europski monetarni sustav

7/30/2019 EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

1/9

SVEUILITE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

PRIJEVOD

OPATIJA, 2012


2/9


3/9

2

2. Poglavlje: Meunarodni monetarni sustav

2.9 Europski Monetarni Sustav

Europski Monetarni Sustav (EMS) je u biti bio zametak koji je doveo do jedinstvene europske valute,

eura.Vrijedno je napomenuti na poetku ovog odlomka da EMS nije bio fiksni teajni sustav niti plutajui teajnisustav.

EMS stvoren je 1979. godine od strane zemalja Europske Unije (EU) sa dvostrukom zadaom: stvaranjazone stabilnog teaja koja bi potakla trgovinu i rast kao i ubrzala konvergenciju i integriranje ekonomskihpolitika unutar EU.

Glavna karakteristika EMS-a bilo je djelovanje njegova teajnog sustava. Europska valutna jedinica (ECU)bila je jezgra EMS-a. ECU je obuhvaao koaru fiksnih iznosa europskih valuta. 1. Sijenja 1999. godine ECU jezamjenjen eurom, po paritetu jedan za jedan. Drugim rijeima, jedan euro jednako je jednom ECU-u.

ECU je upotrebljavan kako kao mehanizam stope nazivnika (mehanizam osnovne norme za mjerenje

vrijednosti) teajnog mehanizma, tako i kao sredstvo za obraunavanje meu centralnim bankama EU-a. ECU jekoriten i kao raunovodstvenajedinica zapotrebe slubenog poslovanja EU-a. ECU je esto upotrebljavan i kaotemeljna valuta na meunarodnim kreditnim tritima i tritima obveznica. U ovom pogledu euro je preuzeoulogu ECU-a.

2.10 Teajni mehanizam EMS-a

Sredinja temeljna ideja Europskog Monetarnog Sustava bila je postizanje valutne stabilnosti kroz koordiniranoupravljanje teajem valuta.Ovakav nain upravljanja imao je za zadau olakati trgovinu unutar EU-a i stvoriti

pretpostavke za uvoenje jedinstvene valute pri kraju dvadesetog stoljea.Teajni mehanizam EU-a, sustav fleksibilnih teajeva, bio je temelj EMS-a. Zemlje uesnice u tejnom

mehanizmu EU-a su trebale odravati vrijednost svojih valuta unutar odreenih granica ( izvorno 2.5%) srednjegteaja u odnosu na ostale valute unutar mehanizma. Sve zemlje EU-a nisu bile uesnice teajnog mehanizmaEU-a.

Teajni mehanizam EU-a funkcionirao je na nain da je zhtjevao od lanica intervencije na deviznimtritima radi spreavanja probijanja gornje ili donje grnice u odnosu na valute drugih lanica. Stoga, ako jepezetapala na svoju donju granicu, panjolska narodna banka je trebala kupiti pezete i/ili prodati druge valuteteajnog mehanizma EU-a da bi poduprla pezetu u odnosu na ostale europske valute. Od ostalih lanica bi sezatrailo da pomognu intervencijom za raun slabe valute. U naem primjeru ovo bi poduprlo pezetu prije nego to probije donju granicu.

Kao drugu mogunost, zemlja ija je valuta ugroena mogla je podii kratkorone kamate to bi uinilonjenu valutu atraktivnijom za investitore. Ako ni jedna od ove dvije metode ne bi uspjela sprijeiti da se danavaluta zadri unutar zadanih okvira teajnog mehanizma EU-a, zadnje utoite bila jekorekcija srednjih teajevada bi se smanjile napetosti unutar sustava. Ovakovih je korekcija de facto bilo nekoliko.

Ekonomska i Monetarna Unija

Drave mogu povezati svoje valute na razliite naine. S jedne strane to moe biti relativno slaba veza sa malortvovane neovisnosti monetarne politike, a opet sa druge strane to moe biti sjedinjenje politika na nain da sepotpuno odustane od neovisnosti. Godine 1989. komitet na ijem je elu bio Jacques Delors, tadanji PredsjednikEuropske Komisije, predloio je prijelaz u tri etape na ono to bi trebao biti krajnji cilj, a to je monetarna unijapo drugom gore navedenom modelu. Krajnji cilj je bio Ekonomsko Monetarna Unija (EMU), Europska Unija u

kojoj e nacionalne valute biti zamjenjene jedinstvenom EU valutom upravljanom iz jedne centralne banke kojae djelovati u ime svih lanica EU-a.

Delorsova vizija sastojala se od tri faze. U prvoj, sve zemlje lanice prikljuile bi se teaj nom mehanizmuEU-a (ERM). U drugoj fazi, teajne margine bi se suzile , a odreene odluke vezane uz makroekonomsku

politiku bi se stavile pod centraliziranu EU kontrolu. Trea faza plana ukljuivala je zamjenu nacionalnih valuta

Europskom valutom, te prenoenje ovlasti u donoenju odluka o monetarnoj politici na Europski SustavCentralnih Banaka, slino Sustavu Federalnih Rezervi SAD-a, na ijem elu bi bila Europska Centralna Banka.


4/9

3

10. prosinca 1991. godine, voe zemalja EU-a sastale su se u Maastricht-u, pokrajina Limburg, nanajjunijem kraju Nizozemske. Ondje su predloili dalekosene amandmane na Rimski Sporazum. Oviamandmani utrt e put EU-u izravno ka EMU-u. U 250 stranica Maastrichtskog Sporazuma bile su ukljuene iodredbe za poetak 2. Faze delorsovog plana sa datumom 1. sijenja 1994., kao i za poetak 3. faze koja nijetrebala poeti poslije 1. sijenja 1999. godine, to je naknadno i postignuto. Uz ove odredbe koje se odnose namonetarnu politiku, Maastrichtski sporazum predlagao je i korake ka usklaivanju socijalne politike unutar EU-

a (zatita na radu, zatita potroaa i useljavnje), te korake za centralizaciju u odluivanju po pitanjima vanjske iobrambene politike zemalja lanica.U pogledu na treu fazu plana, postavljeni su slijedei konvergencijski kriteriji za svaku zemlju

pojedinano:

Stopa inflacije mora biti unutar 1,5 postotnih poena od prosijeka triju zemalja lanica EU-a sa najniominflacijom

Dugorona kamatna stopa mora biti unutar 2 postotna poena od prosijeka triju zemalja lanica EU-a sanajniom kamatnom stopom

Deficit u dravnom proraunu mora biti ispod 3 posto bruto nacionalnog proizvoda Dravni dug ne bi trebao premaivati 60 posto bruto nacionalnog proizvoda Nacionalna valuta ne smije devalvirati dvije godine i mora ostati unutar 2.25 posto od granice

fluktuacije koju odreuje EMS.

Unato Maastrichtskom optimizmu, na ugovor se gledalo sa odreenom dozom skepticizma, posebno uUjedinjenom Kraljevstvu. Budunost EMU-a se pogorala tijekom 1992. kada su lanice ERM-abile pogoenepekulativnim napadima koji su doveli do povlaenja britanske funte i talijanske lire iz ERM-a 16. Rujna1992.godine, to je nazvanoCrnom Srijedom. Investitori i pekulanti su povukli velike iznose i z ovih valuta iokrenuli se ka njemakoj marci. Kako su vlasti odustale od borbe za zadravanja valuta unutar starog teajnograspona, obije valute potonule su ispod ERM-ove donje granice. Na taj dan vlada Ujedinjenog Kraljevstva

pokuala je utjecati na teaj britanske funte intervenirajui na meunarodnim tritima novca i objavljujui rastkamatne stope sa 10 posto na 15 posto - sve u istom danu.

Slijedeih priblino jedanaest mjeseci vratilo se relativno zatiije u ERM samo da bi u kolovozu 1993.godine dolo do nove napetosti. Ovaj put izvorite napetosti je bio u francuski frank. Francuska se nalazila urecesiji, sa visokom stopom nezaposlenosti, pa ipak nije bila u mogunosti smanjiti visoke kamatne stope punoispod njemakih jer su se obije nalazile u istoj valutnoj zoni.

Jedno od moguih rjeenja bilo je da Bundesbank, njemaka narodna banka, smanji kamate na zajmove, tose nije ni razmatralo zbog straha od poticanja inflacije na domaem tritu. Osnovna zadaa Bundesbanke,neovisne njemake narodne banke, po vlastitom statutu je bilo praenje domae monetarne politike. Po zakonuBundesbanka je bila duna staviti brigu o niskoj njemakoj inflaciji ispred problema ERM-a.

Pritisak je rastao. Ministri financija zemalja EU-a sastali su se radi iznalaenja rijeenja. Njihov odgovor nakrizu bio je poveanje teajnog raspona za sve, osim za njemaku marku i nizozemski g ulden, na 15

posto.Teajni raspon za marku/gulden ostao je 2.25 posto.Unato povremenim potresima unutar ERM-a , Europska Komisija je 15. Svibnja 1995. Godine predstavila

nacrt plana za prelazak na jedinstvenu valutu do kraja stoljea. Zelena knjiga o praktinim rijeenjima zauvoenje jedinstvene valute sadravala je postupan pristup, ali u Komisiji su bili u uvjerenju da e neodreeni

broj lanica EU-a, od tadanjih 15, prei na upotrebu jedinstvene valute do poetka 1999. godine sa uvoenjemeuro novanica i kovanica najkasnije za tri godine.Uzelenoj knjizi predlagale su se tri faze tijekom tranzicije prema prihvaanju ECU-a (sadanji euro) kao

zakonskog sredstva plaanja. Ove tri faze su bile:

Faza A. Napravit e se jednogodinja pauza izmeu obavezivanja zemalja uesnica i fiksiranja teajeva. Faza B. Europska Sredinja banka fiksirat e paritete i poeti e provoditi jedinstvenu monetarnu

politiku.

Faza C. Zavrni prelazak na jedinstvenu valutu uslijedit e nakon tri godine, povlaenjem nacionalnihnovanica i kovanica zemalja uesnica, a koje e zamjeniti euro kao zakonsko sredstvo plaanja. Uzemljama uesnicama svi bankovni rauni, ekovi transferi, i kreditne kartice biti e adaptirani na euro.

Na 74 stranice zelene knjigepobrojane su sve blagodeti uvoenja jedinstvene valute kao to su: efikasnijejedinstveno trite, poticanje trgovine, rast i zapoljavanje, ukidanje plaanja transakcija i poveanjemeunarodne monetarne stabilnosti.

Poloaj Ujedinjenog Kraljevstva van prvog vala ka zajednikoj valuti nikada nije bio upitan. Na due stazeparlamentarni sustav i njegova kultura u Ujedinjenom kraljevstvu stvarali su probleme. Veina europskih


5/9

4

zemalja na valasti ima koalicije, to za posljedicu ima da vladajuima nije mogue isplanirati ekonomski bumpred ope izbore kao to je to sluaj u Ujedinjenom Kraljevstvu. Postoje mnogi koji e argumentirati da jevirtualnom dvopartijskom sustavu u Ujedinjenom kraljevstvu istekao rok. Kada se uporedi sa svojim europskim

partnerima, tvrdnje o njegovoj superiornoj uinkovitosti su smjene. Otonost Ujedinjenog Kraljevstva, kako udoslovnom tako i u metaforinom smislu, najbolje se pokazala 1. Sijenja 1999. kada je uvedena jedinstvenavaluta, a ono je ostalo na marginama tog dogaaja.

2.11 Europska jedinstvena valutaEuro

1. sijenja 1999. godine jedinstvena europska valuta, euro, uvedena je u jedanaest zemalja EU-a, uz dodatanulazak u sustav jo jedne lanice nakon dvije godine. Zemlje euro zone su: Austrija, Belgija, Finska , Francuska,

Njemaka, Grka, Irska, Italija. Luksemburg, Nizozemska, Portugal i panjolska. Ove zemlje emo nazvatieuroland. Zemlje lanice EU-a koje su inicijalno ostale izvan eurolanda bile su: Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska,Grka i vedska. Grka je bila ta koja je naknadno ula u euroland.

Dvanaest zemalja EU-a tvore ekonomsku i monetarnu uniju (EMU) i upotrebljavaju jedninstvenu valutu euro. Ove zemlje fiksirale su teaj svojih nacionalnih valuta prema euru i dijele novu valutu.

Ovih dvanaest zemalja dijele jedinstvenu kamatnu stopu koju odreuje Europska Centralna Banka (ECB) ijedinstveni devizni teaj. ECB je odgovoran za monetarnu politiku zemalja eurozone.

Od nastanka Europske Ekonomske Zajednice (EEZ) 1957. godine postojali su prijedlozi za veu suradnjumeu draavama ukljuujui i jedinstvenu valutu. Stvaranjem jedinstvenog trita 1992. godine pribliilo jeekonomije razliitih regija EU-a, stvorilo niu inflaciju to je povealo prihode EU-a. Ekonomska konvergencijameu zemljama uesnicama je primarni uvijet za jedinstvenu valutu.

Zemlje EU-a koje su odluile ne prikljuiti se jo uvijek e biti u mogunosti to uiniti kada budu spremnepod uvijetom da ispune uvijete iz Maastrichtskog Sporazuma.

Euro je donio velike promjene u poslovanju kako u zemljama eurolanda tako i u ostatku Europe. Na primjer,

cijene transakcija su jeftinije, teajna izvjesnost i transparentne cjenovne razlike. Pogledajmo svaku od ovihprednosti pojedinano.

Jeftinije cijene transakcija. Jedinstvena valuta omoguuje poduzeima unutar euro zone meusobnotrgovanje bez deviznih promjena. Ovo smanjuje cijenu transakcija . Sada je poduzeima unutar eurozone jeftinije vriti plaanja unutarzemalja euro zone.

Teajna izvjesnost. Jedinstvena valuta uklanja potrebu za deviznim teajevima unutar euro zone. Ovovodi do boljeg odluivanja za njihova poduzea. Transparentne cjenovne razlike. Jedinstvena valuta ini razlike u cijenama u zemljama euro zone

vidljivijima. Ovo moe utjecati na poduzea koja razliito naplauju svoje proizvode u zemljama eurozone. Isto tako poduzea koja kupuju unutar euro zone biti e u mogunosti lake usporeivati cijene. Usvakom sluaju to bi trebalo pootriti konkurenciju.

Iako Ujedinjeno Kraljevstvo nije prihvatilo jedinstvenu valutu euro zona utjee na mnoga poduzea UK-a,posebno ona koja kupuju i prodaju u Europskoj Uniji. Neka poduzea u UK-u upotrebljavaju euro za kupovinu iprodaju dobara i usluga unutar samog Ujedinjenog Kraljevstva. Ovo se posebno odnosi na lance nabave koji

ukljuuju multinacionalne kompanije. Sporazum sa zemljama koje e se prikljuiti jedinstvenoj valuti poslije 1.sijenja 1999. godine ispregovarat e se u trenutku njihovog prikljuenja.

2.12 Saetak

Neposredno prije 1914. godine veina velikih zemalja upotrebljavala je sustav temeljen na zlatnomstandardu dva velika dobra, zlato i srebro, prihvaena su u nagodbama vezanim za meunarodnadugovanja. Centralna banka odreene zemlje bila je duna dati zlato u zamjenu za vlastitu valutu kada

bi to bilo zatraeno. 1914. godine Ujedinjeno Kraljevstvo sa mnogim drugim zemljama napustilo je zlatni standard. 1925. godine Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo je standard zlatnih poluga. Novanice nisu mogle biti

zamjenjene za zlato ali su zlatne poluge otkupljivane i prodavane od strane Engleske nacionalne banke.

Mnoge zemlje prilagodile su zlatni standard standardu zlatnih poluga te m ijenjale domau valutu zavalutu neke druge zemlje temeljem zlatnog standarda umjesto samog zlata.

Ujedinjeno Kraljevstvo je napustilo zlatni standard 1931. godine. Do drugog svjetskog rata veinazemalja je prela nasustav plutajueg teaja dok su druge primjenjivale stroge kontrole teaja.

Poslijeratni monetarni sustav je stvoren 1944. godine u Bretton Woodsu , New Hampshire.


6/9

5

Bretton Woodski sporazum stvorio je Meunarodni Monetarni Fond (MMF), svjetsku sredinju banku. Sporazum je stvorio sustav fiksnog teaja u zemljama koje su odravale teajeve svojih valuta unutar

jedan posto od proglaene nominalne vrijednosti u odnosu na dolar. Sjedinjene Amerike Drave sukupovale i prodavale zlato zbog podmirenja u meunarodnim transakcijama. Druge zemlje interveniralesu na meunarodnim deviznim tritima da bi vrijednost svojih valuta zadrale u granici od jedan postood proglaene nominalen vrijednosti u odnosu na dolar. Ovaj paritet, nominalna vrijednost mogla se

izmjeniti samo uz odobrenje MMF-a. Sve zemlje lanice MMF-a uplaivale bi odreenu kvotu naMMF-ov raun te bi ova sredstva bila dostupna za zajmove zemljama koje su morale intervenirati nadeviznim tritima da bi zadrale teajeve u svojoj nominalnoj vrijednosti.

Ameriki dolar postao je priuva novog monetarnog ustroja. Sa rastom svjetske trgovine rasla jepotreba za meunarodnom likvidnou. Da bi se podmirila ova potreba za meunarodnom valutom biloje potrebno odravati stalni deficit platne bilance SAD-a kako bi se u sustav mogla pustiti dovoljnakoliina amerikog dolara. Pomanjkanje u meunarodnoj likvidnosti dosegla su svoj vrhunac u kasnim60-ima. Odgovor MMF-a doao je 1969. godine na nain da je stvorena nova meunarodna priuvaSDR (special drawing rights, posebna prava vuenja).

Izvorno SDR je bio jednak fiksnom iznosu dolara dok se sada sastoji od 42 posto dolara, 31 posto eura,15 posto japanskog jena i 12 posto funte.

Godine 1969. SDR-ovi bili su dodijeljeni lanicama MMF-a slino bonusnim dionicama u poduzeima. Daljne napetosti unutar sustava pojavile su se u ranim 70-ima. Slubena cijena zlata ostala je fiksirana

na 35 dolarajo od 1933. godine. Centralna banka SAD-a bila je voljna kupovati i prodavati zlato poovom paritetu. Godine 1954. otvorena je burza zlata u Londonu. Iako su to trebale uiniti mnoge dravenisu revalvirale svoje valute u ranim 70-imakako na primjer Njemaka i Japan.

Sustav fiksnih teajeva i sustav fiksne cijene zlata imali su malo ekonomskog smisla. Prije predsjednikih izbora 1972. godine amerikipredsjednik pokuao je poveati potranju za

amerikim dolarom te su se pojavila oekivanja za devalvacijom dolara. Cijena zlata na slobodnomtritu naglo je porasla u kolovozu 1971. godine te sustoga SAD suspendirale konvertibilnost idozvolile dolaru da slobodno pluta. U Smithsonian institutu u SAD-u raspon fiksnog teaja proiren jesa 1 posto na 4,5 posto te dolar devalviran u odnosu na zlato sa 35 dolara za uncu na 38 dolara za uncu.

Ovo nije bilo dovoljno. U veljai 1973. godine dolar je ponovno devalviran na 41,22 po unci zlata, a uoujku 1973. godine Breton Woodska era i formalno se uruila kada je 14 velikih drava odluilodozvoliti plutajue teajeve za svoje valute.

U dananje vrijeme veina glavnih svjetskih valuta imaju plutajue teajeve do k mnogeodravajusustav fiksnih teajeva. Neke su fiksirane prema dolaru, neke prema euru, a neke prema SDR-u. U Europi, 12 drava prihvatilo je euro kao svoju valutu.

1. Sijenja 1999. godine jedinstvena europska valuta (euro) uvedena je u 11 zemalja EU-a. Izvornih 11zemalja euro zone su: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Luksemburg,

Nizozemska, Portugal i panjolska. Grka im se naknadno pridruila. Ovih 12 zemalja dijele jedinstvenu kamatnu stopu koju odreuje Europska centralna banka (ECB) i

jedinstveni devizni teaj. ECB je odgovoran za monetarnu politiku zemalja euro zone. Zemlje ije ekonomije nisu bile spremne za ulazak u euro sustav i zemlje EU -a koje su odluile ne

prikljuiti se jo uvijek e biti u mogunosti to uiniti kada budu spremne pod uvijetom da ispuneuvijete za ulazak iz Maastrichtskog Sporazuma.

Euro je slubena valuta euro zone. Novnice i kovanice eura uvedene su u euro zoni 1. sijenja 2002. godine, a stare nacionalne novanice

i kovanice povune su iz opticaja.

Iako Ujedinjeno Kraljevstvo nije prihvatilo jedinstvenu valutu euro zona utjee na mnoga poduzeaUK-a, posebno ona koja kupuju i prodaju u cijeloj Europi. Sporazum sa zemljama koje e se prikljuiti jedinstvenoj valuti poslije 1. sijenja 1999. godine

ispregovarat e se u trenutku njihovog prikljuenja. Za poduzea i potroae unutar euro zone euro je donio jeftiniju cijenu transakcija, teajnu izvjesnost i

transparentnost cijena za transakcije unutar regije.

2.13 Pitanja za kraj poglavlja

Pitanje br. 1

Uporedi i suprotstavi fiksni teaj, plutajui teaj i upravljani plutajui sustav

Pitanje br.2Na koji nain centralne banke mogu izravno intervenirati radi pomaka u vrijednosti svoje valute?


7/9


8/9

7

Tablica 3.1 Stopa povrata od ulaganja na svjetskim tritima dionica na poetku 2000. Godin

Zemlja/regija Stopa povrata odulaganaja*$ milijarda

BDP1999. godine$ miliarda

Stopa povrata odulaganja u odnosu naBDP %

SAD 16,635 9,152 182

Japan 4,547 4,347 105

Ujedinjeno Kraljevstvo 2,933 1,442 203

Francuska 1,475 1,432 103

Njemaka 1,432 2,112 68

Kanada 801 635 126

Italija 728 1,171 62

Nizozemska 695 394 176

vicarska 693 259 268

Hong Kong 609 159 383

Australija 478 404 118

panjolska 432 596 72

Tajvan 376 288 131

vedska 373 239 156

Finska 349 130 268

Kina 331 990 33

Juna Koreja 309 407 76

JAR 269 131 200

Brazil 228 752 30

Grka 204 125 163

Belgija 185 248 75

Danska 105 174 60

Irska 65 93 70

ZBROJ 34,248 25,680


9/9

8

Regija Stopa povrata odulaganaja*$ milijarda

BDP1999. godine$ miliarda

Stopa povrata odulaganja u odnosu naBDP %

Ostali Azija - Pacifik 1,065 n/a

Ostali Europa 365 n/a

Ostali Juna/Centralna Amerika 359 n/a

Ostali Afrika 62 n/a

Zbroj Svijet 36,099 n/a

* Od 2000. Godine trita vrijednosnicama su dramatinoizgubila na vrijednosti tako da bi sadanje brojke bileznatno nie. Poanta tablice je da prikae otre razlike meu kulturama raspolaganja vrijednosnicama.Izvor: Dimson, Marsh i Staunton, 2002.

to se dogaa sa vlasnitvom poduzea izlistanih na tritima dionica? Iako su podatci poneto manjkavi i

teko u potpunosti uporedivi, tablica 3.3 objedinjuje brojna prouavanja vlasnitva izlistanih vrijdnosnica ustvarnim korporacijama iz 6 Europskih zemalja, SAD-a i Japana. Budui da podatci iz tablica nisu u potpunostiusporedivi ne mogu se iz njih izvui pouzdani zakljuci. Unato tomu visoka koncentracija vlasnitva ukontinentalnoj Europi i Skandinavskim zemljama u poreenju s Ujedinjenim Kraljevstvom, Japanom i SAD -om

je oita. Openito zemlje s visokom koncentracijom vlasnitva su one u kojima su trita dionica manjezastupljena. Frank, Mayer i Renneborg (1995.) izvjetavaju da 79 posto lokalnih kompanija izlistanih naburzama u Francuskoj i 85 posto na burzama u Njemakoj u ranim 90-ima imaju samo jednog investitora sa

paketom veim od 25 posto, dok je odgovarajui iznos za Ujedinjeno Kraljevstvo bio 16 posto. Iako poreenjakroz vrijeme nisu uvijek dostupna, podatci za Francusku, Njemaku i vedsku pokazuju poveanje koncentracijevlasnitva kroz 70-te i 80-te godinepogledati Berglofa (1988.). Uvrivanje identiteta vlasnika sa upravljakim

pravima je oteano u mnogim zemljama, posebno u onima gdje su vrijednosnice koje glase na donosioca norma igdje se ne moraju odavati podaci o uivatelju prihoda od vrijednosnica. (Vrijednosnice koje glase na donosiocaza razliku od registriranih vrijednosnica , koje ukljuuju ime vlasnika te njegovu adresu, mijenjaju valsnitvoisporukom). Vanost obitelji koje kontroliraju korporacije jedna je od stalnih glavnih znaajki koje razlikujueuropski nain poslovanja od onog u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Koncentracija vlasnitva je takoeruoena od strane Steila (1996.) koji je prokomentirao njen odnos u odnosu na likvidnost na lokalnim tritimavrijednosnica i volju poduzea za izlistavanjem na javnim tritima dionica.

Tablica 3.2 Stopa povrata od ulaganja u odnosu na BDP za izabrane zemlje (postotci) 1980.,1994.,1998. i2000. godina

1980. 1994. 1998. 2000.

Francuska 3,7 34,2 57,9 103,0

Njemaka 7,9 23,3 47,3 67,8Italija 1,5 17,7 41,1 62,2

Nizozemska 15,2 68,1 160,5 176,4

vicarska 32,2 125,0 255,5 267,6UK 20,6 112,7 156,3 203,4

Japan 24,7 74,1 56,5 104,6

SAD 23,4 63,9 130,6 181,8

europski monetarni sustav

Documents