erwin panofsky 1
TRANSCRIPT
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
1/9
Erwin Panofsky : Idea (ideja pokreta svega)
Uvod
Platon koji je zasnovao metafiziki smisao i vrijednost ljepote i ije je uenje o
idejama za estetiku likovnih umjetnosti postajalo sve znaajnije nije bio sasvim
pravedan sudija prema istim.
Platonovu filozofiju ne moemo oznaiti kao apsolutno '' neprijateljsku
umjetnosti'' i tvrditi da ona slikaru ili vajaru osporava sposobnost sagledavanja
ideja, jer kao to Platon u svim oblastima ivota razlikuje pravo od lanog,
pravilno od nepravilnog bavljenja zanatom, tako u likovnim umjetnostima
predstavnicima koji znaju podravati samo ulnu pojavu tjelesnog svijeta (ono
vidljivo) suprostavlja one umjetnike koji u svojim djelima pokuavaju da
istaknu vanost ideje.
Ti slikari koje, u duhu Platonovog jezika, moemo oznaiti kao ''pojetske'' i ''
heuritske'' e konstantno gledatina dvije strane:
s jedne strane na pravinost samu po sebi, na lijepo, umjereno,
a s druge strane na osobine koje ljudi ve posjeduju i koje e mijeati i stvoriti
neto slino i jednako sa bogovima.
Zato Platonovu filozofiju moemo oznaiti ne kao neprijateljsku prema
umjetnosti nego kao stranu umjetnosti.
Dok god Platon stvaranju palstike i slikarstva daje stran pojam spoznajne istine,tj. usklaenost sa idejama, u njegovoj filozofiji nema mjesta za estetiku likovne
umjetnosti kao duhovnog podruja sui generis sa latinskog se prevodi kao
svoje(iste) vrste, roda, a oznaava da je neto jedinstvetno po svojim
karakteristikama; izraz su uveli filozofi skolastike kako bi oznaili ideju.
Umjetnosti Platon daje uslovnu vrijednot: ako je zadatak umjetnosti da njena
ideja bude istinita ( tj. da stupi u konkurenciju sa spoznajnim umom), onda se
kao njen cilj nuno javalja svoenje vidljivog svijeta na nikad promjenjive,
opte i vjeno vaee forme, prilikom ega joj oduzima onu individualnost i
originalnost koju smo mi navikli da sagledavamo u njenim postignuima.(zbog toga Platon grkoj umjetnosti suprostavlja kanonizovanu umjetnost Egipta
ija djela prije 10 hiljada godina nisu bila, ni lijepa, ni runija od dananjih,
narotiv raena su u istom stilu).
U desetoj knjizi Drave i u Sofistima Platon daje svoju uvenu anatemu:
umjetnik u povoljnom sluaju ili proizvodi savjesne kopije koje reprodukuju
sadraje ulno spoznajne stvarnosti (pojavnog svijeta koji i onako podraava
ideje) ili pak stvara sumnjive lane, varljive slike koje u smislu mimezis
fantastike (mimezis-oponaanje-podraavanje, fantastike-izmiljeno, tj.
izmiljeno oponaanje) umanjuju veliko, a uveavaju malo s ciljem da zavedunae nesavreno oko.
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
2/9
(dovodi do toga da istinita vrijednost zaostaje za pojavnim svijetom)
Platon navodi i da onaj koji je morao da objelodani svijet ideja nije bio umjetnik
nego dijalektiar (onaj koji ima umjee dobrog govornitva), jer dok umjetnost
insistira na provoenju slika, filozofija rijei koristi kao najnii stupanj na putu
spoznaje.Ako nasuprot ovome uzmemo shvatanja jednog mislioca iz XVI vijeka-vremena
koje je naviklo da likovna umjetnost shvata apsolutno kao mimezis, ne kao
podraavanje u smislu realizma naprimjer Melanchthona koji smatra da ideje
vie nisu metafizike supstance koje egzistiraju vam ulnog pojavnog svijeta,
nego predstave ili intuicije koje svoje mjesto imaju u duhu samog ovjeka ,
zatim da misliocu tog perioda od sada izgleda da normalno vidi ispoljavanje
ideje u umjetniko djelatnosti.
Takoer navodi da slikar nije vie dijalektiar, ve onaj na koga se u prvom redu
pozivaju kada je rije o pojmu ideja.
Na kraju antika, pripremajui tlo za renesansno shvatanje, Platonov pojam ideje
preobraava u oruje protiv Platonovog shvatanja umjetnosti.
A N T I K A
Ciceronov Orator, autoapologija ( ) navodi kako ideju ne moemo nai u
iskustvu, ve je samo moemo predstaviti u duhu, tj. ona u svojoj savrenosti sene moe sagledati oima, nego ivi kao misaona slika u unutranjosti umjetnika.
(knjiga str. 47 opis vajarskog stvaranja Fidijinih djela-citat)
Platona naziva monim uiteljem i majstorom koji forme stvari naziva idejama,
porie njihovu prolaznost i tvrdi da postoje vjeno i da su zakljuane u umu i
miljenju.
Sve nastaje i prolazi, protie i otie, ne istrajava dugo u jednom te istom stanju.
Ciceron navodi, da umjetnik nije ni podraavalac pojavnog svijeta, a ni
zagovornik metafizikog koji se dri krutih formi, ve da u njegovom duhu
obitava praslika ljepote na koju on moe baciti unutranji pogled.Iako, savrenstvo unutranje praslike ne moe ui u stvoreno dijelo, ona ipak
moe otkriti ono lijepo, koje je vie nego kopija stvarnosti, ali ipak dato
varljivim ulima i drugaije od istog refleksa istine-koja se saznaje samo
intelektom.
U helenistiko-rimskom miljeu najprije je poraslo tovanje umjetnosti i
umjetnika; najprije se slikar,a potom i vajar u sve veem stepenu poinje
priznavati za uglednu i poasnu linost, a slikarstvo se, kako navodi Plinije,
prima izriito u red slobodnih umjetnosti.
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
3/9
Takoer u pomenutom miljeu poinje cvjetati poznavanje umjetnosti, pisanje
spisa o umjetnosti, budi se sakupljaka strast, a upravo naklonost vladara i
bogataa je podigla sam ugled umjetnosti.
Ukoliko miljenje antike za premet uzima umjetnost, u svojoj naivnosti od
poetka uporeuje dva suprotna motiva:predstavu da je umjetniko djelo manje od prirode-jer ono nju jedino kopira i u
najboljem sluaju do obmane
i predstavu da je umjetniko djelo vie od prirode- jer ono otklanjajui
nedostatke njenih proizvoda ( tenja ka idealnosti) i tako nezavisno od prirodene
suprostavlja jednu novostvorenu sliku ljepote.
Slikarstvo ovog perioda je prinueno i sposobno da naini lijepim po pojavi
jedno predstavljeno tijelo na nain da sa mnogih tijela uzima najljepe i oblikuje
jedno novo tijelo.
Tako Sokrat pretpostavlja da je Zeuksid ( slikar iz Herakleje, bio bolji od
Polignota, jer se bolje znao sluiti bojama, a usavrio je upotrebu svjetlosti i
sjenke. Naslikao je groe tako vjerno da je slika prevarila vrapce koji su doli
da ga zobaju) za predstavljenje Helene traio pet najljepih djevica iz Krotone
da od svake upotrijebi najljepi dio za svoju sliku.
U antici umjetnik-slikar, vajar se nalazi naspram prirode ne samo kao njen
pokorni kopista nego kao i njen rival koji slobodnom stvaralakom moi
ispravlja njena nesavrenstva.
Druga linija helenistikog miljenja odnosi se na Fidijinog Zeusa za kojeg se u
olimpijskom govoru kae: ak ni ludaku nebi palo na pamet da je Fidijin
Olimpijski Zeus, s obziroma na svoju veliinu i ljepotu, slian bilo kojemsmrtniku.
Filostrat stariji, koji je na podrugljivo pitanje jednog Egipanina da li je Fidija
bio na nebu i posmatrao bogove u njihovom pravom obliku, odgovorio:
to je uinila fantazija, koja je bolja umjetnica od podraavanja, jer e
podraavanje predstaviti ono to je vidjelo, a fantazija ono to nije vidjelo.
Ovdje dolazi do izjednaavanja platonske ideje sa umjetnikom predstavom koja
nastanjuje duh umjetnika.
Stoici su platonske ideje smatrali uroenim to prethodi iskustvu.
To uroeno Platon naziva sadrajem svijesti.Aristotel dualizam izmeu svijeta ideja i svijeta pojava u oblasti teorije spoznaje
je zanmijenio sa odnosom opteg pojma i individualne predstave, a u oblasti
filozofije prirode i umjetnosti odnosom izmeu forme i materije.
To jest, to god nastaje od prirode ili ovjeijom rukom, vie ne nastaje kao
podraavanje odreene ideje nego ulaenjem odereene forme u odreenu
materiju.
Samo to se proizvod umjetnosti razlikuje po tome to se njengova forma prije
nego to ue u materiju nalazi u dui ovjeka.
*Aristotel smatra da se forma umjetnikog djela nalazi u dui njegovogstvaraoca prije nego ue u materiju; za primjer navodi kuu smiljeneu u duhu
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
4/9
arhitekte i statuu smiljenu u duhu vajara i kae dog got forma ne ue u materiju
kua nije ustvari nije kua, a statua nije statua.
Po Aristotelu forma onoga to se treba stvoriti mora imati uzor (similitudo) u
onome koji je stvara.
( Aristotel-umjetniko shvatanje nastaje iz nagona za oblikovanje i iz enje zaemocionalnim izrazom.Umjetnost je podraavanje stvarnosti, a ona pred
prirodom dri ogledalo.Umjetnost tei podraavanju unutranjeg smisla
spoljnjih stvari, jer se tu nalazi njihova realnost.)
Seneka-rimski filozof i politiar navodi na mogunost da umjetnik umjesto
prirodnog predmeta moe kopirati predstavu koja je poizvedena u njemu samom
i on izmeu toga ne vidi sutinsku razliku; za njega je to isto pitanje injenice
da li umjetnik radi prema idealnom ili prema realnom objektu, tj. da i mu
predmet izlazi pred oi kao stvarna pojava ili se nalazi u njegovom duhu kao
njegova predstava.
U svom dijelu Pisma o moralu, daje etiri uzroka umjetnikog dijela:
materija iz koje ono nastaje,
umjetnik kroz koje ono nastaje,
forma u kojoj ono nastaje i
svrha zbog koje ono nastaje.
( Platon dodaje jo peti dio prasliku-exemplar koju sam naziva idejom , to je ono
u ta umjetnik gleda da bi izveo svoje djelo i nije bitno da li prasliku ima izvan
sebe ili u sebi)
Ono to slikar preuzima od prauzora i uvodi u svoje dijelo jeste idos.= formaUmjetnik podraava prauzor, a stvara formu, tj. statua ima lik, i to je idos,
prirodni uzor koji umjetnik posmatra ima lik i to je ideja (izjednaavanje forme i
ideje).
Seneka unutranjoj predstvi predmeta nedaje ni najmanju prednost spoljanjem
shvatanju predmeta i oboje naziva idejom.
Plotin se okree protiv Platonovog poimanja umjetnosti (kopija kopije) i kae da
ako neko potcjenjuje umjetnost zbog toga to ona stvara tako to oponaa
prirodu, prvo treba rei da i prirodne stvari oponaajuneto drugo.
Umjetnost ne oponaa ono to vidi , ve se uzdie iznad onoga iz ega prirodanastaje.
Umjetnost stvara mnogo toga sama od sebe ak i dodaje-tako je Fidija stvorio
svog Zeusa na nain kakav bi zeus bio ako bi poelio da nam se ukae.
Tako je umjetnikoj ideji dat jedan novi oblik, ona sa sebe skida krutu
nepokretljivost, postaje iva umjetnikova vizija i sve prisutna u ljudskoj svijesti.
Za Plotina, se prirodna ljepota sastoji u realzovanju ideje u materiji.
Takoer kae da se ljepota umjetnikog djela sastoji u tome da se u materiju
ugradi idelana forma i da joj se da tj. pokua dati dua.
Na taj nain umjetnost bije bitku za pobjedu forme nad bezoblinim.( Plotinje grki filozof i osniva novoplatonizma)
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
5/9
*Materiju ne oblikuje umjetnost, ona miruje, ve ideja koja dolazi iz umjetnika,
ali ona nikad ne moe biti oblikovana onako kako je umjetnik htio, zamislio,
ve onoliko koliko dozvoljava sama materija.
Srednji vijek
Morikeovo estetiko shvatanje smatra da ono to je lijepo izgleda blaeno u
njemu samom.
Suprotno tome novo platonistiko estetiko shvatanje smatra da vidljiva ljepota
predstavlja samo refleks nevidljive, a ona samo opet refleks apsolutne.
Augustin priznaje da umjetnost dovodi do neposrednog saznanja lijepog koje
boravi u duhu samog umjetnika, odakle se prenosi u materiju. No, i za njega je
ovo vidljivo-lijepo je samo alegorija (simbola) nevidljivog, a divljenje
pojedinim ljepim oblicima ( koje majstor nosi u svojoj dui i kao posrednik
izmeu boga i svijeta materije uinio vidljivim u svom dijelu) vodi ga ka
oboavanju velike ljepote koja je iznad dua.
Nju umjetnik shvata svojom duoma, a otkriva rukama.
Augustin je imao zadatak da zamjeni bezlini novoplatonizam linim bogom
hrienstva da bi dobio prihvatljivo i za cijeli srednji vijek mjerodavno
shvatanje:
''Ideje su postojane i nepromjenjive, praforme ili praprincipi stvari koje samenemaju formu.One postojano traju u jednom te istom stanju i lee zatvorne u
boijem duhu.Ideje moraju da postoje iz razloga to je bog stvorio svijet po
jednom ratio, koje shodno razluitosti pojedinanih stvari i sutina moe se
zamisliti samo individualno; ideje mogu samo da se predstavljaju kao sadraj
same boanske svijesti, jer bi prihvatanje izvanboanskih uzora bilo jednako
bogohuljenju.
Ideje, kojima po Platonovom shvatanju pripada jedno apsolutno bie, izmjenile
su se u sadraje stvaralakog svijetskog duha i na kraju u smislu jednog linog
boga, tj. transcendetalno-filozofsko znaenje preobratilo se u kosmoloko i nakoncu u teoloko.
Uenje o idejama- prvobitna filozofija ovjeijeg uma (metafizika)- u ovom
periodu se preobraava u logiku boanskog miljenja.
Pokreu se tri velika pitanja koja opet pokreu duh svih mislilaca, a na njih je
odgovorio Augustin :
Da li u Bogu postoje ideje? Da li ih j evie ili samo jedna? i Da li Bog stvari
moe da spozna samo pomou ideja?
-Augustinu su za sva tri pitanja potvrdna.
Jasno da u ovim okolnostima o jednoj umjetnikoj ideji vie nije moglo da budegovora budui da je skolastika (filozofija srednjeg vijeka, a zadatak joj je bio da
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
6/9
objasni religiozne dogme; 1. period izjednaavanje uma i vjere, 2. period
uoavanje razlika i 3. period predstavlja razdvajanje vjere i uma) za problem
umjetnosti, na isti nain kao i Platon, pokazivala manje interesovanja nego za
problem lijepoga.
Proizvoditi i sadravati ideje, postala je privilegija boanskog duha, a o ovim uBogu proizvedenim slikama ovjek je imao mistian pogled.
Srednjovjekovna filozofija predstavlja umjetniki, stvaralaki postupak, ne da bi
ukazala potovanje umjetnosti, ve da bi olakala razumijevanje sutine
djelovanja boanskog duha, te tako omoguila razrijeenje teolokih pitanja.
Autor uzima dvije paradigme kuu iz arhitekture i sliku rue, koja ne nastaje iz
prirode nego na osnovu slike dovrene u dui, te ne nalazi sutinsku razliku
izmeu njih.
odlomak : '' Forma , slika ili oblik samo jedne stvari su u sutini jedno, kao na
primjer slika jedne rue. Jedna stvar je da ja prema obliku slike u dui slikam
jednu ruu na bilo kojoj materiji, odatle je forma rue slika u jednoj dui. S
druge strane ja u untranjoj slici rue jednostavno saznajem druge rue, ak i
ako ih nikad neu nacrtati kao to u sebi nosim oblik kue koju neu
napraviti ...''
( ovjek nosi ljepotu u sebi , bez obzira da li e ikada iz njega kao ideja izai u
neku materiju)
Po srednjovjekovnom shvatanju umjetniko djelo ne nastaje sukobom ovjeka i
prirode, nego projektovanjem unutranje slike u materiju, slike koja ne moe da
se oznai pojmom ideja, ali moe da se izjednai sa sadrajem ovog pojma.
Dante je obuhvatio ovo srednjovjekovno shvatanje umjetnosti rekavi da se
umjetnost zatie u tri stupnja: u duhu umjetnika, u odruu i u materiji koja korz
umjetnost dobiaj svoj oblik.''
Renesansa
Teorijski i istorijski pisci renesanse kau da je zadatak umjetnosti neposredno
podraavanje stvarnosti.
Traktat Cenninoa Cenninija (talijanski slikar) daje savijet umjetniku, koji eli
predstaviti planinski pejsa, da uzme stijenu i da je naslika u pristojnoj veliini i
osvjetljenu, a oznaava poetak jedne nove kulturne epohe.
Slikaru se savjetuje da se suoi sa modelom, to teorija umjetnosti, poetkom
antike, od novo platonizma iskorjenjuje, a u srednjem vijeku jedva da dolazi u
obzir, da umjetniko djelo bude reprodukcija stvarnosti vjerna modelu.
Kada je u pitanju slinost sa prirodom Leonardo da Vinci postavljanaelo:Slika koja se vie slae sa slikanim stvarima zasluuje veu
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
7/9
pohvalu.Ovo postavljam zbog zbrkanosti onih slikara koji hoe da ispravljaju
stvari prirode.
Paralelno sa misli o podraavanju ila je misao o nadvlaivanju prirode koja se
ostvaruje time to slobodna stvaralaka fantazija moe da proizvodi nove vrste
prirode i time to djelatnost umjetnikog razuma moe da dovede doneposrednog saznanja o ljepoti koja nikad nije sasvim realizovana u stvarnosti.
Poziva se na to da se iz mnotva onoga to priroda daje uvijek izabere ono to je
najljepe tj. izbjegava ono to je ravo, stvoreno naroito u pogledu proporcija.
Slikar Demetrije nastoji da se tei u predstavljanju ljepote, da se podigne ljepota
iznad prirodne istinitosti.
Jednako antici i renesansa od svojih umjetnikih dijela je u isto vrijeme
zahtjevala i prirodnu vjernost i ljepotu.
Znaajno je da u renesansi susreemo upozorenje na imitatio drugih majstora i
to ne sa stanovita siromatva u idejama, nego sa stanovita da je priroda
beskrajo bogatija od djela slikara.
Renesansno shvatanje umjetnosti, nasuprot srednjovjekovnom, karakterizira to
to ono izvlai objekat iz unutranjeg svijeta predstava subjekta i daje mu
mjesto u vrsto utemeljenom spoljanjem svijetu, to stvara jednu distancu
izmeu subjekta i objekta.
Umjetnost koja je izrasla u XV stoljeu bila je u prvom redu praktina, a u
drugom redu istorijska i apologetska (grana teologije koja se bavi odbranom
religije), ali nije nastojala nita drugo osim da, s jedne strane, identifikuje
savremenu umetnost kao nasljednicu grko-rimske antike i da joj nabrajanjem
njenih vrijednosti osigura mjesto u artes liberares-slobodnim umjetnostima, as druge strane da umjetnicima da vrsta i nauno zasnovana pravila njihove
stvaralake djelatnosti.
Alberti i Leonardo pokuali su da iz matrijala, preienog sudom javnog mjenja
ili miljenjem poznavalaca, stvore neku vrstu norme i da je suprostave samo
individualnom sudu ukusa.
Alberti je kao teoretiar umjetnosti dao fenomenalan nain shvatanja grke
klasike, a suprostavlja ga metafizikom nainu shvatanja (ljepota je pobjeda
boanskog uma nad materijom):Ljepota je izvjesna slinost i sklad dijelova
prema jednoj cjelini srazmjerno odreenom broju, proporcionalnosti i redu,onako kako to zahtjeva cocinnitas, tj. najvii apsolutni prirodni zakon
spoznaja. Naroito se mora paziti da pojedini dijelovi dobro odgovaraju jedan
drugome, a odgovarae jedan drugome ako su u odnosu na veliinu, namjenu,
karakter, boju i druge sline stvari usklaeni u jednu ljepotu.
Harmonija mjera i harmonija kvlaiteta je ono u emu je Alberti, a zajedno s njim
i svi ostali teoretiari renesanse, sagledavao sutinu ljepote.
U filozofiji Marsiglioa Ficinoa ideje opstaju kao prave supstance dok su
zemaljske stvari samoimagines tih ideja i vae za jednostavne, nepomine i
neatentine primjese.
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
8/9
Ideja lijepog je urezana u na duh u obliku jedneformule i samo ova uroena
predstava nam daje sposobnost da vidimo ono vidljivo lijepo.
Ljepo je ona zemaljska stvar koja posjeduje usklaenost sa idejom ljepote, a mi
ovu usklaenost saznajemo u momentu kad ulna pojava doe u vezu sa
formulom koju uvamo u naoj unutranjosti.Leonardo u svojim djelima uopte ne upotrebljava termin ideja i dugo je
potrajalo dok italijanska teorija umjetnosti nije pojam ideje podigla do veeg
znaaja.
Kod Albertija u djelu Ideja delle bellezze ideja se pojavljuje kao zavisna od
iskustva, ali se i dalje ne navodi da svoje porijeklo vue iz iskustva.
Ona radije bira duh prisan prirodi, a ne onaj koji nedostaje u konkretnom
shvatanju i jo uvjek fali trvrdnja da je ideja sama.
Kant je govorio da je idjea kopirana sa prirodnih predmeta.
Vasari navodi da je crte otac triju umjetnosti i da on crpi iz mnogih stvari
univerzalni sud (giudizio universale), jednak formi ili ideji svih stvari prirode
koja je u svojim mjerama veoma pravilna, ne samo u ljudskim i ivotinjskim
tjelima, nego i u biljkama, graevinama, slikama i vajarskim djelima.
Poto iz ovog proistie izvjestan sud koji u duhu formuje stvar koja e kasnije
biti rukom oblikovana i kasnije nazvana crteom, moemo zakljuiti da crte
nije nita drugo nego uobliavanje i razjanjenje misli koja se nalazi u glavi
,predstavlja u duhu, a proizvodi u ideji.
Tako ideja u iskustvu nema svoje pretpostavke nego svoje porijeklo.
Ona je neposredno shvatanje stvarnosti.
Od sada ideja vie ne prebiva u umjetnikovoj dui(kao to kae Ciceron), manjemu je uroena (kao to je to rekao novoplatonizam) nego umjetniku ona dolazi u
pamet, nastaje, crpi se iz stvarnosti, ona se stie.
Sredinom XVI stoljea, moglo se desiti da se izrazom ideja oznaava ne samo
umjetniki sadraj ve i umjetnika mo predstave, te se u tom sluaju ideja
izjednaava sa imagizione-nepostojee.
Po renesansnom miljenju samo uenje o idejama moglo je da rijei problem
subjekt-objekt, jer ona ideja koju umjetnik stvara u duhu, ini i izraava je kroz
crte nikako ne vodi porijeklo ba iz njega samoga, nego se uzima iz prirode kao
giudizio universale- univerzalni vodi i ini se da je ona pripremljena ve uobjektima.
Dobar slikar posmatranjem prirode mora da ispravlja svoje unutranje predstave,
ali i obrnuto, tamo gdje nedostaje posmatranje prirode on se mora koristiti
steenim lijepim idejama; jer savrenstvo se sastoji upravo u tome da se sa ideje
prelazi na prirodni uzor i obratno.
Renesansa pojam ideje je tumaila u smislu specifinog novovremenskog
shvatanja umjetnosti, ija je sutina u tome da preoblikujui pojam ideje u
pojamideala, svijet ideja identifikuje sa svjetom preuvelianih stvarnosti.
-
7/27/2019 Erwin Panofsky 1
9/9
Time je ideja liena svog metafizikog, dovedena je u lijep, razumljiv sklad,
proizvedena ovjekovim duhom, a u isto vrijeme udaljena od subjektivnosti i
proizvoljnosti.
Izraz idea u XVI vijeku posjeduju dva razliita teorijsko-umjetnika
znaenja.1.(kao kod Albertija i Raffaella):Ideja=predstava ljepote koja prevazilazi
prirodu, u smislu tek kasnije pojmaideal;
2.(kod npr.Vasarija):Idea=predstava od prirode nezavisnog likovnog oblika
uopte koja u XVII vijeku postaje pojam Ideal.
Umjetniki duh kojem se pripisuje sposobnost da sam od sebe intuitivno
preoblii stvarnost u ideju, da sam od sebe izvrava sintezu objektivno datog,
dunost mu je da svojim snagama zaradi onu perfetta cognizione dell obietto
intelligibile- koja je kao jeziki sklop u 16. i 17. st oznaavala ideju.
Po ordanu Bruni umjetnik je pokreta pravila, a pravila egzistiraju samo
utoliko i u onolikom broju ukoliko i koliko ima pravih umjetnika, tj.moe se
potpuno razumjeti samo u vezi sa uenjem o idejama.
Prava je renesansa malo doprla do umjetnike genijalnosti, ali je s druge strane
doprla je do pojmaideal. Pojam ideje jasno izraava pomirenost
suprotnosti(slobodu umjetnikog duha naspram zahtjeva stvarnosti), a u sito
vrijeme pokazuje i sigunrost i ogranienost.