo ja zna da svemir nema ograničenja; da apsolutno savršenstvo zaista postoji, da ga svaki pojedinac može doseći; da neograničeno širenje sposobnosti i sila, u svemiru kako i u pojedincu, čini ovo savršenstvo mogućim.

Maleno dijete kada se rodi još ne posjeduje ego. Bez ega, moguće je primiti ovu poruku od pravoga ja vrlo jasno. Ali bez ega, značenje poruke mora se iskriviti. Možda ste otkrili i iskusili u sebi dječju težnju za savršenstvom, za svemoći, za vrhovnim užitkom, krajnjim blaženstvom koje ne poznaje nedostatak, neispunjenje ili frustraciju. Kada nema ega,

65

te težnje su nerealne, čak destruktivne. Neki od vas su iskusili u vašem radu na putu da prvo morate odbaciti te želje ili težnje prije nego li im se ponovno možete vratiti i ostvariti ih.

Drugim riječima, svatko od vas tko je na ovome putu mora prihvatiti svoja ograničenja kao ljudsko biće prije nego li može shvatiti da ima neograničeni izvor moći na raspolaganju. Svi vi morate prihvatiti svoja vlastita nesavršenstva, kao i nesavršenstva ovoga života, prije nego li možete iskusiti da apsolutno savršenstvo koje ćete u konačnici ostvariti je vaša sudbina. No vi možete ovo shvatiti jedino nakon što ste odbacili djetinje iskrivljavanje ovoga znanja. Tek kad se vaš ego nosi na odgovarajući način s onim područjem u kojem vaša ličnost i vaše tijelo sada žive, tek tada možete duboko shvatiti vaše prave sposobnosti, mogućnosti i potencijal.

Kada govorim o krajnjem cilju savršenstva, o neograničenoj moći; o vrhunskom užitku, pod time ne mislim da će se to dogoditi u udaljenoj budućnosti kada više nećete imati tijelo. Ne govorim o ovome stanju u pogledu vremena, nego u pogledu kvalitete; to se može dogoditi u bilo kojem trenutku, u trenutku kada se probudite za istinu. Buđenje za istinu je moguće tek nakon što ste prvo pronašli i tada otpustili dječja iskrivljenja krajnjeg savršenstva, krajnje moći i krajnjeg užitka. Kod nerazvijenoga ega, te želje nisu samo nestvarne, nego i sebične i destruktivne. One se moraju odbaciti prije nego li se moraju doseći.

Moji najdraži prijatelji, ovo predavanje je od velike važnosti za sve vas. Ne samo da će to raspršiti zbunjenost o očitim protuslovljima u filozofskim idejama o životu, nego što je još važnije, mogu vam dati neophodni ključ za vaš vlastiti razvitak. Ono vam može olakšati otpuštanje do kojeg može doći tek kada vjerujete vašem najdubljem dijelu sebe kao sastavnom dijelu prirode i stvaranja.

Kada osjećate i iskusite svoje pravo ja, nećete previše naglašavati vaše sposobnosti ega. Niti ćete ostaviti važne sposobnosti nerazvijenog ega, a da im niste posvetili pozornost.

Svima vama šaljem blagoslove. Ti blagoslovi su realnost koja vas obavija. To su univerzalna ljubav koja odgovara na vaša valjana nastojanja samo-širenja. Budite u miru, budite u Bogu.

POPGLAVLJE 14

ŠTO JE ZLO?

Pozdravi, moji najdraži prijatelji. Neka ovo predavanje bude korisno, a time i blagoslov. Neka ove riječi bace svijetlo i pojašnjenje u vašoj potrazi za oslobađanjem.

Većina zapadnih religija ima dualistički pristup velikome pitanju zla; oni kažu da je zlo odvojena sila od dobra. Prema toj ideji, ljudi se moraju mučiti kako bi se odlučili između dobra i zla. Religijsko stajalište priznaje opasnost zla, njegovu poražavajuću moć nad životom, te nesreću i patnju koju donosi. S druge strane, također ima filozofija koje navode da zlo ne postoji, da je to iluzija. Oba ova suprotna učenja izražavaju velike istine, ali isključivost s kojom ih tvrde u konačnici čini njihovu istinu neistinitom. U stvari, poricati postojanje zla je podjednako neistinito kao i vjerovati da postoje dvije odvojene sile dobra i zla. Morate se boriti između te dvije alternative kako bi pronašli istiniti odgovor. Ovo predavanje će vam pomoći u tom nastojanju.

Zlo kao tupostZlo je, ili rezultira od tuposti duše. Zašto je zlo tupost? Kada razmišljate o

obrambenim mehanizmima koji djeluju u ljudskoj psihi, veza između tuposti i zla postat će vrlo jasna. Djeca koja se osjećaju povrijeđena, odbačena i bespomoćno izložena boli i

66

lišavanju često otkriju da je otupljivanje njihovih osjećaja njihova jedina zaštita od patnje. To je često korisno i vrlo realni zaštitni mehanizam.

Isto tako, kada su djeca zbunjena zato jer primjećuju protuslovlje i sukob oko sebe, jednako protuslovne emocije pojavljuju se u njihovoj vlastitoj psihi. Djeca se ne mogu nositi niti s jednim od toga. Tupost je također zaštita od njihovih vlastitih protuslovnih odgovora, impulsa i reakcija. Pod takvim okolnostima, to može biti čak i spas. Ali kada je takva tupost postala druga priroda i dugo se održava nakon što su se bolna iskustva promijenila i kada osoba više nije bespomoćno dijete, to je, u najmanjoj mjeri, početak zla.

Tupost i neosjetljivost prema vlastitoj boli zauzvrat znači jednaku tupost i neosjetljivost prema drugima. Kada pobliže ispitamo reakcije neke osobe, možemo često primijetiti da je prva spontana reakcija prema drugima osjećaj za i s njima, suosjećanje ili empatija, sudjelovanje duše. No sekundarna reakcija ograničava ovaj emocionalni tijek. Nešto klikne iznutra i kao da kaže ne, što znači da se oblikovao zaštitni sloj neosjećanja? U tome trenutku osoba stoji odvojena - naočigled sigurna, ali odvojena. Kasnije se ta odvojenost može previše kompenzirati lažnom sentimentalnošću, dramatizacijom, te neiskrenom pretjeranom iskrenošću. No to su samo zamjene za tupost. Tupost, utvrđena za sebe, neizbježno se širi na druge, baš kao što se i svaki stav usvojen prema sebi neminovno širi prema drugima.

Možemo razlikovati tri faze tuposti. Prva, tupost prema sebi, kao zaštitni mehanizam. Druga je tupost prema drugima. U ovoj fazi, to je pasivni stav ravnodušnosti koji omogućava osobi da gleda kako drugi pate, a da pritom sama ne osjeća nelagodu. Mnogo zla u svijetu uzrokovano je ovim stanjem duše. Samo zato što je pasivnije, dugoročno je puno štetnije, jer aktivna okrutnost potiče brže kontra-reakcije. Pasivna ravnodušnost, međutim, rođena iz tuposti osjećaja, može proći neprimijećena, zato jer se može lako sakriti. Ona omogućava osobi da slijedi najsebičnije impulse bez otvorenog otkrivanja. Ravnodušnost možda nije podjednako aktivno zla kao što se okrutnost ispucava, ali je podjednako štetna dugoročno.

OkrutnostTreća faza tuposti je aktivno nanesena okrutnost. Ta faza pojavljuje se iz straha od

drugih koji očekuju takva djela, ili zbog nesposobnosti da se nosimo s nakupljenim bijesom, ili od suptilnog procesa jačanja zaštitnog mehanizma tuposti. U početku, to se može činiti nerazumljivim. Ali kad razmišljate o tome dublje, vidjet ćete da se mnogo ljudi povremeno, čak svjesno, nađe na rubu odluke:"Moram bilo dopustiti mojim osjećajima da dosegnu drugoga u empatiji, ili , kako bi spriječila taj jaki prodor toplih osjećaja, moram se ponašati upravo suprotno." U sljedećem trenutku takvo razmišljanje je nestalo, svjesna odluka je zaboravljena, a ono što ostaje je snažna sila prema okrutnim djelima.

U svim tim slučajevima, može se vidjeti, uvijek iznova, kako sva šteta, sva destruktivnost, svo zlo, rezultira zbog negiranja spontanog pravoga ja, te zamjene sa sekundarnom reakcijom koja je na ovaj ili onaj način uvijek povezana sa strahom.

Granična linija između pasivne tuposti i aktivne okrutnosti je često vrlo tanka i krhka, te uvelike ovisi o naočigled vanjskim okolnostima. Ako ljudi razumiju te procese ne samo intelektualno, nego i u sebi, onda su opremljeni na odgovarajući način da se nose s okrutnošću u svijetu, koja toliko često stvara očaj, sumnju i zbunjenost.

Aktivna okrutnost otupljuje osobu koja je vrši u još većoj mjeri; ne samo da sprječava prodor spontanih pozitivnih osjećaja, nego također čuva od straha i krivnje. Čin nanošenja boli drugima istovremeno ubija sposobnost osobe da osjeća. Prema tome, to je jaki mehanizam za postizanje tuposti.

Uvijek morate razlikovati između aktivnih djela bilo ravnodušnosti ili okrutnosti, i emocionalnih sklonosti. Ravnodušnost ili tupost ne mogu se aktivno provesti; moguće je iskusiti to nesudjelovanje i tupost, ali ne može se na temelju toga djelovati. Možete učiniti sve što je u vašoj moći da pomognete drugome, možda ponekad možete u tome i pretjerati, zato

67

što ne želite, na svjesnoj razini, biti toliko ravnodušni. Želja da se povrijedi druge može postojati samo kao emocija, a da se na temelju toga ne djeluje. Međutim, kada osjećate krivnju, tada ne razlikujete između tih vitalnih očitovanja, pa prema tome nema razlike da li osjećate ili djelujete na destruktivne, štetne načine. Prema tome, cjelokupno problematično područje je negirano, istisnuto iz svijesti, gdje se više ne može ispraviti. Priznavanje, prepoznavanje, suočavanje s emocijom, bez obzira kako je nepoželjna, nikada ne može naštetiti sebi ili drugima, te neminovno rastvara negativni osjećaj. Miješanje impulsa s djelom i prema tome negirajući oboje, rezultira u krajnjoj uznemirenosti za ja, neizravno negativno utjecajući na druge, te bez nade za promjenu dok god taj proces ostaje nesvjestan.

Viđeno u tom svijetlu, bit će jasno da tupost u svojoj krajnosti postaje aktivna okrutnost. Razlika između to dvoje je jedino u stupnju. Neizmjerno je važno da to shvatite moji prijatelji. Za one među vama koji su šokirani, koji se boje, ili nisu u stanju nositi se s postojećom okrutnošću u svijetu, te pate najviše samim znanjem da to postoji, neizbježno su se otupili na neki način i kao posljedica toga pate zbog krivnje. Prema tome, mora postojati korelacija između tuposti neke osobe i njezinog pristupa ili stava prema zlim aspektima života. Neki su možda previše opterećeni, neku su možda previše sentimentalni, a drugi su pak možda previše grubi i neosjetljivi na postojanje zla. Bilo kakva takva pretjerana reakcija mora se povezati sa tupošću, koja je u nekom pogledu, utisnuta u psihu. U nekom trenutku ta tupost činila se kao jedino dostupna zaštita; poslije je nesvjesno zadržana.

Vezanost životne sile na negativne situacijePitanje koje se često postavlja je zašto destruktivnost, bolest, rat i okrutnost postoje.

Odgovori koji su dani često su nedovoljno shvaćeni, no čak i kad su do neke mjere shvaćeni, nešto nedostaje. Mislim da je većina mojih prijatelja sada spremna shvatiti ovo na dubljoj razini. Često sam rekao da zablude stvaraju napor, i to je savršeno točno. No postoji još jedan dodatni element bez kojeg zablude, bez obzira koliko su nepovezane, ne bi imale moć. To je ovo: sama negativnost, kao kod destruktivnoga stava, ima puno manje destruktivan učinak nego destruktivnost vezana na i kombinirana s pozitivnim životnim načelom. To je ono što čini očitovanje na ovoj zemaljskoj razini osobito teškima ili ozbiljnima. Drugim riječima, kada se pozitivna sila pomiješa s negativnošću ili destruktivnim stavom, kombinacija stvara zlo. Prava destruktivnost je prema tome ne samo iskrivljenje istine i konstruktivnih univerzalnih sila, nego iskrivljenje koje se mora prožeti sa snažnim životnim načelom i njegovom konstruktivnom moći. Da pozitivno životno načelo nije uključeno i nesvjesno korišteno, tada bi zlo, ili destruktivnost, bili vrlo kratkoga trajanja.

Najbolji način na koji možete primijeniti ono što samo ovdje rekao i izvući više iz ovoga predavanja osim nejasnog, apstraktnog načela, je da pogledate u sebe sa sljedećeg stajališta: Svi vi koji ste na tom putu pronašli ste određene povrede i boli koje ste pretrpjeli kao dijete. Neki od vas su počeli shvaćati, barem malo, da je u trenutku kad ste bili povrijeđeni došlo do određenoga procesa. Načelo erotike ili užitka je stavljeno u službu vaše povrede, vaše patnje, vaše boli. Sve emocije koje se pojavljuju iz te izvorne povrede, ovisno o karakteru i temperamentu, također se kombiniraju s načelom užitka. To vezivanje stvara sve osobne poteškoće, sve nedobrodošle okolnosti.

Sve mnogobrojne duše koje nastanjuju zemlju, skupljene zajedno, stvaraju opći razdor ljudskoga roda. Kada shvatite koliko mnogo ljudi, bez obzira na njihove vanjske akcije, mogu iskusiti načelo užitka jedino u fantazijama okrutnosti, shvatit ćete da je to stvarna jezgra rata - okrutnosti kao cjeline. Zbog toga ne biste trebali osjećati krivnju. To bi vas prije trebalo prosvijetliti i osloboditi vas, da omogući da se vaši unutarnji procesi transformiraju. Jer upravo je krivo primijenjena i krivo shvaćena povreda ona koja je stvorila ovo stanje. Okrutnost bez načela užitka nikada ne bi mogla imati stvarnu moć. Pomanjkanje svijesti o

68

ovoj kombinaciji okrutnosti i užitka ni na koji način ne ublažava učinka koji on ima na cjelokupnu klimu emanacije čovječanstva.

Ustrajnost zla: užitak povezan s okrutnošćuAko ste iskusili okrutnost, vaše načelo užitka je povezano s okrutnošću i funkcionira u

određenoj mjeri u svezi s okrutnošću. Često su krivnja i sram od ovoga toliko jaki da je cjelokupni život mašte negiran, ali ponekad je svjestan. Svijest o ovome mora se utvrditi i shvatiti s cjelokupnoga gledišta, jer ako je istinski shvaćen, i krivnja i sram će biti uklonjeni. Kako raste razumijevanje, načelo užitka će postepeno odgovarati na pozitivne događaje.

Kombinacija načela užitka i okrutnosti može postojati bilo aktivno ili pasivno. To jest, užitak se iskušava bilo kao okrutnost koja se nanosi drugima ili koja se trpi - ili oboje. Vezivanje načela užitka na stanje gdje najjače funkcionira zajedno s okrutnošću, stvara suzdržavanje od ljubavi, ograničava ju, te čini stvarno iskustvo ljubavi nemogućim. Ljubav postoji jedino kao nejasna čežnja koja se ne može zadržati ili provoditi. Pod tim okolnostima, ljubav nije primamljujuće, ugodno iskustvo koje to može biti drugom dijelu ličnosti. Čežnja za užitkom ljubavi i neznanje o činjenici da osoba odbija njezino stvarno iskustvo zato jer se boji vezivanja načela užitka na negativnost često stvara duboku beznadnost. Beznadnost se može shvatiti i trenutno olakšati tek kad se ta specifična činjenica duboko shvati.

U manje očitim slučajevima, kada dijete iskušava ne toliko izravnu okrutnost, nego nejasno odbijanje ili neprihvaćanje, načelo užitka vezat će se na sličnu situaciju, tako da unatoč svjesnoj želji za prihvaćanjem, struja užitka aktivirat će se jedino zajedno s odbijanjem. Postoje mnogi stupnjevi i varijacije ovoga. Ima na primjer situacija gdje dijete doživljava djelomično prihvaćanje i djelomično odbijanje. Tada je načelo užitka vezano na točno sličnu dvosmislenost. To tada stvara konflikt u stvarnim odnosima.

Prvi slučaj, povezivanje okrutnosti s načelom užitka, stvorit će odnos toliko opasan da se često potpuno izbjegava. Ili to nalazite toliko zastrašujućim da ste zbunjeni. Tada se osjećate nesposobni da s tim nastavite. Ili ste inhibirani sramom zbog želje za bilo nanošenjem ili trpljenjem okrutnosti koja može spriječiti svu spontanost i koja vas navodi da se povučete i otupite sve osjećaje.

Moji dragi prijatelji, to je neizmjerno važno načelo da shvatite. Ono se odnosi na čovječanstvo kao cjelinu, kao i na pojedinca. Općenito govoreći, ono nije bilo dovoljno shvaćeno zato jer psihologija i duhovna znanost nisu dovoljno sjedinjene. Psihologija je napravila nejasne pokušaje da shvati ovaj čimbenik, i on je shvaćen do određene mjere, ali veliki značaj u pogledu civilizacije i njezine sudbine, ili njezine evolucije, nije shvaćen. Svijet je sada spreman shvatiti ovu životnu činjenicu.

Evolucija znači da svaki pojedinac, kroz proces osobnog suočavanja sa samim sobom i samoostvarenja, postepeno mijenja unutarnju orijentaciju načela užitka. U njihovoj spontanoj reakciji, sve više pojedinaca reagirat će na pozitivne događaje, situacije i uvjete.

Svi vi znate da se takva unutarnja promjena ne može izravno navesti svojom voljom. Izravni izraz vaše vanjske volje može i mora ići u smjeru održavanja i provođenja rada na putu kao što je ovo, koji povećava sposobnost da se shvati i njeguje volja i hrabrost da se pogleda u sebe, te da se prevlada otpor. Kako to činite, kako koristite svoju volju i vaše sposobnosti ega na ovaj konstruktivan način, događa se stvarna promjena, a neki od vas počinju doživljavati, kao da to nema ništa s tim nastojanjima, kao da je to nusproizvod, nepovezanog otvaranja. To je prava stvar! To je način na koji se napredak i rast moraju dogoditi.

Postepeno, kroz proces rasta, jedan pojedinac za drugim preorijentirat će svoja kretanja duše, sile duše. Izraz kozmičkog kretanja unutar psihe povezat će se onda s isključivo pozitivnim uvjetima i okolnostima. Pozitivni ili ugodni osjećaji više se neće izvlačiti iz

69

negativnih okolnosti. Vi ste sada naviknuti na negativne okolnosti, pa zato potiskujete kombinaciju ugodnih osjećaja i negativnih događaja.

Umjesto da ga potiskujete, negirate, odvraćate pogled od njega, morate se s njime suočiti. Kako se s njime suočavate i shvaćate ga, bez krivnje ili srama, morate naučiti tijekom rasta da se mora prihvatiti i shvatiti svo nesavršenstvo prije nego li ga se može promijeniti. Tako, mjera u kojoj se uspijete suočiti i shvatiti vaš sukob, načelo užitka krenut će u druge kanale. Kad se to događa, pokretljivost će postojati bez napetosti i tjeskobe, a opuštenost će postojati bez stagnacije.

Svi vi, moji prijatelji, pokušajte pronaći vaš specifični unutarnji "brak" između struje užitka i negativnoga stanja. Kad pronađete taj brak u silama svoje duše, u konkretnim slučajevima, znat ćete i savršeno shvatiti neka vanjska očitovanja vaših problema. Olakšanje potpunog shvaćanja može doći tek kada imate hrabrosti suočiti se s tim brakom. Kako postajete sposobni jasno i sažeto formulirati kako se pozitivne i negativne sile kombiniraju u vašem specifičnom slučaju, jasno ćete vidjeti točni imidž vašeg neispunjenja. Vidjet ćete zašto se skrivate od samih sebe i od života; zašto se povlačite od svojih vlastitih osjećaja; zašto potiskujete i zašto stojite kao čuvar nad najspontanijim i kreativnijim silama u vama. Vidjet ćete zašto blokirate te osjećaje, ponekad s velikom boli, a onda ih pokušavate racionalizirati i objasniti.

Učinite pokušaje da pronađete dva čimbenika o kojima sam raspravljao:Kao prvo, otkrijte kako ste se otupili; pronađite područja u kojima ste razvili

neosjetljivost na vašu vlastitu bol. Ostanite budni kada ste u interakciji s drugima, te tražite trenutke kada ćete imati trenutni, istovremeni osjećaj suosjećanja ili empatije, a potom se brzo zatvoriti i postati odvojeni i bez osjećaja.

Kao drugo, otkrijte u kojem pogledu je život i načelo užitka vezano na negativno stanje. U kojoj mjeri se to očituje - možda samo u vašim maštanjima - te kako vas to zadržava od samoizražavanja, od jedinstva, od iskustva, od hrabroga stanja samoostvarenja sa srodnom dušom?

Imate li kakva pitanja u svezi s ovom temom?

PITANJE: Želio bih shvatiti malo konkretnije o tom braku između sila ljubavi i okrutnosti. Na primjer, u slučaju djece koja se osjećaju odbačena od njihove majke, da li taj brak znači da osoba ne može doživjeti užitak, a da također ne doživi osvetu - neku vrstu sadističke želje prema svojoj majci? To se možda događa jedino u mašti, nikada u stvarnosti, a onda je osoba obično nesvjesna da partner predstavlja majku?

ODGOVOR: Da, može biti točno to. Ili može također biti da se užitak može doživjeti jedino povezan s time da smo opet odbijeni, ili malo odbijeni, ili da se bojimo da će doći do odbijanja.

PITANJE: Ali nisu li doživjeli užitak kad su bili odbijeni?

ODGOVOR: Naravno da ne. Ali dijete koristi načelo užitka da učini negativni događaj, patnju, podnošljivijima. To se događa nesvjesno, nenamjerno, i skoro automatski. Nehotice, načelo užitka kombinira se s negativnim stanjem. Jedini način na koji se to može utvrditi je istraživanjem mašte nečijeg života. Na taj način se brak ustanovljuje. Automatski refleksi su tada usmjereni na situaciju koja kombinira urođenu struju užitka s bolnim događajem.

PITANJE: A dijete želi ponovno stvoriti to odbijanje?

70

ODGOVOR: Ne svjesno, naravno. Nitko zaista ne želi biti odbijen. Problem je da ljudi svjesno žele biti prihvaćeni i voljeni, no nesvjesno, oni ne mogu reagirati na potpuno prihvaćajuću i povoljnu situaciju. U takvim slučajevima, načelo užitka je već odvedeno u negativni kanal i može se ponovno preusmjeriti jedino kroz svijest i razumijevanje. Sama narav ovoga sukoba je da načelo užitka funkcionira na način kako ljudi svjesno najmanje to žele. Ne može se reći da osoba nesvjesno želi odbijanje, ali refleks je već ustanovljen u vrijeme kada je ovaj način funkcioniranja činio život podnošljivijim za dijete. Da li to razumijete?

PITANJE: Ne razumijem baš kako se uopće može doživjeti užitak kad je netko odbijen, osim u obliku osvete. To mogu razumjeti.

ODGOVOR: Možda također možeš zamisliti - to se može ponovno i ponovno vidjeti - kada se ljudi osjećaju previše sigurni u tome da su prihvaćeni i voljeni, oni gube iskru interesa. To je također racionalizirano tvrdnjom da je to neizbježan zakon, koji se događa kroz naviku, ili druge okolnosti. Ali to ne bi trebalo biti tako da se ne radi o čimbenicima o kojima sam raspravljao u ovom predavanju. Iskra, interes, dinamički tijek postoje samo kada postoji nesigurna ili nesretna situacija. To možete često vidjeti. Ponekad se negativno stanje očituje samo u sanjarenju. To sanjarenje je, kad se pobliže ispita, na ovaj ili onaj način povezano s patnjom, poniženjem ili neprijateljstvom. To se onda zove mazohizam ili sadizam. Da li sada razumijete?

PITANJE: Da, mislim da da.

ODGOVOR: Nema sumnje, moji najdraži, da svatko od vas tko istinski želi, da će naći sve više i više ljepote, mira, dinamičkog života, unutarnje sigurnosti, koja postoji u samoostvarenju koje ste počeli kultivirati. Tako doživljavate trenutke življenja u vječnome sada vas samih, umjesto da se odmičete od toga. Svatko sada mora vam donijeti odgovore. Ako se sjetite te jednostavne činjenice u vašim meditacijama, u vašem pristupu samome sebi, vaše meditacije će postati plodonosnije kako napredujete. Ono čemu se trebate veseliti u narednom vremenu bit će još više oslobađajuće nego što ste sada počeli doživljavati.

Budite blagoslovljeni, budite u Bogu.

POGLAVLJE 15

SUKOB POZITIVNOG I NEGATIVNOG UŽITKA KAO PODRIJETLO BOLI

Pozdravi moji najdraži prijatelji. Ponovno blagoslovi za sve vas, za svaki korak, za svako nastojanje koje poduzmete i za vaš put oslobođenja.

Kao uvod u ovo predavanje, želio bih raspraviti o značenju boli i njegovom pravom uzroku. Bol je rezultat sukoba. Do nje dolazi kada u ličnosti postoje dva suprotna usmjerenja. Usmjerenje univerzalnih kreativnih sila je prema svijetlu, životu, rastu, otvaranju, potvrđivanju, ljepoti, ljubavi, uključivanju, jedinstvu, vrhunskom užitku. Kada god je ovo usmjerenje suprotstavljeno drugim usmjerenjem, stvara se uznemirenost. Ne radi se o tome da sama uznemirenost stvara bol, nego neravnoteža, te posebna vrsta napetosti koju stvara suprotni smjer. To je ono što stvara patnju.

Život i protuživot

71

Načelo koje sam ovdje objasnio je istinito na svim razinama. Ono se zaista može ustvrditi na fizičkoj razini. Fizički sustav, kao i svi drugi sustavi ili razine, također teži prema cjelovitosti i zdravlju. Kada uznemirujuća sila povlači u suprotnom smjeru, povlačenje dvaju smjerova stvara bol.

Kada se protiv usmjerenja bori neučinkovito, a ličnost želi zdravlje, ona negira da također želi i ne-zdravlje. Obzirom da je težnja za nezdravljem potisnuta i ignorirana, borba prema zdravlju postaje sve napetija. To je podrijetlo boli. Da je ličnost svjesna da želi ne-zdravlje, kao i zdravlje, borba bi odmah prestala, jer se prethodna želja ne može održati; samo se ova posljednja može. Nesvijest stvara jaz između uzroka i posljedice. Uzrok je negativna želja; učinak je uznemirenje sustava. Dva povlačenja se nastavljaju, te se javlja bol.

Ali kada se ovaj proces u potpunosti shvati, a privremene, ali još uvijek neizbježne posljedice negativne želje se prihvate, osoba se može opustiti u tu sada postojeću bol, a bol mora prestati. To nije destruktivan način prihvaćanja boli, ili mazohistički samokažnjavajući element koji sam po sebi gaji ili nastavlja negativnu želju. To je puno prihvaćanje onoga što je - a s time, bol prestaje. To je načelo, na primjer, bezbolnog poroda. To je načelo neborbe. To je načelo koje je Isus Krist objasnio kada je rekao "ne opirite se zlu".

Na mentalnoj i emocionalnoj razini postoji nešto slično. Kada se borba u potpunosti razumije i prihvati kao privremeno očitovanje, kao učinak - prihvaćen bez konačnosti, a ipak sa svjesnošću ispravnosti tih posljedica - mentalna ili emocionalna bol prestaje. To se ne događa kada se želi negativno, jer kao što smo vidjeli, ta želja samo stvara novi smjer, suprotan izvornom, pozitivnom smjeru. To se također ne događa gubitkom afirmativnog načela, nego shvaćanjem sada. Tada mentalna i emocionalna bol prestaje, baš kao što fizička bol prestaje kada se ukloni suprotno povlačenje. Sve to može se provjeriti i bilo je provjereno širom svijeta. Svi vi koji ste na putu samoostvarenja ste, barem povremeno, to iskusili.

Na duhovnoj razini, moji prijatelji, to je drugačije. Jer duhovna razina je uzrok, dok su sve druge razine ili sfere svijesti učinci. Duhovna razina je podrijetlo pozitivnog usmjerenja. Ona ne sadrži i ne može sadržavati negativno usmjerenje. Negativno usmjerenje stvaraju, i stvoreno je raznim stavovima nespojivima s podrijetlom svega života. Duhovna razina je samo jedinstvo, prema tome sukob, suprotna usmjerenja i bol su tamo nezamislivi i nelogični.

Vrlo je važno da to shvatite, moji prijatelji, da se negativno može željeti samo jedinim dijelom ličnosti, nikada cjelokupnom ličnošću. Uvijek će postojati drugi dio psihe koja nasilno prigovara negativnoj želji, tako da bol mora nastati. Na fizičkoj, kao i na emocionalnoj i mentalnoj razini, moguće je privremeno prihvatiti negativno kao prolaznu fazu, u razumijevanju da je to učinak nehotimičnog uzroka i pukog trenutnog uznemirenja. U tom razumijevaju i prihvaćanju, prestaje borba. Osoba prihvaća negativno bez konačnosti i s objektivnim, nepopuštajućim stavom.

Bol i patnja su uvijek rezultat povlačenja ličnosti dviju sklonosti koje su životno i protuživotno usmjerenje. One se također mogu nazvati ljubav/mržnja i pozitivno i negativno usmjerenje. Vanjski slojevi ličnosti moraju patiti dok god se ne postigne jedinstvo. Jedinstvo postoji isključivo u punoj stvarnosti kozmičkog kreativnog načela. To je neizmjerno važno, moji prijatelji, da shvatite što ovdje govorim, jer to razumijevanje mora otvoriti nova vrata.

Želja za negativnimBiti ili ne biti svjestan svojih negativnih želja čini svu razliku. Postoje, naravno,

stupnjevi svjesnosti. Moguće je biti svjestan ležerno i usput, ili steći važan uvid u njihovo postojanje, ali razvodniti tu svijest. Što ste više svjesni namjerne želje za negativnim, to ćete više kontrolirati samih sebe, život, i to ćete se manje osjećati viktimizirani, bespomoćni i slabi.

Kada neka osoba nije svjesna svoje namjerne želje za negativnim, patnja neminovno mora biti neograničeno veća nego li bilo koja patnja ili bol koja nastaje kada je osoba svjesna

72

da je to željela. Nedostatak takve svjesnosti mora stvoriti psihičku klimu u kojoj se pojedinac osjeća kao žrtva. Odvojenost između uzroka i učinka u svijesti osobe mora stvoriti zbunjenost, sumnju i bespomoćnost. Onoga trenutka kada je dosegnuta svijest o negativnoj želji, barem znate što uzrokuje vaše vanjske poteškoće i neželjene situacije. Čak prije nego li ste sposobni odustati od negativnih želja, zato jer još ne razumijete razlog za njihovo postojanje, samo znate da ste stvorili nepoželjna očitovanja u vašem životu će vas učiniti slobodnijom osobom.

Oni među vama koji su napravili te početna zadiranja k osvještavanju tih vaših negativnih želja moraju biti oprezni da prošire tu svijest i povežu je s nepoželjnim očitovanjima u vašem životu. Taj bitni korak ne smije se predvidjeti. Zaista je moguće biti svjestan, do neke mjere barem, negativne želje i svejedno ignorirati da je negativna želja izravni uzrok određenog broja očitovanja u vašem životu protiv kojih se naporno borite. I upravo to je vaša bol. Vi se borite protiv nečega što ste sami prouzročili, te nastavljati to stvarati, dok istovremeno, mora postojati povlačenje prema svijetlu, cjelovitosti, ljubavi, uključivanju i konstruktivnosti, prema ljepoti i otvaranju. Vaše negiranje smjera prema cjelovitosti i vaš zaborav tog negiranja - neznanje o tome da želite dvije suprotne stvari istovremeno - vas zbunjuje i nanosi vam bol.

Oni među vama koji su prepoznali svoje negativne želje dobili su novu snagu i novu nadu. Jer tada vidite, prvo kao načelo i kao mogućnost, kakav vaš život može biti kada više nemate negativne želje, čak iako još ne znate zašto ih uopće čuvate. No puko znanje da ih imate, te njihovo povezivanje s nepoželjnim rezultatima mora vam dati novu nadu i novi pogled.

Oni prijatelji koji još nisu stekli svijest trebali bi uložiti svoja najbolja nastojanja da pronađu svoje negativne želje. Na površini, većina ljudi ne može zamisliti kako mogu imati negativne želje. Meditirajte i istinski želite pronaći što je u vama. To je još teže učiniti kada osoba užurbano negira one aspekte u životu koji su nezadovoljavajući i ne želi se suočiti s time da nešto nedostaje, da pate zbog nečega. Ta vrsta negiranja onoga što stvarno osjećate i što vam nedostaje čini nemogućim da ikada unesete pravo ispunjenje u vaš život.

Zato se upitajte, "Da li doživljavam sve do maksimuma mog potencijala? Što me uznemiruje više nego što priznajem?" To bi bilo prvo relevantno pitanje za one čija je sklonost pobjeći od svojih neispunjenja, da ih negiraju, da pređu preko njih i da lažiraju njihovu situaciju. I tada, naravno, ima i onih koji su izuzetno svjesni svoje patnje i onoga što im nedostaje, ali su odvojeni od unutarnjeg mehanizma koji želi negativni rezultat.

Rad na ovome putu nastavlja se time da postanete svjesni namjernih negativnih želja, ili izbjegavanja pozitivnih rezultata, što se svodi na isto. To je, kao što možete vidjeti, neophodna prekretnica vašeg cijeloga puta evolucije. To predstavlja razliku između toga da se osjećate kao bespomoćna slamka na vjetru, ili da osjećate da vi upravljate samim sobom i da ste autonomni. Načelo ciklusa ili krugova - bilo da su dobročudni ili začarani - je uvijek načelo stalnoga ponavljanja. Autonomija je pozitivno samopokrenuta, pokrenuta svijesti o stvarnosti.

Stalno ponavljanje ciklusaKada dođete do određenoga stupnja uvida u vašu psihu, vi vidite kako se i pozitivni i

negativni stavovi stalno ponavljaju. Uzmite, na primjer, bilo koji zdravi stav. Kada ste otvoreni, konstruktivni, otvoreni, uključivi, sve ide lako. Ne morate za to naporno raditi. To samo po sebi teče. Čak ni ne morate trošiti energiju na bilo kakvu svjesnu vrstu meditacije. Same po sebi, vaše pozitivne misli, stavovi i osjećaji stvaraju više pozitivnih misli, stavova i osjećaja. To zauzvrat stvara ispunjenje, produktivnost, mir i dinamičnost. Načelo je upravo isto u negativnim situacijama. Sile koje se stalno ponavljaju u ovome slučaju, mogu se promijeniti namjernim procesom koji pokreće nešto novo.

73

Nadalje je važno da shvatite i vizualizirate da sfere svijesti djeluju točno prema usmjerenjima o kojima smo raspravljali. Drugim riječima, pozitivno načelo i usmjerenje u speri stvarnosti, sferi u kojoj postoji neograničeno trajanje u bilo kojem pogledu, svijest je svjesna postojanja takve cjelovitosti i neiscrpnog obilja.

Razina ličnosti koja želi negativno i nastavlja u tom smjeru stvara novi svijet, ili psihičku sferu, pokrivajući izvornu pozitivnu sferu. Imidži i oblici - proizvod stavova, misli i osjećaja - stvara taj negativni svijet. Postoje mnoge varijacije, stupnjevi i mogućnosti, prema snazi negativnih želja, svijesti o pozitivnim i negativnim željama, te ravnoteži između to dvoje. Možete steći uvid u to uspoređujući vašu vlastitu promjenu u svijesti s vašim prethodnim nesvjesnim negiranjem pozitivnoga iskustva, ili čak usmjeriti želju za negativnim. Vidjet ćete da ta razlika predstavlja drugu sferu svijesti, drugačiji svijet, sa svojim vlastitim okusom i atmosferom.

Fizički, materijalni svijet u kojem živite očituje se pozitivno i negativno, te predstavlja kombinaciju jednoga i drugoga. Sve to postoji u vama i izvan vas - u bezvremenosti i bezprostornosti. Vi možete i morate doseći te svjetove u vašoj psihi tako da ih postanete snažno svjesni. Oni su proizvod vašeg vlastitog samoizražavanja, vaših različitih sfera svijesti. Morate ići kroz njih, sloj po sloj, unutar sebe. Tamo gdje ste relativno slobodni od negativnih želja, bit će relativno jednostavno i lagano primijetiti, osjećati, iskusiti svijet istine, gdje svo dobro postoji i traje samo od sebe. Prema tome nema potrebe za borbom, za sumnjom, za strahom ili za lišavanjem. U tim područjima pronaći ćete da bez straha otvarate svoje srce pozitivnom, dinamičnom iskustvu koje se vječno kreće prema daljnjem otvaranju, većoj sreći, većem uključivanju, jer ne zaustavljate to kretanje s vašim umom punim straha, zadržavajući ga i držeći ga na mrtvoj točci. Te sfere su tamo; one ne samo da postoje u vašoj psihi gdje možete osjećati vječni život svega postojanja, nego se također očituju u vašem vanjskom životu. Također je korisno i njih postati svjestan, tako da ih možete ispravno usporediti.

I potom, naravno, uvijek postoji glavni problem, područje u vašoj psihi gdje strah od pozitivnog, te prema tome njegovo negiranje, postoji. Prema tome, lišavanje i patnja očituju se u vanjskome životu. Morate u potpunosti iskusiti tu sferu u vašoj svijesti da biste je mogli transcendirati transformirajući se. Morate to proživjeti, ne tako da to negirate ili da se borite protiv toga, nego gledajući u to i prihvaćajući to, te učeći shvatiti njegovu prirodu. To je ono što se misli pod time da to proživite. Kada se to prizna i potvrdi kao privremena realnost, tek tada se pozadinski svijet dobra koje stalno traje može postići, gdje više ne morate dosezati i nešto željeti, nego znati da je to već vaše, čak i prije nego li ste to postigli.

Kada god ste odvojeni od drugih, od vaših bližnjih, morate biti u negativnom svijetu, u samoponavljajućoj negativnosti koju ste zasijali kroz vaše destruktivne želje. Morate prema tome patiti zato jer negirate i ignorirate puno značenje borbe koja na taj način evoluira. Borba varira od pojedinca do pojedinca, te kod određenog pojedinca od faze to faze, a ponekad čak i od sata do sata, zato jer se u različita vremena pojavljuju različita usmjerenja želja. One se izmjenjuju u svojoj nadmoći u bilo kojem datom trenutku.

Tako uvijek u vama mora biti neprestana borba u kojoj jedna strana teži cjelovitosti i jedinstvu s vašim bližnjima na mnogo različitih načina: prema ljubavi i razumijevanju, prema uvažavanju, prema davanju i dobivanju. No uvijek postoji i druga strana koja poništava i negira prethodno usmjerenje, koje se toga boji i opire mu se. Prema tome određena bol postoji, a što je veće negiranje, to je veća i bol.

Bol je otežana borbom koja započinje s drugom osobom. Jer nemojte zaboraviti, moji prijatelji, da je dovoljno bolno to što želite i ne želite, naizmjenično, biti u odnosu i voljeti s jedne strane, te mrziti, odbacivati i povlačiti se s druge strane. Postaje beskonačno složenije kada je taj sukob umnožen drugom osobom u čije parametre ulazite i koja se u sebi bori s istom bitkom.

74

Negativno orijentirani užitakOba usmjerenja, pozitivno i negativno, povezana su s načelom užitka. Upravo je zbog

tog vezivanja teško odustati od negativnog usmjerenja i promijeniti se. Pozitivno i negativno usmjereno načelo užitka vas rascjepljuje. On vam samo nanosi bol, ali ono ne postoji samo u vama. Ono također postoji u onima koji su uključeni u taj sukob i u svezi s kime ne možete odlučiti da li da ih volite ili odbacite. Da su oni savršeno u ravnoteži i bez takve unutarnje podjele, na njih zasigurno ne bi utjecala vaša borba. Njihov sklad s univerzalnim silama i visok stupanj svijesti zaštitio bi ih od negativnosti i rezultirajuće napetosti između pozitivnog i negativnog povlačenja. Da je moguće, samo radi rasprave, da takvo razvijeno biće uđe u odnos s običnom osobom koja je poražena takvom borbom, ovaj potonji bi i dalje bio u boli zbog svoje vlastite podjele. No koliko samo to postaje složenije kada je druga osoba u sličnoj poziciji, jer tada borba nije dvostruka, nego četverostruka. Zamislite mnoge matematičke kombinacije koje se pojavljuju iz takve situacije, sa svim svojim psihološkim posljedicama i nesporazumima, krivim procjenama, te povredama koje, zauzvrat, stvaraju daljnju negativnost.

Zamislimo dvoje ljudi, A i B. A trenutačno izražava pozitivno usmjerenje prema sjedinjenju. B se toga boji i prema tome se povlači i odbija A. Kao posljedica, A ponovno postaje uvjeren da je zdravo kretanje duše prema sjedinjenju bilo rizično i bolno, pa se vraća u negativno i u negiranje. Obzirom da je to tako bolno, negativno načelo užitka vezuje se na to, čineći bol nepodnošljivom. Volja se tada raspojasa u negativnoj situaciji. U međuvremenu, bol izolacije kod B potaje nepodnošljiva, i B izlazi van dok je A u crnoj rupi. To traje i traje, ponekad u krajnjoj suprotnosti, iako povremeno postoji prolazno zajedništvo. Na trenutke pozitivno usmjerenje A sastaje se s negativnim usmjerenjem B; u drugim trenucima je obrnuto, a u drugim trenucima, obje negativne struje su vani, oboje se povlače i antagoniziraju jedno drugo. Opet u drugim trenucima, oboje privremeno pokušavaju ići pozitivnim smjerom, ali obzirom da u njima još uvijek postoji negativno načelo, pozitivna pozicija je samo u pokušaju, toliko nesigurna, toliko bojažljiva, toliko podijeljena, toliko obrambena i bojažljiva da te negativne emocije o pozitivnom usmjerenju proizvode negativne rezultate prije ili kasnije. Oni se onda pripisuju pozitivnom pokušaju a ne problematičnim emocijama glede toga. Neizbježno je da negativno usmjerenje mora opet preuzeti nakon takvih razdoblja uzajamne pozitivnosti, dok se negativna, destruktivna i negirajuća strana u potpunosti ne shvati i ne eliminira.

Negativno i destruktivno usmjerenje ne bi bilo tako snažno i teško prevladati da načelo užitka nije povezano s njime. Vi se nalazite u situaciji u kojoj se ne želite odvojiti od neopravdanog užitka kojeg izvlačite iz uživanja u destruktivnim osjećajima i stavovima. To se može razvijati suptilno, podmuklo i nehotice kada pojedinac krene u zdravi i konstruktivni smjer.

Uzmimo sljedeći primjer koji vam svima može biti koristan. Pretpostavite, da na vašem putu ka samoostvarenju, steknete snagu i samopouzdanje. Tamo gdje ste osjećali krivnju kada ste doživljavali trenje s drugom osobom, sada doživljavate unutarnji mir, sigurnost u same sebe, te snagu i elastičnost koju prije niste znali da postoji. Na stari način, možda ste submisivno odgovorili da umirite vašu krivnju, ili s neprijateljskom agresijom da ublažite vaš samoprezir zbog vaše nesigurnosti. Što god da ste radili, kako god da ste reagirali s vašom negativnošću i sumnjom, bili ste vezani na negativno orijentirano načelo užitka. Uživali ste u patnjama. Sada ste na u same sebe pravili napredak. Doživjeli ste sebe na novi način. Umjesto da odaberete izjedajuću sumnju u sebe, stekli ste uvid u način zašto se druga osoba ponaša na taj način. Na trenutak ovo razumijevanje vas oslobađa, čini vas snažnima, te vam daje objektivniji uvid u vas same i u drugu osobu. Drugim riječima, pokrenuto je načelo uvida i razumijevanja.

75

No onda će se još uvijek postojeće, zato što nije u potpunosti shvaćeno, načelo negativnog užitka povezati s vašim razumijevanjem negativnosti druge osobe. Počet ćete sami sebe nagovarati da se sve više i više bavite greškama i sljepilom druge osobe, i vi nehotice počinjete uživati u tome. Ne razlikujete odmah dvije različite vrste radosti. Prva dolazi kada s ravnodušnošću vidite što postoji u drugome; i to vas oslobađa; druga dolazi kada uživate u tome što je druga osoba u krivu, i to vas zasljepljuje. Ono što ste prvo primijetili kod druge osobe se nakupilo dok se staro negativno načelo užitka ponovno ne pojavi u novom obliku. Tu gubite vaš sklad i slobodu zato jer se opet prepuštate negativnom užitku. To je primjer kako podmuklo se to može odvijati svaki puta kada stari korijeni prođu neprimijećeni.

Ovdje, moji prijatelji, nastavak puta postaje jasniji i snažnije definiran. Imate trenutne alate da izađete i otkrijete ono što sam ovdje objasnio.

Budite blagoslovljeni, svatko od vas. Primite toplu struju ljubavi koja je svugdje oko vas. Otvorite se. Jer ta ljubav je istina, a ta istina je život. A taj život je vaš da ga tražite. Hrabri koraci koje svi vi poduzimate ima smisao. Uvijek to znajte. Svako priznavanje nečega negativnog što postoji u vama više doprinosi univerzalnom procesu cjelovitosti nego išta drugo što možete zamisliti. Tako postupajte. Budite blagoslovljeni. Budite u miru. Budite u Bogu!

POGLAVLJE 16

POZITIVNOST I NEGATIVNOST: JEDNA ENERGETSKA STRUJA

Pozdravi, moji dragi prijatelji. Neka blagoslovi kreativne inteligencije, koji postoje svugdje oko vas i u vama, ojačaju i prosvijetle vas kako bi ove riječi odzvanjale u vama i služile vam kao materijal koji će vam pomoći da uspješno nastavite na vašem putu prema pronalasku vašega pravoga ja.

Mnogi od vas su sada pronašli sloj u vama gdje ste suočeni s vašom vlastitom destruktivnošću. I ovdje mislim na više od otkrića puke emocije, priznanja trenutnog neprijateljstva; mislim cjelokupna, sveobuhvatna, suštinska, lebdeća destruktivnost koja je svo ovo vrijeme spavala i bila pokrivena. Sada ste u stanju u kojem se možete promatrati dok razmišljate, osjećate i djelujete destruktivno, dok ste prije u najboljem slučaju tek bili teoretski svjesni takve destruktivnosti i jedva ste mogli naslutiti njezinu prisutnost putem neugodnih očitovanja u vašem životu. Sada se nosite s problemom kako izaći iz toga stanja.

Zbunjeni ste, jer ne volite biti u tome stanju. Vi čak znate i razumijete vrlo duboko da je to stanje potpuno beskorisno i besmisleno, da destruktivnost ne služi niti jednoj dobroj svrsi. Pa ipak, vi se nalazite u situaciji u kojoj niste u stanju otpustiti tu destruktivnost.

Narav destruktivnostiNije lako doseći razinu svijesti u kojoj možete vidjeti kako razmišljate, osjećate i

djelujete destruktivno; gdje ste još više svjesni da vam to nanosi patnju, ali ste još uvijek u potpunosti nesposobni i nevoljni odustati od tog načina bivanja. Mogao bih reći da je veliki uspjeh, ako se ta riječ može upotrijebiti, biti svjestan da ste u tom stanju. Ali da bi se postigao drugi dio ove faze vaše evolucije, osobito otpuštanje destruktivnosti, narav destruktivnosti mora se bolje razumjeti.

Cjelokupni ljudski problem dualističkog koncepta života uvelike je povezan s pomanjkanjem razumijevanja čovječanstva svoje vlastite destruktivnosti. Ljudska bića su navedena misliti o destruktivnoj sili kao o nečemu što je suprotno konstruktivnoj sili. Čak i oni od vas koji teoretski vrlo dobro znaju da ne postoji takva podjela skloni su misliti, "Ovdje su moji negativni osjećaji. Volio bih da mogu imati pozitivne osjećaje umjesto toga." Ili

76

mislite da nakon što se negativni osjećaji rasprše, novi osjećaji će uslijediti, kao da se novi osjećaji sastoje od potpuno drugačije energije ili psihičkog materijala. Kada govorite o dvije sile, ta dva skupa osjećaja, to je samo način govora, način izražavanja dvije različite vrste iskustava. Međutim, ovaj način govora izraz je dualističkog krivog razumijevanja koje djeluje u svoj ljudskoj svijesti.

U stvari, postoji samo jedna sila. To je vrlo važno da shvatite, moji prijatelji, osobito kada dođete do toga da se bavite svojoj vlastitom destruktivnošću i negativitetom. Postoji jedna životna sila koja energizira svaki izraz života. Ista životna sila može teći na konstruktivan, pozitivan, afirmativni način, ili se može pretvoriti u destruktivnu, negirajuću struju. Kako bi shvatili ovaj proces na specifični i osobni način, raspravit ću o tome sa stajališta pojedinca koji zatvara svoj vlastiti život. Neću ovdje održati govor o općim duhovnim načelima, nego ću ih se samo dotaći kada je potrebno shvatiti cijelu temu. Kao prvo da ponovim da je životna sila kao takva, kada nije izmijenjena, u potpunosti konstruktivna, totalno pozitivna i afirmirajuća. Prema tome ona proizvodi potpuni užitak za bilo koju živu, osjećajuću ili promatrajuću svijest. Što je više ta svijest razvijena, to puniji užitak može iskusiti od i kroz čistu životnu silu, na bilo koji način na koji može pronaći svoj izraz.

Svaki živi organizam - novorođenče, biljka, stanica - sklon je ostvariti tu potenciju u prirodi. Kad dolazi do uplitanja u taj prirodni tijek, struja energije koja traži izražaj je blokirana i njezin tijek spriječen je da teče svojoj sudbini; prirodni tijek je zaustavljen uvjetima. To mogu biti bilo vanjski bilo unutarnji uvjeti - ili oboje. Kada se mala djeca susretnu s uvjetima u vanjskom okruženju koje zabranjuje prirodni tijek životne sile, omjer štete ovisi o tome koliko su oslobođeni od unutarnjih blokada. Ako unutarnje blokade postoje i leže uspavane, zato jer nisu uklonjene u prethodnim postojanjima, vanjski negativni uvjeti stvorit će ozbiljnu blokadu, zamrzavanje tekuće energetske struje i pretvorit će se u stvrdnutu psihičku masu. Ako ne postoje prethodne blokade, vanjski negativni uvjeti stvorit će samo privremeni poremećaj u tijeku životne sile. Ustrajni problemi ljudi u životu rezultiraju od takve blokirane energije. Do odblokiravanja može doći tek kad je odnos između unutarnjih i vanjskih negativnih uvjeta, odgovoran za blokiranje, u potpunosti shvaćen. Sposobnosti nezrelog ega djeteta čine nemogućim da se nosi s negativnim stanjem. Vanjska negativna situacija prema tome nikada ne može biti u potpunosti odgovorna za kondenzaciju energije i za paralizu životnoga tijeka. To može biti samo konačni aktivirajući čimbenik, koji na površinu iznosi uspavano unutarnje negativno stanje.

Mjesto u duši gdje vanjski negativni uvjeti aktiviraju uspavano unutarnje negativno stanje je sama točka u kojoj se pozitivna životna sila pretvara u destruktivnu neživotnu silu. Osjećaji se okreću od ljubavi do straha i neprijateljstva, od povjerenja k nepovjerenju itd. Konačno, negativna moć postaje toliko nepodnošljiva, da su osjećaji koji su s time povezani potpuno otupljeni.

Kada se ljudska bića nađu na putu samoprepoznavanja, vrlo je važno da shvate specifično da se negativna emocija ne može zamijeniti drugačijom pozitivnom emocijom. Ona se mora pretvoriti u svoje izvorno stanje. Kako ćemo to učiniti, moji prijatelji? Svaki pojedinac mora pronaći način da pretvori taj energetski tijek u njegovo izvorno stanje. Svako očitovanje života koje doživljavate, a koje je neugodno, problematično ili koje stvara tjeskobu je rezultat ponavljanja izvornog događaja u ovome životu, kada je sila pozitivnog užitka bila blokirana, spriječena, ili zabranjena te se prema tome pretvorila u neužitak.

Užitak negativnostiNe može se točno ustvrditi da je u tom neužitku užitak potpuno odsutan. Kada se

nađete ograničeni u vašem nastojanju da prevladate negativnost, krajnje je važno da osjetite duboko u sebi aspekt užitka te negativnosti, bez obzira koliko boli osjećate u vašoj površinskoj svijesti. Teškoća u tome da se riješite destruktivnosti je, naravno, također

77

uzrokovana drugim razlozima koje ste već provjerili: želja da kaznite ili da koristite nasilnu struju koja kaže, "Ako sam dovoljno nesretan, to će pokazati svijetu koliko je krivo da mi ne dade ono što ja želim." Ali ti razlozi ne predstavljaju najdublju poteškoću u rastvaranju negativnosti. Potrebno je osjetiti intuitivno, a tada osjetiti vrlo specifično, da su u vašoj negativnosti paradoksalno istovremeno prisutni i užitak i neužitak.

To je vrlo razumljivo kada gledate na taj proces u smislu objašnjenja koje sam vam dao. Načelo užitka ne može biti potpuno odsutno čak iako se pojavljuje u svojem iskrivljenom obliku. Njegovi osnovi sastojci moraju uvijek ostati, bez obzira koliko iskrivljeno je očitovanje i kao posljedica koliko je teško otkriti izvornu narav struje života. Upravo zato se čini da je toliko teško transformirati negativnost. Njegov aspekt užitka uvijek postoji. Kada se shvati da se mora promijeniti jedino oblik izražavanja, kako bi se identična životna struja mogla preusmjeriti, negativnost se može ostaviti iza. Kada shvatite da se bolni aspekti negativnosti mogu napustiti, dok aspekti užitka ojačavaju, negativnost se može transformirati. Kada shvatite da novi skup emocija neće doći niti otkuda, nego da će se ista struja očitovati različito, tada ono što se čini teško će se samo od sebe dogoditi.

Kada meditirate o tome, postat će vam moguće da postanete svjesni užitka vezanog na vašu destruktivnost. Umjesto da se osjećati krivima i to potiskujete, bit ćete u mogućnosti da omogućite destruktivnoj struji da se otvori, izrazi i promijeni. Vezivanje ili veza između užitka i destruktivnosti bila je sredstvo u rasprostranjenoj krivnji koju ljudska bića osjećaju glede svih iskustava užitka. To je zauzvrat odgovorno za otupljivanje svih osjećaja. Jer kako se užitak može osloboditi od destruktivnosti ako se smatra da je oboje krivo? Pa ipak, ljudska bića ne mogu živjeti bez užitka čak i ako ga moraju imati tajno, jer život i užitak je jedno te isto. Kada je užitak povezan s destruktivnošću, destruktivnost se ne može odbaciti. To se čini kao da se mora odbaciti život. To donosi situaciju u kojoj, na jednoj razini vašeg unutarnjeg života, vi se podjednako držite užitka i destruktivnosti, osjećajući krivnju, te istovremeno bojeći se i jednog i drugog. Na površnijoj razini svijesti, vi ste otupljeni i osjećate malo ili ništa.

Nije dovoljno znati tu općenitost; znanje se mora provesti u vaše specifične okolnosti. Koje je vanjsko očitovanje u ovome trenutku koje vam uzrokuje stalnu tjeskobu? To nije trenutno iskustvo uzrokovano jednokratnim stanjem koje se onda rastvori kada se pojave nova stanja. Ne, to su problemi u vašem životu s kojima se ne možete pomiriti. Da istinski rastvorite te uvjete koje mi zovemo imidži i koji zauvijek ponovno stvaraju iste uvjete i nove situacije, blokirana i paralizirana energija mora se ponovno vratiti u fluidno stanje. A to se može dogoditi kada počnete, kao prvi korak u ovoj osobitoj fazi vašega razvitka, potvrditi aspekt užitka u vašoj destruktivnosti. Morate osjetiti užitak vezan na neužitak problema.

Blokirana seksualna energijaObzirom da se struja užitka u životnoj sili prvenstveno očituje u vašem životu u

onome što nazivamo seksualnošću, destruktivna, blokirana energija sadrži blokiranu seksualnu energiju. Iz toga slijedi da vanjski problemi moraju biti simbolični ili reprezentativni za to kako je vaša seksualna energija prvo bila blokirana vanjskim uvjetima. Bol ove blokade uzrokovala je destruktivnost koja istovremeno sadrži aspekte načela užitka. Prema tome, svaka teška situacija u životu predstavlja seksualnu fiksaciju u najdubljoj psihi koje se bojite i od koje bježite. Zato jer se s time ne suočavate i nastavljate s time živjeti, vanjski uvjeti postaju nerješivi; vi postajete sve više i više udaljeni od unutarnjeg uzroka koji je još uvijek potican aspektom užitka.

Vi na ovome putu prema tome morate ići nazad, tamo gdje je bio prisutan, i dopustiti da osjetite užitak u destruktivnosti. Tada i jedino tada ćete istinski shvatiti bolnu vanjsku situaciju koja možda naizgled nema ništa s vašim emocionalnim životom ili s bilo kakvim seksualnim problemima. Često sam spomenuo da u vašim najtajnijim seksualnim fantazijama

78

leži tajna vaših sukoba, kao i ključ njihovog rješavanja. Kada pronađete paralelu između vanjskog problema i struje užitka u vašoj seksualnosti, bit ćete u stanju ponovno učiniti fluidnom vašu smrznutu seksualnu energiju. To će vam omogućiti da rastvorite negativnost, destruktivnost, i to je naravno neophodno za uklanjanje vanjskog problema u vašem životu.

Vaša nesposobnost da osjetite užitak u neužitku je rezultat vaše borbe protiv vas samih i nevoljenja vas samih zbog tog određenog iskrivljenja. Kao posljedica toga, postoji negacija, potiskivanje i daljnje otuđivanje od jezgre gdje se ti uvjeti još uvijek mogu doživjeti i postepeno izmijeniti.

Svaki problem mora imati takvu jezgru gdje je izvorna struja bila blokirana i prema tome iskrivljena, i gdje dihotomija užitak/neužitak proizvodi nesvjesnu fiksaciju iskustva užitka na negativnu situaciju. Onda se borite protiv toga zbog brojnih razloga, s daljnjom posljedicom da se vanjski problemi počinju formirati, te se uvijek iznova ponavljaju. Oni se ne mogu prevladati dok se ne doživi ta jezgra. To se odnosi na sve tvrdoglave probleme, bez obzira čini li se da imaju kakve veze sa seksualnošću ili nemaju.

Sve ovo može zvučati vrlo teoretski ako ste još uvijek daleko od ove točke, no to na kraju može biti zaokret u vašem unutarnjem, pa prema tome i vanjskome životu, nakon čega više neće biti problem napustiti destruktivnost. Jer osoba ne može uspjeti forsirajući to površinskom voljom, bez dubokog shvaćanja unutarnjih sila koje predstavljaju tu samu destruktivnost. Da, volja naravno tu mora biti u načelu, no istovremeno, kao što sam rekao u toliko mnogo drugih konteksta, vanjska volja bi se trebala koristiti jedino u svrhu oslobađanja unutarnjih sila koje čine razvitak prirodnim, organskim i harmoničnim procesom. Tako se destruktivnost rastvara. Ona nije namjerno ispuštena, niti su konstruktivni osjećaji proizvedeni sličnim činom volje. To je evolucijski proces u vašoj nutrini, upravo ovdje i sada. Imate li kakvih pitanja?

PITANJE: Što čini opažanje užitka toliko jedinstvenim i specifičnim u odnosu na neužitak?

ODGOVOR: Poznato je se da se bojite užitka kada ste još uvijek puni konflikata i problema čiju prirodu još ne razumijete. Bilo tko od vas na ovome putu tko ide dovoljno duboko da ispita svoje reakcije otkrit će iznenađujuću činjenicu: vi se više bojite užitka nego li boli. Vi koji niste provjerili tu činjenicu u sebi možete to naći nevjerojatnim, jer svjesno zamjerate neužitku i ne želite ga. I u određenom stupnju, to je istina, jer ne može se zaista željeti neužitak. Ne možete riješiti tu dihotomiju ukoliko ne odete duboko u vaše psihičke procese kako biste osjetili užitak u neužitku.

Bojite se totalnog užitka zbog vrlo važnoga razloga: vrhovni užitak struje kozmičke energije mora se činiti nepodnošljiv, zastrašujući, preplavljujući, te skoro poništavajući kada je ličnost još uvijek upravljana negativnošću i destruktivnošću. Da to drugačije kažem, stupanj u kojoj je ličnost oštetila svoj integritet, te nečistoću, neiskrenost, varanje i zloću koji još uvijek postoje u psihi, čisti užitak mora se odbiti. Prema tome negativni užitak je jedini način na koji osoba može uopće iskusiti bar malo užitka. Kada vi koji ste na vašem putu otkrijete duboko u svojoj nutrini da se bojite užitka kao opasnosti, morate se upitati,, "Gdje nisam iskren sa životom ili sa sobom? Gdje varam? Gdje oštećujem svoj integritet?" To su područja koja točno pokazuju gdje, zašto i u kojem stupnju se istinski užitak mora odbaciti. Kada u sebi priznate da se bojite i odbijate užitak, a ne da vas život njega lišava, možete nešto učiniti postavljajući si relevantna pitanja i pronalaženjem elemenata štete u vama. To je put. Kada pronađete gdje kršite svoj osjećaj pristojnosti i iskrenosti, možete otključati vrata koja su zatvorila pristup transformiranju negativnog užitka i prisilila vas da odbacite užitak koji nije spriječen s boli.

79

Neka vaše razumijevanje raste tako da možete osjetiti svoja vlastita iskrivljenja i kako su ta iskrivljenja vrijedna životna energija koja se može aktivirati na specifični način kako sam ovdje pokazao.

Budite svi blagoslovljeni; primite snagu i moć koja teče u vama. Iskoristite je, putujte ovim putem do same jezgre vašeg unutarnjega bića. Budite u Bogu.

POGLAVLJE 17

PREVLADAVANJE NEGATIVNOSTI

Pozdravi i blagoslovi za svakoga od mojih prijatelja.U nedavnim predavanjima govorili smo o negativnom stvaranju koji je stalni proces u

svakome ljudskom biću. Jer da ste slobodni od negativnog stvaranja, ne biste bili ljudsko biće; ne biste živjeli na ovoj razini svijesti koja izražava određeni stupanj razvoja. Čovječanstvo je do određene mjere slobodno, tako da ljudi također mogu stvarati prilično konstruktivno. No do određenog stupnja negativno stvaranje se stalno nastavlja u psihi. To znači da je zadatak čovječanstva na ovoj zemlji da se izbori izvan tog negativnog stvaranja i da postane slobodnije od njegovih zamki. To nije lako, jer fascinacija s bilo kojim kreativnim procesom zaokuplja ljude, tako da oni žele ostati u tome. Maj zadatak je da vam pomognem korak po korak da dalje olabavite vašu negativnu upletenost s iskrivljenim kreativnim procesima.

Postoji ogromna razlika između intelektualnog vjerovanja u tu filozofiju, i jasnog shvaćanja da stvarate negativno, da je sama nesreća zbog koje žalite uzrokovana negativnim stavovima u kojima potajno uživate i koje želite zadržati. To ne znači da zlo koje vidite u društvu stvarno ne postoji. Ono postoji. No ono ne bi stvarno moglo na vas utjecati da duboko i još uvijek nesvjesno ne doprinosite tom istom zlu društva koje toliko ne odobravate.

Tu istinu je teško povjerovati kada ste još uvijek na početku takvoga puta. No kada jednom budete duboko na putu, morate vidjeti da je upravo to put. Vi niste nikada nevina žrtva, a samo društvo je ukupni iznos ili proizvod vas i stalne negativne proizvodnje i stvaranja mnogih drugih ljudi. To shvaćanje je u početku šokantno i bolno, no jedino ako ste i dalje nevoljni odustati od negativnosti. Ako ne odustanete od negativnosti, potrebna vam je iluzija da je drugi stvaraju. Vi se nadate da ćete doći do blaženstva, a da se sastanete s tim aspektom u vama koji vam čini dosezanje blaženstva nemogućim. Vi se nadate da ćete početi istinski prihvaćati same sebe i imati samopoštovanja prema sebi kao prema ljudskom biću, a da ne odustanete od svega onoga što istinski oštećuje vaš integritet. Tako živite u iluziji da su drugi ti koji to čine, drugi koje možete kriviti jer vas navodno viktimiziraju. To je jedna od vrlo čestih igara pretvaranja koje su prikrili mnogi od vas u različitim oblicima.

Tri koraka za pronalaženje izlazaŽelio bih raspraviti različite korake pronalaženja izlaza iz magle vaše vlastite iluzije i

negativnog stvaranja u koje ste tako nerazmrsivo i nepopustljivo uhvaćeni. Očito, prvi korak mora za vas biti da otkrijete, utvrdite, priznate, prihvatite i promatrate svoje vlastite negativne stavove.

Drugi korak je da duboko u sebi preispitate svoje specifične osjećaje i reakcije na tu negativnu proizvodnju, te vašu namjernu i odabranu namjeru. Tada ćete vidjeti da vam se to sviđa, da u tome nalazite neku vrstu užitka, te da ne želite od toga odustati.

Treći korak je da bolno radite kroz točne posljedice i implikacije vaše negativne proizvodnje, a da ne uljepšavate nikakav detalj, nikakav učinak ili nuspojavu. Shvaćanje i precizno razumijevanje štetnih učinaka na vas i druge mora postati vrlo jasno. Neće biti od pomoći da ublažavate vašu krivnju za vaše negativno stvaranje govoreći si da samo sebi

80

štetite. Morate uvidjeti da ne možete povrijediti sebe a da također ne povrijedite druge, isto kao što ne možete povrijediti druge a da ne povrijedite sebe. Nezamislivo je da bilo što što negativno utječe na vas također ne utječe na druge. Samomržnja, na primjer, se uvijek očituje također i kao nesposobnost da volite, ili čak kao prinuda da mrzite druge.

Treći korak se također sastoji od toga da vidite da užitak kojeg izvlačite iz vaše negativne proizvodnje nikada nije vrijedan ogromne cijene koju plaćate za to, zato jer ono što najviše žalite u sebi i vašem životnom iskustvu je izravan rezultat toga. Vi žrtvujete radost, mir, samopoštovanje, unutarnju sigurnost, širenje i rast, užitak na svim razinama vašega bića, te smislenu i hrabru egzistenciju.

Međutim još jedan aspekt trećeg koraka je da shvatite da užitak koji izvlačite iz toga da ste destruktivni u svojim osjećajima i stavovima nije ono od čega trebate odustati. U stvari, isti užitak prenijet će se na pozitivno stvaranje, kada se možete širiti s radošću i bez krivnje, bez plaćanja visoke cijene koju sada plaćate za negativno stvaranje. Točno djelovanje uzroka i posljedica, te viđenje rezultata i povezanosti, je ono što čini mogućim da želite odustati od negativnosti. Nije dovoljno biti svjestan da ste namjerno destruktivni. Mora se priznati da vi ne želite od toga odustati.

Na drugom koraku vi ste još uvijek odvojeni od posljedica. Možete vidjeti da je uzrok u vašoj destruktivnosti i priznati je, ali još uvijek ne vidite vezu sa svime u svezi čega žalite u vašem životu. Veza između uzroka i posljedice je još uvijek odsutna. Dok god se ne utvrdi ta veza, vi ne možete stvarno željeti odustati od negativnosti. Morate vidjeti visoku cijenu koju morate platiti da biste bili istinski motivirani odustati od toga. Drugi korak može biti najteže postići; on zasigurno predstavlja najdrastičniju promjenu u samoviđenju i u viđenju životnih procesa. No rad kroz treći korak je podjednako važan, jer bez toga, motivacija za promjenom nedostaje. Međutim, treći korak nije ni upola toliko težak i nikada se ne susreće s toliko otpora kao drugi korak.

Kada počnete otkrivati istu fascinaciju za stvaranje na pozitivan način kao što to imate za negativan način, ali ovaj put bez patnje, krivnje, straha i samookrivljavanja, svijet se otvara pred vama s takvom ljepotom i svijetlom da nema riječi koje bi to mogle opisati. Okusit ćete slobodu bivanja stvoriteljem vašeg odabranog života.

Uloge i igreDa biste olakšali otkrivanje ove veze s pozitivnom fascinacijom za stvaranje, morat

ćete priznati destruktivnost i negativnost iza fasada različitih vrsta: pretvaranja, obrana, igara i zamki, idealiziranih imidža, posebnih oblika negiranja koje koristite kako biste prikrili svoju destruktivnost. Sve te maske su licemjerne. One uvijek pokazuju suprotno od onoga što odbacujete i što ne volite u sebi.

Kako biste se sakrili od drugih - a prvenstveno od sebe - vi proizvodite nešto što se čini suprotnim onome što želite sakriti. Uloga postaje kao druga narav, ali ona ništa nema s vama. To je puka navika koje se ne možete riješiti dok god niste voljni pogledati iza nje. Od posebne je važnosti da se prestanete zavaravati glede imidža kojeg projicirate na svijet i u čiju iskrenost se žestoko pokušavate uvjeriti. Umjetnost ove uloge kojoj se prepuštate mora se razotkriti. Ona vam se uvijek na neki način čini dobra, čak i ako se pretvarate da ste žrtva. No morate je analizirati točno i shvatiti je detaljno kako biste vidjeli da nije ono što se pretvarate da jest.

Pa ipak, pretvarana uloga sadrži neke aspekte koje toliko naporno pokušavate sakriti. Ako se skrivate i vaša uloga je da vas drugi progone svojom mržnjom i da vas drugi neopravdano optužuju, u tom pretvaranju leži sama mržnja. Fasada ili uloga nikada nije prirođeno različita od onoga što skriva. To je prezirni stav pretvarati se da ste žrtva tuđe mržnje. To je samo jedan primjer. Sama igra mora se razotkriti ne samo da se otkrije ono što skriva, nego da se iznesu na vidjelo stvarni aspekti i ono što oni stvarno znače. Negativna

81

kreativna energija je potpuno uključena u ovaj prezentirani imidž. Predlažem da sada uzmete neko vrijeme da utvrdite razne uloge koje ste odabrali. Imenujte te uloge u jednostavne rečenice koje opisuju ono što one prenose. Vidite možete li otkriti kako je uloga za koju se čini da je prilično anđeoska podjednako destruktivna kao i ono što je skriveno iza nje. Zaista, to ne bi moglo biti drugačije, jer ne možete sakriti energiju struja duše, ne možete ih učiniti drugačijima pretvaranjem, bez obzira koliko se jako trudili.

Uloga ili igra koju usvojite u iluziji da ona eliminira vašu namjernu destruktivnost je prvi sloj s kojim se treba suočiti. Tada možete početi raditi korake koje sam naveo. Ponekad se ti koraci preklapaju.

Četvrti korakŠto više uvida imate u apsolutno gubitničku igru koju igrate sa životom kada se držite

lažne uloge koja prekriva destruktivne stavove, to više ćete biti motivirani od svega toga odustati. Ojačati ćete svoju volju. To će vas odvesti do četvrtoga koraka koji je stvarni proces ponovnog stvaranja supstance duše. Putem meditacije, molitve, formuliranja namjernih misli istine o tom cijelom pitanju i njihovim utiskivanjem u vaš psihički materijal, ponovno stvaranje počinje i nastavlja se kako postajete sve uspješniji u tome. Postat ćete svjesni svoga pokušaja da pretjerujete i izvlačite stare povrede, da namjerno kažnjavate druge zbog onoga što su vam učinili roditelji ili što mislite da su vam učinili, te vaše odbijanje da vidite njihove neuspjehe kao nešto drugo, a ne kao namjeran čin mržnje protiv vas. Kada primijetite da vam to daje užitak da se svime time bavite u sebi, a ne da promijenite svoje gledište i stav, ili vaše osjećaje, tada možete početi ponovno stvarati. Kada vidite lažnost vašeg pretvaranja, tada se možete podsjetiti da želite vidjeti što je ispod vaše specifične fasade krivnje i viktimizacije, u kojem god ruhu da se pojavljuje.

Vaši osjećaji da ste povrijeđeni se prvo pojavljuju kao vrlo stvarni, te je potrebno duboko ispitivanje da otkrijete da oni uopće nisu stvarni. To su kultivirane navike. Kao što su to i uloge koje igrate. Svako objektivno priznavanje vaših pretvaranja omogućava vam da poželite biti dublje u istini, da napustite tu lažnost i da susretnete život sa stvarnim i poštenim stavovima. Izdavanje te namjere i pozivanje viših sila u vama da vam pomognu je korak četiri.

Još jedan dio koraka četiri je da postavite točno pitanje vašem najdubljem biću: "Koji pristup mogu koristiti da živim svoj život bez pretvaranja? Kako je to iznijeti na vidjelo bolje načine reagiranja na životna iskustva?" U odgovoru na ova pitanja nešto novo će se razviti. U tom stvaralačkom procesu zdrave, fleksibilne odgovarajuće i istinite reakcije lako će doći od vaše stvarne prirode koja nema potrebe za skrivanjem. Kada stvarate, formulirajte vaše rečenice vrlo sažeto. Navedite da ono što radite ne djeluje, zašto ne djeluje, te da želite djelovati na drugi način. Te izjave, ako ih istinski mislite, imaju veliku kreativnu moć.

To su koraci do pročišćavanja na najdublji i najvitalniji način. Pročišćavanje je nezamislivo bez prolaženja kroz ta četiri koraka. Pročišćavanje je također nezamislivo bez dobivanja aktivne pomoći. Previše je teško to učiniti sam. Krajnja je iluzija nadati se - svjesno ili nesvjesno - da se suočavanje s tim aspektima vašega bića može izbjeći, preskočiti, zaobići ili odagnati nekim magičnim "duhovnim" sredstvima. Samoostvarenje ili samoaktualizacija ili dosezanje spiritualnog centra, ili koji god drugi naziv želite koristiti da opišete cilj svog života, ne može se ostvariti ako se ne suočite s vašim najdubljim negativnostima i licemjerjem. Mnogo ljudi želi doseći duhovne visine, ali njeguju neizraženu iluziju da se može izbjeći suočavanje s onim o čemu ovdje govorim. Oni trče od nemila do nedraga, a svaki puta kada su suočeni sa svojom vlastitom neugodnom istinom, oni bježe.

Kada god destruktivni stavovi ostaju nesuočeni i nedodirnuti, vi živite u bolnoj dvosmislenosti. Jer ne možete nikada ići u jednome smjeru kada želite biti negativni. Uvijek su prisutni vapaji pravoga ja za krajnju stvarnost i povlačenje u suprotnom smjeru. Sjedinjenje

82

unutarnjeg usmjerenja može se jedino dogoditi kada je ličnost istinski konstruktivna bez skrivene destruktivnosti.

Kako biste se doživjeli kao vječni što suštinski i u konačnici jeste, morate razmotriti i ispitati mogućnost pozitivnog stvaranja. Tada ćete vidjeti da je pozitivno stvaranje stvarno toliko prirodnije i lakše: to je organski proces. Negativno stvaranje i destruktivni stavovi su umjetni i izmišljeni, čak i ako ste sada toliko naviknuti na njih da se čine posve prirodni. Pozitivno je bez truda. Čini se da napuštanje negativnog koje je postalo kao druga priroda sačinjava preveliki trud. On se čini prevelik zato jer još uvijek vjerujete da odustajanjem od negativnosti vi stvarate pozitivnost koja je nešto potpuno novo. Da je to tako, bilo bi zaista posve nemoguće da to stvorite u većini slučajeva. No onoga trenutka kada shvatite da je pozitivno stvaranje već u vama i da se može otvoriti i otkriti, onoga trenutka kada dopustite da se to dogodi, napuštanje negativnosti postaje olakšanje od teškoga tereta koji vas je povlačio prema dolje cijeloga života - a i u mnogim životima prije toga.

Kada kažemo da je Bog u vama, pod time mislimo točno to. Ne samo da vam je veća svijest s neograničenom mudrošću najosobnije prirode dostupna u bilo kojem trenutku kada to trebate, ne samo da su tu moći kreativne snage i energije, osjećaj blaženstva, radosti i vrhunskog užitka dostupni na svim razinama, nego također, upravo ispod mjesta na kojem ste bolesni od vaše negativnosti, novi život postoji u kojem su sve reakcije na sve moguće okolnosti jasne, snažne i potpuno zadovoljavajuće i prave za svaku priliku. Fleksibilnost i kreativnost reagiranja već sada postoji iza tih lažnih uloga pretvaranja, iznad moći destruktivnosti. Ispod vašeg vanjskog mrtvila, već sada postoji vibrantna živost. U početku će sjati jedino na trenutke. Končano će se očitovati kao vaša stalna unutarnja klima.

Mislim da većina vas već osjeća važnost ovog predavanja osobito ako ga koristite kao referentnu točnu za vaš vlastiti život, umjesto kao puku teoretsku raspravu. Tada će se pokazati od neophodne važnosti u vašoj osobnoj evoluciji. Budite blagoslovljeni. Ljubav i snaga su dani za svakoga ovdje.

DIO 3

TRANSFORMACIJA

Postoji jedna velika i univerzalna želja čovječanstvaizražena u svim religijama, u svoj umjetnosti i filozofiji,

te u svom ljudskom životu; želja da prevladamo sebe kakvijesmo sada.

Beatrice Hinkle1

Mnogo ljudi kreće na put kao što je pathwork iz istoga razloga zašto drugi odu u neku vrstu psihoterapije - zbog nesreće i nezadovoljstva sa svojim životom. Drugi kreću na put zato jer traže odgovore na krajnja pitanja. Svi koji hodaju takvim putem moraju se nositi s obje strane, psihološkom/emocionalnom i duhovnom. Psihološki rad, odveden dovoljno daleko, mora postati duhovni rad. Duhovni rad, da bi istinski bio učinkovit, mora se također baviti psihom tragatelja. Ova istina nije nova; ovdje je izražaj teologa i mistika iz četrnaestoga stoljeća, Meister Eckharta:

Da bi došla do suštine Boga u njegovoj veličini, osoba prvomora doći barem do svoje suštine, jer nitko ne može znati

Boga tko nije prvo upoznao sebe. Idite u dubine duše, tajno

1 Beatrice Hinkle, The Re-creating of the Individual, Harcourt, Brace, 1923.

83

mjesto najveće visine,, do korijena, do visina: jer sve što Bog može je tamo usredotočeno.2

Tako krajnji cilj pathworka nije samo steći samospoznaju; nego polučiti promjenu, transformirati se; a ta promjena je i psihološka i duhovna. Prethodni odjeljci ove knjige učili su kako se preispitati, te kako prodrijeti ispod maske našeg vlastitog idealiziranog imidža. Ako tada imamo hrabrosti početi osjećati sve svoje potisnute osjećaje, konačno ćemo doći do saznanja da naša vlastita nesvjesna negativnost uzrokuje sve probleme. Takvo znanje potrebo je želimo li stvoriti mogućnost da dođe do istinske, duboke promjene, a u Dijelu III sada našu pažnju okrećemo tome kako možemo postići vlastitu transformaciju.

Proces promjene počinje na dvije razine. Prva je načelno psihološka i emocionalna u kojoj učimo postati druga vrsta ljudskoga bića - vidjevši kroz i odustavši od samoporažavajućih i samosabotirajućih stavova, uvjerenja, strahova i ponašanja. Druga razina je uglavnom duhovna; ona uključuje radikalni pomak u identitetu, iznad ličnosti, čak bi se moglo reći iznad ljudskog bivstvovanja.

Veliki dio psihološke i emocionalne promjene dolazi jednostavno tijekom stjecanja znanja o sebi. Neka naša samoporažavajuća ponašanja postaju toliko jasno viđena, a njegova bol toliko jako proživljena, da se naprosto odustaje od tog ponašanja; ono nestaje. Ili, točnije, energija koja je prije bila uhvaćena u negativnost sada ponovno postaje dostupna za pozitivno životno izražavanje.

No kasnija predavanja pathworka fokusiraju se na to kako se nositi s negativnim obrascima koji ostaju zaglavljeni i otporni, čak i ako su u potpunosti analizirani i shvaćeni, potpuno proživljeni, pounutrašnjeni i odbačeni. Konačna faza rada uvelike se produbljuje ispravnim korištenjem posebne vrste meditacije. U pathworkovoj meditaciji, osoba prvo mora naučiti kako da se spusti ispod uobičajene razine brbljanja u umu, te kako da dođe do mjesta duboka mira. Na tom mjestu mira, osoba može učiti jasno čuti glas nižega ja djeteta, te može s njime razgovarati. Ovdje osoba također može kontaktirati i pozivati se na mudrost i snagu višeg ja. U toj fazi rada osjećaj vlastita identiteta počinje se mijenjati.

Vodič je rekao: "Pathwork nije psihoterapija, iako se njegovi aspekti nužno bave s područjima s kojima se bavi i psihoterapija. U okviru pathworka, psihološki pristup je samo jedna strana, način da se prođe kroz prepreke. Neophodno je baviti se zbunjenošću, unutarnjim zabludama, nesporazumima, destruktivnim stavovima, otuđujućim obranama, negativnim emocijama, te paraliziranim osjećajima, sve što pokušava i psihoterapija i to stavlja kao svoj krajnji cilj. Za razliku od toga, pathwork ulazi u svoju najvažniju fazu tek nakon što je ova prva faza gotova. Druga i najvažnija faza sastoji se od toga da naučite kako aktivirati veću svijest boraveći u svojoj duši."3

Što je to "veća svijest"? Ili, što se stvarno misli pod frazom "osjećaj identiteta se počinje mijenjati"?

Postoje različite razine ljudske svijesti i različite vrste rada su potrebne na tim različitim razinama, u dugom procesu buđenja, postajanja sve više i više svjesnima, postajanja prosvijetljenim. Kada prvo počnemo izlaziti iz našeg budnog sna, našeg usuglašenog transa, moramo prodrijeti naše vlastite zablude i reintegrirati te dijelove nas samih koje smo gurnuli u sjenu. Moglo bi se reći da je to proces postajanja "većim", jer integriramo i potražujemo više od nas samih. Mi smo ponovno posvojili kao svoje, aspekte koje smo nesvjesno negirali.

Kako se rad nastavlja osoba konačno dolazi do faze koju je Abraham Maslow nazvao samoostvarenje. Većina terapija čini se vjeruje da je ta razina najdalje koliko itko može otići; da u potpunosti postizanje toga predstavlja uspješni kraj procesa rasta. No postoje dvije razine iznad toga: tranpersonalna i sjedinjujuća.

2 Meister Eckhart, Trans. R. Blakney.3 Pathwork predavanje br. 204. "Što je put?"

84

Na transpersonalnoj razini, osoba počinje doživljavati da postoje područja izvan ljudskih i da može kontaktirati ta područja. Kao što Ken Wilber kaže "prosječna osoba će vjerojatno slušati s nevjericom ako mu se ukaže da u sebi ima, u najdubljim dubinama svojega bića, ja koje transcendira njegovu individualnost i koje ga povezuje sa svijetom iznad konvencionalnog prostora i vremena."4 No zaista, osoba može, u trenucima vrhunskog iskustva, ili samotranscendencije, ili duboke meditacije, stvarno se doživjeti kao biće koje živi na toj duhovnoj razini postojanja. S te razine je Vodič prenio pathwork Evi Pierrakos, i od kuda sva istinska otkrića dolaze. Za duhovnog tragatelja, najpraktičniji rezultat dosezanja ove razine svjesnosti je da osoba može početi živjeti uz vodstvo; osoba može doseći tu razinu veće mudrosti i dobiti od nje upute kako da živi svoj život na takav način da dosegne veće ispunjenje.

Rad na ovoj razini sve više postaje proces gdje osoba uči napraviti iskorak u odnosu na interese svoje individualne ličnosti i uči kako da im mirno svjedoči. Osoba nalazi mirni centar u nutrini, koji postoji svo vrijeme, čak i kada ličnost ima napadaje bijesa ili tjeskobe. Tako dolazi do suptilnog pomaka. Više ne radim na ponovnom identificiranju dijelova sebe koje sam otuđio. Sada sam radije angažiran u proces odstupanja od identifikacije, otkrivan da iako "ja" ima "probleme", postoji dublje ja koje postoji iza razine problema, koje prethodi problemima, koje mirno postoji svo vrijeme, čak i kroz život i smrt.

Kako se količina vremena koje živim na ovoj razini nastavlja povećavati, iskustvo dobivanja vodstva počinje mijenjati u kvaliteti. Više nemam toliko osjećaj "da mi govori netko drugi". Sada imam sve veći osjećaj da jedan dio mene govori drugom dijelu mene. To više nije kao da mi neka "veća svijest" šalje poruku, nego se sve više čini da sam ja ta veća svijest. To može biti prilično zbunjujuće neko vrijeme. No s vremenom to više ne uznemiruje; s vremenom to postaje kao divan, prekrasan, ugodan povratak kući.

Predavanja u ovom odjeljku bave se meditacijom, rastvaranjem strahova, identificiranjem duhovnoga ja, te prijelazu na pozitivnu namjeru. Tada, nakon bliskog ispitivanja osobne negativnosti, završavam predavanje koje se otvara u širinu unutarnjeg prostora i opisuje kako se taj unutarnji prostor može ispuniti Svetim duhom.

D.T.

POGLAVLJE 18

MEDITACIJA S TRI GLASA: EGO, NIŽE JA I VIŠE JA

Pozdravi, svi moji prijatelji ovdje. Ljubav i blagoslovi, pomoć i unutarnja snaga dolaze vam da vas podupru i pomognu otvoriti vaše najdublje biće. Nadam se da ćete nastaviti i kultivirati ovaj proces, kako biste mogli unijeti u život vaše cjelokupno biće - stvaranje cjelovitosti u vama.

Postoji mnogo vrsta meditacije. Vjerska meditacija sastoji se od recitiranja određenih molitvi. Postoji meditacija u kojoj je glavni naglasak na povećanju moći koncentracije. U drugom tipu meditacije duhovni zakoni se kontempliraju i o njima se razmišlja. Također postoji i meditacija u kojoj je ego totalno pasivan i bez volje, a božanskom je dopušten upliv. Ti i drugi oblici meditacije mogu imati manje ili više vrijednosti, ali moj prijedlog prijateljima koji rade sa mnom je da radije koriste dostupnu energiju i vrijeme da se suoče s onim dijelom sebe koje uništava sreću, ispunjenje i cjelovitost. Vi nikada ne možete stvoriti cjelovitost kojoj istinski težite, bez obzira je li ta želja artikulirana, ako zaobiđete to suočavanje. Ovaj pristup uključuje davanje glasa upornom aspektu egoističnog, destruktivnog ja koje negira sreću, ispunjenje i ljepotu iz bilo kojeg razloga.

4 Ken Wilber, No boundary. Center Publications, 1979, str. 123.

85

Kako biste stvarno shvatili dinamiku, značenje, te proces meditacije i izvukli maksimalnu korist iz nje, moraju vam biti jasni neki psihički zakoni. Jedan od njih je da bi meditacija istinski bila učinkovita, moraju biti aktivno uključena tri temeljna sloja ličnosti.

Te tri temeljne razine ličnosti možemo nazvati:(1) svjesna ego razina sa svim svjesnim znanjima i voljom;(2) nesvjesna egoistična razina djeteta, sa svim svojim neznanjem, destruktivnosti,

potraživanjem svemoći; i(3) supersvjesno univerzalno ja sa svojom vrhunskom mudrosti, moći i ljubavi, te sa

sveobuhvatnim razumijevanjem događaja u ljudskom životu. U učinkovitoj meditaciji svjesni ego aktivira nesvjesno, egoistično, destruktivno ja i

suprasvjesno, superiorno univerzalno ja. Morate doći do stalne interakcije između te tri razine, te tražiti veliku budnost vašeg svjesnog ego ja.

Ego kao posrednikSvjesni ego mora odlučiti da dopusti nesvjesnom egoističnom ja da se otkrije, da se

otvori, da se manifestira u svijesti i da se izrazi. To nije niti toliko teško, niti toliko lako kako se čini. To je teško, moji prijatelji, isključivo zbog straha da niste onoliko savršeni, razvijeni, dobri, racionalni, idealni, koliko biste željeli biti ili koliko se pretvarate da jeste, tako da na površini svjesnosti ego postaje skoro uvjeren da je on idealiziran imidž o sebi. To površinsko uvjerenje je stalno suprotstavljeno nesvjesnim znanjem da taj imidž nije istinit, s rezultatom da se cijela ličnost potajno osjeća lažno i zastrašeno od izlaganja. Značajan je znak samoprihvaćanja i rasta kada si je ljudsko biće sposobno dopustiti da se egoistični, iracionalni, destruktivni dio očituje u unutarnjoj svijesti, te ga priznaje u svim njegovim specifičnim detaljima. Samo to će spriječiti opasno neizravno očitovanje koje svijest osobe nije svjesna zato jer nije povezana s njome, tako da se čini da nepoželjni rezultati dolaze izvana.

Tako svjesni ego mora doseći dolje i reći, "Što god da je u meni, što god da je skriveno, a što bih trebao znati o sebi, kakva god da je tamo negativnost i destruktivnost, one trebaju izaći na otvoreno. Želim ih vidjeti. Obvezujem se na to da to vidim, bez obzira koliko će to povrijediti moju taštinu. Želim biti svjestan kako namjerno odbijam vidjeti svoj dio gdje god sam zaglavljen i kako se prema tome previše koncentriram na krivnju drugih." To je jedan smjer za meditaciju.

Drugi smjer mora biti prema univerzalnom višem ja koje ima moći koje prelaze ograničenja svjesnoga ja. Te više moći bi također trebalo pozivati da otkriju destruktivno malo ja, kako bi se prevladao otpor. Sama ego-volja može biti nesposobna to postići, ali vaš svjestan odlučan ego može i mora zatražiti više sile da mu pomognu. Univerzalna svjesnost bi se također morala zatražiti kako biste shvatili izražaje destruktivnog djeteta ispravno, bez pretjerivanja, tako da ne odete od njegovog ignoriranja do toga da od njega radite čudovište. Osoba lako može kolebati od vanjskog samouveličavanja do skrivenog unutarnjeg osuđivanja same sebe kada se destruktivno dijete pokaže, pa bi osoba mogla pasti u napast da povjeruje da je to destruktivno ja krajnja, tužna stvarnost. Za ispravnu perspektivu o otkrivanju egoističkog djeteta, osoba mora stalno tražiti vodstvo univerzalnoga ja.

Kada se dijete počinje izražavati slobodnije zato jer mu ego dopušta i prima ga kao neprosuđujući, zainteresirani, otvoreni slušatelj, sakupite ovaj materijal za daljnje proučavanje. Što god da se otkrije treba istražiti u pogledu njegovog podrijetla, rezultata, daljnjih implikacija. Upitajte se koje su zablude u pozadini odgovorne za mržnju, prkos, zlo ili koji god negativni osjećaji dolaze na površinu? Kada se zablude prepoznaju, krivnja i samomržnja se razmjerno smanjuju.

Još jedno pitanje koje treba postaviti je koje su posljedice kada zbog trenutnog zadovoljstva popustite destruktivnim impulsima? Kada su takva pitanja jasno odrađena, destruktivni aspekti slabe - opet razmjerno razumijevanju određenog uzroka i posljedica. Bez

86

tog dijela pathworka, zadatak je napravljen samo napola. Meditacija se mora baviti cijelim problemom nesvjesne negativnosti korak po korak.

Interakcija je trostruka. Promatrajući ego mora u početku željeti i obvezati se na dosezanje i izlaganje negativne strane. On također mora zatražiti pomoć univerzalnoga ja. Kada se dijete otkrije, ego bi ponovno trebao upitati za pomoć univerzalnoga ja da ojača svijest za daljnji rad koji je istraživanje zabluda u pozadini i visoke cijene plaćene za njih. Univerzalno ja može pomoći - ako mu dopustite - da prevladate napast da uvijek iznova popustite destruktivnim impulsima. Takvo popuštanje ne mora nužno rezultirati u akciji, no može se očitovati u emocionalnim stavovima.

Meditativni stavTakva meditacija zahtjeva prilično vremena, strpljenja, ustrajnosti i odlučnosti.

Zapamtite da gdje god da ste neispunjeni, gdje god postoje problemi, gdje god je konflikt u vašem životu, vaš stav se ne bi trebao s tugom koncentrirati na druge ili na okolnosti izvan vaše kontrole, nego da posegnete u sebe i istražite uzroke usađene u vašu vlastitu egocentričnu dječju razinu. Meditacija je apsolutno preduvjet ovdje: to znači unutarnje prikupljanje vas samih; mirno, tiho, želeći saznati istinu o tim određenim okolnostima i njegovim uzrocima. Tada trebate mirno čekati odgovor. U tom stanju uma, mir će vam doći čak prije nego u potpunosti shvatite zašto imate određenu negativnost. Taj istinski pristup životu će vam već dati određenu dozu mira i samopoštovanja koji su vam nedostajali dok god ste druge smatrali odgovornima za ono zbog čega ste patili.

Ako se takva meditacija kultivira, otkrit ćete stranu vas koju još niste poznavali. U stvari, saznat ćete za dva aspekta: najviše univerzalne sile će komunicirati s vama da vam pomognu otkriti vašu najdestruktivniju, najneupućeniju stranu kojoj treba uvid, pročišćavanje i promjena. Kroz vašu volju da prihvatite svoje niže ja, više ja će sve više postati stvarno prisustvo u vama. U stvari, sve više ćete ga doživljavati kao vaše pravo ja.

Mnogo ljudi meditira, ali oni zanemaruju dvostranost nastojanja i prema tome propuste integraciju. Oni možda stvarno ostvare neke univerzalne moći koje dolaze u igru kada je ličnost dovoljno slobodna, pozitivna, otvorena, ali neslobodna, negativna, zatvorena područja su zanemarena. Aktualizirane univerzalne moći neće same po sebi nametnuti integraciju s nerazvijenim dijelom sebe. Svjesni ego mora odlučiti za ovu integraciju i boriti se za nju, inače univerzalno ja ne može doći do blokiranih područja. Sama djelomična integracija s univerzalnim ja može dovesti do još većeg samozavaravanja ako se svijest zavarava stvarno postojećom djelomičnom integracijom s božanskim silama i postaje sve sklonija predvidjeti zanemarenu stranu. To vodi do razvoja.

Promjene polučene pathwork meditacijomKada prolazite kroz taj cjelokupni proces, dolazi do ogromnog jačanja vašeg cijelog ja.

Nekoliko stvari se počinje događati u vašoj ličnosti, moji prijatelji. Kao prvo, vaša svjesna ego-ličnost postaje sve jača i zdravija. Ona će biti jača na dobar, opušteni način, s više odlučnosti, svijesti, smislenog usmjerenja i većom moći koncentracije s jednousmjerenom pažnjom. Kao drugo, kultivirat ćete sve veće samoprihvaćanje i razumijevanje stvarnosti. Nestvarna samomržnja i samogađenje će nestati. Podjednako nestvarni zahtjevi za posebnosti i savršenstvom će također prestati. Lažni duhovni ponos i taština, kao i lažna poniznost i sram nestaju. Stalnom aktivacijom viših sila, ja se osjeća sve manje i manje napušteno, bespomoćno, izgubljeno, beznadno ili prazno. U nutrini ćete otkriti cijeli osjećaj svemira u svim njegovim divnim mogućnostima kako vam stvarnost tog šireg svijeta pokazuje put da prihvatite i promijenite vaše unutarnje dijete.

Ta postepena promjena omogućava vam da prihvatite sve vaše osjećaje i da omogućite energiji da teče kroz vaše biće. Kada prihvatite bez razmišljanja da vaša mala, beznačajna zla

87

strana nije totalna, konačna stvarnost, tada ljepota, ljubav, mudrost i beskonačna snaga višeg ja postaje sve stvarnija. Bavljenje s nižim ja vodi do uravnoteženog razvoja, integracije i dubokog umirujućeg osjećaja svoje vlastite stvarnosti. Realna, dobro utemeljena ljubav prema samome sebi mora uslijediti.

Kada vidite istinu u sebi i ona postane druga narav, a vi se posvetite toj istini, otkrit ćete ružnu stranu u vama, a do ovog trenutka ste se opirali da je vidite. Istovremeno, vi također otkrivate ovu veću, univerzalnu, duhovnu snagu koja je u vama i koja vi u stvari jeste. Koliko god se to paradoksalno činilo, što više možete prihvatiti neupućeno malo dijete u vama, a da ne izgubite svoj osjećaj vrijednosti, to ćete bolje primijetiti veličinu vašeg najdubljeg bića, pod uvjetom da ne koristite vaša otkrića o malom sebi da sami sebe omalovažavate. Niže ja želi zavesti svjesni ego da ostane u uskim granicama neurotičnog samobičevanja, beznađa i morbidne kapitulacije koja uvijek pokriva neizraženu mržnju. Svjesni ego mora spriječiti tu strategiju koristeći svo svoje znanje i resurse. Primijetite tu naviku samobičevanja, beznađa i kapitulacije u vama i suprotstavite joj se - ne tako da je opet gurnete u podzemlje, nego tako da iskoristite ono što znate. Razgovorom s ovim dijelom vas možete unijeti svo znanje vašeg svjesnog ega. Ako to nije dovoljno, zatražite moći izvan vaše svijesti da vam pomognu.

Kako upoznajete ono najniže i ono najviše u vama, otkrivate funkciju, sposobnosti, kao i ograničenja svjesnog ega. Na svjesnoj razini, funkcija ega je da želi vidjeti potpunu istinu o najnižem i najvišem ja, želi se svom snagom promijeniti i odustati od destruktivnosti. Ograničenje je da ego-svijest ne može to sama izvršavati, te da se mora obratiti za pomoć i vodstvo univerzalnom ja i čekati strpljivo bez sumnje ili nestrpljivo očekujući. To čekanje treba otvoreni stav o načinu na koji se pomoć može očitovati. Što osoba ima manje unaprijed stvorenih pojmova, to će pomoć brže doći i biti prepoznata. Pomoć od univerzalne svijesti može doći na potpuno drugačiji način nego što vi to možete zamisliti.

Ponovni odgoj destruktivnog jaDo sada smo raspravljali o dvije faze procesa meditacije: prvo je priznavanje

nesvjesnog destruktivnog egoističnog ja, a onda razumijevanje pozadinskih zabluda, uzroka i posljedica, značenja i cijene koju treba platiti za sadašnje destruktivne stavove. Treća faza je reorijentacija i ponovni odgoj destruktivnog dijela sebe. Destruktivno dijete sada više nije u potpunosti nesvjesno. To dijete sa svojim lažnim uvjerenjima, svojim tvrdoglavim otporom, mora se preorijentirati. Ponovni odgoj, međutim, ne može se dogoditi ako niste u potpunosti svjesni svakoga aspekta destruktivnih uvjerenja i stavova tog djeteta. To je razlog zašto je prvi dio meditacije - otkrivajuća, istraživačka faza - također temeljna. Podrazumijeva se samo po sebi da ova prva faza nije nešto s čim se završava, tako da druga, a kasnije i treća faza može započeti. To nije proces koji se odvija po redoslijedu; faze se preklapaju.

Ono što ću sada reći mora se uzeti s velikim oprezom, u suprotnom suptilnosti koje su tu uključene neće biti komunicirane. Ponovni odgoj može se vrlo lako pogrešno shvatiti i odvesti do ponovnog potiskivanja destruktivnoga dijela koji se počeo otvarati. Morate biti vrlo oprezni i namjerno ciljati da to izbjegnete, a da međutim ne dopustite da vas destruktivna strana proguta. Najbolji stav prema otvaranju destruktivnoga dijela je odvojeno promatranje, nesuđenje, neužurbano prihvaćanje. Što se ona više otvara, to se više morate podsjetiti da niti istina o njezinom postojanju, niti njezini destruktivni stavovi nisu konačni. Oni nisu jedini stavovi koje imate, niti su apsolutni. Iznad svega, imate urođenu moć da promijenite bilo što. Možda vam nedostaje inicijativa da se promijenite kada niste u potpunosti svjesni štete koju destruktivni dio vas čini vašem životu kada nije priznat. To je prema tome još jedan važan aspekt ove faze pathwork meditacije da pogledate duboko i detaljno neizravno očitovanje. Kako se neizražena mržnja očituje u vašem životu? Možda tako da se osjećate nezaslužnima

88

ili se bojite ili inhibirate vaše energije. To je samo jedan primjer: sva neizravna očitovanja moraju se istražiti.

Ovdje je važno da vas podsjetim da tamo gdje postoji život, tamo je stalno kretanje, čak i ako je to kretanje privremeno paralizirano: materija je paralizirana životna tvar. Zamrznuti blokovi energije u vašem tijelu su trenutačno otvrdnula, imobilizirana životna tvar. Ta životna tvar se uvijek može ponovno navesti na kretanje, ali to možete učiniti samo svjesno. Jer životna tvar je ispunjena sviješću, kao i energija; je li ta energija trenutačno blokirana i zamrznuta ili je ta svijest trenutačno zamagljenja nije bitno. Meditacija iznad svega mora značiti da dio vas koji je već svjestan i koji se stvarno kreće namjerava navesti da se blokirana energija i zamagljenja svijest kreće i postane opet svjesna. Najbolji način da to učinite je da dopustite da se zamrznuta i zamagljenja svijest kao prvo izrazi. Ovdje trebate receptivan stav, umjesto reakcije da je ono što dođe na vidjelo porazno i katastrofalno. Stav panike prema otvaranju svog destruktivnog djeteta čini više štete nego samo destruktivno dijete. Morate naučiti da ga slušate, da ga uzmete u sebe, da mirno primite njegove izražaje, a da se pritom ne mrzite, te da ne odgurnete dijete. Jedino s takvim stavom možete razumjeti uzroke njegove destruktivnosti u pozadini. Jedino tada može započeti proces ponovnog odgajanja.

Negirajući, paničan, ustrašeni, samoodbijajući i perfekcionistički stav koji obično imate čini svaki dio ove meditacije nemogućim. On ne omogućava otvaranje, on ne omogućava istraživanje uzroka onoga što bi se moglo otvoriti; i on zasigurno ne dopušta ponovni odgoj. Jedino prihvaćajući stav pun razumijevanja omogućava svjesnom egu da utvrdi svoju dobroćudnu prevlast nad nasilnom destruktivnom i stagnirajućom psihičkom tvari. Kao što sam rekao mnogo puta, potrebni su ljubaznost, čvrstoća i duboka odlučnost protiv vaše destruktivnosti. To je paradoks: identificirajte se s destruktivnošću, a ipak ostanite od nje odvojeni. Prihvatite da ste to vi, ali isto tako znajte da postoji drugi dio vas koji može reći posljednju riječ ako tako odaberete. Za to morate proširiti ograničenja izraza vašeg svjesnog ega kako biste u bilo kojem trenutku mogli reći: "Bit ću jači od svoje destruktivnosti i neću dopustiti da me ona ometa. Odlučujem da će moj život biti najbolji i najispunjeniji, te da hoću i mogu prevladati blokade u sebi zbog kojih želim ostati nesretan. Ta moja odlučnost će dovesti više sile koje će me osposobiti da doživim više i više blaženstva, zato jer mogu otpustiti sumnjivi užitak bivanja negativnim, što sada u potpunosti prepoznajem." To je zadatak svjesnog ega. Tada i samo tada on može pozvati moći vodstva, mudrosti, snage i novog unutarnjeg osjećaja ljubavi koji dolazi od prožetosti univerzalnim ja.

Jer ponovni odgoj također mora krenuti kroz odnos tri interaktivne razine, baš kao što je bilo potrebno osvijestiti destruktivnu stranu i istražiti njezino dublje značenje. Ponovni odgoj ovisi o nastojanju kako svjesnog ega, s njegovim uputama i dijalogom s neupućenim egoističnim djetetom, tako i o intervenciji i vodstvu univerzalnog, duhovnog ja. Svaki će na svoj način polučiti postepeno sazrijevanje ovog djeteta. Ego utvrđuje svoj cilj da promijeni svjesnost negativnog unutarnjeg djeteta želeći to i posvećujući se tome. To je njegov zadatak. Potpuno izvršavanje ovoga zadatka omogućeno je duhovnim prilivom iz dublje ličnosti koja se mora namjerno aktivirati. Ovdje svjesnost opet mora usvojiti dvostruki pristup: jedno je aktivnost koja potvrđuje svoju želju da transformira samoporažavajuće aspekte, vodeći dijalog i mirno, ali davajući čvrste upute neupućenom djetetu. Drugi je pasivniji, strpljivo čekajući za konačno, ali uvijek postepeno očitovanje univerzalnih sila. One su te koje omogućuju unutarnju promjenu kada se osjećaji dovedu do novih, fleksibilnijih reakcija. Tako će dobri osjećaji zamijeniti one koji su bili negativni ili mrtvi.

Užurbavanje i vršenje pritiska onome dijelu koji se opire je beskorisno i neučinkovito kao što je to prihvaćanje njegovog izravnog odbijanja da se pokrene. Kada svjesni ego ne prepozna da je tu dio sebe koji u stvari odbija svaki korak prema zdravlju, otvaranju i dobrom životu, suprotno kretanje može biti užurbani, nestrpljivi pritisak. Oboje proizlaze iz

89

samomržnje. Kada se osjećate osujećeno i beznadno, uzmite to kao znak da potražite u sebi onaj dio koji kaže: "Ne želim se promijeniti, ne želim biti konstruktivan". Otiđite i pronađite taj glas. Koristite meditativan dijalog opet ovdje, te istražite i dopustite najgorem u vama da se izrazi.

To je jedini smisleni način na koji meditacija može pokrenuti vaš život prema rješavanju problema, prema rastu i ispunjenju, te prema otvaranju vašeg najboljeg potencijala. Ako to učinite, moji prijatelji, doći će trenutak kada vjera u život više neće zvučati kao nejasna, udaljena teorija koju ne možete staviti u osobnu akciju. Umjesto toga, vaša vjera u život, kao i samoljubav u najzdravijem smislu, će vas sve više ispunjavati.

To su vrlo važni koncepti koje treba shvatiti, koristiti i promatrati u sebi. Kada se u vama odvija trostruka interakcija, uvijek postoji skladni spoj između želje i neželje, između uključenja i odvojenosti, između aktivnosti i pasivnosti. Kada ta ravnoteža postane stabilno stanje, destruktivno dijete odrasta. Ono nije ubijeno ili uništeno. Ono nije izgnano. Njegove smrznute moći rastvaraju se u živu energiju koju ćete zaista osjetiti, moji prijatelji, kao novu, živuću silu. To dijete ne smije se ubiti. Ono mora dobiti nove upute kako bi ga se moglo spasiti, oslobađajući ga i navodeći ga na rast. Ako radite prema ovome cilju, sve bliže ćete se kretati prema ujedinjenju ego razine i univerzalnoga ja.

To je moćan materijal. Budite blagoslovljeni, budite u Bogu.

POGLAVLJE 19

SAMOIDENTIFIKACIJA I FAZE SVJESTI

Pozdravi i blagoslovi teku prema svima vama u velikoj i veličanstvenoj duhovnoj sili u kojoj možete sudjelovati i asimilirati je do onog stupnja do kojeg ste joj istinski otvoreni vašim srcem i vašim umom.

U ovome predavanju raspravljat ću o svijesti iz novog i drugačijeg pristupa. Možda je teško za ljudska bića da shvate da svijet prožima cijeli svemir. Svjesnost nije jednostavno ovisna o ličnosti nekoga bića. Ona prožima sve što postoji. Ljudski um je naveden misliti da je svijest isključivo nusproizvod ličnosti i da je čak isključivo povezana s mozgom. To nije tako. Svjesnost ne zahtjeva fiksni oblik. Svaka čestica tvari sadrži svijest, ali u neživoj tvari svijest je konsolidirana, baš kao što je energija skamenjena u neživim predmetima. Svjesnost i energija nisu isto, ali su međuovisni aspekti očitovanja života.

Kako evolucija napreduje, to statičko stanje se smanjuje kako svijest i energija postaju sve vibrantniji i pokretniji. Svjesnost dobiva svijest; energija dobiva sve veću kreativnu moć da se kreće i stvara oblike.

Svaka osobina poznata ljudskom razumijevanju, svaki stav poznat u stvaranju, svaki aspekt ličnosti je samo jedna od mnogih očitovanja svijesti. Svako očitovanje koje nije još integrirano u cjelinu treba se ujediniti i sintetizirati u jednu harmoničnu cjelinu.

Potreban je veliki skok vaše mašte da biste shvatili koncept kojeg ovdje pokušavam prenijeti. Možete li zamisliti na trenutak da mnoge poznate osobine koje ste uvijek pretpostavljali da mogu postojati samo kroz osobu, nisu sama osoba, nego su čestice cjelokupne svijesti koje slobodne plutaju. Nije bitno jesu li te osobine dobre ili zle; na primjer, uzmite ljubav, ustrajnost, tromost, lijenost, nestrpljenje, ljubaznost, tvrdoglavost ili zloću. Sve one trebaju se inkorporirati u manifestirajuću ličnost. Jedino tada može doći do pročišćavanja, usklađivanja i obogaćivanja manifestirajuće svijesti, stvarajući preduvjete za evolucijski napredak ujedinjujuće svijesti.

Ljudsko biće je konglomerat različitih aspekata svijesti. Neki su već pročišćeni. Neki su oduvijek bili čisti te su tako dio pojedinca, čineći integriranu cjelinu. Drugi aspekti svijesti

90

su negativni i destruktivni i tako odvojeni, kao privjesci. Zadatak je svakoga ljudskoga bića u svakoj inkarnaciji da sintetizira, ujedini i asimilira različite aspekte svijesti. Ako istinski pokušate razumjeti ovo što vam tu govorim, možda uvidite da je to novi način objašnjavanja ljudskog postojanja. Prirodno, to se ne primjenjuje samo na razinu ljudske svijesti, nego također na stanja svijesti u kojima borba više nije tako teška ili bolna. Povećana svijest viših stanja svijesti neizmjerno olakšava proces sintetiziranja. Ljudska nevolja je općenito pomanjkanje razumijevanja što se događa, slijepost mnogih pojedinaca koji su uključeni u borbu, te njihovi namjerni pokušaji da ustraju u svojoj sljepoći.

U onoj mjeri u kojoj borba i napetost postoje u ličnosti, različiti aspekti svijesti bit će u sukobu jedni s drugima. Osoba nije svjesna značenja borbe te se pokušava identificirati s jednim ili nekoliko tih aspekata, a da pritom ne zna koji ili što je istinsko ja. Gdje je smješteno? Što je ono? Kako ga se može pronaći u magli tog nesklada? Jeste li vi vaša najbolja verzija? Ili ste svoja najgora verzija? Ili ste mnogi aspekti između toga? Bilo da to pojedinci znaju ili ne, postoji stalna unutarnja borba i potraga. Što je svjesnija borba, to je bolje, naravno. Bilo koji put samorazvoja mora se prije ili kasnije pomiriti s tim pitanjima - s dubokim problemom svoga identiteta.

Vi ste onaj koji integriraTo je ljudsko iskrivljavanje identificirati se s bilo kojim od gore navedenih aspekata.

Vi niste niti vaše negativne osobine, niti vaša samokažnjavajuća supernametnuta svijest, pa niti vaše pozitivne osobine. Čak iako ste uspjeli integrirati pozitivne osobine u cjelovitost vašega bića, to nije isto kao i identificirati se s njima. Točnije je reći da ste vi dio vas koji je uspio tu integraciju svojom odlučnošću, odlučivanjem, djelovanjem, razmišljanjem i voljom, kako biste apsorbirali u sebe ono što je prije bio privjesak. Svaki aspekt svijesti posjeduje svoju vlastitu volju, kao što oni koji rade pathwork znaju. Dok god ste slijepo uključeni u borbu i prema tome u nju uronjeni, svaki od tih pojedinih aspekata će vas kontrolirati zato jer pravo ja koje bi moglo utvrditi vašu identifikaciju na drugačiji način još nije pronašlo svoju moć. Vaša slijepa uključenost vas porobljuje i dezaktivira vašu kreativnu energiju. Taj nedostajući osjećaj sebe vodi do očaja.

Ako ličnost slijepo vjeruje da zaista nije ništa, nego samo svoji destruktivni aspekti, ona postaje zapletena u neku vrstu unutarnje borbe. S jedne strane tu će biti samouništavanje, samokažnjavanje, te nasilna samomržnja kao reakcija na opažanje sebe jedino kao negativnih dijelova. S druge strane, kako ih možete istinski istraživati kada vjerujete da su oni jedina stvarnost sebe? Stalno ste bacani naprijed i nazad između stavova "Moram ostati kakav jesam, nepromijenjen i nepoboljšan, jer to je moja jedina realnost i ne želim prestati postojati" i "Ja sam tako strašan, toliko loš, toliko ogavan, da nemam prava postojati i prema tome moram se kažnjavati iz tog postojanja". Obzirom da je taj konflikt previše bolan kada se vjeruje da je stvaran, onda se to cjelokupno pitanje mora pustiti da spava.

Tada vodite život "kao da", ili laž, što onda premješta vaš identitet na masku. Vi se borite protiv izlaganja te laži, a kamoli da biste se odrekli te laži, jer je jedina druga alternativa bolna borba koju sam upravo opisao. Nije čudo da ljudska bića imaju toliko otpora. A ipak, koji je to gubitak. Jer ništa od toga nije prava stvarnost. Postoji pravo ja koje nisu ni vaši negativni aspekti, niti vaše nerazorivo samouništavanje, niti laž koja sve to pokriva. Pronalaženje tog pravoga ja je naša glavna briga.

Prije nego li se univerzalno ja može očitovati u vama, postoji jedan aspekt koji je dostupan odmah, a kojeg odmah možete ostvariti: vaše svjesno ja u svojem najboljem izdanju, kako postoji sada. To je ograničeno sadašnje očitovanje vašeg duhovnog bića, to ste istinski vi; to je "ja" koje vam treba da biste učinili red u svoj toj konfuziji. Ta već očitovana svijest postoji u mnogim područjima života, ali vi je uzimate zdravo za gotovo. Još je niste doveli u

91

ovo područje konflikta gdje nastavljate biti svjesno kontrolirani lažnim identitetom, ili radije njegovim posljedicama.

"Ja" koje je u stanju donijeti zaključak, na primjer, da se istinski suoči s tim konfliktom, i da promatra svoje razne izražaje je ja s kojim se sa sigurnošću možete identificirati. U onom stupnju u kojem se ličnost može probuditi i steći samosvijest, takve odluke i stavovi su mogući. Nasuprot tome, onaj stupanj u kojem su odluke i izbori stavova učinjeni, svijest se budi i širi. Odmah dostupna svijest svakoga ljudskog bića se obično ne koristi tamo gdje postoji najveća patnja i konflikti. Puni opseg njezine moći nije stavljen u službu te borbe oko identiteta. Kada osoba to započne na sistematski način, dolazi do velike promjene, te se doseže novi stupanj razvoja. Omjer u kojem vaše svjesno ja može koristiti svoje već postojeće znanje i istinu, njegova već postojeća moć da provodi dobru volju, njegova postojeća sposobnost da bude pozitivan, posvećen, istinit, hrabar i uporan u borbi da pronađe svoj identitet, te njegova već postojeća sposobnost da odabere s kojim stavom će se nositi s problemom, točno u tom omjeru se vaša svijest širi i postaje sve više prožimana duhovnom sviješću.

Duhovna svjesnost ne može se očitovati kada već postojeća svjesnost nije u potpunosti upotrijebljena u provođenju vašega života. Kada možete koristiti već postojeću svjesnost, nova inspiracija, nova područja vizije, razumijevanja i duboka mudrost izviru iz vaših dubina. No dok god slijedite liniju manjeg otpora, popuštajući njegovom slijepom uključivanju, odustajući od pronalaženja pravoga identiteta i zadovoljavajući se slijepo s prividnim postojanjem, ostajete zaglavljeni u staroj rutini gdje reagirate iz navike i olako je opravdavate. Vi popuštate u prisilnom, negativnom, beznadno kružnom razmišljanju, a vaša sadašnja svijest ne može se u potpunosti upotrijebiti. Kao posljedica toga, svijest se ne može proširiti, niti može promijeniti i sintetizirati negativne aspekte s kojima se lažno identificira. Ona također ne može dovesti dublje aspekte duhovnoga ja. Dok god postojeće vrijednosti nisu u potpunosti upotrijebljene, dodatne vrijednosti ne mogu se ostvariti. To je zakon života koji se primjenjuje na sve razine bića. To je vrlo važna stvar za razumjeti, moji prijatelji.

Kada se identificirate s jednim ili čak sa skupom aspekata i vjerujete da ste ti aspekti vi, postajete uronjeni u njih. U samome početku kada sam počeo davati predavanja, koristio sam izraze više ja, niže ja i maska. To su vrlo skraćeni termini koji sadrže, naravno, mnoge podpodjele i varijacije. Kao prigodni referentni okvir, neki od tih aspekata mogu se klasificirati kao da pripadaju jednoj ili drugoj od te tri osnovne kategorije.

Istinska volja za dobrim je, nepotrebno je reći, izraz višega ja. Ali također postoji druga volja za dobrim koja se vrlo lako može pomiješati s prvim, iako ona nikako nije ista. To je volja radi samoga privida, radi negiranja nižih aspekata, jer svjesno, odlučno ja koje radi izbore ne poduzima izazov da se suoči s tim negativnim aspektima. Demonski, destruktivni aspekti su očito izraz nižega ja. No ogromna krivnja koja prijeti kazniti te destruktivne aspekte s totalnim uništavanjem nije izraz višega ja, iako se može lako na taj način predstaviti. Ona je u stvari destruktivnija od same destruktivnosti. Ona dolazi u potpunosti od gore navedene lažne samoidentifikacije. Ako vjerujete da ste svoj demon, čini se da nemate drugoga izbora nego da uništite sami sebe; a ipak se bojite uništavanja i tako se držite demona. No ako promatrate demona, možete se početi identificirati s onim dijelom koji promatra.

Nikada ne smijete zaboraviti da nitko nije u potpunosti uključen u ovu borbu, inače bi bilo nemoguće iz nje se izvući. Postoje mnogi aspekti vašega bića gdje koristite svoju moć vašeg kreativnog razmišljanja, gdje širite vaš um i tako se gradite na produktivan način. Ali vi ste sada usredotočeni na ona područja gdje se ne širite i gdje niste produktivni.

Dok god ljudska bića nisu sposobna ili nisu voljna prepoznati svoje destruktivne aspekte, oni će biti izgubljeni u njima, te prema tome ne mogu doseći pravu samoidentifikaciju. Iako je vaša želja da sakrijete destruktivne aspekte još destruktivnija od

92

onoga što skrivate, to istovremeno naznačuje da želite biti oslobođeni te destruktivnosti. Tako je želja za skrivanjem destruktivnosti kriva, pogrešno shvaćena i pogrešno protumačena poruka višega ja. To je krivi način primjene i tumačenja čežnje duhovnoga ja. Sada ćemo raspraviti kako se svjesno ja može aktivirati i koristiti, kao biste mogli proširiti i učiniti prostora da u nju prodre vaša duhovna svijest.

Svatko na putu tko je radio marljivo i savjesno da se riješi maske, da odbaci obrane, te da prevlada otpor da izloži naočigled sramotne dijelove, doživio je kako priznavanje negativnih osobina stvara novu slobodu. Zašto je to tako? Očiti odgovor je da sama činjenica da imate hrabrosti i iskrenosti to učiniti samo po sebi je olakšavajuće i oslobađajuće. Ali to ide i dalje od toga, moji prijatelji.

Pomak u identifikacijiKroz sam čin priznavanja, dolazi do suptilne promjene u identifikaciji. Prije takvoga

priznavanja, bili ste slijepi na neke ili sve vaše destruktivne aspekte, te ste prema tome bili bespomoćni kontrolirati ih, što znači da ste vjerovali da vas oni predstavljaju. Niste si mogli dopustiti niti da priznate te neprihvatljive osobine, zato jer ste se s njima identificirali. No onoga trenutka kada priznate neprihvatljivo, vi sami prestajete biti neprihvatljivi, umjesto toga vi se identificirate s onim dijelom vas koji može i odlučuje učiniti to priznanje. Tada neki drugi dio preuzima koji može u vezi toga nešto učiniti, čak i ako je to za početak samo to da ih promatra i teži nekom dubljem razumijevanju neke dublje dinamike u pozadini. To je potpuno drugačija situacija od one kada sebe identificirate s ružnim osobinama, nego kad ih samo identificirate. Onoga trenutka kada ih identificirate, vi prestajete biti s njima identificirani. To je razlog zašto je tako oslobađajuće priznati ono najgore u vašoj ličnosti nakon što ste se borili sa stalnom prisutnim otporom da to učinite. To će postati lakše jednom kada napravite tu jasnu razliku.

Onoga trenutka kada identificirate, promatrate i jasno izrazite vaše destruktivne aspekte, vi ste pronašli vaše pravo ja s kojim se sa sigurnošću možete identificirati. To pravo ja može raditi mnogo stvari - a prva je ono što sada radite: identificiranje, promatranje i izražavanje. Sada više ne trebate progoniti samoga sebe nemilosrdno s vašom samomržnjom. Čini se da nema načina da izbjegnete samomržnju dok god zanemarujete ovaj izuzetno važan proces identificiranja sebe s vašim pravim ja, koji također ima moć priznati i usvojiti nove stavove, bez poraznog samoosuđivanja. Također je moguće osuđivati negativno u istinskom duhu, ali neizmjerna je razlika između vjerovanja da ono što osuđujete je jedina istina o vašem biću i shvaćanja da dio vas koji može priznati postojanje destruktivnosti ima druge opcije, te je bliže krajnjoj stvarnosti.

Koliko različit vaš stav prema sebi mora biti kada shvatite da je zadatak ljudskih bića da nose negativne aspekte u svrhu njihove integracije i sintetiziranja. To omogućava iskrenost bez beznađa. To vam daje dostojanstvo kada razmotrite da poduzimate taj važan zadatak radi evolucije.

Kada dolazite u ovaj život, vi donosite negativne aspekte s vama u svrhu koju sam upravo naveo. Postoje neki smisleni zakoni koji određuju koje aspekte ćete donijeti sa sobom. Svako ljudsko biće ispunjava neki ogroman zadatak u univerzalnoj skali evolucije. Taj zadatak daje vam veliko dostojanstvo koje je toliko važnije od trenutne patnje koja dolazi od toga da ne znate tko ste. Jedino kad preuzmete odgovornost za te aspekte možete doći do divnoga razumijevanja da vi niste oni, ali da nosite nešto u vama za što ste preuzeli odgovornost u evolucijske svrhe. Tek tada može doći sljedeći korak: onaj integracije.

Četiri faze svijestiDopustite mi da ponovim četiri faze svijesti do sada navedene:

93

1) napola uspavana klima gdje ne znate tko ste i slijepo se borite protiv onoga što mrzite u sebi - bilo svjesno, polusvjesno ili nesvjesno;

2) prvo stanje buđenja, kada možete priznati, promatrati, i izraziti ono što vam se ne sviđa; kada možete vidjeti da je to samo jedan aspekt vas, a ne tajna krajnja istina o vama;

3) svijest da "ja" ili pravo ja koje promatra, izražava, može također donositi nove odluke i izbore, te može gledati do sada nesanjane opcije i mogućnosti - ne magijom, nego iskušavanjem stavova koji su prije potpuno bili negirani i ignorirani. Neki primjeri novih stavova su: postavljanje pozitivnoga cilja samoprihvaćanja bez gubljenja osjećaja proporcija; trženje novih načina; učenje iz grešaka i neuspjeha; ne odustajanje kada se ne postiže istovremeni uspjeh; stavljanje vjere u nepoznate potencijale koji se mogu očitovati jedino kada svijest usvoji te nove načine.

Stav usvajanja novih načina opažanja za koje je vaša svijest sada sposobna vodi izravno do

(4) konačnog razumijevanja onih prethodno negiranih i omraženih aspekata, što znači rastvaranje i integraciju. Istovremeno, pojavljuje se sve šira svijest s više duhovne stvarnosti koja se sada može otvoriti do sve većih stupnjeva. To je ono što se podrazumijeva pod pročišćavanjem. Omjer u kojem vodite svoj život na ovaj način, cjelokupna svijest koja prožima svemir postaje manje rascijepljena u odvojene čestice, te više ujedinjena.

Kada asimilirate ono što sam sada rekao, shvatit ćete nekoliko vrlo važnih činjenica. Kao prvo, svi vi vidite ogromnu cjelokupnu važnost priznavanja iskrivljenih demonskih osobina. Preuzet ćete potpunu odgovornost za njih što će vas paradoksalno osloboditi od toga da ste identificirani s njima. Znat ćete vaše stvarno ja i priznati da su ti negativni aspekti samo privjesci, koje možete uključiti u sebe kako ih rastvarate. Njihova bazična energija i neiskrivljena narav može postati dio svijesti koju očitujete.

Tako, bez obzira koliko je stvarnost neprihvatljiva, možete se s njom nositi, prihvatiti je, istražiti je i više ne biti uplašeni njome. Ta sposobnost promatranja, izražavanja, procjenjivanja i odabira najboljih mogućih stavova za rješavanje onoga što se promatra - to je istinska moć vašeg pravoga ja kako već sada postoji. Sloboda, otkriće, znanje o sebi prvi su koraci prema shvaćanju veće univerzalne, božanske svijesti u vama. Dok god se to ne učini, vaša najdublja duhovna svijest ostaje načelo, teorija, te potencijal kojeg treba ostvariti jedino u budućnosti. Vi možete u nju vjerovati s vašim intelektom, ali ne možete je istinski prepoznati u sebi dok ne upotrijebite svijest koja je već sada prisutna u vama, a koju ostavljate neiskorištenom tamo gdje postoje vaši takozvani problemi. Kada se te četiri faze priznaju i prorade na način kako sam opisao u ovom predavanju, vaš svjesni um može se dovoljno proširiti kako bi primio do sada neočitovanu mudrost, istinu, ljubav, energiju, snagu osjećaja, sposobnost transcendiranja bolnih suprotnosti koje će obogatiti i preorijentirati vaš život prema stvaranju više radosti i užitka.

Užas nestajeOnoga trenutka kada dolazi do samoidentifikacije, duboki i očito beznadni užas

ljudske duše nestaje. Taj užas se često ne doživljava svjesno. Tek kad ste na pragu tih stanja, radeći promjenu od bivanja izgubljenima, slijepima i zbunjenima glede što ste i tko ste, do prvih naziranja identifikacije s vašim pravim ja, tek tada postajete svjesni užasa. To je prijelazno razdoblje koje može trajati tjednima ili tijekom mnogih inkarnacija. Možete od sebe skrivati taj užas ili se s njim suočiti. U onom stupnju u kojem se s njime suočite, iz njega ćete brže izaći. Kada ga skrivate, ništa niste dobili, jer užas će ipak ostaviti svoje neizbrisive tragove u vama. Skriveni strahovi nisu za jednu točkicu manje bolni i ograničavajući nego stvarno iskustvo užasa. U stvari, istina je upravo suprotna.

Užas postoji jedino zato jer ne znate da postoji pravo ja ispod tih aspekata vas koje mrzite. Zbog tog užasa, vi se stalno nećkate da uopće identificirate ono što mrzite. Dok god

94

nemate hrabrosti istražiti je li vaš strah opravdan ili ne, ne možete pronaći da nije, te da ste vi puno, puno više od onoga što se bojite da jeste. Ljudska ličnost je često na rubu da želi napraviti taj korak. No taj rub čini se kao ponor, pa se prema tome nećkate i produžujete pseudo-egzistenciju. Kada se ne bavite s tim pitanjem, užas ostaje u duši; tada se užas negira i potiskuje - a potisnuti užas ima dodatne negativne učinke na ličnost koja postaje sve više i više udaljena od svoje istinske jezgre.

Kada konačno donesete potpunu odluku i odlučnost da se suočite s vašim strahovima, užas nestaje i vi shvaćate da možete pronaći tko ste u stvari. Također nalazite da je život pun, bogat, otvoren i beskonačan. Onoga trenutka kada iskusite sebe kao dio koji promatra, a ne ono što se promatra, više nema potrebe da se uništavate, ili da ograničavate vaš identitet s lažnom maskom ili mrskim demonom, ili beznačajnim, sebičnim egoistom. Tako identifikacija s pravim ja uklanja užas uništavanja - ne samo smrt, nego uništavanje, što je drugačije.

Sada ćemo se vratiti vašem svjesnome umu kakav već postoji u vama u ovome trenutku. On sada postoji u stanju da mu je moguće priznati i promatrati sebe, ili neki aspekt sebe, te njegove mnoge izbore. Vaš odabrani stav prema vašem nerazvijenim, nepoželjnim osobinama je ključ proširenja vaše svijesti.

Širenje svijestiDanas toliko čujete o konceptu širenja svijesti. Često se vjeruje da je to magični proces

do kojeg iznenada dolazi. To nije tako. Da biste dosegli istinsku duhovnu svijest, potrebno je prvo obratiti pozornost na materijal u vama koji nije u potpunosti iskorišten. Svaka minuta depresije ili tjeskobe u vama i svaki beznadni ili na drugi način negativan stav prema nekoj situaciji sadrži razne opcije. No to zahtjeva čin unutarnje volje s vaše strane da probudi vaše uspavane sile i učini ih vama dostupnima. Kada se već dostupni potencijali koriste, puno veća snaga duhovne svijesti se postepeno i organski otvara.

Ljudi će često prolaziti kroz razne duhovne prakse i čekati čudesno očitovanje veće svijesti, dok je njihov izravan um i snaga misli progutana u istim negativnim stavovima, osjećajima i mislima. Oni se moraju bilo razočarati ili doživjeti zablude. Nikakve vježbe, nastojanja ili nada za milošću koja intervenira izvan vas ne može vam donijeti istinsku svijest i istinsko očitovanje vašeg duhovnoga ja.

Većina ljudskih bića potpuno podcjenjuje kreativnu snagu koja je urođena u misli i misaone procese. Prema tome, vaši procesi za stvaranje i ponovno stvaranje života su zanemareni. Korištenje ove kreativne sile je izazovan i fascinantan poduhvat. Upravo sada možete istražiti dubine vašeg svjesnoga uma istraživanjem novih, boljih i kreativnijih načina suočavanja s poteškoćama, te realističnijih i konstruktivnijih načina reagiranja. Ne morate reagirati na način na koji reagirate; imate na raspolaganju mnoge mogućnosti razmišljanja, ili usmjeravanja vaših misli, misaonih procesa i obrazaca stavova prema novome cilju. U onom omjeru u kojem nije došlo do identifikacije s pravim sobom i u kojem ste još uvijek tajno identificirani s aspektima vas koje najviše mrzite i prema kojima se opirete da ih promatrate, u tom omjeru vaša svijest nije u stanju koristiti svoje opcije i mogućnosti.

Kada si počinjete postavljati pitanje, "Koji stav odabirem prema onome što promatram u sebi i onome što mi se ne sviđa?" napravili ste jedno od najznačajnijih otkrića u ovoj sadašnjoj fazi vaše evolucije. To ne zahtjeva podsvjesni prodor dubljeg duhovnoga ja. To naprosto znači korištenje onoga što već imate na raspolaganju tijekom stoljeća i tisućljeća evolucije.

Koji su vaši izbori dok promatrate destruktivne stavove i namjere u vama? Možete bilo odabrati - ono što ste do sada radili, jedino bez svijesti - biti potpuno zastrašeni i beznadni, ili možete odabrati misliti kako je nemoguće ikada biti drugačiji i da je to sve što ima o vama. Također možete odabrati misliti da imate moć učiniti trenutnu i drastičnu promjenu. Ovaj

95

posljednji stav nije ništa pozitivniji od prethodnoga. Zato jer je zasnovan na nestvarnosti, on mora dovesti do neizbježnog razočaranja i do naizgled još opravdanije negativnosti. Nestvarna beznadnost i nerealna magična nada su dva ekstrema koji vode do začaranoga kruga.

Ali zar nemate druge dostupne opcije? Nije li moguće s vašim umom kakav je sada, odabrati druge modalitete? Recite "Vjerojatno je i predvidljivo da ću zaboraviti i opet upasti u staru slijepost i njezine uvjetovane reflekse. Ali to me ne mora odvratiti. Morat ću se nanovo boriti da pronađem, uvijek iznova, svoj ključ. No, ja to mogu učiniti i učinit ću to i prema tome postepeno sagraditi novu snagu, resurse i energiju. Neće me odvratiti činjenica da izgradnja prekrasne zgrade zahtjeva strpljivost. Neću biti toliko djetinjast da očekujem da se to učini odmah. Ja to želim i iskoristit ću sve svoje moći da to učinim, ali bit ću strpljiv i realan. Želio bih da me duhovne moći vode, ali ako još ne mogu opažati vodstvo, zato jer su na početku ovoga pothvata moje energije toliko guste, a moja svijest toliko otupljena, imat ću povjerenja, čekat ću i ustrajati. Želim dati najbolje od sebe pothvatu života. Pokušavat ću opet i opet kako bih identificirao, promatrao i izrazio ono što mi se ne sviđa, a da se pritom ne identificiram s time. Težit ću novim načinima razumijevanja svega toga, tako da na kraju mogu iz toga izrasti."

Takav stav vam je na raspolaganju. On nije magičan. To je izbor koji je trenutno dostupan. Možete početi sada sa stavom da biste željeli promatrati i identificirati, a ne biti uronjeni u ono što do sada niste htjeli priznati. Ti i drugi stavovi i opcije postoje u svakoj mogućoj dilemi i poteškoći. U vama postoji znanje koje možete iskoristiti za ono što promatrate. Ako koristite to dostupno znanje, vi širite znanje, kao i opseg vaših stavova i osjećaja.

Što više to radite, toliko je beskonačno veća i neograničena vaša svijest, a još uvijek uronjeno duhovno ja će se integrirati u vaš svjesni um i vi ćete to postati. Kao što sam prije rekao, to se najbolje događa u trostrukom dijalogu: dijalogu svjesnoga ja s demonskim aspektima, dijalogu svjesnoga uma s božanskim ja, te dijalogu između božanskog ja i demonskog ja. U sve tri ove mogućnosti, obje strane naizmjenično razgovaraju i slušaju, kao u bilo kojem smislenom razgovoru. Prema tome, što više možete percipirati i promatrati na ovaj način, to će lakši postati sljedeći korak; ostvarenje vašeg istinskog duhovnog identiteta. Tada ćete istinski znati da je ta nevjerojatna, prekrasna, neograničena svijest vaše pravo ja, gdje leži sva moć i gdje nema mjesta strahu.

Moji prijatelji, još jednom ovo predavanje zahtjeva marljivi rad. Mnogo ovog materijala ne može se odmah asimilirati zato jer je težak. On od vas zahtjeva da koncentrirate vaš um i da koristite dobru volju, te također da kroz meditaciju kontaktirate viša područja duhovne stvarnosti i moći da vam pomognu apsorbirati i upotrijebiti ono što sam rekao.

Budite blagoslovljeni, budite u miru, budite u Bogu.

POGLAVLJE 20

RASTVARANJE VAŠIH STRAHOVA

Pozdravi, moji najdraži prijatelji.Svi mi znamo koliko je važno i neophodno suočiti se i prihvatiti te aspekte, osjećaje,

uvjerenja i stavove u vama koji bilo nisu svjesni, ili to još nisu dovoljno. Ukoliko se ta svjesnost ne kultivira, nemoguće je osloboditi najdublje središte vašega bića, jezgru iz koje izvire sav život. Pokušajmo sada vidjeti gdje ste u odnosu na ono što još uvijek treba biti iskopano u vama. Koliko ste toga otkopali? Koliko ste toga svjesni od onoga što se stvarno zbiva u vama, za razliku od površnih objašnjenja koja su toliko praktična?

96

Uklanjanje iluzija o sebi se u početku čini nepremostivo teško, jer sva ljudska bića nejasno vjeruju da je istina u pozadini neprihvatljiva, te da su prema tome oni sami neprihvatljivi. Tako se dvostruka iluzija mora ukloniti: vjerovanje u pozadini o kojem se radi, kao i ono što ste stavili preko toga. I to je uvijek najteži dio pathworka.

Zlo kao obrana od patnjeDa biste nastavili ovu fazu rada na sebi, nužno je da shvatite na dubljoj razini od kuda

dolaze negativni stavovi i destruktivnost. Koje je pravo podrijetlo zla? Vi znate i često ste me čuli da kažem kako negiranje vaših ranjivosti, vaš sram od osjećanja bespomoćnosti i vaš osjećaj da niste vrijedni ljubavi stvara zlo i destruktivne stavove i osjećaje. Drugim riječima, zlo je obrana od patnje.

Prema tome očito je da se vaše daljnje usmjerenje na putu može izravnije povezati s povredama i patnjom koje ste trpjeli tijekom vašeg ranoga života i protiv kojih ste se do sada borili. Vi koji ste naučili emocionalno ponovno doživjeti osjećaje iz prošlosti možete potkrijepiti kao osjećanu stvarnost ono što sam ponavljao toliko mnogo godina: negiranje izvornog iskustva navodi vas da ga uvijek iznova doživljavate. Vi ponovno stvarate negirano iskustvo, i tako povećavate nakupljenu bol i povredu. Još uvijek treba poduzeti više tog ponovnog proživljavanja, ali sada se to može učiniti sigurno.

Previše onoga zbog čega ste patili kao djeca, osobito omjer vaše nesreće, je još uvijek samo intelektualno znanje za vas. Vi ne osjećate koliko nesretni ste stvarno bili kao dijete, i vrlo dugo mnogi od vas su vjerovali upravo suprotno o vašem djetinjstvu. Stjecanje tog znanja prvo intelektualno je nužna priprema da to ponovno iskusite. Bez takve intelektualne svijesti istine vašega djetinjstva, obrane ne mogu dovoljno oslabiti za sigurno ponovno proživljavanje na emocionalnoj razini. Kada su obrane još uvijek jake, one blokiraju put emocionalnom proživljavanju tako da je pokušaj da se dođe do osjećaja ugušen. Sada ste istinski spremni, moji prijatelji, upustiti se u dubine svoga bića. Tamo možete otpustiti i prepustiti se slobodno svim nakupljenim osjećajima koji do sada nikada nisu mogli napustiti vaš sistem. Nisu se mogli transformirati prije u svoj prirodan energetski tok zato jer ste zaključali vrata od toga da osjetite svoje osjećaje.

Problem lijenostiPred neko vrijeme, zamolili su me da raspravim o problemu lijenosti. Postoji uska

veza između problema lijenosti i osjećaja koje niste u potpunosti proživjeli. Nemojte gledati na lijenost kao na stav od kojeg treba odustati voljom, samo kad bi se osoba konačno dovela do toga da bude odgovorna i konstruktivna. To uopće nije moralističko pitanje. Lijenost je očitovanje apatije, stagnacije i paralize, rezultat stagnantne energije u supstanci duše. Stagnantna supstanca duše je rezultat osjećaja koji nisu do kraja proživljeni ili izraženi, te prema tome nisu u potpunosti shvaćeni glede njihova značenja i istinskog podrijetla. Kada osjećaji nisu na takav način proživljeni, shvaćeni i izraženi, oni se nakupljaju i zaustavljaju tijek životne sile.

Nije dovoljno zaključiti da morate u sebi imati neke osjećaje iz prošlosti koji su morali dovesti do sadašnjih okolnosti. Takvo deduktivno znanje je često potrebno otvaranje kako biste si omogućili dublje iskustvo. Međutim, samo znanje može biti prepreka kada zamijenite osjećaje sa znanjem. U tom slučaju, jedinstvo te dvije funkcije je prekinuto na isti način kada nešto osjećate, a ne znate što ti osjećaji znače, kako i zašto su se pojavili, niti kako oni još uvijek usmjeravaju vaš život sada.

Još uvijek postoje mnoge obrane protiv potpunog doživljavanja nakupljenih osjećaja u vama, moji prijatelji, unatoč svom vašem napretku. Imajući to na umu pomoći će vam da usredotočite vašu pažnju i svijest na te obrane i da ih sve više prevladate. Možete sustavno umanjiti prag obrane protiv vaših duboko nakupljenih iskustava koja su postala otrovna jer se

97

ne otpuštaju. Ta bolna iskustva ne mogu se otpustiti ako se ne dožive, ne znaju, ne izraze i ako se ne prožive što je potpunije moguće.

Da ponovimo: sve što je zlo, destruktivno i negativno u ljudskoj prirodi je rezultat obrane od toga da ponovno proživimo bolne, nepoželjne osjećaje. To negiranje stagnira energiju. Kada osjećaji stagniraju, energija stagnira: a ako energija stagnira, vi se ne možete kretati. Kao što znate, osjećaji su energetske struje u kretanju. One se stalno transformiraju od jednog niza ili tipa osjećaja u druge, dok god energija slobodno teče. Ne proživljavanje osjećaja zaustavlja kretanje tih struja i prema tome zaustavlja živu energiju. Kada je prirodan tijek energije zaustavljen u vašoj supstanci duše, vi se nađete u poziciji da osjećate lijenost, ono stanje u kojem je kretanje moguće jedino kada je bolno prisiljeno vanjskom voljom. Tako moji prijatelji, kada vidite da stagnirate, da ste lijeni, pasivni ili inertni, i kada nemate želje išta raditi, što se često miješa s duhovnim stanjem samo bivanja, imate dobar pokazatelj da u vama ima osjećaja koji su stvorili psihičku toksičnost, zato jer ih niste htjeli proživjeti i priznati.

Stagnacija energetskih struja ne zarobljava samo osjećaje, nego i koncepte. Vi generalizirate iz jednokratnih pojava i držite se rezultirajućih lažnih vjerovanja. Rijetko je da stagnirajući osjećaji također ne uključuju stagnantne konceptualizacije života. To može postojati u najdubljim dijelovima duše, potpuno skriveno od svijesti. To je ono što sam pred puno godina nazvao "imidži" i što je zadržano unutar psihe. Pomogao sam vam pronaći te imidže, i vi ste vidjeli kako ste bili navedeni da ponovno iskusite krive zaključke i stagnantne osjećaje. Nanovo i nanovo zarobljeni ste u ciklus reproduciranja prošlosti na ovaj ili onaj način dok ne nađete hrabrosti da odaberete živjeti sada ono što niste proživjeli prije zbog vaših obrana. Ne možete izaći iz tih opetovanih ciklusa, bez obzira koliko su dobre vaše namjere i koliko nastojanja koristite na druge načine, ukoliko stvarno u potpunosti ne doživite svoje ranije osjećaje. Spomenuli smo mnogo puta da je ljudska nevolja u dualnom rascjepu što nije ništa drugo nego iluzija percepcije. Ta iluzija ima mnogo aspekata, a jedan je rascjep u samoj ljudskoj svijesti. Ljudska bića mogu osjećati jednu stvar, vjerovati drugu, a djelovati bez znanja kako te obje funkcije njima vladaju. Pomanjkanje svijesti o tome kako se osjećate i što zaista vjerujete stvara još jedno očitovanje rascjepa. Kada ujedinite znanje i osjećaje, onda radite prema popravljanju i integraciji koja se očituje kao prekrasno novo buđenje i osjećaj cjelovitosti.

Kada se osjećaji ne prožive u svom njihovom potpunom intenzitetu, tijek unutarnjeg života mora postati stagnantan. Ljudi će se naći paralizirani na neobjašnjiv način. Njihove akcije postaju neučinkovite; čini se da život sprječava sve njihove ciljeve i želje. Oni nailaze na zatvorena vrata kada žele ostvariti svoje talente, svoje potrebe, svoje ja. Takozvana lijenost može biti jedno očitovanje te paralize. Pomanjkanje kreativnosti ili osjećaj općeg očaja može biti druga. U slučaju očaja, ljudi mogu često koristiti neki tekući događaj ili poteškoću da objasne svoje unutarnje stanje. Istina je da vas osjećaj beskorisnosti i konfuzije glede života i vaše uloge u njemu mora obaviti kada se opirete življenju kroz osjećaje koje imate; a vi ih nastavljate u sebi njegovati zato jer se zavaravate da će vas izbjegavanje osjećaja manje povrijediti nego da ih izložite. Postoje i mnoga druga očitovanja. Nesposobnost da se osjeti užitak ili da u potpunosti iskusite život je jedan od najraširenijih učinaka.

Strah od osjećanja svih osjećajaUkupno iskustvo osjećaja je onoliko dostupno kolika je vaša spremnost i volja da u to

krenete. Ti osjećaji su često nakupljani stoljećima i tisućljećima - a ne samo desetljećima. Svaka inkarnacija života predstavlja zadatak da se očistite tako da ih proživite i razumijete. Vi ste pročišćeni kada više nema otpadnog materijala. Nakon što završite ovaj životni ciklus, uvjeti, okolnosti i okružje vašeg sljedećeg života u koji ste privučeni neizbježnim zakonom života, dat će vam mogućnost da donesete na vidjelo bilo koje prethodno nakupljene otpadne

98

materijale. No sjećanje na prethodne inkarnacije je blokirano, tako da imate samo iskustva ovoga života na koja se možete pozivati.

Zamagljivanje sjećanja je nusprodukt ciklusa života/smrti u koji su uhvaćeni svi oni koji negiraju iskustvo osjećanja. Kada negirate svjesnost i odbijate osjetiti iskustvo onoga što ste proživjeli u ovom životu, vi nastavljate proces zamagljivanja sjećanja. Tako nastavljate ciklus umiranja i ponovnog rađanja, i taj proces se uvijek očituje kao prekid u kontinuitetu svijesti. Nasuprot tome, kada uklonite taj nekontinuitet svijesti, a s time i cijeli ciklus umiranja i ponovnog rađanja, te živite kroz sve ono što se nakupilo kroz ovaj život bez obzira je li moguće ponovno uspostaviti veze sjećanja. Ako se u potpunosti prožive svi osjećaji ovoga života, sav preostali materijal prethodnih života će se automatski rješavati, zato jer je trauma sadašnjeg trenutka samo trauma zbog negiranja prethodnih boli.

Vi to možete učiniti, moji prijatelj, ako vjerujete u ovaj proces i u pothvat otpuštanja, istinskog otpuštanja. I tu opet leži problem. Vi ne možete otpustiti ako se vaše najdublje biće brani protiv toga da osjeti osjećaje za koje znate da postoje u vama. Vi se u stvari borite protiv toga da uspostavite vezu između tih osjećaja i vašeg unutarnjeg znanja, te vaših sadašnjih obrazaca djelovanja. Na paralizu koju se često smatra lijenošću i glede koje moralizirate da je upravo to, treba gledati kao na vrlo neizravni simptom.

Lijenost je zaštita protiv kretanja supstance duše koja prijeti da donese na površinu osjećaje za koje mislite da ih možete nastaviti ignorirati, a da pritom ne blokirate svoj život. Tako je lijenost istovremeno učinak kao i obrana. Kretanje pokreće ono što leži stagnantno. Kad to u potpunosti razumijete, možete preusmjeriti svoju unutarnju volju i namjeru prema prevladavanju te samonametnute zaštitne stagnacije, te sakupiti hrabrost da osjetite ono što treba osjetiti.

Istinsko, vedro stanje bivanja za kojim svaka duša nesvjesno čezne nije oprezna pasivnost koja mora izbjeći kretanje i kojoj se kretanje čini nepoželjnim. Istinsko duhovno stanje bivanja je vrlo aktivno stanje, iako je to istovremeno i mirno i opušteno stanje. To je radosno kretanje i djelovanje. Jedino pasivnost uplašenoga ja stvara mahnitost kao protuakciju protiv stagnacije. To je kao da se ličnost naporno borila protiv stagnacije namećući si prisilno djelovanje, te je tako postala još udaljenija od istine o svojoj stagnaciji, te od razloga stagnacije, a to je strah od osjećanja svih osjećaja uključujući i strah. Tek kad se ta istina u potpunosti osjeti i shvati, kada se prestanete protiv toga boriti i rastvorite ono što je stvara, osjećajući svoje osjećaje, tek onda možete izaći iz te mahnitosti pretjerane aktivnosti i paralize. Drugim riječima, morate doći do toga da osjetite strah koja leži u lijenosti i u svim tipovima stagnacije.

Taj strah sjedi u svakome, čak i u onima koji nisu naizgled lijeni, ili koji nisu svjesni drugih simptoma koje taj negirani strah stvara. Osnovnom ljudskom stanju straha mora se dopustiti da se izrazi izvana. Morate tome dopustiti da preuzme pravo usmjerenje. Kada doživite taj strah, u njemu ćete pronaći dva osnovna elementa. Prvi su uvjeti djetinjstva koji su bili toliko bolni da ste mislili da si ne možete dopustiti da ih osjetite, pa ste se od njih ogradili. Drugi još važniji značajniji element je strah od straha; strah da doživite strah. Tu leži prava šteta.

Pred nekoliko godina, govorio sam vam u jednom predavanju o pojavi stalnog trajanja1 i pokazao sam vam kako se negirani osjećaj nakuplja tako da se multiplicira. Na primjer: negirani strah stvara strah od straha; a onda strah od osjećanja straha od straha, i tako dalje. Isto je istina za druge osjećaje. Negirana ljutnja stvara ljutnju što ste ljuti. Onda kad se to negira, osoba postaje još ljuća što nije sposobna prihvatiti ljutnju, i tako dalje. Sama frustracija je podnošljiva kada u potpunosti uđete u nju. No kad ste frustrirani zato jer biste "trebali" ne biti frustrirani, tada ste još frustriraniji, zato jer je negirate, pa se bol širi. Taj proces je toliko značajan zato jer jasno ukazuje na potrebu izravnog osjećanja, bez obzira

1 Vidi predavanje br. 140.

99

koliko su osjećaji nepoželjni. Ako umnožite vašu bol zato jer negirate osjećaj boli, ta sekundarna bol mora postati gorka, iskrivljena i nepodnošljiva. Ako prihvatite i osjećate bol, automatski započinje proces rastvaranja. Mnogi od vas su doživjeli ovu istinu mnogo puta u pathworku. Isto je istina za strah, ljutnju, frustraciju ili bilo koji drugi osjećaj.

Tako, kada osjetite strah od straha i možete se pustiti u taj sam strah, taj strah će vrlo brzo dati mjesta za drugi negirani osjećaj. Negirani osjećaj - koji god da je - će postati lakši za podnijeti nego njegovo negiranje, strah. A sam strah je podnošljiviji od straha od straha. Na taj način, možete napredovati do jezgre nakupljene otpadne energije negiranih osjećaja. Boreći se protiv vaših osjećaja i braneći ih stvarate dodatni sloj iskustva koji je udaljen od vaše esencije i prema tome umjetan i bolniji nego izvorno iskustvo protiv kojeg se borite.

Odluka da idete u i krozVaše cjelokupno svjesno ja mora sakupiti sve svoje sposobnosti, sve svoje resurse, te

upotrijebiti sve što ste stekli kako biste u potpunosti utvrdili iskustvo straha od dubokih, bolnih, mučnih, zastrašujućih osjećaja u vama. Kao što sam vam često govorio, "Jedini put izvan je u i kroz."

Sada je važno da se usredotočite na meditaciju. Oni među vama koji su se uvjerili u veliku moć koju tada stvarate naučili su da specifično usredotočenje i svjesno usmjeravanje koje dajete vašim meditacijama evocira unutarnje vodstvo u pravoj i usklađenoj mjeri, koju onda možete primijeniti na vaš život. Ispravno usmjerenje je dvostruko. Kao prvo morate se posvetiti tome da idete u sebe, a ne oko sebe. Ta voljna odluka da idete u i kroz vaše osjećaje trebala bi biti poriv u toj specifičnoj meditaciji. Vaša izjava da je to ono što hoćete i namjeravate mora stvoriti novi uvjet u supstanci vaše duše. Tada možete zatražiti posebno vodstvo koje će odmah oslabiti nešto od stagnantne tvari. Lijenost koja vas navodi da izbjegavate, odgađate i ne izvršavate nestat će u dovoljnoj mjeri u ovoj točci da pokrene novi tijek energije. Voljni stav odlučnosti stvorit će nevoljni energetski priliv i aktivirati vođenu mudrost vašeg duhovnog ja. Navodeći u vašoj meditaciji vašu namjeru i želju da iskusite sve nakupljene osjećaje i da se oslobodite otpada je najbolji i najučinkovitiji početak.

Osim prave ravnoteže i trenutka, unutarnje i vanjsko vodstvo bit će uspostavljeno na način na koji vam je potreban za vašu osobnu situaciju. Naučit ćete se uskladiti s tim vodstvom i osjećati ga, te ga nećete propuštati i biti slijepi i gluhi na njega. Jer ono uvijek postoji kao potencijal koji čeka - ne samo za ovu fazu na putu, naravno, nego za svaku pojedinu, specifičnu fazu kroz koju morate proći. Vanjsko, voljno ja mora voljno odigrati svoj dio kako bi nevoljno ja moglo preuzeti.

To nevoljno ja očituje se na dva potpuno drugačija načina: viša mudrost i vodstvo koje sam spomenuo, te izranjanje na površinu onoga ja koje se često savija u boli, ali negira iskustvo preostale boli iz davne prošlosti. Ovo prvo pomaže i vodi ovo posljednje.

Kroz taj meditacijski proces, energija se oslobađa koja se može usmjeriti na ovu vrlo važnu svrhu. Često sami sebe uvjerite kako nemate vremena i energije ići u dubine vaših osjećaja. Istovremeno trošite puno vremena na druge aktivnosti koje se mogu činiti važnijima u tome trenutku. Bez obzira koliko su važne druge aktivnosti, one nikada ne mogu biti važnije od ovoga istraživanja, jer bavljenje ovim zadatkom je vaš istinski razlog življenja. Osim toga, to je ključ za produktivno življenje za vas sada.

Drugi važan aspekt meditacije je da pozovete vašu vjeru da vas "ulaženje u nutrinu" neće uništiti. Bez tog čina vjere, nećete imati hrabrosti to učiniti. Drugim riječima, ako sigurnost i valjanost ovoga tijeka nije jasno na početku utvrđena, vaša nevoljkost da iskusite bolne osjećaje će vas hotimice dovesti do toga da proizvedete sumnju glede sigurnosti procesa. Zajedno s time dolazi umjetna iluzija da se "ulaženje u nutrinu" može izbjeći i da vam ipak može omogućiti da postignete integraciju, zdravlje i ispunjen život. Izbjegavanje osjećaja uvijek stvara dualističke paradokse lažne sumnje i lažne nade.

100

Pred mnogo godina u predavanju pod nazivom "Ponor iluzije", rekao sam da put samoostvarenja i ujedinjenja sadrži mnoga raskršća gdje je potrebno dopustiti sebi da padnete u ono što se čini kao ponor bez dna. Padanje u njega znači uništenje osobe. Rekao sam da do određene mjere u evoluciji pojedinca, osoba čuči ispred tog ponora, držeći se i ne usuđujući se skočiti. Pojedinac je vrlo, vrlo jadan u tome stanju, ali još uvijek vjeruje da je pseudo-sigurnost te zgrčene, ustrašene pozicije bolja od uništenja. Tek kad konačno steknete dovoljno povjerenja da riskirate skočiti, tek tada osoba shvati da u stvari može plutati. Mnoga takva raskršća su potrebna da bi se nanovo otkrilo da je to siguran skok.

Isto se odnosi na to da se pustite pasti u naočigledni ponor vaših blokiranih osjećaja - bolnih, zastrašujućih osjećaja. Ukoliko to ne učinite, ostat ćete u skvrčenom, neugodnom položaju u kojem je stvarno nemoguće živjeti i uživati. Potrebna vjera da napravite taj skok može se aktivirati tako da se iskreno suočite s problemom i ispitate što je tu ulog. Morate razmotriti temeljno pitanje koje se može ovako sažeti: "Postoji li zaista ponor bez dna negativnosti, destrukcije i zla u temelju ljudskog postojanja? Ili su ti aspekti iskrivljenje koje ne treba postojati?" Postoje mnoga raskršća gdje je vjera ljudskih bića stavljena na iskušenje. Morate se suočiti s raskorakom između onoga što tvrdite da vjerujete i onoga što stvarno vjerujete. Ako vjerujete u krajnju duhovnu narav čovječanstva, tada se nemate čega bojati. Ako ne vjerujete u to, potrebno je biti svjestan te sumnje u pozadini i suočiti se s njezinom pravom naravi. Stavljanje vaših sumnji na otvoreno će vas barem zaštititi od iluzorne naravi vaše vjere u čovječanstvo i njezine duhovne sudbine. Ako izađete iz nje s uvjerenjem da zaista vjerujete da je ljudska narav krajnje zla, destruktivna, zastrašujuća i kaotična, također se mora ispitati istinski motiv i razlog za to uvjerenje. Takvo suočavanje s onim što osoba istinski vjeruje nasuprot onome što misli da vjeruje mora se uvijek iskreno proraditi. To je istina za bilo koji važni pojedinačni problem. Pomoć i vodstvo mogu i trebaju se također aktivirati kroz meditaciju za tu specifičnu svrhu.

Također izjavite u svojoj meditaciji da želite biti svjesni vaših posebnih metoda izbjegavanja, te da se više ne želite zavaravati u tom pogledu. Bolje je izbjegavati skok u ponor i znati da to činite i zašto, nego negirati svoj strah i praviti se da se ne bojite. Slobodno priznajući svoj strah, vi ste više u dodiru sa sobom nego ako negirate strah. Suočavanjem s valjanošću straha, često možete otkriti da je pravi razlog iza straha sram i njegov partner, ponos. Negirani ponos i sram često stvaraju strah. Ideja da je ponižavajuće imati neke osjećaje ili biti u nekim ranjivim stanjima, zajedno s idejom da ne biste trebali biti tu gdje jeste, te osjećaj da je vaša prošla patnja kao djeteta uzrokovana time što ste neprihvatljivi i ne zaslužujte ljubav, sve to stvara sklonost da se negira stanje u kojem jeste. Pritisak tog negiranja tada stvara strah, a strah zauzvrat zahtjeva od osobe da izmisli neke teorije da opravda strah. Ako se ljudi uvjere da je zaista opasno osjećati svoje osjećaje, to uvjerenje može dovesti do sloma i krize koja je puki rezultat tog dubokog uvjerenja. Užas može dovesti osobu do snažnog stanja krize. No istinski središnji osjećaj u pozadini je često samo sram/ponos, te zabluda da bol iz djetinjstva postoji zbog osobne neadekvatnosti koju je pojedinac previše postiđen izložiti.

Prelaženje barijere neugode, poniženja, srama i ponosa će često rastvoriti strah. Morate konfrontirati i iskreno se suočiti sa svim tim pitanjima. Jedino tako se može izgladiti put da se pustite u sebe. Meditacija je zahtjev bez kojeg vaš put postaje nepotrebno težak. Takav pristup i stav izgradit će klimu koja vam je potrebna da odete u ponor straha, usamljenosti, beznadnosti, boli i ljutnje stvorene patnjom koju ste morali pretrpjeti. Svaka suza koja nije prolivena je zaustavljanje. Svaki protest koji nije izražen sjedi u vama i navodi vas da ga izrazite tamo gdje to nije prikladno. Svi ti osjećaji čine se kao bezdan, ali jednom kad u njih skočite, neminovno ćete naći da duboko u vama postoji ta božanska jezgra koja boravi u vama i čiji ste vi izraz. To je svijetlo, toplina, živost i sigurnost. Sve su to prave

101

realnosti, ali se mogu doživjeti samo ako idete kroz prethodno negirane realnosti izbjegavanja osjećaja.

Kroz vrataVaše duhovno ja sa svom svojom radošću, sigurnošću i mirom nalazi se upravo iza

tuge i boli. Ono se ne može aktivirati izravnim činom volje, niti praksama i akcijama koje izostavljaju nužnost proživljavanja svih vaših osjećaja. No vaš duhovni centar očituje se neizbježno kao nusprodukt, kao rezultat izravnog čina volje kroz vaše negirane osjećaje.

Završit ću ovo predavanje tako da vam kažem kako strah nije stvaran. To je zaista iluzija, ali morate proći kroz njega tako da ga osjetite. Kroz vrata osjećanja vaše slabosti leži vaša snaga; kroz vrata osjećanja vaše boli leži vaš užitak i radost; kroz vrata osjećanja vašeg straha leži vaša sigurnost; kroz vrata osjećanja vaše usamljenosti leži vaša sposobnost za ispunjenje, ljubav i zajedništvo; kroz vrata osjećanja vaše mržnje leži vaša sposobnost da volite; kroz vrata osjećanja vaše beznadnosti leži istinska i opravdana nada; kroz vrata prihvaćanja manjkova u vašem djetinjstvu leži vaše ispunjenje sada. Kada proživite sve ove osjećaje i stanja, neophodno je da se ne zavaravate vjerujući da su oni uzrokovani bilo čime što doživljavate ili ne doživljavate sada. Što god da sada donosi je samo rezultat prošlosti koja još uvijek prebiva u vašem sistemu.

Kroz ta vrata pronaći ćete istinski život. Sva mnoga iskušenja koja vas pozivaju da slijedite puteve koji navode da je moguće pronaći duhovnu realnost, a da ne prođete kroz ta vrata je samo građenje kula u zraku. Nema načina da se zaobiđe ono što se u vama nakupilo i što je otrovalo vaš cijeli sustav - vaš duhovni, vaš psihološki i često vaš fizički sustav. Taj otrov može se ukloniti jedino osjećanjem onoga što ste se nadali da ćete izbjeći osjetiti. Tada novi priliv energije postaje dostupan u još većoj mjeri. Mnogi od vas su iskusili do neke mjere ono što ovdje govorim, i u tome leži rast. No svi vi morate ići dalje u tome pogledu. Samokažnjavanje zbog mržnje i prkosa, zbog okrutnosti i pohlepe, zbog sebičnosti i jednostranih zahtjeva spram drugih mora se otpustiti kako biste mogli ući u užas vašega straha, vašega srama, vaše boli. Kada se prestanete boriti s time, postat ćete stvarni, otvoreni i istinski živi.

Blagoslovi za sve vas.

POGLAVLJE 21

IDENTIFIKACIJA S DUHOVNIM JA RADI PREVLADAVANJA NEGATIVNE NAMJERE

Blagoslovi i pozdravi za sve vas ovdje. Neka se vas moć duha oživi, te neka živi i očituje se kroz vas. Tada ćete biti u stvarnome svijetu i vaš život će imati smisla. Svaki korak koji poduzmete u tome smjeru stvara novu energiju. Vi koji istinski želite pronaći tko ste, te ste spremni učiniti žrtvu odustajanja od starih destruktivnih obrazaca mišljenja i reagiranja, otkrit ćete da je neusporedivo blago u vama. Tada svijet žrtve odista postaje smiješan, jer odustajete od ničega da biste dobili sve.

Kako postajete perceptivniji i usklađeniji kao rezultat vašeg ubrzanoga rasta, vi znate da je stvarnost duha puno veća od stvarnosti stvari koje dodirujete i vidite. Duhovna energija koju stvarate se stalno obnavlja. To se može primijetiti u vašim osobnim životima, kao i u vašim pothvatima s drugima. Naravno, čak i nakon što napravite veliki napredak još uvijek se morate boriti s vašim obranama i nerastvorenim negativnostima, vašim otporima, iskrivljenjima i mrakom. Kao i obično, ti aspekti moraju se prvo u potpunosti priznati i

102

prihvatiti prije nego li možete od njih odustati. Nemoguće je otpustiti nešto što još ne znate ili što ne želite izraziti.

Negativna namjeraSada bih volio govoriti o potrebi bivanja svjesnim vaše prethodno skrivene, ali sada

svjesne negativne namjere. U prošlosti ste možda prihvatili teoriju da vi također imate niže ja, da imate nedostatke i karakterne mane. Možda ste se s mnogima od njih suočili i nosili se s njima iskreno i konstruktivno. Ali to nije isto kao i pronaći negativnu namjeru.

Vrlo je važna činjenica u ljudskoj psihologiji da čega god se ljudi boje, oni to nesvjesno žele; da što god doživljavaju, oni to nesvjesno žele. Cijeli pathwork se temelji na ovoj istinitoj činjenici života. Mnogi od vas su se istinski suočili licem u lice s osnovnim negativnim stavovima prema životu; stav koji ne izražava želju za davanjem, za ljubavlju, za doprinosom, za posezanjem, za dobivanjem, ili za plodnim i dobrim životom. To može zvučati besmisleno svjesnom umu koji ništa ne želi više nego sva zamisliva ispunjenja. No postoji drugi dio duše, u skrivenom kutu psihe, koji kaže upravo suprotno. On želi mrziti, biti prkosan, zadržavati - čak i ako to uzrokuje patnju i lišavanje.

Prepoznavanje ovoga dijela duše je od neizmjerne važnosti. To ne mora biti veliki dio sebe. U stvari, moguće je da je relativno mali dio vaše svijesti zaključan u negaciju, dok veći dio sebe teži suprotnome. No bez obzira koliko je mali u odnosu na oslobođene, pozitivne aspekte sebe, negativni dio drži magnetsku moć nad životom pojedinca upravo zato jer nije svjesno prepoznat.

Kada postanete svjesni te negativne namjere, počinjete primjećivati koji poražavajući stisak taj stav ima na vas i vaš život. Unatoč vašem znanju koliko je on destruktivan i koliko je besmislen, još uvijek niste u stanju - to jest nevoljni ste napustiti ovaj stav. Potreban je veliki trud u prevladavanju otpora prije nego li možete prihvatiti tu u početku šokantnu realizaciju o vašem životu. Činjenica je da se većina otpora na kojeg nailazite u sebi i vašim bližnjima temelji upravo na tome da ne želite vidjeti postojanje takve besmislene negativnosti i destrukcije u vama.

No kad je konačno vidite, to je blagoslov. Tada se možete nositi s tom negacijom života. Postoji određeni broj "razloga" za negativnost, ako ih možemo tako nazvati, kojih ste već prilično svjesni. Svejedno, možda pronađete da se još uvijek ne možete pomaknuti s te točke. Pa ipak, sama činjenica da znate da ste vi ti koji želi izolaciju, usamljenost, stanje bez ljubavi, mržnju i prkos, umjesto da krivite neku sudbinu koja je zadesila nevinog vas, to je ključ za pronalaženje sljedeće veze u lancu vaše evolucije.

U ovoj točci, bilo bi korisno napraviti jasnu razliku između negativnosti i negativne namjere. Negativnost obuhvaća niz osjećaja uključujući neprijateljstvo, ljubomoru, mržnju, strah, ponos i ljutnju, da nabrojimo samo neke. Ali kada govorimo o negativnoj namjeri, mislim izričito na namjeru da se držite stanja negiranja života i sebe. Sama riječ namjera ima konotaciju da je ja odgovorno i čini namjeran izbor, namjerava činiti, djelovati i biti na određeni način. Čak i kada si priznate i prihvatite svoje najdestruktivnije, najokrutnije i najbrutalnije stavove, vi ipak ostavljate utisak da si ne možete pomoći u tome što ste takvi kakvi jeste. Međutim, kada izvučete vašu negativnu namjeru, vi se više ne možete zavaravati da vam se stvari naprosto "događaju". Morate se prije ili kasnije pomiriti s činjenicom da je vaš život rezultat vaših izbora. A izbor podrazumijeva mogućnost usvajanja drugog stava. Drugim riječima, možete istinski otkriti na dubokoj razini da ste slobodni. Čak i vaše sadašnje uske granice su rezultat slobodno odabranoga tijeka, te će se nastaviti u tome smjeru dok ne odaberete promijeniti taj tijek.

Za svjesni um, takve negativne namjere mogu se činiti besmislenima, ali budite sigurni da negativna namjera zaista postoji. Da biste to priznali i nosili se s tom činjenicom opsežno i duboko potrebna je znatna borba, nastojanje i strpljenje, kao i unutarnje prevladavanje otpora.

103

Ne govorim o povremenoj nejasnoj naznaci priznanja koje se onda ostavi takva kakva jest. Istinsko rješavanje negativne namjere osobe je velika kriza u životu osobe i predstavlja osnovni prijelaz. To nije nešto do čega se može lako doći.

Pogledajmo sada neke temeljne faze i napretke ovoga prijelaza. Možete započeti ovakav put bez bilo kakve svijesti o vašim tvrdoglavim negativnim namjerama. Kao što sam prije rekao, da ste suočeni s tom činjenicom, ne biste je vjerovali, a kamoli je osjetili ili primijetili u vama. Možda ste svjesni nekih nedostataka i destruktivnih stavova, nekog neurotskog ponašanja i osjećaja, no ne mogu dovoljno naglasiti da to uopće nije isto kao i biti svjestan svoje negativne namjere.

Kako vaš pathwork dobro napreduje, a vi stječete sve više iskrenih uvida u vas same, možete prihvatiti više dobrih, kao i više bolnih osjećaja. Stječete snagu i objektivnost. Vašom obnovljenom odlučnošću da se uvijek iznova suočite s istinom o vama, koja aktivira najčišće duhovne energije, vi konačno dolazite do toga da otkrivate vašu namjernu negaciju svih dobrih stvari u životu. Vidjet ćete da što se frustriranije osjećate zbog toga što ne možete postići ono što toliko žarko želite, da je to veća unutarnja negativna namjera i to je manja vaša sklonost da je riješite. Ta korelacija je neizmjerno važna. Isto se odnosi na sumnje: što se više bojite da se ono što želite neće materijalizirati, što manje vjere imate u život, to ste manje povezani sa svojom vlastitom negativnom voljom.

Nova nadaJa koje namjerno odabire tijek negiranja, prkosa i mržnje čak i po cijeni patnje je

izuzetno teško priznati. Ali kad to jednom učinite, otvaraju se vrata slobodi, čak i prije nego li je osoba spremna proći kroz njih. Čak prije nego je ja spremno napraviti novi izbor, sama dostupnost drugoga puta, drugoga pristupa životu i drugačijem ulaganju energija i resursa osobe, donosi nadu - ne lažnu nadu, nego stvarno očekivanje.

Vi polažete toliko puno na lažne nade, moji prijatelji. Vi stvarno ulažete svoje najbolje energije u neurotska rješenja utemeljena na neostvarivim nadama ili na pukoj iluziji. No postoji stvarna, realna i ostvariva nada: nada koja nije osuđena završiti u razočaranjima i gubitku iluzija. Ta nada sporo, ali sigurno raste u očitovanu stvarnost i činjenicu, rezultirajući u samoispunjenju i ostvarenju najboljega u vama, te prema tome pristupa svemu onome što život ima za ponuditi. Samo razmislite o svim potencijalima koje život može ponuditi. Oni su beskrajni i oni su vaši da ih zatražite.

Međutim, koliko god da je važno otkriti postojanje vaše negativne namjere, svijest nije isto što i odustajanje od nje. Ponekad se događa da uviđanje destruktivnog ili iskrivljenog stava ga automatski uklanja, ali to nije uvijek istina. Postaje očito, uvijek iznova, u skoro svačijem radu, da unatoč tome što znate koliko je besmislena i destruktivna vaša negativna namjera, potrebno je više od priznavanja prije nego li se um, volja i namjera mogu promijeniti.

Već smo otišli u brojna uvjerenja i zablude, motive i razloge zašto je to tako. Radili smo na mnogima od njih. Postoji strah od nepoznatoga; strah da ćemo biti povrijeđeni i poniženi; strah i odbijanje da iskusimo bol, prošlu i sadašnju. Negativan stav je tako obrana od pravih osjećaja. Držanje za negativno usmjerenje volje je također zbog odbijanja da preuzmemo odgovornost u životu; ili da se bavimo s okolnostima koje baš nisu idealne. To je unutarnje inzistiranje da forsirate vaše "loše roditelje" da postanu "dobri roditelji" koristeći jad kao oružje protiv njih. Negativna namjera također znači kažnjavati život općenito. Neki od vas su već prilično istražili, provjerili i radili kroz te osjećaje, reakcije i stavove, pa ipak još uvijek inzistirate na zadržavanju tih osjećaja. Zašto?

Također smo radili na podrijetlu tog negiranja. To je često jedini način kako dijete može sačuvati svoje ja. Ako se unutarnji otpor ne održava, ličnost se osjeća pod prijetnjom; dijete izjednačava odustajanje od otpora s kapitulacijom, s odustajanjem od svoje

104

individualnosti. Mnogi od vas su toga svjesni i znaju neprikladnost nošenja nekad valjane pozicije u sadašnjost gdje ona više nije valjana i gdje je izravno destruktivna.

Može se činiti skoro nezamislivo onima od vas koji još nisu došli do samootkrića koje osoba može priznati glede besmislenog, beskorisnog stava koje ne donosi ništa osim nepoželjnih rezultata, a ipak inzistiraju na tome da to održe. Zašto to naočigled besmisleno odbijanje postoji, čak iako znate da samo uzrokuje bol vama i drugima? Mora postojati moćni razlog koji očito ide izvan bilo kojih prije navedenih razloga - koliko god da su oni istiniti. Mnogi od vas su zaglavljeni na ovoj točci i trebaju pomoć da je prijeđu.

S kojim dijelom sebe se identificirate?Kako biste se bavili s ovim uskim grlom, moramo se usredotočiti na pitanje

identifikacije. S kojim dijelom sebe se identificirate? Takve identifikacije nisu nešto što svjesni ego odabire. Još jednom, to je nešto što mora otkriti vaš promatrajući um. Na koji način ste identificirani s različitim dijelovima svoga bića?

Na primjer, ako se isključivo identificirate sa svojim egom - s tim svjesnim, voljnim, djelujućim dijelom sebe - automatski je nemoguće dovesti do promjene koja leži iznad područja ega. Unutarnja promjena najdubljih stavova i osjećaja pojedinca ne može se proizvesti samim ograničenim funkcijama ega. Osoba se mora identificirati s dubljim, širim i učinkovitijim aspektom sebe kako bi uopće mogla vjerovati u mogućnost promjene. Bilo koja duboka promjena dolazi kad se ego posveti tome da želi promjenu, te da vjeruje u procese nevoljnog duhovnog ja koji će to polučiti. Ako nema identifikacije s duhovnim ja, takva nužna klima pozitivnog očekivanja bez pritiska ne može postojati. A ako ne postoji, osoba ne može to čak ni željeti, jer bi uvjerenje o neuspjehu aktiviralo bespomoćnost ega na previše neugodan način. Tako je bolje da ograničeni ego kaže: "Ne želim" nego da kaže "Ne mogu."

Identifikacija može postojati na najpozitivniji način ili na najnegativniji, opstruktivni i destruktivni način. Razlika se ne utvrđuje vašom identifikacijom s jednim ili drugim dijelom različitih aspekata ličnosti - kao da je jedna dobra, a druga loša. Identifikacija s bilo kojim aspektom vas može biti bilo poželjna, zdrava i plodonosna, ili suprotna. Na primjer, vi možda mislite, "Kako može biti destruktivno identificirati se s višim ja?"

Ako se identificirate s višim ja, a da niste istinski svjesni vašeg nižeg ja, maske, vaših obrana, vaših nepoštenih varki, i vaše negativne namjere, tada vaša identifikacija s višim ja postaje bijeg i iluzija. Pod tim okolnostima, to uopće nije ni istinsko, ni stvarno iskustvo. To je više kao da se isprazno razmećete filozofijom u koju vjerujete isključivo na intelektualnoj razini. Vrlo je dobro znati da ste božansko očitovanje s potencijalno neograničenom moći da promijenite sebe i svoj život, da ste sami duh univerzuma u očitovanom obliku. To je istina. Pa ipak to je polu-istina kada ova vrsta identifikacije predvidi dio vas kojem je potrebno vaše ispitivanje i iskrena pažnja.

U istome smislu, jedna stvar je identificirati se s vašim nižim ja ili maskom, ali promatrati i identificirati je druga. Kada ste identificirani s nižim ja, vi vjerujete da je to sva istina o vama. Kada ga identificirate, promatrate, priznate, i bavite se njime, vi ne vjerujete da je to sva istina o vama. Jer da jeste, vi ne biste mogli identificirati, promatrati, procijeniti, analizirati i promijeniti to. Jer onaj dio vas koji radi svo to promatranje je zasigurno više zadužen, ima više moći, te je aktivniji nego onaj dio koji je promatran, procjenjivan, ili mijenjan. Onoga trenutka kada nešto identificirate, dobro, loše ili ravnodušno, dio koji identificira ste više vi nego bilo što je identificirano. Drugim riječima, promatrač je stvarniji i odgovorniji nego ono što je promatrano.

To je ogromna razlika između identificiranja nečega i identificiranja s time. Kada se maska i niže ja, ili negativna namjera identificiraju, nastaje prostor za prave osjećaje, uključujući bol, da ih se iskreno proživi, a bol se više ne mora negirati. To je tako zato što

105

energija koja više nije uložena u negiranje će vas dovesti do istine. A kada istinski možete osjetiti vaše osjećaje, tada se možete identificirati s vašim duhovnim ja.

Niže ja bi se trebalo identificirati; a s duhovnim ja bi se trebalo identificirati. Ego čini identifikaciju, ali se dobrovoljno odriče sebe da bi se integriralo s duhovnim ja.

Odustajanje od negativne namjereKada odustaje od negativne namjere, osoba se doživljava već kao nešto više od svojeg

nižeg ja koje treba rastvoriti. To jest, njegove energije se rastvore u sadašnji oblik, te su preusmjerene, promijenjene i kanalizirane na novi i bolji način. Besmisleno odbijanje da se odustane od negativne volje postoji zato jer je osoba potpuno i totalno identificirana s tim aspektom sebe, bez obzira na druge razvijene aspekte sebe gdje to uopće nije istina. Drugim riječima, to nije totalno stanje. Nije istina reći da je osoba bilo potpuno identificirana s nižim ja ili da uopće nije. To je bez razlike uvijek kombinacija: neki aspekti sebe su slobodni, i u tim područjima može se osjetiti duboka duhovna identifikacija. Istovremeno, još neidentificirani aspekti nižega ja, još neproživljeni osjećaji, stvaraju, djelomice, zastrašujuću uronjenost u niže ja, za koje ja vjeruje da je njegova jedina stvarnosti. Također istovremeno, treća identifikacija, ona s egom kao jedinom valjanom, pouzdanom funkcijom, može također postojati. To je način kako su ljudi rascijepljeni glede identifikacije.

Kada potajna, ali djelomična identifikacija s nižima ja postoji, odustajanje je kao samoponištenje. Tom dijelu sebe koji je destruktivan, okrutan, mrzak, i prkosan, to se čini kao pravo ja. Bilo što drugo čini se nestvarno, možda čak i lažno, osobito kada se stvarna lažnost koristi da se pokrije stvarnost nižega ja. Odustajanje od mržnje, prkosa, negativne namjere čini se kao da se odričemo svoga bića. Takvo naočigledno samoponištenje ne može se riskirati, čak i ako vam je obećano da će iz te žrtve uslijediti radost i ispunjenje. U najboljem slučaju, ta radost čini se kao da postoji za nekoga drugoga, a ne za onaj dio vas koji vam je poznat. Koje koristi od radosti, ispunjenja, užitka, samopoštovanja, obilja, ako ih doživljava netko tko niste vi? To je neizraženi osjećaj i klima.

To je najteži dio za prevladati. Ili, možda bih trebao ispraviti to i reći da je to drugi najteži dio. Prvi je da se napravi početna obveza da pronađete istinu o sebi. To uključuje mentalno promatranje i priznavanje vaših stvarnih misli, proživljavanje svih osjećaja, te njihovo priznavanje na svim razinama. Drugo je da se izvučete iz identifikacije s vašim nižim ja.

Kada doživljavate da ste stvarni jedino kada ste u nižem ja, u kojoj god mjeri da je to istina, vi ne možete odustati od nižega ja. Odbijanje da se to učini je zamijenjena volja za životom. Živite u iluziji da iza vaših najnegativnijih aspekta više ništa ne postoji. Osjećate se stvarni i energizirani jedino kada se očituju negativnost i destruktivnost, bez obzira koliko vas okolina pritišće i sili vas da doživite tu energiju kao da postoji samo unutar vas. Vanjsko mrtvilo i tupost čine se rezultatom "odustajanja" od zla; ali u stvari od toga se nije uopće odustalo.

Moji prijatelji, dobro ovo zapamtite: vaš otpor da odustanete od onoga što najviše mrzite u sebi leži u lažnoj identifikaciji.

Izlaz Kako ćete pronaći izlaz iz toga? Prva stvar koju treba učiniti je da se upitate, "Je li to

stvarno sve što ja jesam? Je li istina da moja stvarnost prestaje postojati kada odustajem od negativne namjere i volje? Je li to sve što ima o meni?" Sama činjenica da si postavite ta pitanja iskreno će vam otvoriti vrata. Čak prije nego što odgovori dođu - a na kraju će početi dolaziti - činjenica da ste postavili ta pitanja će vam omogućiti da dođete do druge faze u ovom napretku gdje shvaćate da je dio koji postavlja pitanje je već izvan vašeg pretpostavljenog identiteta. Tako već uspostavljate novi most. Od tamo dalje, neće biti toliko

106

teško pronaći glas u vama koji odgovara na novi način, izvan ograničenog opsega nižeg ja koje ste koristili da se tako ljubomorno zaštitite.

Posegnite za probnim pitanjima, pitanjima postavljenima s dobrom voljom i dobrom vjerom. To je prvi korak da pronađete put izvan vašeg zatvora nepotrebne patnje. Kada to učinite, više niste identificirani s nižim ja koje ne zna ništa izvan tih ograničenih zidova i koje izvlači svoj identitet, ili stvarnost, iz svoje negativnosti. Umjesto toga, doći ćete do točke gdje se možete s time identificirati i biti njegov promatrač. Identificiranje s promatračem onda postaje prvi korak od i prvo proširenje iznad vašeg poznatog iskustva sebe.

Pretpostavimo, na primjer, da ste naviknuli doživljavati sebe kao bahatog, hladnog i prezirnog. Odustajanje od tog stava čini se kao umiranje. No umiranje u što? Umiranje u svoje istinsko ja gdje su vaših istinski osjećaji i vaše stvarno biće. Ako ste voljni proživjeti vaše osjećaje bez obzira na njihovu narav, znat ćete tko ste. Ako niste voljni, morate zadržati tvrdo, ukočeno, ograničeno "ja". U tome leži izbor.

Ne može se tvrditi da kada odustanete od vaše negativne namjere da ćete trenutno doživjeti blaženstvo. Iskusit ćete stvarne osjećaje, neke od njih prilično bolne. No bol će biti toliko lakše podnijeti nego poziciju koju sada držite. U svojoj talasajućoj naravi, ona će vas povesti u nova i bolja stanja, kao rijeka samoga života.

Morate se uvijek posvetiti istini o sebi - ono što istinski misli i osjeća da je. Ako je posvećenje samom sebi cilj, tada ne možete ne uspjeti da ostvarite sami sebe. Iskusit ćete nove dubine osjećaja. Čak ćete dočekati bol s dobrodošlicom, jer je stvarna i jer ste to potpuno vi.

Prvi odgovori koje dobijete na vaša pitanja mogu još uopće ne dolaziti iz vašeg dubljeg, duhovnog ja. Prvi odgovori mogu doći iz vašeg svjesnog uma. Vaša sposobnost da formulirate nove sposobnosti i odgovore i da koristite znanje istine koje je već integrirano u vašu svjesnost osjećat će se sigurno i vrlo stvarno. Istovremeno, dat će vam novi ključ da koristite opremu koja vam je na raspolaganju na drugačije stare načine od onih na koje ste uobičajeno navikli.

Takve nove misli mogu uzeti u obzir da bi iskušavanje nove pozitivne namjere moglo biti interesantno i poželjno za vas. U početku biste se mogli igrati s oblikovanjem novih misli, vaganjem novih mogućnosti i alternativa na način na koji koristite vaš aparat za mišljenje. To je uzbudljivi pokušaj koji vas u načelu ne obvezuje da slijedite bilo koji tijek akcije. On samo znači da dajete novi opseg samom okviru uma. Uvijek možete provoditi svoje pravo da se vratite tamo gdje ste bili, niti život, niti itko drugi vas nikad ne prisiljava na ništa. To je uvijek vaš izbor. To znanje će učiniti da očigledan rizik iskušavanja novog usmjerenja misli izgleda manje konačan. Samo istražujte kako se osjećate kada pokrenete pozitivnu namjeru. Kako si dajete tu novu slobodu, gradite još jedan most prema većem širenju sebe. Malo po malo postat ćete mirni, te slušati sami sebe. Primijetit ćete stalno prisutni, stalni glas istine i Boga. On će se pojačati u intenzitetu i učestalosti dok ne shvatite da ste vi sve što postoji. Nema ničega što vi ne biste bili, moji prijatelji. To može zvučati vrlo udaljeno, ali to nije tako udaljeno kako vam se sada može činiti.

Vi koji se stavljate na raspolaganje novim mogućnostima u koncipiranju, promatranju i oblikovanju novih unutarnjih stavova iskusit ćete bogatstvo svemira, bogatstvo njegovog najunutarnjeg bića. Nova akcija i nova vanjska iskustva dolaze iz toga. Vi koji ostajete ograničeni u vašim starim mogućnostima morate ostati u nezadovoljavajućem stanju bez obzira koliko ste razvijeni u odnosu na druge. Ne postoji mirovanje. Ako mirujete, vi se ograničavate. Jedino kad se nastavite širiti možete istinski postati svoje pravo ja.

Prekrasna zlatna sila želi da radite kroz oblake. Oblaci se sve više i više raspršuju. U kojem god omjeru da poduzmete korak prema tome da to želite, oblaci postaju sve rjeđi. U kojem god omjeru se skrivate iza negacije i sumnje, koje su najsnažnije obrane koje dolaze iz vašeg uporišta, zlatno sunce i sila ne mogu proći kroz to. Ali oni su tamo. Nemojte vjerovati

107

da morate postati drugačija osoba. Vi postajete najbolje onoga što već jeste. Kada to postanete prepoznat ćete to, doživjet ćete njezinu poznatost i osjetit ćete koliko je to sigurno, koliko ste to vi! To je najbolje u vama. Vi ne izdajete svoju stvarnost, ne postajete nešto čega bi se trebali sramiti. Pokušajte to vjerovati. Otpustite malo. Neka svijetlost uđe u vas i prihvati da stvarnost nije strašna. Stvarnost je prekrasna. Svemir je pun ljubavi. Istina je ljubav i ljubav je istina. Sloboda vašeg vlastitog duha bit će pronađena u istini i ljubavi. Budite blagoslovljeni, svi vi!

POGLAVLJE 22

PRIJELAZ NA POZITIVNU NAMJERU

Pozdravi i neka vas sve koji ste tu Bog blagoslovi. Usredotočite se na dimenziju koja vam sada želi komunicirati svoju puninu i bogatstvo. Možete biti njome obogaćeni ako tako odaberete. To je pitanje namjere i usredotočenja. Zamolite unutarnje vodstvo da vam pomogne u ovom nastojanju kako bi ovo predavanje ponovno bilo korisno kao daljnji korak u vašoj potrazi.

Želio bih opet raspraviti - ovaj puta na dubljoj razini i s novim pristupom - vaš pokušaj da promijenite negativnu namjeru u pozitivno izražavanje. Mnogi od vas koji rade pathwork su konačno svjesni onoga što ste prije ignorirali, negirali ili potiskivali. Koliko je to važno i neophodno na ovome put samospoznaje, suočavanja sa samim sobom i pročišćavanja. Ali to nije dovoljno, moji prijatelji, biti svjestan; još više toga mora uslijediti.

Također sam rekao da je temeljni razlog poteškoće u promjeni negativne u pozitivnu namjeru jest da se ja potajno identificira skoro potpuno s destruktivnim dijelom. Prema tome, odustajanje od toga dijela ličnosti čini se rizično, opasno i poništavajuće. Pitanje je onda kako dalje postupiti kako bi se prešlo na suptilni, unutarnji osjećaj identiteta. Kada se negativni izražaji ne priznaju, oni se pretvore u mučnu krivnju i samookrivljavanje koje, kada je prevedeno u sažete riječi, znači: "Kad bi se saznala istina o meni, ja bi bio potpuno loš. Ali obzirom da sam to stvarni ja, i obzirom da ne želim prestati postojati, ne mogu odustati od sebe. Sve što mogu je pretvarati se da sam drugačiji."

To je porazna klima duše u kojoj raste zbunjenost, a istinski osjećaj sebe se sve više gubi. Teoretsko ispravno znanje u intelektu slabo ublažava ovo bolno i uznemirujuće stanje. U ovom predavanju, bavit ćemo se detaljnije s procesom kojeg preporučam kako bi se stvorila promjena.

Preispitajte sve misliPrvi korak je da shvatite da vaša negativna namjera nije stvarno nesvjesna u strogom

smislu riječi. To nije duboko potpuno potisnuti materijal. To je stvarno svjesni stav i izražavanje, samo što ste vi odabrali to ignorirati, dok niste "zaboravili" da je to tu. Stalno, namjerno odvraćanje pogleda od nečega konačno rezultira time da stvarno ne vidite ono što je stalno bilo tu. Onoga trenutka kada se oko ponovno počne fokusirati, materijal se odmah može razaznati. Takav materijal nije istinski nesvjestan. Razlika je vrlo važna.

Do sada, većina vas prihvaća, suočava se i priznaje određeni dio te negativnosti, ali ne svu; još uvijek odabirete ignorirati ostali dio. Kako biste mogli osvijestiti preostali dio, te kako biste proizveli promjenu od negativne do pozitivne namjere, potrebno je da pregledate one male, nevažne svakodnevne obrasce razmišljanja koji su toliko postali dio vas da vam jedva pada na pamet da na njih obratite pažnju. Pa ipak, svi procesi razmišljanja imaju ogromnu snagu i moraju se provjeriti. Toliko puno misli i automatskih reakcija se uzima zdravo za gotovo i prelazi preko njih. Njihova značajna moć se ignorira. Tako možete

108

ignorirati reakciju loše volje, zavisti ili okrivljavajućeg zamjeranja unatoč tome što ste svjesni vaše negativne namjere u drugim aspektima. Upravo se te male uobičajene reakcije i misli moraju istražiti.

Na primjer, možete priznati neku iracionalnu ljutnju ili mržnju. Možete izvana priznati da su te reakcije iracionalne, ali dio vas još uvijek osjeća da ima pravo imati te osjećaje, zato jer taj dio osjeća da se s njim postupalo na nepravedan način. Još uvijek reagirate na prošlost i donosite vaše reakcije u sadašnjost. Prošla bol i tjeskoba mogu stvarno biti potisnuti u stvarnom smislu riječi. Kako biste učinili pravo izravno iskustvo dostupnim, potrebno je baviti se obranom na najtemeljitiji način. Obrana je uvijek negativna namjera u jednom ili drugom obliku koji nije istinski svjestan. Vaša prošla bol, iskustvo koje negirate, postaje sadašnja iskrivljena reakcija. I te reakcije moraju se vidjeti takve kave zaista jesu.

Pretpostavimo da ste ljuti i nešto zamjerate u nekoj sadašnjoj situaciji. Kao što sam rekao, općenito možete znati i priznati da je to vaš negativni osjećaj, ali emocionalno još uvijek osjećate da ste u pravu glede tog pitanja. Tu može biti bolna konfuzija: jedan dio vas osjeća da su vaši zahtjevi i reakcije neopravdani; drugi dio osjeća se lišen i zahtjeva ta reagira kao da bi se svijet trebao oko vas vrtjeti, te vas sprječava da vidite objektivno cijelu sliku.

Ono što je potrebno u ovoj fazi je izvući misao koja u vama vrije, te je ispitati s tim dijelom vas koji je zreo. Morate slijediti tu zbunjenu misao cijelim putem i upotrijebiti sve vaše resurse i pažnju da idete dalje u vašem samorazumjevanju. Tada će se vaši negativni osjećaji s iskrivljenim mislima iza njih susresti s istinskim, zrelim i realnim mislima. Te misli ne smiju pogurnuti te osjećaje natrag u skrivanje. To se mora strogo izbjeći - i vi na ovome putu znate do sada da ne smijete doći u iskušenje te zamke. Proces mora biti svjesni dijalog. To je proces integracije koji će konačno sjediniti rascjep i uspostaviti identifikaciju s vašim zrelim, konstruktivnim, istinskim ja.

Nije samo potrebno priznati postojanje pogrešnih, destruktivnih, zlih i nerealnih stavova. Sljedeći korak je da morate točno znati zašto su ti stavovi negativni, i na koji način oni iskrivljuju stvarnost. Tada možete inteligentno razmotriti realnu situaciju umjesto vašeg djetinjastog, iskrivljenog gledišta te situacije. Ako možete prvo izraziti totalno iracionalnu želju i namjeru iza destruktivnog stava, a onda izraziti na koji način je ta namjera u suprotnosti sa stvarnošću, pravdom i istinom; tada što god da je negativno, vi ste napravili veliki korak prema promjeni u pozitivnu namjeru. Uklonili ste nepotrebnu obranu ili krhki zid koji vas sprječava da doživite život.

Vaše odraslo razmišljanje mora se izraziti uz djetinje destruktivno razmišljanje glede pitanja u koje ste toliko emocionalno upleteni. To možete učiniti, ako to stvarno želite. Vaš proces razmišljanja obično funkcionira vrlo dobro ako i kada to želite. Procesi razmišljanja su obično najrazvijeniji i mogu se staviti u službu procesa pročišćavanja.

Apsolutno je potrebno da znate implikacije i značenje vaših pogrešnih stavova; na primjer, zašto su vaša ljutnja, vaše neprijateljstvo, vaša ljubomora, vaša zavist i vaši nepravedni, jednostrani zahtjevi istinski nepravedni. Tek tada ćete također razumjeti da se zdrava ljutnja također može opravdati. Kada to shvatite, možete je iskusiti na čisti način, bez krivnje, sumnje u samoga sebe, slabosti ili loših učinaka. Iako se osjećanje ljutnje i boli može opravdati, dok god jasno ne znate da li je vaša ljutnja opravdana ili ne, uvijek ćete biti zbunjeni. Uvijek ćete kolebati između krivnje i zamjeranja, između negacije i odbijanja sebe, drugih i života, te između straha i okrivljavanja. Vi ćete, s jedne strane, pokušati ublažiti vašu sumnju prema samome sebi žestoko argumentirajući svoju stranu; s druge strane, bit ćete paralizirani strahom i slabošću i nećete biti u stanju potvrditi sebe. Bit ćete podjednako slabi i zbunjeni u situacijama gdje izražavate vaše iracionalne, djetinje zahtjeve, a onda vašu destruktivnu namjeru kada ti vaši zahtjevi nisu ispunjeni, ili u situacijama gdje biste trebali štititi svoja prava zbog istine. Često oba ova izražaja postoje u jednoj te istoj situaciji zbog čega je ona utoliko više zbunjujuća. Sam vaš um ne može razriješiti takve konflikte. Prvo se

109

mora priznati destruktivni element; ali onda se um mora suočiti i suprotstaviti se njima, te ih shvatiti i razumjeti.

Ako se odrasla inteligencija koristi jedino za racionalizaciju bolne konfuzije, radi izgradnje obrambenih stavova, radi opravdanja svoje situacije, ili da se zaštitite od priznavanja destruktivne namjere, tada nikada niste na dobitku. Ali ako se odrasli um koristi da se baci svijetlo na iracionalne zahtjeve, pojašnjavajući da su oni nerealni i nepravedni, te pokazujući da su emocionalne reakcije koje iz toga proizlaze destruktivne za sve koji su u to uključeni, tada se mnogo toga može dobiti, a istina situacije će biti jasna.

Ići do krajaTo je rad koji vas sve čeka u sljedećoj fazi puta. Napravili ste dobar napredak u

priznavanju djelomične negativne namjere. No ponekad takvo priznanje postaje samo po sebi suptilni bijeg. Pukim priznavanjem destruktivnog osjećaja uvijek iznova, a da ne idete dalje i ispitate kako biste se pronašli kako i zašto je ono pogrešno, vi samo otvarate još jedna mala stražnja vrata. Čini se da radite ispravnu stvar, ali odbijate stvarno ići dalje, ići do kraja.

Iskušenja zla su vrlo suptilna. Svaka istina može se staviti u službu iskrivljenja. To je razlog zašto je potrebno toliko opreza. To je također razlog zašto ako radite ispravnu stvar, to samo po sebi nikad nije jamstvo da ćete biti istiniti i u skladu s univerzalnim zakonom. Ne postoji formula koja će vas zaštititi od zla; to može učiniti jedino iskrenost srca. Iskrenost srca i ta dobra volja moraju se uvijek iznova kultivirati. Ona dolazi od duhovnog čišćenja kada se svaki dan radi dnevni pregled i meditacija i od posvećenja božjem svijetu istine, ljubavi, poštenja i integriteta. Kada postoji volja da se poštuje poštenje, istina, ljubav i pravednost više nego li prividne koristi ustrašenog, taštog malog ega, vaše oslobođenje će se istinski nastaviti na siguran način. Kada se to radi na unutarnjim razinama koje sada kontaktirate kroz taj rad, ne samo površno na razini vanjskoga bića, pročišćenje postaje vrlo duboko.

Dovedite zajedno razinu osjećaja i razinu uma. Ispitajte značenje vašeg iskustva osjećanja, te valjanost i stvarnost iza osjećaja. Pronađite je li pretpostavka iza reakcije osjećaja valjana. Bilo koji destruktivan stav je izraz procjene vrijednosti koja se iza nalazi, a te procjene moraju biti vrlo jasne glede njihove točnosti ili netočnosti.

Sumnja se može ukloniti jedino kada napravite mjesta za stav povjerenja i isprobate ga. Ako samo priznate da nemate povjerenja, a da ne idete dalje u pronalaženje što to znači, zašto je to krivo i kako bi to moglo biti drugačije, morate ostati u statusu quo. Morate ispitati razmišljanje i zaključke koji se nalaze u prkosu, nepovjerenju, ljubomori, neprijateljstvu i tako dalje, zato jer su ti zaključci jedino u vašem umu.

Ljudska bića imaju sve moguće vrste malih misli svaki dan i svaki sat njihova života. Oni na njih ne obraćaju pažnju, ali te misli puno znače. Misli imaju takvu moć. Sve misli stvaraju. Vaše misli, baš kao i vaši osjećaji, stvaraju akcije i vaša iskustva. Oni stvaraju vaše stanje tijela, duše i duha.

Došlo je vrijeme moji prijatelji, kada sve više vas može poduzeti ove korake prijelaza, poduzimajući stvarne korake kojima se zlo može transformirati. Dopustit ćete si potpuno iskustvo svih osjećaja i dati snagu vašoj vlastitoj svijesti da vlada životom kojeg želite imati.

To je pozitivno stvaranje na djelu. To se može učiniti. Zatražite vaše unutarnje vodstvo na svakom koraku puta da vam dade oprez i svijest, kako ne biste potisnuli ono što se mora rješavati. Kako to činite, ne samo da ćete znati u svakoj stanici vašega bića, nego ćete osjećati i iskusiti da je ono čega se bojite iluzija i da je svemir bogato i radosno mjesto.

U vašoj meditaciji nakon ovog predavanja izrazite vaše povjerenje u svemir; mislite da zaista možete imati bogatstvo, radost i ispunjenje vašega života, vaše inkarnacije - a to ispunjenje donosi duboki mir. Budite blagoslovljeni svi vi moji dragi.

110

POGLAVLJE 23

PROCES VIZUALIZACIJE RADI RASTA U STANJE JEDINSTVA

Pozdravi i blagoslovi. Ovo predavanje je još jedan korak na vašem vrlo specifičnom putu. Individualizirana ličnost u procesu rasta i širenja mora se uvijek širiti prema novim stanjima svijesti i iskustva. Svaka faza produbljuje u opsegu i otpušta novu kreativnu supstancu s kojom se stvaraju poželjna životna iskustva i svjetovi. Na taj način, više oblija svemira postaje dostupno pojedincu.

Svi vi znate da je vizualizacija vrlo neophodna za stvaranje i ponovno stvaranje rada kojeg činite u meditaciji. Ukoliko ne možete vizualizirati stanje u koje trebate prerasti, vrlo je teško doseći ga. Međutim, izuzetno je teško vizualizirati novo stanje u koje treba prerasti ukoliko ne postoji neka vrsta primjera.

U ovom predavanju želim vam dati neke jasne smjernice i početne koncepte što da tražite, u što da se uskladite i kako da budete pripremljeni da prepoznate svoje uspavane potencijale kao svoje vlastite. Nacrtat ću sliku kako to izgleda, iznutra, kao i izvana, kada dođete do točke gdje se ličnost istinski spaja s unutarnjim božanskim ja, s neiscrpnim bogatstvom koje je unutarnja jezgra svakoga ljudskoga bića; središte samoga bića. Ovo predavanje je samo pregled koji opisuje neka vrlo osnovna stanja i izraze koji se sa sigurnošću mogu generalizirati i primijeniti na sve vas koji ste dosegli stanje gdje se vaše božansko ja stalno izražava i aktualizira. Pokušat ću vam dati koncept i viziju kako biste mogli vidjeti sa svježim očima, i možda prepoznati u drugima ono za što ste prije bili slijepi.

Posvećenje s punim srcemKada pojedinci dođu do stanja gdje namjerno i svjesno odluče posvetiti se božanskoj

volji i stvarnosti, tada se postavlja temelj za neke vitalne promjene u njihovim unutarnjim i vanjskim životima. To je posvećenje za svu svijest koja boravi u svakome stvorenju. Ona se može zvati bilo kojim imenom koje odaberete: Bog, univerzalna svijest, pravo ja, unutarnje ja - koje god ime da dadete koje transcendira mali ego. Kada je to posvećenje s punim srcem dano potpuno, tada se neke stvari počinju događati u vašem životu. Očito, osoba dolazi do ove faze ne tako da prijelazi strogo definiranu liniju, nego kroz postepeni proces. Prije nego li opišem taj proces, želim reći da vas ne smije zavesti činjenica da ste možda svjesno donijeli takvo posvećenje, a da se ipak velika unutarnja ili vanjska promjena ne događa u vašem životu.

Neki od vas su možda vrlo posvećeni Bogu na svjesnoj razini, ali možda uopće niste svjesni da postoje druge razine u vama gdje to nije slučaj. Možete vrlo lako vjerovati na samoj svjesnoj razini da je posvećenje Bogu ono što želite. Svjesno možete biti puni dobre volje i stvarno to misliti. No ukoliko zaista niste došli do toga da iskusite protuslovne razine u vama gdje to ne želite, ili gdje to želite samo pod uvjetima vašeg ega koje poništava sami čin samopredaje, vi ćete se htjeti povući. Ukoliko ne priznate vaša protuslovlja, strah, samovolju, i ponos, vaša svjesna posvećenost će uvijek biti blokirana. Ukoliko ne priznate vašu vlastitu ego razinu iza vaše dobre volje, možete ne razumjeti zašto neki rezultati još uvijek nedostaju unatoč vašem svjesnom posvećenju istini, Bogu, ljubavi. Ta svijest je vrlo važna, a pathwork se time bavi na vrlo intenzivan način kako bi vam pomogao da izbjegnete jedan od najpodmuklijih prepreka: samozavaravanje.

Mi tražimo i iznosimo negativni dio sebe koji kaže "Neću". Naučit ćete hrabrost, poniznost i poštenje u iznošenju tog dijela - dijela koji čak kaže "Želim pružati otpor. Želim biti prkosan. Želim da bude po mome ili ništa!" Tek kada tajne pukotine vaše psihičke supstance popuste i otkriju ta područja, tek onda možete započeti - često uz mnogo borbe - da

111

promijenite tu samu negativnu razinu, taj tamni dio ličnosti. Kada taj dio ostaje skriven vi ste rascijepljeni i ne razumijete zašto vaša pozitivna nastojana ne uspijevaju.

Onda dolazi točka kada ste pobijedili tu određenu bitku. U ovoj fazi, možete s punim srcem prigrliti i vjerovati predavanju božanske svijesti. No opet, to ne dolazi u jednom mahu. U početku, za tu predaju treba se boriti svaki puta. Potrebna vam je samodisciplina da bi vas podsjetila. Iako je otpor nestao, vanjsko ja je još uvijek uvjetovano starim funkcioniranjem i automatski ide na vrh razine uma. U ovoj fazi potrebno je da steknete novi obrazac navike. Za to je potrebno vrijeme. Možda kada stvarno imate problema, kada ste u krizi, sjetit ćete se da otpustite i dopustite Boga. No, u običnom životu, u vašim svakodnevnim zadacima, to vam se još ne događa. Možda to možete učiniti kada ste relativno slobodni, ali još uvijek nalazite vaše stare tvrdoglavosti, nepovjerenje i zaboravljivost tamo gdje problemi ustraju. Jedino malo po malo možete doseći stanje u kojem se novi obrazac navike ustali, gdje je čin samopredaje svemu ostvaren, kada se očituje i gdje prožima sve vaše misli i opažanja, vaše odluke i akcije, vaše osjećaje i reakcije. Vratit ćemo se na to.

Unutarnji život i vanjski životDopustite mi da prvo govorim o vezi između vašeg unutarnjega i vanjskoga života.

Postoji mnogo konfuzije među ljudima glede ove teme. Ima onih koji tvrde da je jedino unutarnji život važan. Oni zabranjuju neizbježno kretanje od unutarnjeg prema vanjskome životu zato jer ne vide ograničenje i stvarnu lažnost te ideje. Ako je sjedinjenje i božanski proces zaista u kretanju, unutarnji sadržaj mora se izraziti u vanjskome obliku. Ukratko, vanjski život mora odraziti unutarnji život u svakom mogućem pogledu. Ali ako vaša svijest ignorira tu istinu, ili čak snažno prigrljuje suprotno vjerovanje, da ono vanjsko nije važno, tada zabranjujete tijek cijeloga procesa. Ako se to dogodi, ona više zračeća energetska tvar ne može se izraziti na razinama grublje tvari i prema tome ih profiniti.

Lažni koncept da vanjska razina nije važna zatvara unutarnju duhovnu istinu i ljepotu iza zida, te je odvaja od materijalne stvarnosti. Pojedinac s tim lažnim konceptom počinje vidjeti dihotomiju između to dvoje koje su u stvari jedno. Mnogi pokreti i duhovne škole misli propovijedaju asketizam, te negiranje vanjskoga života pod izlikom da to unapređuje unutarnji duhovni život. To iskrivljenje je reakcija na podjednako iskrivljenu suprotnu krajnjost, koje stajalište tvrdi da je vanjski oblik važniji od unutarnjeg sadržaja, te može čak i negirati da unutarnja stvarnost ili sadržaj uopće postoje. Umjesto toga, tvrde da je važan jedino vanjski oblik. Istinski unutarnji rast mora se konačno također očitovati izvana, iako ne nužno brzinom koju odredi osoba koja je orijentirana na van, koja očekujući istovremenu promjenu radi grešku u procjeni. Zasigurno je moguće izraziti vanjski oblik a da to nije izravni izraz unutarnjeg sadržaja. Morate prema tome biti pažljivi u vašim procjenama.

Ta dva iskrivljenja su krive protureakcije, a svaka pokušava ukloniti drugu na način da krivo shvaća svoju vlastitu. Taj fenomen može se pojaviti na svim razinama dok god je svijest uhvaćena u dualističku iluziju. Tijekom različitih razdoblja i civilizacija, te pod različitim kulturnim uvjetima, jedan od ta dva suprotna iskrivljenja može se usvojiti dok njihalo ne pretegne na drugu stranu. Jedino istinski povezana, samoostvarujuća i sjedinjena osoba izražava vanjski oblik kao neizbježnu posljedicu unutarnjeg sadržaja.

Kada vanjski oblik postoji bez unutarnjeg sadržaja, to je privremeno pokrivanje koje se mora raspasti, čak i da sliči na veličanstveno savršenstvo božanske stvarnosti i njegove izraze. Ponovno, to je proces koji se ponavlja u mnogim područjima kroz ljudski razvitak. Međutim, to je stalni zakon da sve lažne fasade moraju puknuti i srušiti se. Kada vanjski oblik postoji nepovezan s organskim unutarnjim sadržajem, on se mora dezintegrirati. Ako on postoji na lažnim pretpostavkama temeljenim na prividu, brkajući vanjski život s unutarnjim, tada se vanjski oblik mora prvo srušiti prije nego li se može ponovno izgraditi kao organski izražaj unutarnjeg kretanja i sadržaja. Jedino kada se vanjski oblik srušio, a unutarnji kaos je

112

izložen i potpuno uklonjen, tek tada unutarnja ljepota može izgraditi vanjsku ljepotu, unutarnji sklad izgraditi vanjski sklad, a unutarnje obilje vanjsko obilje. Jasna vizija ovoga načela je također potrebna za stvaranje vizualizacije vašeg vlastitog kretanja koje se tada očituje u vašem vanjskom životu kao rezultat vašeg unutarnjeg procesa.

Ostvarivanje božanskog životaSada ću raspraviti o posebnim očitovanjima do kojih dolazi kod osobe koja je već

duboko usidrena u procesu ostvarenja božanskog života u svojoj ego svijesti. Koji su unutarnji i vanjski stavovi, očitovanja, i izražavanje takve osobe? Sve odluke, bilo male ili velike, donesene su na osnovi samopredaje, gdje se malo ja predaje božanskom ja. Ono staje na stranu i omogućava unutarnjoj mudrosti da ga prožme. U tome procesu, ličnost shvaća da nema ničega nevažnoga. Svaka misao, svako mišljenje, svako tumačenje, svaki način reagiranja ima mogućnost biti prožeta većom svijesti.

U ovoj fazi otpor da se obrati pažnja na sve što se događa je prevladan; oblikovala se nova navika tako da se božanski proces sada neprekidno odvija. On je toliko dio cjelokupne osobe da djeluje čak i u onim rijetkim prilikama kada osoba zaboravi uspostaviti kontakt, kada, možda, neka staro sirovo područje može još uvijek zaiskriti i gurnuti osobu u krivom smjeru. Unutarnje ja dovoljno je oslobođeno da može poslati upozorenja, neslaganje, savjete - a onda ostaviti odluku o tome hoće li ili ne dopustiti takav savjet vanjskoj ličnosti. To je već stanje milosti. Sigurnost i povjerenje su već utvrđeni kao rezultat opetovanog dokaza da božanska stvarnost donosi istinu, mudrost, dobrotu i radost. U početku, božanskoj volji se ne vjeruje. Ona je pomiješana s nepovjerljivim roditeljskim autoritetom koji je možda često proglašavao nešto kao dobro za dijete što se pokazalo da uopće nije tako. U dotičnoj fazi ta konfuzija više ne postoji. Ja je potpuno svjesno da je božanska volja u potpunosti u skladu sa svime što srce može poželjeti. To povjerenje postepeno raste svaki puta kada prevladate otpor i uđete u očigledan ponor predaje, odričući se uske samovolje.

Taj neprekidni božanski proces donosi vitalnu revolucionarnu promjenu cjelokupnoj osobi. Ja mogu navesti samo nekoliko njegovih očitovanja. Misli istine bit će poslane u vaše biće, bez obzira na ograničene misli koje još uvijek uobičajeno slijedite. Čut ćete unutarnji glas koji vam daje upute mudrosti i ujedinjujući duh kojeg vaše vanjsko ja nikako ne može proizvesti. Prema toj mudrosti, nikada nema nikakve potrebe za mržnjom, za osjećanjem odbijanja sebe ili drugih. Odgovori i otkrića će pokazati jedinstvo svega, koje će potpuno ukloniti strah, tjeskobu, trenje i očaj.

Predavanje znanja ograničenog ega znanju dubljega ja, kako bi se provodila energija, hrabrost, poštenje i samodisciplina kako bi se unutarnje znanje učinilo neprekidnim vodi do krajnjeg ispunjenja.

Bez toga kao osnovnog temelja, nikakva radost, užitak ili ispunjenje ne mogu trajati dugo. Čak i kad postoje, ispunjenje postaje nepodnošljivo i konačno se ne može prihvatiti. Odustanite od uloga u vašoj negativnoj reakciji, u tvrdoglavim mišljenjima vašeg maloga uma, u lijenosti koja vas prisiljava da popustite starim navikama vašeg odvojenog ja. Tako ćete steći istinski život. Čekajte strpljivo, ali budite spremni dobiti božansku mudrost koju možete aktivirati ako to želite. Kada je to stanje ustanovljeno, ili je u procesu stalnog produbljivanja i jačanja, tada se neka druga očitovanja počinju pojavljivati, kako u nutrini, tako i vani.

Pronaći ćete ogromnu sigurnost. To je sigurnost koju jedino možete steći kada otkrijete stvarnost duhovnoga svijeta u vama i njegovo djelovanje oko vas. Tada ćete znati duboki mir značenja vašega života i svega života. Intuitivno ćete znati veze i biti prožeti smislom ispunjenja i sigurnosti koji nadmašuju sve svjetove. Tada sve ovo više neće biti teorija vjerovanja za koju ste vezani ili koju negirate, nego iskustvena činjenica koju uvijek iznova možete prepoznati. Uvijek postoji put iz svakoga mraka i prema tome nikada nema

113

razloga za očaj. Znat ćete da ste uvijek sposobni iskoristiti što god proživljavate da naglasite vaš blagoslovljeni život. Tamna mjesta postaju mogućnosti za daljnji rad i više se ne moraju izbjegavati, bilo da su bol, krivnja, strah, ili što god drugo. Uvijek iznova, iskusit ćete široko otvoreni sustav stvaranja.

Znat ćete i iskoristit ćete vaše vlastite kreativne moći, umjesto da se osjećate bespomoćnim objektom u fiksnom svijetu. Mir i znanje ispravnosti života dolaze od shvaćanja da je vaš svijet, vaše iskustvo, vaš život - vaše stvaranje. To otvara mnoga nova vrata. Više ne živite u dvodimenzionalnom svijetu gdje sve mora biti ili/ili. Koristite mnogostruku stvarnost koja vam je na raspolaganju.

Povjerenje i neustrašivost u kojoj onda živite nužno ispušta ogromnu količinu energije i radosti. Kada napustite svoj strah od ljutnje ili mržnje zato jer možete prihvatiti vašu vlastitu ljutnju i mržnju, oni više ne postoje. Energija je sada slobodna za drugoga, za bolje izražavanje. Vi ste sada sposobni za užitak i radost i više ih ne trebate odbacivati. Umjesto stvaranja samoće, možete stvarati odnose: blaženstvo najintimnije veze s jednim partnerom, te zadovoljstvo dubokih, otvorenih prijateljstava. Užitak vas više neće plašiti, jer sada znate u svakoj pori i stanici vašega bića da to zaslužujete. Svaka vaša pora i svaka vaša stanica su izrazi svijesti koja je sada u skladu s božanskom sviješću.

Mnogi od vas nalaze se u prijelaznom razdoblju u kojem doživljavate nove radosti i užitke za koje nikada niste znali da postoje. Život vam se otvara kao što se nikada nije otvarao. Ali vi se također nalazite u poziciji gdje ne možete previše od toga podnijeti. To je zato jer se još niste potpuno predali božanskoj svijesti, ili se još niste dovoljno suočili s negativnim aspektima u vama i još uvijek se za njih hvatate. Prema tome, vi se bojite užitka, koji postaje još više zastrašujući nego sivilo kojeg još uvijek želite i stvarate, sivilo gdje nema ni užitka ni boli. Vi često brižljivo želite zadržati to stanje sivila, a da ni ne znate da to činite. To je sivilo koje vam daje ugodu, ali vas dugoročno ostavlja praznima.

Neizbježno očitovanje stalnoga procesa ostvarivanja vašeg dubokog ja je nevjerojatna kreativnost koja cvjeta iz vašeg unutarnjeg života. Vi ste kreativni s idejama, alternativama, talentima, bogatstvom osjećaja, te sposobnošću da živite i da se odnosite prema drugima. Pronalazite blago vaših kreativnih moći, bogatstvo vaših osjećaja, te puninu vašeg vlastitog bića. Tek kad prođete kroz prazninu, tek onda možete pronaći tu puninu. A to zahtjeva hrabrost koja dolazi kada se molite ili meditirate za to. Morate željeti puninu i posvetiti se tome. Ta punina osjećaja, to bogatstvo kreativnih ideja, te sposobnost da se živi sada sa svim njegovim uzbuđenjem i mirom, će se produbiti i proširiti. On će se sada sastojati od uzajamno isključivih suprotnosti, ali različitih aspekata iste punine. Trenuci kad će vam se činiti da ste ga izgubili će dolaziti manje često, te će biti manje ozbiljni.

Obzirom da sada imate moć stvaranja, možete stvoriti dublje intuitivno razumijevanje vas samih, drugih, i života. Vaš ukupni stav opuštenosti glede svakog dijela vas uklanja potrebu da se pokrije i pobjegne od bilo čega u vama i prema tome vas mora navesti da postanete svjesni drugih ljudi o njihovim najdubljim razinama. Vi čitate njihove misli i razumijete dublje veze u njima i među njima tako da im možete pomoći, imati empatiju za njih i voljeti ih. Nikada se ne trebate boriti i braniti se od drugih s vašim destruktivnim ego obranama.

Unutarnje jedinstvo s vašim vječnim ja omogućava da koristite svoje kreativne sposobnosti kako biste istražili bilo koje područje univerzalne istine koju zaista želite shvatiti. Sada znate moć misli i svijesti, te se možete usredotočiti na to kao rezultat samodiscipline koju ste naučili. Tako možete kultivirati kreativnu receptivnost kako biste doživjeli vječno stanje iznad fizičke smrti. To opažanje nije pouzdano dok god to tražite iz vašeg vlastitog straha od smrti. To je pouzdano jedino kada se ne bojite smrti, zato jer sada možete umrijeti, baš kao što možete biti u boli. Kada god nešto želite zato jer se bojite njegove suprotnosti, rezultat ne može biti pouzdan. Možete stvarati jedino iz punine, a ne iz potrebe i siromaštva.

114

Tako je poteškoća u tome da se u početku stvori punina. Tražeći suprotno od onoga čega se bojite je bijeg i vodi do rascijepa, a ne do ujedinjenja. Mora se krenuti upravno suprotnim putem. Morate umrijeti mnoge smrti, upravo sada, svakoga dana svoga života, kako biste otkrili vječnost života. Tek tada ćete živjeti bez straha.

Kako možete umrijeti sve te male smrti? Slijedite točno proces kojeg sam opisao: otpustite mali ego, mala mišljenja, negativne reakcije u koje ste toliko uložili. To mora umrijeti. Mali ego sa svojim malim ulozima mora umrijeti. Na taj način možete transcendirati smrt i intuitivno iskusiti stvarnost života.

Kada živite bez straha od smrti zato jer ste je doživjeli toliko puno puta, znat ćete da je u načelu fizička smrt isto. Otkrivate da je to istina tako da privremeno otpustite manje ja, kako biste pronašli veće ja u buđenju sebe, koje se onda ujedinjuje s malim ja. Vidite, čak ni malo ja ega stvarno ne umire. Ono je povećano i ujedinjeno s većim ja, a nije se od njega odustalo. No čini se da se od njega odustalo i vi morate biti spremni zaroniti.

Kada se to dogodi, mjera vječnosti očitovat će se u vašem životu odmah sada. Ona se očituje ne samo uklanjanjem straha od umiranja, nego također u više praktičnom smislu. Ona će vas držati vitalnima i mladima, kao da vam unaprijed daje mogućnost da okusite bezvremenost istinskoga života.

Još jedno vanjsko očitovanje je obilje. Obzirom da je pravi duhovni život neograničeno obilje, do određene mjere morate početi manifestirati kada ostvarite svoje božansko ja. Ako možete napraviti mjesta u vašoj svijesti za vanjsko obilje kao odraz univerzalnog obilja, stvorit ćete ga i doživjeti. Ako ga želite doživjeti zbog straha od siromaštva, također ćete stvoriti rascjep. Obilje koje stvorite iz straha nije izgrađeno na stvarnosti, i njegova krhka struktura mora se ponovno srušiti, kako biste si mogli dopustiti da opet budete siromašni i kako biste rastvorili iluziju siromaštva. Tek nakon toga može narasti stvarno, sjedinjeno bogatstvo. Tek kada možete prvo biti siromašni, tada ćete si moći dopustiti da budete bogati kao vanjski izraz unutarnjeg sadržaja. Tada nećete željeti biti bogati zbog moći ili vanjskih dobitaka u očima drugih, ili zbog pohlepe i straha, nego da budete istinski božanski izraz obilja koje je narav svemira.

Još jedna vanjska manifestacija stalnog procesa ostvarivanja božanskog života je ispravna ravnoteža svega: ravnoteža asertivnosti i popuštanja, na primjer. Spontana spoznaja kada je prikladno jedno ili drugo dolazi iz nutrine. Ili razmotrite ispravnu ravnotežu prave nesebičnosti i krive nesebičnosti. Sve te ravnoteže i dualnosti postat će elementi spontanog ujedinjenja i sklada. Intuitivno znanje kada, što i kako će doći ne zato jer ste vi to odlučili u vašemu umu, nego kao izraz vaše unutarnje istine i ljepote koja doseže izražaj na vanjskoj razini, na odgovarajući i lijepi način.

Bit će ravnoteža i ljepota u cijelom vašem držanju - ljubaznost i junaštvo koji se nikada ne moraju bojati da će biti izrugani ili da će ih netko iskoristiti. Postojat će red bez traga prinude, red u svim stvarima u vašem životu. Red i ljepota su povezani i međusobno ovisni. Postojat će velikodušnost, davanje i primanje u jednom stalnom tijeku. Doći će duboka sposobnost da budemo zahvalni i cijenimo druge, sebe i cijeli kreativni svemir.

Nova sloboda da se bude mekan i ranjiv će vas istinski učiniti jakima i oduzeti lažni sram. Istovremeno ćete iskusiti novu slobodu i biti jaki i asertivni - čak ljuti - bez lažne krivnje. Sada ćete djelovati iz nutrine zato jer ste sada u stalnom kontaktu s mudrosti, ljubavlju i istinom vaše unutarnje božanske stvarnosti.

Emocionalna usamljenost kao sudbina koju mnogi sami odaberu postepeno počinje nestajati među vama, moji prijatelji. U vašem razvoju, naučit ćete biti stvarni, djelovati bez vaših maski i lažnosti. Kao posljedica toga, počet ćete se osjećati ugodno u vašoj bližoj intimnosti. Kako se istovremeno prestajete bojati sindroma boli/užitka, istinska ekstaza i duboko sjedinjenje na svim razinama može vam dati najdublje ispunjenje koje ljudsko biće može iskusiti. Napredovat ćete u nove visine i nove dubine iskustva, gdje istražujete unutarnji

115

svemir u jedinstvu. Samoća i muka sukoba zbog potrebe za bliskošću i straha od nje više neće postojati. Takve veze sjedinjuju se na svim razinama. Obilje svemira izražava se u svim područjima života. Osjećat ćete je u dijeljenju, poštivanju, toplini, lakoći i ugodi s kojom možete biti intimni i sjedinjeni s drugom osobom, ili u davanju i dobivanju od druge osobe. Sigurnost vašeg vlastitog osjećaja će vas učiniti sigurnim da ste voljeni.

Iskusit ćete duboko zadovoljstvo davanja, pomaganja i ispunjavanja zadatka, te da ste tome posvećeni. Veselit ćete se u stalnom kreativnom procesu koji djeluje u tome.

Sve to su mjerila za vas, moji prijatelji. Ta mjerila ne treba koristiti da se ponizite u nestrpljenju i nesnošljivosti. To su mjerila koja možete koristiti da biste stvarali namjernu unutarnju vizualizaciju o bilo kojem i svim ovim životnim izražajima. Tada ćete možda biti jače motivirani tražiti dalje ono što vam stoji na putu. Ovo predavanje će vam dati mnoge alate za vaš rad.

Ljubav svemira se širi na sve vas i doseže dubine vaših srca, moji najdraži prijatelji. Budite blagoslovljeni, budite Bog.

POGLAVLJE 24

UNUTARNJI PROSTOR, USREDOTOČENA PRAZNINA

Moji ljubljeni prijatelji, blagoslovljeni ste u tijelu, duši i duhu. Vaš put je blagoslovljen, na svakom koraku puta. Ponekad u to sumnjate kada stvari zaguste. Ali kada je to tako, to nije zato što su vam blagoslovi uskraćeni. To je zato jer se susrećete s dijelovima vašeg unutarnjeg krajolika kojeg uspješno treba prijeći. Da biste prešli teški unutarnji teren potrebno je shvatiti značenje njegova smisla za vaše biće i tako rastvoriti prepreke na koje nailazite na vašem putu.

Povremeno smo raspravljali u unutarnjem krajoliku. Spomenuo sam unutarnji prostor kao da je to stvarni svijet. Izraz "unutarnji prostor" koristi se vrlo često u vašem svijetu ovih dana, za razliku od vanjskog prostora. Većina ljudskih bića misli da je unutarnji prostor puki simbolički opis stanja uma neke osobe. To nije tako. Unutarnji prostor je široka stvarnost, stvarni svijet. To je u stvari stvarni svemir, dok je vanjski prostor samo zrcalna slika, njegov odraz. To je razlog zašto se vanjska stvarnost nikada ne može uhvatiti. Život se nikada ne može uistinu shvatiti i iskustveno apsorbirati kada ga se gleda izvana. Zato je život tako frustrirajući, te često toliko zastrašujući, za toliko mnogo ljudi.

Vidim da vam je teško shvatiti kako unutarnji prostor može biti svijet za sebe - pravi svijet. Razlog za tu poteškoću je ponovno u ograničenom kontinuumu vremena i prostora vaše trodimenzionalne stvarnosti. Sve što vidite, dodirujete i doživljavate opaža se iz određenog vrlo ograničenoga ugla. Um je usredotočen, naviknut, uvjetovan djelovati u određenom smjeru te prema tome nije sposoban u tom stanju opažati život na drugi način. No taj način opažanja stvarnosti nikako nije jedini način, ili ispravni način, ili potpuni način.

Pronalaženje unutarnje stvarnostiU svakoj duhovnoj disciplini, cilj je opažati stvarnost na ovaj drugi način, način koji

ide izvan vanjskog odraza, način koji se usredotočuje na nove dimenzije koje treba otkriti u unutarnjem prostoru. U nekim disciplinama, ovaj cilj možda je izravno spomenut, ili možda uopće nije naveden kao takav. No, kad se dostigne određena točka razvitka i pročišćenja, budi se nova vizija - ponekad nenadano, ponekad postepeno. Čak i nenadanost vizije je samo iluzija, zato jer je to stvarno rezultat mnogih marljivih koraka i unutarnjih bitaka.

Priznato je da je svaki atom duplikacija vanjskog svemira, kao što znate. To priznanje je vrlo značajno. Možda možete zamisliti da baš kao što je i vrijeme promjenjivo, ovisno o

116

dimenziji iz koje se doživljava, tako je i prostor promjenjiv. Baš kao što nema stvarno objektivnog, fiksnog vremena, tako nema ni objektivnog, fiksnog prostora. Vaše stvarno biće može živjeti, disati i kretati se, te prijeći velike udaljenosti u atomu prema vašem vanjskom mjerenju. Kada se duh povuče u unutarnji svijet, odnos mjerenja se mijenja, baš kao što se mijenja i odnos vremena. To je razlog zašto se čini da gubite kontakt i svijest o takozvanim "mrtvim" ljudima. Ovi žive u unutarnjoj stvarnosti koja je za vas još uvijek samo apstrakcija. Pa ipak, stvarna apstrakcija je vanjski prostor. Kod fizičke smrti, duh, koji je živ, povlači se u unutarnji svijet, a ne kako se često krivo pretpostavlja, u nebo. On se ne uzdiže izvan tijela; on ne pluta u vanjskom prostoru. Ako se na trenutke čini da izvansenzorno opažanje otkriva takav uvid, to je opet nakon zrcalne slike unutarnjeg događaja.

Na određeni način, većina ljudi je najveći dio vremena tražila Boga gore na nebu. Kada je Isus Krist došao, on je poučavao da Bog živi u unutarnjim prostorima i da Ga se tamo mora pronaći. To je također razlog zašto se sve meditacijske prakse i vježbe usredotočuju na unutarnji prostor.

Vrlo davno, predložio sam meditacijsku vježbu u kojoj ne razmišljate, u kojoj činite sami sebe praznima. Oni među vama koji povremeno probaju ovu vježbu doživjet će koliko je teško to učiniti. Um je ispunjen svojim vlastitim sadržajem i umiriti ga nije laki pothvat. Postoji nekoliko načina kako se to može učiniti. Istočne religije obično tome pristupaju dugom vježbom i disciplinom. To, zajedno sa samoćom i vanjskim mirom, može konačno proizvesti unutarnji mir.

Naš pristup na ovom putu je različit. Ova učenja ne žele vas odvesti od svijeta. Naprotiv, cilj je da budete u svijetu, na najbolji mogući način. Da ga shvatite, prihvatite i stvorite na najproduktivniji, najkreativniji način. To se jedino može učiniti kada potpuno poznajete i razumijete sebe i kada prelazite, kao što sam rekao, teške prostore, koji će vas učiniti bolje opremljenima da funkcionirate u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti. Tada nema rascjepa između unutarnjih i vanjskih prostora. Kad unutarnja istina vlada, opažanje vanjske istine se povećava. Kako raste razumijevanje o sebi, tako raste i razumijevanje o svijetu. Kako učite da preoblikujete ono što je u vama nesavršeno, pogrešno, tako učite i da restrukturirate i transformirate vaš vanjski život. Kako učite o vašoj vječnoj ljepoti kao o božanskom očitovanju, tako se širi vaša vizija većeg poštovanja ljepote kreacije Stvoritelja. Dolazi vam mir, te ste u miru s ovim svijetom, čak i ako ste okruženi nepoželjnim iskustvima. Drugim riječima, nisu vam potrebne vanjske okolnosti apsolutne samoće da biste dosegli unutarnji prostor. Uzimate vanjski put na kojem idete ravno kroz ono što se čini kao najveće prepreke: nesavršenstva u vama i oko vas. Vi im pristupate, rješavate ih dok ne izgube svoj zastrašujući aspekt. To je vaš put.

Usredotočenje na vašu unutarnju prazninu je dodatna vježba koja je vrlo korisna, ali to nikada ne smije biti jedini pristup samoostvarenju, baš kao što ni bavljenje vanjskim negativnim okolnostima u vašem svijetu nikada ne smije biti jedini pristup vašem vlastitom spasenju i spasenju svijeta.

Usredotočena praznina raste, namjerno i spontano, kako uklanjate unutarnje prepreke. U ranim fazama, doživljavate samo to: prazninu, ništavilo. Ako se vaš um može umiriti, susrećete se s prazninom; to je ono što taj pokušaj čini tako zastrašujućim. Čini se da on potvrđuje sumnju da u vama nema ničega; da ste zaista samo vanjsko, smrtno ja. To je razlog zašto se um uvijek zaposli, zašto je uvijek tako bučan - kako bi isključio mir za kojeg se čini da ništa ne donosi.

Još jednom, potrebna vam je hrabrost da idete kroz tunel nesigurnosti. Morate preuzeti rizik da dopustite veliki mir, tj. u početku prazan od značenja, od bilo čega što daje život ili svijest.

Vjerujem da je većina vas već doživjela kako glas vašeg višega ja šalje inspiracije kroz vaš um, ne nužno odmah nakon meditacije ili molitve, nego nešto kasnije, kada na to

117

najmanje mislite. Tada je vaš um dovoljno opušten i dovoljno oslobođen od samovolje da bi omogućio višem ja da se očituje. Isto je istina glede doživljavanja unutarnjeg svemira - pravoga svijeta.

Usredotočena praznina dovest će vas u kontakt sa svim razinama vašega bića. Ona omogućava izranjanje onoga što je bilo skriveno - iskrivljenja, pogrešaka, materijala nižega ja, te konačno, stvarnosti višega ja i širokog svijeta vječnoga života u kojem boravi. Postoje mnoge faze kroz koje treba proći. Kasnije faze mogu se odviti jedino nakon određenog pročišćavanja i integracije. Neusredotočena praznina je smanjivanje svijesti. Usredotočena svijest je povećanje svijesti. Ono prethodno je isključivanje, nejasno lutanje uma koje može dovesti do praznine bez uma. San, ili druga stanja svijesti su konačne faze. Usredotočena praznina je izuzetno koncentrirana, svjesna, u potpunosti ovdje.

Ako se usredotočite na unutarnji svijet uz isključenje vašeg vanjskoga svijeta, ne samo da stvarate rascjep, nego također i stanje u kojem gubite svrhu vaše inkarnacije. Kako možete ispuniti svoj zadatak, koji god on bio, ako ne koristite vaš vanjski svijet za tu svrhu? Ne biste došli u ovu dimenziju da to nije nužnost za vas. Tako morate to iskoristiti, te uvijek povezati vanjske i unutarnje uvjete u smisleni odnos jedan s drugim. Vi učite to činiti na ovome putu. Sva vaša vanjska iskustva povezana su s vašom ličnosti, vašim različitim razinama vašeg ja. Vaše unutarnje biće uvijek stvara vaše vanjske uvjete, istina koju uskoro naučite prepoznati na ovome putu. Ako povezivanje vanjskoga i unutarnjega nije stalni način življenja, neravnoteža mora stvoriti nepovoljne uvjete. Možete vidjeti kako ponekad u vašem svijetu ljudi koji čine mnoga dobra djela izvana gube svoj put podjednako lako kao i oni koji nikada ni ne pomisle na druge. Vanjska dobra namjera i dobra djela moraju imati unutarnji fokus kako bi se izbjeglo neskladno stanje i opasni rascjep.

Faze usredotočene praznineUsredotočena praznina donosi vam konačno svijetlo vječnosti. Možda možete

kategorizirati neke osnovne faze, čak i ako su ponešto pojednostavljene. U stvarnosti, te faze preklapaju se i ne dolaze tako jasno u redoslijedu koji sam naveo radi pojašnjenja.1) Doživljavate buku i zaposlenost uma.2) Uspijevate umiriti tu buku, susrećete prazninu, ništavilo.3) Prepoznavanja o sebi, veze između nekih aspekata sebe i vanjskih iskustava postaju jasna. Pojavljuje se novo razumijevanje, a s time i do sada nepriznate razine materijala nižega ja. Ova faza je stvarno zraka božanskog vodstva, a ne samo puko iskustvo nižega ja. Priznavanje nižega ja je uvijek očitovanje vodstva višega ja.4) Izravno očitovanje poruka višega ja, ili ono što zovete otvaranje kanala. Dobivate savjete, ohrabrenje, riječi namijenjene da vam dadu hrabrost i vjeru. U ovoj fazi, božansko vodstvo još uvijek djeluje prvenstveno kroz vaš um. To nije nužno potpuno emocionalno i duhovno iskustvo. Očitovanje vas može uzbuditi i razveseliti, ali ta reakcija je rezultat znanja koje je vaš um apsorbirao i našao uvjerljivim.5) U ovoj fazi dolazi do izravnog, potpunog, duhovnog i emocionalnog iskustva. Vaše cijelo biće ispunjeno je Svetim duhom. Vi znate, ne neizravno kroz vaš um, nego izravno kroz cjelokupno svoje biće. Znanje kroz um je stvarno uvijek neizravno znanje. To je preneseno znanje. Um je instrument neophodan ljudskim bićima kako bi funkcionirala na ovoj razini svijesti. Izravno znanje je različito.

Ova faza ima mnogo podpodjela, mnogo faza u sebi. Postoje mnoge, ne, neograničene mogućnosti u kojima se stvarni svijet može doživjeti. Jedna je jednostavno potpuno znanje koje utječe na svaku nit vašega bića, svaku razinu vaše svijesti. Iskustvo stvarnoga svijeta može također doći kroz vizije drugih dimenzija, ali takve dimenzije nisu nikada samo nešto što osoba vidi. One su uvijek potpuno iskustvo koje utječe na cjelokupnu osobu.

118

U stvarnome svijetu, za razliku od vašeg fragmentiranog svijeta, svako opažanje osjeta je potpuno. Viđenje nikada nije samo viđenje, to je istovremeno slušanje, kušanje, osjećanje, mirisanje - i mnogi drugi osjeti o kojima ništa ne znate na vašoj razini bića. U ovoj petoj fazi, viđenje, slušanje, opažanje, osjećanje, znanje uvijek sve uključuju. Oni obuhvaćaju svaki kapacitet kojeg je Bog stvorio. I teško možete zamisliti bogatstvo, raznolikost, neograničene mogućnosti tih kapaciteta.

Usredotočena praznina je idealno stanje da se ispunite Svetim duhom. Sveti duh je cjelokupni svijet Boga u svoj njegovoj veličanstvenosti, to je neopisivo veličanstvo. Njegovo bogatstvo ne može se nikako prenijeti ljudskim jezikom. Nema načina da se opiše ono što postoji iznad straha, sumnje, nepovjerenja - i prema tome patnja, smrt i zlo su prevladani. Usredotočena praznina nije ništa drugo nego li prag prema punini koja postoji jedino u svijetu duha.

Praksa usredotočene praznine nikada se ne smije poduzimati sa stavom istovremenog očekivanja. U stvari, ne treba imati nikakva očekivanja; očekivanja su napetost, a napetost sprječava potrebno stanje potpunog unutarnjeg i vanjskog opuštanja. Također, očekivanja su nerealna, jer može biti potrebno mnogo inkarnacija razvoja prije nego li ljudsko biće može uopće doći blizu takvim iskustvima. Tako će bilo kakva očekivanja proizvesti razočaranje koje, zauzvrat, pokreće lančanu reakciju daljnjih negativnih emocija, kao što su sumnja, strah i obeshrabrenje.

Govorim o ovoj temi zato jer vas želim pripremiti na važnu praksu unutar meditacije. O ovome sam raspravljao u prošlosti u svezi s različitim načinima meditacije, osobito glede utisaka i izražavanja. Mnoge vaše meditacije bavile su se utiscima, te bi tako trebale i nastaviti. Taj aspekt utisaka je čišćenje uma i služi da se um pretvori u konstruktivan alat. A onda alat postaje kreativno sredstvo.

Aspekt izražavanja počeo se očitovati do određene mjere kod onih čiji su kanali otvoreni, možda samo povremeno. Ali morate znati da postoje daljnje faze, daljnje faze i mogućnosti, i trebate im pristupiti sa strpljivošću, strahopoštovanjem i poniznošću. Morate shvatiti da će ta iskustva otvoriti široke unutarnje prostore u kojima postoje mnogi svjetovi, mnogi svemiri, mnoge sfere, beskrajne nizine, planine, mora neopisive ljepote. Morate znati da ti unutarnji prostori nisu apstrakcije ili simbolički izražaji; oni su mnogo stvarniji i dostupniji nego vanjski, objektivan svijet za kojeg vjerujete da je jedina stvarnost. Unutarnji prostor temelji se na različitom mjerenju, na različitoj relativnosti između vremena/prostora/kretanja i mjerenja. Čak i nejasno i maglovito razmatranje ovoga koncepta s vaše strane će promijeniti vaš stav i stvoriti novi pristup vašem daljnjem radu na ovome putu.

Ne morate provoditi sate prakticirajući usredotočenu prazninu. To nije svrha. Ali možete to pokušati svaki puta kada molite i meditirate, nakon što se koristili svoj um da utisnete supstancu duše i uskladili je s božanskom namjerom.

Pravo vi koje živi u stvarnome svijetuDuh može prožimati materiju u onoj mjeri u kojoj je duhovna istina, duhovni zakon,

duhovno zdravlje ustanovljeno. A odgovornost osobe prema samoj sebi je zaista ključ za to. Kada ja postane jače, više života može prožeti materiju; više duha može se roditi u tijelu. Tako, vidjet ćete, kako rastete kroz stjecanje samih sebe, više vašeg stvarnoga bića rađa se u vašem fizičkom očitovanju. Više talenata može doći na vidjelo o kojima prije ništa niste znali. Odjednom se očituje nova mudrost, novo razumijevanje i sposobnost da osjećate i volite; do sada neslućena snaga se otvara. Sva ta očitovanja su vaše pravo ja koje živi u unutarnjem prostoru - pravome svijetu. Kako radite prostor za te aspekte, oni će se ući u život materije i vi ćete ispuniti vaš dio u evolucijskom planu. Ti stavovi ne rastu izvana, oni vam nisu samo dodani. Oni su rezultat vašeg vanjskog očitovanog bića koje radi prostor za unutarnje, još neočitovano biće. To se događa procesom rasta, radom kojeg poduzimate na ovome putu. I,

119

nakon određene točke u razvoju, taj proces može biti potpomognut usredotočivanjem na unutarnju prazninu dok ne otkrijete da je praznina iluzija. Ona je punina, bogati svijet slave. Možete dobiti sve što vam treba od tog unutarnjeg izvora i prenijeti to na vanjsko iskustvo.

Pristupajući praznini bez straha, vi također uklanjate prepreku životu. Usredotočenje na vaš unutarnji prostor znači, za početak, pristupanje onome što se čini kao praznina. Kroz tu prazninu, doseći ćete puninu duha, potpunost života u njegovom čistom, slobodnom obliku. Ta tvar života sadrži sve mogućnosti izražavanja, očitovanja. Radost doživljavanja ove realnosti je veća od bilo koje druge. U toj radosti je vaše jedinstvo sa Stvoriteljem, gdje ste odista jedno.

Možete vidjeti, moji prijatelji, da ništa u vašoj ličnosti, nikakav njegov aspekt, nije beznačajan u odnosu na stvaranje i evoluciju. Ne postoji "puki psihološki aspekt". Svaki stav, svaki način razmišljanja, osjećanja, bivanja i reagiranja odražava izravno vaše sudjelovanje u većem planu stvari. Znajući to, možda će vam još jednom biti lakše dati vašem životu, vašem pathworku i vašim nastojanjima veću vrijednost. Još jednom ćete naučiti sjediniti proizvoljnu dualnost - duhovna nasuprot svjetovna pitanja.

Napravite mjesta za slobodan život, za neometani duh! Neka on ispuni svaki dio vašega bića, kako biste konačno znali tko ste. Vi ste svi blagoslovljeni, moji dragi.

POGOVOR

TRANSFORMIRANO ZLO;TRANSCENDIRANO ZLOSTANJE JEDINSTVA

Znajte da po svojoj prirodi, svako biće želi postati kao Bog. Namjera prirode nije ni hrana, ni piće, niti odjeća, ni komfor, niti bilo što u čemu je Bog izostavljen. Bilo da vam se to sviđa ili ne, bilo da to znate ili ne, priroda potajno traži, lovi i pokušava pronaći put na kojem se Bog može pronaći.Meister Eckhart13

Možda je primamljivo misliti da je rad na nižem ja potreban samo u ranijim fazama na duhovnome putu, te da kako osoba istražuje transpersonalna područja i kreće se prema sjedinjujućem području, da se razmatranja nižega ja mogu ostaviti. No, to nije slučaj.

Vodič je objasnio kako su samovolja, ponos i strah glavni korijeni osobnog zla. Od to troje, ljudima je najteže bilo prepoznati strah kao izvor zla. No, uz malo razmišljanja, može se vidjeti kako strah da nas drugi ne povrijede vodi do toga da povrijedimo druge. Kao što je Vodič rekao, zlo je obrana od patnje; bilo stvarne patnje ili patnje koje se bojimo.

Osim toga, strah je korijen zla zato jer je potpuno u raskoraku s krajnjom stvarnošću. U stvari, svemir je dobroćudan, te prema tome, nema ničega čega bi se trebalo bojati. U stvari, svemir je jedno, i prema tome nema nikoga izvan mene tko me može povrijediti.

U kasnijim fazama duhovnoga rasta, strah je najveća prepreka. Na toj razini, strah nije da će nas drugi povrijediti. To je strah da predamo svoj osjećaj da smo odvojeni. Kao što je Meister Eckhart rekao, sve u prirodi čezne i teži iskustvu da postane kao Bog, da postigne stanje bivanja jednosti sa svime što jest. "Prosvjetljenje" je iskustvo totalnog i potpunog shvaćanja jednosti Boga.

Iako može zvučati čudno, prosvjetljenje ne treba tražiti; ono je već ovdje, pa tako osoba ne treba putovati kako bi ga pronašla. Radije moramo sve više jasno vidjeti načine na koje stalno bježimo od prosvjetljenja. Bez obzira koje su naše metode bježanja, uzrok

13 Meister Eckhart, prijevod R. Blakney.

120

bježanja je strah. Bojimo se onoga što želimo. Bojimo se gubitka našeg osjećaja odvojenog identiteta; bojimo se smrti ega, pogrešno vjerujući da će to značiti kraj postojanja.

Vodič je ukazao da većina duhovnih putova pokušava, raznim duhovnim praksama, odvesti tragatelja do iskustva stanja sjedinjenosti; i priznaje da ponekad uspijevaju u tom cilju. On također ukazuje na opasnost takvih puteva: Moguće je doseći taj cilj transcendencije ljudskoga stanja, a da su dijelovi osobe još uvijek zaglibljeni u nižem ja. Postoje mnogi primjeri u našem stoljeću duhovnih učitelja koji su dosegli značajnu transcendenciju, ali koji su još uvijek ostavili veliki dio transformacije nižeg ja neobavljen.

Stav Vodiča je da većina duhovnih tragača pokušava prerano doseći transcendenciju, zbog propusta da vidi jasno svoje niže ja, te zbog želje da bude iznad onoga gdje je istinski sada. Vodič nadalje naglašava, prema tome, potrebu horizontalnog kretanja transformacije; potrebu za stalnim preispitivanjem sebe kako bi se pronašlo niže ja, te za radom kroz taj materijal i njegovim transformiranjem, a ne pokušajem da ga se transcendira.

Ali, kao što je naglašeno u mnogim predavanjima u ovome svesku, nakon određene točke, rad se ne može napraviti ukoliko osoba ne nauči napraviti pomak u svojem osjećaju identiteta. To jest da se napravi pomak od osobnog do transpersonalnog, od male ego svijesti do veće svijesti. A jednom kad je taj pomak napravljen u potpunosti, ispravno je reći da je došlo do transcendencije. To je rad u vertikalnom smjeru, a ne u horizontalnom. Jasno, oba su potrebna, a pronalaženje ispravne ravnoteže između horizontalnog i vertikalnog, između transformacije i transcendencije, je jedan od najsuptilnijih i najvažnijih aspekata rada na sebi.

Tako je oboje potrebno, da iskoristim definicije iz rječnika, "promjena u sastavu ili strukturi, karakteru ili stanju" (transformacija) i "izdići se iznad ili otići iznad ograničenja" (transcendencija). Moramo u potpunosti prihvatiti naše ljudsko stanje, a onda malo po malo otkriti da smo više od ljudi.

Biti čovjekom znači imati mane i biti nesavršen, ali to nije razlog za očajanje. Živimo u srednjem području, niti u raju, ni u paklu. To je stanje naše egzistencije. U tom stanju imamo plemenitost i svrhu. Naša svrha je upravo da se naučimo iskreno ispitati, da jasno vidimo svoja nesavršenstva, da se odlučimo promijeniti, da naučimo kako se promijeniti, a da onda krenemo, marljivo i hrabro, s radom na transformaciji samih sebe. To je naša plemenitost. To je razlog ljudskoga stanja.

Kako nastavljamo s putem naše transformacije, postajemo postepeno sve mudriji i imamo sve više ljubavi. Naša jasnoća se povećava, kao i naša hrabrost, te naša radost i suosjećanje. Život se otvara, postaje širi i dublji. I dalje ćemo imati bol i tugu i izazov, ali učimo da nas oni ne shrvaju.

Ali, vi možete reći, zar nismo svi na kraju shrvani smrću? Smrt se doživljava kao poraz jedino ako je osoba još uvijek potpuno identificirana s egom zarobljenim u koži. Jer čak će i smrt izgubiti svoju bodlju kad spoznamo da izmjena smrti i života nije strašnija nego izmjena spavanja i budnosti.

Drugim riječima, kako prihvaćamo naše ljudsko stanje sa svojim greškama i nesavršenostima, imamo hrabrost suočiti se i transformirati svoje niže ja, te jačamo do točke gdje možemo shvatiti da smo više od ljudskih bića. Rođenje i smrt su glavni sastojci ljudskoga stanja, ali istinska suština prethodi rođenju i smrti. Drugim riječima, stalni rad na transformaciji nižega ja u konačnici vodi do sposobnosti da se transcendira niže ja. A krajnja transcendencija je u stanje božanske jednote o kojoj je govorio Meister Eckhart.

Put je izazovan. Kao što je Krist rekao, biser velike cijene mora se kupiti po cijeni svega onoga što imate. No put je u konačnici siguran.

Kao što je Vodič rekao, u mnogim predavanjima i na mnoge različite načine:"Nemate se čega bojati".

Donovan Thesenga

121

122

Tekstualna bilješka

Svako poglavlje u ovoj knjizi je objavljena verzija predavanja Vodiča. Neka su samo neznatno skraćena; a neka znatno. Obzirom da naslovi poglavlja nisu uvijek isti kao i originalni naslovi predavanja, ovdje je popis brojeva poglavlja i istovjetnog broja predavanja i njegovi naslovi.

Poglavlje 1 je dio predavanja 11 - Spoznajte sami sebe

Poglavlje 2 je predavanje 14 - Više ja, niže ja i maska

Poglavlje 3 je predavanje 25 - Put

Poglavlje 4 je predavanje 26, plus dio predavanja 28 - Pronalaženje svojih mana i komunikacija s Bogom - dnevni pregled

Poglavlje 5 je sažetak predavanja 38 do 41 - Imidži, Pronalaženje Imidža, Još o imidžima, te Imidži i šteta koju čine

Poglavlje 6 je predavanje 50 - Začarani krug

Poglavlje 7 je predavanje 73 - Prisila da se ponovno stvore povrede iz djetinjstva

Poglavlje 8 je predavanje 83 - Idealizirana slika o sebi

Poglavlje 9 je predavanje 84 - Ljubav, moć i vedrina

Poglavlje 10 je predavanje 100 - Susret s boli destruktivnih obrazaca

Poglavlje 11 je predavanje 124 - Jezik nesvjesnoga

Poglavlje 12 je predavanje 125 - Prijelaz od ne-struje na da-struju

Poglavlje 13 je predavanje 132 - Funkcija ega u odnosu na pravo ja

Poglavlje 14 je predavanje 134 i 135 - Koncept zla i Kretanje u opuštenosti - Vezanost životne sile na negativne situacije

Poglavlje 15 je predavanje 140 - Vezanost na negativni užitak kao izvor boli

Poglavlje 16 je predavanje 148 - Pozitivnost i negativnost: jedna energetska struja

Poglavlje 17 je predavanje 176 - Prevladavanje negativnosti

Poglavlje 18 je predavanje 182 - Proces meditacije

Poglavlje 19 je predavanje 189 - Samoidentifikacija utvrđena kroz faze svijesti

Poglavlje 20 je predavanje 190 - Doživljavanje svih osjećaja - uključujući strah

123

Poglavlje 21 je predavanje 195 - Identifikacija s duhovnim ja kako bi se prevladala negativna namjera

Poglavlje 22 je predavanje 198 - Prijelaz na pozitivnu namjeru

Poglavlje 23 je predavanje 210 - Proces vizualizacije radi rasta u stanje jedinstva

Poglavlje 24 je predavanje 256 - Unutarnji prostor, usredotočena praznina

Za daljnje informacije o pathworku:

Postoji nekoliko vrlo aktivnih Pathwork centara u Sjevernoj Americi i Europi, te mreža manjih skupina koje studiraju i rade s predavanjima Vodiča.

Pozdravljamo mogućnost da vas podupremo u povezivanju s drugima koji su zainteresirani u daljnjem istraživanju ovoga materijala. Kako biste naručili bilo koje pathwork predavanje, ili dobili indeks svih naslova predavanja, ili radi daljnjih informacija, molimo vas da kontaktirate neki od niže navedenih regionalnih centara:

Sevenoaks Pathwork CenterRoute 1, Box 86Madison, VA 22727(703) 948-6544

Great Lakes Pathwork*305 PineridgeAnn Arbor, MI 48103(313) 585-3984

Philadelphia Pathwork c/o Carolyn Tilove901 S. Bellevue Ave.Hulmeville, PA 19047(215) 752-9894

Nortwest Pathwork*811 Nortwest 20thSuite 103-CPortland, OR 97209(503) 223-0018

Phoenicia Pathwork Center*Box 66Phoenicia, N.Y. 12464(914) 688-2211

Pathwork of California*1355 Stratford Court, # 16

124

Del Mar, CA 92014-2327(619) 793-1246Fax (619) 259-5224

Padwerk - c/o Johan KosBoerhaavelaan 91401 VR Bussum, Holland02159-35222

Il SentieroRaffáele IandoloVia Compodivivo, 4304020 Spigno Saturnia (LT)Italy39-771-64-463

Dodatne kopije knjige "Ne bojite se zla" mogu se naručiti kod centara označenih sa zvjezdicom (*).

Eva Pierrakos rođena je u Austriji, te je živjela u Švicarskoj prije nego je došla u Sjedinjene Države 1939. Tijekom tog vremena, postala je kanal za visoko razvijenog duhovnog vodiča koji je dao seriju predavanja od kojih je sastavljen ovaj svezak. Tijekom razdoblja od dvadeset godina, Eva je privukla rastući broj učitelja, iscjelitelja i terapeuta koje je privukao put samotransformacije kojeg je podučavao Vodič. Radeći sa svojim suprugom, psihijatrom John C. Pierrakosom, osnivačem core energetike, Eva je razvila potpuni sustav samotransformacije. Eva je preminula 1979, ostavljajući za sobom svoje bogato nasljeđe koje se sastoji od više od dvije stotine i pedeset predavanja Vodiča, dva snažna centra, te tisuće studenata i sljedbenika ovih učenja.

Donovan Thesenga bio je bioenergetski terapeut kada se susreo s pathworkom 1973, te je uskoro postao član vodeće grupe oko Eve Pierrakos. Godine 1976, donirao je pathworku svoj centar za rast od 130 jutra. Nakon Evine smrti 1979, postao je snažan zagovaratelj izdavanja i objavljivanja predavanja Vodiča, kako bi bili dostupni široj javnosti. On je sada glavni izdavač serije pathwork predavanja koja se objavljuju. Njegova supruga, Susan Thesenga, autorica je knjige Undefended Self.

125