ergonomski aspekti konstruisanja · pdf file · 2014-03-02•maksimalnu...
TRANSCRIPT
EKONOMSKI, EKOLOŠKI I
ERGONOMSKI ASPEKTI
KONSTRUISANJA
Faktori koji utiču na
ekonomičnost mašinskog
sistema
• Maksimalnu ekonomičnost definišu dva osnovna pokazatelja: troškovi rada i čist dohodak.
• Kriterijumi tehnoekonomske optimizacije su: ekonomičnost, produktivnost, rentabilnost i kvalitet.
• Metode optimizacije: određivanje funkcije cilja prema jednom od ovih kriterijuma.
• Osnovne metode optimizacije: matematičko programiranje i analitičke metode.
• Ekonomičnost (E): pokazuje ekonomski
smisao i cilj proizvodnje. Definiše se odnosom
proizvedene vrednosti i minimalno utrošenih
vrednosti.
• Izražava se naturalno i vrednosno.
RSM
KE
K – količina proizvoda
M – utrošeni materijal
S – utrošena sredstva za
rad
R – utrošeni rad
p
p
T
UE
Up – ukupan prihod
Tp – troškovi proizvodnje
• Produktivnost rada (P) definiše se
odnosom sume upotrebljenih vrednosti u
određenom vremenu i sume jednog
elementa ili više njih u istom vremenskom
periodu.
PT
K
K –količina proizvoda
T –vreme potrebno za proizvodnju
R –broj radnika angažovanih na proizvodnji date količine proizvoda
PR
K
• Rentabilnost (R) određuje konačan efekat procesa rada proizvodnog sistema.
• Predstavlja tendenciju da se ostvari maksimalni dohodak minimalno angažovanim sredstvima.
• Nivo rentabilnosti nekog radnog procesa direktno zavisi od rentabilnosti pojedinih faza u procesu rada, koje predstavljaju tehnološke celine u stukturi procesa rada.
%100A
DR
S
D – dobit
As – angažovana
sredstva
• Kvalitet: povećanje kvaliteta i istovremeno
sniženje troškova proizvodnje.
Integralna kontrola kvaliteta, sve manje
tolerancije, a sve veći kvalitet. Mere se parametri
proizvodnog procesa, a ne svojstva proizvoda.
• Osiguranje kvaliteta ostvaruje se u svim fazama
proizvodnog procesa:
istraživanje tržišta i prodaja (marketing);
projektovanje, konstruisanje i izrada tehnološke
dokumentacije;
proizvodnja (izrada delova, montaža...);
upotreba i održavanje mašinskog sistema.
• Efektivnost sistema definiše se kao
verovatnoća da će sistem uspešno stupiti
u dejstvo i raditi bez otkaza, uspešno se
prilagođavajući uslovima okoline u
predviđenom vremenu rada i pod
određenim radnim uslovima.
• Pouzdanost predstavlja verovatnoću da
će sistem (ili element sistema) raditi bez
otkaza u predviđenom vremenu, pod
određenim uslovima okoline.
• R(t) – pouzdanost sistema u vremenu rada (t);
• f(t) – gustina intervala
vremena rada do pojava otkaza;
• (t) – intenzitet otkaza.
Zakonitost funkcija R(t),
f(t), (t)
Periodi rada sistema
I period – otkazi izazvani
greškama u izradi, greškama u
materijalu;
II period – različiti slučajevi
otkaza,najčešće izazvani
preopterećenjem;
III period – otkazi usled
slabljenja materijala izazvanog
zamorom, habanjem ...
Načelni izgled funkcije pouzdanosti – ciklična
funkcija - otkazi mogu da se popravljaju
• Raspoloživost predstavlja verovatnoću
da će sistem u trenutku upotrebe biti u
stanju da stupi u dejstvo, tj. da će propisno
da radi. Zavisi od pouzdanosti i od sistema
održavanja (“brzine” vraćanja sistema iz
stanja otkaza u stanje u radu).
• Gotovost je karakteristika efektivnosti sistema, koja takođe određuje njegovu raspoloživost.
uour
uru
TT
T)t(G
(tu) – vreme za koje se definiše gotovost, predstavlja zbir
vremena u radu i vremena u otkazu;
Tur – ukupno vreme koje sistem provede u radu do
vremena (tur);
Tuo – ukupno vreme koje sistem provede u radu do
vremena (tuo);