ERIC R. PIANKA

NESTAJUĆA KNJIGA ŽIVOTA NA ZEMLJI

Materijal na Engleskom jeziku ( “Vanishing book of Life” ) preuzet sa http://uts.cc.utexas.edu/~varanus/

Velika sjevernoamerička prerija visoke trave – jednostavno smo ju uzeli i pretvorili u poljoprivredno zemljište.Istrebili bizone, izbrisali indijance, uništili prerijske pse ... Jednostavno uklonili jedan cijeli ekosistem. To je (nama) amerikancima bilo vrlo zgodno, jer nam je bogati gornji sloj tla omo-gućio uzgoj hrane, čime možemo hraniti sebe i velik dio svijeta. Kao rezultat toga, razvili smo se smo u debele, mizerne, apatične ljude. Izgubili smo bizone – izgubili smo užasno mnogo više toga nego što ćemo ikada uspjeti povratiti.

Danas želim govoriti o sudnjem danu koji visi u zraku.Veliki ranoamerički prirodoslovac, Henry David Thoreau, prigrlio je divljinu i uzeo knjigu kao metaforu za život na Zemlji. Znanstveni filozof Holmes Rolston III proširioje Thoreau-ovu metaforu u izraz "nestajuća [isčezavajuća] knjiga života". Rolston je napomenuo da je "uništavanje vrsta jednako trganju stranica iz nepročitane knjige na-pisanu jezikom koji ljudi teško da znaju čitati." Ta knjiga života nestaje pred našim očima. Svaka stranica odgovara jednoj od mnogobrojnih vrsta, životnih oblika, koja je

živjela ili još živi na Zemlji, i opisuje sve što se može znati o prirodnoj povijesti, eko-logiji, parazitima, plijenu i lovcima [predatorima], njihovim odnosima sa najbližim precima, i još mnogo, mnogo toga. Svako poglavlje [te knjige] opisuje kako se svaki član tog mnoštva milijuna raznihmikroba, gljivica, biljaka i životinja ponaša i odnosi u nekom prirodnom ekosistemu. Svi od Zemljinih iskonskih ekosistema, prošlih i sadašnjih, metaforički su opisani u jednom od mnogih tomova te knjige.

Ogromna količina informacija sadržanih u cjelokupnom životu n Zemlji nikad ne bi mogla stati u jednu knjigu, čak ni enciklopediju; zahtijevale bi nešto poput mnogih Kongresnih blioteka. Ta je “Knjiga života” zapravo najvrednija od svih naših knjigajer sadrži cjelokupnu povijest svog života na Zemlji, još od najranijih početaka, prije 3,500,000,000 godina. Nažalost, ta najveličanstvenija knjiga iscijepana je u dronjke, nedostaju stranice, a neka su poglavlja iščupana. Ljudi nesmotreno uništavaju staništa, učinkovito trgajući stranice Knjige života prije nego li biolozi dobiju priliku da ih pročitaju. Spaljujemo najveću knjigu samo zbog ekspanzije ljudske populacije koja je već ionako dosegla preveliku brojku.

Većina ljudi smatra biologiju, posebice ekologiju, “luksuzom bez kojega se može.” Štoviše, mnoge medicinske škole u SAD-u ne zahtijevaju više biologiju na prijemnom ispitu. Osnove biologije nisu luksuz, već apsolutna potreba. Uprkos našim humano orijentiranim stajalištima, ostali životni oblici nisu nebitni za naš opstanak. Kao dokazani produkti prirodne selekcije koji su se prilagodili prirodnom okolišu tokom milenija, imaju pravo na opstanak. Sa rastućom ljudskom populacijom, sve većim pomanjkanjem prostora i drugih ograničenih resursa, treba nam svo biološko znanje do kojega možemo doći.

Od životnog je značaja ekološko razumijevanje. Bez razumijevanja prirodnih ekosistema, kako možemo očekivati uspjeh sistema koje je stvorio čovjek? Osnovno ekolološko istraživanje je izuzetno hitno jer pritisak čovječanstva širom svijeta ubrzano gura vrste u izumiranje, uništavajući upravo one sisteme koje ekolozi pokušavaju razumjeti. Nijedna prirodna zajednica ne ostavlja se netaknuta, u svom iskonskom obliku. Patetično, mnoge će nestati bez da uopće budu adekvatno opisane. Kako postojeće vrste izumiru, i čak čitavi ekosistemi nestaju, zauvijek gubimo priliku da ih proučavamo. Znanje njihove evolucijske povijesti i metoda adaptacije nestaje sa njima. Gubimo pristup vrlo vrijednim biološkim informacijama. Ekolozi u mnogim dijelovi-ma svijeta konačno počinju učiti da čitaju teško čitljivu (i ubrzano iščezavajuću) knjigu a suočavaju se sa neprijateljskim stavovima javnosti i vlada, te teško pronalazeći podr-šku.

Razmotrimo knjigu života: Postavlja se nekoliko pitanja – Možemo li ju pročitati? Hoće li nam biti dozvoljeno da ju pročitamo? Da li nam je preostalo dovoljno vremena da ju pročitamo? Imao sam ogromnu sreću da provedem velik dio života proučavajući ekologiju pustinjskih guštera. Otkrivam da mi nije više dopušteno činiti stvari kao prije, jer kako uzimamo staništa i ugrožavamo druge vrste, one postaju tako rijetke da ih treba zaštiti. Zabrinut sam da neće proteći puno vremena kada će ekolozima biti zabranjeno da diraju divlje kralježnjake. Kada se to dogodi, vrijeme će za nas isteći.

Najveći neprijatelj s kojim se suočavamo je antropocentrizam. To je ono uobičajeno ljudsko gledište da je sve na ovome svijetu stavljeno ovdje za našu upotrebu na način na koji god mi to hoćemo. Primjer antropocentričnog čovjeka je drvosječa sa motornom pilom koji siječe tisućugodišnju šumu. To je stvarno odvažno, to je antropocentrizam, i to je pogrešno. Živim na brežuljcima 35 milja zapadno od Austina [Texas] . To je mjesto pretvoreno u spavaonicu grada. Svakojake vrste ljudi doselile su na te brežuljke da bi izbjegli velike poreze u Austinu, i dovukli su sa sobom svoje pokretne domove [velike kamp-prikolice, i sl.], svoju sigurnosnu rasvjetu, svoje mačke i pse ... sada je tu užas. Grad Dripping Springs morao je zbog tog priliva izgraditi 3 nove škole, i praktički je pretvoren u predgrađe Austina. I sve je “otišlo nizbrdo.” Kada sretnete svoje nove susjede – obično preko ograde – pojave se i kažu: “Bok, a ko ste vi, što radite ovdje vani?”. Predstavim se a oni hoće znati čime se bavim, kako zarađujem za život? Kažem im da sam univerzitetski profesor i ekolog guštera. I tada počinje moja “rasprava” sa njima. Kažem im da je tu na ovim brežuljcima nekada bilo mnogo guštera i zmija koji nestaju zbog ovog nadiranja urbanizacije. Raspravljam se s njima jer puštaju svoje pse i mačke da slobodno lutaju – mačke su prirodni ubojice [lovci] . Psi su vukovi – kada su slobodni (“pušteni da se igraju sa jelenima”), udružuju se i ubijaju. Oni ne pripadaju ovdje. Još nešto što ljudi ovdje rade je postavljanje hranilica za ptice. To dovlači ovamo gradske ptice, koje ne bi trebale biti ovdje i koje istjeruju domicilne ptice. Primijetio sam da su čegrtuše potpuno nestale.

Došli su mi neki novi susjedi, i kada sam se raspravljao sa njima da prestanu dopu-štati svojim mačkama da tamane guštere – jedna od njih je napravila veliku grešku – pogledala me i rekla “kakva je korist od guštera?” Nije mi to trebala reći ... Pogledao sam je u oči i rekao: “Kakva je korist od tebe?”

Ekolozi moraju imati pristup divljim organizmima u polu-iskonskim prirodnim uvjetima jer su to mjesta gdje su evoluirali i na koja su se prilagodili. Nema ih smisla proučavati ako nisu u svom prirodnom okolišu.

Ovdje vidimo zvečarku ... ljudi me često zovu i pitaju gdje ju mogu vidjeti. Ne žele vidjeti je “divlju”, nego iza stakla. To nema smisla, to joj nije prirodno stanište; neznam gdje i u kojim uvjetima se razvila i kako se prilagodila okolišu, neznam ništa o tome. To je kao da uzmete “najveće svjetske ljubavne priče” i škarama isiječete riječ “ljubav” svaki put kada naletite na nju u tekstu, i te (iz teksta isiječene) riječi “ljubav” stavite ispod stakla na stolu. Neznate ni iz kojih knjiga dolaze, neznate jesu li imenice (ljubav) ili pridjevi (ljubavne) ili glagoli (ljubiti), neznate zapravo ni tko koga voli; ljubav je izvađena potpuno iz konteksta. To je ono što je pogrešno sa životinjama u zoološkim vrtovima. Nemaju svoj ekosistem. Na neki način su već mrtve. Trebali bismo spasiti nestajuću knjigu života, ali ju isto tako i pročitati. Kao biolog, htio bih reći da svatko može pomoći u tom spašavanju. Postoji mnoštvo ljudi koji samo žele spasiti planet. Svatko to može, no to zahtijeva posvećenost i ozbiljnost, i malo “ludosti” da se pokuša pročitati nešto iz te “knjige”. To bismo trebali raditi ako posjedujemo potrebne vještine – pročitati prije nego nestane. Nevidim nikakvog smisla u spašavanju ako biolozi nebudu imali tome pristup. To je ovdje kritična točka. Danas posjedujemo mnogo snažnih alata da nam pomognu dešifrirati nestajuću knjigu, kojih nije bilo prije par desetljeća. Zračni prijevoz eMail, fax-mašine, GPS, slike sa satelita, GIS (geogr.info sistem), PCR (polymerase lančana reakcija) koja pojačava DNK, DNK sekvencioniranje, moćne stolne kompjutere sa posebnim programima. Nažalost, baš kada su biolozi došli u posjed tih novih tehnologija, materijal za proučavanje počeo je nestajati.

Nekima od vas neke od tih stvari i nisu baš noviteti, no ja sam prilično star i sjećam se kada su se pojavili prvi faxevi – radio sam u Australiji i htio sam nešto poslati u Austin/Texas; dobio sam pristup novom faxu i slao materijale u realnom vremenu – za mene je to bilo zapanjujuća tehnologija. Danas imamo tehnologiju koja kao da je “izvan ovoga svijeta” [ni neznaš koliko si blizu istine – Prim.prev.]. Počeo sam koristiti 'Net' prije nego je postao 'Internet'. Prije eMaila imali smo Arpanet; danas mogu imati kolege na cijeloj kugli i zajednički istovremeno raditi na nekom poslu. Volio bih da se GPS pojavio ranije jer dok sam ranije radio vani na prikupljanju podataka o gušterima morao sam zapisivati lokalitete i pozicije kao : “15 milja sjever - sjeverozapad od Mojave, California” i u mapi sam tražio otprilike geografsku dužinu i širinu. Bilo bi toliko jednostavnije da sam imao malu GPS spravicu sa mogućnošću preciznog zapisivanja lokacije; ali prekasno je sada za to jer smo izbrisali velike dijelove informacija. Bio sam ponovo na nekim sjeverno-američkim lokalitetima gdje sam proučavao guštere prije 40 – 45 godina; bilo ih je mnoštvo, a danas to su dijelovi malih gradova, parkirališta za prikolice..., a guštera nigdje. Kolekcije koje sam tada napravio, koje su sada u skladištima ili muzejima, sada su zapravo fosilne vrijednosti. Predstavljaju ono što je tada bilo tamo prije no što su se tamo nastanili ljudi. To me šokiralo. Sada te kolekcije imaju poveću vrijednost. Ne kažem da ne odobravam 'konzervacijsku biologiju' – potrebna nam je, - kažem ako ste fanatični u tom očuvanju biologije, molim, molim vas dozvolite biolozima pristup Knjizi života. To je, konačno, i glavni razlog konzervacije. 'Konzervacijska biologija' je krizna disciplina. To je hitnoća koju je stvorio čovjek. Ne bismo ju trebali da nismo opustošili ovu Zemlju i zauzeli tako mnogo njezine površine. Danas mi zauzimamo polovicu Zemljine kopnene površine i više od polovice raspoložive pitke vode. I, sada zauzimamo polovicu sunčane energije koja bi trebala padati na kopneni dio. To je šokantno. Da jedna vrsta uzme polovicu svega za svoje pohlepno malo Ja. U fiziološkim hitnoćama moramo intervenirati, pribjeći operativnom zahvatu onoga koji umire. Rat je ekvivalent u političkoj znanosti. Kada imamo međunarodnu politi-čku hitnoću, idemo u rat. To je 'konzervacijska biologija' – krizna disciplina – čovjekom stvorena, baš kao i rat. Konzervacijska biologija je zapravo više od biologije jer premošćuje jaz prema socijalnim (društvenim) naukama – moramo početi razmišljati u terminima etike o tome što to radimo sa Zemljom. O tome smo morali početi razmišljati davno prije.

Problemi u Konzervacijskoj Biologiji

Prepoznavanje i upravljanje ugroženim vrstamaEkološka obnovaSačuvanje ekosistemaEkološka ekonomijaEtika okolišaVrednovanje, vrijednost biološke raznolikosti [Value of Biodiversity]Plan prirodnih rezerviMinimalna veličina (brojnost) populacije sposobne za životGenetska “uska grla”Analiza populacijske sposobnosti za životOsjetljiva analiza Leslijevih matrica

To je kratka lista nekih stvari kojima su zaokupljeni konzervacijski biolozi – dizajn prirodnih rezervata, identifikacija ugroženih vrsta i njihovo spašavanje od izumiranja... i to je dobro utemeljeno u većem dijelu svijeta – no ja to ne smatram ekologijom – to je primijenjena ekologija. Ona ne čita Nestajuću Knjigu, usmjerena je na spašavanje ono malo šta je preostalo. Na to se treba potrošiti novac.

Posljednji 'passenger pigeon' (golub putnik)

Uginuo 1914.g. u Zoo parku u Cincinnatiu

Kada sam bio mali, provodio sam sate i sate gledajući slike u knjizi “Audubon’s Birds of the World” (Audubonove Ptice Svijeta). Sjećam se gledanja u goluba putnika – posljednjeg goluba putnika – koji je uginuo 1914.g. u Zoo parku u Cincinnatiju. I kao mali dječarac, nisam mogao vjerovati, jer sam pročitao tekst u kojem se kaže da je nekada nebo bilo zacrnjeno milijardama tih ptica. Zatim sam čitao dalje gdje se kaže da su pohlepni ljudi iz njihovih gnijezda uzimali ptiće, zatim ih konzervirali i slali u Evropu, gdje su bili traženi specijalitet. To su činili iz nekoliko razloga, te uspjeli zaustaviti reprodukciju te vrste i dotjerati ju u izumiranje, i to u vrlo kratko vrijeme – svega nekoliko godina. Izumrlost je vječna.

Isto smo učinili i Karolinskoj maloj papigi. Sve do nedavno mislili smo i da je istrijebljen i slonovačastokljuni djetlić, no srećom, nekoliko ih je preživjelo. I možete se kladiti da je on upravo sada na 'životnoj listi' promatrača ptica.

Kad sam prvi put došao u Afriku da proučavam guštere, 1970.g., još je postojalo obilje nosoroga; ljudi ih nisu tamanili. Danas je nekoliko vrsta nosoroga ugroženo zbog mita koji je došao iz Azije, po kome je rog nosoroga odličan afrodizijak – može se dobiti do 20.000 dolara po funti težine. Danas su svedeni na veoma mala geografska područja, dalje od svojih prvobitnih staništa. U nekim su područjima pod 24-satnom oružanom paskom. Moćni ljudi nagovaraju siromašne koji nikad neće moći doći do nekog novca, crnce u zemljama trećeg svijeta u Africi, da im pribave rog za 1000 dolara, što je više nego bi ti potencijalni ubojice zaradili u cijelom životu. Zatim ih oni bogatuni opreme oružjem, i ako lovokradica uspije, dobija 1000 dolara. Rog završava u Evropi ili Aziji, postižući 10 do 100 puta veću cijenu. Zaista, krajnje je vrijeme da se prebacimo na Viagru.

To je način na koji se mi odnosimo prema svemu.

Ovdje (na sljedećoj stranici) imamo geografsku mapu područja američkog bizona – prekrasne životinje, prvobitno rasprostranjene od Buffala, New York, sve do Sierra-Nevade, prije 1800.g.Ljudi su pričali o gromoglasnoj tutnjavi milionskih krda koja je odjekivala dan i noć; čak su bizona nazivali “Prerijski gromovnik” Ali ta su vremena prošla, i za života sigurno nećete čuti takvu grmljavinu.Kada se sagradila trans-kontinentalna željeznička pruga, ljudi su kupovali karte, ukrcavali se na vlak sa puškama, i kako bi vlak prolazio od jedne na drugu stran kontinenta, pucali bi po bizonima iz zabave, ostavljajući njihova trupla da se raspadaju na suncu.

Kao što se može vidjeti, pruga je podijelila bizonsku populaciju na sjeverno i na južno krdo. Jedan od generala, mislim da se zvao Sheridan, rekao je da su lovci na bizone učinili više za kontrolu Američkih Indijanaca nego cjelokupno konjaništvo. Praktički smo izgladnjeli mnoštvo Indijanaca – i to one koje nismo pobili velikim i malim boginjama. Ukrali smo ovaj kontinent drugim ljudima. Učinili smo to naprosto zato što smo to mogli.

Ja imam krdo bizona. To su predivne životinje. Na slici je bik iz mog krda, Lucifer. Visok je šest stopa, a težak 2600 funti. Kada Lucifer želi, odlazi preko ograde (nisam ga zapravo nikad vidio da to čini), a tada se zemlja trese. Njegova navika preskakivanja donijela mu je ime.

Mi moramo sjahati sa svog visokog antropocentričnog konja. Biološka Raznolikost ima odrednicu o tome kako i koliko je ljudi mogu koristiti. Druga bića su na Zemlji duže od nas, - mnogo, mnogo duže – i također imaju pravo na ovaj planet. To uključuje ose koje vas bodu, mrave koji vas grizu, škorpione i zvečarke – uključuje vukove i sve ostale koje smo gurnuli do ruba istrebljenja.

Neću sada govoriti o svim stvarima koje brinu Konzervacijske Biologe, htio sam samo ukazati na one koji su patetični: zasjeli smo na minimalni broj populacije sposobne za život – koliko nisko možemo dogurati i još uvijek nešto imati – za mene to je tragično.

Jedan konzervacijski biolog skovao je izraz “vrtlog izumiranja” - kako smanjujemo neku populaciju, do vrlo nepouzdanog broja, pojavljuju se razni čimbenici koji ju na kraju dovedu do izumiranja – i svim (tim faktorima) je uzročnik čovjek. Ukrali smo im staništa. Fragmentirali smo im staništa. Srezali smo ih na broj gdje genetska varijabi-lnost nestaje – i ne zaboravimo naravno, klimatske promjene i otrovna zagađenja. Sada smo zabrinutiji za otrovna zagađenja jer utiču na ljude, uzrokujuči kancerogena i svakovrsna druga oboljenja. Trebalo bi da smo zabrinuti jer se ta zagađenja odnose na cijeli život na Zemlji. I sada su ljudi konačno, konačno počeli biti svjesni da smo upro- pastili atmosferu do točke da se cijeli planet mijenja. Samo je pitanje trenutka kada će te promjene zaista postati gadne. Neki meteorolozi imaju modele koji pokazuju da se takve takve promjene mogu desiti u trenu, gotovo preko noći. Kada ljudi dođu u supermarket i na policama više nema Jaffa-biskvita, re-ći će: “Odakle uopće dolaze ti Jaffa-biskviti?” Mnogi su izgubili dodir sa stvarnošću odakle dolazi hrana. Kompletno su zavedeni. Hrana je samo komoditet koji se kupuje i prodaje i ljudi zarađuju na tome. Morate mi-sliti, morate razmišljati – zapamtite, ljudi su bili lovci/sakupljači ne baš tako davno i uskoro će to opet postati. Jedna od stveri koje činimo jest krčenje šuma gotovo svugdje – za orijevna drva, gradnju kuća i čamaca. Iskrčivanje šuma je na pojedinim mjestima planeta obavljeno vrlo temeljito. SAD su sretne – još imamo luksuz drveća, jer smo prilično rano prešli na ugljen i fosilna goriva te uspjeli da se grijemo i (u ovom slučaju) hladimo bez da posiječemo previše šume. Postojala je oaza u središtu Sahare, pravo u centru ničega, u sjevernoj Africi koja je imala tri stabla. Na arapskom se zvala tres arboles, a rekoh tres arboles jer znam da neki od vas znaju španjolski. No neki je šupak posjekao ta stabla. Iako je još na mapi, iako je još oaza, ona nema ni jedno stablo. Jedne hladne noći neki ih je sebični čovjek posjekao. Madagaskar je jedno od mjesta koje bih želio posjetiti prije smrti, jer posjeduje mnoge endemične vrste. Odvojio se od Afrike prije 100 miliona godina i ima vrste

koje se nemogu pronaći nigdje drugdje na Zemlji. Pa ipak su ljudi na Madagaskaru treći svijet, vlada prenapučenost, glad i jedu svašta. Jedna ugrožena kopnena vrsta kornjače sa Madagaskara je na visokoj poziciji zaštićenih vrsta svjetske liste “ne činite ništa tim kornjačama”, no uobičajeno se koristi među siromašnim pukom za pripremu juhe.

Jednom smo bili okruženi divljinom i divljim životinjama, a danas mi okružujemo njih Ove slike ilustriraju fragmentaciju staništa. Slika gore lijevo prikazuje kvadratnu milju šume u Wisconsinu kada su ljudi prvi puta tamo stigli. Bila je šumovita sa malim komadom prerije na jugozapadnom dijelu. Prerija je gorjela svake godine (prerijski požari) i tokom stoljeća stvorila dubok gornji sloj crnice koji nas danas prehranjuje. Prvu stvar koju su doseljenici napravili bila je da posijeku stabla, kao što se vidi. Za nešto više od jednog stoljeća ostale su samo malene šumovite kockaste parcele. Zamislite efekat koji je to imalo na sve što je živjelo u toj šumi.

Prethodna slika pokazuje primjer sa Bornea. To je ono što činimo ovome planetu.Drvo je postalo vrlo vrijedno, i mi ga i dalje uništavamo.Jedan od problema fragmentacije staništa, jest što se gubi jezgra staništa. U onom pri- mjeru iz Wisconsina, 1830.g. prije dolaska ljudi, postaojalo je samo tanko rubno podr- učje između prerije i šume. Kukavice su paraziti gnijezda. Legu svoja jaja u gnijezdima drugih ptica. Bile su pri- lično rijetke u sjevernoj Americi. Sada, porastom fragmentacije staništa, njihova popu- lacija doživjela je bum, i jedino mjesto gdje male ptice pjevice mogu na miru nesti svo- ja jaja jest duboko u šumi. Ako postoje samo flekasta područja šumaraka, znači da ne-ma duboke šume i da one nemaju kamo pobjeći kako bi im gnijezda bila na miru od parazitskih kukavica. I tako su male pjevice dovedene do izumiranja zahvaljujući na-ma.

Evo još jednog svjedočanstva našeg antropocentrizma i ljudske pohlepe. Ovo je rad Texaške kompanije za koju ste možda čuli; Freeport-McMoRan. Sklopili su ugovor s indonežanskim vlastima kako bi mogli iskopavati zlato i bakar sa vrha planine u Papui na Novoj Gvineji, (sada dijelu Indonezije). Ogolili su većinu vrha planine i velikim cijevima deset stopa u promjeru, transportirali ga niže gdje se odvajaju zlato i bakar, i zatim do mora gdje se rudača ukrcava na brodove i odlazi dalje. Na slici se vidi šteta koju taj rad čini. Velike naslage blata klize niz planinu i zagađ- uju potoke. Domoroci u nižim područjima Nove Gvineje živjeli su od tih prekrasnih bistrih potoka bogatih ribom, ljuskarima i svakovrsnom drugom hranom. Sada su neu-potrebljivi zbog blata koje je produkt Freeport-McMoRan rada na vrhu planine.Grupica tih ljudi kojima je ta velika, masna američka kompanija uništila životnu sredi-

nu, provalila je u skladište kompanije, pribavila dinamit i minirala dio tih ogromnih tr-ansportnih cijevi kojima se služe pri ispiranju zemlje i odvajanju rude. Jedan od direktora McMoRana izjavio je da je to kompaniju koštalo milione dolara dnevno. Oni to rade već deset godina. Već deset godina oni vade milione dolara dnevno sa tog mjesta. A kad završe, bez sumnje će se prebaciti na planinu iza ove.

Ovo je najstrašniji grafikon kojeg ste ikad vidjeli – dobro ga pogledajte. Nema tako dugo da smo dostigli brojku od 6 milijardi. Danas je to već šest ipo milijardi i još se zahuktava. Ova vrsta eksplozije populacije je nezaustavljiva i treba da prestane. Ljudi ponekad pitaju: “Koja je krajnja moguća brojka?” Mi ljudi, onako ugrubo, zauzimamo polovicu kopnenog dijela Zemlje, preko pola raspoložive količine pitke vode, i polovicu zemljine primarne produkcije. No, mnogo ljudi živi u siromaštvu, ni ne dobivajući adekvatnu prehranu. Mnogi su još djeca koja žive pod krovom roditelja, koja će za koju deceniju trebati svoje vlastite kuće i automobile. Plimni val čovječan-

stva tek dolazi. Teško da će ijedan političar ikada priznati ovaj problem.

Sada ću vam pokušati dokazati da broj ljudi na Zemlji treba biti smanjen.

Paul Ehrlich 1960-ih godina napisao je zgodnu malu knjigu, “Populacijska Bomba”, nastojeći da skrene pozornost na tu temu. Nitko nije obratio pozornost. Čak i danas čujem da ljudi govore: “Ma, vi ekolozi i vaš sudnji dan, pa imamo vode i nema nikakvih problema.” Njihov je pogled jako kratkog dometa.

Sličica iz Kine. Kako bi vam se dopalo živjeti tamo? Pogledajte te zbijene prozor-čiće. Poput sardina. Bar imaju struju. Za sada. Želite li živjeti kao termit? Jesmo li mi termiti? Ja želim biti na vrhu onog brežuljka gdje je bijela stolica i želim imati prostora oko sebe – a vi? [ slika ispod: termitnjaci ]

Ljudi izgleda ne žele o tome razmišljati. Još uvijek je dozvoljeno da ljudi imaju više od dvoje djece. Mi potičemo razmnožavanje (reprodukciju). Zapravo dajemo olakšice onima koji imaju djecu. A zapravo bi trebalo biti da plaćate više poreza kad dobijete prvo dijete, još više kad dobijete drugo, a iza trećeg uopće da ne dobivate povrat pore-za. Naš porezni sistem je potpuno obrnut. No takav nam je i ekonomski sistem.

Američka organizacija “Ribe i Divljač” pustila je irvase na otoke Aljaske kako bi pomogla Eskimima, Aleutima, da dobiju proteinsku prehranu. Stada sa tih otoka – nekoliko otoka – rasla su eksponencijalno, baš kao i ljudska populacija već neko vrijeme, i, taj rast je trajao dok nisu popasli (pojeli) sve što su mogli. Tada je nastupio kraj. To je ono što se i nama sprema. To je ono što će se dogoditi još za našeg života, a ne u tamo nekoj budućnosti. Je li to zvuči zabavno? Želite li dospijeti u to? Već smo dospjeli. Predugo se čekalo. Sada karikaturisti imaju mnogo materijala za rad. Evo nam podsjetnika iz Knjige postanka. Označili smo (čekirali) sve osim jednog.

Budite plodni i množite se,

Napunite Zemlju, Sebi je podložite,

Vladajte ribom u morima,

I pticama u zraku,

I svim živim stvorovima što puze po zemlji.

Plodni smo i množimo se, vladamo svime i svima, jedino smo zaboravili napuniti zemlju. Sada sliči suhoj grožđici. Sve isisavamo iz majke Zemlje i pretvaramo u debelu ljudsku biomasu.

1-nemogu vjerovat... propustio sam salatu da uzmem hotdog2-Pogledi koji su mi upućeni.. čini se da svi znaju što jedem.. i žestoko neodobravaju!

3-Nadajmo se da uživaš u svojoj žderačini! Ode još jedna kišna šuma! Gledajte, pa on nosi i kožne cipele! Ubojica! Zagađivač!

4-Možda da ostanem stajati apsolutno mirno ...

Pogledajte ga samo kako stoji tamo i ispuhuje CO2 (ugljični dioksid) !

Svatko je od nas kriv — sve što radimo, svaki dah koji uzmemo, svako ispiranje wc-školjke, svaki put kad vozimo auto, kad bilošta kupimo doprinosimo zagađenju Zemlje U mnogo slučajeva ni neznamo što činimo.Naravno, želio bih izdvojiti i CO2 koji je prerastao u velik problem; nezadrživo raste i daleko je iznad normalnih količina, a uzrok je čovjek koji sagorijeva fosilna goriva i siječe i spaljuje šume. To uzrokuje globalno zatopljenje i klimatske promjene; a pretpostavlja se i uragane koji su učestaliji i snažniji u zadnje vrijeme. Naravno, što je više ljudi natrpano na Zemlji, više će ih i ginuti u tim katastrofama.

Zabrinut sam i za polarne medvjede; iako o njima brine WWF ( www.wwf.org ) i svi misle da su oni divni i da bi bila šteta da ih izgubimo. Polarni medvjedi trebaju led i ledene sante. To su životinje prilagođene Arktiku, a kako se led topi i povlači, mnogi misle da će to biti kraj za te medvjede. naravno, ima među vama ljudi koji će reći: “Ma zadržati ćemo mi njih u Zoo-u, sa klima uređajima [ThermoKing?] odvrnutima do kraja.” Podsjećam vas da onda oni neće biti divlje životinje, nego poput onih prije pomenutih isječenih riječi “ljubav”, ispod stakla.

Dakle globalna klima se mijenja, i vratiću se nazad na knjigu Paula Ehrlicha.

Ehrlich je 1960-ih godina govorio da ako ljudi nemaju političke volje da kontrolišu svoju populaciju, mikrobi će to učiniti umjesto njih. Htio bih vas podsjetiti na vremena 1300-te, kada je “Crna smrt” [Kuga] izbrisala trećinu populacije. Mi smo pri doseljavanju u nova područja pobili velik broj domorodaca sa Velikim i Malim boginjama, kojima su bijelci iz Evrope bili prilagođeni. Ponovno se sprema slično, na globalnom planu. Do sada su ljudi bili sretni što se slične globalne epidemije nisu dođgađale u skorijoj povijesti. Mikrobi su majušni i vrlo se brzo razmnožavaju – generacijsko vrijeme im se mjeri u minutama ili manje; evoluiraju prilično brzo i nemožemo držati korak sa njima. Mi smo prokleti, a mikrobi će nam doći glave. Mi smo veliki plodni substrat koji samo čeka mikrobe da se počnu razmnožavati. Iako smo još uvijek Homo Sapiens – znate da sapiens znači pametan – ja bih rekao da nismo (pametni). Ja bih rekao da smo glupi jer dopuštamo da naša populacije raste poput soja bakterija na podlozi agara, dok ne dosegne granicu; i to je glupo. Ljudi nisu bolji od bakterija, zapravo baš su isti kao i one što se tiče pitanja upotrebe resursa. Umjesto što množimo svoje mozgove, trebali bi ih početi upotrebljavati.

~00~

[ Dodatak prevoditelja: Ubacit ću ovdje dio iz legendarnog filma “Matrix”, dio dialoga [zapravo monologa] u kojem Agent Smith govori zarobljenom i svezanom Morpheusu, a počinje u 01h:37min:36sek minutaži filma : ]

Podijelio bih s tobom otkrivenje koje sam ovdje doživio.

Došlo mi je dok sam klasificirao vašu vrstu......i shvatio sam da vi zapravo niste sisavci.

Svaki sisavac na ovom planetu nagonski razvija prirodnu ravnotežu s okolišem oko sebe.

Ali vi ljudi ne.

Dođete na neko područje i razmnožavate se i razmnožavate dok ne potrošite sve prirodne resurse.

Preživljavate jedino tako da se širite u novo područje.

Na ovom planetu postoji još jedan organizam koji se isto ponaša.

Znaš koji je to?

Virus.

Ljudska su bića bolest.

Rak ovog planeta.

Vi ste kuga.

~00~

Dakle, u nastavku pokušaja da vas uvjerim kako se populacije regulirane dajem vam ovaj grafički prikaz koji pokazuje postotne [ % ] promjene u veličini populacije u odnosu prema njenpj gustoći.

Kada su populacije velike idu prema smanjivanju, a kada su male idu ka povećanjuako je krivulja regresivne linije između točaka negativna, populacija je kontrolirana populacijskim reguliranjem.

Tabela. Frekventnost pozitivnih i negativnih međuodnosa između postotka promjene u gustoći i populacijskoj gustoći za različite populacije ..________________________________________________________________Brojevi populacija u raznim kategorijama

Positive Positive Negative Negative NegativeTaxon (P<.05) (Not sig.) (Not sig.) (P<.10) (P < .05) Total________________________________________________________________Bsekičmenjaci 0 0 0 0 4 4Insekti 0 0 7 1 7 15Ribe 0 1 2 0 4 7Ptice 0 2 32 16 43 93Sisavci 1* 0 4 1 13 19Total 1* 3 45 18 71 138________________________________________________________________* Homo sapiens. Izvor: od Pianke (2000)

To je bio samo jedan primjer. Većina tih studija napravljena je sa pticama. Ptice su dobro proučene jer ih ljudi vole, dok je svega nekoliko beskičmenjaka uključeno. Na desnom dijelu gornje tabele vidimo izrazito negativne regresije, a na lijevom dijelu su pozitivne. Većina je negativna, a polovina tih istih je značajnije negativna.Imamo i jedan upadljiv izuzetak. Jedna od tih 138 vrsta misli da može kršiti prirodni zakon i da može rasti u beskonačnost. Ljudi misle da mogu protiv prirodnih zakona. Mi smo Homo Sap , ne sapiens nego sap [eng. sap = budala, u žargonu ]

. . .

Na slici niže vidimo ljudsku T-ćeliju (stanicu) inficiranu virusom HIV-a

Svaka od onih malih okruglica je HIV virion spreman da zarazi drugog čovjeka.U osnovi, taj virus koristi naše T-ćelije kao tvornice za svoju reprodukciju. HIV je pandemično raširen po cijelom svijetu. Na mnogim mjestima je u progresiji i predstavlja problem za svih. No, neće on biti taj koji će nas dotući, jer je prespor; dozvoljava nam da živimo nekoliko godina nakon infekcije. HIV nije dobar – on je prespor da bi kontrolirao brojnost ljudske populacije.

Razmotrimo sada neke druge viruse – Ebola Zair ima potencijala. Ubija devetero od deset ljudi. Nikada nije izašao iz Afrike jer je tako virulentan da ubija prije no što stigneš negdje otići. Mislim, za dan – dva.

Možete se jedino zaraziti Ebola Zairom u direktnom kontaktu sa zaraženim čovjekom. Uzrokuje krvarenja tako da prouzroči pucanje kapilara, i čovjek krvari 'gdjegod je šupalj'.

Dodirnete li zaraženoga i vi ćete se zaraziti, a smrtnost je 90 %

Još jedna varijacija Ebole, Ebola Reston, izašla je van iz Afrike i ušla u SAD putem zelenih majmuna koji su uveženi radi medicinskih istraživanja. Ime je dobila po Restonu u Zapadnoj Virdžiniji gdje su smještene karantene za te majmune. Izbila je epidemija i svi su majmuni uginuli, bez da su imali direktnog međusobnog dodira. Dijelili su jedino zajednički sistem ventilacije u prostoriji. Svi majmuni iz prostorije udisali su isti zrak i uginuli. Srećom po nas, ta vrsta virusa ne utiče na ljude.

Sada je samo pitanje vremena kada će Ebola Zaire malo mutirati na način da će se poput Ebole Reston moći širiti zrakom. I tada ćemo konačno vidjeti njeno širenje po svijetu i biti će mnogo mrtvih. Svak onaj dovoljno sretan da preživi, morat će sahraniti devetoricu. Razmislite o tome. Istinski, ja sumnjam da će baš Ebola biti ta koja će nam doći glave. Mislim da će se tu raditi o nečem drugom.

Jeste li ikada razmišljali zašto se pojavljuju stvari kao SARS i sada Avianska gripa?Pojavljuju se jer smo bili dovoljno glupi da im omogućimo idealne epidemiološke uslove. Sada bi tu glupost mogli i platiti. Mikrobi će prevladati, i izregulirati naš broj baš kao što su to činili u prošlosti. Razmislite o tome.

Ljudi su mogli biti upravitelji Zemlje i svih njenih stanovnika, mikroba, biljaka, gljivica, životinja. Imamo takve mogućnosti da smo mogli biti poput bogova. Umjesto toga desio se kratkovidni, sebični, neprilagođeni populacijski bum i stvorio od nas najveće zlo za planetu. Izbrisali smo i uzurpirali široke pojaseve prirodnih staništa. Izjeli svaku vrstu koja je jestiva, dotukli većinu raznovrsnih zemljinih resursa. U jednom stoljeću spalili smo fosilna goriva koja su se stvarala milijunima godina. Zagadili smo atmosferu, zemljišta, zatrovali izvore i rijeke, čineći planet nenaseljivim čak i za nas. Zapravo, razlika između onoga što smo mogli biti i jadnika koji smo sada je tragična i neoprostiva. Da je barem više ljudi moglo zaživjeti svoj puni potencijal!

...

Evo nam daška svježeg zraka: Aldo Leopold. To je početak laganog i vrlo malog uspona (poboljšanja). Bili smo na dnu, među mikrobima koji se spremaju da nam dođu glave. Aldo Leoplod bio je konzervacijski biolog prije svih nas. Bio je u 'Upravi divljine' na Wisconsinskom univerzitetu 1950-ih godina. Umro je mlad, ali su njegova djeca sastavila kolekciju njegovih eseja u mali knjigu “A Sand county Almanac” [almanah pješčanog okruga]. Potičem sve vas da ju pročitate. Neke od rečenica iz nje tjeraju mi suze na oči. Doslovno mislim da su me slomile i da sam plakao.

Jedna od temeljnih stvari koju je Aldo rekao je da svaka generacija nezna što je izgubila – samo prethodne generacije znaju.

Kao da se prisjećam vremena kada sam izašao na zadnja vrata i otišao do polu – iskonskog potoka i lovio zmije i guštere; djeca današnjih generacija nemaju tu mogućnost. Nažalost žive u gradovima gdje nema drevnih potoka. Postao sam biolog velikim dijelom zbog uticaja iz djetinjstva.

Jedna od Leopoldovih izjava je da se nemožemo nastaviti ponašati kao osvajači, da nam nisu bogom-dana prava da radimo što nam se prohtije, kao npr., siječenje ogromnih šuma, i da moramo imati poštovanja prema ostalim stanovnicima planete. Moramo nadići antropocentrizam. Ostala stvorenja imaju također pravo na život.

prethodna slika : ETIČKA SEKVENCA (Leopold 1949; Nash 1989)

Naišao sam na ovu sliku u knjizi konzervacijske biologije, i mislim da je danas vrlo prikladna.

Živjeli smo u pećinama, u plemenima.Tu i tamo neko bi se selio u drugo pleme Plemena su se također borila za resurse. To je na dnu slike. U tim malim krugovima na dnu slike bliski smo sa sebičnim ponašanjem. Svi smo sebični, a prirodna selekcija daje prednost takvom ponašanju. Dalje, možemo biti nešto manje sebični sa rodbinom koja dijeli naše gene. Spiljska plemena su funkcionirala, no, sad kad proširimo pogled prema vani, prema manje bliskim pojedincima i većim socijalnim grupama, rasama i nacijama, nesebično ponašanje potpuno se gubi. Pogledajte podijeljenost u Americi danas; otprilike je 50/50. Ne ide nam suradnja kao u onim manjim krugovima. Potreban nam je napredak dijaloga i suradnje na širem planu, a također i promjena mišljenja. Svi bi trebali biti zabrinuti za zdravlje Zemlje.

Idući dalje dolazimo do jedinki drugih vrsta. Ovdje mislim na čimpanze, gorile i orangutane. To su nam najbliži srodnici. Pitam se da su oni razvili veći mozak prije nas kako bi nas tretirali? Bi li radili medicinske opite na nama i jeli nas kao što mi jedemo njih u Africi? Razmislite o tome.

To zapravo nadilazi gorile i čimpanze, i trebali bismo postati upravitelji planete, namjesto što smo danas osvajači i silovatelji.

Herman Daly identificirao je velik problem, a to je naša ekonomija. U osnovi, ona je cijela defektna. Čuli ste kad političari govore o “ekonomskom rastu”. Naša ekonomija je povezana lančano i temelji se na piramidalnoj strukturi, hijerarhiji, a to naprosto nemože funkcionirati. Naopako postavljena piramida jednostavno se mora srušiti. Mjehurići se uvijek rasprsnu. I to će se i dogoditi. U okvirima fosilnih goriva, raspada se već sada. Cijena goriva neće se smanjivati. Neki se naftaši fino bogate. Potrebno je da izvještite svoje vještine preživljavanja (u prirodi) i pripremite najneophodnije što će vam trebati kad dođe vrijeme. A onda se treba maknuti koliko je god moguće dalje od drugih ljudi, oni bi vam opljačkali i to što nosite sa sobom. Pokušajte uhvatiti zeca, ako tamo gdje ste došli uopće ima zečeva. Pažljivo mu odreite kožu i spremite, uskoro bi vam mogla poslužiti za odjevni predmet.

Vratimo se Hermanu Dalyu. On smatra da ekonomija mora biti održiva, i ima ideju o uravnoteženoj ekonomiji. Solženjicin je imao istu ideju. U jednoj uravnoteženoj ekonomiji svatko će od nas, kad za to dođe vrijeme, napustiti Zemlju u istom stanju [obliku/prilici/figuri] u kojem je i došao. Nitko od nas to ne radi.

Vodeći ekonomisti misle da je Daly malo blesav i jednostavno ga ignoriraju. Vodeći ekonomisti, koji savjetuju političare, u cijelosti se pouzdaju u rastuću ekonomiju, prava rastomanijska nemoguća vudu—ekonomija. Ne cijene netaknutu prirodu i misle da su resursi neiscrpni. Ekonomija mora biti ponovno izumljena. Herman Daly izdao je 4 knjige na tu temu. Trebao je pridobiti više ljudi na svoju stranu. Ljudi moraju razmisliti. Ne mogu vječno razmišljati kao ovce – da su resursi neiscrpni. Trebaju shvatiti da se resursi smanjuju i da ostajemo bez najvažnijih stvari: vode, čistog zraka, nafte i hrane.

Meadoews je napisao knjigu na sličnu temu, zapravo tri verzije knjige. 1970-ih je izdao “Limits to Growth” [ograničenja rasta], u kojoj je dao sistematski model Zemlje i njenih resursa i koliko bi ljudi trebalo živjeti na njoj. Radio je sa različitim scenarijima, ukljuičujući neograničenu tehnologiju i dosta drugih stvari. Tehnologija nas mami na tanak led. Naučio sam to prije mnogo godina kada sam nabavio svoje prvo vozilo na 4 kotača. Mislio sam da konačno mogu ići gdjegod poželim. Shvatio sam da se sa 4 kotača mnogo gore mogu zaglaviti i zapeti u blatu nego na 2 kotača

( Land-Rover zaglavljen do osovina u blatu uistinu je tužan prizor )

Neograničena, jeftina i čista energija kakvoj se strastno nadamo da ćemo dobiti hladnom fuzijom, zapravo bi bila najstrašnija stvar koja bi nam se mogla desiti. Takva energija bi omogućila masovnu potrošnju energije i daljnje uništenje svih staništa. (za primjer: planine bi bile poravnate, iskopali bi se masivni vodeni kanali, oceanska voda bi se destilirala i pumpala u pustinje pretvarajući ih u zelena polja.). Rasap topline stvorio bi toplinsko zagađenje koje bi ubrzo ugrijalo atmosferu do točke da bi sav život bio ugrožen, možda do ultimativne ekokatastrofe.

1972.g. Meadows je rekao da nešto treba učiniti i to brzo, i naravno, nitko od nas

odraslih u 1960-im godinama nije obraćao pažnju na to što on govori. Zatim je 1992.g. napisana i druga knjiga, nazvana “Beyond the Limits” (“Iznad granica [mogućnosti]”) u kojoj je istaknuto da se više nemožemo jednostavno vratiti u okvire održivog društva jer smo prešli tu granicu još 1980-e godine.

Sada, 30 godina kasnije, zajedno sa svojom kćerkom i Jorgenom Randersom, Meadows je izdao knjigu “ Beyond the Limits – the 30 year update” ( Iznad granica – izdanje osvježeno sa novim podacima 30 godina nakon prvog izdanja). To je prilično depresivna knjiga, jer je svaki scenarij kojeg su oni odvrtili pokazali da ljudskom rodu predstoji kolaps. U nekim scenarijima kolaps je veći, u nekima je manji, no svi se odvijaju u bliskoj budućnosti. Svi ćemo mi to doživjeti. Ovaj trenutni problem sa naftom samo je početak. Nismo spremni za ono što dolazi. Budućnost ti dolazi brzo i postati ćeš lovac-sakupljač. Razmisli o tome.

Na jednom od grafikona je prikazano da već danas koristimo 25% više nego je Zemlja u mogućnosti da pruža.

Nikada ne bismo dosegli brojku od 6,5 milijardi bez fosilnih goriva, u principu mi pretvaramo naftu u hranu, a hranu u ljude; koristimo naftu za izgradnju automobilam i autoputeva kojima zauzimamo još više – i stvaramo sve veći nered, CO2 zagađenje i sve ostalo. No, ostajemo bez nafte, a nismo uložili dovoljno u razvoj obnovljivih izvora energije, posebno u korištenje sunčane energije.

Ovo je doista uzbudljivo razdoblje u povijesti ljudske vrste. Sjetimo se drevne kineske kletve: “Dabog da živio u interesantnim vremenima”. Mislim da je upravo sada najinteresantnije vrijeme ikada, možemo ga promatrati i nadam se nekolicina od nas će i preživjeti.

Na još jednom grafikonu iz n jihove knjige, primijetio sam da su predvidjeli i naftni vrhunac. Naravno, ima budala koje tvrde da nafte ima u izobilju, da ćemo ju nastaviti pronalaziti i da će sve biti ok. Krivulja nakon kolapsa pokazuje da će stvari biti bolje, jer ljudi više neće biti u stanju toliko devastirati Zemlju. Ja mislim da će svijet biti mnogo bolji kada od nas preostane nekih 10 - 20% ljudi.To će dati priliku prirodi da se oporavi – nećemo više trebati konzervacijske biologe. Kako se stvari za ljude budu pogoršavale, tako će se svim ostalim stvorenjima na Zemlji stvari popravljati.

Preporučam Heinbergovu knjigu “Zabava je završena – Nafta, rat i sudbina industrijskog društva”. Jedan mi je kemičar jednom rekao “to ti je kao da smo na luksuznom kruzeru koji ima rupu na dnu, a mi smo na najvišoj palubi i imamo zabavu; pitanje je vremena, ali na kraju ćemo se svi naći pod vodom.” To je Heinbergova poruka – a on je pažljivo izučio sve činjenice. To je knjiga

sudnjeg dana, no on je ipak optimista, i na kraju predlaže što može uraditi svaki pojedinac, počevši od vožnje bicikla, uzgoja vlastite hrane i tsl. Ima mnoštvo dobrih ideja, no, nažalost, ako vi i napravite sve to, ima mnogo, mnogo onih koji to neće napraviti.

Obrazovani ljudi imaju manje djece od neobrazovanih. Garret Hardin je to istakao i dodao da 'oni koji su najmanje savjesni u pogledu Zemlje – oni će ju i naslijediti, jer oni kojih je baš briga više se množe, od onih kojih je briga.'

[Na tu žalosnu temu napravljen je zabavan film “Idiocracy” (idiokracija); skinuo sam ga sa torrenta i našao naše subtitlove – ko voli nek izvoli; op.prev.]

To se već događa, i IQ je iz nekog razloga također u opadanju (Herrnstein, 1989.)

~00~

~ Riječ prevoditelja ~

Za Erica Pianku sam čuo nedavno, kada sam pažljivo pratio film Aleca Jonesa “Endgame – blueprints for global enslavement”: a morao sam ga pažljivo pratiti prvo zato što je zanimljiv, a drugo zato što sam radio subtitles za taj film :-)

Našao sam ovu publikaciju / knjižicu na kojoj se bazira njegov famozni govor održan 3.3. 2006. na Texaškoj akademiji znanosti, a koji se spominje u filmu, i odlučio da je prevedem tako da imamo uvid u kompletan materijal, obzirom da se njegove riječi obično vade iz konteksta, osobito od strane budaletina koje žele bombastične naslove za svoje stranice. Tako svatko od Vas može imati uvid u cjelokupni sadržaj, i na osnovu toga razviti vlastito mišljenje o istom.

equilibrium°2008

~00~