emitor 476
DESCRIPTION
br 476 / mart 2009 / godina XXIX / Zvanično glasilo Društva ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić"TRANSCRIPT
broj 476 – godina XXIX – mart 2oo9glasiloDruštvaljubiteljafantastikeLazarKomarčićEMITOR
MilošCvetković
Emi tor 476jeprvotrebalodaizađeutrenutkukadabibioEmitor 475.No,kakoseuredničkihpetnaestminutapretvorilouparmeseciponormalnomračunanjuvremena,ušlismounovu2009.godinu,prošaojejošjedanBEOKON(jednoviđenjeistogmožetepročitatina:http://cultofghoul.blogspot.com/),dok jepodbrojem475izašaospecijal–zbirkapričaposvećenihFLAŠUGORDONU.Dakle,umestodasadkrenemdase (neuspešno)pravdamzbogkašnjenja,skrenućupričunaonošto jevaljda i temaoveuvodnereči,atojenovibrojEmitorainjegovsadržaj.
Meni najdraži deo Emi to ra, kao i obično, su priče domaćihautora.Uovombrojupredstavljamovamčetiripričeplusjednomalo iznenađenje. Dve priče dolaze od uEmi to ru već objavljivanihautora,dokdrugadvaautora,tačnijeautorke,debitujutj.metaforičkirečenogubenevinostsaovimEmi to rom.Prvapričaje POSLEDNJEUTOČIŠTEDejanaMujanovića.Kaoštovećrekohautoru,voleobihdavidimjošpričaizovoguniverzuma.Imatupotencijala,moždaza jednuopširniju (post)apokaliptičnunovelu?DrugapričajeZLAKOBMarkaPiševa.Nekisetepričesećajusaposlednjeg,nikadprežaljenogkonkursaZS.Umeđuvremenu,MarkujeizašlazbirkanovelaFOTOFOBIJA,aonjeudobrojmerisazreokaopisacipokazaokakosepišemoderan,atmosferičani nadasveubedljiv horor koji se neosetno spaja sa književnommaticom,iakoostajebeskompromisanusvojojsrži(btwovojenaravnoskicazamojbudućiblurb,ali jošćuna tomedaporadim...).IZOLDAIveJankovićjepričastanjakojaefektnobalansiranalinijiizmeđufantastičnogirealnog,dokkratkerečeniceiškrtodoziraniopisidajučitavojpričispecifičanritam.PričaJABUKETanjePetrovićjemoždazanijansuprepoetizovanazamojukus,alinekomećetoupravobitinjegovcup of tea. Iznenađenjenakraju je jednaprazničnapoema.NIKADVIŠENikolePetrovića (premijernoobjavljenonasajtuArtAnima)urnebesnajeobradaGAVRANAEdgaraAlanaPoa.Strukturaoriginalnepoemejeočuvanadodetalja,dokjesvakavarijacija,činise,pomnoplaniranaiumešnosprovedena.Twist:umestogavrana,glavnogjunakaprogonipraseuvremebožićnogposta…
Štosemagazinskogdelatiče,prvonamenijuimamointervju.Fi lip je raz go va rao sa ZoranomJakšićem,akaopovodjeposlužio izlazak izštampezbirkepričaMINISTARSTVOSENKI. Po red Jakšićevezbirke,uproteklihgodinudanauizdanjuizdavačkeku
ćeTardispojavilisuse:romanLjubeDamnjanovićaVIŠTOMAŠTATEOSREĆI,kaoizbirkapričaJESENSKUPLJAČAIlijeBakića. UovombrojuEmi to račitaćeteosvrtenasvatriTardisovaizdanja.Naravno,Emi tornebibiotoštojestebezRadmila, pa ta ko uovombroju imatedvanjegovatekstaodkojih je jedanosvrtna priče iz prethodnog (redovnog) broja. Od tekstova o filmuizdvojiobihtemeljan, informativanizanimljivodigresivantekstAleksandraŽiljakanapisanpovodomčetiridecenijeodnajznačajnijeg(apomnogimajošuveknajboljeg)SFfilmaikada,kaoipratećegmuromana.Ukazaobihtakođeinačinjenicudazaovajbroj Emi to ra nisamnapisaoNIŠTA semuvodne reči, ada samsledeći geslo: štomožešdanasuradiunarednomživotu, rešiodasopstvenidoprinosuvidukakvogtekstasačuvamzanarednibroj,koji će,uprkosovomeštosamrekao, izaći relativnobrzonakonovogbroja...Naprosto,dostasebitnihstvaridešavakadje u pitanju domaća fantastičarska (zvuči kaoposlastičarska!?)scenakojasvakimdanompostajesvefantastičnija.PoredizdanjaTardisaineumornogSkrobonjekojijepunotogaspremiozaovugodinu,aktiviraoseiBobanKneževićipodarionamFantastičnuBiblioteku–edicijuuokvirukojećeseobjavljivatidomaćiautorifantastike.Petknjigajevećizašlo,ajoštrisečekaju.Otomedetaljnijeuidućembroju...
Po što ovaj Emi torzapravoinemoramdareklamiramtj.akoovočitatevećstegakupili(ilidobili,pozajmili,fotokopirali,ukrali...),mogaobihdazaključimovudugačku,nepotrebnuisvakakodosadnuuvodnurečuzsadavećtradicionalnipozivsvimaonimakojiosimštočitajuisamiimajuporivdabudukreativni(tj.morajunekakodaseizboresatimsilnimgla so vi ma).No,kakomeniuovomtrenutkuponestajekreativnostiuradićucopy/pasteizsopstveneuvodnerečizaEmi tor 464,poštosmoionakoutomEmitoruzaboravilidaubacimovećnapisaniuvodnik.Dakle,dasenebaci.Inače,upravouEmi to ru 464senalazipričakojajedobilanagraduLJUBADAMNJANOVIĆzasezonu20072008.Upitanjuje TARZANOVAPOSLEDNJAVELIKAAVANTURAPavlaZelića,komejajošjednom,sadiovakojavno,čestitam!Etovamjošjedanraz log da pi še te za Emi tor–večnaslava!
(slediobećanicopy/paste)Usvakomslučaju,akomislitedamožetebolje,pogotovoako
zaistamožetebolje,madaiakosamomislite(iluzijesutudaserazbijaju,zarne?)damožetebolje,paiako...dođavola,izgubihnit!Dakle,svevašepriloge:prozu,poeziju,ilustracije,recenzije,razneteorijskemudrolijeištavamjošvećpadnenapamet,adajedovoljnofantastičnoifantastičkopride,šaljitena:lazarkomar[email protected]
DoEmitora…MilošCvetković
1 REČUREDNIKAMilošCvetković4 OGLASNATABLA
PRIČE(aijednaPESMA!)5 POSLEDNJEUTOČIŠTEDejanMujanović12 ZLAKOBMarkoPišev19 IZOLDAIvaJanković22 JABUKETanjaPetrović25 NIKADVIŠENikolaPetrović
INTERVJU29 NFRADOJEDOMANOVIĆNAESIDTRIPU razgovorsaZoranomJakšićemvodioFilipRogović
STRIP34 ALDAGONSašaArsenić&DarkoPajčin
PRIKAZI32 PORUKE'68eRadmiloAnđelković39 ČITALISMOZAVASRadmiloAnđelković43 VIŠEODPETNAESTFRAGMENATAPRIPOVEDAČANikolaPetrović45 101NFKROKIFilipRogović46 POKUŠAJDANESPALIŠOVAJPRIKAZDejanMujanović48 TROLOVIVOJVODESTEPEFilipRogović50 KOPILADBOGOVA:SALIRAizenSousuke52 2001:ODISEJAUSVEMIRU–pobjedeiporazijednogumjetničkogdjela AleksandarŽiljak68 THEDARKKNIGHTAleksandarHarvesterJanjić71 LÅTDENRÄTTEKOMMAINDejanMujanović
EMITOR/glasiloDruštvaljubiteljafantastikeLazarKomarčićizBeograda/broj476/9.mart2oo9./ISSN1451–1995Xkontakt:[email protected],www.lazarkomarcic.orgurednik:MilošCvetković;brojnisaradnici:vidisadržaj;prelomidrugetehnikalije:ŽarkoMilićević;
Beokon(sedmiporedu)održanuDomuomladineod30.januarado1.februara2009.
NaBeokonusepojavioEmi tor 475:„ZbirkapričaoFlašuGordonu“
DodeljenenagradeLAZARKOMARČIĆ:priča:LidijaBeatović,„Udnopalisada“(LazarKomarčić,Emitor461)pripovetka:RatkoR.Radunović,„Postanje38:9“(LazarKomarčić,Ugrizstrasti(pričeerotskefantastike)akaEmitor460)roman:NikolaMalović,LutajućiBokelj(Laguna)specijalnanagradazadoprinosnapoljufantastike:ĐorđeKadijević
NagradaLJUBOMIRDAMNJANOVIĆ,zanajboljupričuobjavljenuuEmi to ruusezoni2007/2008 do bio je PavleZelić,zapriču„Tarzanovaposlednjavelikaavantura“izEmitora464
AmismodobiliplaketuzahvalnostiodUdruženjaknjiževnikaSrbije, zatrajnidoprinosugleduirazvojutogUdruženja.
Domenlazarkomarcic.org.yujesadavećpokojni(abiouropcuutokupripremeovogbroja),azajednomsnjiminikad–nešto–korišćenamailmailing–listaAnsible.Konijeprimetio,lazarkomarcic.orgjefunkcionalanvećjakodugo.Krajnjejevremedapočnetedagakoristite:)
DejanMujanović
The me at in your mo uthasyousavourtheflavourof mur der.—TheSmiths
„Ali,tata,zaroninisuljudožderi?”Grimajzlica je levom šakom steza
la očevu desnu, pognute glave pazećinaputpredsobom.Predvakilometra,zakačilajestopalomokamenipalanamakadam još mokar od sinoćne kiše,razmekšavši meso desne ruke. Pokušavajućidazaboravinabolumišićima,pomno jeposmatrala svakuneravninunautabanojstaziciitihopomeralausnedokjebrojalakamenčićenaputu.
Osećajućiprstenkojimujekliziopokožidomalogprsta,višeljigavnegometalan, kaoda se znoj saGrimajzlicinogdlana nekako uvukao u njega, Blabin
gerjezglobomlevešakegurnuorožnatenaočareuzkorennosa.Namestiojecrnutorbunaramenuiodsečnorekao:„Ne.“
Fećficajemrzovoljnoišlazanjimaisvremenanavremešmrćkala.Tromo jevuklanogepoblatu,rukudubokoudžepovimašljampavedukserice,kaodasevraćalakućiposlecelodnevnogtumaranja na seoskom vašaru. „Gladna sam,“izgovorilajejedvačujno.Izvadilaješakuiz džepa, prinela prste ustima i počeladagrickanokte.Odsamogpočetka,bilajeprotivovogputovanja.Nijeseneštoposebnobunilakadaimjeotacjednog
ilustracija:SašaArsenić&DarkoPajčin
Emitor476 5
popodneva,pre tačnopetmeseci,predočio plan. Samo je izbegavala njegovpogled i ljutitogledalaumrljuodkafenatepihudnevnogboravka.Ustvari,nikadanijeprogovaralaosimakojenekonebineštopitaoiliukolikobioceniladabinjenerečimogledabuduodpresudnogznačaja.Zaključilajedaništaštobionamogla da kaže nebi odvratilo njenogocaodovepustolovine.
Šest koraka kasnije, Blabinger je nastavio:„Nemarazlogazastrah,milamoja. Poslednje pleme karnivora odavnonepraktikuje kanibalizam. Štaviše, imapopriličan broj belih izgnanika u Karkasu,asigurnonebimogladazamislišcivilizovanog čoveka kako jede ljudskomeso.“„A poglavica? Ubica...“ započela je
Grimajzlica.„Ostavi Ubicu meni,“ prekinuo ju je
Blabinger.„Nemaščegadasebojiš.“Zaustavili su se pred šipražjem sa
uskim prolazom koji se završavao skladom. Blabinger je krenuo prvi, sklanjajućirukomrastinjesaočiju.Zakoračivšinapadinu,nogamujepotonulaugustokorenje. Izgubio jeravnotežu ipaomeđutrnjenapočetkučistine.
Grimajzlicajepotrčalaikleknulakrajnjega.Slabašnogajeuhvatilazanadlakticuipomoglamudaustane.Ugrizlaseza usnu kada je videla krv na očevomnosu.„Tata...“izustilajeipribližilaprsteBlabingerovom licuneusuđujući sedaga dodirne. Fećfica je ćutke stajala izasestre,mrdajućišakomulevomdžepu.
Blabinger je vrhovimaprstiju skinuomalo krvi sa nosa i obrisao je opantalone.„Ništastrašno,“pogledaojeuobekćerke. Izvadio jemaramicu. Tapkajućipoderotinu,iznenadasesetiotorbe.Baciojekrvavutkaninuiubrzanoseokrenuookosebe.Razgrtaojetrnje,nemareći zabol, svedok torbunijeugledaonametarodFećfice,delimičnosakrivenu žbunom. Gurnuvši kćerku u stranu,
poskočiojekanjojipodigaojesazemlje.Naglo je cimnuo rajsferšlus i odahnuokadajepogledaounutra.„Dobroje.Zamalodaseslomije.“
Iznenadivši samusebe,Fećfica jeuzbuđeno izgovorila: „Oče!“ i pokazalakažiprstomkajugu.Mrdala ješakomulevomdžepu.
Blabinger je podigao pogled i ugledao tanku liniju dima koja se dizala kasivim,teškimoblacima,nakrajučistineiizadrveća.Staviojecrnutorbunaobaramenaikrenuo.„Stiglismo.OvomorabitiKarkas.“
Grimajzlica je uhvatila Fećficu podruku, gladeći kosu iza uha pri svakomkoraku. Zatvarala je kapke pa ih ponovo otvarala, izgledajući kao da će svakog trenazaspati.Telo joj senasvakojneravnini klatilo, poput polupraznogstrašila.Oduvek jebila slaba ipovodljiva.Fećficajemrzelanjeneočikojebisepoputškoljkiotvorilesvakiputkadabinjihovotacprogovorio.ŽelelajedanoktimaiščeprkatajbiserkojibizasijaoprisvakomsloguBlabingerovihtirada.Ipak,služećisestrikaohodalica,mirnojeišlaporednje,sjajnogirumenoglica,večitouiščekivanjuosmehakojinikakodadođe.Kaoiuvek,utišinisukoračale,pratećiocakojisevećpribližiodrveću.
Kadasuprošlikroz reddrveća,ugledali su Karkas, ali ne i njegove stanovnike.Trinaest slamnatih, oronulih kućica
obrazovalojekrug.Većinajebilaprekrivenarupama,jedvastojećinamestu,advesubileupotpunostineupotrebljive.Ležale su u krhotinamana blatištu, verovatno porušene od sinoćnjeg nevremena.Usredištu, sanedavnougašenelomače, širio se slabašandim. Ipak,daštete i nije bilo, nastamba bi opet delovaladaleko jadnijenegoštosu ikadamoglidazamisle.Blabinger,GrimajzlicaiFećficagledalisuposlednjemesožderskoutočišteučudu.
6 Emitor476
„Zarjeovo...“počelajeGrimajzlica.„Čekaj, sad.“ rekao je Blabinger po
sežućizacrnomtorbom.„Nemamopuno...“Treća rečvećmusenašlaugrlukadajezačuokrckanjegrančica.
Dodirnuo je prstima naježene dlakeuušima i delimičnoprigušioprodoranmuški glas koji ga jepotoms leđazaskočio.Govorio jena jezikukojinisurazumeli. Okrenuli su se i ugledali četvoricudomorodaca sa išaranimkopljimameđušakama.Ostalisaplemenicisupristizaliizzelenila.Bilisunaoružanikopljimaisekirama,doksudvojicanosiladivljegveprasačijegvrataseslivalakrv,obeležavajućiputkojimsudošli.Većinukarnivoračinilisumuškarci,alibilojeinekolikožena i trojicabelaca.Bili suupotpunostiobnaženi,anekiizbrijanidoglavesaukrasnimožiljcimanapotiljku.Prvi domorodacponovo im seobratio,ali Blabinger je samo odmahnuo glavom.„Nerazumem.“„Ništavinerazumete,“čuojeglasna
poznatomjeziku.Karnivorisusepomeriliustranuipropustilijednogodbelacadaprođe.Kratkoošišan,sapečatomsedekoseiznadlevoguha,približavaoimsedokmu jesalonatrbuhu igrudimapodrhtavalo.Namestodesnešakeimaojepatrljakkojimujebiopokrivennekakvomzabagrelomtkaninominespretnozavezan konopcem. Za razliku od ostalihurođenika i izgnanikakojisubilibosi,koračaojepomalonespretnovelikimstopalimaukaljačama.„Vegani.“Namršten,zaustavioseprednjima.„Koj’mojtražiteovde?Nositesesmestasavašimgloginjama, kurcima palcima, kako ihvećzovete,štodaljeodavde.“„Ne razumete,“ kazao je Blabinger
mlatarajućiotvorenomšakom.„Nemožemodasevratimo.“„Prokleti vegani.“ Debeli izgnanik se
okrenuo ka ostalima i rekao im nešto.Dvojicasaplemenikasuprišlasestramai uhvatila ih za ramena, dok su druga
dvojica držala Blabingera koji je pokušavao da se oslobodi. „Šta se žiguljaš,pizdo?“„Dopustitemidaobjasnim.Nemože
modasevratimojersmozgrešilikaoivi.Da.Krilismosekolikosmodugomogli,svedoknassusednijeprijaviokadaje video Grimajzlicu,“ pokazao glavomjekanjoj,„svedokjeonnijevideokakoližemačkukojusmohranilipodizgovoromdanamjekućniljubimac.“„Ovaovde?“,upitao je izgnanikuka
ljačama gledajući sitnim očima u Grimajzlicu koja je skršenih ruku žmurilakaodaćesvenestatiakozatvorioči.„Tatinebimoglanikelerabudasavladaadaseneonesvesti.“„Grešite.“Blabingerjeodmahnuogla
vom.„Grimajzlica je jela ikučiće,pacove,skakavce,čakicrve,samodabiosetilaukusmesa.Kadasujeuhvatilikakoližemačku,osudilisujezapokušajubistvaživotinjesanameromdajepojede.Nismo imalidrugog izboranegodaodmetnemozajednosanjom.Kadtadbiinasdvojeotkrili...“„Hmmm...“ Izgnanik je zagledao Bla
bingera češkajući debelim prstima pečatsivekose idržećipatrljakblagopodignutuvazduhu,kaodapokušavadauhvatiboljiprijem.„Znaššta,cvikerašu,dajemrukuakotinisivegan.“Opetseobratiosaplemenicimananjihovom jeziku. Jedanodbelaca jeotišaodourođenikakojisudržalivepra.Fećficanijeskidalapogledsanjegadok jesekiromsekaomesoiznadpapka.Belacjeprišaodebelom izgnaniku, pružio mu isečenikomad i bez reči se vratiomeđu ostale.„Otvarajtunelepugubicu.Sa’ćemodavidimokokogapraviludim,“izgnanikseuzšljapkanjekaljačapribližioBlabingeru.
Prestavši da se rita, Blabinger jeotvorioustaizubimauhvatiomesoizizgnanikoveprljavešake.Dugoipolakoježvakao,glasnomljackajući,prenegoje
Emitor476 7
progutao.Zažmuriojeiudahnuoduboko.Osmehmujeprešaoprekolicadokjejezikomguraoobraze,čistiozube.
Debeliurođenikgajedugogledaouoči,azatimsenasmejao.„Vala,priznajemdaijaznamponekaddapogrešim.“KazaojeneštoidomorocisupustiliBlabingerainjegovekćerke.„Mogudaprepoznamzakletogkarnivoračimgavidimkakoždroče!“Otišaojedoostalih ipokazaoimneštošakomipatrljkom.Kadasevratio,nijeskidaoosmehsalicakojimujeotkrivaonizkrivih,požutelihzuba.TapšućiBlabingeraporamenu,srdačnoje izgovorio: „Dobro došli u Karkas! JasamUbica.“Okrenuoihjekaseluipokazao imna jednuodkućicakojenisubile urušene. „Četrnaest godinanismoimalipridošlica.Ovomoradaseproslaviuznekodobromesište.“
Blagakišica jepadalakadasuušliunajbližu kućicu. Grimajzlica je odmahsela na zemlju i naslonila glavu o zid.Blabingerjeizvesnovremešetaoukrug,zatim seo pored Grimajzlice, otvoriocrnutorbuipošestiputproverionjensadržaj. Fećfica je neprestano udaralastopalom o rub ulaza i pomerala šakuu levom džepu, posmatrajući kako odvodevepračetirikućicelevoodnjihove.
Prisećala se tog prvog razgovora oKarkasukojisuvodili.Tačnije,kojijenjihovotacvodio.ŽarsakojimjeBlabingerpričaooPoslednjemutočištuzadaviojesvakurečnegodovanjakojajetadapokušaladajojseuspenjeuzgrlo.Fećficaje samo gutala pljuvačku i pokušavaladadelujepribrano. Ipak, jedanpoglednasestrubiojedovoljandapokreneneštounjoj.Videvšijekakopoputjagnjetazuriuočevozajapurenoliceinemogutasvakureč,iznenadajeosetilakakojojobrazi rumene. Po prvi put, iskusila jejakegrčeveuželucu.Imalajeutisakkaoda joj se creva stežu i opuštaju,protestujući,ilimoždaiščekujućineštoposvenovo.Neštonepoznatoštobiimuslišilo
svakumolitvukoju su tokomsvihovihgodinaikadaispustila.Niježeleladajeotacisestravidekakopokazujebilokakavznakslabosti.Pazećidajojšakenezadrhte,odlomilajeparčeceleraistavilagauusta.Izvinilaseiotišlaukupatiloiakonijeosećalapotrebudaseolakša.Zaključalajevratazasobomistalapredogledalo.Jošdržećicelerizmeđujezikaitvrdognepca,počelajebezvoljnodagamulja.Drobilagajenaštositnijedelove,kaodajeupitanjubombonaučijembisredištusvakogtrenamogladanabasanapoklonigračkuzbogkojejezapravoi stavila prokletu stvar u usta. Posmatralajeodrazuogledaluibrojalasvakidodir zuba. Posle triminuta, glasno jeprogutalapovrćku,pustilavoduismirenoizašlaizkupatila.Tojebioprviiposlednjiputdajedo
živela takavnapad.Svedosada.Nebiliseumirila,gurnulaješakuulevidžepi stisnula predmet koji već godinamapotajnonosi,poputkakveamajlije, jošotkad je kaomala videlamajčino beživotnotelokako ležiu lokvikrvi,poredkamionakoji ju jepotkačiodoksunjihdveprelazileulicu.Škrgutalajezubimaibrojalakapljicekišekojesusvebržepočeledaudarajuozemlju.Poštojepočeopljusak,okrenulaseodvrata i spustilana hladanmakadam preko puta oca isestre. Proučavala je Grimajzlicino bledoimlohavo licekojesepomeraloprisvakomdrhtaju.Blabingersetrudiodaje ugreje trljajući joj telo velikim šakama.
Sat kasnije, kada je kiša stala, urođenicisuizašli izkućicaikrenulidapripremajuvatru i ražanjzadivljegvepra.Nedugozatim,osetioseslatkastimirismesapečenognaslabojvatri.Ubicasepojavionavratima,telomzaklonivšisvusvetlost, i svečano objavio: „Sovra jepostavljena.“
Sovrajezapravobiokvadratblatanačijoj je sredini jedan urođenik okretao
8 Emitor476
vepranasklepanomražnjuodzarđalihšipki.Životinjajebilaprobodenaoštrimgvozdenim šiljkom koji je verovatnojedan od izgnanih karnivora poneo sasobom.Poredpečenog lešanalazio sepladanjnakoji je trudnadomorotkinjaređalamesokojebiisekla,čapkajućipokojeparče ibrišućiodojkevrelumastkoja je samomomenat pre cvrčala našiljku.Odabraniurođeniciiizgnanicisedeli suokomesa,ostavivši praznamestazaBlabingera,Fećficu,GrimajzlicuiUbicu.
Urlikanje je počelo kada su se oninajzad pojavili. Ubica je dignutih rukuuzvratioiuzkomešanjesalaseoporedobrijanog belca. Natrulim patrljkomdaojeznakBlabingerudasesmeste.
Suprotno očekivanju, kada je jelopodeljeno, karnivori su polako otkidali zalogajesakomadakojesudržalinadlanovima i stavljali ihuusta.Kostisuurednočistiliodmesaižilicaibacaliihuvatrukojajejošslabašnogorela,grejućiimobnaženatela.Blabingerseprviodnjihtrojeposlužiomesom.Uspeojedasmestidvapovećaparčetanadlan.ĆušnuojeGrimajzlicukojajesamozurilauzemljupredsobom,neusuđujućisedapogledagozbu.
Spazivšiovo,Fećfica jebesnopogledala sestru. Nije trebalo da dolazimo,pomislila jepokoznakojiput.Da li jeBlabingeruopšterazmišljaokadamujetakva ideja pala na pamet? Verovatnonije.Kaoiuvekkadabisemešaoutuđaposla,samobimislionasebeisvojukarijeru.Toštosusezaputiliuovuvražjumatersasvimnasvojuruku,bezdozvole Saveta, nije ga ni najmanje brinulo.Važno je samodaonna kraju ispadnePrometej.Oposledicamaiotomekakoćedaizvukuživadupetakadasenapokonmašitejebenecrnetorbenijeimaovremenadapromisli.
Prekinuvšijojtokmislipokretomruke,Blabingerjedograbiopalcemikaži
prstommanjeparčesadlana.StaviogajeGrimajzlicimeđušakekojejeovanespretnodržalatikispredbrade.Kaodačekajunekiznak,obojesusamoposmatraliobedutoku.
Kukavice,pomislila jeFećfica imahinalnoposegnulazagozbom.Čimjojsemesonašlonajeziku,azubisezaklopili,crevasupočeladajojsegrčepodrugiputdanas,aliubrzosuseprimirilakadaje počela da žvaće. Kako joj je sok cureo sa rubova jezika, slivajući sedovrhapanazadkakorenuorgana,polakojezaboravljalagdesenalazi.Tuđetkivonamomtkivu,odzvanjalojojjeuglavi.Zenicesujojseširiledokjesvupažnjuusredsređivala na putanju mesa, krozždrelo, dole, dublje, kamraku.Da li jenekoneštorekao?
NiječulakadajeUbicazaustioiispustiodva nemušta zvuka, verovatnonemogavšidadođedorečiodhranekojujehalapljivoprevrtaopoduplji.Shvativšiovokaoznak,Blabinger iGrimajzlicastavilisuprvezalogajeuusta.„Znaš,“počeo jeUbicaobraćajućise
Blabingeru koji je pomno žvakao, „klanjesvinjajejednojebenoiskustvo.Ovamoja šaka,“ stavio je patrljak naspramvatre i osmotrio ga sa svih strana, „krmačamiodgrizladoksepolumrtvapraćakala... Al’, ko ga jebe. Klanje jeBožjidar.Oštrenjenoževa,jurnjava...Pa,kadjecepnešbudakompočeluizariješnožugrkljan, aono šiklja crna, gusta krv...Uh, pa, kad zabijaš sečivo sve dublje idublje,vadišgrkljannožemirukamadabi se ugušila u svojoj krvi, pa sačekašdvadesetakminutadaseizbacaka...“
Na ove reči, Grimajzlica je ispljunulanesažvakanomesona zemlju ispredsebei,trgnuvšisenekolikoputa,krenula da povraća. Uklonivši rukavom bljuvotinusausana,zgroženojepogledalameđu želudačnom kiselinom komadićnesvarenog kupusa koji su pojeli predpolazakibriznulauplač.
Emitor476 9
Crvenihobrazakojisusepomeralisavilicomkoja je žvakala,Ubica je nagloustao i razdrao se na domorodačkom.Ne obraćajući ni najmanje pažnje naFećficukojajevećsmazalaparčeikrenula da oblizuje prste, zagledao se uGrimajzlicu,a zatimuperiokažiprst kaBlabingeru.Tihojeprocedio:„Šta,kojikurac,hoćetevišeodnas?“
OstalisuseistopodigliiokružiliBlabingerainjegovekćerke.Grimajzlicasepovuklaizaoca,aFećficajestalaporedražnja – naglo probuđenaUbicinimgrlenimkreštanjem.Blabingerjeprvidošaosebi iprogovorio:„Čekaj,samodaobjasnim...Mismo...“„Nemaštištadaobjašnjavaš,jedaču
blabinja,gloginja,čegaveć.Gubitese.“„Čekaj, dozvoli...“ Blabinger je birao
reči.„...samosekund...“„Znamjadobrokostevi ištastevi.
Jebenipreživari,stalnopokušavate...“Blabinger je namestio naočare i ša
komstegaokomadmesadesnebutine.„Slušajti!Baremmineubijamonikoga.Tojeubistvoštovičinite!“„To jeprirodni ciklus! Sa kojim se vi
iz Veganskog sveta jebavate. Sjebastenamprirodu, sjebastenamžene... Jadnicenemoguvišenidarađajukakotreba kad ih trpate tim travčicama... Prirodniciklus,Gloginjberu!“„Blabinger!“ skinuo je podlakticom
pljuvačkukojamuseslilanabradu.„Da.Alivitejadneživotinjegajiteujezivimuslovimasamodabisteihpojeliposle,“izgovorio je Blabinger upirući kažiprstomuUbicu.„Da.“
Ubica se osvrnuo oko sebe i zagledaoublatište i ruševne straćareu kojima žive. „Jezivi uslovi... Nemate vipojma.“ Približavao mu se sa preostalomšakomupesnicipodignutomiznadramena,nameravajućidagaudari.„Štastedošliovdedanampopujete?Danaspreobratite?Nemaodtoganišta,brale.Pišipropalo.“
Blabingerjeudahnuoduboko.Jošzajapurenihobraza,skinuojetorbusaramena iotvorio rajsferšlus.Najzadononašta jetolikodugočekao.„Samomidozvolidatipokažemnešto...“
Ubicajekrenuodagazaustavi.„Hej,stani,jebemtepatebe!Nisamduvoupraznorakijskoburepadatepustim...“Zaustavioseugledavšipredmetkoji jeBlabingerizvadioizcrnetorbe.
Na blatu stajao je mali, sivi radioaparat.Domoroci supočeli dauzmiču,mrmljajućineštomeđusobom,doksubelcinepomičnozuriliupredmet.Ubicajetrljaozglobomšakepečatsedekoseipomeraousne.GledajućivlažnimočimaBlabingera,najzadjerekao:„Prošlesu tridecenijekadasamposlednjiputugledaoovakonešto,jebemliga,zaboraviosamikakosezove...“„Samomepustidagauključim,“ka
zao je Blabinger. „Da čuješ u kakvomsvetu sada živimo. Štapropuštate vanVeganskihteritorija.“„Hoćeš lisvedanaspobiješ?!“Fećfi
cajeiznenadapovikala,zgrabivšišiljaksaostatkomveprovogleša.„Fećfice,nemešajse!Znalasidaće
doovogamoždadoći.Tojezavećedobro,mila.“
Zakitivši se naglim trzajem ruke komadićimamesaikoščica,koseiodećepuneostatakalešine,Fećficajepodiglašiljakuvis.„Nejedigovna,Gloginjberu!“„Fećfice...“Videvši jojslepljenukosu
sa koje se slivala mast, kožu prevučenu tankim slojem Svetog Loja, poputnekedrevneboginjeuništenjakojamusvojimprosijavanjemdubiočneduplje,Blabingerjeskrenuopogledinagnuosekaradiju.
U trenutku kada jeBlabinger dotaknuoprekidač,Fećficajezamahnulašiljkom iproburazilamuvrat.Naliksvinji,razjapljenihčeljusti,trgnuosenekolikoputaiobrušionazemlju.
10 Emitor476
Fećfica je jezikom obliznula gornjuusnu,pokupivšimaloznojaimasti.Izvuklaješiljakuzprštanjekrviibacilagaupepeokoji jepotomzaigraouvazduhu.OkrenulasekaGrimajzlicikojajegledalaočevovinokakomuotičeizdušnikainatapazemljuokosebe.
Prateći pogledomkrv koja se saprašinomslivaladokaljača,Ubicajegotovonečujnoponavljao:„Štasitouradila...“
Ne razmišljajući ni trena da li da seodupredavnašnjojželjikojajojjeteksadapostalaupotpunostijasna,Fećficajeuhvatilasestruzakosuipovuklajojglavuunazad.Predsvima,besramnojojjeotkrilabledušijuukojojsusežilekaounekomdivljemzovupomerale.Gurnulaješakuulevidžepiizvuklakuhinjskinožkoji je previše dugo iščekivao. Kao štojeinjenolicepredugočekalonaosmehkoji joj jesadarazvukaoobraze iobnažio ružičasti jezik prepunmehurića štosepodsokovimastvarajuipucaju.
Došavšisebi,Ubicajeuzviknuo,„Stani!“ipotrčaokaFećficidajespreči.
„Tolikodugosampotiskivalatuželju...želju zamesom...“ Fećfica je zadobovala jagodicama prstiju po koži Grimajzlicinog vrata, kao da ispituje zvuk tkiva,melodijuvečere,„dajeonavremenomporasla i dobila novi i lepši oblik,“ zaključilajeiprevuklaoštricunožaprekoGrimajzlicinog grkljana, oslobađajućivazduh i krv koja joj jemekano prsnulaprekoosmeha.„Kadasamopomislimkolikodugonisamniznalaštanosimusebi...“
Nagazivši đonom kaljače radioaparat,Ubicasezaustavio.Pogledaojeglomaznostopalokojejepritiskalouređaj.Ispodslomljeneplastike,brojkenaekranukrenulesudaotkucavaju.
Zaglušujući sestrin samrtni hropac,Fećficajedodala:„Imanassveviše.“
Grimajzlica je trepnula tri puta i bleštava svetlost počela je da se širi podUbicinimnogama.
Ostao je samopepeo igustidimkojijeveštoskrivaokostiokolnihživotinja,aliiljudi.
Emitor476 11
ImamjednogprijateljakojisezoveBruno Plamenac. Taj moj prijatelj je sada lud, iakoontonezna.Međutim, jaznam,a ipsihijatrijskitim izZavodazamentalnozdravljepotvrdiojeovudijagnozu.
Brunonijeoduvekbiolud,štojeilogično,jerinačenikadainebismopostaliprijatelji.Jasam,premasvimnormamaZavodazamentalnozdravlje,bistarkaooko.No, tomene čini sasvimpsihičkistabilnim,naročitonenoću,kadaodložimknjigu—redovnočitamknjigepredspavanje—ugasimsvetlo,inekovremezurim u tamu rasprostrtu pod tavanicom.Podtakvimokolnostima,neretkomiseučinidačujemkretanjeonihgadnihsluzavihcrvaokojimajeBrunotolikogovorioprenegoštojepošandrcao.
Šašave priče imaju tendenciju davam se uvuku pod kožu. Iako moždasmatratedasteihodbacili,daih,zapravo,nisteniraz mo tri li kaomoguće,oneponekadsamoinicijativnoizronenapovršinu iuznemirevas svojimskrivenimsmislom.
Brunoje,odkadaznamzanjega—aprijatelji smo još od osnovne škole —bio pomalo čudan. Ta njegova čudnovatostnijeminaročito smetala svedoskora,kadasesvojevoljnoproglasiladominantnimdelomnjegoveličnosti.
Uranomdetinjstvu,Brunovaneobičnostseogledalautomeštojeodbijaodaradinekesasvimobičnestvari:nikadanijekupovao francuskihleb,nikadanijepiosokodkajsije,retkojepodvrtaopantalone—akadjeste,ondajetočiniotriputa—takodasumunogavice
uvekbileiliprektatke,ilisusevuklepozemlji.
Dok smo zajedno išli u školu, imalismonajgoreoceneizvladanjauodeljenju.Razlogtomejebiofantastičnoglup:JabihseredovnodosađivaoispredBrunovogulaza,ponekadipodesetminuta,čekajućidaonizvedesvojemisteriozneobredeprenego što se smiluje da izađe izstana,padamožemozajednodapođemonačas.Itakosmononstopkasnili,iakosmoživelinadesetminutaodškole.Iimalismogomiluneopravdanihčasova. I bedne dvojke ili trojke iz vladanja.
Na kraju mi je majka zabranila daidemsaBrunomuškolu,pasamodtadpolazio sam, i to čitavih petnaest minuta pre prvog časa. Onda bih čekaoispred škole da se nadležni smiluju iotvoremivrata,pritomseneretkosmrzavajućidokostiju.
Visio sam, međutim, uprkos majčinim izričitim zabranama, ispredBrunovogulazasvremenanavreme.Naročitoakobitogdanatrebalodanaszadesineki pismeni zadatak. Bruno je znaojedan naročit put od zgrade do školskogdvorištakojibi,poduslovomdasepređekakotreba,učiniodapredstojećipismenizadatakprođevišenegoglatko.TakođejeznaoiputevezaIzbegavanjeUsmenogOdgovaranja.Varijabilnosttihputevajezavisilaoddanaunedelji,kaoiodpredmetauvezikogsmosepribojavalidaćemobiti ispitani.Ponekadbitobioistiput,alibisejedankamenčićpreskočioovako,drugapukotinaonako,ovažardinjerabisezaobišlajednomili
Mar ko Pi šev
12 Emitor476
dvaputa,onajtrotoariskoristiosamoupola širine, i takodalje.Uglavnom,putevi za Izbegavanje Usmenog Odgovaranja, kao i oni zaUspešnoObavljanjePismenih Zadataka, funkcionisali su savršeno.Gotovodauopštenismoučili,aizsvihpredmeta—osim,kakorekoh,izvladanja—imalismočistepetice.
Međutim, kako je postajao stariji,Brunosesvevišeuplitaoumrežusvojihkomplikovanih rituala.Pretvarao selagano u svojevrsnog zavisnika, navučenog na delikatnu sliku sveta koju jeosmislio i dizajnirao njegov apsurdnonaštimovanimozak.Utojslicisveta,svejebilopovezanonaročitimvezama,inijedna radnjanijemoglaproćibez izvesnoguticajanadrugu.
Upisalismorazličitesrednješkole,onmedicinsku,jagimnaziju.Bezobziranato, viđali smosevrlo često,paminijebilo teško da pratim njegov razvoj odblagoopsesivnokompulsivnogmladića,do fanatičnog mađioničara, koji slepoverujeuvlastitumoćnaštimavanjaNevidljivihSilaštoProžimajuSvet.
Prolazio je kroz školu bez po muke;dok samse jamaltretirao samatematikom i hemijom,Bruno jepiopivo,omamljivaomozakmarihuanom,tražioidobijaotelefoneodsumanutovelikogbro ja de vo ja ka, i ta ko da lje, i ta ko da lje.
Mojamajkame jestalnoupoređivalasanjim.„Etovidiš,“govorilabi,„Brunotakosjajnodete—odlikašiuškoli,imeđucurama,ati?Nemožešnipišljivikontrolniizmatematikedauradiškakotreba...akamolineštodrugo!“
Nisam siguran na šta jemislila podtime,ne što dru go, alibojimseda jeupitanjubiomojnimalouspešniljubavniživot.
No,sve imasvoje.Bruno jemorao idaplati za tako silanuspeh... adabihobjasnio ovaj, reklo bi se, fatalističkistav,moramdakrenemmaloizokola.
Svaki dan u mesecu, prema tumačenju Bruna Plamenca, ima svoju jedinstvenu natprirodnumoć. To je fundamentalni postulat u njegovoj misli.Neprikosnoveno pravilo. Zamislite tokao da svakimdanomupravlja neki cikličnidvadesetčetvoročasovnibog;akobi nešto krenulo kako ne valja, ako biznakovi, kojebiBrunopročitao čim seprobudi, bili loši, onbi bržebolje izvodio obrede za Pročišćenje od Negativnih Uticaja Sveprožimajućih Sila kojestupajunasnagu,recimotogitogdatuma.Prituširanjubise,naprimer,drugesredeumesecu,nasapunjaočetiriputa,prvoobukaomajicupagaće,nebičistiokadu, nitipločiceu kupatilu, i takodalje.Prvogiposlednjegpetkaumesecumoralabidagaprobudita itamuzika,najčešće neki bučan bend, oblačio biodređeneteksasfarmerke,crnumajicu,plavu kariranu košulju, izakani „Quicksilver“duks,akojehladno.Isvetako.
Atojetekpočetak.Tojesamoprvihpolasatanakonbuđenja.Preostajaobimujoščitavdan.
Dolazili bi, međutim, i periodi kojeBrunonebibiou stanjudakontroliše.Lošiperiodi.Tadamuništanebipolazilozarukom.Zaglibiobiuškoli,dešavalebimusenajrazličitijevrstemalera,ispadaobineuobičajenonespretan,smešanilitupavpreddrugima...čakbisedogađalodamuiskočeinekeogavnebubuljicepolicu.Onje,sagodinama,naučioda to ’PoniranjeuMaler’, kako jenazivao dotični fenomen, u startu primeti,zbogčegabisetihopovlačioukuću,nebi čakniu školuodlazio, ili kasnije,nafakultet.Tadaje,dakle,stvar noplaćao.Tadaje,
apsolutnonevoljno,prinosio žrtvu svojimcikličnimbogovima.O,da.
Izoveperspektive—kadajeonpodključem umentalnoj ustanovi i sve to,pitamse:Da li je stvarnootkrionešto,neku onostranu pravilnost, neki opšti
Emitor476 13
obrazac, Kalendar nad kalendarima, ilijeprostobio tolikoafirmativnonastrojen prema sistemu koji je struktuiraonjegovkomplikovanium,pasetastruktura nekim kanalomprojektovala u realnost...
Ubilo kojemod tadva slučaja,mojdragiprijatelj,BrunoPlamenac,mogaobisenazvatigenijem.
Međutim, kako ljudi kažu, tanka jecrtaizmeđugenijalnostii ludila, itaseblistavamisaouovojpričiipotvrđuje:Udvadesetdrugojgodiniživota,negdenasredini šestog semestra studijamedicine,Brunojepočeodablebećeogadnimsluzavimcrvima.Ti crvi se, kako je pričao, nalaze po
svuda.I,prirodno,samojeonmogaodaih
vi di.Kako je, pitate se, uopšte došao na
tako dementnu ideju? Pa lepo: logikakojomsevodiobilaje,zapravo,sasvimispravna.Samosupremisebileloše.
Opisaću tok njegovog rasuđivanja uštokraćimcrtama:Akopostojidobar iloš dan, i ako postoje izvesne tehnikekojimabiselošdanmogaopretvoritiudobar, ilibarpodnošljivdan— iobratno—ondamora da postoji i neko, iline što,naštatetehnikeutiču.NekoBiće,nekiEntitet,KiklopskiUmkojipratiitumači ritualeBrunaPlamenca, tepremanjimaregulišednevnudozusrećeilinesreće.Nekiljudisu,razmišljaondalje,uvek srećne ruke, zato što i nesvesnočinepravestvariputemkojihudovoljavajuvoljitogentiteta,doksudrugiljudinesretniizistihrazloga,samosasuprotnim predznakom. Bruno je, grčevitomaktivnošćusvogkomplikovanogmozga,uspeodaseinkorporirauOnostraniSistem, te samimtimvišenijeni srećanninesrećan,većosuđendaizvodipraveakcijeupravovreme,jerakotonebudečinio—sledistrašnakazna.
Sama činjenica da je imao loše, neproduktivne, baksuzne periode govorilajeuprilogtomedajeiporedsvete„inkorporiranostiuSistem“postojaonezaobilazan faktor greške. Dakle, njegovaovladavanjevoljomcikličnihbogova,njihovimmoćima,tehnikamairitualimakojimabisetemoćiprizvaleiprisvojile,nijebilopotpuno.
Aonježeleodaonobudenepotpuno,većbesprekorno.
Stoga je stremio tome da pronađesveononaštatetehnikeutiču.
Pošto je sa impozantnom lakoćompolagao ispite na Medicinskom Fakultetu, imao je vremena da se, izmeđuostalih aktivnosti, posveti i okultnoj literaturi.
Njegovo dobro poznavanje drevnihreligija i antropoloških studija magije,dovelogajedojedneknjigekojujenapisao izvesni španskimisionar, kaluđer,još u sedamnaestom veku. Ta knjigaopisivalaježivotiobičajeAsteka,narodakojijepredolaskaEvropljananaNoviSvet,dominiraovelikimdelomteritorijeSrednjeAmerike.
UtojknjizipisalojedaasteškisveštenicipravespecifičnevrstesvećaodsrcaljudižrtvovanihnavrhuPiramideSuncauTeotihuakanu.Tinesretnicižrtvovanisutakoštobiimceremonijalmajstoriščupaosrceposebnimnožemodvulkanskogkamena,tebiseonoonako,pumpajuće,podiglokasuncu,nakončegabibilobačenouvatrudaizgori.Pepeoseposle obrednog žrtvovanja sakupljao iodnjegasusenaspecijalannačinpravileritualnesveće.Astecisuverovalidaplamentakvesvećeobasjavastvarinedostupneokusmrtnika.Stvarikojesuustanjudavidesamobogovi.
ItakojeBrunoPlamenacukraonekolikoljudskihsrcasafakulteta.
Ubrzonakontoga,onjepoludeo.Sećam se tog prelomnog momenta, kaoda je juče bio. Eto. Prošle godine, pri
14 Emitor476
kraju letnjeg semestra, pozvao me jekod sebe kući. Bio je sasvim bled, raščupan,neobrijan. Izgledao jekaoda jepreživeo strujni udar. Nosio je samopotkošulju,gaćeičarape.Jednanjegovačarapa,sećamse—tolikomi jesvetoostalouglavi—imalajeveliku,okruglurupunapeti.„Video sam ih“, rekao je, čim je sku
vaokafuiseonastolicunasprammoje,sacigaretomkojamusedimilaizmeđuprstiju.„Koga?“pitaosam.„VideosamOnoŠtoJeLjudskomOku
Nedostupno. Video sam Svet iza senki.Videosamcrve.“„Kakve crve?“ upitao sam, više zaba
vljennegozabrinut.Misliosamdajetojednaodnjegovihuvrnutihšala.Imaojeobičajdaradito:dadajeneobičneuvodeusasvimobičnepriče.Nisamnipretpostavljaokolikogrešim.Netada.„Crve, čoveče, cr ve! Svuda unaokolo,
naulici,uprevozu,ustanu,ujebenomkupatilu! Svuda! Penju ti se po odeći.Gmižuukrevet.Upadnuu tanjir izkogjedeš.Jedanodtihgadovamiseuvijaonačetkicizazube!Najebenojčetkicizazube!Ej!“„Polako, polako...“ umirio sam ga.
Bruno se bio zadihao, iskolačio oči poput prestravljene košute. Tada sam sanarastajućom jezom shvatio koliko jeozbiljan, koliko se baš nimalo ne šali.„Recimi,kadasivideosveto?“
„Juče...mislim, sinoć,nakonšto samnapraviosveću.Upaliosamjei–“„Kakvusveću?“prekinuosamga.Objasniomijesveosveći.„Dooobro,“ rekao sam, nakon što je
izložiosveto,oastečkimsveštenicimaisrcimaitakodalje,neverujućidajezaistaizvršiotakobizarnukrađusafakulteta,neželećidapoverujemuto,aliipaksvestan da je, poznajući Bruna, svaštamoguće.„I?Štasedesiloonda?Poštosiupaliosveću?“
„To...“ zamucao jeBruno,dok sumuoči sevale na sve strane, „to nije bioobičan plamen. Nekako... suviše crven. Suvišesvetao.Ausenkamakojejeostavljao — u tim zgusnutim, trzavimsenakama,gmizalisucrvi.Gomilamalihgadnih crva. Posvuda, jebenopo svu da. Poautomobilima.Pokrošnjama.Poprozorima.Po svu da.“„Šta, nisi valjda izlazio satimčudom
napolje?“„Morao samda vidim“, rekao jeBru
no.„Daseuverimdaoninisusamoovde,ustanu.Bbuhbiloje...bilojetriujutru.Nigdeživeduše.Semtih...tih... je bo te!Jebote, jebote, jebote, jebote...“ I takojeonponavljaoje bo te, nekihtridesetaksekundi, a ponavljao bi još deset putatoliko,daganisamprekinuo.
Aprekinuosamgapostavivšimupravo pitanje. Pitanje za trista osamdesetšesthiljadadolara. „Bruno“,pitao sam,„Štasuticrvi?“
Trgnuojepogledkameni.Neštotamnojegoreloizanjegovihzenica.„Onisuzlakob“,rekaojenakonkratke
pauze. „Otelotvorenje. Nesreća satkanaodkrviimesa.Siguran...Sssiguransamuto.“„Kakotomisliš?Dobro,ustvari,kako
možešdabudeštakosiguran?“„Kako?Rećićutikako.Nakonštosam
seoporavioodprvog šoka, vratio samsekućiipokušaodaosvemudobroporazmislim.Nijemiišlo.Shvataš,biosamduboko...“uzdahnuoje,„dubokopotresen.Već je svanulo,međutim janisammogaodaspavam, jernisammogaonida zamislim da uđem u krevet koji jeprekriventimgadovima.„Ondamijeneštosinulo.Skinuosam
staru posteljinu, ostavio je u korpu zaveš, inavukaonovu.Crvi,međutim,nisutakonestali.Jednostavnosuostalidaseuvijajunadušeku.Tosamiočekivao,vidiš.Uradiosamzatoonoštoinačeradim kada želim da iz kreveta isteram
Emitor476 15
baksuz: Prevrnuo sam jastuk, postaviojorgansadugmićamanadole,zavukaorubove čaršava u gornju ivicu kreveta,i tako to. Ali, ništa, ništa. Bezuspešno.Crvi su i dalje bili tu.Onda sam jednostavnorasprostročaršav,umestouzduž,poprekodušeka.Tosamuradiobezveze,čistodaneštouradim.Iznaššta?Svakiodtihjebenihmalihgadovaseistogtrenutkaukočio, izdužiokoliko jemoguće,aondaprosto...prostois pa rio u va zduh.“
Ćutaosam.Brunojeizduvaodimkojijeprethodnožudnoposisaoizvećnagorelogfiltera,poslavšigapravoutavanicu kuhinje, kao da želi da na neki prenesennačindemonstriraznačenjetoga
— isparitiuvazduh.Smrviojeopušakupepeljari,izaključio:„Ticrviteprekriju.Uđuutebedokspavaš,dok jedeš,dokjebenokenjaš.Oniotimajutvojusreću...tvoju Fortunu.Oni se hrane Fortunomkojajetebinamenjena...timali,smrdljivi gadovi!“
Pokupio jemoju praznu šoljicu kafe,nadrhtavimnogamaseodgegaodosudopere,odvrnuočesmuitutnuošoljicupodjakmlazvode.Nepokazavšimilice,rekaoje:„Trebamijošsrca.“
I tako jepočeonepovratanprocesBrunovogsilaženjasauma.No,biojeupočetku dovoljno svestan izvesnih rizikakoji su mu pretili. Na fakultetu se većpodigla velika prašinaoko tri savršenozdravaljudskasrca,kojasumisterioznonestala iz kabineta zaanatomiju, tegajeopreznostnateraladaotpišetuustanovukaopotencijalniizvorzasvojamađijanja.Poštonijednimdrugimizvoromu tom momentu nije raspolagao, očajga je naterao da pokuša zamenu ljudskih srca životinjskim.Nekolikonedeljaza redomBruno je odlazio u gluvo dobanoći na Kalemegdan, gde je hvataopse imačke i klao ih.Međutim, svećekojejepripremaoodpepelanjihovihsrcanisufunkcionisale.Zatimjepokušao
sasvinjskimsrcima.Jošjedanpromašaj.Početkom jeseni,ukrao je i prodaopozamašandeomajčinognakitadabi kupio opsidijan, vulkanski kamen od kogsuastečki sveštenicipravili žrtvenebodeže.Palomujenapametdabirasporivanježivotinjetakvimbodežommoždaojačalomagijskufunkcijužrtve.No,itosepokazalokaobesplodnaideja.
Poslednji trzaj Brunovog razumapredstavljaojeplanzainfiltriranjeujednubolnicu gde se studentimamedicinskog fakulteta redovno održavala praksaizsudskemedicine.Uspelomujedaizskladištaljudskihorganaukradedveteglesasrcimakojasuplutalauformalinu,međutim,bašprenegoštosespremaodašmugne,uhvatilisuga.
Nakontridana,izbačenjesafakulteta.
Tada su se i poslednji tragovi Brunovihsrećnihmislispljeskalipoputkapikišeodlepljenihsaoblaka,iprilepljenihzabeton.
Jednenoći,krajemdecembraprošlegodine, izašao je iz kuće sa svojim bodežomodopsidijana.Odvezaoseublok31,naNovomBeogradu,tamozavukaou žbunjeporedneke zgrade, i strpljivočekaodaprođepogodnaosobakojojbibez naročitih poteškoća mogao rasporitigrudnikoš.Negdeokotriujutro,naputiću koji je prolazio pokraj njegovogskrovišta, pojavila se neka devojka. Tadevojkabilajeskladnograđena,visoka,blistavekože,krupnihočiju,daklepravalepotica kakvu pristojan momak samopoželetimože.IštojezaBrunabilonajvažnije,vraćalasekućibezpratnje.Čimjeprošlaporedžbunjaukojemječučao,Bruno je izvukao bodež, i onako, poluutrnuoodhladnoće,s leđanasrnuonanjenebujnegrudi.Međutim,ispostavilosedapotencijalnažrtvavećsedamgodinatreniraaikido.Prenegoštojeuspeodaozbiljnijeozledibilokojideonjenogtela,Bruno senašaovisokou vazduhu,
16 Emitor476
obrnutglavompremaasfaltu,ustanjuslobodnogpada. Kada je tresnuoo zemlju,gotovodajeizgubiosvest.No,taneverovatna poznavateljka aikidoa nije poverovala da je opasnost po njenživot sasvim prošla: u panici je počeladagaziobnevidelognapadačaštiklama.Kadajezavršilasanjim,Brunojeostaou ležećempoložajunakrvavomtrotoaru,slomljenognosa,nagnječenevilice,ijednogokakojemujeslepotrzaloukrvavojduplji.
Izbolnicejeodmahprebačennasud.Tamosumudosudilikaznuodpetgodinalečenjaumentalnojustanovi.Međutim,tomprilikomdogodilasejošjednastvar.TastvarimalajepoBrunagotovofa
talneposledice.On jenaime, ipolicijskim inspektori
ma,ikasnije,nasudu,dostapodrobnogovorioocrvima. IzneoječitavusvojuteorijuSveprožimajućihVeza,dodetalja—asvetouzpodrškusvogadvokata—obraćajući se jednom pristojnom,mladomsudiji, koji ga je slušao savelikimzanimanjem.No,crvisubilitežišnatačkanjegovepriče,okonjihsesvevrtelo,naosnovunjihovefantazmagoričneegzistencije želeo jeda razložnoopravdasvojukrvničkunameru.
E,pada...akadjeprebačennakliniku,počeojedaviđacrveibezposredovanjasveće.
Njegovaželjaseostvarila,aliunajgoremmogućemtrenutku.
Imaojeobjašnjenjeizato.ZasvejeBrunoimaoobjašnjenje.
Verovao je,naime,da sugacrviprimetili.Onje,dakle,pričajućionjima,zapravoobratiopažnjunasebesamog,tesuonisaznalidaonznada oni po sto je. Njihovo prikrivanje u četvrtoj, sedmoj,ilikojojgoddimenziji,dimenzijinevidljivojzaljudskooko,postaloje,samimtim,nepotrebno.Moglisudamuseslobodnoprikažukadgod,ukojojgodsituaciji
požele, ida istotakodanestanu,da—koristeći se Brunovom terminologijom
— is pa re u va zduh.Kako je on reagovao na sve to? Pa
sasvimočekivano,kadase sveuzmeuobzir, ako mi dopuštate da pri svojimprimedbamabudempotpunoslobodan.Preko jednog neobičnog prijateljstvakoje je ostvario sa sredovečnom pacijentkinjom te otmene klinike u kojojidandanasboravi, akoja je, sadrugestrane, negovala strasnu romansu saglavnim kuvarem, Bruno se domogaorendeta.Tašašavagospođanijemoglada zna u koju svrhu bi Bruno koristiorende,pajošpritomitupo,tenijesmatraladabionomoglopredstavljatibilokakvuopasnostunjegovimrukama.
Međutim,Brunojevećsledećenoći,dok su svi pacijenti spavali, a dežurnoosoblje gledalo TV, ili čitalo magazine,ilištagoddadežurnoosobljeradiutodobanoći,onje,dakle,zasvetovreme,vrednorendaosvojjezik.Rendaogajeirendao,dokodjezikanijeostaosamopa tr ljak.
Od tada se osećam vrlo neprijatno kada odem kod Bruna u posetu. Posetesujednomnedeljno,ijasamranijeišaobarem tri puta umesecu, a sada... sadaneznam.Moždasamokrutanpremasvomstaromprijatelju,alionjepočeonekako dami se gadi. Njegova slika umojoj glavi iskrivljena jedomorbidnihrazmera. Žaomi ga je, zaista, dubokoi iskrenožao,alimi jeon istovremenonekako i jeziv i odvratan.Možda je tomekrivaimojasebičnost,mojanesposobnost da senosim sanovonastalomsituacijom,dajeprihvatim,najbolještomogu. Ko zna? Da sam završio psihijatriju,verovatnobihpoludeo.KaoBruno.Ilijošgore.
No,bašjuče,biosamtamo,utojotmenojklinicinarubugrada.Jučerašnja
Emitor476 17
posetame je i navela da napišem sveovo.
Kaoiobično,Brunojesedeosasvimpravinapetustolici,pogledafiksiranognegde iznad moje glave, lica sasvim lišenogemocija.Takođe,kaoiobično,jabihmupričaoštasedešavakodmeneuživotu,prenosiobihmuvestiodkuće,pozdraveodljudikojisusevećodavnotrudili da ga zaborave. Pričao bih i pričao, bez prestanka, samo bi kuljalo izmene, poneka dosetka, poneka sitna,dobronamerna laž, najčešće niz informacijazakojeneznamnikakobimogleslužitimeni, a kamoli njemu. Ja, inače,nebrbljam.Tojesveodnervoze.I tako, palomi je, dakle, juče na pa
met,damupostavimnekopitanje.Čistokaopredah.„KakosiBruno?“pitaosam.„Štaosećaš?“
Za divno čudo, on mi je mlitavompantomimom zatražio papir i olovku.Daosammublokčićinalivpero.Evoštajenapisao:
Vi dim ih na te bi.Izlazetikroznos.PrimetiosamtoinaVanesiprošlene
de lje.
Vanesa je, inače, bila ona gospođakojajeBrunudoturilarende,onaštojegajilastrasnuvezusaglavnimkuvaromklinike.
Raspitao sam se kasnije, dok samprolazio pored prijavnice. Jedan od lekarami je poverio informaciju. Juče jedobilamoždaniudar.Malesušansedaćepreživeti.
18 Emitor476
Ležimnag.Većmesecimaživimbezroditelja,pamogusebidapriuštimkomfor.Razmišljamoscenariju koji pišem. Kreće. Počinje žestoko da grmi.Oluja.Uogledalunasprammenevidimgranekojeseuvijajusacrvenomiskidanomkesomnanjima.Udaljini komšinica iz zgradeprekoputasklanjasaterasetekokačenveš.Osmehujemse.Fantastičnozanadahnuće.Većvidimsvoje likovekakoodećeslepljeneodkišehodajupoulici.Zaštobi trčalikadćebitimokrikakogoddaseokrene.
Neko kuca na vrata. Dvaput brzo, zatim jošdvaputsporo.Uskačemudonjideosvetlocrvenekariranepidžamekojamijejedvadokolena.Cigaretukojusamprevrtaopoprstimastavljamizalevoguha.Uzimamcrnumajicusafotelje,onjušimjeioblačim.Otvaramvrata.Potpunomokradevojkadržibuketđurđevaka.Naotiračubariceodvodekojasecedisanjenogkaputa.„Izvini.Stvarnomijeneprijatno,alimogulida
seposlužimtelefonom?Nisamodavde,akakojekrenuopljusak…“
Češkamsepotemenu.„Na…naravno,naravno.Uđi.“Pravimglavom
pokretnadesno,zatimjojpokazujemsobutikuzulaznavrata. Stoji zbunjeno,krckajući zgloboveprstiju.
Počinjem da preturam po ladicama radnogstola.Neznamništatražim.Zastajemnatrenutakipogledamje,azatimnastavljamtraganje.„Jabihsamodaokrenemjedanbroj,akonije
problem…“kažetiho.„Da.Da,izvini,tražimmobilni.“Pokušavamda
usputsredimnered.„Isključenmi jefiksni“,dodajemkaodasepravdam.„Studentskiživot iračunine idunikakozajed
no.“Osmehnanjenom licudelujepun razumevanja.
IvaJanković
ilustracija:B
rank
oJović
Emitor476 19
„Ma,ne.Nego…Namerno…Namernosamgaisključio…Radimnanekomprojektu, pa…“pocrveneo sam iznutra, „…pamijepotrebanmir.“
Kaodajeprozrelatulažskrivenunegdeuzkičmu.Sležeramenima.„Sedi…“ Pokazujem na razmešten
krevetiželimdapropadnemkrozprljaviparketjersamzaboravionaogromnurupunaposteljini.Alionanemari.Smeštaseuzosmeh.
Ne uspevam da pronađem telefon.Moždajeostaokodmojihkadasambionaručkuprenekidan.Udelićusekundemiprolećekrozglavudaodtadanisamnisakimrazgovarao.„Hoćeščašuvode?“Crna kosa kvasi joj zelenu majicu i
pravi maslinaste koncentrične kružićeraznihveličina.Ustajeinakrevetuostavljadvemokremrlje.Sadačitavdezenizgledakaonasmejanolice.Dođemidazaplačemodblama.Osmehnulase,prekrivšiusnedesnomšakom.„Izvini.Nisambiojutrosdoprodavni
ce,nemamčimedateponudim.“„Izviniti.Trebalobidaodem.Stvarno
samkretenštosamtiupalaovakonenajavljena,ali…“„Ne,ne.Nemoj.Snaćićemosezate
lefon. Stvarnonemampojmagde samgaostavio.“
Opet seda. Samo što pre toga stavljam sveže opran čaršav preko mrljai rupa. Palim sam cigaretu i nudim joj,upitavšijeočima.Približavasekamenii povlači dimdokmi je cigaretameđuprstimalevešake.„Danepokvasim.“dodaje.Zatvaraoči
iudišeduboko,kaodajedošlakodlekaraaonjojkaže„Di ši… Ne di ši…“Brojim.Izdiše tek posle četiri sekunde.Otvaraoči. Nešto očaravajuće u njoj. Počinjemodapričamo,alisvakaizgovorenarečenicasesvodisenamojeispovedanje.
Prijami.Kaodasambiozatvorensasamoćomkojamejegušila,alibezkojenisamznaokakodadišem.„Moramdaidem.“„Ostani…“„Bilomijestvarnodrago,ali…Kasno
je.“Ustvari,ranoje.Prošloječitavopo
podneiveče.Sedileđimaokrenutaprozoru.Prošla
ječitavanoć.Sunceizlaziizanje.Obrisjoj izgleda predivno i nestvarno u tojsenci.Kaosaonihfotografijakojesamnalazioumaminomspomenaruštomirišenasedamdesete.Aliovoispredmenejedrugačije.Opipljivo,aopetdaleko.Čujusegugutkeiprvitramvaji.Nisakimnisamovakobrisaovreme.Kaodasmonastavili razgovor koji smopočeli godinamapre.„Dođisutranakafu.Obećavam,otići
ćudoprodavnice.“„Već je sutra. Idem.“ Pruža mi ruku.
„Inače,jasamIzolda.“Plašimsedajezagrlim,aželimdaje
stegnemidaosetimnjenaramenapripijenamojimšakama.
* * * Čitavdanproveosamkodkućestre
peći da li će doći. Nisam smeo da zaspim. Popio sam tri šoljice kafe i nekicrni čajodkojeg samčitavoprepodneproveouklozetu.
Ležim.Kucanje.Iskačemizkreveta.Nastojalajedaseviđamokodmene.
Neprijajojleto,tonamjejednaodzajedničkihboljki.
Vremeprolazi.Odgovarami.Radimkaoblesav.Ne izlazim. Odlazim samo u diskont
koji radi non–stop i to oko dva posleponoći kako bih izbegavao poznanike.Kupujem samo cigarete i mleko za kafu.Nastradaomiježeludacoddomaćecrnegorčine,pasamprešaonainstant.
20 Emitor476
Subotommidonosicveće.Uvekprođeporedpijaceprenoštodođedomene.Prijateljismo.Ničegasemtoganemaizmeđunas.Bašneštotakomijeipotrebno.Razumevanje.
Pri ja telj stvo.* * *
Počinjedaopadališće.Shvatamdaništaneznamonjoj.Ko
likosamsamosebičan.Sveovovremepričamsamoosebi.Sebičniidiot!„Ne pitaj me ništa. Molim te…“ Ču
jemjekakodiše.„Takojedinomogudanastavimdadolazim.“Takoinastavljamo.
* * *Roditelje ne posećujem.Majka me
svakodnevno zove na mobilni. Molimjedamerazume.Damijepotrebnodaseosamimjerstvaram.„Da mama. Ne, jeo sam, nisam gla
dan.Pa…Neznam.Malopre.“Lažem.„Da,da…Testeninusasosomodpe
čurakaionimsmrdljivimsiromštostedoneli izFrancuske.Nebrini.Radimašinazaveš.Mhm…Zvaosammajstora.“Ma kakav veš. Otkada je Izolda tu, jasamukariranojpidžamikoja jepostalabordo.Čupavineobrijan.Smrdimnaduvanihmelj.„Mamapijemibvitaminic,da, i ja
tebe,moramdaidem…“Prekidamrazgovor. Oko mene konzerve vitaminau tečnom stanju. Pijem pivo kao najboljuzamenuzaglupešumećetablete.Testeninu nikad nisam ni znao da skuvam.
* * *Sneg.Shvatamdasamzavistanodnje.Trideset prvi decembar. Roditelji se
najavljujudadolaze.„Izvini, ali ja ne mogu da ih upo
znam…“kaže,gledajućiu šarena tepihuigladećireverecrnehaljine.Izgledakaodetekojesuroditeljijedvanatera
lidaobučesvečanuhaljinuzaškolskupriredbu.„Madaj…Tojeglupost.Doćićesvaki
čas,nemožešsaddaodeš.“„Stvarnonemogu“,izgovara.Zvono.Onaseupućujeukupatilo.Prolazimprstimakrozkosu,gladim
braduiotvaramvrata.Osmeh im sepretvara u izraz žalje
nja, kao da gledaju slepog polugologmršavogprosjakanaulicinaminuspede set.„Na šta ličiš…“, izgovaramama, pre
krstivšise.„Rekao samti…Ti si kriva!Pogledaj
ga!C–c–c.“Dodajeotaczagledajućipostanusgađenjem.„Nećetenidamepoljubite?“Mamamepipazaobrazeiprislanja
usnenačelo.Mukamijeodnjenogsladunjavogparfema. „Ti to imaš temperaturu? Izovihstopazovemtaksi i vodimtekodlekara…“Uznemirenokopapotorbiimrmlja.„Makakavlekar,želimdajeupozna
te.Izolda!“kucamnavratakupatila.„Iz!Ej,hajdeizađidaupoznašmoje…“
Nikoseneodaziva. „Iz,hajdedavidiškakvisuparanoici.“Smejemse.„Šta?“počinjemama„Ko jeparano
ik?KakvaIz?Sakimtitopričaš?“Krećekavratima,ajazanjom.Otvaraihtakojakodasamubeđendaćejepovrediti.
Neka toplota me ošamari. Unutranemanikog.Prozorjeisuvišemaliidaseproturimisaoobegu.
Ulazim sam i zatvaram vrata. Gledam svoj izbezumljeni lik u ogledalu.Izoldastojiuodrazuizamojihleđa.Plašimsedaseosvrnem.„Izvini.“ Obrazi su joj crni od suza.
„Reklasamtidanemogu.“Polazimrukom unazad da je pomilujem po licu,svevremegledajućiuogledalo.
Hvatamezašaku,ljubiudlan,zatimgaprislanja o svoj obraz.Grlimeoko
Emitor476 21
stomaka i zavlači mi desnu ruku podmajicu. Jezasešunjanizkičmu. Izoldami hladnim prstima prelazi lagano dogrudi, pa do stomaka, pupka… Provlačilevušakukrozmojukosu,tikuzlevouho. Zatvaram oči. Njeni drhtavi prstidužmogčela,kapaka,podočnjaka,nosa. Kažiprstommi prelazi preko donjeusneibrade.Mirišenasuze.Milujemenadlanicompovratuispuštarukuniže.Naslanjamsenaumivaonikiuzatvorenimkapcimavidimsebeunjoj.Dišemduboko,sporo.Njenisprekidandahizamog uha. Strepnja se grči u pljuvačkikoju gutam. Izoldina ruka je sve niže.Neotvoramoči.Levomšakommimilujeuddokmeljubiuvrat.Čujemsamonjenodubokodisanjeišapat.„Akomezaboraviš,nestaću…“reklaje,dodirujućimiusnamadesnouho.Nemirumeniodzvanjaikidaseodutrobe.
Okrećemse.Nemaje…Udišemdubokođurđevaksavlažnog
dlanacrnogodmaskare.
TanjaPetrović
Dokle pogled seže, zeleno. Zavaljenaispod krošnje stoletnog stabla na posteljiodrose.Zagolicamepokojijutarnji zračak. Posmatram povorku vrednih mrava. Darujemmislima slobodudalutajuzanjimadokosluškujemreku.Teloprepuštenodisanju.Dušomkoračatoplina.
Iz daleka sena. Neko dolazi. Isprvasenamrštihnapomisaodaćeminekougrozitiosamljenost.Izdaljinejeprilazilažena.Gazilajemeko,pomalolenjouoblakuljubičasteizmaglicekojujojjedarivalo sunce odbijajući se o haljinu.Vetar joj jemrsio kosuu čvorove. Kadami je prišla, videla samda jednimokom gleda zemlju, a drugim nebo.Kaodajejednimokomtražilaoproštaj,doksedrugimzarivaladubokouGeinetajne.Ulevojrucidržalajeknjigu,audesnojkošarujabuka.Prilikauljubičastompoželelamijedobrojutro.Ponudilasamjojdasedne.„Divandan”,reklasamneštotekda
prekinemtišinu.Ženaminijeuzvratila.Gledalajereku,putujućipritomunekedrugedane.„Znaš,jednomjejednarekabilamoj
dom.”„Zaista?!Pa,tojedivno...stanište...”„O,jeste!Samoštojemojarekabila
neuporedivovećaodove.”Pogledalasamjeispodoka.Prome
školjilasamsenesvesnosepomerivši.„Ali, nije vreme za setu”, nastavila
je,popravljajućinaborehaljine,„Ovdesamzbogtebe.”
22 Emitor476
„Zbogmene?!Znamolise?”„Timeneneznaš.Alijatebeitekakopozna
jem”,govorilajedokjegladilaknjigu.Počelasamdaseosvrćem,nebihliunao
kolougledalajoškojuživudušu.„Ne boj se. Razmišljaj omeni kao o neiz
dvojivomdelusvakogljudskogbića.”Čitala je govormoga tela, „A zar iko želi
samsebidananesezlo?!”„Štaželiš?”„Pitanjeještatiželiš.”Odjednom,jutrovišenijebilotakotoplo.„Tvoja večita nedoumica”, objašnjavala je,
sklanjajući vrani pramen iza uha. „Hoće litvojedvenajvećeljubavimoćidaživejednapokrajdruge?Ilićesemeđusobnoljubomornogušiti?Odgovorisamaznašudubinisrca.Vidiš,ovdesamdabihtiponudiladvejabuke.TinisinekokogabizaveonatpisNaj lep šoj.Nitibidozvoliladatejednazmijavučezanos...Onakojuizabereš,bićetvojasudbina.Ilićešnaćipravuljubav...Ilićešsepreobratitiusvojereči,usvetovekojitipočivajuuprstima...„„Zarnemoguimatioba?Zarnemogunida
pokušam?„„O, ali ti ćeš iskusiti svojstva obe jabuke.
Jer... Tek kada se za nešto vežemo... Jedinotakomožemodavrednujemoizgubljeno.„„Ali,zartoštoćuznatineumanjujebol?„„Zaboravićeš da si me srela. Zaboravićeš
i koju si jabuku izabrala. Setićeš se, doduše,kadadođečas.„„Aštaakoneizaberemjabuku?„„Hoćeš“, zabeleo se tužni osmeh, „Čak
znamikojućešizabrati.“„Čemuondaovapozorišnapredstava?“„Ovaknjigamijedodeljenaonogdanaka
dasumioduzelireku.Onajeustvarispisakonihkojimamoramdaponudimizbor,makarinepravedan,ukolikoželimdamisevratireka“,opetjojjepogledčežnjivoodbludeoputvode.Suzajekliznulanizporcelanskibelolice.Da lizato jer jeskinula još jedno imesaspiska?Ilijepostojaloizrncesaosećajnostiženeuljubičastom?ilustracija:DraganPaunović
Emitor476 23
Doksamtonulauduboksanbezsnova,ostalomijejoštolikosnagedanateramjezikdaprogovori:„Recimibarsvojeime...“Zaborav ispi odjek tren pošto ga je
podsvestnačula:„Sarasvati...“Godine su naslagale debeli sloj pra
šine po stvarima koje mi odavno nepripadaju.Da semeri zrnadimapeska,napunilabi se tri, četiripeščanika.No,odavnominijedobrojanja.
Sećamse...Biojetakomalidoksamgadržalau
naručju.Malimprstićimabimi stegaokažiprstkaodaminedadaodem.Aon.Bio jenajsrećnijiotacnasvetu. Jedinosamjabežalaodsvega.Odidiličneslikeporodične sreće kojami je ponuđena.Kaodamijetasrećamutila,presecala,rastakalaonenežneakvarelenadahnuća.Jedinotuga,jedinobolmoglisudaizvuku iz mene tanano klupko zlatnihniti...
No, majčinstvo je odnelo pobedu.Reči nisu imale očimoga sina. Niti suimaleukusnjegovogzvonkogpoljupcakadmipoželidobrojutro.Nivrelinuzagrljajanjegovogoca...
Inekakoutodoba,umronamjesin.Bol,bol,očajanje,nemoć,parajući,odvratni,gnusni, ljigavibol.Smehje iščezao, postojao je jedino još u tamnimobroncimamojeduše. I samsmožden,mužjepokušavaodamipomogne.Pružao je ruku nebrojenoputa, gacao poblatumog ludila, preklinjućimeda sevratim,danetonemdublje.Danimabihsedelaumrakuidimucigareta,saneizostavnomčašompokraj sebe.Papir jepozivao.Svu ljutnju, sav jed, suze,utapalabihnadevičanskibeluhartiju,prezirućijetakočistu,oduzimajućijojsvakopravonevinosti.Njemusupripadalatabelapoljačistote.Jedinomomsinu...
Obavestili su me da mi je muž mrtav. Osetila sam ubod krivice na me
stugdejenekadpostojalosrce.Moždasammogladamupomognem.Moždasmomoglizajedno...Ne.Kadajedečakumroinasdvojesmoprestalidapostojimo. Sparušeni i ispresovani, moždasmo zalepljeni jedno uz drugo u kakvom herbarijumu duša pod odrednicom „bilo nekad“. Nastavljala sam dakaljamhartije...
Mravi!Milesvudpomeni...Nemamni trenutka spokoja. Isisavajumi sokove koji još teku pod kožom... Kožamije crvena od njihovih ubitačnih klešta.Kao da sam u ogromnom mravinjakunapravljenomposebnozamučenjejednepropalemajke,supruge,književnice.Napravljenomusvrhuvečitogpaklazajednuposrnulu,prokletu ženu.Valjamsepoblatunebihlimakarnatrenublažila bolove. Poneko se i sažali na ovuuboguprosjakinju.Udelimikojinovčić,tekdabihzavaralaglad.Uglavnommeseboje.Plašesemogludila.Deciokrećuglave, jošsumladidabiposmatraligorkujabukuživotazapeluugrlu...
Stala je pokraj mene. Ljubičasta izmaglicavratilame jeudankoji jebiotakozelen.Gledalasamdugotoporcelanskibelolice,čakninepitajućizašto.Pomoglamijedaustanem.„Hajde“,reče,„Vodimtedavidišmo
jureku...“
24 Emitor476
NikolaPetrović
Dokusutonludenoći,janazdravljamusamoći,Zasofrombezdragoggosta,slavimprekiddugogposta,Napoljujecičazima,uognjištuvatrafina,GledamgozbunaastaluiLenoruuovalu,Suzicamimalakrenekadmeneštonamahprene.
Učinim’senekokucka,moždavatrasamopucka?Jestetoje,drugonijeusredovebestragije.Natanjiruležiglava,toLenorak’odaspava,Upečenunjuškukratkujabukujojstavihslatku,Pasesmeškaglavasnena,tojojvoćkaomiljena.
Eh,kakovremeide,krajdecembra,krajgodine,SlušamsebekakodišemzaLenoromdokuzdišem.Al’tatuganijejaka,kol’kopesmaizstomaka,Drmnemjednu,zadušicu,prekrstimseuzčašicu:„ZaLenoru,poštovanje!”—prenoštopočneždranje.
Kràjčorbice,mrsne,friške,pihtijicamekihkriške,Isarmicaćâsepuneuzpodvarakizfurune.Sučemrukav,projulomim,njuškamparu,čorbusolim,Vatricamisrcegreje,doknapoljuljutoveje.„Idogodinedajeslavlja”,mrmljamglasno,„Božezdravlja”
Al’mineštonedamira,k’odavratanekodira,Gledamčašunaastalu,odbrljedal’gubimglavu?Neudaratakoljuta,tojenekoskren’osputa,krozavlijumojuluta.Fenjersaduoknoturim,kadpomislimkudsežurim?Možebitiirazbojnik,kojošsmucasezapraznik?
Čoveknije,tomežecnu,drhteruke,nogeklecnu,utvaratojeneka,ispredvratamojihčeka.Pazarnoćasdamemori,kojeluddaotvori?„Koje”,viknuh,„kojetamo!?”,nigdeglasa,šušanjsamo.Kudbašsadadamebrine,stomakgladansvinjetine.
Emitor476 25
Skinemrezudasesmirimikrozprorezdaprovirim.Ništatamoosimmraka,vetarbije,drhtikvaka,Odtogzvukabogufala,pomislihdajeala.Vratasklopim,osmehkezim,namirućudazamezim,Dodamvatricepakmalen,pasêdamzaastalšaren.
Sklonimčorbu,većjemlaka,tresnemljutu,bašjejaka,Kadzanemimuneveri,nekoopetbijedveri.Zastanemdaprosudim,ništatoje,razumgubim,Tekpomislim–vetarbriše,kadudarciseponoviše.Trenminedoksamsesabr’o,„Evoidem!”viknemhrabro.
Dveriširim,dižembudak,„Drž’sedobroak’siludak!”Iopetsečudomčudim,nigdenikog,stvarnoludim.Manemožebititako,vratasusetreslajako,kadpogledammaloniže,dobrovidimneštogmiže,Iopsovahcrnomvragu,prasestojinamompragu.
Sadvamalasmeđaoka,opasnomegledastoka,Iučlankesvemetuče,kroznogebidas’provuče.Reknem:„Stani!Kudsikren’o?Japomislihdasamšen’o,Atimisemotaštuda,prestravimeglavoluda.Uobordatrknešsâmo,menesarmačeka’vamo.”
Tresnemvratasadbezreči,kadihmalipapakspreči,Guraprase,prokletinja,dreknem:„Prasebašsisvinja,Uoborujestehladno,datepustim,tojegadno,stokaseuoborsmeštainevaljadas’pravigreška.”Kadsevratazatvoriše,šapneprase:„Nikadviše”
Jel’topraseprogovara,il’mivetarušivara?„Štatokažešgroznistvore,zliporoduLenore?”Tojošnikovid’onije,prasezborisredavlije,Agazdamuostagladan,izavratavičejadan:„Kakvazlas’utebiskriše,neotvaramnikadviše!”
Stanemmalo,darazmislim,gucnemjednu,umrazbistrim,Toprasemezbunjuje,pasesetimdatuguje,IkazujemjaLenori,„ah,tosinaktvojmemori...”Al’Lenoranijecela,nastolujeizdvadela,
26 Emitor476
Ublatujeposlekiševidet’nećunikadviše.
Otkudkrenusuzaova,nisamjaodtakvogkova,Jes’dajednajeLenora,alitakobitimora,Zaprazniksesvinjčesprema,boljegjelanigdenema,Ačudojekol’kohraneuživuljkujednustane.Isuzeseizgubiše,plakat’nećunikadviše.
Odgozbenimalipomak,kasnisati,gunđastomak,Paredjedajedečovek,nemož’gladanbitidovek.NapihtijekrenemslasneodLenoremojerasne,Izaberemjednumeku,al’krozvratačujemdreku.Skočimtamo,al’jetiše,samoprase:„Nikadviše”
Teotvorimvratalako,kažem„Prase,slušaj’vako,Lošusudbusebikuješ,prestanidadosađuješ,Dazasednemsadsespremam,kadsamgladanmozganemam,Predočimatamnasvila,zaklaćutebezpetkila.”Toposlednjestrašnobiše,al’ćeprase:„Nikadviše”
„Vidiprase,tisistoka,negledajmeispodokaZlijevragutebeuš’oidasimesamosluš’o,Negdebisemeškoljio,nebisadabolanbio!“Dignemgazaobauva,al’neskičitaprotuva,Doksetakoblagonjiše,šapćesamo:„Nikadviše“
Uoborganosimhitno,dasejedesadjebitno,Međbraćugasvinjskumetnem,igroznumupretnjureknem:„Sadpokusajtosapladnja,večeratiovozadnjaZasledećutisihrana,dosadnosikaovrana.“Al’seprasadmrakomskriše,tihošapću:„Nikadviše“.
Podigošeglaveredom,mučnimpretemipogledom,Umalodas’strmeknem,paustrahujakodreknem:„Svisteprotivmene,móre,podlinakotuLenore?!“Kadzatutnjiuoboru,osamgrlak’ouhoru,Sviuglasprozboriše,kaojedan:„Nikadviše!“
Štasezbiva,onebesa,zarjeovosvezbogmesa,Onajo’zgogleda,brinem,nédapostdaprekinem.Paklomnekmimesocvrči,al’stomakmisadakrči,
Emitor476 27
Nejakajemojaverakadtrebadasevečera,„Evo,ovaneksebriše!“,snebašapat:„Nikadviše“
Nikadviše!Nikadviše!Strpljenjemitajstihsiše,Slatkomesceslužisvrsi,preBožićaneksemrsi,Zarpečenjedapropadne,odLenoremojejadne?Tresnemvrata,„Sa’ćužderem!“isvesnosenebuderem:„Jaćumrsimsvedokiše,atitrtljaj:Nikadviše“
OdLenorečupambutku,anapraguslušamstrku,Toprasićečujemspolja,spremamisenevolja.„Sadjedosta!“,kažemglasnoitandžarunapnemstrasno,Skidamrezu,skačemvešto,„Dederdavamreknemnešto!“Al’poganisesakriše,tamagrokće:„Nikadviše“
Tadopalimjednozrno,alitamosvejecrno,Pakabutkibrzotrčim,većjekasno,jasnoslutim,Neštomipokrovutrupka,pakrozodžakdolelupka,Izognjištatatelesa,stižuosmuđenogmesa,Odsvudameopkoliše,isviskiče:„Nikadviše!“
TadpogledamkaLenori,aonaseživastvori,Sevajujojcrneoči,pasastolateškoskoči.Prasićimevatrompeku,postomakuzubiseku,ALenorakidanogu,doksevriskommolimbogu.Dokoskemeoglodašeijošsikću:„Nikadviše!“
Sveselučepogasiše,nadamnomsetamesviše,Jecamtiho,pasvetiše,dokdušasemojabrišeTajstihštomipodariše:Nikadviše...Nikadviše...Odlazimjertakopiše,al’neštomeboliviše,svinjetinujazapraznikjestinećunikadviše.
28 Emitor476
razgovorsaZoranomJakšićemvodioFilipRogović
Nakonvišegodinapauze,prednamajenovaknjigajednogodnajznačajnijihsrpskihpisacafantastike.ZbirkompričaMINISTARSTVOSENKI, ob ra do vao jesvekojisupratilirazvojnjegovespisateljskekarijereanjenkvalitetteškodanećepodstaćionekojiseprviputsrećusaJakšićemdapotraženjegovastarijadela.AutornekihodnajboljihdomaćihSFpriča(„Jeka“,„Bezdan“...)i romana (Kra dljiv ci uni ver zu ma, Severnjak), jedanodnajplodnijih prevodilacafantastike(AutostoperskivodičkrozgalaksijuDaglasaAdamsa; Le to pi si TomasaKovenanta,NevernikaStivenaDonaldsona)natrenutakjenapustiozgraduPMFadabiupauzinaučnogradagovoriozačitaoceEmitora:
UkojojmerijepovezanvašnaučniradsainteresovanjemzaNF?ZoranJakšić:Sadbinekopočeodavrišti,ali—nimalo.Ilibarvrlomalo.Načinrazmišljanjakojisetražijestesličan,aliimabitnihrazlika.Upozadiniijednogidrugog je čovekova željadavidineštonovo,neštodrukčije,neštoštomožedazačudi.Togaimauvaljanojnauci,kaoiu valjanoj naučnoj fantastici. Fantastiku sampočeo da čitam i da se za njuzanimamvrlomladitadamininakrajpametinijebilobilokakvobavljenjenaukom.Povucite paralelu između naučnog istraživanjaiistraživanjakojejepotrebnozapisanjenaučnofantastičnepriče.Iujednomiudrugom,čovekmoradasmislineštonovoidrugačije,azatimdanapravijednukonzistentnuslikuokotoga.Razlika jeutomešto jeu literaturičovekslobodanutomsmislušto,kadakrenezajednomidejom,ničegavišenemoradasedrži,osimštomoradabudekonzistentan (a u nekim delima čak ni
to)dokunauci,kadadobijeideju,moradobrodaproveridalito„vozi“.
Unaucikojomsejabavimtoseradiputemeksperimenta.Akoseutvrdidatostvarnoradi,utolikobolje.SFinaukasvakako imajuveze,štopotvrđuju imenakaoštosuKlark,Asimov,Benford...Vi ste najpre želeli da se bavite stripomapisanjejedošloteknakontoga.Iz toga je proistekao zanimljiv načinpisanja—uglavinajpreimatefilmskiuobličenevizijekojepotomprenositenapapir.Izaista,čitajućipričekaoštosu„Jeka“,„Bezdan“,„Morana“,uglaviserađajuimpresivniprizori.Dali jeuMINISTASTVUSENKIpristupbioistiilisepromenio?Pristupjeevoluirao.Kadsambiomlad,izmeniosamvelikibrojnastavnikalikovnoginijebilonijednogkojiminijerekaodatrebadaodemnalikovnuakademiju,ajednaosobamiječakrekladaćupromašitiživotakoodembilogdedrugde.Napočetkusamsebaviocrtanjemstripova,ali,kakojevremeprolazilo,biloje
Emitor476 29
svemanjemestagdebihmogaoda ihplasiram.Shvatiosamdaulažemvelikitrudadaništakonkretnonepostižem.Onda sampočeo da prepričavamonoštosamhteodanacrtam. Ipak, japrezirem kada u prozi ima previše opisa,pasamsetrudiodamojepisanjebudekoncizno.Vremenom,tajslikovninačinrazmišljanja sve više se odražavao narečenicu.Udelusumiuvekveomabitneatmosferaiemocije,kaoinekiiznenađujućielement,alimisetakođesviđaonoštonamikronivoutvoribizarnosti„drukčijost“.Tosurečenicekojenaprvipogledizgledajukaodaimajusmisla,alisadrženeštopotpunobesmislenoilirečenicekojeizgledajukaodasuukontekstu, ali ako ih čovek izvadi, vidi dasamneštosasvimdrugorekaoonečemsasvimdrugom.Počeosamdaseigramkolažiranjem unutar rečenice i činimisedajetoveomaprijatno.Rečenicatakođemožedabudeslika.Upravonatajnačin samradiopišućiMINISTARSTVOSENKI, mada naravno ja ne mogu daodustanem od otkačenih prizora, nitiimam nameru. UMINISTARSTVU SENKIoniponajvišepriličeBrojgeluiliBošu,ali pre svega prema ponašanju likova,idejamaiodnosuizmeđuljudi.Kadabiste imali prilikuda snimite visokobudžetnifilmkojubistepričuprvoekranizovali?Ono što je najbliže omladinskoj literaturi—romanKra dljiv ci uni ver zu ma.Tojenajspektakularnije.Čakmogudakažemdasumepreduhitrili.Ovajromansepojavionajpre1987.apotomi1997.u proširenom izdanju, a u njemu imavelikibroj stvari koje su seposlepojavile u filmu „Matriks“. Veštački svet uKra dljiv ci ma uni ver zu ma zove se Matrica; glavna ličnost koja se praktičnoobogotvorujenakraju(kojasenezoveNeonegoAna)boriseprotivmašinskogsveta;atajmašinskisvetimavrlomoćneiopasnemašinekojesenezovusen
tineli nego kiborele... Dok sam gledao„Matriks“,bukvalnosamimaoosećajdagledamekranizacijusvojeknjige...Prošlojedostagodinaodizlaskavašeprethodneknjige.Dali jepraviuzroksporonastajanjepričailidrugeobaveze?Nijednonidrugo.Tojeuzrokovanoratom.Kadajenastupilotoludilo,menijepisanjejednostavnopreseloipotpunosamseokrenuonaučnomradu.Jednostavno,pitaosamse:„Čemu,čoveče?!Tisedištuimaštašaokoloseljudikolju.Rade sve naopačke, onako kako ne bitrebalo.“Zbogtogasamstao.Ali, izvuklisumeSpomenkaStefanovićiIlijaBakić. Bez njih,MINISTARSTVA SENKI nebinibilo.Kadasumeonipodstaklinarad,odlučiosamdanapišemjedno,datakokažem,terapijskodelo.Hteosamdastvorim jedno iskrivljenoogledalo idabaremnatajnačinviknem„Idiote!“onima koji, pomeni, to zaslužuju. Namernosampraviopričeodređenevrste,naodređennačin,određenim jezikom.Ubaciosaminekolikostarihpričajersuse uklapale stilom kao i ideološki. Nameramijebilada,bezobziranatoštojeupitanjuzbirkapriča,celaknjigabudekompaktnacelina.Gotovokaodapišemroman.Činimisedasamuspeoidajenastaojedanprozniblokispunjemvrištanjem.KaoRadojeDomanović kojiuzimamotkuiumestodaobjašnjava„Stradiju“iostalasvojadela,počinjedaudarauglavu.Ovazbirkajevapaj:„Dobro, ludismo,alinemoramodabudemobaštolikoludi!“Satiričniprizvukjejednaodosnovnihkarakteristika knjige. Pomenuli steDomanovića, a na promociji zbirke iDušana Kovačevića. Da li ste oduvekvolelisatiričnadela?(Smeh) Ne. Jednostavno, nisam videodruginačinnakoji jeovomoglodasenapiše.Moralojeovakodaizgleda...Činimiseda,kadgodčovekneštonapiše,
30 Emitor476
moradazaboli.Njegailinekogdrugog.Najboljeinjegainekogdrugog.Mislimdajeovosatiradignutanantistepen.Spomenki samrekaoda jeovoDomanović na esid tripu. Kad je ludilo, nekjeludilo!U priči „Neke posledice anđeoskogponašanja“ opisujete sajam kletvi,koje supostale srpskibrend.Da li jezaistagrdnjaikletvaonoučemusmonajbolji? Da li nismo u stanju da radimoništa bolje ili se ovdenaopakestvari uvek izgurajuuprvi planumestodobrih?Taidejasemnogimasvidela.Danisamuverendamožemodastvaramomnogo,mnogobolje nebih bioovde.Otišaobihuinostranstvoitamosebavionaukom.Ali,razlikaizmeđuonogaštomožemoionogaštoradimojedrastičnovelika. Inače,ovapričajenapisanaznatno pre radikalskog raskola i bacanjakletviuskupštini,takodamogudakažemdasuoniimitiralimene,anejanjih.Prisustvo naučne fantastike u MINISTARSTVU SENKI je daleko suptilnijenegouvećinivašihstarijihdela.Sadajeto jošbližeonomeštosenajčešćenaziva slipstrim. Kakvo je vaše viđenjemodernih tendencija u fantastici,tj. pre svega gubljenja granicameđužanrovima?Pravilakojapokušavamdapoštujemupisanjusu:budineobičan,bududrukčiji,budizanimljiv,pokažiosećanja ipokušajdastvorišneštoštojepresvegaknjiževnost.Svojevremenojepostojaokursu SKCupodnazivom„KakopisatiSF“nakomesamgovorioljudimadanema pisanja SFa, već samo pisanjaknjiževnosti.Među fanovimaSFapoznatistekaoprevodilac Daglasa Adamsa. Kakovam se čini ideja o novom nastavkuAutostoperskogserijala,kojibitrebalodapišepisacEojinKolfer?
Ceđenje suve drenovine. Kako da nateramomrtvogčovekadanapišenovinastavak uspešnog serijala? Nađemodrugog... Ne znam, želim mu sve najlepše,moždačakinapravineštodobro,ali tomi izgleda kao pisanje nastavkaBiblije.Nekokohoćedapišenastavakkulta,mora da budemnogo dobar ilimnogošašav.Dalitrenutnopišetenešto?Štabismosledećemoglidaočekujemoodvas?Pretpostavljamdasvakokosebavinečim kreativnim ima posudu punu svega i svačega iz kojevadi idejekoje ćeda obradi. Naravno, i ja imam razneskice,štonapapiru,štouglavikojesedugokisele,isakojimajošništanisamuradio,aveomamijestalodauradim.Spomenkisamvećobećaozbirkukratkihpriča,nedužihod1520strana,koje će biti slične priči „Anika (ili ratovioblaka)“.Upitanju su opet priče kojesubliskenašimprostorima,kojesudostaatmosferičneidostamračne.Dakle,ne liče na „Ministarstvo senki“,madaje Ilija Bakić napisao da je „Ministarstvosenki“priličnomračnaknjiga,štoijesteistina.
Emitor476 31
RadmiloAnđelković
Jedna od decenijskih rasprava međuljubiteljima i piscima domaće naučnefantastikevodiseokogetovskeizolacijei trenutkakada ćenekoda se izdvoji ibudepriznatodstranesrpskogglavnogtoka itakoporušizidkojisečiniotpornijim od Berlinskog zida. To priznanjenikada nije bilo potrebnood strane čitalačkogkorpusa,fandomjeuveknekakobionanašoj strani,već jemerapriznanjaočekivanakaooverenočlanstvouUdruženjuknjiževnikaSrbije (UKS) ilikakosetovećzoveuovimpomerenimvremenima kad je sve podeljeno, pa iglavnitok.
Bilo je pisaca koji su se iskazivali uglavnomtoku,ali sučačkali ipožanru(kolikogodjaneverovaoutuodrednicu). Bilo je glavnotokovskih pisaca kojisukoketiralisažanrom,mismotoprepoznavali i pomalo smo zamerali štoseonipridružujunama,kadvećminemožemo njima. Ima i onih koji su poslegodinabavljenjažanromuspevaliuglavnomtoku,pasadnegirajudasuikadaimali ikakvuvezusažanrom.TomemalopodsećanasvepoturiceuistorijiSrba,bilokakvojseonireligijiiliideologijiprikloniliusvom„novomživotu“.
Ipak,nekakobivamoiznenađenikadposlesvihtihjalovihgodinaustanovimodajeobrnutsleddogađajamoguć,štaviše da to nije dogodilo samo jednomdabise„proverilopravilo“.Ovegodinesu se čak dva pisca naučne fantastikepredstavila svojim novim knjigama, teknjigepripadajužanru,oninisunikadakrili da se bave tom prokazanom literaturom,aistovremenosudecenijamačlanoviUKSukomesmočlanstvosma
tralinedostižnimciljem.MoždasunekidrugidomaćipisciSFiFbilisuvišelenjida takvo članstvo postave sebi za cilj.Moždanisunirazmišljaliotome.
OIlijiBakićuSFfandomznasve,oMilivojuAnđelković—gotovoništa.
Dešavalomi se dame pitaju postoji li iMilivojeporedRadmila, dešavaloseobrnutoiMilivoju.Pitalisunasdalismobraćailinekirod.AdogodilosedanasjepraktičnoupoznaourednikBMGKonstantinović,kadanasjepostrojiousvojojediciji.MoradamusedopalodadvaAnđelkovićaobjavizajednoilineštoslično. Tako su se, „Zvezdane kapije“ i„Svavučjadeca“upoznali1998.godine,aMikaijarazjasnilisveštonismoznalijedanodrugome.
IspostavilosedasmoserodiliuistomBeogradu,dajeMikadvegodinestarijiodmeneidajeonpraviprofesionalac.ČiknekanekooddomaćihSFpisacapokažediplomuimagistraturusakatedreza jugoslovensku i svetskuknjiževnost!MoždaonnijepostaočlanUKSkaoSFpisac,alijetokomsvojespisateljskekarijeresvevremepripadaoiglavnomtokuižanru.
Roman „Promocija revolucije“ nijeSF roman,on samoovlašdodiruje fantastičnemotive, tekda sene zaboravidvostrukapripadnost pisca.Glavni toksigurnoprepoznajeovuknjigukaosvoju,alijeprepoznajemoimi,takodaniječudo što smo senjomnajpreupoznalina sajtu Art–Anima. Ona je literarnoviđenje jednogprocesa koji seodvijaobukvalnopredočima iuzučešćepisca,ličnistavprematomprocesukojijekrozfeljtonUsencikordona—svistudent
32 Emitor476
skiprotestiod1954do1998,objavljenulistDa nastokom1998.godine.
Pričaostudentskimprotestimaugrađenajeuosnovuromanakrozpetautorovih nastavaka za njega legendarnogčasopisa buntovne asocijacije evropskihmladih intelektualacaBREM(Bazarevolucionarnih studenata sveta), čijenastavke,kaoDosijeBREMon smeštau 1997mu godinu. Pritom se igramogućnostima da ta skraćenica može daima i druga značenja. Kroz pet takvihpodlistaka smeštenih u roman autornam govori o korenima intelektualističkih pobuna, o njihovim filozofskim,političkim i društvenim značenjima, osituacionističkojteoriji,oodnosuvlastiprema studentskim demonstracijamaskrajaprošlogmilenijuma,oosvajanjuslobodekroz smeh i šaluuzpoklič:Zabranjeno je zabranjivati! Istovremenoonsmatradanijesverečenoinudinovepodliskeuelektronskomobliku,kojisemogudobitiodizdavača(mailomnaknjige@filipvisnjic.co.yu).
Neobično je da u jednom romanuautor tako eksplicitno saopštava svoje stavove i svoju poruku, ali bar nemoramo da se bavimo razmišljanjimašta je pisac hteo da nam kaže. Budući da sumoja razmišljanja i daljepunasumnji i nemoći daprepoznamgde suu ovoj civilizaciji načinjene greške i kako ihotkloniti, u čitanju sambioopterećen svojimneslaganjima.Uzroci svihpobunasukolektivnanezadovoljstva,aposledice sve energičnija manipulacijaistimaodstranevlastiprotivkojesepobunevode.Čimsamprepoznaoosnovnimotiv romana nametnulomi se razmišljanjeoromanuUmbertaEka„Imeruže“ukojemsekrucijalni segmentbaviustancima „male braće“, franjevcimai prethodnim albigensko–patarensko–katarskimpokretima.U istom romanu,osnovnisukobnastajeizpokušajacrkveda izopšti iuništičudomzaostalidrugi
tomAristoteloveknjigeopoetici—Komedija. Tada sam shvatio da je jedininačin borbe protiv nametnute nam sive stvarnosti— smeh. Takođe, i kakosetaborbaokončava.Zbogtogasuzamene „narandžaste i target revolucije“preoblikovaneiizvitoperenereplikestudentskihpokreta1968.MikaAnđelkovićmislidrugačijeimislimdaćeDosijeBremizazvatikodčitalacapodeljenaraspoloženja, semukolikonisamtolikobeznadežnousamljenpojedinacdamojemišljenjetrebazanemariti.Usvakomslučaju,1968muuBeogradusampromašiojerjetobilamojaprvaiscrpljućaradna godina, uz svakodnevno putovanje do Pančeva i nazad, a studentskeprotestepredMiloševićevpadsampratioizjednedruge,matorijekolone.Dobra strana ovih podlistaka, koje trebasačuvati,anijezgoreginaručitinove,ješto su neverovatno informativni i ispunjenidobrimmislimakojejepisacsigurnoprikupio,anjimadodaoibrojnesvoje,tokompripremazapomenutifeljton.
Oddobrogpiscaseočekujeam bi valent nost,slojevitostuliterarnomiskazu.MikaAnđelković to bukvalno čini u trisloja(poredDosijeaBrem),odkojihdvaneprateosnovnitokpripovedanja.Prviipomenidalekomotivisanijijeinternetkomunikacija sa nepoznatim prijateljem. Ta komunikacija je, zapravo, jednosmerna, nju drži nepoznati prijateljJovan,bivša,sadašnjaibudućaizbeglicaizsopstvenezemljeusopstvenuzemlju.Pisac tu potpuno odustaje od identitetasvogjunaka,jerjeJovanodabraobašnjegazbogemailadreseamika@verat.net. Jovanovo ispovedanje svomnepoznatomprijateljujesjajnonapisanoiutim odeljcima prepoznajemo sve onošto smonaslućivali da se događa ljudimaizmeštenimizsvogokruženjatokomsukobaunašojzemljikojaseraspadala.
Realnost ovog dela pripovedanja jeu blagom kontrapunktu sa slojem pri
Emitor476 33
povedanja u kome autorov junak bivaučesnik u razgovorima u „salonu persona“ deda Živka gde se okuplja stalnodruštvodarazmenineobičnepričeodogađajimakojisusedogodilitogiliprethodnogdana.Tosupričeotokudemonstracija uBeogradu iz okaposmatrača,učesnikau šetnjama i sukobimasa policijom, o neobičnom udelu taksistautome,ooptimizmuiodlučnostikojesutedogađajepratili.Brojtihpričajetakavdaglavni junakromanaNenaddokrajaneuspevadaispričasvojneobičnidoživljajsasamogpočetkaromanaukome jebiousredištupažnje.Pisacinsistiranatome,jerštajejedandoživljajumnoštvudrugih,podjednakovažnih,kojejetrebaloupitiisačuvatizanadolazećavremena.
SamaosnovnapričakojasebaviNenadomiPredragom,ocemisinom,kojisu,svakousvomvremenubiliučesnicisličnih,akone ikonsekutivnihdogađanja,takoostajeusenciizaista,nakraju,nije važnoko jeu čemuučestvovaoutimvremenima,kaoštonijevažnodaliu podzemlju Tašmajdana obitava BeogradskiduhkaosvojevrsnientitetilijesamduhBeogradatajentitetsmeštenusvimanama,dase,kaddođevreme,probudi i ponesenasunekunovupobunu.Važno jesamokoliko jedubokomoreuBeogradu. I toprekaopitanjenego kao odgovor, jer odgovori i nisuvažni.
Većnekovremestrepimodpisanjaosvojimiskustvimaidoživljajima,oBeograduukomesamproveočitavživotikogavidimdrugačijeonekihdrugihkojioBeogradupišukaoosvomgradu.Zaziremodtogaštabimojasećanjanekomeznačilaimogućnostidaonaostavezasobomgorakukus,kaoštosumeniostavilepozneknjigeSjenkijevića„Bezdogme“ ili Tvenov „Tajanstveni stranac“. Pisci nekako vremenom postajuopori, ne kriju svoja razočaranja i po
trebudaihuvalesvojimčitaocima,kaoštosamjadoživeoFoknerovroman„Zimanašegnezadovoljstva“iliposlednjeknjigeArturaKlarkakojesamzaobišaozbog neizmernog davljenja svojim porukama.Međutim,MikaAnđelković jeozbiljnoporadionapovratkumogzaturenogoptimizma.Moždamisečinipreteranim,dasunjegovoptimizam injegovaveradasuborbazaboljiiživotnijiživotponovljiviusvomizvornomoblikuimogućibezmanipulacijakojesadprepoznajem, čime borba biva izopačenaod strane onih koji u svemu pronađusvoj pazar.Ali, pokazaomi je daunekeboljestvaritrebaneopozivoverovatiidoslednopratitisebemakolikoputprednamabiokratak.
34 Emitor476
Ponekadmisesmučizbogčitanjapričadomaćih autora. Vodite računa da nisamnapisao„odčitanja…”,jersamovajkrst sam sebi natovario na vrat. Samsamsebeubediodaječitanjedomaćihautoradobrastvar,takoupoznajemnoveljudeunašemokruženju,radujemsekaduočimnapredakkodnekihkojesamdojučemaltretiraonaknjiževnimradionicama,suočavamsesakonkurencijomkojame podstiče da se i ja više potrudim.Ipak,događamisedamisesmučikomunikacijasanekimautorima.Ne,nesmučimisedapročitamnjihove loše ibezidejne tekstove, nedorađene, nepismene, pune korektorskih i lektorskihgrešaka, to jedeokaznezbogtogaštose ovimbavim. Smučimi se kad autorneumornonavaljuje daubedi imene isveokomeneda jenjegov rukopisdobar,čaksjajan,dajetopremenepročitaonekoizuzetnokompetentaniširokogrudopohvaliotajrad,uveravajućipiscadajeprednjimneverovatnaspisateljskabudućnost.Kadshvatidaodtoganemaništa,počinjuuvrede,nipodaštavanje idegradacijarečnikakojimsekoristi.
Možda najbenigniji primer je „mladipisac“ koji je, u svojim kasnim tridesetim,seo inapisaoroman.Taj roman jedospeo do jednog našeg izdavača kojimujeobjavioknjigu,hvalećinjegovraduz opasku da će s njim „sigurno dobiti nagradu Lazar Komarčić za roman“.Ovde treba zapaziti da postoji „kompetentno mišljenje“ o romanu. Kadasam,nanjegovumolbu,pročitaoknjiguipokušaodasaznamkojagajenevolja
nateraladatouradiibaciznačajnideoušteđevine, tok događaja je postao jasniji.Tokomrazjašnjavanjaštaizaštotunevalja,doznaosamdačovekništanijepročitaoidanijenipogledaonekeznačajnijeSFfilmove.Srećom,ionakojebiopredodlazakizzemljeudalekuAustraliju,pajesamoslegaoramenimaiotišao.
Drugogslučajasesigurnosećajuonikojisuredovnodolazilinanašuknjiževnuradionicu.Mladacjeposlaopriču,aprethodnosujepročitalinjegovinajboljidrugariisic!—kompetentniknjiževnikritičar. Opet se neko otarasio skribomanaiprepustioganama.Posleveomanepovoljnog komentara krenuo je daprotestvujeiiznosisvojeargumente(nikadasvojepričenedajteprijateljimadačitaju—onivamsenećezameriti;dajteihneprijateljima).OdvećenevoljesumeizvukliSaleMarkovićiJocaRistić,čijesemišljenjenijerazlikovaloodmog.
Danas,parsatiprenegoštosampočeo da pišem ovaj komentar, smučilomisetrećiput.NapozivsajtaLazarKomarčićpočele sudapristižupriče.Čaktriod izvesneautorice.Poobičajusamprimiosvojkrstipročitaoih.Komentarda su priče katastrofalne poslao samelektronskompoštom,kakobihzavršiosatim.Posletogajeusledilabrzometnarazmenaporukaukojojjenajprebilazapanjenakakosammogaodatakoneštotvrdim(sic!—ionajedobitniknagradekompetentnogžirija),zatimjeustvrdilada je čitalamoje „Uputstvo zaapsolutnepočetnike“,dajeonodosadnoikoještarijaidanemanamerudadolazinara
RadmiloAnđelković
Emitor476 39
dionicuisluša„mudrosere“.SvibudućiposetiociKnjiževneradionice tre ba da buduzahvalništosamto istrpeoumestonjih.
A,sad,poštosamse istutnjao iakourednikne izbaciovajdeo,mogaobihda pređem na priče koje sam čitao uEmitoru 471. Urednik nam je, ovogaputa, opet ponudio tri priče i još jednomotvoriotemuzakomentarorelacijamakojeomeđavaju literarni fanzinskiprostor.Pričomdugognaziva,Pričagotska ili svakom svoje ameni tvoje, nudinamnašegnajznačajnijegpiscaIlijuBakića,pričomSve tlostnudiDejanaMujanovića, autora koji je u Društvu„LazarKomarčić“preživeonizknjiževnihradionica,apričomPovežimosvetove nama novo ime — Adrijana Sarajliju.Kaoporučenoda sepovučevezivna linijauprocesunastajanjanovogimenananašojsceni.
Prvapričapotvrđujedajedobrodaetablirani pisci imaju svoje priloge uEmi to ru,ontakobivabolji,alisepostavljapitanjedalitepričetrebadabuduu konkurenciji za nagradu Ljuba Damnjanović?Mislimdanijedobrodauistoj konkurenciji budu Ilija Bakić ili GoranSkrobonja(dobitnikovenagradenaprošlomBeokonu)ionikojepokušavamodapredstavimo fandomu.Timebiizborzaprvenstvoufanzinubiosužen,možda ineštonižegkvaliteta,ali to jedeoigre,akoigramoistuigrujaiostaličlanovinašegfandoma.Otomesetrebatekizjasniti.
Dejanjedobarprimerdaostanemouzradknjiževneradionice.PreparbrojevanašegfanzinadobilismoFilipaRogovića,asadaDejana.Njegovirukopisipostajusveboljiitrebaočekivatidaseuskoropojavi inamestimakojanadrastajufanzinskiprostor.AdrijanSarajlijaje osveženje i voleo bih dapročitam injegovedrugerukopise.
Ilija Bakić, PRIČA GOTSKA ILI SVAKOMSVOJEAMENITVOJEŠtagodIlijuBakićapotaknenapisanjeon to uradi savršeno profesionalno inadahnuto.NjegovaGotskapriča... jestegotik,niGhoul kaonašekspert zaovu literaturuneće tonegirati,ali Ilijanepropuštadaunjusmestisvojliterarni identitet,da sena svojnačinnašalii podbode na neka razmišljanja o pristupuovojvrsti literature.Uvodnideopričesadržisveelementegotikadabismogaprepoznali.Tujemračnaolujnanoć,gustaineprohodnašuma,stoletnihrastovičijepovijanjepodudarimavetrauspostavljaatmosferu,konjanikkojisekroznjuprobijadosablasnogzamkanavrhuliticegdegaočekujeispunjenjezadatkakojimujenjegovgospodarpoverio.U zamku se spuštaupodzemljegde pronalazi traženi kameni kovčeg ibdi nad njim, uz svetlost sveća čitavudugunoć.
SusretsaduhomkojisejavljaizkovčegavraćaIlijunascenuimisaznajemodaimrtvimorajuispunjavatisvojeobaveze prema zakonitom gospodaru zemlje,akoseidaljebavezemaljskim(?)
40 Emitor476
delovanjem.Kakosepričazavršavaikakosuporeznikiduhgospodarazamka došli do saglasnog rešenjaostavljamčitaocima.
Ostajem nezadovoljan nakon čitanja, jermi je Ilijapodariopremalostranica,anakrajusamsetamanrazbaškariodaoBirokratenuigrofuDeGiju čitamdokme san ne obori.NeznamdaliIlijanemadahadaovakvupričurazvijeiligajemrzeloda se dalje zamajava sa čitaocem.Pokazaonamjedaiovojakodobroznadauradiištaimadaljedasekaže.
DejanMujanović,SVETLOSTVeć sam napomenuo da je Dejanprogurao književnu radionicu. Njegova priča Sve tlost ima korene udavnozadatojtemikadsmonastarimradionicamapisalipričekojimabineko zamislio samoprvu rečenicu. U ovom slučaju, ta rečenica jeglasila:Već tri dana svetlim i nijeminišta.Sećamsedasam ja tadamislionanuklearniholokaustievolutivnu sposobnost čoveka da i topreživi,aliseDejanopredeliozahororštosamopokazujedajepočetnarečenicabilapoticajna.
Priča teče glatkoodpočetkadokrajaitojeosnovbezkogarukopisne može da bude dobar. Naravno,ovogaputadečaksvetliiuporodiciga tešeda tonijeništa, da se kodnjihtodešavaidaćevećproći.Toje znak vampirske posebnosti, dosadanismoimaliprilikudasetaposebnostna tajnačin iskazuje, a inicijacijunasebepreuzimabakakojaje„svetlelasamojedandan“.Dežurnažrtvajesluškinjaukući,tojojje,osim spremanja, pranja, peglanja ikuvanja u opisu posla. Ipak, sa ponuđenim krvnim obrokom zadovo
ljavasebaka,klinacimajošdasvetlidoknebudespreman.
Bez obzira na blagu odbojnostkojuosećampremahororu,ovapričajedobraiakoseDejandokrajaoslobodi i svojim afinitetima pretpostavisvojemogućnostiimaćemozadovoljstvo da njegove tekstovečitamoiznovaiiznovainaprestižnijimmestimanegoštojeEmitor.
AdrijanSarajlija,PovežimosvetoveNeznamda li jeovomnovom likunanašojscenitoimeilipseudonim,tekAdrijanSarajlijajeosveženjezaEmitor.Njegovapričajepotpunopismenaistilskiodređenaitunemamštadadodam.Onnepišesamodabineštonapisao,onimaporukukojunamprenosipreko svojih likova.Na jednoj strani su ostaci starogsveta vila, patuljaka i ostalih bićakoja opstaju u svetu nezauzetomodstrane ljudi,ugroženiodstraneonih koji nadolaze i među ljudimaopstaju inapreduju zahvaljujući tomeštonapredakirazvojcivilizacijezauzimaposlednjastaništavilinskogsveta.Na toj strani su čume, veštice, vampiri i karakondžule, kojimapogodujenezasitapotreba ljudidasvetpretvoreuprostor za sticanjebogatstva.I,naravno,ljudikojigrade i ograđuju poslednje prostoreu kojima još postoji ta posebnostzbogkojejesvetdobromesto.
Ova,pokarakteruantiglobalističkaiantikokakolističkapričaokončava se sarkastičnim zapažanjem dati koji razaraju toliko važnu raznolikost našeg sveta deluju pod sloganom „Povežimo svetove“. Oni kojise toliko upinju da sačuvaju biodiverzitet Zemlje, istovremeno istrebljuju raznolikost humanog i vilinskogživljenja.
Emitor476 41
Naravno,nijesvetako jasnoupriči.Onajeminimalistička,kaodaautornijeimaoenergijedasvojumisaorazvijedokraja.Mičitamosamodveslike,jednuu kojoj vilinski svet prepoznaje nadolazećupretnju idrugunakojojvidimoonekojineraspoznajuštetukojučine.Siguran samda je ideja većaodpredstave.Voleobihdavidimverzijuukojojbi taj sudarbio i razrađen, imali bi tušta da se do da.
* * *Evo, prošla me je muka s početka
tekstaiizvinjavamseštosamiskoristioovaj prostor. Sad mogu da zaključimdasamopetzadovoljanizborompriča.Kaodamiurednikdajezadatkedaprepoznamnjegove razloge.Ako je želeodapokažerazlikeiposebnostiupisanjukodpisaca različitog iskustva,onda jeutomeuspeo.Dobrojekadsuonikojisupoznatijošsanama,kadonikojepoznajemo od samih početaka postajuboljiikadnamseobratepogubljeni,alidobri.TimenaspodsećajunajednudavnupraksuLKukojoj smotražili tenove a neznane pisce i pozivali ih danamsepridruže.
Za nas koji smo priče Ilije Bakića upoznavaličkiljećiumonitordokasnihsatikrozonlajnzbirkuDo le, u zo ni pro jek ta Rastko, i prikupljali štampana izdanjarasutapobrojnimčasopisimaiantologijama,vestdajekaosvojedebitantskoizdanje izdavačka kućaTardis iza bra la prvu zbirku baš ovog poete, pripovedača, romansijera,urednika ikritičara,označila jepopunjavanjeznačajnepraznineudomaćojknjiževnosti.
Čini se neverovatnim da, i poredbrojnih zbirki poezije i dva romana,od kojih je sjajniPrenatalni život doživeočakdvaizdanja(ZnakSagite,1997;Narodna knjiga, 2005), ovaj član Srpskog književnog društva čije stvaralaštvojednakocenekolegeičitaoci,nijeimaoknjiguu kojoj sena jednommestumogaosagledatibardeonjegovogpripovedačkog opusa. Izuzetno dobroposećenepromocijenakojimajepredstavljana Jesen Skupljača jasan supokazateljznačajaovezbirkealiidaljesaradnjeBakićaiTardisa.
Bakićzasvojeprotagonistenajčešćebira skrajnute, odbačene, usamljeneljude i bića o čijoj patnji piše bez buke, besa i bez trunke patetike. Pomerenim uglom gledanja ili podelom nafragmente koji se tek poslednjom rečenicomuklapajuucelovitusliku,Bakićunosi sadržaj u naizgled nezanimljivetemekaoštojeutopijaupričiRamTomasaMora,jednojodranijihBakićevihpriča(1982)kojaseibavimonotonijomutopijekaoknjiževneteme.
Motivpiscakaohroničara,predskazivačainemoćnogposmatračadominirautripriče.Unajnovijoj,alismeštenojudalekuprošlost:Međudinamako ja i otvara zbirku, srećemopisca kaonecenjenoghroničaraHorde, ubogog zanatliju,čijajeulogasporednameđusavremenicima,aliodpresudnogznačajazaopstanakHordeuistoriji.Usvojevrsnoj borbimača i pera, pero je pasiv
42 Emitor476
NikolaPetrović
no,alinenapisana rečbrišecelokupnepodvigeplemenapainjenopostojanje..U verovatno najslabijoj priči u knjizi, OsmehgospodinaV.Ž,poslednji smehpisca, zanemarenog predskazivača i„dvorske lude“, odjekuje završnom rečenicom.UGnoju, jednojodnajmučnijih pričadomaće fantastike, ispisanomkrvlju, zadahom i gnojem; kroz zveckanjeoštrica,vrisku,siktanjeiškrgutanjezubabezumnognasilja,probijasemuklivapajnemoćnogposmatračakojemsuljudiiščupalijezik,jerneželedačuju.
O nepremostivoj granici između nebaizemlje,ičovekovojtežnjizanebom,iako još nije u potpunosti sagledao nizemlju po kojoj hoda, govoriSvod. Na tonebouspevadadospepilotšatla,ali
tek svojom smrću i vraća se svom začetniku Ikaru u pričiSlikovnicako ja je protkana naučnofantastičnim slikama,kaoijošdve,takođenapisaneiste1992.godine:Kolevkaukojojsekoristinapredna tehnologija da bi se ponovodoživelo najspokojnije doba: ono kojeprethodi rođenju, provedeno u materici, iKošavau kojoj bezvremenaKulašibana vetrom stoji kao spomenik nestalimcivilizacijamapredodređenimnapropast,akojesegomilajuuslojevimazemljištaispodnje.Otakvimcivilizacijamainjihovomneposrednomuticajunasadašnjostčitamo iupričiNečijeruke,misterijioarheološkojekspediciji,kojačeprkanjempoprošlostibudinepoznatesvetoveiprenosiihusadašnjost.
Dvojnik i sve oko njega je duhovitapriča kojom se izanđali motiv dvojnikau umetnosti izvrće naopačke. Protagonista priprema razne verzije susreta sanezainteresovanim dvojnikom da bi uodsudnomtrenutkushvatiodasasvojimodrazomnemaočemudarazgovara.
Gledanje jeeksperimentkojisamogsebe poništava, svojevrsna antipričakojaseneprestanozaustavlja ipočinjenanovo, tražeći najbolji ugao gledanjada se sagleda srž jednogdogađaja,naravno, ispostaviće se na kraju — neu
Emitor476 43
spešno,nipodaštavajućitimezajedničkitrudiautoraičitaoca.
Najdužapričauzbirci,PoštovaniSak:71 portret, kroz 71 poglavlje iščupanoiz jednog života govori o automatizmuživljenja, rutini svakodnevnice PoštovanogSakakojinaizgledimasve,aliipaktragazasmislom,azatim,obeshrabren,samo čeka smrt dok život prolazi krajnjega:„Dosadan,nepotreban,ali jedinikojiima.“
Nagrađivana priča Više od 90 fragmenatapovratka,kaoinaslovna,JesenSkupljača, bliske su po ogoljenom bivstvovanju; iskonskomnagonu za samoodržanjemjedinkeuprvojpriči isamožrtvovanjaradiopstankačitavevrsteudrugoj. Hranjenje, parenje i spokojansanuskloništusudovoljnizapostojanje.Upravo ove dve priče su najbolji pokazatelj majstorstva Ilije Bakića koji u čitaocuuspevadaprobudisaosećanjezabićakojanisujasnoodređenanikaočovekovipreci,postapokaliptičnipotomciilitek„životinje“sakojimadelimoplanetu,akojezapravopokrećuistimotivikaoinas.
NaovepričeoborbizaopstanakseposvojojsuštininadovezujepričaosvetlijojstraničovekanazvanaJato.Pisanaviše od decenije nakon prethodnih, uvremekadačovekovasvestonarušenojravnoteži u prirodi dostiže neophodannivo (okasnele) brige, Bakić nas smešta u posvećenu grupicu ekologa kojipredvode klonirano jato gusaka ka retkonetaknutomstaništu–vandomašajačoveka injegovetamnijestrane lovca izagađivača.
Iako je ovo, čini se, neujednačenazbirka za koju je izbor petnaest pričanačinjendaprikaže svojevrstanpresekBakićevogstvaralaštva,JesenSkupljača predstavljavišeodnabacanihpetnaestfragmenata jednog pripovedača. Ona
omogućavadasena jednommestusagleda umeće ovog vrhunskog stiliste,jednako uverljivog u žanru i van njega,čija se proza ne prepričava. Gornji prikazi su svakako subjektivna tumačenja,neke od priča je teško predstaviti i sinopsisom.One ne podležu objektivnojanalizi, njih treba čitanjem doživeti iverovatnoćesvakičitalacizdvojitinekudrugu kao omiljenu. Poput Roršahovihmrlja, one prestaju da budu Bakićevezamislinakonmomentaukojemjestavioposlednjutačku—daljeihvodičitaočevapodsvest.Tojeslatkiusudvelikogpisca.
44 Emitor476
FilipRogović
IlijaBakić101licefantastikeEmitor466,2008,Beograd.
Kada se pomene ime Ilije Bakića, prvaasocijacija su proza i poezija visokogkvaliteta. Međutim, pored beletristike,Bakićjepisaoiknjiževneprikaze.Knjiga101 lice fantastike nastala je sakupljanjemnjegovihtekstovakojisuod2003.do2007.godineobjavljivaniunovosadskomdnevnomlistuDnevnik,ovelikanimaNFknjiževnosti.
Sabrani na jedno mesto, ovi tekstovi daju uvid u istoriju naučne fantastike, budući da obuhvataju period odcelog veka: od prvih žanrovskih stvaralaca s prelaza iz 19. u 20. stoleće (H.DŽ. Vels, Žil Vern, Kamij Flamarion,...),preko autora iz zlatnih godina naučnefantastike (Artur Klark, Isak Asimov,...),i novog talasa (Rodžer Zelazni, DžejmsBalard,Ursula Legvin...) dokiberpankeraiostalihpisacakojisujošaktivni(Vili
jemGibson,K.V.Džeter,DžordžMartin,DenSimons...).Zastupljenisuipiscikojisenisutokomcelekarijerebavili fantastikom,alisupojedinimdelimaostaviliznačajantragužanru(DžordžOrvel,Oldos Haksli, Džek London, Vilijem Barouz...).Takođe,101licefantastikenastojidaraspršimitotomedasedobrafantastikapišesamouAmerici,predstavljajućibrojneznačajneevropskeautore(StanislavLem,braćaStrugacki,KarelČapek,MorisRenar...).Dakle,jedinikriterijumuBakićevomizborukogaćeobraditibiojekva li tet.
Namenjeni dnevnim novinama, tekstovi supre svega sažeti i informativni.Može se reći da je ovo skup101 krokiportreta pisaca koji zavređuju pažnjuljubitelja fantastike. Pored tih odlika,primerenihmediju, krase ih vrline svihBakićevih nebeletrističkih spisa — onisu jasni, jezgroviti i objektivni. Bakićrazgovetno govori o autorima i delima,precizno određuje njihove umetničkedomete,nepropuštajućidapredočivremenskiiprostornikontekststvaranja.
Knjiga 101 lice fantastike ispunjavanadekojeautorgajiuvezisanjom.Onamožedaposlužikaoputokazzasvakogakoimaželjudaseupustiusvetnaučnefantastike. Sledeći stazu koju je Bakićutabao, čitalacmože da izbegne stranputice zbog kojih se kaje autor knjigei ostali koji na tacni nisu imali ovakvuknjigurecepatazauživanjeuvrhunskojnaučnojfantastici.
Emitor476 45
Ministarstvosenki,ZoranJakšić(Tardis,2008)
Pre nego što je izašloMINISTARSTVOSENKIZoranaJakšićauizdanjuTardisa, čuo sam za NIKADORSKOG HODOČASNIKA,alinisamsepotrudiodanađemtuzbirku.ZnaosamdaminapolicistojeZnak Sagite 14 i Tamni vilajet 1 u kojima su objavljene dve Jakšićeve priče,Bezdan i Kra lje vi sep tem bra, međutim,ostalesu iznekograzloganepročitane.Nisamznaogotovoništaoovompiscu,niti se sećam da je poslednjih godinapominjan u klubu. Barem kada sam jadolazio. Sklopivši koriceove zbirke, kajanju i autošamaranju nije bilo kraja.PravaještetaštoJakšićnijedobioonolikopažnjekolikozaslužuje.Dragomije
da je ovim izdanjem to delimično popravljeno i nadam se da je u pripremijošjednazbirka(ilimoždaroman)ovogautora.
Zbirku činidevetnaestpriča. Iakonisusve istogdometa,niza jednusenemožerećidaje ištamanjeodzabavne,dobronapisaneproze.Onoštoihvezujejeste istiuniverzumkojiuzimapolazneosnoveizstvarnostiukojojsmoživeli,ijošuvekživimo,nebiliihzakrivio,preuveličaoiputemtepomereneperspektive svežim okom preispitao. Koristećise oneobičavanjem, Jakšić nam skrećepažnjunastvarikojesmopočelidaprimamozdravozagotovo,iliokojimajednostavnoneželimodarazmišljamo.
Hrabro i bez zadrške, Jakšić okrećeoštricu svoje satire ka sebi i svom narodu.Većuprvedvepriče,onpretresasrpskimentalitetirazotkrivanekrotičnotkivokojevaljaukloniti:budućidasmonarod koji se izveštio u „proizvodnji ipreradiistorijeiistorijskihprerađevina“,nijenikakvočudoštosmosebašminašliprviureduzakupovinučimjelicencazaistorijuuPrvihstotinurazlogazaukidanjepesmeizašlanatržište.Međutim,ovajedinstvenaprilikazasnimanjezvukovaizprošlostikoštalanasjemalovišenegoštosmoočekivali,alitoje,naravno,greškanekogdrugog.
Pošto je i višenegoočiglednoda jetajdrugikrivzatoštosebinemožemodaobezbedimodobro,najbolještomožemodauradimo jestedamuvratimo
DejanMujanović
46 Emitor476
milo za drago. Stoga, kada zajedno sakravomcrkneikomšija,kaoupričiNeke posledice anđeoskog ponašanja, nipošto ne smemo da dozvolimo osobi čistogsrcadanampoželinešto,jerbitomogloidaseostvari.
Rez se sa Balkana širi dalje, dok Jakšić zaseca i samusrž ljudskosti.Započinjući kritikom društva, njegovo sečivouranjadubljesvedomanačlanovatogdruštva.UPe smi mr tvih pro le te ra, najdužoj, narativno najrazvijenijoj, a ujedno inajkrvavijojpričiu zbirci, autor sedotiče komunizma, pasivnosti, gladi zamoći i očajničke potrebe pojedinca zapromenom.Akonas jeovakvodruštvonačiniloludimislabim,ondaonotrebadasemenja.Dorevolucijemoradadođemakakvaonabila.Dabismoizašliizčemeratrenutnesituacije,najpremoramodaubijemoreligijuisvakidrugividopijumazamase.Međutim,paradoksjeutomeštonamjeipakpotrebnodanasnekoopija.Neophodannamjevođakojićedanasvučezarukaviukogaćemo,ovakoslabiiludi,slepodaverujemo.
Pored komunizma javlja se i demokratija u priči Prilog edukaciji karantinskogosoblja.Jakšićovdepostavljapitanjeslobodeiukojojmerionatrebadabude zastupljena. Preterano slobodoumljeuvarošiJaukovustvarahaos,odnosno društveno uređenje rađa anarhijugdeilokalniidiotimapravodaodlučujeoživotu,odnosnosmrtičitavezajednice.
Jošjednaodnemanicivilizacije,birokratija,predstavljena jeuKu pi te Ka melot, bli sta vi Ka me lot.Dabismopobedilineprijatelja,moramobitikaoon,odnosno postati bezlični poput administracije. Košmar nastupa sa spoznajom dasmoneprijateljmi sami ida jepobedaništadrugodovrzinokolo.Vizuelnoveoma upečatljiva, ova priča neodoljivopodsećanaGilijamovBrazil,madajojsezamerakrajkojisenazirevećposleparstrana.
Ismevajući i parodirajući našemane,Jakšićupozoravananeminovneposlediceukolikosenedozovemopameti.Međutim, on takođe i ukazuje na večnostljudskegluposti,neraskidivogdelanašeprirode,kao inacikličnostnašihgrešaka.Ljudimajepotrebanđavo,nekoukogabimoglidaupereprstom,alikakotoobično biva – čovek je taj koji je đavo(PokušajdanespališSumatru) ikaotakav,uljudskomobličju,onjeinajuspešniji(O Ze bri i Ibi su).Ipak,mismožrtvenas samih, što je slikovito prikazano upričamaBelidani,belenoći,belapesma, Tamogde živipticaRoh i u izvanrednoduhovitojMojtijakažegdeglavnijunakideulovnasebe.
Predeli i ljudi sa stranica ove zbirkepokazujusvusnaguJakšićeveimaginacije.Na nivou rečenice, njegova originalnost svake je hvale vredna. Najvažnijeod svega, ovaj autor nesumnjivo imaštadaporuči.Ontoradisuptilno,jasno,zabavnoizrelo,uzodmerenudozucinizmaigroteske.Upojedinimslučajevimataporukaznadaprogutapriču i likove,dok njeno tumačenje postaje jednosmerno. Međutim, i sa ovom primedbom, Ministarstvo senki je obaveznoštivo za sve ljubitelje dobre i ozbiljnefantastičneknjiževnostikojauspevadaseuzdigne iznadžanrovskihkonvencijaitimepostanerelevantnaiuširimokvirima.
Emitor476 47
Vištomaštateosreći,LjubomirDamnjanović(Tardis,2008)
Iakonapisan1997,romanVi što ma štateo sreći na tržištu sepojavio tekprenekoliko nedelja.Njegov autor je širojpublici sasvim nepoznat, i pored togaštoje,osimoveknjige,autordelakojabi zainteresovala većinu fanova fantastike i horora.Usledmaterijalnihograničenja ali iDamnjanovićeveneambicioznosti,njegoviromaniizbirkepričasu,najčešćeusirovim,nesređenimverzijama,štampaniusveganekolikodesetinaprimeraka kao specijalna izdanja fanzinaEmi tor,javnogglasilaKlubaljubiteljafantastike Lazar Komarčić, čiji je urednikdugobio.
Vištomaštateosrećisečitaudahu,zahvaljujući pitkom stilu, obilju događaja ioriginalnojSFviziji.DamnjanovićstvaradrugačijuSrbiju(isvet)spočetka
20. veka, najviše se usredsređujući nagodinePrvogsvetskograta.AkovećnaprvimstranicamasaznamodajeLjubinBeogradsačinjenodživihzgradaidaga,pored ostalih, naseljavaju Indijanci, nimalonetrebadanasiznenaditoštoperiod191419.protičeu ratuprotiv trolova,kojinapadajuljudeizvirućiiztla.
Zanimljivost ovog štiva povećava iveštaupotreba istorijskih ličnosti,kojaga namomente približava žanru alternativne istorije. Beograđane pesmomzabavljaĐorđeMarjanović,uratuovažnimpitanjimasKraljemraspravljavojvodaStepanović, a glavni junakdobijašansudaseupoznaidružisfrancuskimrediteljem Trifoom i američkim pesnikomGinzbergom.
Bogatstvo motiva i maštovito osmišljeno okruženje čini čitanje zabavnim,aliutisakdoneklekvariosećajdajepisacmogaovišedaponudi–da jemogaodanapravijošnekolikozahvatana svom proznom tkivu. Damnjanovićsmeštapregrštgodinaumanjeod200stranica, ipri tomevišeputapreskačeduže vremenske periode, prepričavšiih u nekoliko rečenica. Na pojedinimmestimaovo je opravdano i funkcionišedobro,doknadrugimizgledapomalotraljavo ibrzopleto.Zapravo,čitalacstičeutisakdaseprevišebrzoletikrozvreme,idabimusporijavožnja,svišerazgledanja,bilajošprijatnija.
Utisak je da bi razrađivanje nekihdelovaromanadalošansupojedinimlikovimadasevišerazmahnu ipostanuživopisniji. Ovako, neki od njih ostajusamou obrisima,mada imaju potencijaldabuduzanimljivi.Doduše, razrađi
FilipRogović
48 Emitor476
vanjembisemoždastvorileprevelikedigresije,budućidaiuovakvomizdanjuromanapojedinidelovinisuprevišečvrstopovezanisonimakojiimprethodeionimakojiimslede,naročitoudrugomdelu,kadaglavnijunakodlaziuPariz.
Manjkavostiromanaipaknisuvelike i ne narušavaju naročito uživanje.Slikomneizbrušenogdijamantanakoriciknjigeizdavačjesimboličkipredstavio karakter Damnjanovićevog stvaralaštva. Iako neizbrušen,njegov sjaj, koji nesumnjivo poseduje,zaslužujedadođedočitalaca,makar sada, skoro deceniju posleautorovesmrti.
ilustracija:DraganPaunović
Emitor476 49
AleksandarMandić,Ko pi lad bo go va: Sa lir(TrećiTrg,2007.)
Ekranizacijom čuvenog Tolkinovog romana „Gospodar Prstenova“ rediteljaPitera Džeksona, u našoj zemlji dolazi donaglog skokapopularnostiepskefantastike. Poklonici ovog žanra kojisu bili na ivici očajanja zbog nedostatkaomiljenog štiva kakoprevoda, takoioriginala,odjednomsusenašliu izobilju ponuda. U kratkom vremenskomperiodutržištejepreplavljenoprevodimaradovavelikihimenasvetskeepskefantastike poput Dejvida Edingsa, RejmondaFajsta,RobertaDžordana,TedaViliamsa, Marije Semjonove, RodžeraZelaznija...
Usvetlunovonastalesituacije,bilojesamopitanjevremenakadaćeseinekoodnašihpisacaokušatiuovomžanru.Novitalaskojijeodrastaonaklasicimaovogžanranijenasrazočarao.Putovojvrstiliteraturekodnasjepočeodakrčisvojimdelom„PuppetMaster’sMario
nette“IvanMarković,kojijesvojedeloipakpisaonaengleskomjeziku.Nedugoposlenjega, iskoristivšiodškrinutavrata, AleksandarMandić na svetlo danaiznosi„Salira“–svojprviromaniztrilogije„KopiladBogova“(izdavačTrećiTrg,Beograd, www.trecitrg. org. rs). Ovajmladi pisac hrabro iznosi svoje delo unajnepovoljnijemtrenutku,doksučitaoci zaokupljeni velikom ponudom dokazanihmajstorasvetskogglasa.
Međutim,ovakavpotezpokazao sene samo kao hrabar, već i veoma uspešan. Mandić nam u „Saliru“ donosipočetakveomainteresantneinadasveoriginalnepriče,kojanepodležeklasičnimklišeimaborbedobraizla.Iakosekroz knjigu provlačemotivi svetla i tame,čitalacveomabrzoshvatadasuonivišetukaoimenaanekaoopisi.Jeruovomslučajunedolaziiztamesveonoštojezlonitisvetlobudidobroučoveku. Tama i svetlost su ovde više ambijentalno stanje nego karakterna osobina. Kroz knjigu ćemo upoznati i nizlikovakojićenamkrozsvojeophođenjepremaokolini i svojadelapokazatidanikonije rođensapredispozicijamakadobru ili zlu. Videćemo da svako imasvojutamnustranuidasamosnagavoljesvakogpojedincaodlučujenačijojćesestraninaći.
U knjizi se zapaža uticaj dva velikana svetske fantastike – Stivena Kingai Džordža Martina. Za Stivena Kingakažudanijedannjegov junak iz knjigene izlazi živ ilineizmenjen.KodMandićasetoprimećujeutomeštojeretkokojiodglavnihjunakadospeouknjiguneprošavši „kingovska iskušenja“koja
AizenSousuke
50 Emitor476
će ispoljiti svoj uticaj u postupcima junaka.SadrugestraneMandić,nasebisvojstven način, prihvataMartinov uticaj koji se, ukratko,može opisati rečenicom:„Nisusvizlikovciglupi,nitisusviherojineranjivi.“Svakanepažnjaibolećivostipremaprotivnikuskuposeplaća,štoćenasvojojkožičakibogoviiskusiti.Nepostoji liktolikonadmoćanda je iznadstrahazasvojživot,nitinekotolikonemoćandagatrebazanemariti.„Salir“ je skup fantastično zamišlje
nih likova čiji životni putevi neumitnovodekaraskršćunakojemćesesvionisresti. To je jedina stvar koja semožepredvideti dok čitate ovu knjigu.Mandićsepokazaokaosjajanpripovedačsaveomaoriginalnimidejama.Predstavljalikovekroznjihovadelaradijenegoputemsuvihopisa.Timesvakilikdobijanadubini ističemoutisakdasusvionituporednas.U tokupričeneće sedesitida neki od likova odskače od svog karaktera da bi se zadovoljio tok radnje,što pokazuje zrelost kakva se ne očekujeodpiscauprvojknjizi.Iakoveomadobar,Mandićev stilostavljamesta zanapredak, ali to ne znači da ovu trilogiju treba preskočiti. Štaviše – „Salir“,iakosenemožerećidazaslužujetitulunajboljeknjigeizovogžanra,svakakojedostojan takmac delima svetski poznatihpisaca. Autor ovog teksta predviđa
daćetrilogija„KopiladBogova“doživeti,nesamoprevodnaengleski,većičuveno„collector’s“izdanje.
Kako je ovo tek prva knjiga, očekujemoda ćepriča, iakovećprilično razgranata,tekdobitinaširini.I,naravno,snestrpljenjemočekujemodrugu knjigutrilogije,„Koret“.Dotadavasostavljamuzcitatizknjige„InterestingTimes“TerijaPračetakojimisečiniveomapogodnimuzovutrilogiju:
„This is whe re the gods play games with the li ves of men, on a board which is at one and the sa me timeasimpleplayingareaandthewho le world. And Fa te al ways wins.“
AizenSousukewww.gotei13.org
Emitor476 51
GodineGospodnje2008,unasmanjeiliviše nečujno, napunilo se nekoliko obljetnica bitnih za znanstvenu fantastiku.1908.nepoznatijesvemirskiobjekteksplodiraonad sibirskom tajgom. Istegodine,rodiosejedanodbardovaznanstvene fantastike, američki pisac JackWilliamson,aburne1968,nakončetirigodine pripreme i snimanja, premijerujedoživio jedanodnajznačajnijih znanstvenofantastičnih filmova svih vremena, 2001: Odi se ja u sve mi ru (2001: A Spa ce Odyssey)StanleyaKubricka iArthuraC.Clarkea.1
Naravno, mogli bismo naširoko raspredati o tome kako se Kubrick uopćeprimio takvog pothvata, kako se povezaobašsClarkeom,kakojesvetorazvijano isnimanouMGMovomstudijuu
1 Prva jeverzijaovogesejaobjavljenaujubilarnom, 100. broju SFerinog fanzina Parsek, izašlomutravnjuzaSFeraKon2008.NaSFeraKonujenaosnovutogtekstaautorodržaoiprigodnopredavanje.
Engleskoj,uzobilnupomoćNASAe, industrijeistručnjakakojisusetadabaviliastronautikom.Moglibismo,itojeprvoštopadanapametpiscujednogprigodničarskog teksta, ali sve je to zapravovećpoznatosvakomekoga jezanimaloilidostupnosvakomekogazanima.2
Povodom godišnjiceOdi se je, a s obzirom da je ta nesretna 2001. došla iprošla,dalekojezanimljivijepitanještodanasznači tajfilm ikoji sumudosezi.Pritome—moždanaivno,avjerojatnoi nepošteno prema umjetniku— predsvakoumjetničkodjelo(aOdi se jatojeste)postavljamozahtjevdananekinačinizmijeni,nadajmosenabolje,svijetukojemjenastalo.
2 Upućujemo,primjerice,naClarkeoveIz gu bljene svje to ve 2001 (The Lost Worlds of 2001) iz1972.
AleksandarŽiljak
52 Emitor476
Odiseja:koordinatenakartineba
Odi se ja je sigurno jedan od najpoznatijih filmova Stanleya Kubricka (1928—1999),štonijemalastvaruopusuukomesugotovo svadjeladoseglakultni status.Da podsjetimo, nakon što jeu drugoj polovici 1940ih bio fotografza njujorški časopis Look, Kubrick jefilmskukarijeruzapočeosnekolikodokumentarnihfilmova, apotom je realiziraodvakraćaigrana:Fe ar and De si re (1953)iKil ler’s Kiss (1954).PrviprofesionalnoproduciraniigranifilmbiomujeThe Kil ling(1956).SlijedePaths of Glory (1957),OneEyed Jacks (we stern prikazan1961:filmjenakon,uljudnorečeno,kreativnog razmimoilaženja završioglavni glumac Marlon Brando) i Sparta cus (1960). Razočaran nakon iskustva sa Spar ta cu som(jošjednokreativno razmimoilaženje, ovaj put s KirkomDouglasom), Kubrick odlazi u Englesku,gdje1962.ekraniziraNabokovljevuLo litu.Zatimnižetriznanstvenofantastičnafilma:Dr. Stran ge lo ve or How I Le ar ned to Stop Worrying and Love the Bomb
(1964),2001: A Spa ce Odyssey (1968) iAClockworkOrange(1971).UslijedilisuBarryLyndon(1975),The Shi ning(1980),FullMetalJacket(1987)iEyes Wi de Shut (1999).Kubrickumirenekolikodananakonkonačnemontažeovogfilma,ostavivšizasobomnizplaniranihprojekata,posebnoAI:ArtificialIntelligence(2001),kojegjeponjegovimradnimmaterijalimasnimioStevenSpielberg.
Dakle,štosetičeznanstvenefantastike,Kubrickimapotpisanatriipollegendarna filma, te jedan hor ror. Naravno,govorimooDr. Stran ge lo veu (Dr. Strange lo ve or How I Le ar ned to Stop WorryingandLovetheBomb,1964—hoćemo li ovajfilm smatratiKubrickovimpokušajemkomedije, stvar jeosobnogukusa), Odi se ji, Paklenoj narandži (A Clockwork Orange, 1971) i Isi ja va nju (The Shi ning, 1980).Onihpolafilma jeAI: Umjet na in te li gen ci ja (AI: ArtificialIn tel li gen ce,2001),kojegaje,preuzevšiKubrickovprojekt iusput izgubivši svakiosjećajzamjeru,skorouništioStevenSpielberg. Ipak, čak se i u takvom (ne)
StanleyKubrick(1928–1999) SirArthirC.Clarke(1917–2008)
Emitor476 53
djelubaremnaslućujufragmentikojejeKubrick uspio definirati prije no što jeotišaorežiratikodVelikogProducenta.
Osim što je jedan od najznačajnijihKubrickovih filmova,Odi se ja je i jedanod najvažnijih znanstvenofantastičnihfilmova ikad snimljenih, jedan od najpromišljenijih, a po svojim porukama ijedan od najambicioznijih i najozbiljnijih.Netkopovršan ili neupućenmoždabimogaozaključitikakojeOdi se ja i pr vi dobarznanstvenofantastičnifilmuopće.Iz togabiproizašlodasecijeludotadašnju (cca 1965) znanstvenofantastičnukinematografiju treba smatrati slabomiliunajboljemslučajuneozbiljnom.Ovo,srećom,nikakonestoji.
Čakiukontekstumatinejskihfilmovasredineprošlogstoljeća,bilojeitekakovažnih naslova, čija skrivena značenjaotkrivamo i analiziramo i povodom kojih imamoo čemu razgovarati i dobrihpedesetilivišegodinanakonštosunastali. Započetak,krenimoodMe tro poli sa FritzaLanga (1926) iliThings to ComeWilliamaCameronaMenziesaiH.G.Wellsa (1936)3. Potom, tu je niz američ
3 Još jedan primjer ozbiljne znanstvene fanta
kihfilmovaiz1950ih—The Thing (From Anot her World) Howarda Hawksa i ChristianaNybya iz 1951, The Day the Earth Stood Still Roberta Wisea iz iste godine,The War of the WorldsByronaHaskina iz1953, For bid den Pla net Freda M. Wilcoxa iz1956,The IncredibleShrinkingMan Jacka Arnolda iz 1957. — koji oslikavajustrahove,zebnjeinadanjasvogavremena,postavljajućipitanjaštojošuvijekčekajupra ve od go vo re.
Međutim, od samog je početka bilojasnodajeOdi se janeštosasvimnovoidrukčije.Bio je to veliki filmskiprojekt,tematski ambiciozan do ruba pretencioznosti,čvrstoutemeljennaonimznanstvenimitehnološkimčinjenicamakojesuutomtrenutkubilepoznateilisusemoglesnekimstupnjemsigurnostianticipiratiiodsamogpočetkazamišljendabude vizuelno besprijekoran u prikazusvemiraisvemirskihputovanja.UradunatomfilmuKubrickjeangažiraoArthura C. Clar kea4, jednogodtadanajvećihživućihpisacaznanstvenefantastike.Nafilmujesurađivalaiznanstvenazajednica,kaoiustanoveiindustrijauključeniuameričkisvemirskiprogram.
stikegdjesusefilmašiudružilistadavodećimžanrovskimpiscem!
4 ArthurC.Clarke(1917—2008)britanskipisac(od1956.živinaSriLanki),jedanodnajznačajnijihpredstavnikatzv.hardsmjerauznanstvenoj fantastici. Začetnik ideje o geostacionarnim telekomunikacijskim satelitima, Clarke jeuspješan i kao znanstvenopopularni publicistifuturolog.Iakosumudjelazasnovananačvrstimznanstvenimtemeljimaimajstorskimekstrapolacijama, kritičari mu prigovaraju manjuumješnost u fabuliranju i karakterizaciji likova.Među najvažnijim djelima navedimoChildhood’s End(1953),The City and the Stars(1956),TheDeep Range (1957),Ta les from the Whi te Hart (1957), The Nine Billion Names of God (1967), 2001: A Spa ce Odyssey (1968),RendezvouswithRama(1973),The Fo un ta ins of Pa radi se(1979),2010: Odyssey Two(1982).Novijisumunasloviuglavnompolovičnouspjelinastavciranijihhitova,običnousuradnjisdrugimpiscima.Uzasvenedostatke,Clarkejepisacvelikogutjecajauposljednjihpolastoljeća.
54 Emitor476
Tematska ozbiljnost, znanstvenotehnološka utemeljenost i vrhunski prikazsvemira i svemirskih putovanja. To su,evidentno,biliciljevikojesupredsebepostaviliStanleyKubrickiArthurC.Clarke.Nasva jeova tri frontaOdi se ja,naprvipogled,postiglamanjevišepotpunupobjedu.
Clarke iKubrick: slikaripredbeskrajnim plat nom Sve mi ra
Krenimoodkraja!Nebihbašstaviorukuuvatru,aliOdi se jajevjerojatnoprvifilmkoji seu vizualizaciji svemirskih letjelicaodmaknuood,uosnovi,dvauzorakojasmodotadaimaliprilikegledatinafilmskimplatnima.
Prvi je uzor bila, naravno, von Braunova5 Ag gre gat se ri ja, sa ili bez kri la.
5 WernhervonBraun(1912—1977),vodećinjemački iameričkiraketnistručnjak20.stoljeća.ZaraketeiputusvemirzainteresiralagaknjigaDie Rakete zu den Planetenräumen Hermanna Obertha. Kao student pristupa Udruzi zasvemirske letove—Verein fürRaumschifahrt, gdje radina razvoju raketa imotora.Na temiraketnih motora na tekuće gorivo doktorira1934.Dolaskomnacistanavlast,raketnaistraživanjauNjemačkojpostajuvojniprogrampodzapovjedništvom Waltera Dornbergera i vonBraunovim tehničkim vodstvom. Program rezultira balističkimprojektilomA4. VonBraunječlanNSDAPod1937,časnikuWafenSSod1940.Iakoćesekasnijepravdatidaodbijanjempristupanja nacističkoj stranci i SSu ne bi višemogaonastavitisradom,činjenica jeda jekoristio pogodnosti režima (uključivo, doduše, i dvotjedniboravakugestapovskoj ćeliji uproljeće1944),tedajebioupoznatsuvjetimaropskogradauproizvodnimpogonimagdjeseizrađivaoA4.U svibnju1945,vonBraunse sdijelomsvojeekipepredaoAmerikancima.RaduSADnastavljapraktičkiodmah,državljanstvodobiva1955.Umeđuvremenu,radinabalističkim projektilima Redstone i Ju pi terC, kojimeje početkom 1958. lansiran prvi zapadni satelit Ex plo rer 1,čimepočinjeameričkisvemirskiprogram.Od1950.vonBraunširokopopularizirasvemirskaistraživanja.KulminacijanjegovaradauNASAiod1960. jeraketaSa turn iprogramApol lo.1972.prelaziuFairchildIndustries,gdjeostajedosmrti.DobitnikNationalMedalof Sci en ceza1975.
Najpoznatijiizteserije,A4,širejeznankaoV26: balistički projektil s konvencionalnombojevomglavom, koji se ispaljivao—najvišenaciljeveuEngleskoj iNizozemskoj— od jeseni 1944. A4 jeistovremenobiotehnološkočudoipromašaj: prosječni učinak po ispaljenojraketi bio je 2 mrtva, najčešće civila7. Da, srećom, Hitler nije imao atomskubombu, a otrovne plinove se nije usudiokoristiti:uzevšiuobzirograničenostiprojektilaA4islabupreciznost, jedinajesmislenaupotrebabilasbojevimglavamaopremljenimoružjimamasovnoguništenja.
Bilo kako bilo, A4 je nakon rata prviprojektilnaraspolaganjusaveznicima,nakomesegradilodalje.SamosuAmerikanci iznijeli iz proizvodnih pogona,Sovjetima praktično pred nosom, storaketa u dijelovima. Dokumentaciju supak prokrijumčarili kroz britanske nadzornetočke.A4je,uzznanjezakojejevon Braun spretno trgovao, postao kamen temeljac američkih svemirskih istraživanja. Nimalo slučajno, na Zapaduje ta raketa, kao i njena krilata verzijaA4B, postala jedna od ikona 1950ih,posebno u slikarskim interpretacijamaChesleyaBonestella.Prepustitićuovdjepsihoanalitičarimadasezabavljajuskrivenimznačenjimauske,avisokerakete,
6 V kao Vergeltungswafe — oružje odmazde;termin je smislio samHitler.V1bio jemlaznikrstarećiprojektilnepovezansnašompričom.
7 Zapomalosarkastičan,aliinformativanprikaznjemačkog,odnosnonacističkog,raketnogprograma,odteoretskihradovaHermannaOberthaiFritzLangoveDie Frau im Mond(1929),prekoulogeAlbertaSpeera,HeinrichaHimmleraiinfiltriranjaSSauprojekt,tezločinačkihuvjetaukojimasuropskiradniciproizvodiliprojektile,padopredajegeneralaDornbergeraivonBrauna Amerikancima 1945, čitatelja upućujemna: Dennis Piszkiewicz: The Nazi Rocketeers:Dre ams of Spa ce and Cri mes of War, Stackpole Books,Mechanicsburg, Pennsylvania, 2007.(prvo izd. Greenwod Publishing Group, Inc.,Westport,Connecticut,1995).
Emitor476 55
kojaponosnostremiunebo:asocijacijesuočiteineizbježne.
Drugiuzor,vidljivunavedenimznanstvenofantastičnim filmovima iz 1950ih, je,naravno, letećitanjur(flying sa ucer).Ovenavodnenapravefantastičnihletačkihsvojstavauširokusvijestulazenakonštoje24.lipnja1947.godinepilotKennethArnoldnadplaninomRainierusaveznojdržaviWashingtonizsvogavionaspazioformacijunepoznatihletjelicaokrugla oblika. Koincidencija ili ne, tek,jedva dva tjedna nakon što je Arnolddao ime „letećim tanjurima“, pokrajzrakoplovnesebazeRoswellusaveznojdržaviNewMexiconavodnojedanisrušio.Timesuudarenitemeljičitavejednemitologije: leteći su tanjuri preko noćipostali nezaobilaznomjesto zapadnjačke,aišire,popularnekulture.Mnogićefilmskiizvanzemaljactihgodinanašplaviplanetobići—uglavnomsosvajačkimnamjerama—bašuletećemtanjuru.Sdruge strane, u nekim smo filmovima(The For bid den Pla net)svjedočilii„transferu tehnologije“: leteći tanjur koristeljudi!
Dobro znamo da u Odi se ji nema niderivataA4,ni letećihtanjura. ImamojedandrugivonBraunovprojekt,atojeprstenasta rotirajuća svemirska stanica.TujeineštoštoličinadanašnjiSpaceShutle,o komeseu tovrijemevećozbiljno razmišljalo, barem za crtaćimstolom8. Po sto je i bro do vi za let iz or bi te doMjesecaioniza„zujanje“posamomMjesecu. I konačno, za „ozbiljna“putovanjaudubokisvemirtu jeDi sco very i njegovemalekapsule,štosasvojimmehaničkimrukamaivelikimokruglimprozorima,poputKiklopovaoka,podsjećajunagrotesknerakove.
8 Zamisao letjelice koju bi do putanje oko Zemljepodiglerakete,avratilabisepoputjedrilice,priličnojestara:1944.godineosmisliojujeEugenSänger.
Također, svi koji su gledali Odi se ju znajukolikajepažnjaposvećenaizgradnji unutarnjih prostora u svemirskimletjelicama i stanicama.Clarke,Kubricki suradnici namučili su se da prikažubestežinskostanjekojevladausvemiru,kaoijediniuovomtrenutkupoznatinačinsimulacijezemljinegravitacije,daklevrtnjomprostorazaposadu.Dapodsjetimo, gotovo svi znanstvenofantastičnifilmašidotadaivećinaodtadarješavalisu i rješavaju taj problem spejsoperetno pretpostavljajući nekakve generatoregravitacije.TokodClarkeaiKubrickanijeprolazilo,pazatokotač, težakvišedesetakatona,začijuseizgradnjuupomoć zvalo avionsku industriju (VickersArmstrong).
Kubrick kao autor shvatio je (ili mujetoClarkerekao)dautimsvemirskimbrodovimaljudiživeirade.Odatleinpr.zapakirani obroci na slamčice i bestežinski zahodi s opsežnim uputama (ZaštoClarke,kojiihjenavodnopisao,nijeosmislo piktograme? Zamislite relativnost vremena dok čitate puno sitnogteksta!), kao i detaljno razrađena svemirska odijela s pripadajućom računalnomopremom.
Sve je to rezultiralo filmom u komeje po prvi put vrlo realistično prikazanživotiradusvemiru,nanačinkojidotadanije bio viđen9.Uzgred,Odi se ja je i
9 IakoseFritzLangtrudiouŽeninaMjesecu:tajfilmiz1929.zaslužujepodrobnijuanalizu.GlavnilikpomalopodsjećanavonBraunaumladimdanima,negativacjeočitakarikaturaHitlera,acijelasituacijanevjerojatnopreciznoanticipirabudući odnosnjemačkih raketnih stručnjaka inacističkihvlastodržaca.Potom,našjunakprvoispituje Mjesec malom bespilotnom raketomopremljenom kamerama! Scena lansiranja velike rakete za put doMjeseca, pak, kao da jesnimljena na Cape Kennedyu 1960ih: raketaseprevozinapomičnojplatormioddivovskoghangarazamontažudomjestalansiranja,asvetopodsvjetlimareflektorapromatrajuuzbuđenemase.Tujeiprikazbestežinskogstanja,ko
56 Emitor476
jedanodstvarnomalobrojnihznanstvenofantastičnihfilmovaukojimasekrozvakuum ne širi zvuk. Zato su scene uzrakopraznom prostoru zvučno popraćene ili klasičnomglazbom ili disanjemšto se čuje kroz otvorene komunikacijskekanale.Naravno,daseimukmožedramaturški iskoristiti, dokazuje prizorsamrtnogbatrganjaastronautakojemujeprekinutacijevzadovodzraka:jezivascenasmrtiupotpunojtišiniindiferentnogSvemira10.
Kubrick je pogodio „u sridu“ i kadje trebalo oslikati sam Svemir. Njegovprikaz Mjeseca i mjesečeve površine(afilm jesniman ipremijernoprikazanprije Neil Armstrongovamalog/velikogkoraka), Jupitera iGalilejevihmjeseca isvekolikog svemirskogprostranstvapo
jiunekolikoslikaasociranaOdi se ju.Nažalost,jednom kad naši junaci stignu naMjesec i tamouspješnozapalešibicu(!—iakosuponijelisa sobom svemirska odijela), film se rasplinjavaumelodramu.Oberthovaznanstvenavizijaustuknula je pred buržujstvom scenaristiceTheevonHarbou.
10 Napravimo ovdje još jednu malu digresiju:suvremenikOdi se je bi la je i te le vi zij ska se ri ja Zvje zda ne sta ze (StarTrek,autorGeneRoddenberry,originalnaserijaišlajeodkasne1966.dosredine1969.).Vjerojatnojeinjenomkultnomstatusupridoniodizajnbrodova,odmaknutodstereotipa srebrnastih falusa i/ili tanjurića zakavu.
kazaosepriličnotočnim.UvizualizacijiKubrickova svemira osjeća se duh ChesleyaBonestella,osobitouscenamanaMjesecu, koje kao da su Bonestelloveslikeprenešenenafilmskoplatno.
Chesley Bonestell (1888— 1986) jesredinom prošlog stoljeća bio etalonkojim se mjerilo astronomsku ilustraciju, istovremeno znanstveno precizan(jasno, u okvirima onoga što se znalo)i umjetnički dorađen. Radeći prvo tridesetak godina u arhitekturi, prešaojeufilmsku industriju kao slikarmate pozadina,dabiprveastronomskeslikeobjavio1944.Iakoseznanstvenomfantastikom malo bavio (uglavnom su nanaslovnicamaSFčasopisabile reproducirane njegove astronomske slike), BonestellseproslavioprikazimaprojekatasvemirskihletjelicaivizijamasvemirskihdubinaodMjesecadonajudaljenijihgalaksija. Ilustrirao je niz popularnih knjigaoosvajanjusvemira(The Con qu est of Spa ceiz1949,sWillyLeyem,jošjednimnjemačkim raketnim stručnjakom kojije,međutim,emigriraoprednacizmom;TheExplorationofMarsiz1956.sLeyemivonBraunom;BeyondtheSolarSystem iz1964,sLeyem;Ac ross the Spa ce Frontiers složena je izslikaobjavljenihučasopisuCol li er’s1952),anafilmujesura
FrankPoole(GaryLockwood)pomnoproučavauputstvozaupotrebusvemirskogtoaleta
Emitor476 57
đivao npr. s HaskinomuRatu svjetova (uvodne slike). Bonestellov je utjecaj upopularizaciji američkih svemirskih istraživanjaneprocjenjiv i, iako subrojninjegovi prikazi danas opovrgnuti neposrednimpromatranjem,njihovaljepotaiumjetničkasnagaostajuneprevaziđeni.
Odi se jaosvajajošdvavizuelnavrhunca.Jedanje,naravno,Monolit.PremdaseKubrickovaekipaigralasizvanzemaljcima, za koje na kraju više nije bilo nibudžeta ni vremena, ipak su jednostavanoblikicrninaMonolitaostalineprevaziđeni simboli istinski tuđeg razumašto nas možda promatra iz svemirskihdubina. Lucasova Star Wars menažerija,iakofascinantnanasvojnačin,ostajeMup pet Show u kome je Žabac Kermitispustiosveuzdeizruku.ETjesladunjavi Spielberg, a tuđini iz Bliskih susretatreće vrste prekopirani su izmitologijeletećihtanjura.IzvanzemaljciizStar Treka su, pak, televizijski budžet rješavanmaskama.
Gigerovo čudovište iz Ali e na (1979)Ridleya Scotta do danas jemožda jedinidostojnikonkurentMonolitu,njegovaistinska antiteza: ubojita iracionalnostnaspram prosvijećenog razuma, kaosnaspram logosu i jednako tako nespoznatljiv kao i matematički pravilni crniblok. Ne ulazeći dublje u razradu, usu
đujemseovdjetvrditidaseAlienzapravomorapromatratiuoprecisOdi se jom idanjegovopotpunorazumijevanjebezOdi se jemoždanijenimoguće.
DrugijevrhunacBowmanovoputovanjekrozMonolit,psihodeličnivatrometboja (za psihodelične godine slobodne ljubavi, eksperimenata s drogamai studentskih pobuna) u kojem nam jeKubrick, inventivno koristeći razne tehnike,odsloženihvišestrukihekspozicija,prekorazlijevanjabojailakovanapovršini vode, pado solarizacije krajobrazasnimljenihizzraka,daoprikazkozmičkihdubinakojije,posredstvomslikasHubbleova teleskopa, uspio nadmašiti teksâmSvemir.
ClarkeiKubrick:filozofipesimizma
Odi se ja uosnovi problematiziradvapitanja,kojasenaizgledčinedramaturškinepovezanima u cjelini filma. Jedno jepitanjenastankaljudskograzumaukontekstu božanske intervencije. Drugo jeodnosčovjeka imisaonogstroja,odnosnokompjutera.
Kad spomenem frazu „božanska intervencija“, onda naravno ne razgovaram o Bogu, bradatom starcu gnjevnapogleda,kakoga je,primjerice,oslikaoMichelangelonasvoduSikstinskekape
58 Emitor476
le.ClarkeoviKubrickovbogjekozmičkirazum u kome su, vrlo vjerojatno, stopljeni razumi više vrsta, a koji je u odnosu premaČovjeku i sveznajući i svemoguć. Netko sveznajući i svemogućje,možemopretpostaviti, ozbiljan kandidat zaBoga.Motive intervencije tograzumanaplanetuZemljineznamoinerazumijemo,kaošto je idobropitanjezašto jeBogbašŽidovimabašnaSinajudaobašDesetzapovijedi.Clarkeov iKubrickovBogne ispisujemunjomsvete riječi,većšaljeMonolit,hladan,crn,uspravan,dapreneseiskrurazuma.
Ovdjemi, kao još jednamala digresija,padanapamet:dalisuseClarkeiKubrickzapravozafrkavali?Dalijeprvihpo la sa ta Odi se jeustvariremakeCecilB.DeMilleovih De set za po vi je di11? Krajolikukomemajmuniobitavajudefinitivnopodsjeća na Sinaj12. Monolit u krajolikuneminovnoasociranakamenuploču,savršenoobrađenuBožjomrukom.Dali jeondamajmun—kojigadotakne,steknerazum i onda preko barice (Crveno more!)povedesvojčoporukozmičkubudućnost—Mojsije?AbašjenegdjeutovrijemeCharltonHeston,čijajeinterpretacijaMojsija uDe set za po vi je di jedna od njegovihnajpoznatijihuloga, snimaoPla net maj mu na13 ...Nemogusenenasmiješitinasvetekoincidencije.
No dobro, hajde da se opet malouozbiljimo!
Ucijelomtommotivuizvanjskeintervencije, prenošenja razuma, ima jednavrlomračnacrta.Naime,štojeprvimaj
11 The Ten Com mand ments: ovdje mislim naverziju iz 1956, a ne na onu iz 1923, takođerdeMilleovu.
12 U afričkoj stvarnosti prije nekolikomilijunagodina,tubitrebalobitipunovišetrave,pokojestabloakacije,aioonimtapirimabiseimaloštoreći.
13 Pla net of the Apes, 1968, režija Franklin J.Schafner. Film, snimljen po romanu PierreaBoullea, polučio je višenastavaka, TV seriju ipolovičnouspjeliremakeTimaBurtonaiz2001.
munovčinkaddograbikost?Razbijanježivotinjske lubanje. Destrukcija kao generalnaprobazaubijanje.Kojeuslijedinedugopotom.Ukratko,čimjemajmun,predakčovjeka,stekaorazum,upotrijebiogajedaokosebesijesmrt.Netkoćerećidajetoneophodno,daseumesojedanužnorazvijavećainteligencijanegoubiljojeda.DacitiramznanstvenogpublicistuJohnaReadera14:„Odpojavečeljusti do dolaska placentalnih sisavaca,svakosenovopoglavljeupričioevolucijikralješnjakaotvorilosbujicomkrvi.Mesojedi suutabali putdo svakevažne stepenice; oni su bili autori svakevelikeinovacije....Činisedazlikovacuvijekpobjeđuje.“JanasvetoukontekstuOdi se je odgovaram jednom riječju:slonovi.Biljojedisu,inteligentnidorubarazuma, dugovječni, imaju poslovičnoizvrsnopamćenjeisurlukojajeiznenađujućepreciznakadtrebabaratati(malo je nezgodno rećimanipulirati) čak ivrlo malenim predmetima. I relativnosumiroljubivi...ZaštoseondaMonolitnijespustiomeđukrdoslonova?
Dok još ubijanje tapira možemoopravdati glađu, što je s ubijanjembližnjega svoga? Svađa oko mlake vodemoglaserazriješitibezkrvi,kaoštoserazriješavala generacijama prije toga,prijetećim gestama imimikom, te drekom iza koje nije bilo stvarnog nasilja.Žele linamClarke iKubrickporučitidaje razum neodvojiv od nagona za ubijanjem bližnjega svoga? Da bez neprestanogubijanjanebibilodanašnjeljudskecivilizacije?Ovopogotovo što seuslavnojsceni,kojapremošćujemilijunegodina, bačena kost pretapauparaduletjelica što nepobitno podsjećaju naorbitalnaoružja.Jedanodsatelita,akopažljivo gledate, nosi oznake kineskog
14 JohnReader:TheRiseofLife—TheFirst3.5BillionYears,WilliamCollinsSonsandCo.Ltd.,London1986,str1267,sengleskogpreveoA.Ž.
Emitor476 59
ratnog zrakoplovstva, dakle njegova jevojnapripadnostneporeciva.
PostavljasepitanjedalisutvorciMonolitaznalidaćestavljanjemzrncarazumaumajmunedobiti agresivnu vrstu?Dalisumislilidajetojedininačindaiztihmajmunanastanusvemirskiputnici?Iliimbaštakvi„agresivci“odgovaraju,izrazloga o kojima možemo samo nagađati? Podsjetimo, i biblijski je Bog odabranom narodu zapovijedao neka svesvojeneprijateljezatrebezmilostiibezostatka:
1.KadteGospodBogtvojuvedeuzemljuukojuidešdajenaslijediš,iotjerais pred te be na ro de mno ge, He te je i Gergese jei Amo re je i Ha na ne je i Fe re ze jeiJevejeiJevuseje,sedamnarodavećihijačihodtebe,
2.IpredaihGospodBogtvojtebi,itiihrazbiješ,potriih,inehvatajsnjimavjere,nitisesmilujnanjih;15
Ilije,pak,agresivnostumajmunarezultat nepredvidiva slučaja, „tvornička“greškakojajenastalakadseskupnagonapogonjenihvječitimstrahomzagoli
15 PetaknjigaMojsijeva,7.1,7.2;preveoĐ.Daničić.Ovakovesezapovijedi,uzpotpunuvjerskunesnošljivostiupućivanjena„potiranje“,„zatiranje“,„neostavljanjeuživotunijednedušežive“,itd.ponavljajucijelimlutanjemsinovaIzrailjovihpoSinaju.Vidiredom:DrugaknjigaMojsijeva,23.27—23.33,34.11—34.16;ČetvrtaknjigaMojsijeva,31.7—31.18,33.51—33.55;PetaknjigaMojsijeva,7.1—7.6 i7.16,20.9—20.20.Knjiga IsusaNavinaopisuje,pak,nakonprelaska rijeke Jordan, istrebljenje grada zagradom,onakokako jetozapovijedioGospodBog.Umodernosmodobaimaliprilikeiskusitikako to izgleda u praksi, kad je dovoljno proglasitijedannarod„izabranim“ili„nebeskim“iondasedržatiStarogaZavjeta.Vidjelismotounašimkrajevimauprvojpolovici1990ihilipedesetakgodinaranije,kadsevulgarizacijiBiblijepridružilavulgarizacijadarvinizma,akonačnijeishodbioAuschwitz!
životsusreosnečimvišim,sasposobnošćudaseizničegastvorinešto?Dabiseipakmogloraditiouvjerenjudarazumi sklonost ubijanju idu ruku pod ruku,proizlazi iz, na prvi pogled, pomalo nakalemljeneepizodesHALom.
Čisto dramaturški gledano, HALovasepobunaunutarglavnenarativneliniječinikaopodzapletkojipočinjenaizgledbezazleno i završavaprije no što se interes vratinatragnaMonolit, ovajputu Jupiterovu sustavu. Da, ako se pričaskoncentrirasamonaMonolitičovjekovuvezusnjime,ondasebezHALa itekakomoglo.
Međutim, epizoda s HALom je vjerojatnoključnaipotvrđujepesimističnistavpremarazumukaotakvom.Naime,narelacijičovjekHALjavljaseistiodnoskao i na relaciji kozmički razumčovjek.Kao što je kozmički razum, otjelovljenuMonolitu,stvoriočovjeka,tako ječovjekstvorioHALa.ČovjeknastavljaBožjedjelo:stvararazum.RazlikajesamoutomeštoBogkaograđevnimaterijalkoristivećpostojećiživot,ačovjekuzimapoluvodiče.UkontekstuOdi se je,čovjekje jednako umjetan kao i HAL. I obratno.Trebaliondačuditištosuirezultatisuštinski slični?A i posljedice, kadHALkreneubijatipoDi sco veryju?Tvorničkagreška? Ili neminovna posljedica razuma?Da li nam jeuopćepametno stvarati umjetni razum HALova formata?SmijemoliseigratiBoga?
Što je najgore,HALpokazuje dalekovišeemocijaodljudikojimajeokružen.Sredinom 1960ih mnogi su vjerovalikakoće ljudskodruštvonapočetku21.stoljeća biti upravljano razumom.Odatlejeneminovnopredviđanaiodređenaemotivnadistanciranost,danekažemohladnoća.
60 Emitor476
U Odi se ji je to vidljivo već u interijerima, modernistički dizajniranima zastrogu funkcionalnost. To je još razumljivousvemirskojstanici,kojajenekavrstajavnogprostora,međutim,čakiuDi sco veryju,kojijeposadiidomiradniprostor,nenalazimoapsolutnonikakvatraga individualnosti ljudi koji u njemuborave. Nema nalijepljenih fotografija,Playboyevih zečica ili obitelji, svejedno.Nemaoklinobješenihplišanihmedvje
dića. Nema uspomena na dom. Nemaone smiješne ptice što na stolu svakomaloumačekljunuvodu,umjetnogcvijeća,reprodukcijanazidu,vjerskihsimbola.Nemaničegaštobiodstupaloodhladne funkcionalnosti svemirskog broda.
Jedini trag ikakve ljudskostimeđu likovimauOdi se jijeBowmanovocrtanje,aionojemotivskisputanohladnoćomprostora u kojem se odvija. Likovi seponašajuskorokaoroboti.Hladno,bezemocija. Čak i susreti s obitelji, prekovideoveza, djeluju isforsirani, zato jerse bašmora, jer su ostatak nekih davnihobičajaiodnosakojejošnitkonemahrabrosti—ilibisetojednostavnosmatralonepristojnim—presijećiipomestipreko palube. Jednom kad stignemou tu2001,ulazimouemotivnu Saharupremakojoj jeonajkamenjarpokomeskačumajmunispočetkafilmapravirajskivrt.DalijeHALovapobunazapravokrikbićakojetražiosjećaj? Ikadganenalazi, otkriva paranoju i homicidalnuspletkukaojediniizlazizpustošiukojujebačen?
Nažalost, kao da današnji svijet, ukome iz emocionalne praznine kuljajukrvavebujicenasilja, dajeClarkeu i Kubrickuzapravo.
ClarkeiKubrick:iznevjereniproroci
Možemo sada satima raspravljati gdjesu Clarke i Kubrick pogodili budućnost,a gdje su u svojim predviđanjima promašili. Kao što reče Heinlein: prorokuseneisplatibitiprevišedetaljan.ClarkeiKubricksutouslučajuOdi se je iskusilinasvojojkoži.PanAmkaozrakoplovnatvrtka nije dočekao 2001. godinu.Nijeseuspjeloniispravnoprocijenitistupanjrazvojaelektronikedo2001.Utomkontekstu, u filmu nema osobne elektronike (mobitel, digitalna kamera, walk
Emitor476 61
mandiscmanMP3 player, prenosnaračunala).KaoštojeduhovitoprimijetioRichardMorgannaSFeraKonu2008,komunikatorumjestoručnogsatajestvariz Zvje zda nih sta za:bašzatotakoneštonijemoglopostojatiuozbiljnomKubrickovu filmu! Istina, letimo do orbite letjelicomsličnomonojuOdi se ji.ZoveseSpaceShutle,skupajeinebašsigurnauupotrebi:stopagubitakaje40%16.
Ne znamo kakav je svijet kojeg suClarke i Kubrick osmislili u Odi se ji. Da li su predvidjeli ekološku i energetskukrizu? Neki oblik hladnog rata postoji,AmerikancipodmećuSovjetimaobavještajnepatke,aiKinezisutunegdje,alisvesetoodvijauuvjetimahladneučtivosti.(Namjernosadneistrčavam:znamodasuodnosido2010.priličnozatoplili,čakzakuhali.)Izsterilnostiprostoraiodnosaopravdanomožemopretpostavitiracionalnoupravljanodruštvo.
Međutim,onoučemusuClarkeiKubrick najviše pogriješili preoptimistično je predviđanje ljudskih postignućau svemiru. Istina, poslali smo ljude naMjesec. Više puta, na po nekoliko dana17. Da, imali smo ukupno tri ozbiljnesvemirskestanice.Dvijesusagorjele,ani jedna nije ni blizu onoj iz Odi se je18. Točno, dosta uspješno šaljemo sondepo Sunčevu sustavu, a i teleskopHubbleradipunomparom,aonoštosnjegadobivamonadmašuje čak i Clarkeovu i
16 Space Shut le je, naravno, glavni dio STSa(SpaceTransportationSystem).Ako izuzmemoEn ter pri se, prototip bez motora za ispitivanjaunutaratmosfere,korištenisuCo lum bia, Challen ger, Di sco very, Atlantis i En de a vor. Chal lenger je eksplodirao pri polijetanju 1986, a Colum biaseraspalapriulaskuuatmosferu2003.
17 UsklopuprogramaApol lo, od Apol lo 111969.do Apol lo 171972,ukupno6slijetanja,uzneuspjelumisijuApol lo 13.
18 Skylab je lansiran 1973, a pao 1979.Mir je lansiran1986.iplanskisrušen2001.ISSsegradiod1998.Naravno,tujejošinizmanjihSa ljut stanicaod1971.
Kubrickovumaštu. Ne treba zaboravitini raznovrsneumjetne satelite— istraživačke,meteorološke,telekomunikacijske,navigacijske, izviđačke—kojinamkruženadglavamaizahvaljujućikojimamožemoipakustvrditidakoristimosvemirukomercijalneidrugesvrhe.
Ali,uputovanjimausvemirsmojadni,dajadnijinemožemobiti.Trenutnonajpouzdaniji svemirski brod kojim opskrbljujemo ISS izgledapoputruskekantestarepreko40 godina zato jer konceptualnoijesteruskakantastarapreko40godina19. Kao što znamo,Shutle je pomalo lutrija na kojoj je izvlačenje spektakularnesmrtipriličnovjerojatno.BazenaMjesecu?LetovidoMarsa?Jupitera?Dalje?Sveseodgađavećdesetljećimaidemagoški obećava za sljedećih četvrtstoljeća,dabiopetbiloodgođeno,tkoznazakada.
Ne vjerujem da su razlozi tehnološkeprirode.Iakoproblemaimapodosta,mislimdaoninisutakvidapredstavljajupravi uzrok ovakvim kašnjenjima. No
19 So juz jeuupotrebiod1967.Od1980. zamijenjen je poboljšanimmodelom So juz T, a od 1978.sekoristiteretnaverzijaPro gres.
#Uskafanderunemapušenja#
62 Emitor476
vac?Ha,gledajte,zaonihmoždai3000milijardi dolara, na koliko neki procjenjujusvemogućeizravnetroškoveineizravnešteteodameričkogponavljanjagradivaizpovijesti,ovajputuAfganistanuiIraku20,moglosepodostatogaposlatiusvemir.Otekućimrazbacivanjimapovojnimbudžetimanećemonigovoriti,kaoniohazarderskojsuicidalnostiskojomnamjesuvremenakapitalističkapohlepa zakuhala krizu spektakularnihiuovomtrenutku jošnesagledivihrazmjera,kojajeusisalavećvišetisućamili jar di do la ra.
Ne,dameigospodo,drugariceidrugovi,uzrocinisunitehnološkinifinancijski!Upitanjujeneštodalekoozbiljnije!
Suočimo se s činjenicama. Von Braun je došao iz nacističkog miljea. Kolikogodmišutjeliotome,čovjek jebioSSovac21. Ko ro ljov22jeradiouuvjetima
20 Naravno,procjeneoviseotomeštotkouračunava, ali upućujemo, primjerice, na JosephE.StiglitziLindaJ.Bilmes:Three Tril lion Dol lar War: The True Cost of the Iraq Conflict, W.W. Norton& Company, Inc., New York i London,2008.
21 Zadetalje,opetupućujemnaPiszkiewicza.22 SergejPavlovičKoroljov(1907—1966),glav
ni sovjetski projektant raketa u vrijeme hladnoratovske svemirske utrke. Konstruira prvujedrilicusa17godina.Stječepilotska(zanimljivo,pilotiratijenaučioivonBraun)iskustva,adiplomskijeprojektdovršiopodmentorstvomAndreja Tupoljeva, znamenitog konstruktoravelikih aviona.Uskoro se zanima i za raketnemotorenatekućegorivo.1931,suosnivačmoskovske(postojalajeilenjingradska)Grupezaistraživanje reaktivnog pogona (GIRD), jedneodprvihtakvihuSSSRu,čijišefpostaje1932.Grupaprivlačizanimanjevojske,aprvuraketuna tekuće gorivo lansira 1933. Uskoro Grupaujedinjenjem s lenjingradskim Plinodinamičkim laboratorijem (GDL) prerasta u Reaktivninaučnoistraživački institut (RNII), koji okupljavišezagovarateljasvemirskihputovanja.1938.Koroljovpadažrtvomstaljinističkihčistki idobivadesetgodinazatvorazbogsubverzije,doksunekidrugičlanoviRNIIapogubljeni.Nakonkraćegboravkaugulagu,kaznamujeumanjena na osam godina i prebačen je u NKVDovCentralni konstrukcioni biro (CKB) 29, gdje se
sovjetskogkomunizma:kažešriječ,odeglava.Istina,zelenosvjetlozaprogramApol lodaojeKennedy,značikarizmatični predsjednik u uvjetima zapadne demokracijenavrhuncumoći.Ali, ionjedjelovao požurivan od Sovjeta, bila jetoetapa svemirskeutrkekoja je imalaznačajne vojnostrateške elemente. Vidite u kom smjeru uzimamparametrezagađanje?
Naime,postavljasepitanjedalinamje za ostvarenje ozbiljnih, vremenski,financijski i ljudski zahtjevnih ciljevapoput naseljavanja svemira, nužno potrebannekioblikideološkivođenogkolektivizma, da ne kažem totalitarizma?VonBraun je svoje preteče svemirskihbrodovarazvijaouimeizaračunjednezločinačke ideologije. Koroljov je radiouimedrugeideologije,kojajeimalasvijetlemisli,alijezavršiladolakataumočenaukrv.
Ima li, pak, suvremeno (pseudo)demokratsko društvo, koje sačinja
opet našao pod Tupoljevom. Pušten je 1944,nakon što je radio na raketnimmotorima zapogonjenjeaviona.1945.povjerenomu jedaizNjemačke spasi štomožeodprogramaV2.Koroljovpostajeglavnikonstruktorbalističkihprojektila ipokazujevelikeorganizacionesposobnosti. Uz suradnju zarobljenih njemačkihstručnjaka,prvakopijaV2(oznakaR1)polijeće 1947. Nakon R5 iz 1953, prvi pravimeđukontinentalnibalističkiprojektilR7lansiranje1957. Te je godine Koroljov potpuno rehabilitiran, iako je član Sovjetske komunističkepartije još od 1952. Koroljov je zaslužan za ranesovjetske uspjehe (Sputnjik 4. listopada 1957,Sputnjik2 skujicomLajkom3.studenog1957,mjesečeve sondeLu na, Vostok s JurijemAleksejevičem Gagarinom 12. travnja 1961, So juz, Voskhod). Planirao je i slanje kozmonauta naMjesecpomoćuraketaN1.Koroljovljevaiznenadnasmrt,međutim,zadajevelikiudaracsovjetskom svemirskomprogramu: prednost supreuzeleSAD.IakojeKoroljov,izmeđuostalog,dvaputodlikovanOrdenomjunakasocijalističkograda,triputaOrdenomLenjina,nagrađenLenjinovomnagradom iprimljenuRuskuakademiju znanosti, njegov je identitet držan tajnimsvedosmrti.
Emitor476 63
vaju građani potrošačkog mentaliteta,usmjeravanidasevode„use,nase,podase“motivacijom,uopćepotrebnukoličinu vizionarstva za pothvat kolonizacijesvemira?
Mogulitakavprojektiniciratikorumpirani stranački demagozi, činovničićikoji glumeodnaroda izabranu vlast, azapravo radeu ime i za računkorporacijakoje sadabjelodanozanima jedinokratkoročniprofit?Imoželisetopitanjepostavitiudruštvimaukojimasukonzumerizamitzv.demokracija—azapravoljigavapredstavaukojojnajmoćnijadržavasvijetaniječakustanjupouzdanoprebrojatiglasove23—dogmeuimekojihseposvijeturazarajučitavadruštvaizatirutisućljetnekulture?
Svatkotkomiimanamjeruprigovoritidasamprotivdemokracije,azaideološkitotalitarizam,nekaseprvozapitajeliovočemusadasvjedočimouistinudemokracija? Ilioblik totalitarizma, suptilnijiipodmuklijiodnacizmaistaljinizma?Tvrdimdajesmoudiktaturi,bezobzirana sve privide slobode. A ta diktatura
23 Ili ne želi: referiram na predsjedničke izbore2000,ukojimajenavlastdošaoGeorgeW.Bush Jr. nakon krajnje sumnjive manipulacijeglasačkimlistićimanaFloridi.
stvaradezideologiziranoglobalizacijskokapitalističkodruštvo,emotivnoogoljeluzajednicusebičnihpojedinacakojavišenijesposobnanaselitisvemir.Onaneželiinijeustanjurazriješitiimnogojednostavnije,ahitnijeprobleme,poputratova,gladi,ekološkogkolapsa.Najnovijakrizapotpuno jeogolila i svemitoveoekonomskojefikasnostitogitakvogsustava.Tuzaozbiljneprojektejednostavnovišenemavolje,nemapotrebnihideala,nemaideologijekojabiihuobličilaisistematizirala.Stoga, logično,nemanikogtkobiseupustiouizgradnjubazenaMjesecuilislanječovjekanaMars.
Možemiseprigovaratiipolitiziranjejednogumjetničkogdjela.Pritomeideolozi dezideologizacije manipulativnoprešućuju da je svaki čin svakog ljudskogbića,bašzatoštojesteljudskobiće,političkičin.Štoznačeizjavetipa„menenezanimapolitika“?Hranakojujedemojepolitika.Vodakojupijemojepolitika,zrakkojidišemo, izmetkoji izbacujemo,našemocionalniispolniživot,svejetopolitika.Samomčinjenicomdasmoljudi,našejepostojanjeprožetopolitikom.Bilo je to jasno još Aristotelu, ali, eto,nije današnjimmedijskim zagovarateljimadoktrinekrajapovijesti.Svakiječinstvaranjapolitičkičin,bezobzirarezultiraoon(kakosejednomizrazioPredragRaos) intelektualnim galofagom ili vrhunskimumjetničkimdjelom.
Suvremeno čovječanstvo se ponašapoputkineskihcarevau15.stoljeću.NakonštojeadmiralZhengHe24usedam
24 Zheng He (13711433), kineski pomorac, istraživač,diplomatiadmiralkojijeod1405.do1433.zapovijedaosukupnosedamekspedicijaštosu,kakokoja,oplovilejugoistočnuAziju,Indiju,Cejlon,PerzijskizaljeviArabiju,teistočnuAfriku do današnje Kenije. Uspostavljao je diplomatskevezeposvudagdje jedolazio ismatrajugabitnimzaširenjeIslamanaMalajskompoluotoku iu Indoneziji: iako jebiomusliman,poštovaojeidrugevjere.Umrojeisahranjen
64 Emitor476
putovanja—zapovijedajućimamutskimflotama s kojima se tada na svjetskimmorima ništa nije moglo usporediti —oploviocijeliIndijskiocean,kratkovidnisu vladari, pritisnuti nedaćama na sjevernim granicama, odustali od prisutnostinasvjetskimmorima.Uništenajevećina pomorskih karata koje je velikiadmiral iscrtao. Divovski brodovi, kojima jeSan ta Ma riamožda jedvamoglabitičamaczaspašavanje25,ostavljenisudaistrunuulukama,aznanjapotrebnaza njihovu izgradnju izgubljena su. Zabranepomorskihaktivnosti,vjerojatnosračunate da obuzdaju piratstvo (u čemu,jasno,nisuuspjele),dodatnosuotuđileKinuodmora i kumovaleekonomskom i tehnološkom nazadovanju kojeje konačno od sredine 19. stoljeća plaćeno bezbrojnim poniženjima i patnjamasvekolikogkineskognarodaidržave.
Clarke i Kubrick upotrijebili su moćumjetnosti da nam pokažu kakva nambudućnostmožebiti.Učinilisutonanačinkakonitkoprijenjihnije ikakoskoronitkonakonnjihnije.Oslikalisunamsvjetove što nas čekaju.Opomenuli sunasinanašeurođenemane,tvorničkegreške koje možemo prevazići upravonanovimgranicama.ClarkeiKubricksubili proroci. Nažalost, njihove riječi danas i ovdje odjekuju dverima kineskih
jenamoru.Tvrdnje(npr.GavinMenzies:1421: TheYearChinaDiscoveredtheWorld)dajenjegovaflotadoprlasvedoobalaZapadneAfrike,Amerike,Arktika,AustralijeiAntarktike,ostajuzasadanarubupovijesnihznanosti.
25 PrvaZhengHeovaekspedicija(1405)brojalajeoko250brodovasoko27800 ljudi.Brodovisu,premastarimizvorima,bilipodijeljeniponamjeni,anajvećisubilitzv.brodovisblagom,sdevet jarbola,dugioko130m,širokioko50,navodnenosivosti1500tona.Najmani,patrolni,brodovibilisudugioko37metara.ModernistručnjacismatrajuoveveličinepretjeranimaivjerujudasunajvećibrodoviZhengHeoveflotebilidugioko60metara,sašest jarbola.Zausporedbu,procjenjujesedajeKolumbovaSan ta Ma riabiladugaoko25metara,aNi na i Pin ta neštomanje.
careva.Itoje,uzsveformalnetrijumfe,prviinajtežiporaznjihovaremekdjela.
Monolitmeđumajmunima
Nije istina da nije bilo ozbiljnih znanstvenofantastičnihfilmovaprijeOdi se je. Nijeistinadaihnijebiloninakonnje.
Na čisto tehničkom i produkcijskomplanu,Odi se jaje1968.bilaneprikosnovenivrhunactadašnjihmogućnostifilmskogtrikaipostavilajestandardeispodkojihvišenitkonijesmioićiakojeimaoambicije napraviti išta suvislo. FilmsketehnikesunakonOdi se jenapredovaleiClarkeovaizjavadaćesefilmkojiželiizgledatiboljeodOdi se jemoratisnimatiusvemirumožesedanas,uvrijemeračunalnegrafike,interpretiratiilikaošalailikao neumjerenost u trenutku opravdanogoduševljenjapostignutim.Svejedno,majstorstvusvihkojisunaOdi se ji ra di li možesezahvalitidatajfilmidanastehničkiivizuelnouzbuđujekaoipriječetrdesetgodina.
Međutim,janisamsklonznanstvenofantastičnifilmvrednovatiprvenstvenopo vizuelnoj dorađenosti. Znanstvenafantastikanisulijepesličice.Znanstvenafantastika je žanr koji propitujenorme,stavove,spoznajeitražimjestočovjekaukozmičkomporetkustvari,akotakvoštouopćepostoji.
Natomplanu,vrlojeteškonaćinekofilmsko znanstvenofantastično ostvarenje nakonOdi se je koje se uhvatilo ukoštac i uspješno ishrvalo s toliko suštinskih pitanja. Ridley Scottov BladeRunner je jedanmogućiprimjer.SaganZemeckisovCon tact(1997)moždaje,uzpuno dobre volje, drugi. James Cameron je imao ambicije u Ter mi na to ri ma (The Ter mi na tor—1984.iTer mi na tor 2: Jud gment Day—1991) iBezdanu (The
Emitor476 65
Abyss—1989),alijezapravorecikliraomotiveizOdi se jeukontekstuakcionogfilmai,bezobziraštovolimCameronove znanstvenofantastične filmove, promišljenost Odi se je ostala mu je izvandometa. Scottova smoAli e na već spomenuli,Spielbergneminovnoodeusladunjavost išarenilo, i tupomoćinema,aLucasovufranšizusenemožeozbiljnoshvatiti u istom tekstu u kome se raspra vlja o Odi se ji.
Ja osobno od Ter mi na to ra 2 naovamo tražim znanstvenofantastični filmkoji bime istinski oduševio.Nije da ihnijebilo gledljivih, solidnih, sasvimOK.Ali,najčešćebiostaonakrajuneki„ali“,nekanedorečenost,nepopunjenarupa,praznina,najčešćeemocionalna.Ikakosevećpetnaestakgodinasnizujuočekivanja,Odi se ja dobiva na težini.Međutim,utome je istovremeno i još jednatragedija,jošjedanporaztogfilma.
Odi se ja i nakon četrdeset godinaostaje izolirani slučaj. Nije uspjela ufilmsku umjetnost i industriju posijatisjeme sustavnog i ozbiljnog propitivanjačovjekovebudućnosti.Nije stvorilaokruženjeukojemćefilmskaznanstvena fantastika postati trajno umjetničkirelevantna. Komercijalnoda, tehnički iprodukcijskitakođer,aliumjetnički,bojimse,ne.DaseposlužimslikomizOdise je:skačuholivudskimajmuniposvuda,
urličuikezeseičeškajugolestražnjice,aMonolitvećčetiridesetljećačekadaganetkomakardotakne. Kakvo je stanjestvari,uzaludno…
Štodaseradi?
Možemokonačnopostavitiipitanještoćenamuopće taj svemir?Čemugubitiočibuljenjemuzvijezdeiposizatizadalekimsvjetovima?Udaljenostisunepremostive,teškoćeogromne,troškovijošveći,žrtvesigurne.Svejetoistina.
Alisvejednosmatramdajeprodorusvemir conditio sine qua non dugoročnog opstanka i daljnjeg evolucijskograz vo ja vr ste Ho mo sa pi ens. Ne ra di se samoo izravnim koristima, a onenisumalene. Širenjeu svemiromogućiti ćenampristupogromnimzalihamasirovina,uspostavljanjejefinijihproizvodnihprocesa uzminimum ekoloških briga ipraktično neograničenu količinu Sunčeveenergije,kaoidemografskorasterećenjeZemlje,testvaranjesustavazazaštituZemljeisvekolikogživotananjojodkozmičkihkatastrofa26.
Uz svenavedene koristi, potreba zaširenjemusvemirjošjedublja.Beztogprocesa, naime, osuđeni smo na stagnaciju i konačno nestajanje kao vrste,biloukataklizmirata,bijede,ekološkogkolapsai/iligladi,biloupolaganojdekadenciji idegeneraciji, čak iumogućimuvjetimamaterijalnogizobilja.UonomslavnommotunapočetkusvakeepizodeiskazalisutojošscenaristiZvje zda nih sta za.Naozbiljnijinačinprogovoriojeotome Predrag Raos u Brodolomu kodThu le,dasevratimdomaćemprimjeru.26 Prvenstvenomislim na udare svemirskih ti
jela,poputonoguTunguskoj.Invazijeizvanzemaljacaostavljamzanekudruguraspravu,alitkouistinumožestavitirukuuvatrudajetakavscenarijnemoguć?
66 Emitor476
#istorijskanota:ovajistikadarkrasiiprvibrojEmitora,kojijesepojaviodecembra1981.#
Ne znači da na račun prodora u svemir smijemo zanemariti probleme kojitrenutnotištečovječanstvoiugrožavajukakoživotnaZemlji, tako i ljudskucivilizacijukakvuznamo.Tenedaćemoramoprevladavati paralelno s otkrivanjem iotvaranjem novih svemirskih prostranstava. Jednoćedjelovatinadrugo imožemobitisigurnidaćemo,primimolisekao čovječanstvo posla, svjedočiti pozitivnoj tehnološkoj, ekonomskoj, ekološkoj, političkoj i filozofskoj povratnojsprezi između ova dva, na prvi pogledrazdvojena,paisukobljenaprocesa.
Oko nas je prostor, koji ipak nije posljednja granica, jer unjemugranica zapravoinema.Samoćemospoznavanjemtogprostoraiširenjemkroznjegaosigurati opstanak ljudskosti u eonima prednama.KaoiClarkeiKubrick,uvjerensam
da nismo sami u svemiru. Kakvi nas razumiočekujumeđuzvijezdamaištomožemood njih naučiti?Ne znamo. Ali prvikorakprematimnovim inepoznatim,možda ineshvatljivimrazumima,premaljepotamadalekihsvjetovaikoprenastihmaglina, prema prirodnim silama i prostornovremenskim rasponima od kojihzastajedah,moramoučinitiovdjeisada,bez odlaganja, preuzimanjem u vlastiteruke pune odgovornosti za našu budućnost,naskaopojedinacainaskaovrste.Samo ćemo tako početi graditi budućnostukojunam jevrataotškrinulaOdise ja.
Atoznačinadrastiuplašenogmajmuna i postati ljudsko biće. Nimalo laganizadatak. Ibaš zatodostojanHo mo sa pien sa.
Emitor476 67
režija:ChristopherNolanscenario: Jonathan Nolan, ChristopherNolan, priča: ChristopherNolan, DavidS.Goyer
Nematebaščestoprilikudaufilmupinpointujete tačan trenutak (do na tačnost od oko jedne sekunde!) kada jeistiproćerdaosvojogromanpotencijalinakonnekolikomomenatabalansiranjanaštrikuzasušenjeveša,samokorakodkraja užeta i ulaska u genijalnost, stropoštaosesvomsilinomnazemlju,kojau ovom slučaju označava „vrlo dobro”.UfilmuTheDarkKnighttajtrenutaksedešavanakontačnodvasata,šestminutaičetrdesetdevetsekundi.(„Pakolikoondatrajetajprokletifilm?“pitatesevi.Pa,trajedostadugo...).Nemojtepogrešnodame shvatite— ja nemamništaprotivkategorije„vrlodobro“.Naprotiv,tukategorijusmatramvrlodobrom.Alimalčice je frustrirajućeda tu završineštoštojemoglodabudemnoooogoviše,atojeovajnoviBetmen.
TheDarkKnightje,kaoštoibebenagraniznaju,nastavakvrlodobrogfilmaBatmanBegins. Znam,mnogi nedijelemojemišljenje i smatrajuda je tajfilmgomila budalaština. Zbog nedostatkaprostora (ana kraju krajeva i činjeniceda seovaj tekstodnosinaMračnogviteza a ne na Početak) nisam umogućnostidarazvijemtezupokojojjetovrlodobar film, pa moramo da je prihvatimo kao tačnu bez dokaza. Eventualnosuprotnomišljenjenebitrebalodavasometeučitanjuovogteksta,alibimoglodavasometeakoslučajno imateekserzabijenuoko.Dakle, gdje stadoh?The
DarkKnightjenastavakBatmanBegins. TajBatmanBeginsima,morasepriznati,đavolskidobarnaslov i toprvenstvenozbog svoje neuhvatljive ambivalentnosti.Razmislimomaloo tome...BatmanBegins...počinještakonkretno?Počinjedapostoji?Počinjedaspremadoručak?Kadkažemodaneštopočinje, toneštoobično označava radnju sa određenimtrajanjem. Betmen nije radnja. To jeosvetnikmaskiranudžinovskogslijepogmiša.Dalje,akosevećprvidioserijalazo ve BatmanBegins, ka ko bi tre ba lo da se zove nastavak? Batman Continues?Batman Ends? Batman Has Breakfast? Umjesto svih tih logičnih naslova, ChristopherNolanjeodlučiodasvogmračnogvitezanazoveMračnimvitezom.Pošteno.
Uglavnom, šta je ono što nastavakodvaja od prvog dijela? Da ne bih zaglibio u nekakvo isprazno filozofiranje,mogu odmah da konstatujem da je to—Džoker.Mogubez trunke sumnjedakonstatujem da takvog poremećenoggada filmski svijet nije vidio godinama,moždačakidecenijama.UpoređenjusanjimRa’salGhulizprvogdijelajenestašno djetence koje je prosulo kakao nasto,asličnovažiizavećinudrugihnegativacaufilmovima. Evo sad razmišljamko bi po harizmi, šarmu, poremećenosti iekstremnojsposobnostimogaodasemjerisaDžokeromi jednostavnominepadanapamet.Esad,mislimdanijetoliko bitno da se precizno procjenjujekolikojezasvetozaslužnaglumapokojnogHeathaLedgeraakolikokvalitetnopisanje—bitnojedajetujedanrijetkofenomenalanliksakojimsvimožemoda
AleksandarHarvesterJanjić
68 Emitor476
seidentifikujemoinaravnodazanjeganavijamo.Uzdužnopoštovanje premaBetmenu, njegov blesavi slijepomiševski kostim, bizarno režanje kojim seoglašavakadnosipomenutikostimifakatdajezapravosamofrontmenbendau kome glavni posao zapravo obavljajugenijeza tehnikuLuciusFox igenijezapsihologijubatlerAlfred,daklesvitifaktiutičunatodajeDžokerovapersonamnogoupečatljivija.Na kraju krajeva, zar se upravoDžoker ne upinje daodvedefilmputemkojimseneidetakočesto, naime da pokaže kakva su ljudistoka, nasuprot PG13 orijentisanomBetmenukojiumaniruMiroslavaLakobrijecijelovrijemeviče„Onisudobri!“isvakimsvojimpostupkomnastojidaštojemogućevišepopravisituaciju?
Prvih dva sata, šest minuta i četrdeset sedam sekudni je naprosto bezikakvemane. Film nose Džokerove genijalnebravurekaoštosutriksanestajanjemolovke,upadanjeugnijezdonajokorjelijih mafijaša u gradu i potpunoopušten izlazak uz rečenicu „Let’s not blowthisoutofproportion!“,briljantnaoperacija vođena iz zatvora, kad je najednommjestuzatvorioHarveyaDenta(zaboravihdaspomenem—tojenekakavtužilac),anadrugomRachelDawes(Betmenovu neostvarenu ljubav) a onda Betmena uputio na pogrešan trag,paondasjajantriknakrajukad je taocemaskiraousvojehenčmenenebi liSWATovcipucalinanjihitakodaljeitakodalje.TajDžokerjejednostavnorečenosuvozlatoinanjegovimkrilimauteprvečetiripetinesvogtrajanjafilmdostiženekezaistaneslućenevisine.Kobimogaodaočekujenpr.scenudaRejčelumireueksploziji ida joj jeposljednjamisao toda jeBetmenotišaodaspasiHarvijaDentaumjestonje?(spoiler!)
Iondanastupa tajkobni trenutak—Džoker je, u još jednom svom ingenioznom planu, koji zapravo predstavlja
neku vrstu srpskog ruleta (mislim navarijantu sa kašikarama — svi izvukuosiguračeu istovrijeme ikoposljednjibaci bombu od sebe taj je pobjednik),smislio način da ljudi sa jednog brodadabiostaliuživotumorajudaraznesudrugibrodandvi ce ver sa.Tojezapravobiotestčitavogfilma—BetmenprotivDžokera, čovjekoljublje i samopožrtvovanje protiv cinizma imizantropije i sl.gluposti i ajd pogodite ko trijumfuje?Da,da—naravno,PG13BetmenodnosipobjedunadRratedDžokerom.Onajmlitavinitkovnepritisnedugme,svejedivno i krasno, ipak imadobrote u ljudima i sl. Kakva šteta! Samo taj jedanpritisaknadugmebidoniotrenutaksakojimse recimosusreoZagor,ali sigurno nijedan od ovih filmskostripskih šarenih superherojčića nikad nije. Nejmli,mislimnatrenutakkadvamsepredočimasrušisvezaštosteseborili,sveštopredstavljate(ZagorjetodoživiouserijalukojipočinjeDemonimaludilaazavršavaDivovimadobraizla,madaseispostavilodajetobionekakavdre am se qu en ce).Pravizavršetakovogfilmabibioda jeonaj lik razniobrod sa zatvorenicima i da je Betmen, bijesan zbogrušenjasvojePG13slikeoljudskojvrsti,ubioDžokeranalicumjesta,npr.dagazadavi,štobidodatnoučvrstilotrijumfovogposljednjeg.NakontogabiBetkobio pra vi antiheroj, a ne ova smijurijaštosedanasantiherojemnaziva.
Jer, razmotrimomalo šta se dešavakasnije — Džoker je skembao HarvijaDentaipretvoriogauludogubicu.Sadnakraju,poštojetajDentkaonekakavsimbolnekakveborbeprotivkriminala&korupcije(heh,dajebardošaonekadubosnu,znaobištasukriminalikorupcija,anataameričkasmijurija),potrebnojedasezanjegovezločineokrivinekodrugi,dabisimbolostaoneukaljan.Inaravno, tu odgovornost preuzmeBetmen,jeronmožedabudebilošta,pai
Emitor476 69
takonekiantiheroj.Imožedapodneseda ga udaraju, vrijeđaju i ponižavaju. ItakojeBetmenspasiodan,alimigledaocibitrebalodaosjećamonekuprazninuuduši,danijesveuredujer,iakojeBetmenspasio lik idjeloHarvijaDenta,miipakzna mo štajeonučinioiuštasepretvorio,tejeprematomeipaksimbolgotamskoameričkečasti,poštenjaihrabrostiotišaouvražjumater.TobarChristopherNolanočekujeod
nas,alinjegovorezonovanje je ispunjenofatalnomrupom—naime,vidjetikakonekakavadvokat,makolikočastan&poštenivećiodživotabio,padaugrijeh,jednostavno nije ništa specijalno. Paradoksalno, samimtimšto je jedanodglavnih likova u filmu i što su njegoveosobinetolikoprilagođenefunkcijikojutajliktrebadaobavljauscenariju,onjeupravotimedistanciranodobičnogpuka.Pravamračnapoentabisepostiglada jenekipotpunoslučajan,običančovjek,pritisnuodugmekojimdrugeljudešaljeusmrt.Eto.
Valjaspomenuti idanakonpomenutefamoznescenestvarikrećunaopakoi na drugim frontovima. PrvenstvenomislimnaponašanjepomenutogDenta(koji,kolikojaznam,nijeurodusaArturomDentom)inanjegovokidnapovanjeporodice Jima Gordona, koje je totalno isforsirano i neuvjerljivo. Tu je još inekoliko sitnica, kao npr. blesava scenakad seGordonvraća izmrtvih i budisvogsinaaovajkaže„Tata,jelitetomajketiBetmenspasio?EznaškadsamZNAO!Jestfaca!!!“.Konačno,Gordonovzavršnimonologjemaloprevišeche esy čakizajedansuperherojskifilm.
Jasamseposvojpriliciovdekoncentrisaonamanefilma,alikaoštovidite—svetostajeuposljednjihpolasata.Naravno,nikonijeniočekivaodaBetmenbudetolikogenijalan,alifrustrirajućeje
da je, potpunoneočekivano, došaodosame granice i onda se rasplakao i uskukumavčioivrationazad.Zanemarimoli to,ovo je zaistavrloodličanfilm,a inačinnakoji se završava ipakobećavada vrijedi čekati i sljedeći nastavak. ZakrajbihželiodaspomenemdaWilliamFichtnerimakratku(alidobru)ulogunapočetkufilmaidajegrozomornuKatieHolmes u ulozi Rachel zamijenila solidna (mada ne i spektakularna) MaggieGyllenhaal. Jošbih želioda spomenemda ludiBrusVejnkadgodjeukostimuBetmena nenormalno reži. Neki misleda jetodabizastrašioneprijatelje i/ilisakriosvojpraviglas,alizaštokogđavolatoradiipredljudimakojiznajunjegovidentitet?JošbihželiodaspomenemnakrajusjajanDžokerovcitat:„Madnessislikegravity.Allittakesisalitt le...push.“Zakrajbihjošspomenuodamuzikanapočetku filma veoma podsjeća na pjesmuIWantMoregrupeCan.Akotonijetapjesma,upitanjujeplagijat.Nakrajubihjošdodaodajeovokrajteksta.
70 Emitor476
BudućidajevatreniMorisijevfan,švedskipisacJohnAjvideLindqvistpozajmioje stih iz njegove pesme Let the RightOne Slip Inzanaslovsvojeknjigeunadidaćegaovajmuzičarčitati.Sudećipofilmskoj adaptaciji Tomasa Alfredsona,nemarazlogadaMorisibuderazočaran.
Kao i u slučaju njegovog zemljakaMichael Hjortha i filma Det Okända (The Unknown), režiser Alfredson uOtvori vrata pravom (Låt den rättekommain/LettheRightOnein)uspešnokoristinordijskuklimuipriroduradipotcrtavanja osećanja glavnih likova isametemedela.Takođe,iakosenačelnoradiohororostvarenjima,naglasakjeprvenstvenonadramiuzminimalnokorišćenje specijalnih efekata. Horormotivi upotrebljavaju se isključivo kaometafora za socijalne, ali imetafizičkeproblemekojimaseautori saovogpoluostrvabave. Imajući u vidupojedinekratkefilmovesaskandinavskihfestivala,apresvegavelikiuspehkoji jefilmDen brysom me man nen(TheBothersomeMan)postigaoudomovini,ovakavpristup žanrovskom filmu postaje svečešći kada je u pitanju ova kinematografija.
Let the RightOne In nosi sa sobommnoštvotema,odsazrevanjapasvedoljubavnihveza injihovograzvitka (ide
gradacije) tokomgodina,ali isto tako iotvaradostapitanja.
Glavnog junaka, Oskara, zlostavljajuuškoliionpronalaziutehuuizmaštanojosveti i samoći svoje sobeu kojoj lepičlanke iz crnehronikeusvesku.Nemajućinakomeda iskalibeskojisvevišenarasta, on vitla nožem po vazduhu inapija morbidnu fascinaciju nasiljemiznovina.UjednojsceniAlfredsončakpraviomažBrajanudePalmiinjegovoj
Ke risakojomovajfilmnesumnjivoimadodirnihtačaka.
Možemosamodanagađamodalibiga zadesila sudbina sličnaonoj koju jeimalaKeri,ilimoždaneštonatragunorveškogkratkogfilmaEn Uhygge lig Sannhet (Neprijatnaistina),daseunjegovuzgradu nije doselila Eli, dvanaestogodišnjadevojčicavampir.Kaodahsvežineučmaloj sredini stokholmskog predgrađa,Elimunudiizlazizpaklaukojemseobreo.JačaiunekurukuzrelijaodOska
DejanMujanović
LettherightoneinLettheolddreamsdieLetthewrongonesgo—Morrissey
Emitor476 71
ra,onamudajehrabrostidasesuočisaproblemima.Takođemupomažedarešinajtežuodsvihzagonetki,kojeištaželi,alitrebaimatiuvidudajenjihovodnos,kaoisvakidrugi,recipročan.Ovojemajstorskipokazanoprilikomjednogodnjihovih prvih susreta u dvorištu stambenogbloka kada jojOskar objašnjavaštajetorubikovakocka,aonamujevećsutradandonosisloženu.ElijeizolovanaodspoljašnjegsvetaukojemOskarpatiiodkojegželidapobegne.Onamupružamogućnost bekstva, doduše kroz izopštenostkojajeslikovitoprikazanaodtrenutkakadasenjihovodnosprodubi,odnosno hermetizuje, a oni počnu daseslužeMorzeovomazbukom.Sveimasvojucenu,štomuEliodsamogpočetkastavljadoznanja.Oskarjeupozorenisasvimsvestantogauštaseupušta:onaseupotpunostiogoljujeprednjim,pokazujućisvuružnoćuidubinusvojetamnestrane.
Oskarmoradaseodlučikojimćeputem da krene: da li da nastavi stazomnavodnenormalnostikojasasobomnosisveonoštogatišti—nezainteresova
namajkakojaolakoprelaziprekonjegovihozleda,otacalkoholičar,mučenjeodstrane vršnjaka, neprilagođenostmalograđanskojsredini—ilidaskrenesanjeipođeneutabanim,mračnimprtinamazajednosavampirušomEli.
Suprotstavljajući, odnosno stapajućidvapolaritetakojasedopunjuju,tamnuiandroginuElisasvetliminevinimOskarom,Alfredsonnampredočavacelokupnu složenost: sve nijanse jednog odnosa,makartobioodnosizmeđuvampirai dečaka, ili pak sredovečnog čoveka idvanaestogodišnje devojčice. Čistećiknjiževni predložak od redundantnostikoja bi bila neminovna u ekranizaciji,pažljivojeizabraomaterijaliznalačkigaiskoristiopriizgradnjifilmaLettheRightOne In.Predsobomimamonepreterano originalan, ali itekako funkcionalanoblakoder koji iza svog jednostavnogpročelja krije raskošnonamešteneprostorije. Spor ritam, nenametljiva režija,suptilnostizrazaiodličnoodabraniglavniglumci (posebnostarmala LinaLeanderssonuuloziEli)izvuklisunajboljeodovekompleksnegrađevine.
72 Emitor476