Sveuilite u ZadruOdjel za arheologiju

EPISKOPALNI KOMPLEKS U SALONIseminarski rad iz kolegijaStarokranska arheologija

STUDENTI: Paula Behin i Ivana ulinaMENTOR: dr. sc. Josipa Baraka PericaZadar, 17. studenog 2014. godine

1. UVOD

Grad Salona, pa tako i episkopalni centar, smjestio se na junim padinama planine Kozjak, to je uvjetovalo sputanje terena u smjeru sjever-jug. Episkopalni centar, tema naeg seminara, sastoji se od dvojne bazilike, krstionice, episkopija i tzv. oratorija. Nastao je u sjeverozapadnom dijelu zapadnog proirenja Salone. Smjestio se iznad termalnog kompleksa, privatnih zgrada te iznad dijela sjeverne i istone nekropole, kako navodi Tomislav Marasovi. To je dio Salone na kojeg je najvie utjecala nova religija u 4. stoljeu u vidu podizanja novih ili preureenja starih graevina za liturgijske potrebe. Episkopalni centar se nalazio blizu Porta Caesarea, istonih gradskih vrata starog sredinjeg dijela Salone. Bio je omeen sa zapadne i sjeverne strane zidinama iz 2. stoljea. Na junoj strani omeivala ga je jedna od glavnih prometnica, Via principalis.[footnoteRef:2] [2: J. MARDEI; P. CHEVALIER, 2003, 377.]

Veina strunjaka, od kojih se istiu M. Sui, . Rapani, N. Cambi i M. Kati, smatrala je kako je u kasnoj antici dolo do promjene urbanizma te odumiranja i rustifikacije grada Salone. Novija istraivanja J. Mardei i P. Chevaliera su pokazala kako je kroz 3. stoljee dolo do poboljanja opih prilika ivota. U vrijeme gradnje episkopalnog centra gradski Forum je naputen i ruraliziran.[footnoteRef:3] [3: J. MARDEI, 2008, 317.]

Nenad Cambi smatra kako je razlog gradnje novog sredita na rubu grada ranije mjesto kulta koje je do 313. godine moralo biti sakriveno.[footnoteRef:4] [4: J. MARDEI, 2008, 318.]

2. POVIJEST ISTRAIVANJA

Prva istraivanja izvrio je Frano Carrara od 1847. do 1848. godine. Rezultate istraivanja objavio je u svom djelu Topografia e scavi di Salona iz 1850. godine. Otkrio je baptisterij te smatrao kako je to bila dvorana termi koja je naknadno preureena u baptisterij. Nakon njega episkopalni centar (Slika 1) je istraivao don Frane Buli. Rezultate svojih istraivanja koja su trajala od 1901. do 1909. godine objavljivao je u glasilu Bullettino di archeologia e storia dalmata. Jedno krae istraivanje izvrio je 1917. godine William Gerber te rezultate objavio u djelu Forschungen in Salona I iz 1917. godine. Revizijska istraivanja 1949. i 1950. godine izvrio je danski arheolog Ejnar Dyggve. Opisao je episkopalni centar i namjenu pojedinih dijelova. Rezultate je objavio u samo jednom poglavlju svoje knjige o salonitanskom kranstvu History od Salonitan Christianity iz 1952. godine. U jugoslavensko-amerikim radovima od 1969. do 1971. godine istraen je stambeni objekt na Ilincu, sjeverozapadno od Porta Caesarea. To su bila posljednja istraivanja kompleksa, no rezultati naalost nikada nisu objavljeni. Tomislav Marasovi je 1988. godine objavio lanak Il complesso Episcopale Salonitano nel VI-VII secoli o episkopalnom centru na temelju Dyggveovih planova i biljeaka, no naalost nije sam istraivao.[footnoteRef:5] [5: J. MARDEI; P. CHEVALIER, 2003, 377.-378.]

Istraivanja i reviziju tzv. Oratorija A zapoeli su 2000. godine J. Mardei i P. Chevalier, zajedno sa suradnicima iz Arheolokog muzeja u Splitu te kolegama iz Francuske.[footnoteRef:6] [6: J. MARDEI, 2008, 326.]

Slika 1: (http://novena.hr/vr/mdc/vodic_muzeja/files/assets/seo/page169_images/0001.jpg), 17. 11. 2014. god.)3. EPISKOPALNI KOMPLEKS

3. 1. TZV. ORATORIJ ATzv. oratorij A (Slika 2) je manja graevina u episkopalnom centru. J. Mardei ju interpretira kao tajno sastajalite kranske zajednice. Nalazio se u sjeverozapadnom dijelu centra, uz zidine i akvadukt.[footnoteRef:7] [7: J. MARDEI, 2008, 318.]

Slika 2:(http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf, 17. 11. 2014. god.)Na zapadnom dijelu oratorija nalazilo se dvorite sa fontanom i kantarosom. Revizija je pokazala kako su u 2. ili 3. stoljeu na mjestu oratorija postojali ostatci pravokutne zgrade iznad ijih je ostataka podignuta pravokutna prostorija sa zidovima debelim 1 m, sredinja prostorija oratorija A.[footnoteRef:8] E. Dyggve i T. Marasovi su pretpostavili postojanje oratorija A u 2. stoljeu, tj. postojanje graevine s kontraforima i malim termalnim sklopom na jugu. Danas je ta teza neodriva.[footnoteRef:9] [8: J. MARDEI, 2008, 320.] [9: J. MARDEI, 2008, 320.-321.]

Razlog zbog kojeg njihova teza danas ne stoji je pronalazak stele s kraja 2. ili poetka 3. stoljea, ugraene u sjeverni zid prostorije. Zbog toga se gradnja oratorija moe datirati u kraj 3. ili poetak 4. stoljea. U 4. stoljeu su dodane dvije prostorije na jugu u termalnoj funkciji. Takoer, probijen je juni zid te je uvedena zapadna, polukruna piscina. Termalni sklop potjee vjerojatno sa kraja 3. ili poetka 4. stoljea. Kada je sklop poruen, podignuta je polukruna klupa. Ta klupa, uz starokransku arhitektonsku skulpturu, glavni je argument za Gabrievievu i Suievu interpretaciju graevine kao domus ecclesiae. Ispod poploanja je pronaena keramika prve polovice 5. stoljea te novci Valentinijana (vladao od 364. do 375. godine) i Gracijana (vladao od 375. do 383. godine), to nam pomae u dataciji.[footnoteRef:10] [10: J. MARDEI, 2008, 321.]

U sjevernoj prostoriji oratorija su pronaeni ostatci jela (kosti, koljke). Zbog toga je pretpostavljeno kako je sluila za stanovanje i jelo, dok Cambi smatra kako je u njoj moda stanovao i sam biskup. Graevina je u zadnjoj fazi koritena kao kapela.[footnoteRef:11] [11: J. MARDEI, 2008, 322.]

Nenad Cambi, eljko Mileti i Tomislav Marasovi smatraju kako se ispod svih graevina episkopalnog centra nalaze ostatci objekata koji prethode starokranskom centru. To su, po njima, ostatci tzv. sjeverne nekropole koja se pruala uz cestu iznad koje je kasnije podignut narteks. Dokaz za pruanje nekropole su brojni pronaeni nadgrobni natpisi.[footnoteRef:12] [12: J. MARDEI, 2008, 322.]

Nenad Cambi smatra kako se grad iz stare gradske jezgre iri u 1. stoljeu pr. Kr. Prva istraivanja su ispod starokranskog pronala raniji sloj, istraivanja E. Dyggvea su ga dodatno potvrdila.[footnoteRef:13] [13: J. MARDEI, 2008, 322.]

3.2. TZV. ORATORIJ BTzv. oratorij B je smjeten izmeu oratorija A i gradskih zidina. U poetku je uoena samo eksedra te je W. Gerber smatrao kako se radi o kapeli s poivalite. Ostatak oratorija locirao je E. Dyggve. Eksedra tzv. oratorija B podignuta je iznad akvedukta. Po Dyggveu, postoji mogunost kako je to prvotno bilo pogansko svetite vode (nimfej) koje je bilo u rijetkoj upotrebi do Milanskog edikta. Kvadratna apsida se nalazi par stepenica iznad ostatka prostora. Oratorij B dijeli atrij s oratorijem A. etvrtastog je tlocrta, veliine 10 x 11 m. etvrtasta eksedra nalazi se na zapadu, to je neuobiajeno. Istraivanja su pokazala kako je oratorij B mlai od oratorija A te kako su se unutra nalazila dva pilastra na ulazu te uz unutranjost eksedre niska klupa.[footnoteRef:14] [14: http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf, 17. 11. 2014. god.]

3. 3. GRADNJA BAZILIKA

Slika 3: (www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf, 17. 11. 2014. god.)U episkopalnom kompleksu naeni su i ostaci dviju bazilika: bazilica urbana i krina bazilika (Slika 3). Tip tlocrta dviju crkvi vrlo je jednostavan. Apsida se nalazi na kraju pravokutne trobrodne prostorije s jednostavnim predvorjem ispred zapadnog zabatnog zavretka.[footnoteRef:15] Ispod njih naeni su i ostaci ranijih graevina, kako navodi don Frane Buli. Ranijoj graevini vjerovatno pripada mozaik s prikazom Sapfo i devet nimfa.[footnoteRef:16] Tomislav Marasovi vjeruje kako su ranije graevine bile stambene zgrade s termalnim kompleskom i da su bile u upotrebi krajem 3. stoljea.[footnoteRef:17] [15: DYGGVE, E., 1996, 35.] [16: J. MARDEI, 2008, 322.-323.] [17: J. MARDEI, 2008, 323.]

Frane Buli, Ejnar Dyggve i Tomislav Marasovi smatraju kako se u 4. stoljeu grade dvije longitudinalne bazilike koje su stajale jedna do druge. Prema njima, bile su povezane narteksom koji je vodio do katekumeneja ili konsignatorija te do baptisterija.[footnoteRef:18] [18: J. MARDEI, 2008, 323.]

Ipak, danas istraivai smatraju kako je teko pratiti razvoj crkvenih graevina u 4. stoljeu zbog ekonomske nemoi kranske zajednice. S njima se slae i Nenad Cambi koji svoje argumente temelji na ekonomski slaboj i malobrojnoj starokranskoj zajednici koja ne moe podizati monumentalna zdanja.[footnoteRef:19] [19: N. CAMBI, 2002, 219.]

U vrijeme upravljanja biskupa Simferija i Hezihije, odnosno u 5. stoljeu dogodile su se promjene u gradnji. Po T. Marasoviu, zbog irine sredinjeg broda, sruio se dio basilicae urbanae te su tada proireni boni brodovi i smanjena irina sredinjeg. O graditeljskim promjenama u bazilici svjedoi mozaik iz apside basilicae urbanae koji poinje rijeima Nova post vetera... spominje ta dva biskupa.[footnoteRef:20] [20: J. MARDEI, 2008, 323.]

3. 4. BASILICA URBANAParalelno s junom bazilikom nalazila se biskupska crkva, velika trobrodna bazilika, a ve spomenuti natpis Nova post vetera... u mozaiku na podu apside, govori nam o tome da je posveena Kristu.[footnoteRef:21] Prezbiterij je bio velik, a u sredini je stajao oltar na ciborij koji nije sauvan. U dnu apside nalazila se cathedra, sjedalo za biskupa, dok je kler imao supselije sve naokolo prezbiterija. U stupu koji je podravao plou oltara bila su sahranjena brandea ili palliola, rupii koji su bili stavljeni na kosti muenika kako bi postali sveti. Untar ove bazilike naen je mozaik koji je otkrio don Frane Buli. U raznobojnom krugu ispod vijenca sjedi pjesnikinja Sapfo, naokolo u devet koncentrinih odsjeka stoji po jedna muza, ovaj mozaik Buli datira u 2. do 3.stoljee.[footnoteRef:22] Zbog veliine biskupske crkve Gerber je pretpostavio postojanje pet brodova, ali zbog nesigurnosti u tezu takoer ju je rekonstruirao kao trobrodnu.[footnoteRef:23] [21: DYGGVE, E., 1996, 35.] [22: BULI, F., 1986, 104.-105.] [23: DYGGVE, E., 1996, 37.]

3. 5. KRINA BAZILIKAU episkopalnom centru u 6. stoljeu dolazi do gradnje krine bazilike na mjestu starije crkve. Na osnovi istraivanja Ejnara Dyggvea, Tomislav Marasovi je pretpostavio postojanje dvije apside od kojih je ona manja pripadala starijoj krinoj bazilici. Mlaa bazilika je vjerovatno podignuta u 6. stoljeu, salonitanski nadbiskup Honorije Mlai (stolovao od 528. do 547. godine) ju je nedugo nakon izgradnje preuredio i podigao veu apsidu, bemu i pregolu s plutejima na kojoj se nalaze njegovi monogrami. U njegovo vrijeme je u basilici urbani podignuta nova supselija, klupa du sjevernog i junog zida te nova pergola. Izmeu baptisterija i sjevernog zida basilicae urbanae je ureeno sveano predvorje (prostasis) koje je bilo natkriveno baldahinom sa mramornim stupovima i bogatim kapitelima.[footnoteRef:24] Jasna Jelii-Radoni smatra kako je krina bazilika podigunta iznad starije longitudinalne bazilike te time negira postojanje ranije faze krine bazilike. Smatra kako je do preureenja u Honorijevo vrijeme dolo zbog novih liturgijskih zahtjeva i kako su boni brodovi proireni u 6. stoljeu zbog sveanih procesija. Mozaici, raeni u salonitanskim radionicama, geometrijski su i podudaraju se vremenski sa gradnjom bazilike.[footnoteRef:25] Narteks je povezivao dvije bazilike i vjerojatno je nastao nad ranijom ulicom. Gradnju narteksa Tomislav Marasovi smjeta u 4. stoljee, kada se po njemu grade i dvije longitudinalne bazilike.[footnoteRef:26] Jasna Jelii-Radoni smatra kako je narteks nastao u vrijeme krine bazilike te kako je vezan uz gradnju konsignatorija. Po njoj, bio je natkriven i izgraen je u 6. stoljeu.[footnoteRef:27] [24: J. MARDEI, 2008, 324.] [25: J. MARDEI, 2008, 325.] [26: J. MARDEI, 2008, 325.] [27: J. MARDEI, 2008, 325.]

Nalazila se juno od basilicae urbanae, paralelno uz nju, s njom ini arhitektonsko jedinstvo, koje je privuklo na sebe pozornost uenjaka. Prozvane su basillicae geminatae ili basillicae binatae.[footnoteRef:28] [28: BULI, F., 1986, 106.]

Krini tlocrt potjee jo iz doba Konstantina, ali za ovim rjeenjem esto se posezalo i u 6. stoljeu, odnosno u Justijanovo doba. Honorije nakon zavretka ove, u arhitektonskom smislu vrlo znaajne crkve, saziva crkvene koncile u Saloni 530. i 533. godine.[footnoteRef:29] [29: DYGGVE, E., 1996, 37.]

Slika 4: (http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf, 17. 11. 2014. godine)

3. 6. KRSTIONICAuveni baptisterij ( Slika 5) u Saloni iskopan je u cjelini 1846. godine. Niz prostorija pokazuje kako se u starokransko doba odvijao obred krtenja. Dvorana u kojoj se krstilo bila je ukraena zidnim slikarijama, zlatnim mozaicima...[footnoteRef:30] [30: DYGGVE, E., 1996, 38. 39.]

Nenad Cambi smatra kako je krstionici u 6. stoljeu pridruen katekumenej ili konsignatorij te kako je krstionica postala poligonalna. Ne slae se s Marasoviem koji najvee promjene na krstionici smjeta u 5. stoljee, on smatra kako je 6. stoljee doba promjena. S njim se slae P. Chevalier. Po njemu je krina piscina zamijenila esterokutnu te je smanjena redukcijom krakova i dubine. Kasne promjene koje on smjeta u 7. stoljee, po njemu su dokaz krtenja djece a ne vie uranjanja odraslih osoba.[footnoteRef:31] [31: J. MARDEI, 2008, 326.]

Prostorije istono i zapadno od krstionice su izazvale mnogo rasprava. U jednoj od njih se nalazio mozaik s jelenima koji piju vodu iz kantarosa i retkom iz psalma 41. Mozaik danas nije sauvan. Prostorija je bila povezana sa krstionicom i narteksom, uz sjeverni zid je imala klupu s katedrom. Dyggve prostoriju smatra katekumenejem.[footnoteRef:32] [32: J. MARDEI, 2008, 326.]

Duje Rendi Mioevi ovu prostoriju smatra konsignatorijem te smatra kako katekumeni u krstionicu dolaze iz istone ulice, u velikoj dvorani istono od krstionice ekaju obred, zatim u svlaionicu, krstionicu te na kraju u sveani konsignatorij. Nakon toga kroz narteks ili sveano predvorje ulaze u katedralu.[footnoteRef:33] J. Jelii Radoni se slae sa smjetanjem konsignatorija na zapad krstionice ali se ne slae sa smjerom kretanja. Ona povezuje izgradnju krstionice sa naglaenim predvorjem sa preureenjem katedrale.[footnoteRef:34] [33: J. MARDEI, 2008, 326.] [34: J. MARDEI, 2008, 326.]

Slika 5: (http://www.terracon-news.com/wp-content/uploads/2014/11/Krsni-zdenac-u-obliku-kri%C5%BEa-nalazi-se-u-krstionici-koja-ima-oblik-osmerokuta-e1416039388115-1024x475.jpg, 17. 11. 2014. godine) 3. 7. EPISKOPIJSjeveroistono od biskupske bazilike Dyggve je naao ruevine episkopija, za koje se prethodno smatralo da su ostaci rimske kue. Glavni ulaz u biskupski dvor bio je s ulice i naglaen nagraem u obliku baldahina. Iz biskupskih prostorija na katu postoajo je direktni ulaz u baziliku i baptisterij pomou vanjskog stubita. Samo su zidovi donjeg kata ouvani, a prostorije su sluile za velike koliine vina i ulja za misno slavlje. Biskupski dvor imao je svoj toranj za vodu, spremite za ulja, Gerber je smatrao kako je to trgovina, te vlastita postrojenja za tijetenje vina i ulja.[footnoteRef:35] Jasna Jelii-Radoni smatra kako je episkopij zapravo zgrada gospodarske namjene. Tezu temelji na nalazima kamenica za ulje u jednoj od prostorija episkopija. Ona te prostorije smatra skladitima te joj je teko smjestiti stambeni prostor dalmatinskog metropolita na isto podruje.[footnoteRef:36] [35: DYGGVE, E., 1996, 37.-38.] [36: J. MARDEI, 2008, 327.]

3. 8. TZV. ORATORIJ EJasna Jelii-Radoni smatra kako je tzv. oratorij E, odnosno basilica discoperta prema E. Dyggveu, sveana biskupska dvorana za audijencije. [footnoteRef:37] [37: J. MARDEI, 2008, 327.]

Nenad Cambi se slae s tezom o sveanoj dvorani s dvoritem okruenim trijemovima zapadno od narteksa. Smatra kako nema dovoljno arhitekstonskih dokaza za baziliku bez krova, kako su je neki arheolozi protumaili, te kako su u kasnoj antici slini prostori za primanja bili vrlo esti. Ipak u prostorijama sjeverno od bazilike urbane vidi episkopij ili biskupski stan.[footnoteRef:38] [38: J. MARDEI, 2008, 327.]

4. ZAKLJUAK

Episkopalnim centrom Salone bavilo se mnogo istraivaa. Njihove mnogobrojne teze iznesene su u literaturi kojom smo se koristili i koju smo naveli u ovom seminaru. Dosadanja istraivanja su pokazala kako je do razvoja novog urbanistikog centra Salone dolo nakon Milanskog edikta 313. godine, dakle nakon poetka razvoja kranstva s doputenjem Carstva. Episkopalni centar je postao novo sredite kasnoantikog grada Salone. Veina istraivaa se slae kako se episkopalni centar sastoji od tzv. oratorija A, tzv. oratorija B, baptisterija, basilicae urbanae, krine bazilike te episkopija. Ostale graevine izazivaju mnogo vie rasprava. Na vrhuncu razvoja centar je bio u doba crkvenih sabora svih dalmatinskih biskupa, tonije u prvoj polovici 6. stoljea.U funkciji je bio do pada Salone poetkom 7. stoljea.

5. POPIS LITERATURE

F. Buli, Po ruevinama stare Salone, Split, 1986. N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002. E. Dyggve, Povijest salonitanskog kranstva, Split, 1996. J. Mardei, Stanje poznavanja episkopalnog centra u Saloni s osvrtom na nova istraivanja, Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kranske povijesti, Split, 2008. J. Mardei; P. Chevalier, Preliminarni izvjetaj o hrvatsko-francuskim radovima u Saloni (2000.-2002.), Episkopalni centar-Oratorij A, VAHD 95, Split, 2003, 375-397. J. Mardei; P. Chevalier, Preliminarni izvjetaj o hrvatsko-francuskim radovima u Saloni (2003.), Episkopalni centar-Oratorij A, VAHD 96, Split, 2004, 745-776. J. Mardei; P. Chevalier, Preliminarni izvjetaj o hrvatsko-francuskim radovima u Saloni (2004.), Episkopalni centar-Oratorij A, VAHD 98, Split, 2005, 261-270. www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf (17. 11. 2014. god.)

6. IZVORI ZA ILUSTRACIJE (17. 11. 2014. god.)

www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-59-2007-10-06.pdf http://www.terracon-news.com/wp-content/uploads/2014/11/Krsni-zdenac-u-obliku-kri%C5%BEa-nalazi-se-u-krstionici-koja-ima-oblik-osmerokuta-e1416039388115-1024x475.jpg

2