ekonomska kriza u grČkoj i hrvatskoj - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/832.b.pdf · kriza ,...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Dijana Petrović
EKONOMSKA KRIZA U GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
EKONOMSKA KRIZA U GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodne financije Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Dijana Petrović
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje JMBAG: 0081127781
Rijeka, veljača 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 1
1.2. Svrha i cilj istraživanja ........................................................................................... 1
1.3. Znanstvene metode ................................................................................................. 2
1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 2
2. SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA ............................................................................ 4
2.1. Stambeni ponor ....................................................................................................... 6
2.2. Bankarska kriza i financijski krah .......................................................................... 7
3. POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ ......................................................... 9
3.1. Uzroci krize u Grčkoj ........................................................................................... 10
3.1.1. Rast vanjskog duga ........................................................................................ 11
3.1.2. Olimpijske igre kao poticaj zaduživanja ....................................................... 13
3.2. Slom gospodarstva Grčke ..................................................................................... 13
3.2.1. Utjecaj krize na investicije ............................................................................ 15
3.2.2. Smanjenje potrošnje ...................................................................................... 17
3.3. Kreditna kriza ....................................................................................................... 17
3.4. Povećanje nezaposlenosti ..................................................................................... 18
3.5. Posljedice krize na pad BDP-a ............................................................................. 19
4. EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ .................................................................. 21
4.1. Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku .................................................................. 21
4.1.1. Razlozi nastanka ekonomske krize u Hrvatskoj ............................................ 22
4.1.2. Razvoj krize u Hrvatskoj ............................................................................... 24
4.2. Učinci krize na hrvatsko gospodarstvo ................................................................ 25
4.2.1. Malo i srednje poduzetništvo u uvjetima krize ............................................. 27
4.2.2. Kriza u poljoprivredi ..................................................................................... 29
4.3. Kriza na hrvatskim tržištima ................................................................................ 30
4.3.1. Kriza na tržištu dobara i usluga ..................................................................... 31
4.3.2. Rast nezaposlenosti ....................................................................................... 31
4.4. Vanjski dug i BDP ................................................................................................ 33
5. KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I HRVATSKE .............................. 35
5.1. Komparativna analiza nezaposlenosti .................................................................. 35
5.2. Komparativna analiza zaduženosti Grčke i Hrvatske….………......….………...39
6. ZAKLJUČAK…………………...…………………………..……….….....…....…...44
LITERATURA ................................................................................................................ 46
POPIS TABLICA ............................................................................................................ 49
POPIS GRAFIKONA ...................................................................................................... 49
1
1. UVOD
U uvodnom dijelu rada definiran je 1) problem, predmet i objekt istraživanja, 2)
svrha i ciljevi istraživanja, 3) znanstvene metode te 4) struktura rada.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja u diplomskom radu je ispitati i analizirati razloge pojave
ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj, te komparativnom analizom ispitati pojedine
segmente krize.
Za navedeni problem istraživanja moguće je definirati i predmet istraživanja: istražiti i
utvrditi zbog čega je došlo do ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj, te uočiti
posljedice te krize.
Tako definirani problem i predmet istraživanja upućuje na objekt istraživanja:
ekonomska kriza.
1.2. Svrha i cilj istraživanja
Svrha i ciljevi istraživanja jesu istražiti ključne značajke ekonomske krize u Grčkoj i
Hrvatskoj, uzroke krize kao i posljedice, te usporediti pojedine ekonomske pokazatelje,
primjereno formulirati i predočiti rezultate istraživanja.
Da bi se ostvarili svrha i cilj istraživanja u diplomskom radu, potrebno je odgovoriti na
sljedeća pitanja:
1) Što je ekonomska kriza?
2) Utjecaj svjetske ekonomske krize na Grčku i Hrvatsku?
3) Koji su ključni uzroci i posljedice ekonomske krize u Grčkoj i Hrvatskoj?
4) Na koja je sva područja utjecala ekonomska kriza u Grčkoj i Hrvatskoj?
2
5) Kojim pokazateljima usporediti ekonomsku krizu u Grčkoj i Hrvatskoj?
1.3. Znanstvene metode
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji
korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije,
metoda komparacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije, povijesna metoda.
1.4. Struktura rada
Rezultati istraživanja predočeni su u šest međusobno povezanih dijelova.
U UVODU su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi
istraživanja, znanstvene metode i struktura rada.
Naslov drugog dijela rada je SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA u kojem se obrađuje
stambeni ponor, bankarska kriza i financijski krah.
Naslov trećeg dijela rad je POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ. Analiziraju
se uzroci krize u Grčkoj, rast vanjskog duga, olimpijske igre kao poticaj zaduživanja,
slom gospodarstva Grčke, utjecaj krize na investicije, smanjenje potrošnje, kreditna
kriza, povećanje nezaposlenosti, posljedice krize na pad BDP-a.
EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ naslov je četvrtog dijela rada u kojem se
obrađuje utjecaj svjetske ekonomske krize na Hrvatsku, razlozi nastanka ekonomske
krize u Hrvatskoj, razvoj krize u Hrvatskoj, učinci krize na hrvatsko gospodarstvo, malo
i srednje poduzetništvo u uvjetima krize, kriza u poljoprivredi, kriza na hrvatskim
tržištima, kriza na tržištu dobara i usluga, rast nezaposlenosti, vanjski dug i BDP.
3
U petom dijelu rada s naslovom KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I
HRVATSKE, u kojem uspoređuje nezaposlenost i zaduženost Grčke i Hrvatske.
U posljednjem dijelu, ZAKLJUČAK, obavljena je sistematizacija cjelokupnog
diplomskog rada, te su navedene spoznaje do kojih se došlo.
4
2. SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA
Sva zbivanja koja određuju neko razdoblje rezultat su stjecaja događaja – korelacija
obično nepovezanih događaja koji izbacuju čovječanstvo s utvrđene putanje i
postavljaju ga na novu trkaću stazu. Takvi slučajni stjecaji stvaraju ono što je Nassim
Taleb nazvao crnim labudovima – neočekivanim događajima koji ostavljaju goleme
posljedice. Mali broj crnih labudova, vjeruje Taleb, “objašnjava gotovo sve na ovome
svijetu’’. (Skidelsky, 2011, p.29) Schumpeterovi zagovornici objašnjavaju krizu kao
poslovnim ciklusom, nizom uspona i padova. Kejnezijanci gledaju krizu kao devijaciju
od razine punog kapaciteta. Pobornici Fridmena i neoliberalizma vide je kako normalnu
prilagodbu tržišta novca i roba. (Sharma, 2010, p.8)
Kriza koja je nastala kao rezultat različitih događaja, koja spaja niz mikroekonomskih i
makroekonomskih pogrešaka. Među mikroekonomskim sistemskim greškama može se
navesti: gomilanje obveznica, greške u poslovnim modelima procjenjivačkih agencija,
neadekvatno ponašanje u većini financijskih sustava, privatno racionalna, ali društveno
neefikasna raspodjela i konkurentna međunarodna deregulacija, smanjenje poticaja za
skupljanje i širenje informacija o rizicima vezanim za neizvršenje ugovora jedne
ugovorene strane itd. Makroekonomske greške koje su doprinijele krizi su bile:
pretjerano gomilanje globalne likvidnosti ključnih središnjih banka, početak štednje na
globalnoj razini, zbog čega je došlo radi ulaska velikog broja država s razvijenom
štednjom u globalnu ekonomiju i dr. (Felton, Reinhart, 2008, p. 163-164) A sve te
uzroke nastanka svjetske ekonomske krize mogu se svesti na: neravnomjernu ponudu i
potražnju roba, posebno na poljoprivrednih proizvoda, energenata, sirovina i kapitala na
globalnom tržištu, smanjenje izvoza zbog pada potražnje na inozemnim tržištima,
pretjeranu zaduženost zemlje i visoke otplate kredita, veću domaću potrošnju od
proizvodnje, pretjerana zaduženost financijskih institucija i općenito gospodarstva i
masovan bankrot banaka i poduzeća zbog nemogućnosti otplate kredita i dr. (Unković
M, 2010, p.8)
Današnja ekonomska kriza je crni labud – oluja iz gotovo vedrog neba, neočekivana,
nepredviđena, obrušila se na svijet koji je mislio i djelovao s pretpostavkom da su takvi
5
surovi događaji stvar prošlosti i da se jedna nova Velika depresija ne bi mogla dogoditi.
Ali se dogodila, a izvorište je svega toga u bankarskoj krizi. Najraširenije objašnjenje
bilo je propust banaka da upravlja novim rizicima koje je donijela “financijska
inovacija’’. Izjava Alana Greenspana da je uzrok krize “svjetsko podcjenjivanje rizika’’,
bila je najtočniji izraz toga gledišta. Bankarska je kriza bila izazvana tehničkom
pogreškom modela upravljanja rizikom, a posebno nesposobnošću modela da upravlja
cijelim financijskim sustavom koji se raspadao. Posebna pozornost dana je ulozi
američkog hipotekarnog tržišta drugorazrednih kredita kao izvorišta takozvanih
“zatrovanih dionica’’, koje su prevladale u bankovnim bilancama. Prvo se fokusiralo na
spašavanje banaka ili refinanciranje banaka da bi one ponovo mogle davati kredite. Za
njima su slijedili paketi poticaja – kako monetarnih tako i financijskih – da se oživi
realno gospodarstvo.
Mogu se razlikovati dvije teorije “zagušenost novcem’’ i “zagušenost štednjom’’.
Konzervativni ekonomisti za krizu okrivljuju labavu fiskalnu i monetarnu politiku koja
je omogućila Amerikancima da žive iznad svojih mogućnosti. Posebno se za Alana
Greenspana, predsjednika američke središnje banke (Fed), tvrdi da je predugo držao
novac suviše jeftinim i to u kritičnim godinama do 2005., i stvarajući tako uvjete za
pumpanje imovinskog mjehura dok se mjehur nije rasprsnuo. Po kejnzijaskom gledištu ,
jeftini je novac u SAD-u bio odgovor na “globalnu zagušenost štednjom’’, koja je
dolazila iz Istočne Azije i Bliskog Istoka. Rast američkih kamatnih stopa u 2005. godini
okončao je stambeni polet i prouzročio slom američkoga gospodarstva. (Skidelsky,
2011, p. 30)
Iako složena u svom odvijanju u detaljima, ekonomsku krizi koja je udarila 2007 –
2008., kao globalna izvrnuta piramida kućanskog i bankovnog duga građena je na
uskom rasponu temeljene postojeće imovine – američkim cijenama stanova. Kada su
one počele padati, dugovni balon počeo se ispuhivati, na početku polako, a na kraju
razornom brzinom. Mnogi od bankovnih zajmova, pogotovo hipotekarnih kredita dani
su zajmoprimcima sa slabim izgledima da će dugove otplatiti. Vrijednosni papiri koji su
izdani na temelju drugorazrednih dugova, ušli su u bilance diljem svijeta. Kada su
cijene stanova počele padati, banke su otkrile da je vrijednost tih vrijednosnih papira
6
isto počela padati; strahujući od insolventnosti, sa svojim investicijama obezvrijeđenim
za nepoznatu sumu, banke su prestale pozajmljivati jedna drugoj i svojim klijentima.
Sve se odvijalo velikom brzinom, cijene robe počele su padati od srpnja 2008. godine.
Pad povjerenja, ubrzan stečajem banke Lehman Brothers u rujnu, izazvao je duboki pad
burzovnih vrijednosti. Jednom kad su banke počele bankrotirati i burze padati,
gospodarstvo je počelo kliziti nizbrdo. To je dovelo do općih uvjeta za slom u cijelom
svijetu, koji se produbljivao kroz cijelu 2009 godinu. Za razliku od vremena Velike
depresije, vlade su uvele reflacijske pakete mjera, koji barem obećavaju da se pad neće
pretvoriti u spiralno propadanje kao 1930- ih godina. Ali se pad proizvodnje nastavio
kroz cijelu 2009. godinu. (Skidelsky ,2011, p. 31)
2.1. Stambeni ponor
Snižavanje standarda pozajmljivanja dovelo je do porasta zahtjeva za kreditima.
Standardi su pokazivali veći pad tamo gdje je rast potreba za kreditima bio sve veći.
Niži standardi povezivali su se i sa brzom stopom rasta vrijednosti nekretnina što je bilo
povezno sa stajalištima zajmodavaca koji su očekivali stalan rast cijena oslanjajući se na
činjenicu da zajmoprimci mogu uvijek vratiti zajam. (Felton, Reinhart, 2008, p. 18)
Dvije sile bile su iza tog stambenog poleta. Prvo, Clintonova administracija poticala je s
vladom povezane institucije, kao što je Fannie Mae, osnovana 1938. godine da
stambene kredite učini dostupnim slojevima stanovništva s niskim dohotkom – da šire
svoje aktivnosti kreditiranja. Drugo, privatni hipotekarni kreditori, nakon što su iscrpili
potražnju srednje klase za hipotekarnim zajmovima, počeli su davati zajmove i
zajmoprimcima bez ikakva dohotka, bez zaposlenja, bez imovine. Krediti koji su davali
bili su primamljivi zajmoprimcima, zbog niskih kamatnih stopa. Sa stopom neplaćanja
zajmova na svom povijesnom dnu između 2003. i 2005. godine izgledalo je da je rizik
proširenja hipotekarnog kreditiranja nizak. Oko 2006. godine, više od petine svih novih
hipoteka- vrijednih oko 600 milijuna dolara – spadalo je u nižerazredne zajmove.
Stambeni polet dogodio se u Španjolskoj, Francuskoj i Australiji, ali su Sjedinjene
7
Države i Velika Britanija odskakali u svom oslanjanju na financiranje zaduživanjem.
Krajem 2007. godine kućanski dug u Velikoj Britaniji dosegao je 177 posto
raspoloživog dohotka, hipotekarni dug 132 posto. Omjer novih građevina prema prodaji
stanova pao s gotovo 50 posto u 1999. – 2000. na tek nešto više od 20 posto u 2007 –
2008. godini. Većina kupaca kuća, bila je u pribavljanju prava na postojeću imovinu, a
ne na investicije u novu imovinu. (Skidelsky, 2011, p. 32 )
Stambeno tržište u 2005. – 2006. godine pogodilo je rast troškova zaduživanja i pad
cijena stanova. Banke su bile u minusu zbog pada knjigovodstvene vrijednosti
nekretnina, a i zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja u kreditima.
Nelikvidnosti banka postajala je sve izraženija, a sve to zbog snižavanja standarda
pozajmljivanja.
2.2. Bankarska kriza i financijski krah
Najslabije banke koje najviše ovise o kratkoročnom financiranju novčanog tržišta da bi
mogle financirati davanje svojih zajmova bile su najviše izložene nemogućnosti da
naplate svoja dugovanja. U kolovozu 2007. godine BNP Parabis, najveća banka
Francuske, bila je prisiljena obustaviti isplatu iz triju od svojih investicijskih fondova,
zbog smanjena likvidnosti u određenim segmentima tržišta na američkom tržištu
sekuritizacije. (The gurdian, 2012) 13. rujna 2007. britanska banka Northern Rock, koja
je nudila stambene zajmove od 125 posto vrijednosti imovine i čijih je 60 posto ukupnih
zajmova financirano kratkoročnim zaduživanjem, zatražila je pomoć Engleske banke, a
ta je pomoć uzrokovala navalu štediša na jednu britansku banku u više od jednog
stoljeća. Nakon toga Northrn Rock je nacionalizirana 17. veljače 2008. uz 100 milijardi
funti troška. Zatim petu po veličini američku investicijsku banku, Bear Stearns, koja je
dosta investirala u tržište nižerazrednih hipoteka, kupila je JP Morgan Chase 16. ožujka
2008. za dražbenu cijenu od 1,2 milijardi dolara, jedva je izmakla stečaju. Američka
središnja banka odobrila je Bear Stearns zajam, a za koja su jamstva bila nelikvidni
hipotekarni vrijednosni papiri, da ih ne mora prodati po dampinškim cijenama na tržištu
8
koje je u padu. Vlade u svijetu upustile su se u dug i spašavanje svojih bankovnih
sustava od sloma i svog gospodarstva od rušenja. (Skidelsky, 2011, p. 34)
U rujnu i listopadu 2008. financijska kriza pretvorila se u raširenu paniku. Uspaničene
institucije prije svega zamrznule su likvidna sredstva, koja su htjela pojedinačnih
investitori zbog loših vijesti. Te iste godine poznate američke investicijske banke počele
su se rušiti. Američka vlada preuzela je 17. rujna 2008. Fannie Mae i supotpisnika
zajedničke hipoteke Freddie Mac u javno vlasništvo, nakon što su se cijene njihovih
dionica pale te je dala jamstvo na dug vrijedan 12.000 milijardi dolara. 15. rujna je
privatna investicijska banka Lehman Brothers, jedna od najpoznatijih imena na Wall
Streetu, vlada dopustila da ode u stečaj, sa 600 milijardi imovine. Mnogi vjeruju da je
neuspjeh američke vlada da spasi banku Lehman ono što je izazvalo raspad. Dan nakon
što je banka Lehman dobila odobrenje da bankrotira, američka vlada otkupila je udio od
(79,9%) AIG, najvećem financijskom osiguravatelju, čije su cijene dionica pale (95%),
u zamjenu za pogodnosti zajma od 85 milijardi dolara. Goldman Sachs, najveća
investicijska banka u svijetu, i Morgan Stanley, 21. rujna promijenile su svoj zakonski
status od investicijskih banka u holding banke da bi se mogle zadužiti na diskontnom
šalteru Federalnih rezervi pod povoljnim uvjetima u zamjenu za stroži državni nadzor.
(Skidelsky, 2011, pp. 34-35)
Sve što se događalo u tim slučajevima, bio je slom na imovinskoj strani bankovnih
bilanci. Banke su uzimale zajmove na kratki rok, a davale ih na dugi rok. Ali, kako su
vlasnici stanova prestali plaćati svoje hipoteke, investicije su postale nelikvidne i
bankovno pozajmljivanje na veliko ili međubankarsko kreditiranje na tržištu novca
našlo se u obvezi otplate ili refinanciranja. Banke su sve teže dobivale novi novac od
drugih banaka i zamrzavanje kredita širilo se od tržišta na veliko na tržišta na malo, od
banaka prema njihovim klijentima. Tako je krenulo od stečaja banaka prema
stečajevima na tržištima roba dionica do pada realnoga gospodarstva.
9
3. POČETAK EKONOMSKE KRIZE U GRČKOJ
Financijska kriza koja je počela 2007. godine i dalje uzrokuje probleme većini svjetskih
gospodarstava, iako pokazuje tendenciju slabljenja, posebno u snažnijim svjetskim
gospodarstvima koji imaju više raspoloživih instrumenata i mehanizama za suzbijanje
silaznog konjunkturnog ciklusa, još je uvijek prisutan u značajnoj mjeri.
Neizbježnost krize potvrdila se u praksi. Svijet je i danas suočen s opasnošću izbijanja
dosad najveće ekonomske krize. Pojavni oblici svakodnevnog života mijenjaju se, ali
suština dominacije kapitalističkog načina proizvodnje svjetskom privredom, ostala je i
dalje ista. (Stojanov, p.209)
Ekonomska kriza se najviše osjetila u zemljama koje su i prije početka krize imale
probleme u političkim, financijskim i gospodarskim segmentima. Kao što su zemlje
Europske Unije koje su smještene u južnom djelu Europe, za koje se uvriježio naziv
„zemlje na margini eurozone“, odnosno riječ je o zemljama „drugoga reda“ Grčkoj,
Španjolskoj i Portugalu. Te su zemlje zbog manje konkurentnosti u odnosu na veće i
snažnije članice, zbog jače orijentiranosti na netrgovinske sektore i vanjsko zaduživanje,
te nemogućnosti utjecaja na vlastitu monetarnu politiku i neurednu fiskalnu poziciju,
bile su osobito izložene utjecaju ekonomske i financijske krize.
Početak krize u Grčkoj je kulminacija brojnih unutarnjih problema države koji su se
gomilali godinama. A svjetska ekonomska kriza potakla je već nagomilane unutarnje
probleme. Grčka Vlada 2001. godine je prikrivala deficit kako bi omogućila uvođenje
eura, zajedničke valute Europske Unije. Uvođenjem eura Grčka je još više srljala u
propast zbog nemogućnosti kvalitetne provedbe uvođenja nove valute. Država poput
Grčke nije se mogla nositi s ostalim državama EU-a, izvoz van Europske Unije je patio
zbog korištenja jake valuta kao što je euro. Vezana za euro, Grčka nije mogla
kontrolirati unutarnje tržište, a još manje da izvozi. Kriza se odrazila na sve sektore u
državi, a najveći problem je bilo gomilanje vanjskog duga i nemogućnosti vraćanja toga
duga. Veliki porast nezaposlenosti, otpuštanja u svim javnim službama, neredi i
prosvjedi sve su više produbljivali loše stanje u državi. Grčka se nije mogla nositi s
10
dosadašnjim problemima u državi, a još manje i novonastalom krizom. Može se reći da
je Grčka primjer države koja se održavala na tuđi račun.
3.1. Uzroci krize u Grčkoj
Grčka je trošila iznad svojih mogućnosti, pa je njezina potrošnja bila veća od njezine
proizvodnje. Sklonost potrošnji u Grčkoj bila je velika, a sukladno tome sklonost štednji
jednaka nuli. Institucionalni sektori tekuće agregatne potrošnje, stanovništvo i država
trošili su više od svojih prihoda. Otplata dospjela duga vršila se uglavnom
refinanciranjem. To je sve išlo dok su vjerovnici vjerovali da će Grčka biti u stanju
vratiti svoj dug. (Babić, 2010, p.257)
Obrazac koji je doveo do teške ekonomske pozicije Grčke može se objasniti kao
posljedica pogoršanja uvjeta zaduživanja na tržištima kapitala i nekontrolirano i
zaduživanje u vrijeme oblija na svjetskom financijskom tržištu. U razdoblju između
2001. i 2007. godine Grčka je kršila sporazum iz Maastrichta kojim je definirana
maksimalna razina vanjskog duga u odnosu na BDP, kao i gornja granica proračunskog
deficita unutar zemalja eurozone. Proračunski i deficit platne bilance smatraju se
najvažnijim uzrocima porasta vanjskog duga Grčke. Nakon što je Grčka postala sastavni
dio gospodarstva eurozone, konstantno je imala nisku konkurentnost ekonomije u
odnosu na trgovinske partnere, uglavnom zbog niske produktivnosti i previsokih plaća,
pogotovo u javnom sektoru. Plaće u Grčkoj rasle su po stopi od (5%) otkad je država
uvela euro. Kriza u Grčkoj rezultat je otvaranja tržišta i deregulacije koja je u Grčkoj
uslijedila nakon ulaska u EU. Učinak integracije zemlje u međunarodno tržište bio je
rastući jaz između privilegiranih elita, koje su profitirale od neoliberalne globalizacije, i
ostatka populacije koja trpi uslijed nezaposlenosti, nesigurnosti radnog mjesta i
siromaštva. (Grgić, Koridić, 2011, p. 208)
Deficit tekućeg računa grčke platne bilance od 53 milijarde dolara ili 15 posto BDP-a,
bio je najviši u eurozoni. Osim toga, Grčka je posljednjem desetljeću poduzela niz
11
kapitalnih projekata u infrastrukturi, obrazovanju i drugim sektorima koji su dodatno
povećali javnu potrošnju.
Uglavnom zbog činjenice kako je kao članica eurozone uživala povlašteni kreditni
rejting među investitorima na razini AAA, Grčka je godinama imala pristup
međunarodnim financijskim sredstvima. To je omogućilo relativno jeftino i neometano
zaduživanje. Međutim, nakon sloma financijskog tržišta 2008. godine koji se prenio na
realni sektor, pogoršali su se i uvjeti za odvijanje ekonomskih aktivnosti u Grčkoj.
Negativne tendencije praćene su padom poreznih prihoda i porastom porezne evazija, uz
kontinuiranu visoku razinu potrošnje proračunskih sredstava na skupu i glomaznu
administraciju i javni sektor te mirovinski i zdravstveni sustav.
Ovisnost o financijskim sredstvima s međunarodnog tržišta kapitala učinila je Grčku
osjetljivom na promjene u povjerenju investitora. Upravo je to povjerenje uzdrmano u
listopadu 2009. godina kada je novoizabrana grčka vlada revidirala procijenjeni deficit
proračuna sa 6,7 posto BDP-a na 12,7 posto.
3.1.1. Rast vanjskog duga
Uzrok Grčke krize leži u nezapamćenoj rastrošnosti i neefikasnosti državnog sektora.
Grčka kapitalistička ekonomija je u krizi ne samo zbog trenutne globalne ekonomske
krize, već i zbog nekih grčkih problema. Na početku krize grčke vlasti su tvrdile da je
posrijedi samo financijski problem koji neće zahvatiti grčku ekonomiju jer njezin
financijski sektor nije izložen toksičnim ulaganjima. Taj mit je brzo se rasplinuo jer se
pokazalo da kriza nije samo financijska, već vuče korijene iz stvarne ekonomije. Osim
općenitih kriznih tendencija kakvih ima i u grčkoj ekonomiji, postoje strukturni
problemi koji su ih pojačali. Tako da se izvuče iz problema Grčka je gomilala svoje
dugove. Tako je Grčka opravdala naziv „Dužan kao Grčka“.
U 2010. godini Međunarodni monetarni fond i Europska Unija odobrila je prvi paket
međunarodne pomoći vrijedan 110 milijardi eura, a drugi paket pomoći bio je odobren
12
nakon godinu dana od MMF-a u iznosu od 109 milijardi eura. U toj pomoći sudjelovao
je i privatni sektor, s otprilike 50 milijardi eura, i to na način da su banke produžile
rokove dospijeća grčkih obveznica, zamijenili postojeće obveznice za nove obveznice s
nižim kamatama i ponudili Grčkoj da otkupi obveznice po nižim cijenama. U tom
paketu pomoći Grčkoj, koristile su se različite mjere, pa su među ostalim kreditori bili
prihvatili određeni diskont na obveznice. Procjenjivalo se da će na tome izgubiti 21
posto u odnosu na ono što su uložili. A čim investitori izgube dio vrijednosti na uloženi
iznos, rejting agencije to proglašavaju bankrotom. Radi se o tome da država proglasi
platnu nesposobnost, odnosno da ne može više podmirivati svoje financijske obveze. To
značilo da država ne može više dobivati nove kredite na financijskim tržištima i
otplaćivati kredite i kamate koji dospijevaju na naplatu. Nije morala to čak ni javno
objaviti. Dovoljno je bilo da u pomoć pozove MMF. Riječ je o političkoj odluci vlasti.
Država je tada zajedno s vjerovnicima – privatnim sektorom, drugim državama i
međunarodnim institucijama tražila način refinanciranje ili restrukturiranje njezinih
dugova. Kako bi se izvukla iz toga Grčka je smanjila javnu potrošnju i poduzimala
strukturne reforme i oštre mjere štednje kako bi povećala konkurentnost gospodarstva,
ali bezuspješno. Posljedice za stanovništvo su bolne – snižava se životni standard,
smanjuju plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalni transferi, raste nezaposlenost,
slabi valuta, jača inflacija, gubi se ušteđevina i dr.
Krajem 2009. godine otkrio se manjak u državnom proračunu koji je iznosi 14 posto
BDP-a (nasuprot dopuštenih najviše tri posto prema mastriškom sporazumu). U godinu
dana od 2009. godine dug se povećao za 12 posto i dosegao 423,5 milijarde eura. U
prva tri mjeseca 2010. godine državni dug se povećao za 17,3 posto, dok je u privatnim
institucijama taj dug iznosio 2,3 posto, a zaduženje banka 0,8 posto. U svibnju 2011.
godine grčki ukupni vanjski dug premašuje čak 160 posto očekivanog BDP-a, od čega
je više od polovine bio državni dug. U 2011. godini otpisano je 50 posto vanjskog duga
Grčke, kako bi se izbjegao totalni krah države, ali je taj otpis imao loš utjecaj na banku
Intesa Sanpaolo. U to vrijeme se raspravljalo o izlasku Grčke iz eurozone, ali se ništa
nije poduzimalo zbog utjecaja na ostale članice. U 2012. godini razmišljalo se i o
drugom otpisu duga Grčkoj, ali su se druge članice EU-a pobunile i ništa nije poduzeto.
U 2014. godini vanjski dug Grčke iznosio je 174 posto BDP-a. (Profitiraj hr., 2011.)
13
3.1.2. Olimpijske igre kao poticaj zaduživanja
Ljetne olimpijske igre koje su održane 17. kolovoza 2004. godine u Ateni pridonijele su
zaduživanje države pri izgradnji infrastrukture i ostalih objekata i renovacija, a uloženi
novac se nije uspio barem većim djelom vratiti. Vlada je organizirala skupe Olimpijske
igre, što je bilo prijeko potrebno za oživljavanje kapitalističkih aktivnosti i mogućnosti
profitiranja. Tako je Grčka sa svojom nerazumnom, neodgovornom i rastrošnom
fiskalnom politikom organizirala Olimpijske igre. Da su ti projekti u zbroju bili
financirani dugoročnim izvorima, vjerojatno bi problemi bili manji, ali bi ostali. Ali ih
je to dovelo do gomilanja javnog duga. Strani kapital, a najviše iz Europske Unije,
prodrli su duboko u grčku ekonomiju i tako igrali veliku ulogu u sastavljanju
infrastrukture, i velikog dijela ugovora vezanih za Olimpijadu. (Slobodni filozofski,
2010.)
Javni izdaci za financiranje sportsku infrastrukturu povlače za sobom smanjenje
troškova za druge javne usluge, povećanje državnog zaduživanja ili poreza, a sve to je
predstavljalo teret za gospodarstvo Grčke i neisplativost organiziranja tako velike
manifestacije, kao što su Olimpijske igre. Izgrađeno je jako puno objekata koje nemaju
kupaca i nisu našli svoju svrhu.
Grčka je uzela preveliki zalogaj i tako dovela do povećanja proračunskog deficita koji
se prikrivao sve do 2009. godine. Grčka se Vlada nadala da će joj Olimpijske igre
donijeti dodatni prihod u državnu blagajnu. Ali sasvim suprotno osim što se iz državne
blagajne ne kontrolirano trošio novac za organizaciju, još su se više zaduživali.
3.2. Slom gospodarstva Grčke
Gospodarstvo zemlje temelji se na poljoprivredi, ribarstvu i prehrambenoj industriji.
Uzgajaju se masline, grožđe, agrumi, duhan, riža i pamuk. U stočarstvu prevladavaju
ovce i koze. Po proizvodnji pamuka Grčka je prva u svijetu. Važno je vađenje i spužvi.
14
Ima jednu od najvećih trgovačkih flota u svijetu. Brodogradnja, pomorstvo i turizam
imaju veliku ulogu u gospodarstvu Grčke. (Wikipedia hr., 2015.)
U sektoru poljodjelstva zaposleno je 20 posto radne snage, u sektoru usluga zaposleno
je 59 posto radne snage, a u sektoru izgradnje i industrije (prehrambena i tekstilna
obrada, tekstil, kemikalije, metalni proizvodi, rudarstvo, nafta) 21 posto radnika.
Najveći doprinos gospodarstvu grčke ostvaruju turizam i pomorstvo. No, u posljednjih
nekoliko godina ekonomska kriza pogodila je sve grane gospodarstva Grčke.
Kao rezultat značajnog pada raspoloživog dohotka i domaće potrošnje, uz istovremeni
slab rast prihoda od izvoza i privatizacije konstantan pad BDP –a. Prema podacima
nacionalnog saveza trgovine, u Grčkoj je od početka krize zatvoreno više od 25 posto
trgovina, dok u nekim trgovačkim četvrtima u centru Atene taj postotak prelazi 30
posto.
Zbog relativnog visokog jediničnog troška rada, grčki je izvoz postajo sve manje
konkurentan, jer je jedinični trošak rada (odnos nominalne plaće i produktivnosti)
rastao. Nominalne plaće u Grčkoj rasle su posebice u javnom sektoru, gdje su
zaposlenici uz sve ostale povlastice primali i 13. i 14. plaću (božićnicu i uskrsnicu), a
prosječna produktivnost rada sporije je rasla od produktivnosti rada u Europskoj uniji.
Iz toga razloga relativna cijena grčkih proizvoda je rasla, a njihova konkurentnost
opadala. Uvjeti razmjene su se pogoršali. Deficit vanjskotrgovinske bilance iznosio je
ponekad i više od 15 posto BDP-a. budući da nisu imali svoju monetarnu politiku, jer su
ušli u eurozonu, Grci nisu devalvacijom svoje valute mogli povećati konkurentnost
svojih proizvoda i tako stimulirati izvoz, a destimulirati uvoz. Zato je rastao deficit
vanjske bilance, ali i tekuće bilance plaćanja. (Babić, 2010, p. 257-258)
U drugom tromjesečju 2013. godine Grčko gospodarstvo palo po godišnjoj stopi od 4,6
posto prema podacima državnog statističkog ureda ELSTATA-a. I zbog svoga vanjskog
duga, Grčka je izgubila konkurentnost na inozemnim tržištima. Smanjenje izvoza
dovodi do pada gospodarskih aktivnosti. Najviše pate primarni sektori, ali i sekundarni
sektor bilježi pad. (Poslovni hr., 2013.)
15
Grčko gospodarstvo se počelo polako oporavljati u 2014. godini, ali ne dovoljno da bi
Grčka ostvarila značajniji rast. Sve veći broj dolazaka turista i potrošnje, realni sektor
polako se počinje oporavljati, a i proizvodnja je veća i raste izvoz u malim postocima.
Prehrambena industrija kao najdinamičniji i najkonkurentniji sektor grčkog
gospodarstva počeo se oporavljati. Visoka tehnologija i telekomunikacije bilježe rast, a
tekstilna industrija stagnira. Ministarstvo gospodarstva kroz programe EU-a kreditira
malo i srednje poduzetništvo do 50 zaposlenih.
3.2.1. Utjecaj krize na investicije
Grčka prije početka kriza imala je pozitivna ulaganja u investicije kako inozemna tako i
domaća. Kako je grčko gospodarstvo zahvatila teška kriza, investitori su bili u strahu od
novih ulaganja. Sve to zbog velikih nestabilnosti na tržištima novca, vrijednosnih papira
i dr. isto tako došlo je do nestabilnosti eura. Nakon otpisa dugova Grčkoj investitori su
bili i dalje skeptični. U 2012. godini računali su na još jednom reprogramiranju dugova.
Početkom ožujka 2012. godine Grčka je postigla dogovor sa privatnim investitorima o
reprogramiranju dugova. Pregovori su bili jako teški i protezali su se mjesecima.
Fondovi Gerylocka Capitala iz New Yorka, doživjeli su velike gubitke zbog grčkih
državnih obveznica, svaki deseti dolar društva bio je uložen u grčke obveznice. Za svaki
investirani dolar dobili su samo 30 centi. Firma Pimco investicijsko poduzeće sa
sjedištem u Kaliforniji uspjelo se na vrijeme isključiti iz ulaganja u grčke obveznice.
Prilikom otpisivanja prvog duga najviše su pretrpjeli privatni investitori kao što su
banke, osiguranja i investicijski fondovi. A prilikom drugog najviše su bili pogođeni
državni investitori. Sve te okolnosti dovele su do krize ulaganja na financijskom tržištu
Grčke, a devalvacija valute samo je još više pridonijela. Strane investicije u razdoblju
2006. do 2013. godine bile su jako niske s obzirom na položaj i potencijale Grčke kao
mediteranske zemlje. (Dw.De, 2012.,)
U 2013. godini ulaganja u investicije su se povećala i pridonijela oporavku
gospodarstva. Katarski emir za šest grčkih otoka platio je 8,5 milijuna eura. Priljevi
ukupnih (bruto) izravnih inozemnih ulaganja kapitala porasli su za (63,6%) u 2013.
16
godini u odnosu na prethodnu godinu. Ukupni (bruto) priljev kapitala u 2013. godini
iznosio je 3,3 milijarde eura, dok je neto priljev dosega 1,9 milijardi eura. (Enterprises
Greece, 2012)
Postotak stranih ulaganja u najmanjoj produktivnoj kategoriji, onoj 'nekretnina' povećan
od 8 posto tijekom 2000.-2008. godine, za 12 posto tijekom 2008-2013. godine. Zbog
atraktivnosti zemlje i povoljnih nekretnina, tržište nekretnina bilježi porast kupnje od
stranih investitora. Ulaganje i u proizvodni sektor (kemikalije, hrana i piće, strojeva i
metalnih proizvoda) i sektor usluga (telekomunikacije, financijske usluge, trgovina i
turizam) također bilježe porast u 2013. godini. Ulaganja u sekundarni sektor relativno
je nizak u usporedbi s potencijalom zemlje. Fokus stranih ulaganja je u sektor usluga, a
taj trend prvenstveno je diktiran ponajprije razvojem financijskog sustava zemlje,
liberalizacije telekomunikacija i poticanje trgovine.
Veliko strano ulaganje u energetiku, projektom Transjadranskog plinovoda za transport
prirodnog plina iz nalazišta Azarbajdžanu prema zapadnoj Europi od velikog je
geostrateškog i gospodarskog značenja za Grčku. TAP najveća strana investicija u
Grčkoj u narednom razdoblju. Prema studiji koju je izradila Zaklada za ekonomska i
industrijska istraživanja (IOBE), troškovi izgradnje plinovoda procjenjuju se na 1,5
mlrd eura. Plinovod bi trebao izravno otvoriti oko dvije tisuće radnih mjesta, dok bi se
još deset tisuća otvorilo neizravno. IOBE također procjenjuje da bi plinovod tijekom
svoga rada mogao donijeti grčkom gospodarstvu 18 mlrd eura dodane vrijednosti.
Zaštita okoliša i razvoj prometne infrastrukture – za izgradnju i modernizaciju grčke
prometne infrastrukture predviđeno je 10 mlrd eura. Planovi vlade uključuju i
prenamjenu i privatizaciju objekata izgrađenih za Olimpijske igre, rekonstrukciju
turističkih objekata, zračnih luka, marina i autobusnih terminala.
Dolazak kineskog premijera u Grčku pokazatelj je velikog zanimanja Pekinga za
ulaganje u Grčke projekte, prije svega u najveću luku Pirej, radi stvaranja prometnog
čvorišta za uvoz svoje robe u Europi. Kina želi ulagati i u druge prometne
infrastrukture.
17
3.2.2. Smanjenje potrošnje
Kako je Grčka vlada morala provesti mjere štednje, a to se prvo odrazilo na smanjenje
plaća, smanjenja u zdravstvenom sustavu i povišenja dobi za odlazak u mirovinu i dr.,
sve se to odrazilo na nezadovoljstvo građana i sve manju potrošnju na tržištima dobara i
usluga. Rastom broja nezaposlenih, slabljenjem valute, jačanjem inflacije, snižava se
životni standard, gubi ušteđevina itd. Povećanje poreza na dodanu vrijednost (PDV), sa
19 na 23 posto, rast akciza na gorivo i alkohol do 10 posto, jednokratni porez na profit,
porez na nekretnine, porez na kockanje i ekološke takse. Svi ti nameti smanjili su
prihode građana i doveli do smanjenja potrošnje. Smanjila se potrošnja u svim
sektorima tako i u privatnim. Malo i srednje poduzetništvo je patilo zbog sve manje
potrošnje građana.
Povećanju potrošnje nadalo se da će pridonijeti turizam i veća potrošnja turista. Ali
zbog nezadovoljstva građana i izbijanju nereda i prosvjeda, dovelo je do manjeg broja
dolazaka turista i nije se mogla povećati potrošnja u velikoj mjeri kako bi došlo do
pozitivnih brojki.
U 2012. godini grčki turizam počeo se oporavljati, a i s time rast potrošnje turista.
Također je došlo do rasta potrošnje kućanstva.
3.3. Kreditna kriza
Stambeno kreditiranje u Grčkoj od 2001. do 2007. raslo 30 posto godišnje. Iznos
stambenih kredita narastao je sa 11,3 milijarde eura u 2000. na čak 69,4 milijarde eura
u 2007. godini. Kreditna kriza 2009. godine usporila je rast hipotekarnih kredita na 4
posto. Do kraja 2009. godine iznos hipotekarnih kredita 80,56 milijarde eura ili oko 34
posto grčkog BDP-a. Pad stambenih kredita vidljiv je iz podataka prema kojima ih je
2006. godine bilo u vrijednosti 15,4, a 2009. godine 8 milijardi eura. Iako je središnja
grčka banka još od svibnja 2009. godine drži referentnu kamatnu stopu na 1 posto,
kamate na hipotekarne kredite rasle su sa 3,05 u siječnju na 3,36 posto u svibnju 2010.
18
godine. Za kredite od 1 do 5 godina prosječna kamata je u siječnju bila 4,6 posto, a u
travnju je narasla na 4,84 posto. U lipnju 2012. godine ukupan iznos nepodmirenih
stambenih kredita u Grčkoj bio je 76,6 milijarde eura i porastao je na 3,4 posto u odnosu
na prethodnu godinu. Loši hipotekarni krediti u prvom kvartalu 2012. godine iznosili su
17,2 posto. Samo kvartal ranije, u četvrtom kvartalu 2011. godine bili su 15 posto.
(Biznis. ba, 2012.)
Zbog nepovoljnih okolnosti u grčkom gospodarstvu i financijskim tržištima kao i
političkoj situaciji zemlje, kao i u SAD-u kriza je pogodila bankarski sustav. U 2012.
godini veliki broj Grka podiglo je svoje ušteđevine iz banaka, oko 900 milijuna eura. To
je bilo povezano sa neizvjesnom političkom situacijom, jer izabrani političari nisu mogli
dogovor o formiranju vladajuće koalicije, a država se nalazila pred krahom. Na taj način
banke su gubile svoj polog. Stručnjaci su upozoravali da je moglo doći do sloma grčkog
bankarskog sustava. Banke bez pologa ne mogu poslovati i nisu u mogućnosti davati
kredite. Dodatnu paniku za građane je predstavljala i vijest da Europska središnja banka
pojedinim grčkim bankama nije posuđivala novce. A ECB je tada bila najvažnija
institucija i jedini kreditor oštećenim grčkim bankama. Banke su gubile svoj kapital i
proživljavale duboku krizu.
3.4. Povećanje nezaposlenosti
Otkako je 2009. godine izbila ekonomska kriza u Grčkoj, stopa nezaposlenosti se
utrostručila, ponajviše zbog mjera na koje se Grčka obavezala uzimajući kredite o
MMF-a, Europske Centralne Banke i Europske komisije. Grčka Vlada je morala
provoditi mjere koje su podrazumijevale smanjenje broja nezaposlenih u državnim
upravama i drugim državnim poduzećima, smanjenje plaća i itd. Sve veće mjere štednje
države dovele su do otpuštanja velikog broja radnika. Zbog gubitka posla u 2012. godini
i to za 25 posto za razliku od 2009. godine došlo je do drastičnog povećanja broja
beskućnika na grčkim ulicama. Nezadovoljstvo građana dovelo je do eskalacije nereda
na grčkim ulicama, dva glavna sindikata javnog i privatnog sektora organizirala su
štrajkove i prosvjede, kako bi se iskazalo veliko nezadovoljstvo politike Grčke Vlade.
19
Grčki ured za statistiku, Elstat, u 2013. godini objavio je podatke prema kojima
nezaposlenost u siječnju te godine iznosila (27,2 %), što je povećanje u odnosu na
prosinac 2012. godine kada je nezaposlenost iznosila (25,7%). U 2012. godini u drugom
tromjesečju broj nezaposlenih dosegao je 1,169 miliona, čime je za prethodno
tromjesečje uvećan za 4,3 posto, a prema istom razdoblju prošle godine za 44,2 posto.
Prema podacima grčkog statističkog ureda stopa nezaposlenosti više pogađa Grkinje
nego Grke. Stopa nezaposlenosti žena iznosi 27,3 posto, a muškaraca 20,8 posto.
Nezaposlenost mladih, između 15 i 24 godina (bez studenata i vojnih obveznika)
iznosila je 61,4 posto, nasuprot 23 posto na početku krize. U siječnju 2012. godine stopa
nezaposlenosti mladih iznosila je 51 posto. Bez posla u 2013. godini ukupno 1,4
milijuna Grka, dok ih se 3,3 milijuna smatra 'neaktivnim'. Zaposleno je oko 3,6 milijuna
Grka, a Grčka broj 13,4 milijuna stanovnik. U kolovozu 2014. godine stopa
nezaposlenih iznosi 25.4 posto, što je blago smanjenje u odnosu na prethodne godine.
Najveći broj otpuštanja radnika bilježi privatni sektor, a zatim ga slijedi javni sektor
koji je prošlih godina otpustio veliki broj radnika. Najveći udio nezaposlenih
predstavljaju mladi. Nezaposlenost mladih nije samo problem Grčke nego i drugih
zemalja članica Europske Unije. Svaka druga mlađa osoba u Grčkoj je bez posla. Velike
nade se polažu u prognoziranje oporavka grčke ekonomije u narednih pet godina.
3.5. Posljedice krize na pad BDP-a
Prije početka krize Grčka je imala je visoke stope rasta BDP-a, iznad prosjeka eurozone,
u 2003. godini (5,9%) i u 2006. godini (5,5%). Kako je kriza pogodila jako grčko
gospodarstvo, te stope rasta imale su negativan predznak. Realna stopa rasta BDP-a u
2008. godini od (-0,2%), (-3,1%) u 2009.,( -4,9%) u 2010. godini. U 2012. godini
najveća stopa pada BDP-a, od (-7,0%). U 2011. godini javni dug zemlje dosegao je
355.141.000.000 eura (170,3% nominalnog BDP-a). Nakon pregovaranja i
rekonstruiranja duga s privatnim sektorom, Grčka je smanjila svoj dug na
280.400.000.000 eura (136,5% BDP-a) u prvom tromjesečju 2012. godine.
20
Prema podacima svjetske banke iz 2013. godine grčka ekonomija je 40. ili 50. po
veličini u svijetu, 283 milijardi dolara nominalne bruto domaćeg proizvoda ili pariteta
kupovne moći. Najviši postotak grčke ekonomije čini uslužni sektor (80,6%) i industrije
(16%), dok poljoprivreda čini (3,4%) bruto domaćeg proizvoda u 2012. godini.
(Wikipedia org., 2015.)
U 2014. godini osjetio se osjetan pozitivan rast BDP-a 0,6 posto i smanjenje duga u
BDP-u 175 posto, a za 2015. godinu smanjenje 168 posto duga u BDP-u.
21
4. EKONOMSKA KRIZA U HRVATSKOJ
Kriza koja je počela kolapsom velikih financijskih institucija u SAD – u brzo se
proširila na ostatak svijeta i dovela do problema i u europskom bankarskom sektoru.
Tako je Njemačka morala spašavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju.
Britanci su dokapitalizirali velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS,
Barclays, Francuzi BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo rastu
kamatnih stopa i manjoj ponudi povoljnih kredita, odnosno novca, što izravno utječe na
manju osobnu potrošnju i investicije. Prodaja, osobito dobara koja se kupuju na kredit
(automobili) drastično je pala, zalihe su rasle, a padala je i vrijednost dionica. Da bi
smanjile takav utjecaj, prvo američka središnja banka, a zatim Europska središnja banka
i sedam vodećih banaka već koncem 2008. godine smanjuju kamatnu stopu na (3,25%).
(Benić, 2012, p.2)
Takav se poremećaj u svijetu očitovao poremećajem u funkcioniranju gospodarskog,
političkog i socijalnog sustava, te ostalih institucija u Hrvatskoj. Negativni se učinci
prenose na rad županija, Sabora, Vlade i političkih stranaka Republike Hrvatske. Kriza
je duboka i recesija jako istaknuta, što znači da je kriza Hrvatske totalna i da su zatajile
sve institucije, instrumenti i mehanizmi koji bi ublažili učinak recesije i otvorili
perspektivu sanacije krize. U Hrvatskoj se osjećala nemoć da se kriza razriješi,
uključujući i rješenja koja bi hrvatsko gospodarstvo izvela na stazu prosperiteta.
(Veselica, 2012, p.462)
4.1. Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku
Utjecaj ekonomske krize na Hrvatsku očitovala se u svim segmentima, ali i unutrašnji
problemi pridonijeli su teškim stanjem u Hrvatskoj. Na Hrvatsku su utjecali eksterni
faktori: rat, privatizacija i interne pojave kao što su nesposobnost vlade da provede
potrebne reforme, korupcija, neučinkovitost državnih uprava i poduzeća. Tako Hrvatska
nije riješila postojeće stanje, a došlo je do vanjskih utjecaja koje su samo produbile
krizu.
22
Krajem 2008. godine svjetska ekonomska kriza manifestirala se i u Hrvatskoj, prvotno
zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje, te
naposljetku padom BDP-a od 5,8 posto.
Između 1994. i 2008. godine hrvatsko gospodarstvo je iskazalo relativno visoke stope
ekonomskog rasta. Jedna od glavnih pokretača rasta nacionalne ekonomije predstavljala
je domaća potražnja, koja je u periodu od 2001. i 2008. godine rasla po stopi višoj od
šest postotnih poena godišnje (odnosno brže od rasta BDP-a). Tijekom 2009. i 2010.
godine došlo je do pada realne potrošnje kućanstva od skoro 10 posto, kao rezultat pada
neto realnih dohodaka, što se reflektiralo i kao smanjenje obujma uvoznih dobara.
(Benolić, 2012, p.124)
4.1.1. Razlozi nastanka ekonomske krize u Hrvatskoj
Tranzicijske zemlje, koje su tek odnedavno prelaze na kapitalistički sustav, a bez većeg
praktičnog iskustva upravljanja tim sustavom u izvanrednim okolnostima, posebno su
izvrgnute jakom pritisku i neizvjesnosti. Prihvaćajući tržišno gospodarstvo i intergraciju
u svjetski kapitalistički sustav, one su prihvatile njegov zakonitosti i rizike, ali i
poremećene gospodarske socijalne prilike traže diferencirana praktična rješenja i novi
pristup.
Rizik gospodarske krize je svojstven prirodi kapitalističkog sustava, njegovim
vrijednostima i pokretnim snagama, kao i načinu njegova funkcioniranja. Kapitalističko
društvo čvrsto je orijentirano na gospodarski rast kroz konkurenciju, slobodu privatnog
djelovanja i stjecanje bogatstva i društvene moći uspješnih pojedinaca. U tome su mu
primarni kriteriji profit, akumulacija kapitala i moći. Pojedinac se ne smatra
odgovornim za ostvarenje socijalnih ciljeva pravedne raspodjele dohodaka i socijalne
kohezije, a za socijalne vrijednosti se pretpostavlja da brine država ili se ostvaruju kroz
slobodnu individualnu akciju i sudjelovanje u općem blagostanju koje svima pruža
ekonomski razvoj. Tehnološke i organizacijske inovacije, strukturne promjene i
23
socijalna diferencijacija su stalne unutrašnje pokretne sile koje kapitalističkom društvu
daju karakter. (Radošević, 2010, pp. 165-166)
Hrvatska nije mogla pratiti sve te promjene i jednim dijelom dovelo je do sadašnjeg
stanja, a i danas ne može se uhvatiti u koštac s konkurencijom i brzim razvojem
tehnologije.
Može se reći, iako je hrvatska kriza uzrokovana dijelom unutrašnjim prilikama, ipak je
ona uglavnom odraz prošlih vođenja ekonomske politike Republike Hrvatske, što se
očituje u nedovoljnoj stopi razvoja BDP-a, deficitu plane bilance, deficitu trgovačke
bilance, stagnaciji razine osobnih dohodaka, padu životnog standarda, povećanju
siromaštva. Tako trebamo reći da kriza u Hrvatskoj nije samo ekonomska i financijska,
ona je i kriza školstva, kriza likvidnosti i slično. Pitanje vrijednosnog sustava je važno
pitanje jer nakon njegova raspada zavladale su i negativne promjene koje se
manifestiraju kao kriza morala, kao mito i korupcija, kriminal, vidljivi i nevidljivi.
Hrvatska je imala pozitivnu tradiciju glede moralnog statusa njezinih ljudi i zato se kaže
da je moral bio na visokoj razini, i to ne samo u rustikalno – patrijahalnim područjima
nego i u gradskim sredinama. Raspadom komunizma kao sustava, a prije svega ratna
kataklizma, ostavili su duboke tragove u hrvatskoj zbilji. Sve je to Hrvatsku udaljilo od
razrješenja akumuliranih problema i pitanja. Hrvatska je dobar primjer kako je
ekonomska politika dio ukupne politike. Iako nisu etablirane institucije tržišno –
financijske, koje bi Hrvatsku gurnule u zonu napretka na način na koji bi zadovoljio
hrvatske potrebe. Mito i korupcija u Hrvatskoj su postali svakodnevni oblik ponašanja i
ostvarenja prava. Što ne začuđuje zašto je Hrvatska pri vrhu kriminalu, mitu i korupciji,
što uzrokuje pojavu tzv. crne ekonomije. U zoni crne i sive ekonomije stvara se veliki
iznos BDP-a i neki tvrde da na sivu i tamnu ekonomiju otpada oko 30 posto BDP-a, tj.
on se ostvaruje ali u ilegalnim okvirima što, reducira i suspendira prihode društveno –
političkih zajednica. (Veselica, 2012, p.476)
Kriza se vidljivo manifestirala i tijekom privatizacije, najveći je problem što je izostala
rekonstrukcija i transformacija gospodarskih jedinica. Poduzeća nisu osposobljena da
24
budu nosioci proširene produkcije a ni bankarski sustav u kojem ima stranaca. Nema ni
vidljivih zaokreta u vođenju politike i općenito, a gospodarske posebno.
4.1.2. Razvoj krize u Hrvatskoj
Tijekom niza godina povećana domaća potražnja, posebice privatna potrošnja temeljena
na zaduživanju predstavljala jedan od uzroka kontinuiranog povećanja ukupne vanjske
zaduženosti. Relevantno je da porast konzumerističkih tendencija nije popraćen
adekvatnim povećanjem stope štednje. Razlika između domaćih investicija i domaće
štednje važan je ekonomski indikator koji ukazuje na visinu upotrebe inozemnih
financijskih izvora. U Hrvatskoj je navedena stopa, izračunata u postotku BDP-a,
konstantno negativna: tako je primjerice 2008. iznosila (-10,9%), a 2009. godine: (-6%.)
Iako je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje neophodno za ubrzani razvoj, a ono
jedino ima smisla ako je investicija dugoročno rentabilna, a ne okrenuta tekućoj
potrošnji. (Benolić, 2012, p.124)
U 2010. godini u Hrvatsku je zahvatila snažna recesija koja je prema procjenama
Svjetske banke i Europske komisije pad BDP-a iznosio oko 6 posto na godišnjoj razini.
Ako se računao u tom razdoblju potencijalni ekonomski rast Hrvatske oko (4,5%), onda
pad od (6%) to znači gubitak BDP-a preko 10 posto. To je pad BDP-a od 10,5 posto, a
to je već definicija tzv. “ekonomske depresije’’. U toj godini se desila najdublja recesija
u Republici Hrvatskoj.
Zbog recesije i rasta nezaposlenosti te pada domaće potrošnje, ostvarena je izuzetno
niska godišnja inflacija u Hrvatskoj (ispod 1 posto). Ali se zato pojavila deflacija: koja
na mjesečnoj razini u 2010. godine u listopadu koji je bio četvrti mjesec zaredom
bilježio smanjenje cijena (godišnja deflacija u rujnu je iznosila 2,3 posto). Novčana
masa (M1, depozitni i gotov novac) u rujnu 2009. godine smanjenja je na godišnjoj
razini za 15 posto, tako da je izuzetno restriktivna monetarna politika Hrvatske narodne
banke djelovala prorecesijski. Hrvatsko tržište kapitala je bilo u krizi. Burzovni indeks
CROBEX smanjen je, tržište kapitala je slabo likvidno, s malim obujmom transakcija.
25
Tržište nekretnina također je tada bilo u velikoj krizi: cijene su smanjene, dok je mala
potražnja za nekretninama zbog pooštrenih uvjeta kreditiranja banaka. To je imalo
negativne posljedice za gradove. Također, pao je promet u trgovini na malo, koji je
zabilježio realan pad od 16 posto u prvih devet mjeseci 2009. u odnosu na 2008 godinu.
Smanjenje domaće potrošnje djeluje na pad domaće proizvodnje (industrijska
proizvodnja manja je bila za 10%), rast nezaposlenosti i produbljivanje recesije.
(Radošević, 2010, p. 175-176)
4.2. Učinci krize na hrvatsko gospodarstvo
Učinci svjetske financijske i gospodarske krize na hrvatsko gospodarstvo bili su
najizraženiji tijekom 2009. godine kada su rezultirali snažnim padom BDP-a (-6%)
povećanjem proračunskog deficita, rastom javnog i vanjskog duga te smanjenjem
priljeva inozemnih stranih ulaganja. Nakon dvije godine uzastopnog pada. BDP je u
2011. stagnirao, ali novi val recesijskih kretanja nastavljen je u 2012. godini. (Butković,
2012, p.28)
U velikom broju zemalja globalna, financijska i gospodarska kriza 2008. – 2010.
godine, dovela je do najvećeg smanjenja gospodarske aktivnosti u posljednjih pedesetak
godina. Gospodarska kretanja tijekom posljednjih godina su upozorila na suštinske
probleme hrvatske ekonomije, što se posebno ogleda u njenoj nedovoljnoj
konkurentnosti na inozemnom i domaćem tržištu. Posljedice toga su izrazito negativne,
jer se intenzivno pojavljuje pojava inozemne zaduženosti kumuliranjem deficita platne
bilance. I kada tome pridodamo probleme unutrašnje nelikvidnosti, loše financijske
rezultate državnih i privatnih poduzeća i rastuće nezaposlenosti. Uzroci takvog stanja
uglavnom su vezani za neučinkovitost izabranog modela privatizacije, smanjenje i
transformacije hrvatskih gospodarskih subjekata (poduzeća), te gospodarstva u cjelini.
Ujedno se iskazuje visoka i neprimjerena politizacija ekonomskih odnosa, što
funkcioniranje gospodarskog sustava čini neučinkovitim. U ostvarenju gospodarskog
prosperiteta važnu ulogu imaju svekoliki resursi s kojima Hrvatska raspolaže (prirodni
uvjet, rad, kapital, znanje, menadžerske sposobnosti). Akumulacija kapitala, kao jedna
26
od naprednijih funkcija društva, i nove tehnologije postale su dominantne sile koje
utječu na privredni razvoj Hrvatske. Hrvatska mora pokrenuti novi razvojni investicijski
ciklus (10%) do (12%) na godinu. U stvaranju novoga konjunkturnog ciklusa Hrvatska
određuje pravila igre zakonima i propisima i osiguravanjem poštovanja ugovora i
vlasničkih odnosa.
Niske privatne investicije, deindustralizacija, niska zaposlenost (rastuća nezaposlenost,
padajući broj zaposlenih), slabo restrukturiranje (ograničeno uglavnom na smanjenje
radne snage) i nedovoljno komparativno upravljanje onemogućili su održivi
gospodarski rast. (Radošević, 2010, p.77)
Dio gospodarskog rasta ostvaruje se na temelju inozemne potražnje, a ona je smanjenja
zbog gospodarske krize inozemnih poslovnih partnera, a drugi dio gospodarskog rasta
ostvaruje se na temelju gospodarske potražnje koja je smanjenja zbog manje osobne
potrošnje. Glavni izvor gospodarskog rasta u Hrvatskoj domaćoj potražnji, temeljena je
na rastu osobne potrošnje i investicija. Stopa rasta osobne potrošnje (60 % BDP-a), više
utječe na rast BDP-a. smanjenje inozemne i domaće potražnje smanjilo je BDP
Hrvatske (6,7%) u prvom tromjesečju i (6,3%) u drugom u 2009. godine. Uslijed rasta
cijena od (6,1%), realnog rasta plaća od (0,2%), te opterećenosti kućnih budžeta
otplatama kredita, došlo je do pada kupovne moći stanovništva, te smanjenja prometa u
trgovini na malo.
Sektori u Hrvatskoj koji su najviše bili pogođeni krizom su: prerađivačka industrija,
trgovina, turizam i građevinska industrija, pa tako industrijalizirane regije i regije s
niskom nezaposlenošću, najviše trpjele zbog krize.
Prema podacima Fina-e hrvatski poduzetnici, ostvarili su u 2008. godine, za 1/3 slabije
rezultate nego prethodne 2007. godine, a u 2009. još slabiji rezultati. Od 87.663
poduzetnika njih 47.217 (53,9%), poslovalo je s dobiti, a ostali s gubitkom. Prema istom
razdoblju prethodne godine, primijećen je natprosječan rast financijskih i izvanrednih
rashoda za (21%).
27
4.2.1. Malo i srednje poduzetništvo u uvjetima krize
Poduzećima u vrijeme krize pogotovo malim i srednjim poduzećima bila su nemoćna da
se bore s krizom, naime ona brojčano dominiraju hrvatskim gospodarstvom. Prema
podatcima HGK, u tzv., „malo gospodarstvo’’ ulaze mikro, mali i srednji gospodarski
subjekti te obrtnici (fizičke osobe, a ne trgovačka društva), kojih je u RH 2008. godine
bilo 105.495 i zapošljavali su još 148.401 osoba. Ukupno gledajući, u malome
gospodarstvu bilo je te godine zaposleno (66,3%) ukupnog broja zaposlenih u
hrvatskom gospodarstvu, odnosno 618.841 radnika. Mala i srednja poduzeća ostvarila
su (53,6%) ukupnog prihoda, gotovo (40,8%) izravnog izvoza, (56,4%) dobiti nakon
oporezivanja, oko (45%) u vrijednosti imovine te (35,6%) u kapitalu i rezervama. Već
2009. godine, nakon što je kriza dovela do prvog vala opuštanja radnika i zatvaranja
tvrtki. (Čengić, 2011, p. 10)
Kriza se u drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji očitovala ranije nego u ostalim
industrijama i ostalim sektorima u Hrvatskoj. Razlog tome je izvozna orijentiranost
navedenih industrija. Poduzeća su u razdoblju krize i zbog internih i eksternih faktora
pogođena padom udjela na tržištu. Poduzeća su izrazito bilo pogođena nemogućnosti
naplate isporučenih proizvoda, nedostupnošću novca i kredita, novih ulaganja u
poduzeće te u istraživanje i razvoj. Manjak gotovine brzo je doveo i do problema s
kratkotrajnim/obrtnim sredstva do nelikvidnosti i neplaćanja između poslovnih partnera.
Poduzeća iz metaloprerađivačke industrije nešto su češće morala smanjivati cijene
svojih proizvoda radi ostvarenja značajnih prednosti na tržištu, za razliku od
drvoprerađivačkih poduzeća.
Mala poduzeća u Hrvatskoj bilježe ispodprosječnu produktivnost, ali nadprosječan
udjela u dobiti. Rizici su im natprosječno visoki jer nemaju dovoljno kapitala i u velikoj
se mjeri oslanjaju na kratkoročni dug što ih čini izrazito osjetljivima na fluktuacije
poslovnog ciklusa. Mala i srednja poduzeća suočavaju se s ograničenjima rasta više
nego velika. Suočavaju se i sa većim kamatnim stopama te užim izborom mogućnosti
financiranja.
28
Kriza je i snažno utjecala i na sustave poduzeća, ali i na okolicu poduzeća (kupci,
bankovni sustav, država) i to u obliku koncentričnih a potom i preklapajućih valova.
Započela je s problemima neplaćanja (kako u inozemstvu, tako i na domaćem tržištu),
to je dovelo do pada prihoda i otežane reprodukcije poslovanja i rada. Istodobno,
smanjeni tržišni udjel sa svoje su strane dodatno doveli do problema nelikvidnosti,
preko noći pretvarajući i „poduzeća - žrtve’’ u nove uzročnike lanca neplaćanja,
dovodeći time do privremenoga ukidanja tržišno – novčanih odnosa između poduzeća.
Svi su momenti još jedan dokaz dubine i sveobuhvatnosti sadašnje gospodarske krize.
Prvo, jedan dio poduzeća osjetio je udarce krize ponajprije kroz zaustavljanje ulaganja u
istraživanje i razvoj poduzeća. Drugi tip krizom izazvanih poslovnih situacija, povezuje
u sebi nekoliko poslovnih aspekata, na koje kriza nije imala tako devastirajući učinak.
To su kvaliteta proizvoda, konkurentska pozicija na tržištu i cijena proizvoda u
pogoršanim uvjetima nabave. Treću poslovnu situaciju predstavljaju neke dimenzije
poslovanja pogođene krizom, a to su dostupnost novih kredita, kreditna/financijska
zaduženost, platežna sposobnost/likvidnost, uvjeti nabave i visina prihoda. (Čengić,
2011, pp.23-24)
Smanjenje ulaganja u dugotrajnu imovinu malih poduzetnika za (10,4%), srednjih
poduzetnika za (16,7%) i velikih za (6,8%) rezultiralo je u prvom polugodištu 2009.
godine, smanjenih ukupnih ulaganja svih poduzetnika za (9,3%).
Dva su glavna razloga zbog kojih su pala ulaganja:
1. Prvi je smrzavanje globalnog tržišta kredita, zajedno s padom na tržištima kapitala,
što je primoralo poduzeća da se vrate vlastitim rezervama kako bi financirale
investicije, a mnoga poduzeća imaju problem s internom likvidnosti.
2. Drugi je razlog očekivani pad investicija prema prognozama globalnog pada.
Poduzeća neće imati potrebe za širenjem kapaciteta jer se ne očekuje gospodarski
rast. (Benolić, 2012, p.25)
29
Kao najveće zapreke jačanja malog i srednjeg poduzeća spominju se antipoduzetnička
klima, nedostatak stabilnosti i predvidljivost zakonodavnog okvira te gotovo
nepremostive birokratske i sudske zapreke. Među, plusovima ističe se činjenica da je
usvojena Strategija razvoja malog i srednjeg poduzetništva za razdoblje 2013. – 2020. i
Zakon o malom gospodarstvu. EK očekuje napredak budu li se provodile odredbe
Strategija i Zakona.
4.2.2. Kriza u poljoprivredi
Današnja važnost poljoprivrede je umanjena, na početku 21. stoljeća poljoprivredom se
bavilo manje od 3 posto stanovništva u privrednim razvijenim zemljama. Tako da u
krizi koja je pogodila svijet, i tako manje razvijene zemlje poljoprivreda je izgubila na
važnosti. Doprinos poljoprivrede gospodarskom razvoju iznimno je važan.
Manifestacije krize koja je pogodila hrvatsku, očitovalo se u velikoj mjeri na hrvatsku
poljoprivredu, koja je i prije bila na klimavim nogama. Vidljivi pokazatelji krize
hrvatske poljoprivrede je napuštanje poljoprivrednih potencijala, a i time i proizvodnje i
strane poljoprivrednih proizvođača. Poljoprivredna proizvodnja ostvaruje se na sve
manjim površinama. Hrvatsko stočarstvo gotovo je u potpunosti izgubilo konjogojstvo,
značajan gubitak zabilježilo je govedarstvo, najsnažnija grana stočarstva u nas. Hrvatska
je 2008. godine imala tek dvije petine broja goveda. Tako je Hrvatska, zbog krize u
govedarstvu postala neto - uvoznik goveđeg mesa. Stagnira i nazaduje i proizvodnja
svinjogojstva, broj se peradi smanjuje. Tako i proizvodnja žita i industrijskog bilja.
Jedna od razlog sve se manje ljudi odlučuje na bavljenje poljoprivredom i napuštaju
svoja poljoprivredna gospodarstva zbog ne isplativosti, sve manjih otkupnih cijena i
nerazumijevanje Vlade za poljoprivrednike i agrarne politike koja ne funkcionira.
U 2009. godini Hrvatsku su pogodile elementarne nepogode koje su najviše osjetili
poljoprivrednici. Gotovo 100 000 tona pšenice uništeno je, dok se ovogodišnji urod
30
pšenice u Hrvatskoj procjenjuje na 500 000 tona. Tolike su domaće potrebe, a prvi put
nakon više godina Hrvatska neće imati pšenice za izvoz.
Dugoročnu krizu hrvatske poljoprivrede nije moguće otkloniti u kratkom vremenskom
razdoblju. Ona je svojevrsni zakašnjeli odraz dugoročne krize u europske poljoprivrede.
Usprkos velikim prirodnim resursima i mogućnostima, poljoprivreda nazaduje. Tako u
stvaranju učinkovite hrvatske poljoprivrede zahtjeva velika sredstva. No veliki dio
poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj ima malu kreditnu sposobnost. Mala prosječna
veličina posjeda ne pruža velike mogućnosti za hipotekarne kredit: čak i programi što ih
nude EU programi (onima kojima je dio projekta sufinanciran od EU fondova) ne
nalaze na odaziv, pa jedan dio raspoloživih sredstva ostaje neiskorišten. Hrvatske banke
(u stranom vlasništvu) rijetko kreditiraju poljoprivrednike. (Zbornik radova, 2009, p.
36)
4.3. Kriza na hrvatskim tržištima
Ekonomska globalna kriza pogodila je i sve segmente tržišta. Tako se očitovala i na
hrvatskim poslovnim tržištima, tržištu kapitala, tržištu dobara i usluga, tržište
nekretnina, tržištu osiguranja, tržištu rada, tržištu vrijednosnih papira, deviza i na
drugim tržištima. Najviše je pogodila tržište krajnjih potrošača i tržište rada. Što se
očitovalo porastom PDV- a, a time su porasle i cijene osnovnih proizvoda i na tržištu
rada došlo je do porasta nezaposlenih.
Za razliku od europskog tržišta nekretnina koje je izašlo iz recesije i ima sve bolje
pokazatelje, dok u hrvatskoj tržište nekretnina već 5 godina i dalje je u lošem stanju vrlo
malen broj nekretnina se prodaje. Cijene nekretnina su vrlo niske, često ispod
proizvodne vrijednosti. Vrijednosti nekretnina od 2008. godine bilježe konstantan pad, a
do sada je njihova vrijednost pala od 30 do 40 posto, a u nekim sredinama i do 60 posto.
Tržište nekretnina se neće značajno pokrenuti dok god se ne popravi ekonomska
situacija i ostali segmenti koji utječu na prodaju i porast cijena nekretnina. (Buissnes.hr,
2014.)
31
Tržište kapitala 2008. godine završilo je s velikim minusom, gotovo 80 posto u odnosu
na 2007. godinu, a volumen trgovanja vrijednosnim papirima iz 2007. godine ni u 2014.
godini ne može se dostići. Hrvatska i dalje ostaje ovisna o stranom portfolio kapitalu,
koji nikako ne pristiže i jedino može doći u slučaju porasti vrijednosti i očekivanih
prinosa na vrijednosne papire i atraktivnosti tržišta. (Banka hr., 2013.)
4.3.1. Kriza na tržištu dobara i usluga
Pad industrijske proizvodnje, prodaje na malo, zaposlenosti i proračunskih prihoda u
2009. godini jasni su pokazatelji krize koja se odrazila i na realan sektor. Hrvatska je
dio gospodarskog rasta ostvarivala na temelju inozemne potražnje, a drugi dio
gospodarskog rasta se ostvarivao na temelju domaće potražnje. Sredinom 2008. godine
došlo je do smanjenja potražnje na inozemnim tržištima i do smanjenja izvoza i
povećanju zaliha gotovih proizvoda. (Poslovni info, 2014.)
Smanjenjem ukupne potražnje dolazi do negativnih kretanja osobne potrošnje,
investicija i razvoja. Restriktivna kretanja financiranja iz vanjskih izvora utjecala su i na
smanjenje plasmana u 2009. godini i na povećanje kamatnih stopa. Posljedice svega
toga značajno su se odrazila na nepovoljna kretanja u trgovini na malo, što je značajnim
dijelom uvjetovano smanjenjem zaposlenosti, kreditnom restrikcijom i smanjenjem
kupovne moći stanovništva. Neposredna posljedica gospodarske krize je manjak
likvidnih sredstava na tržištima. Uvjeti bankovnih kredita postaju sve teži, plasmana je
sve manje, a troškovi kreditiranje povećavaju se potrošačima i korporacijama.
4.3.2. Rast nezaposlenosti
Učinak globalne ekonomske krize na hrvatsko gospodarstvo i na hrvatsko tržište rada
bio je vrlo velik. U četvrtom tromjesečju 2008. godine započeo je negativan utjecaj
recesije na tržište rada čiji oporavak još nije uslijedio. U 2009. godine zaposlenost u
odnosu na prethodnu godinu smanjena za (1,9%). Neke podskupine stanovništva bile
32
su jače pogođene recesijom od drugih. Uspoređujemo li položaj pojedinih skupina na
tržištu rada po spolu, evidentno je da su muškarci bili više pogođenim krizom od žena,
što je posljedica sektorske distribucije zaposlenosti po spolu, te distribuciji zaposlenosti
po veličini poduzeća i posla. Negativni učinak u sektorima kao graditeljstvo i neke
prerađivačke industrije u njima se najviše otpuštalo. Pri tome je zaposlenost muškaraca
smanjena za (0,4%), a zaposlenost žena povećana za (0,8%). Stope zaposlenosti
smanjile su se u svim dobnim kategorijama, osim u najstarijoj dobnoj skupini (50 -64
godine), ali u trećem tromjesečju 2009. godine i u toj dobnoj skupini nezaposlenost
raste. Pad zaposlenosti nastavlja se i u 2010. godini, najveće relativno smanjenje
zabilježeno je u rudarstvu i vađenju (14,5%), građevinarstvu (13,3%), trgovini (7,0%) i
prerađivačkoj industriji (5,5%). Najviše radnih mjesta izgubljeno je u trgovini, oko
33.000, prerađivačkoj industriji, oko 29.000 i građevinarstvu, preko 17.000. (Čengić,
2011, p.64)
Hrvatska po nezaposlenosti u EU drži treće mjesto, potkraj listopada 2014. godine broj
nezaposlenih iznosio je 307.743, a objavljeno je 5.693 slobodna radna mjesta. U
turističkoj sezoni broj nezaposlenih se smanji, ali nakon završetka turističke sezone opet
se povećava nezaposlenih. I dalje je najveće problem nezaposlenost mladih od 25-30
godina, danas tu skupinu mladih nazivaju „izgubljena generacija’’. Stopa nezaposlenih
mladi od 25 godina iznosi 52,4 posto. Nakon završetka fakulteta zbog stagniranja
gospodarstva mladi nisu u mogućnosti pronaći posao i završavaju na Hrvatskom zavodu
za zapošljavanje. Bez radnog iskustva još su manje mogućnosti za pronalazak posla.
(Večernji list, 2014.)
Hrvatska Vlada je odlučila uvesti mjeru aktivne politike za zapošljavanje mladih naziva
„stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa’’u trajanju od godinu dana.
Iznos do kraja 2014. godine iznosit će 1.600, a u 2015. godini povećati će se na 2.400
kuna. Ta mjera donesena je ciljem smanjenja nezaposlenih mladih nakon završetka
fakulteta.
Recesija je negativno utjecala na oblikovanje ljudskog kapitala na način da je smanjila
mogućnost re-alociranja rada prema pametnom, održivom i socijalno uključivom
33
gospodarstvu, što naglašava potrebu da se pojačaju napori u obrazovanju i
osposobljavanju zaposlenih i nezaposlenih radnika, te da se omogući zaposlenicima
stjecanje novih vještina. Također je nužno daljnje usavršavanje posredovanja pri
zapošljavanju i unapređivanju efikasnosti svih funkcija javnih službi za zapošljavanje.
4.4. Vanjski dug i BDP
Zbog nemogućnosti plaćanja svojih dospjelih obveza i loših programa, vođenja države,
vlada Republike Hrvatske se iz godine u godinu morala zaduživati, a pogotovo u
kriznim godinama. I tako je glavno ograničenje razvoja izuzetno visok udjel vanjskog
duga u 2010. godini oko 93 posto BDP-a. ukupna bruto inozemna zaduženost Hrvatske
krajem srpnja 2010. godine iznosila je 40,5 milijardi eura. (Jutarnji list, 2014.)
Vanjski dug Hrvatske 2014. godine dosega iznos BDP-a od 108,1 posto ili 46,4
milijarde eura i to prvi put u povijesti. Visoka razina vanjskog duga posljedica je
neadekvatne makroekonomske politike, odnosno neodgovarajućeg razvojnog modela,
čiji je osnovni cilj stabilnost cijena i tečaja, ne razvoj. Model, se naime, temeljio na
potrošnji financiranoj inozemnim zaduživanjem, čime su zaduživane i buduće
generacije, a neophodne strukturne reforme kontinuirano odgađane.
Rješavanje vanjskog duga prvenstveno tražiti u gospodarskom rastu, a to obuhvaća i
obuzdavanje javne potrošnje s posebnim naglaskom na promjenu njene strukture.
Održivo smanjenje državne potrošnje podrazumijeva provedbu strukturnih reformi, dok
promjena strukture financiranja mora omogućiti da se sredstva usmjeravaju u ona
područja i projekte koja će inducirati gospodarski rast.
Strukturni višegodišnji problemi hrvatskoga gospodarstva potencirani svjetskom
gospodarskom krizom rezultirali su padom BDP-a. Kontinuirani pad BDP-a od 2009. do
2013. godine, tijekom tog razdoblja godišnja stopa pada iznosila je (2,5%). Na takav
pad BDP-a najveći utjecaj imale su sve razine potrošnje, smanjenje izvoza roba i usluga,
osobna potrošnja, a najviše investicije i fiksni kapital. Realna vrijednost investicija u
34
fiksni kapital 2013. godine bila je čak manja za (36%) nego u 2008. godini. Realni pad
bruto dodane vrijednosti 2013. godine ostvarena je u ovim djelatnostima: poljoprivreda,
šumarstvo i ribarstvo (za 3,6%), prerađivačka industrija, rudarstvo i vađenje te ostalih
industrija za (za 0,8%), građevinarstvo ( za 2,0%), trgovina, prijevoz, skladištenje te
smještaj, priprema i usluživanje hrane (za 0,03%), poslovanje nekretnina (za 0,1%),
financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (za 0,8%) te javna uprava i obrana,
obrazovanje, djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (za 0,4%). Hrvatska je
najviše ovisna o turizmu njegov udio u BDP-u 2012. godine iznosio 15,5 posto.
(Poslovni info, 2014.,)
35
5. KOMPARATIVNA ANALIZA KRIZE GRČKE I HRVATSKE
Komparativna analiza je složena metoda spoznaje koja na temelju analize strukture
raznih ili sličnih predmeta ili pojava uspoređuje svojstva, strukture i zakonitosti tih
pojava. Tom se metodom zapravo otkrivaju strukturalne, funkcionalne i genetičke
jednakosti, ili različitosti, ili sličnosti, više pojava. (Žugaj, p.123)
Analizirati i uspoređivati će se nezaposlenost i zaduženost Grčke i Hrvatske.
5.1. Komparativna analiza nezaposlenosti
Grčka i Hrvatska zbog velikog utjecaja krize na tržište rada bilježe velike stope
nezaposlenosti. Pri vrhu su ljestvice koje imaju veliku nezaposlenost mladih. Za razliku
razvijenih zemalja teško nalaze izlaz iz krize. Analiza će obuhvaćati razdoblje stope
nezaposlenosti prije krize i u kriznim godinama.
U Tablici 1. Prikazati će se stopa nezaposlenosti koja predstavlja nezaposlene osobe kao
postotak radne snage. Nezaposlene osobe obuhvaćaju osobe u dobi od 15 do 74 godine
u postotcima.
36
Tablica 1.
Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013 godine - godišnji prosjek, %
Godine Grčka Verižni
indeks (%) Hrvatska
Verižni
indeks (%)
2004. 10,6 - 13,9 -
2005. 10,0 94,33 13,0 93,53
2006. 9,0 90,00 11,6 89,23
2007. 8,4 93,33 10,0 86,21
2008. 7,8 92,86 8,9 89,00
2009. 9,6 132,29 9,6 107,87
2010. 12,7 140,94 12,3 128,25
2011. 17,9 137,15 13,9 113,02
2012. 24,5 136,87 16,1 115,83
2013. 27,5 122,24 17,3 107,45
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
U Tablici 1. vidi se kretanje stopa nezaposlenosti od 2004. do 2013. godine u Grčkoj i
Hrvatskoj. Najveći postotak nezaposlenosti u promatranom razdoblju od deset godina
je u Grčkoj 2013. godine (27,5%). Dok najmanju stopu nezaposlenosti u 2008. godini
ima Grčka s (7,8%) za vrijeme krize. U razdoblju od 2004. do 2007. godine prije
početka krize najveću stopu nezaposlenosti imala je Hrvatska u 2004. godini sa (13,9
%). Dok je Grčka u 2007. godini imala (8,4%) nezaposlenih. U razdoblju od deset
godina najveći skok nezaposlenosti ostvarila je Grčka u 2013. godini sa (27,5%), dok je
Hrvatska stopa u 2013. godini iznosila (17,3%). Povećanje nezaposlenosti od ove dvije
promatrane zemlje je kod Grčke, stopa nezaposlenosti u 2011. godini je (17,9%), a u
2012. godini porast na (24,5%). To je porast nezaposlenosti za (7,4%). Hrvatska u
usporedbi s Grčkom ima manji postotak nezaposlenosti u 2013. godini (17,3%), a Grčka
ima (27,5%). Hrvatska ima (10,2%) manje nezaposlenih u toj godini.
U slijedećoj tablici će se pokazati stope nezaposlenih mladih osoba prije ekonomske
krize i za vrijeme ekonomske krize.
37
U tablici 2. Analizirat će se nezaposlenost mladih osoba manje od 25 godina u razdoblju
od deset godina. Kretanje prosjeka nezaposlenih osoba na godišnjoj razini za sve
promatrane godine između Grčke i Hrvatske.
Tablica 2.
Stopa nezaposlenosti prema dobnim skupinama u razdoblju od 2004. do 2013.
godine –manje od 25 godina, %
Godine Grčka Verižni
indeks (%) Hrvatska
Verižni
indeks (%)
2004. 26,5 - 32,8 -
2005. 25,8 97,36 31,9 97,26
2006. 25,0 96,90 28,8 90,29
2007. 22,7 90,80 24,0 83,33
2008. 21,9 96,48 21,9 91,25
2009. 25,7 117,35 25,1 114,61
2010. 33,0 128,40 32,6 129,88
2011. 44,7 135,45 36,1 110,74
2012. 55,3 123,71 43,0 119,11
2013. 58,3 105,42 50,0 116,28
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
U Tablici 2. Vidi se kretanje stopa nezaposlenosti mladih od 2004. do 2013. godine u
Grčkoj i Hrvatskoj. Najveći postotak nezaposlenosti mladih u promatranom razdoblju
od deset godina je u Grčkoj 2013. godine, a iznosi 58,3 posto. Dok najmanju stopu
nezaposlenosti mladih bilježe Grčka i Hrvatska sa 21,9 posto u 2008. godini za vrijeme
krize. Prije početka krize najveću stopu nezaposlenosti ima Hrvatska u 2004. godini s
32,8 posto. Dok Grčka u razdoblju 2004. do 2008. godine ima najmanju stopu
nezaposlenosti u usporedbi s Hrvatskom, a iznosi 22,7 posto za 2007. godinu prije
početka krize. Najveći porast nezaposlenost od ove dvije promatrane zemlje je kod
Grčke, stopa nezaposlenosti u 2011. godini iznosi 44,7 posto, dok je u 2010. godini
iznosila 33,0 posto. To je porast nezaposlenosti od 9,3 posto. Također i Grčka bilježi i
38
najmanji porast nezaposlenosti, u 2012. godini 55,3 posto, a u 2013. godini 58,3 posto.
Porast nezaposlenosti za 3 posto. Hrvatska u usporedbi s Grčkom ima manji postotak
nezaposlenih mladih u zadnjoj godini promatranog razdoblja 2013. godini, 50,0 posto
stope nezaposlenih mladih osoba do 25 godina, dok Grčka ima u toj godini 58,3 posto.
To je razlika od 18,3 posto nezaposlenosti mladih.
U sljedećoj tablici prikazati će se stope nezaposlenosti prema razini obrazovanja to
prema srednjoj stručnoj spremi i prema visokoj stručnoj spremi. Nezaposlene osobe od
25 do 64 godine.
Tablica 3. Promatrat će se stope nezaposlenosti prema SSS i VSS, u razdoblju od 2004.
do 2013. godine za Grčku i Hrvatsku.
Tablica 3.
Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine prema stručnoj spremi,
%
Godine Grčka - SSS Hrvatska- SSS Grčka-VSS Hrvatska- VSS
2004. 9,8 12,3 6,9 7,0
2005. 9,6 11,5 7,0 5,6
2006. 8,9 9,8 6,4 5,1
2007. 8,3 8,2 6,1 5,3
2008. 7,3 7,3 5,7 4,1
2009. 9,3 8,1 6,7 4,7
2010. 12,8 10,1 8,8 7,4
2011. 17,8 11,6 13,0 8,0
2012. 24,5 14,5 17,1 8,9
2013. 28,1 15,3 19,4 10,1
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
U tablici 3. Može se vidjeti kretanje stope nezaposlenosti prema stručnoj spremi u
postotcima. Najveću stopu nezaposlenosti bilježi srednja stručna sprema u 2013. godini
39
u Grčkoj, a iznosi 28,1 posto. Dok najmanju stopu nezaposlenosti ima Hrvatska za višu
stručnu spremu u 2009. godini, a iznosi 4,7 posto. U razdoblju od 2004. do 2007. godine
prije početka krize za srednju stručnu spremu najvišu stopu nezaposlenosti bilježi
Hrvatska u 2004. godini s 12,3 posto nezaposlenih, a i za višu stručnu spremu najveću
stopu nezaposlenosti ima Hrvatska u 2004. godini s 7,0 posto. Dok najmanju stopu
nezaposlenosti za srednju stručnu spremu u razdoblju od 2004. do 2007. godine ima
Grčka s 8,3 posto u 2007. godini, a i najmanju stopu za višu stručnu spremu u 2007.
godini, a iznosi 5,3 posto. Grčka u 2013. godini im u srednjoj stručnoj spremi 28,1
posto, za razliku od Hrvatske koja u tome razdoblju ima 15,3 posto nezaposlenih,
Hrvatska u srednjoj stručnoj spremi ima manje nezaposlenih za 12,8 posto. A razlika
između dvije zemlje u stopama nezaposlenosti za višu stručnu spremu je manja u 2013.
godini u Grčkoj je 19.4 posto, a u Hrvatskoj 10,1 posto, razlika je za 9,3 posto. Možemo
vidjeti da u obadvije promatrane zemlje manju stopu nezaposlenosti ima viša stručna
sprema.
5.2. Komparativna analiza zaduženosti Grčke i Hrvatske
Razlozi velike zaduženosti Grčke i Hrvatske su mnogi, a neki od njih su deficiti platne
bilance, i zatim zaduživanje radi smanjenja deficita, veći rashodi nego prihodi i itd.
U sljedećoj tablici analizirati će se ukupni javni dug Grčke i Hrvatske.
Tablica 4. Prikazati će se ukupni javni dug Grčke i Hrvatske kao dio BDP-a, u razdoblju
od 2006. do 2013. godine, u postotku.
40
Tablica 4.
Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %
Godine Grčka Verižni
indeks (%) Hrvatska
Verižni
indeks (%)
2006. 103,4 - 36,1 -
2007. 103,1 99,71 34,4 95,23
2008. 109,3 106,01 36,0 104,65
2009. 126,8 116,01 44,5 123,61
2010. 146,0 115,14 52,8 118,65
2011. 171,3 117,33 59,9 113,45
2012. 156,9 91,59 64,4 107,85
2013. 174,9 111,47 75,7 117,55
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
Iz tablice 4. može se vidjeti da je najveći bruto javni dug za vrijeme krize imala Grčka u
2013. godini u iznosu od (174,9%), za vrijeme krize. Dok najmanji postotak javnog
duga za vrijeme krize ima Hrvatska, u 2008. godini, a iznosi (36,0%). U razdoblju od
2006. do 2007. godine najveći bruto javni dug imala je također Grčka, u 2007. godini,
(103,1%), prije početka krize, za razliku od Hrvatske koja u 2007. godini ima (34,4 %)
javnog duga. Hrvatska je ima (68,7 %) manje bruto javnog duga. Najmanji javni dug
imala je Hrvatska u 2007. godini, (34,4%) za razdoblje od 2006. do 2007. godine prije
početka krize. U razdoblju od 8 godina, najveći rast bruto javnog duga ostvarila je
Grčka, u 2006. godini (103,4%), a u 2013. godini (174,9%), i to za (71,5 %).
U nastavku je prikazan bruto javni dug Grčke i Hrvatske u postotku, za razdoblje od
2006. do 2013. godine, pomoću linijskog grafikona
41
Grafikon 1. Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine,%
0
50
100
150
200
250
300
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Grčka
Hrvatska
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
Iz grafikona 1. može se zaključiti kako je bruto javni dug Grčke u promatranom
razdoblju od osam godina znatno veći od bruto javnog duga Hrvatske. Vidi se nagli
porast javnog duga u 2009. godini, za obadvije zemlje. U 2011. godini opet veliki rast
javnog duga za Grčku (171,3%), a za Hrvatsku (59,9%). Vidi se da Grčka i Hrvatska
nisu uspjele smanjiti javni dug ili da se održava na istoj razini, nego konstantan porast i
u 2013. godini.
U sljedećoj tablici analizirati će se dug privatnog sektora. Dug privatnog sektora stanje
je obveza koje imaju nefinancijskih poduzeća, stanovništva i neprofitne institucije koje
služe kućanstvima. Instrumenti koji se uzimaju u obzir su dužnički vrijednosni papiri i
krediti.
Tablica 5. Prikazuje stanje duga privatnog sektora Grčka i Hrvatske, izražen u postotku
BDP-a.
42
Tablica 5.
Dug privatnog sektora za razdoblje 2006. do 2013. godine, %
Godine Grčka Verižni
indeks (%) Hrvatska
Verižni
indeks (%)
2006. 93,0 - 91,3 -
2007. 101,9 109,57 100,0 109,53
2008. 113,5 111,38 109,4 109,40
2009. 117,2 103,26 118,1 107,95
2010. 128,8 109,90 124,5 105,42
2011. 130,6 101,40 123,4 99,12
2012. 130,5 99,92 119,9 97,17
2013. 135,6 103,91 117,6 98,01
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
Iz tablice 4. Može se vidjeti da najveći dug u privatnom sektoru imala Grčka u 2013.
godini za vrijeme krize, a iznosio je (135,6%). Dok najmanji postotak duga privatnog
sektora imala Hrvatska u 2013. godini, u iznosu od (117,6%) za vrijeme krize. Može se
vidjeti smanjenje privatnog duga u kriznim godinama za Hrvatsku. U 2010. godini
privatni dug je u Hrvatskoj iznosio je (124,5%), a u 2013. godini (117,6%), dug se
smanjio za (6,9%) za vrijeme krize. U razdoblju od 2006. do 2007. godine Grčka je
imala veći dug privatnog sektora u 2007. godini (101,9%), za razliku od Hrvatske koja
je u imala u toj godini dug u iznosu od (100,0%), prije krize. Hrvatska je imala za
(1,9%) manji privatni dug. Najmanji privatni dug prije krize, u razdoblju do 2006. do
2007. godine imala je Hrvatska u 2006. godini u iznosu od (91,3%). U razdoblju od 8
godina, najveći rast privatnog duga ostvarila je Grčka, u 2006. godini dug je iznosio
(93,0%), a u 2013. godini (135,6%), to je porast od (42,6%).
U nastavku je prikazan dug privatnog sektora Grčke i Hrvatske, za razdoblje od 2006.
do 2013. godine, pomoću linijskog grafikona.
43
Grafikon 2. Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine, %
0
50
100
150
200
250
300
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
Grčka
Hrvatska
Izvor: Obrada autora prema podacima Eurostat-a
Iz grafikona 2. može se zaključiti da je dug u privatnom sektoru u promatranom
razdoblju od osam godina u Grčkoj dosta veći od privatnog duga u Hrvatskoj. Vidi se
porast duga u privatnom sektoru u 2010. godini za obadvije zemlje. Zatim u 2012.
godini privatni dug u Grčkoj je u neznatnom porastu. Dok dug u privatnom sektoru u
Hrvatskoj za istu godinu opada.
44
6. ZAKLJUČAK
Svjetsku ekonomsku krizu treba sagledati kao jedinstveni povijesni događaj koji je
utjecao na financijska tržišta i gospodarstva u cijelom svijetu. Kriza koja je počela u
ljeto 2007. godine u SAD-u krizom na tržištu nekretnina, velikim gubitcima i stečajevi
poduzeća iz financijskog sektora, a do kraja 2008. godine zahvatila je i realni sektor.
Bankarski sektor koji davao kredite po niskim početnim kamatnim stopama, ne
uzimajući u obzir rast kamatnih stopa na dane kredite i rizik koji proizlazi od ne
mogućnosti otplaćivanja kredita od strane zajmoprimca, dovelo je do nelikvidnosti
banaka diljem svijeta. To je dovelo do nestabilnosti na financijskim tržištima, na kojima
je došlo do pada vrijednosti svih vrijednosnih papira. Pojedine države zadužile su se da
bi spasile svoje banke od bankrota i svoja gospodarstva. Svi ti događaji ukazuju da je
potrebna regulacija financijskih tržišta i da banke svoje poslovanje učine još više
transparentnim.
Globalna ekonomska kriza dovela je do otkrivanja i produbljivanja mnogih unutarnjih
problema pojedinih zemalja koje su tijekom prethodnog razdoblja bili potiskivani zbog
povoljnih okolnosti koje su vladale na međunarodnom financijskom tržištu. Jedna od tih
zemalja je Grčka koje je da bi postala članica eurozone prikrivala pravo stanje svojih
financija. Uvođenjem jake valute kao što je euro Grčka nije mogla konkurirati jačim
članicama EU-a na zajedničkom tržištu. Grčka vlada zbog lakšeg pristupa novčanim
sredstvima, sve se više zaduživala. Grčki vanjski dug u 2011. godini iznosio je 160
posto očekivanog BDP-a. Kako bi se spriječio bankrot Grčke, otpisano je 50 posto
vanjskog duga. MMF, Europska komisija i ECB odobrile su pakete pomoći Grčkoj, a
Grčka Vlada se obavezala provoditi reforme. Ali unatoč mjerama koje je Grčka
provodila nije uspjela smanjiti vanjski dug, koji je u 2014. godini iznosio 174 posto
BDP-a. Štednja kao jedina od mjera izlaska iz krize nije dala očekivane rezultate.
Problemi poput velikog javnog sektora, visokog javnog duga i državne potrošnje
stvarati će poteškoće i novoj Grčkoj Vladi. Prema svemu tome treba ponovo razmotriti
činjenicu da Grčka treba ponovo imati vlastitu monetarnu politiku, koja podrazumijeva
izlazak Grčke iz eurozone.
45
Pokazalo se i za Hrvatsku da problemi sežu mnogo prije svjetske ekonomske krize, koja
ih je istaknula i još više produbila. Odgađanje rješavanja problema domaćeg
gospodarstva pogodovalo je nastanku kompleksnije krizne situacije. Činjenica je da od
osamostaljenja nije donesen konkretan i čvrsto utemeljen razvojni plan koji bi učinio
hrvatsko gospodarstvo konkurentnijim. Hrvatsku je 2010. godine pogodila snažna
recesija, što je značilo pad BDP-a od 10,5 posto. A uz recesiju, rastao je sve više i
vanjski dug. Hrvatska se u posljednjih godina sve više zaduživala kako bi mogla
podmirivati dospjele obveze. Tako je u 2014. godini vanjski dug dosegao iznos BDP-a
od 108,1 posto. Nezaposlenost u Hrvatskoj u stalnom je porastu, unatoč donesenim
mjerama koje bi trebale poticati zapošljavanje. Hrvatskoj su nužne reforme koje će
potaknuti rast gospodarskih aktivnosti, domaće i inozemne investicije, rast izvoza, kako
bi Hrvatska mogla u narednim godinama ostvariti pozitivne stope rasta.
Usporedbom nezaposlenosti i zaduženosti Grčke i Hrvatske vidi se utjecaj krize na ta
dva pokazatelja. Iz toga može se zaključiti da je poslije 2007. godine nezaposlenost i
zaduženost rasla. Grčka ima veće stope nezaposlenosti za razliku od Hrvatske, kao i
zaduženosti. Za razliku od zaduženosti gdje Grčke ima dosta veći državni i privatni dug
od Hrvatske. Stope nezaposlenosti u nekim promatranim godinama u Hrvatskoj su veće
od Grčke.
46
LITERATURA
Knjige:
o Butković H., Samardžija V., Tišma S., 2012., ''Učinci gospodarske krize na
industrijske odnose u Hrvatskoj?'', IMO, Zagreb.
o Čengić D., Butigan D., Kerovec N., Poljanec Borić S., 2011., '' Poduzeća, kriza
i strategija opstanka'', Zaklada Konrada Adenavera, Zagreb.
o Felton A., Reinhart C., 2008., '' Prva globalna financijska kriza 21. stoljeća'',
Novum d.o.o., Zagreb.
o Radošević D., 2010., ''Kriza i ekonomska politika'', Jesenjski i Turk, Zagreb.
o Skidelsky R., 2011., ''Keynes: Povratka velikana'', Algoritam, Zagreb.
o Stojanov D., ''Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti'', Efri, Zagreb.
o Unković M., ''Međunarodna ekonomija'', Univerzitet Singidunum, Zagreb.
o Veselica V., 2012., ''Svekolika hrvatska kriza'', Zagreb.
o Zbornik Radova, 2009., ''Kriza i okviri ekonomske politike'', Hgk, Zagreb.
o Žugaj M., ''Metode analize i sinteze'', 1979., Varaždin.
Članci:
o Babić M., 2011., ''Kriza eura 2010'', Zagreb.
o Benić Đ., 2012., ''Ekonomska kriza u Europi i Hrvatsko gospodarstvo'',
Sveučilište u Dubrovniku.
o Benolić M., 2012., ''Svjetska ekonomska kriza: Razvoj, utjecaj na Republiku
Hrvatsku; Subjektivni stavovi studenata'', Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb.
o Grgić D., Koridić G., 2011., ''Analogija krize zemalja s margine eurozone s
krizom u BiH i Hrvatskoj'', Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zageb.
o Sharma S., 2010., ''Ekonomska kriza i kriza ekonomske znanosti'', Acta turistica,
Vol.. 22, No.1, str.8.
47
Internet:
o Jutarnji list, ''Hrvatski vanjski dug obara sve rekorde'', 2012., pogledano
22.11.2014.,
http://www.jutarnji.hr/hrvatski-vanjski-dug-obara-sve-rekorde-prvi-put-u-
povijesti-dosegao-108-posto-bdp-a/1209768/
o Buissnes hr., ''Nekretninama u Hrvatskoj negdje pala vrijednost i preko 60%'',
2014., pogledano 22.11.2014.,
http://www.business.hr/ekonomija/nekretninama-u-hrvatskoj-negdje-pala-
vrijednost-i-preko-60-posto
o Večernji list, ''Hrvatska drži neslavno 3 mjesto po nezaposlenosti u EU'', 2014.,
pogledano 22.11.2014.,
http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-cvrsto-drzi-neslavno-3-mjesto-po-
nezaposlenosti-u-eu-947997
o Banka hr., ''Tržište kapitala: ''Posljedica stogodišnje oluje'', 2012., pogledano
24.11.2014.,
http://www.banka.hr/komentari-i-analize/trziste-kapitala-posljedice-stogodisnje-
oluje
o Poslovni info., ''Kretanje prometa trgovina na malo'', 2014., pogledano
24.11.2014.,
http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-rh/prikaz-i-kretanje-prometa-
trgovine-na-malo/
o Poslovni info, ''Kretanje bruto domaćeg proizvoda Hrvatske i Eu'', 2014.,
pogledano 24..11.2014.,
http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-rh/kretanje-bruto-domaceg-
proizvoda-%28bdp%29-hrvatske-i-eu/
o Profitiraj hr., ''Bankrot države – uzroci i posljedice''., 2011., pogledano
15.01.2015.,
http://www.profitiraj.hr/novosti/bankrot-drzave-uzroci-i-posljedice/
o Slobodni filozofski, ''Stavros Mavroudeas: ''Grčki vanjski dug'', 2010.,
pogledano 15.01.2015.,
48
http://www.slobodnifilozofski.com/2010/03/stavros-mavroudeas-grcki-vanjski-
dug-i.html
o Dw.De, ''Investitori očekuju još jedno otpisivanje dugova Grčkoj'', 2012.,
pogledano 17.01.2015.,
http://www.dw.de/investitori-o%C4%8Dekuju-jo%C5%A1-jedno-otpisivanje-
dugova-gr%C4%8Dkoj/a-15853938
o Biznis. ba, ''Masovna rasprodaja nekretnina u Grčkoj'' 2012., pogledano
17.01.2015.,
http://www.biznis.ba/komentari-analize/19974-masovna-rasprodaja-nekretnina-
u-grckoj.html
o Poslovni hr., ''Grčka zaglibila u recesiji ciljane uštede pod upitnikom'', 2013.,
pogledano 17.01.2015.,
http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/grcka-zaglibila-u-recesiji-ciljane-ustede-
pod-upitnikom-249539#
o Enterpirses Greece, ''Foreign direct investment'', 2014., pogledano 18.01.2015.,
http://www.investingreece.gov.gr/default.asp?pid=21
o Wikipedia hr., ''Grčka'', 2015., pogledano 18.01.2015.,
http://hr.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka
o Wikipedia org., ''Economy of Greece'', 2015., pogledano 19.01.2015.,
http://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_Greece
o The gurardian, ''Financial crisis:timeline'', 2012., pogledano 18.02.2015.,
http://www.theguardian.com/business/2012/aug/07/credit-crunch-boom-bust-
timeline
49
POPIS TABLICA
Tablica 1: Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine – godišnji
prosjek,%........................................................................................................................ 36
Tablica 2: Stopa nezaposlenosti prema dobnim skupinama u razdoblju od 2004. do
2013. godine – manje od 25 godina, %.......................................................................... 37
Tablica 3: Stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2004. do 2013. godine prema stručnoj
spremi, %........................................................................................................................38
Tablica 4: Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %.......................... 40
Tablica 5: Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine, %................42
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1: Bruto javni dug u razdoblju od 2006. do 2013. godine, %......................... 41
Grafikon 2: Dug privatnog sektora za razdoblje od 2006. do 2013. godine,%.............. 43
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom EKONOMSKA KRIZA U
GRČKOJ I HRVATSKOJ – KOMPARATIVNA ANALIZA izradila samostalno pod
voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljuba Stojanova, a pri izradi diplomskog rada pomagala
mi je i asistentica mr.sc Vesna Buterin. U radu sam primijenila metodologiju
znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog
rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili
parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i
povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu
hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Dijana Petrović