ESAD PAŠALIĆ ANTIĆKA NASELJA

Istraživanja rimskih naselja i cesta u porjecju Sane i Une dosad su vršena ili specijalno ili u

okviru opštih arheoloških izučavanja. Ispitivanje rimskih puteva znatno zaostaje i ni izdaleka nije

obavljeno u onoj mjeri kakvu zaslužuje naseljenost I značaj nekih područja ovoga kraja.

U porječje Sane i Une ulazila je važna rimska cesta iz pravca Burnuma (Supljaja-Kistanje kod

Knina) preko Graba-Resanovaca-doline Unca premaBos. Petrovcu.

Dosad najpotpunija istraživanja na njenoj trasi izvršio je F. Balif i rezultate do kojih je došao

objavio u svom poznatom djelu o rimskim cestama u Bosni i Hercegovini.

Obilježavanje ceste Grab-Resanovci – dolina Unca - prema Bos. Petrovcu Balif je izvršio vrlo

precizno". Cesta je opisana na dužini od cca 70 km. I može se u cjelini pratiti. Kolotečine, ostaci

rimskih naSlja i 17 miljokaza - to su tragovi koji su obezbijedili tačno obilježavanje trase ove

ceste.. Miljokaz sa oznakom XXXVI m. p. kod Resanovaca odgovara udaljenosti od Burnuma, iz

čega proizlazi da je Burnum bio njeno polazište. Posebnu važnost ima Balifova pretpostavka da

je rimska cesta iz Bihaćkog Polja prolazila preko Bos. Petrovca prema Ključu. Na tu

pretpostavku Balifa upućuju miljokazi onoga kraka ceste koji se odvaja prema Ključu čije oznake

ne odgovaraju razdaljini od Burnuma. Prema tome, odvojak u pravcu Ključa mogao bi biti

produženje rimske ceste od Bihaćkog Polja, dok bi cesta Grab-Resanovci-Bos. Petrovac išla u

dolinu Sane. Balifu je, takođe, bio poznat nalaz afrikanskog novca iz III i II vij. st. e. kod Bos.

Krupe i Truhelkino mišljenje da je tim pravcem prolazila »znamenita« rimska cesta Salona

Siscia. Miljokazi na cesti od Graba prema Bos. Petrovcu i Ključu pokazuju da je ona završena za

vrijeme Klaudija. Međutim pomenuti natpis iz Salone govori o tome da je prvi sektor ceste

Salona-Burnum-Grab-Resanovci- Bos. Petrovac i dalje, tj. sektor a Salonis ad montem Ditionum

Ulcirum u dužini od LXXVIID m. p., bio izgrađen za vrijeme Tiberija. Na osnovi onoga

što je već poznato o datiranju drugih cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji jasno je da je i ova

cesta djelo onog intenzivnog rada na izgradnji komunikaciske mreže koji je inaugurisao i počeo

ostvarivati August, a koji su nastavili njegovi prvi nasljednici. Arheološka istraživanja u porječju

Sane i Une otpočela su prije skoro 70 godina. Ona su do danas objavljena samo djelimično, pa i

to samo na pojedinim područjima. Izvjesna područja i mjesta ovog dijela Bosne ili nisu nikako

arheološki proučavana ili su samo uzgred pomenuta povodom nekog nalaza. Izlaganje o

naseljima u porječju Sane i Une pokazaće kakvo je stanje u tome pogledu.

2) PODRUCJE BOS. GRAHOVA, DRVARA I BOS. PETROVCA

Iz okoline Bos. Grahova poznato nam je nekoliko rimskih lokaliteta. Na gradini Arežina Brijeg

kod Bos: Grahova sačuvali su se rimski građevinski ostaci; kod Begovac izvora znatni tragovi

rimske naseobine; Gradina kod sela Tiškovca bila je takođe naseljena ili zaposjednuta u rimsko

doba. Na većem broju gradina u okolini Bos. Grahova sačuvani su tragovi praistoriske

naseljenosti. Neke od tih gradina, kao što smo već napomenuli, bile su zaposjednute i u doba

Rimljana. Sa Mramorskog groblja kod Bos. Grahova potiču ovi nalazi: rimski grobovi (novci

Servilia, Augustus, Vespasianus, Iustinianus) i fragmenti rimskih spomenika. Pač zaključuje da je

u Bos. Grahovu bilo značajno rimsko naselje koje je izraslo na ranijoj ilirskoj osnovi. Oko Bos.

Grahova izgleda da su stanovali Ditiones (summus mons Ditionum Ulcirus = CIL III,

3198 b = 10156 b) jer se smatra da je mons Ulcirus identifikovan sa visinskim prevojem kod

Graba preko kojega prelazi cestall. Spomenici pokazuju da je ovdje štovan Silvanus Messor i da

su stanovnici ovog kraja vjerovatno dobivali civitas Romana za vrijeme Hadrijana ili Antonina

Pija (CIL III, 14971) sudeći po gentilnom imenu Aelius (Aelia) koje se javlja na natpisima'. Za

cestu koja je prolazila pravcem BurnumGrab- Resanovci-Bos. Petrovac značajni su i miljokazi

koji su u novije vrijeme otkriveni kod Peći, Drvara i Crljevice sjeverno od Drvara. Natpisi govore

da su miljokazi postavljeni za vrijeme cara Klaudija. Cifre na posljednja dva miljokaza - XXXXI

(III?) I XXXX (VIII?) - mogle bi, prema nalazištima odgovarati redu ranije otkrivenih miljokaza.

U Bos. Petrovcu otkriveni su ostaci rimskih građevina i nađeni rimski novci". Siri region oko

Bos. Petrovca obiluje gradinama iz praistoriskog doba, među kojima su neke bile zaposjednute i

naseljene i u rimsko doba. Tragovi rimskog života sačuvani su na gradinama kod Cimeša,

Vaganca Bjelajskog i na rimskim ruševinama kod Vodenice -- sva tri mjesta na pravcu Bos.

Petrovac-Bihać; iz Bukovače je nalaz većeg broja primjeraka rimskog novca IV vij. n.

e. i jedna nadgrobna ploča s natpisom; kod Revenika su sačuvani rimski zidovi, kod J anjile

ostaci rimske utvrde, kod Hrsovca blizu Smoljane takođe tragovi rimskog utvrđenja, poznatog

pod imenom Latinski Vrh; blizu Smoljane nadgrobni natpis (Aurelii); kod Bravskog odlomci

nadgrobne ploče sa natpisom. Na pravcu Bos. Petrovac-Bos. Krupa rimski nalazi poznati su

jedino iz Krnjeuše: novci i odlomci natpisa; na jednom natpisu dopunom se čita Ulpia.

3) DOLINA SANE I JAPRE

Dolina rijeke Sane na pravcu Sanski Most-Prijedor bogata je praistoriskim i rimskim nalazima.

Sistematska iskopavanja praistoriskih naselja u pećini Hrustovači kod Vrpolja južno od Sanskog

Mosta pokazala su da je to naselje postojalo još u vrijeme koje označava prelaz na upotrebu

metala. Nalazi iz ovog kontinuiranog naselja ukazuju na živu vezu između slavonske I gradinske

culture. Iskopavanja nekropole i naselja u Sanskom Mostu pokazala su da je ovdje u V i IV vij.

st. e., a možda i ranije, postojalo značajno ilirsko naselje. Stanovnici su ise bavili rudarstvom i

metalurgijom'". Okolina je bogata naslagama željezne rude. Tragovi naselja iz praistoriskog i

rimskog doba ustanovljeni su kod Šehovaea, sjeverno od Sanskog Mosta, oko Starog

Majdana, u Oštroj Luci i Staroj Rijeci i dalje niza Sanu kod Ališića, Zecova, Čarakova,

Begogačana,kod Prijedora i na još nekim mjestima uza Sanu. Na prostoru Sanski Most-Prijedor

rijetki su numizmatički nalazi. Do danas je poznato samo nekoliko primjeraka antičkog novca sa

ovog područja: možda iz Prijedora ili okoline potiče nalaz dvaju primjeraka kartaginskog novca i

po jedan Vespasianus, Valentinianus i Theodosius.

U predjelu Bos. Novog ustanovljeni su ostaci rimskih zgrada u Dervišima, Čitluku i Dvorištu'".

Rakanske Barice kod Dankić Rakana poznate su po brojnim ostacima rimskog naselja: temelji

zgrada sa mnogo odlomaka rimskog građevinskog materijala. Postoje podaci i o rimskim

putevima na području Japra-Bos. Novi. Radimski pretpostavlja da je iz Japre pored Bos. Novog

vodila cesta prema Bos. Kostajnici'". Truhelka je otkrio trag rimske kaldrme kod Dankić Rakana

kao dio ceste od Salone dolinom Une u Sisciju'". Skarić, na osnovi tragova na terenu, drži

da je pored Male Ruiške prolazio rimski put koji je vezao dolinu Une sa rudarskim distriktom

Stari Majdan- i-Prijedor'". Međutim pitanje komunikacija u porječju Sane još nije riješeno, jer na

pojedinim područjima nije bilo ni arheoloških, ni hodoloških istraživanja.

Zasada bi se, prema podacima koje daju Kasije Dion i navedeni epigrafski spomenici, moglo

smatrati vjerovatnim da se u dolini Sane nalazio municipium Splaunum (Splonum). Ovaj grad

se spominje i na natpisu iz Komina kod Pljevlja: » ... Marcus Ulpius Ge1lianus eques romanus

curator Arbensium Metlensium Splonistarum Maluesatium «". Natpis nam ne objašnjava ništa u

pogledulokalizacije mjesta, ali je značajan po tome što se njime ponovo potvrđuje da je Splonum

imao rang gradske opštine kao i ostali gradovi koji se ovdje spominju. Sa područja Mezeja potiče

i nadgrobna stela iz Cikota kod Prijedora na kojoj se spominje dedikant veteranus Aurelius Surus

ex beneficiariisleg. X Gem. Lična imena u ovom natpisu pripadajugrupama običnih italsko-

rimskih, ilirskih, tračkih, a možda i keltskih imena.

4) BIHAĆKO POLJE SA OKOLINOM

Iz Bihaća i njegove okoline poznati su znatni ostaci praistoriskog i rimskog doba. Istraživanja na

ovom području bita su nešto obimnija nego u nekim drugim krajevima Bosne i Hercegovine.

Posebnu pažnju po broju i značaju nalaza privlače lokaliteti Jezerine, Golubić, Pritoka, Privilica,

Založje, Brekoviea, Ilidža Gata, Ripač i brojne gradine. Nekropola u Jezerinama kod Bihaća

nastala je, prema dosadašnjem znanju, oko 400 g. st. e. i napuštena je tek u rimsko doba. Iz

Jezerina potiče veći broj fragmenata rimskih natpisa; na jednom od njih je gentilno ime Iulia.

Najpoznatija gradinska naselja nalaze se u ovim mjestima: Kralje, Izačić, Brekovica, Obrovac,

Spahić, Sokolac, Golubić, Čavkići, Tihotina, Hrgar, Lohovo i dr.

Iz okoline Bihaća poznati su ostaci rimskih naselja na još nekoliko mjesta. Izačić - Gata imala je

u rimsko doba veću rimsku naseobinu koja je nastala uz t~rmalno vrelo. V Bunićima su

konstatovani ostaci rimskih zgrada. Na Humačkimglavicama kod Klokota otkrivene su ruševine

rimske zgrade i natpisi – na jednom se nalazi gentilno ime Aelius. U okolini Bihaća su česti

nalazi rimskog novca.

Međutim on nije prikupljen i ne može se tačno evidentirati po nalazištima. Primjerci koji su

nabavljeni u Bihaću (Commodus, Diocletianus, Constantius I, Licinius, Constantinus I,

Valentinianus) zajedno sa već navedenim numizmatičkimnalazima iz bihaćkog

područja čine seriju novca od početka I vij. n. e. do 375 g. n. e. Odavno su poznate sojenice u

Ripču na Uni, jugoistočno od Bihaća. Istraživanja ripačkih sojenica, iako nepotpuna, dala su

dosta podataka o načinu života njihovih stanovnika. Prema dosadašnjem znanju, sojenice u Ripču

nisu starije od halštatskog perioda, a stanovnici su im Iliri. Ne zna se tačno kad je prestao

život u ovim sojenicama, ali materijal potvrđuje da su mogle postojati još i urirnsko doba. Na

ostrvu gdje su bile sojenice nađeno je nekoliko primjeraka rimskog novca od sredine II vij. do

početka IV vij. n. e., a ustanovljeni su i ostaci rimskih građevina i drugi artefakti rimskog

porijekla. Gradine oko Ripča nisu ispitane. Tragovi sojenica konstatovani su i kod Golubića,

Ribića, Kralja i Brekovice, ali one dosad nisu proučavane'".Na današnjoj cesti Bihać-:-Bos

Petrovac, 'uselu Doljanima, sačuvani su arhitektonskt..odlomci i nekoliko

nadgrobnih natpisa.

5) PODRUCJE BOS. KRUPE, CAZINA I VELIKE KLADUSE

U okolini Bos. Krupe .poznato je nekoliko nalazišta iz praistoriskog i rimskog vremena. Oko

Krupe ima veći broj gradina među kojima su neke sa rimskim građevinskim i drugim ostacima.

Najpoznatije su gradine u selima: Radiću Malom, Radiću Velikom, Donjoj Suhaji, Berakovcu,

Potkalinju, Duboviku, Jasenici, Velikoj Rujiški,Matovacima, Buševiću, RakaIiima Krupici, Bos.

Krupi i dr.?" U Vrankamenu kod Bos. Krupe nađen je veliki depo afrikanskog novca iz

vremena između 300 g. i 118 g. st. e. U tom depou u kojem je nađeno više od 1DO primjeraka

egipatskog, numiđanskog i kartaginskog novca, brojno je najjače zastupljen kartaginski novac -

period između 200 I 146 g. st. e. Pored toga, u depou se našao i jedan primjerak hispanskog

novca (provincia Taraconensis), jedan Hiero II (Syracusae) i 3 primjerka rimskog novca iz

republikanskog vremena (as Romanus i dva triensa). Nalaz pokazuje da su u ovaj kraj još prije

Rimljana dolazili novci dalekih prekomorskih zemalja, dakle prije no što je izgrađenarimska

cesta Salona -Siscia koja je ovuda prolazila'". Blizu mjesta gdje je otkriven depo ovog novca

nađenje'bronzanišljem iz predrimskog vremena.

Na prostoru Bos. Krupa-Otoka-Cazin--;-Vel. Kladuša sačuvani su tragovi praistoriskog ,i

rimskog života. Kod Ljusine blizu Otoke postoje ostaci rimskog naselja sa ruševinama jedne veće

villarustica, a kod Pištalina između Bos. Krupe i Cazina odlomci rimskog građevinskog

materijala'". U ovom kraju se nalaze praistoriska nalazišta: Gradina Cungar kod Cazina, Gradina

iznad Vilenjače, Šumetac kod Pećigrada, Podzvizd kod Vel. Kladuše i Osredak kod Bos. Krupe;

sa Gradine Cungar su dva rimska novčića"]. Rimsku naseobinu u Velikoj Kladuši poznajemo po

ostacima građevinskogmaterijala. Odavde je odlomak opeke sa žigom vjerovatno proizvod iz

domaće ciglane te legije.

6) PROBLEM KOMUNIKACIJE BIHAĆ-BOS. PETROVAC I

BIHAĆ-NIZVODNO UNOM

Prvo,cesta Bihać-Bos. Petrovac. Balif pretpostavlja da je ta cesta vodila od Bihaća u Bos.

Petrovac i dalje prema Ključu. On nema za to čvrstih dokaza, niti je na navedenom pravcu izvršio

hodološka istraživanja. E. Rihter?" ističe da je ovaj komunikaciski krak sigurno postojao i čak da

je on pretstavljao glavni pravac ceste Burnum-Resanovci-Bos. Petrovac i dalje. Njegovi dokazi

su: Bihać-Golubić su centri Japodai raskršće puteva. Ovu cestu Domaševski'" naziva japodskom i

obilježava je pravcem Bos. Petrovac- Bihać-Metulum(Bivium, Čakovac.kod Ogulina). Drugo,

cesta Bihać -dolinom Une prema Savi, sc. u Sisciju. Truhelka smatra da je rimska 'cesta

Salona-Siscia prolazila kroz Bihaćko Polje i. dalje niz Unu pored Bos. Krupe i Bos. 'Novog.

Dokazi za ovaj pravac mogu biti: tragovi rimske naseobine kod Bos. Krupe i Bos. Novog i

tragovi ceste .kod Dankića Rakana blizu Bos. Novog. Sa pravcem rimske ceste Salona-Siscia

kroz Bihaćko Polje slaže se i Rihter'": Pač ističe da je cesta Grab--Resanovci-Bos. Petrovac

i dalj e dolinom Sane i Une bila izgrađena kao strategiska komunikacija koja je vezala Salonu i

Burnum sa Siscijom. Na pravcu Bihać-Bos. Petrovac do danas nisu otkriveni tragovi rimske

ceste. Međutim, kao što smo već vidjeli, na tom pravcu su ustanovljeni ostaci rimskih naselja i

zgrada, i to u Ripču, kod Doljana jugozapadno od Ripča i oko Bjelajskog Polja. Stanovnici doline

Sane eksploatisali su rudnike ovog bazena i razvidi jaku meta.ilurgisku radinost, čije je

proizvode, svakako, tražilo i stanovništvo bihaćkog kraja u kome nije bilo rudnika. Druga cesta

koja nas ovdje interesuje jeste veza: Bihaćko Polj e -'dolinom Une nizvodno - Siscia kao

dio komunikacije Salona-Siscia. Prema Domaševskom, najkraća veza od Salone i Burnuma u

pravcu Siscije prolazila je kroz Liku linijom: Avendo (Brlog kod Crkvine) - Bivium (Metulum =

Čakovac kod Ogulina) pa dalje dolinom Gline i kroz Topusko. Pravac ceste Salona-s-Siscia

preko Bihaćkog Polja niz Unu, kako ga vodi Truhelka, pretstavlja veliko produžavanje trase u

njenom osnovnom smjeru. Dobro naseljeno područje Bihaća i aglomeracije na liniji Bihać-Bos.

Novi imali su svoju komunikaciju koja ih je vezala sa glavnim cestama i omogućavala promet sa

Siscijom. To pokazuju nalazi novca kovanog u Sisciji i krovne opeke izrađene u Sisciji, o čemu

je već bilo riječi. O daljem toku ceste od Bos. Novog prema Savi dolinom Une ili nekom

drugom linijom nemamo podataka ni tragova sa terena, ali je opravdano smatrati da je ovim

pravcem, tj. prema Savi, prolazila neka saobraćajnica. Cesta koja je vodila kroz porječje Sane i

dalje na Savu imala je za Rimljane velik privredni značaj, naročito stoga što je prolazila

rudarskim krajem u kojem se u rimsko doba vršila jaka eksploatacija željeznih ruda. Ovu

činjenicu treba istaći, jer je većina ranijih istraživača bila sklona da rimske komunikacije

u našim zemljama smatra skoro isključivo strategiskim (viae militares) i tranzitnim, a ne i važnim

privrednim saobraćajnicama. Kad je riječ o saobraćaju i prometu u ovom kraju, valja ukazati na

to da su se Rimljani koristili plovidbom rijekama Sanom i Unom. Rimska eksploatacija rudnika u

dolini Sane i Japre i potreba za što jeftinijim transportom ruda uputile su Rimljane na to da se

koriste vodenim putem Sanom i Unom koji je obezbjeđivaodobru vezu sa Savom, a naročito sa

metalurgiskim centrom u Sisciji. Da je Rimljanima dobro došao vodeni put ovim rijekama

i da su se njime koristili, nalazim dokaze u sljedećim činjenicama: dolinom Sane i donjim tokom

Une nema tragova. cesta, tragovi komunikacija sačuvani su samo na onim mjestima gdje plovnost

rijeka nije stalna (kod Đankića Rakana na Uni) ili gdje je trebalo obezbijediti poprečnu vezu

između rijeka (kod Male Rujiške). To znači da je pretežan diosaobraćajaobavljan plovidbom i da

ceste u tim područjima nisu bile čvrste i nisu brižno održavane.