ekonomska i monetarna unija i euro

Ekonomska i monetarna unija i euro

P O L I T I K E E U R O P S K E U N I J E

Ekonomska i monetarna uni ja koja dobro funkc ionira te snažan i stabi lan euro č ine temel j rasta i stvaranja radnih mjesta u Europi .

Za stabilnost, rast

i blagostanje diljem Europe

POLITIKE EUROPSKE UNIJE

Tehnički izrazi označeni simbolom (*) dodatno su objašnjeni u kratkom glosaru na kraju ove publikacije

SADRŽAJOdjeljak 1: Zašto su nam potrebni Ekonomska i monetarna unija i euro Zajednička politika za zajedničku valutu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Odjeljak 2: Što je Ekonomska i monetarna unija u praksi Zajednička načela za stabilnost i rast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Odjeljak 3: Kako se EU trudi povećati rast Izlazimo iz krize zajedno i jači . . . . . . . . 11

Izgledi za budućnost Put prema naprijed: prema bolje povezanoj i pravednijoj ekonomskoj i monetarnoj uniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Glosar upotrijebljenih tehničkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Saznajte više . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Politike Europske unije: Ekonomska i monetarna unija i euro

Europska komisija Glavna uprava za komunikaciju Informiranje građana 1049 Bruxelles BELGIJA

Rukopis ažuriran u studenome 2014.

Naslovnica i slika na stranici 2.: © ccvision.de

20. str. – 21 × 29,7 cm ISBN 978-92-79-41639-2 doi:10.2775/19559

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2015.

© Europska unija, 2015. Umnožavanje je dopušteno. Za svaku uporabu ili umnožavanje pojedinačnih fotografija dopuštenje treba zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

Ova publikacija dio je serije kojom se objašnjava što EU poduzima u različitim područjima politika, zašto je uključen

u ta područja i koji su rezultati.

Publikacije možete pronaći na internetskim stranicama: http://europa.eu/pol/index_en.htm

http://europa.eu/!wT73dg

Kako funkcionira Europska unijaEuropa u 12 lekcija

Europa 2020.: Europska strategija rastaOsnivači EU-a

Bankarstvo i financije Borba EU-a protiv prijevara i korupcije

CarineDigitalna agenda za Europu

Ekonomska i monetarna unija i euroEnergija

Granice i sigurnostHumanitarna pomoć i civilna zaštita

Istraživanje i inovacijeJavno zdravstvoKlimatska akcija

Kultura i audiovizualna djelatnostMeđunarodna suradnja i razvoj

Migracije i azilObrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport

OkolišOporezivanje

PoduzetništvoPoljoprivreda

Pomorstvo i ribarstvo Potrošači

Pravosuđe, građanstvo, temeljna pravaPromet

ProračunProširenje

Razvoj i suradnjaRegionalna politika

Sigurnost hraneTrgovina

Tržišno natjecanjeUnutarnje tržište

Vanjski poslovi i sigurnosna politikaZapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje

3E K O N O M S K A I M O N E T A R N A U N I J A I E U R O

Euro: ključna etapa u europskoj integraciji

Euro je dio svakodnevnog života građana Europske unije (EU) u 19(1) različitih država. Njime se od 2012. koristi 337 milijuna ljudi za svoje dnevne potrebe, za štednju i za ulaganja u budućnost. Nakon američkog dolara euro je trenutačno najvažnija valuta na svijetu. Ne postoji monetarna suradnja među suverenim državama usporedivih razmjera i dubine.

Euro je veliko postignuće europske integracije i prekretnica za države koje su tijekom povijesti često međusobno ratovale. Gospodarska integracija i solidarnost te vrste zaista su bili nezamislivi u prošlosti. Do 2020. postojat će nova generacija mladih punoljetnih osoba koje su se u svojem životu koristile samo eurom kao svojom nacionalnom valutom.

Što je dovelo do uvođenja eura

Iako je danas dio naše svakodnevice, euro se nije pojavio preko noći. Uvođenje eura bila je velika, premda relativno nedavna prekretnica u priči o europskoj integraciji od kraja Drugoga svjetskog rata – priča u kojoj su gospodarski i politički ciljevi uvijek bili blisko povezani. Sve je počelo nakon rata kada je najvažnije bilo osigurati trajan mir i ponovno izgraditi europsko gospodarstvo jačanjem suradnje među državama, osobito u pogledu slobodne trgovine.

Osim što ima gospodarsku dimenziju, euro je moćan i opipljiv simbol europskog jedinstva, identiteta i suradnje. Ugovorom iz Maastrichta osnovana je Ekonomska i monetarna unija te se istovremeno Europska unija obvezala nastaviti proces stvaranja još čvršće povezanosti među narodima Europe. Stvaranje EMU-a zahtijevalo je dublju integraciju na političkoj razini i stoga čvršću političku integraciju. Iako su Ekonomskom i monetarnom unijom obuhvaćene sve države članice, niz posebnih pravila primjenjuje se na države europodručja s obzirom na to da one dijele zajedničku valutu.

Odjeljak 1: Zašto su nam potrebni Ekonomska i monetarna unija i euro

Zajednička politika za zajedničku valutu

Gotovo 340 milijuna građana EU-a svakodnevno se koriste eurom.

© Reuters/BSIP

(1) Litva je uvođenjem eura 1. siječnja 2015. postala posljednja u nizu država koje su dio europodručja.

4P O L I T I K E E U R O P S K E U N I J E

Euro: kratka povijestbio radikalan prijelaz monetarne politike na europsku razinu.

— Ekonomska i monetarna unija (EMU). Usvajanjem Ugovora o Europskoj uniji iz 1992. (bolje poznat kao Ugovor iz Maastrichta), vlade EU-a odlučile su osnovati EMU. Cilj je bio dovršiti stvaranje jedinstvenog tržišta, osnovati Europsku središnju banku i uvesti jedinstvenu stabilnu valutu do kraja stoljeća.

— Plaćamo eurima. Novčanice i kovanice eura uvedene su kao nova jedinstvena valuta 2002., te su time zamijenile nacionalne valute, poput francuskog franka, njemačke marke i španjoske pesete, u 12 europskih država. Danas je broj država članica u kojima se upotrebljava euro (države „europodručja” ili „eurozone”) porastao s 12 na 19. Vidjeti kartu u nastavku.

IE

UK

FR

SE

FI

EE

LV

LT

PL

CZ

ATHU

HR

SK

RO

BG

EL

CYMT

DE

IT

LUBE

NL

PTES

DK

SI

FrancuskaGvajana

(FR)

Kanarsko otočje (ES)

Madeira (PT)

Azori (PT)Datum ulaska u europodručje:

1. siječnja 1999.: Belgija (BE), Njemačka (DE), Irska (IE), Španjolska (ES), Francuska (FR), Italija (IT), Luksemburg (LU), Nizozemska (NL), Austrija (AT), Portugal (PT), Finska (FI)1. siječnja 2001.: Grčka (EL)1. siječnja 2007.: Slovenija (SI)1. siječnja 2008.: Cipar (CY), Malta (MT)1. siječnja 2009.: Slovačka (SK)1. siječnja 2011.: Estonija (EE)1. siječnja 2014.: Latvija (LV)1. sijecnja 2015.: Litva (LT)

Države članice EU-a u kojima se ne upotrebljava euro:

Bugarska (BG), Češka (CZ), Danska (DK), Hrvatska (HR), Mađarska (HU), Poljska (PL), Rumunjska (RO), Švedska (SE), Ujedinjena Kraljevina (UK)

Martinique (FR)

Réunion (FR)

Mayotte (FR)

Guadeloupe(FR)

(FR)

KOJE SU DRŽAVE U EUROPODRUČJU

Sve države članice u određenoj su mjeri članice Ekonomske i monetarne unije, no ne upotrebljava se u svima euro. Dvije države (Danska i Ujedinjena Kraljevina) odlučile su tijekom sklapanja Ugovora iz Maastrichta ostati izvan europodručja. Ostale države još nisu ispunile sve gospodarske kriterije za uvođenje eura koji se zahtijevaju Ugovorom iz Maastrichta, primjerice, po pitanjima stabilnosti cijena i tečaja.

— Temelji. Prema Ugovoru iz Rima iz 1957. ponovna izgradnja Europe temeljila se na postupnom razvoju zajedničkog tržišta bez granica, što je uključivalo slobodno kretanje robe, usluga, ljudi i kapitala među državama sudionicama.

— Dugoročna ambicija. Od 1960-ih i 1970-ih zamisao o Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), odnosno, vrlo dobro integriranog jedinstvenog tržišta (*) s jedinstvenom monetarnom politikom (*) i jedinstvenom valutom, postala je nova i jaka europska ambicija uslijed slabljenja američkog dolara, naftnih kriza i nestabilnosti valuta.

— Usklađivanje. Europski monetarni sustav, prethodnik Ekonomske i monetarne unije, uveden je 1979. radi stabilizacije tečaja, kontrole fluktuacija valuta među državama i ograničenja povećanja cijena (inflacije). To je


Koje su pogodnosti Ekonomske i monetarne unije i eura

• Ekonomska i monetarna unija podržava euro. Bavi se monetarnom politikom (*) (stabilnost cijena i kamatne stope), gospodarskom politikom (*) i aspektima porezne politike (*) (kako bi se ograničili godišnji državni deficiti i dugovi – vidjeti odjeljak 2.). Cilj joj je stvoriti stabilno gospodarsko okruženje koje potiče rast za europodručje i za jedinstveno tržište te je stoga jedan od njezinih najvažnijih zadataka osigurati snažan i stabilan euro.

• Ekonomskom i monetarnom unijom osigurava se stabilnost cijena. Za monetarnu politiku europodručja, uključujući i tiskanje novca, nadležna je nezavisna Europska središnja banka (ESB). Njezin je glavni cilj održati stabilnost potrošačkih cijena i zaštititi vrijednost eura uspostavom i prilagodbom kamatnih stopa za zajmove ESB-a. Kako bi se to postiglo, cilj je održati stope inflacije ispod 2 % u srednjoročnom razdoblju, što se smatra dovoljno niskom stopom kako bi potrošači mogli imati koristi od stabilnosti cijena. (Tijekom 1970-ih i 1980-ih, brojne države članice imale su veoma visoke stope inflacije, a neke među njima znale su dosegnuti i 20 % ili više. Inflacija je doživjela pad kada su se počele pripremati za euro, a od uvođenja eura, ostala je na razini od oko 2 % u europodručju.)

• Ekonomskom i monetarnom unijom podržava se gospodarski rast. Udruživanjem gospodarstava i tržištâ na europskoj razini stvaraju se veće pogodnosti te zajednički okvir za unapređivanje unutarnje učinkovitosti, konkurentnosti i otpornosti ukupnog gospodarstva EU-a te pojedinačnih gospodarstava država članica. Na taj se način potiču gospodarska stabilnost, veći gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta.

• Euro je praktičan za građane. Prednosti jedinstvene valute odmah su očite svakome tko putuje kroz 19 država europodručja. Primjerice, uvođenjem eura stalo se na kraj troškovima i teškoćama na koje su građani nailazili pri razmjeni valuta na granicama. Osim toga, prekogranična kupnja i uspoređivanje cijena, uključujući i kupnju na internetu, postale su lakše i transparentnije te tako potiču konkurentnost i održavaju niže cijene za 500 milijuna potrošača u EU-u. Naposljetku, Europska središnja banka dosljedno je osiguravala stabilnost cijena u europodručju, štiteći tako kupovnu moć građana.

-1

0

1

2

3

4

5

%

1996. 2000. 2004. 2008. 2012. 2016.

Uvođenje eura

Harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC; godišnja stopa)

Prosječna inflacija (1999. – danas; godišnja stopa)

© Europska komisija

Podatci prije 1996. procijenjeni su na temelju neusklađenih nacionalnih indeksa potrošačkih cijena.

Prognoza

Europska središnja banka (ESB) osigurava održavanje inflacije na oko 2 % u europodručju.

INFLACIJA SE ODRŽAVA NA OKO 2 % U EUROPODRUČJU


• Euro je dobar za poduzeća. Euro ima i značajne pogodnosti za europska poduzeća. Primjerice, stabilne kamatne stope koje se promiču u okviru Ekonomske i monetarne unije pomažu poduzećima da više ulažu u radna mjesta i stvaranje bogatstva. Uvođenjem eura prekinulo se i natjecanje među nacionalnim monetarnim politikama te su se eliminirali troškovi transakcija za razmjenu valuta, smanjujući rizik i omogućujući više ulaganja kapitala u proizvodnju. Osim toga, stabilnim cijenama poduzećima se pruža sigurnost za dugoročno planiranje i ulaganja kojima se poboljšava konkurentnost (*). To je osobito važno za naša globalizirana gospodarstva u kojima se europska poduzeća natječu s konkurentnim poduzećima sa svih kontinenata.

• Euro je globalni čimbenik. Euro služi cijeloj Europi. Njime se Europi daje jači glas i više gospodarske moći u svjetskoj trgovini te se pruža stabilna valuta iza koje stoji velik gospodarski blok – europodručje – koji je otporniji na svjetske šokove. Tako čvrstom i stabilnom valutom učvršćuje se položaj Europe u svjetskom gospodarstvu. Euro je uz dolar najčešće odabrana valuta za obavljanje transakcija na svjetskoj razini; riječ je o drugoj valuti na svijetu kojom se trguje na deviznim tržištima i njime se obavlja oko 40 % svjetskih transakcija dnevno. Štoviše, više od 980 milijardi eura je u optjecaju, a više od 100 milijuna ljudi izvan Europe koristi se valutama koje su povezane s eurom. Naposljetku, od svog uvođenja 1999., euro i dalje privlači izravna strana ulaganja iz zemalja diljem svijeta.

Tijekom financijske krize (vidjeti odjeljak 2.), euro je uglavnom zadržao svoju vrijednost u usporedbi s ostalim svjetskim valutama, poput dolara, s tečajem od 1,3 $ za 1 €.

Na svim kovanicama eura jedna je strana zajednička, a druga nacionalna. Kovanice i novčanice izdane u jednoj državi mogu se koristiti u svim državama europodručja.

© S

hutt

erst

ock/

Gen

a96


Koja su osnovna pravila Ekonomske i monetarne unije

Ekonomska i monetarna unija u stvarnosti je zajednički naziv kojim je obuhvaćeno nekoliko različitih politika osmišljenih kako bi se promicao rast u EU-u te očuvala snaga i stabilnost eura. Ekonomskom i monetarnom unijom obuhvaćene su monetarna politika („monetarna unija”), porezna politika i donošenje ekonomskih politika („ekonomska unija”). Vidjeti tablicu „Pregled Ekonomske i monetarne unije” u nastavku za cjelokupni sažetak.

Tim politikama upravljaju nacionalna nadležna tijela ili nadležna tijela EU-a, ili oboje. Monetarnom politikom upravlja isključivo nezavisna Europska središnja banka (vidjeti odjeljak 1.). Za poreznu politiku (oporezivanje i javne financije) zadužene su nacionalne vlade. Međutim, odluke povezane s javnim financijama pojedinih država članica mogu imati utjecaja diljem EU-a. Ekonomska i monetarna unija uključuje stoga određena bitna pravila o javnim financijama, zajedno osmišljena i donesena u svim državama članicama, koje provodi Europska komisija radi održavanja gospodarske stabilnosti. Glavni instrument za vođenje i koordiniranje donošenja ekonomskih odluka u državama članicama jest Pakt o stabilnosti i rastu. Pakt je izvorno sklopljen 1999., a na njegovu se jačanju radi od 2011. (vidjeti odjeljak 3.).

Pakt o stabilnosti i rastu – održavanje javnih financija pod kontrolom

Kako bi učinkovito funkcionirala, Ekonomska i monetarna unija očekuje da sve države članice, a osobito one u europodručju, poštuju dogovorena pravila. To osobito uključuje održavanje javnih financija urednima ili, drugim riječima, osiguravanje prikladne ravnoteže između rashoda i prihoda u nacionalnim proračunima.

Državni deficit je iznos za koji državni rashodi premašuju prihode u određenoj godini. Paktom o stabilnosti i rastu vlade obvezuju se osigurati da im godišnji deficiti ne premašuju 3 % ukupne godišnje proizvodnje (ili Bruto domaćeg proizvoda, BDP-a). Države članice podnose Komisiji proračunske planove, koji se potom ocjenjuju u okviru Europskog semestra (vidjeti odjeljak 3.).

Javni dug je ukupni iznos nakupljenih državnih deficita. Kada državni rashodi premašuju državne prihode (i dovedu do godišnjeg deficita), dotična vlada mora posuditi novac ili podići poreze kako bi pokrila nedostatak. Državni javni dug stoga je ukupni iznos novca koji vlada duguje tijekom nekoliko godina. Paktom o stabilnosti i rastu vlade se obvezuju osigurati da im dugovanja ne premašuju 60 % BDP‑a (ili da će ih nastaviti smanjivati do tog omjera odgovarajućom brzinom).

Postojanje godišnjih deficita i ukupnog duga, koji mogu obvezati vlade na stvaranje dodatnih prihoda, ne mora predstavljati problem. Može biti i sredstvo za ulaganje u budući gospodarski rast. Svrha Pakta o stabilnosti i rastu jest sprječavanje pretjeranog posuđivanja i stvaranje neodrživih javnih dugova, kojima se usporava gospodarski razvoj.

Odjeljak 2: Što je Ekonomska i monetarna unija u praksi

Zajednička načela za stabilnost i rast


Što ako se pravila prekrše

• Ako Europska komisija utvrdi da je država članica prekršila zajednička pravila Pakta o stabilnosti i rastu o deficitima/dugovima, može pokrenuti postupke za ispravljanje te situacije. Ako prekršaji nisu privremeni ili iznimni, Komisija preporučuje da ministri financija država članica pokrenu postupke protiv dotične države s pomoću postupka u slučaju prekomjernog deficita (*). Osim ako većina ministara financija država članica odbije preporuku, dotična država mora podnijeti detaljan plan spuštanja razine deficita ili duga do granica utvrđenih Paktom i poštujući zadani rok. (Vidjeti odjeljak 3. za više informacija.)

Ta pravila, koja su odobrile sve države članice i institucije EU-a, pokazuju da je donošenje ekonomskih odluka pitanje zajedničkog interesa i odgovornosti, osobito u europodručju. Premda se aspekti praćenja Pakta o stabilnosti i rastu primjenjuju na sve države članice, kazne za kršenje pravila smiju se nametnuti samo državama europodručja. Općenito, sve države članice, a osobito države europodručja, moraju vjerovati da je razborito kreiranje politika standard kojem treba težiti, da mehanizmi postoje radi prepoznavanja i ispravljanja nepravilnosti i da održavanje dobrog gospodarskog stanja u jednoj državi neće biti ugroženo pretjeranim trošenjem druge države.

PREGLED EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE (EMU)

Monetarna unija Ekonomska unija

Monetarna politika Fiskalna politika Kreiranje gospodarskih politika

Što je njome obuhvaćeno?

Stabilnost cijena: utvrđivanje kamatnih stopa za europodručje kako bi se inflacija održala ispod 2 %.–––Optjecaj novčanica i kovanica eura.

Javne financije (razine rashoda i posuđivanja nacionalnih vlada)

Oporezivanje (državni prihodi)

Odluke povezane s obrazovnim sustavima, tržištima rada, mirovinama...

Tko njome upravlja?

Europska središnja banka (ESB) utvrđuje kamatne stope i tiska novčanice eura.–––Nacionalne vlade izdaju kovanice eura u količinama koje je odobrio ESB.

Odgovornost nacionalnih vlada–––EU provodi zajednička pravila o nacionalnim deficitima/dugovima

Odgovornost nacionalnih vlada

Odgovornost nacionalnih vlada.–––EU koordinira i donosi preporuke u okviru Europskog semestra.

Želite dodatne informacije?

Vidjeti odjeljak 1. Vidjeti odjeljak 2. Vidjeti odjeljak 3.


Tko upravlja Ekonomskom i monetarnom unijom — Zajednička odgovornost

Ekonomskom i monetarnom unijom upravlja nekoliko institucija EU-a i nacionalnih institucija i svaka ima posebnu ulogu. Taj proces upravljanja naziva se i „gospodarsko upravljanje” i uključuje sljedeće čimbenike.

EUROPSKA KOMISIJA — izrađuje gospodarske prognoze i prati niz gospodarskih pokazatelja za sve države članice kako bi se osiguralo da se pridržavaju zajednički dogovorenih pravila Pakta o stabilnosti i rastu. Komisija procjenjuje gospodarsku situaciju i redovito daje preporuke Vijeću ministara, koje predstavlja vlade svih država članica (ministri financija donose odluke u Vijeću ECOFIN-a (*))

EUROPSKO VIJEĆE — čelnici država ili vlada iz svih država članica utvrđuju osnovne smjernice politike.

SASTANAK NA VRHU DRŽAVA EUROPODRUČJA — najmanje dvaput na godinu čelnici država ili vlada država europodručja sastanu se radi koordinacije upravljanja eurom.

VIJEĆE MINISTARA EU‑a („VIJEĆE ECOFIN‑a”) – Vijeće ministara okuplja ministre iz svih država članica, uz različite sastave Vijeća u skladu s područjem politike. Vijeće ECOFIN-a sastavljeno je od ministara financija iz svih država članica koji koordiniraju gospodarske i financijske politike EU-a u nizu područja te donose zakonodavne akte o njima. Ta područja uključuju: koordinaciju gospodarske politike, gospodarski nadzor, praćenje proračunskih politika i javnih financija država članica, euro (zakonski, praktični i međunarodni aspekti), financijska tržišta, kretanja kapitala i gospodarske odnose s trećim zemljama. Na temelju prijedlogâ Komisije, donose odluke koje su obvezujuće za države članice.

EUROSKUPINA — ministri financija iz svih država europodručja sastaju se i raspravljaju o pitanjima povezanima s eurom, obično prije Vijeća ECOFIN-a, na kojem se odluke i službeno donose (vidjeti gore).

EUROPSKI PARLAMENT — sudjeluje u izradi zakona s ministrima financija (u Vijeću ECOFIN-a) i vrši demokratski nadzor upravljanja Ekonomskom i monetarnom unijom.

NACIONALNE VLADE — donose svoje nacionalne proračune unutar dogovorenih granica za deficite/dugove i provode odluke Vijeća ministara EU-a. Između ostalog, odgovorne su za gospodarske politike, obrazovanje, rad, socijalnu politiku i mirovine.

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA — nezavisno upravlja monetarnom politikom u europodručju: stabilizira cijene utvrđivanjem kamatnih stopa kako bi se kontrolirala inflacija u srednjoročnom razdoblju.

Informacije o Europskoj središnjoj banci (ESB) i Eurosustavu u 3 minute.

Kako biste pogledali videozapis, posjetite: https://www.youtube.com/watch?v=TAlcFwGIQBg

https://www.youtube.com/embed/TAlcFwGIQBg?autoplay=1&rel=0

http://www.youtu.be/0B3zNcFYqj0


Kako je nastala gospodarska i financijska kriza

2010.–2012.: kriza državnog duga

Krajem 2009., neka od najizloženijih gospodarstava europodručja (npr. Grčka, Irska i Portugal) više nisu mogla kontrolirati rastuće dugove i istovremeno se nositi s financijskom krizom. Posljedica je bila kriza „državnog duga”. Ulagači u financijsko tržište više nisu vjerovali u sposobnost tih država da otplate svoje dugove, a izgubili su povjerenje i u njihovu ukupnu konkurentnost. Kamate koje su ulagači zahtijevali za državne obveznice (*) postale su tako visoke da više nisu mogle posuđivati na financijskim tržištima prodajući nove obveznice. A budući da su dio tih obveznica držali ulagači u drugim državama europodručja, npr. banke, kriza je postala puno širi problem. Banke nisu više bile dovoljno stabilne da posuđuju poduzećima i privatnim kućanstvima, što je rezultiralo „kreditnom krizom”.

Kako bi se prevladalo krizu, bilo je potrebno dovesti javne financije u red i poduzeti strukturne reforme kako bi se opet postigla konkurentnost. Države europodručja uspostavile su europski stabilizacijski mehanizam kojim su omogućeni značajni zajmovi državama kojima su bili najpotrebniji (vidjeti odjeljak 3.). Blag gospodarski oporavak zabilježen je 2011., iako je gospodarstvo EU-a pretrpjelo još jednu laganu recesiju 2012.

2013.–2014.: oporavak od krize

Gospodarstvo EU-a počelo se polako oporavljati od te produljene recesije 2013. EU se svojom gospodarskom politikom usredotočio na održivi rast i otvaranje radnih mjesta te dopustio državama da nastavljaju učvršćivati svoje javne financije sporijim i prilagođenijim tempom, u skladu s vlastitim okolnostima. Istovremeno su države članice uvidjele potrebu za intenziviranjem strukturnih reformi radi pokretanja rasta u Europi.

Velik izazov koji je preostao jest otvaranje radnih mjesta. Konkretno, stope nezaposlenosti u Grčkoj i Španjolskoj iznose više od 25 %. Europska komisija i države članice pokrenule su niz mjera kako bi se nezaposleni obrazovali, osposobili i zaposlili te kako bi se promicao snažan i trajan gospodarski rast.

Više informacija o strategiji rasta EU-a pod nazivom „Strategija Europa 2020.” nalazi se u dijelu pod nazivom „Europski semestar” (poglavlje 3. u nastavku) ili na internetskim stranicama: http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm.

Kriza, koja od kraja 2009. ima velik utjecaj na brojne države unutar europodručja, ali i izvan njega, zapravo je kulminacija niza kriza i čimbenika, uključujući i financijsku (ili bankarsku) krizu, gospodarsku krizu i krizu državnog duga (*), kao i teškoće za ljude u određenim državama članicama.

Od 2000.: dugovi i gospodarske različitosti...

Tijekom razdoblja od više godina brojne su se države članice značajno zadužile i stvorile deficite. Pakt o stabilnosti i rastu bilo je teško održati. Naime, do 2004. niz država već je prekršio određena pravila koja je bilo teško provesti. Zajednička valuta zahtijeva da gospodarski subjekti iz država sudionica budu dovoljno fleksibilni za prilagođavanje gospodarskim promjenama. Međutim, gospodarske različitosti među zemljama po pitanjima produktivnosti radne snage i nadnica postajale su sve veće. Osim toga, neke države više nisu bile konkurentne u gospodarskom smislu. Te su se neravnoteže razvile tijekom niza godina, a u određenim im se državama nije pravilno pristupilo. Istovremeno, EU nije imao načina kojima bi ih riješio. Štoviše, postojala je cjelovita monetarna unija bez podrške cjelovite ekonomske unije.

2007.–2008.: svjetska financijska kriza

Nekoliko većih američkih banki uključujući Lehman Brothers, četvrtu najveću američku investicijsku banku, bankrotirale su 2007. i 2008. kao posljedica riskantnog kreditiranja na tržištu nekretnina (slom „hipotekarnog” kreditiranja). Uzimajući u obzir povezanost svjetskog gospodarstva, kriza se proširila kao zaraza bankama diljem svijeta. Banke su prestale posuđivati jedne drugima i kredit je presušio. Kako bi spriječile kolaps bankarskog sustava, u razdoblju od 2008. do 2011. države članice unutar i izvan europodručja ubrizgale su oko 1,6 bilijuna € u svoje banke u obliku jamstava i izravnog kapitala (gotovo 13 % BDP-a EU-a), što je pridonijelo postojećim deficitima i dugu.

2009.: gospodarska kriza

Gospodarstvo EU-a potonulo je u duboku recesiju 2009. Države članice osmislile su politike poticanja gospodarstva kako bi se suprotstavile gospodarskom padu.


Odjeljak 3: Kako se EU trudi povećati rast

Izlazimo iz krize zajedno i jači

Naučene lekcije: jačanje suradnje

Jedno od ključnih saznanja kao rezultat krize jest razmjer u kojem države članice, a posebno države europodručja, ovise jedne o drugima kako bi uspjele. Ako jedna napreduje, ostale imaju koristi do toga, a ako jedna zapinje, ostale trpe posljedice. Postupajući u skladu s načelom da se solidarnošću gradi solidnost, države europodručja pomogle su Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Cipru uvjetnom financijskom pomoći kako bi im pomogle da izbjegnu akumulaciju prekomjernog duga i vrate se na put prema gospodarskom blagostanju i otvaranju novih radnih mjesta (vidjeti ilustraciju u nastavku). U međuvremenu je Španjolskoj pružena uvjetna financijska pomoć za oporavak svojeg bankarskog sektora.

Irska je u prosincu 2013. uspješno okončala svoj program pomoći, izašla iz programa te obnovila sigurnost tržišta, poboljšala gospodarske izglede za budućnost i smanjila nezaposlenost. Isto je u siječnju 2014. postigla Španjolska te Portugal u lipnju 2014.

Osnovno načelo jest da se snažnija uzajamna solidarnost postiže isključivo zajedno sa snažnijom pojedinačnom odgovornošću, koja pak može proizaći samo iz duboko demokratskog procesa.

Još jedna važna lekcija jest činjenica da države povezane gospodarskim sustavom u kojem ovise jedna o drugoj, kao što je europodručje, ne mogu dopustiti neograničeno nakupljanje deficita i duga. Slično tomu, gospodarske razlike između država članica po pitanjima rasta i konkurentnosti moraju se smanjiti – monetarna unija nije dostatna ako nema i snažnije ekonomske unije, što zahtijeva jaču političku integraciju. Stoga su od 2010. nacionalne vlade odlučile ojačati svoju suradnju na razini EU-a poduzimanjem niza novih mjera koje su navedene u nastavku. Svrha tih mjera jest dati EU-u sredstva za učinkovito djelovanje radi sprječavanja sličnih kriza te radi pokretanja rasta i otvaranja radnih mjesta diljem europskog gospodarstva. Te mjere podrazumijevaju značajno jačanje gospodarske i političke suradnje, osobito među državama europodručja, sada i u budućnosti.

Videozapis Europske komisije kojim se objašnjava gospodarska i financijska kriza: kako je EU pronašao rješenja za izlazak iz

financijske krize, kako ojačava Ekonomsku i monetarnu uniju te kako stvara uvjete za nastanak političke unije.

Kako biste pogledali videozapis, posjetite: https://www.youtube.com/watch?v=0B3zNcFYqj0

https://www.youtube.com/watch?v=0B3zNcFYqj0

https://www.youtube.com/watch?v=0B3zNcFYqj0


Financijska pomoć Grčkoj

Krajem 2009, grčka vlada priznala je da je javni deficit puno viši od prethodno objavljenog. To je bila posljedica prekomjernog trošenja (primjerice, za prevelik i neučinkovit javni sektor), utaje poreza i nedostatnih nacionalnih gospodarskih politika koje su dovele do krutih struktura tržišta, kojima su često dominirale moćne organizirane interesne skupine.

Kako bi se spasilo Grčku od bankrota i omogućilo da poštuje svoje obveze prema građanima koji primaju naknade iz sustava za socijalnu skrb i javnim službenicima, države europodručja i Međunarodni monetarni fond (MMF) od 2010. Grčkoj pružaju zajmove u vrijednosti od gotovo 240 milijardi eura, koje je potrebno otplatiti tijekom dugog razdoblja.

Zauzvrat, grčka nadležna tijela imaju niz mjera za rješavanje slabosti te države. Cilj je učiniti grčke javne financije održivima i istovremeno zaštititi najranjivije, učiniti porezni sustav pravednijim i učinkovitijim, modernizirati javnu upravu kako bi bolje odgovarala na potrebe grčkog stanovništva, pomoći bankama tako da mogu opet posuđivati kućanstvima i poduzećima te promijeniti zakone zbog kojih je poduzećima otežano natjecati se, ulagati i otvarati radna mjesta.

Provedbu tih mjera prate Europska komisija, Europska središnja banka i MMF te redovito podnose izvješća svojim članovima (Europska komisija podnosi izvješće državama europodručja). Zajmodavci isplaćuju zajmove u redovitim ratama uz uvjet da ih Grčka uvjeri da provodi svoje obveze u području reformi.

Grčko odgovorno provođenje mjera i socijalna pravednost glavni su prioriteti kako bi program reformi doveo do uspješnog gospodarskog preokreta.

Uz podršku država članica i posebne „radne skupine” posvećene pružanju ciljane tehničke pomoći Grčkoj, poduzima se niz reformi. Među njima su racionalizacija fondova socijalne sigurnosti, podupiranje nacionalne strategije protiv korupcije, povećanje učinkovitosti naplate poreza i stvaranje manje i učinkovitije javne uprave.

Izlazak iz krize i obnova rasta

EU je poduzeo odlučne mjere za prevenciju budućih kriza i obnovu rasta s pomoću bolje koordinacije donošenja ekonomskih odluka.

1. „EUROPSKI SEMESTAR”: NOVI PRISTUP GOSPODARSKOJ SURADNJI

Europa 2020. (*) je strategija EU-a za gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta do 2020. Temelj strategije je „Europski semestar”, uspostavljen 2010. kao godišnji ciklus koordinacije gospodarskih politika i dijaloga u kojem sudjeluju institucije EU-a, vlade država članica i nacionalni parlamenti. U okviru tog programa Komisija provodi godišnji „zdravstveni pregled” („Godišnji pregled rasta”) gospodarstava i financija država članica i objavljuje ga u studenom, a potom o njemu nacionalna nadležna tijela i nadležna tijela EU-a temeljito raspravljaju. U svibnju i lipnju sljedeće godine Komisija izrađuje preporuke za gospodarske i proračunske politike usklađene s pojedinim državama („posebne preporuke po državama članicama”) o kojima potom raspravljaju te ih donose čelnici EU-a i ministri financija. Osmišljene su kako bi pomogle pokretanju rasta, otvaranju radnih mjesta, poboljšavanju prilika za osposobljavanje i obrazovanje te pripravništva; te kako bi pomogle malim i srednjim poduzećima da pristupe financiranju, potaknule rast unaprjeđenjem istraživanja i inovacija te još mnogo toga.

Europskim semestrom ojačava se Ekonomska i monetarna unija u cjelini. Suradnjom se razvijaju dugoročna rješenja kako bi se osigurali stabilnost i rast, umjesto brzih popravaka i kratkoročnih ciljeva. Također se uspostavljaju okvir rada i obvezujući godišnji vremenski plan za upravljanje novim mjerama protiv krize i mjerama usmjerenima na rast donesenima otkako je kriza počela (vidjeti točke 2.–4. u nastavku).

20

16

12

8

4

0

’09 ’10 ’12 ’15’11 ’13 ’14

%

Njemačka Francuska PortugalŠpanija Irska Italija

Desetogodišnji prinosi na državne obveznice

Izvor: Europska komisija .

TROŠKOVI POSUĐIVANJA ZA VLADE U 6 DRŽAVA ČLANICA


2. SVEOBUHVATNA STRATEGIJA ZA OSIGURAVANJE FINANCIJSKE STABILNOSTI

Intenzivnije sprječavanje prekomjernih deficita i dugova...

Kako bi se izbjeglo nakupljanje prekomjernih deficita i dugova, Pakt o stabilnosti i rastu (vidjeti odjeljak 2.) pojačan je u prosincu 2011. kada je novi paket zakona EU-a stupio na snagu. Taj je paket nazvan „paket od šest mjera” jer je sadržavao šest zakonodavnih akata osmišljenih radi jačanja gospodarskog upravljanja u EU-u.

GODIŠNJI RAST BDP-A U 28 DRŽAVA ČLANICA

-5

-4

-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5

96 98 00 02 04 06 08 10 12 1614

% Realan rast BDP-a, EU28

Prognoza

Stabilan gospodarski rast te milijuni radnih mjesta otvorenih u EU-u do 2008. nestali su nakon što je buknula kriza. Svrha

novog okvira za gospodarsko upravljanje, poznatog kao „Europski semestar”, jest poticati rast, otvarati radna mjesta

i spriječiti buduće krize.

Cilj europskog semestra je jačanje gospodarskog upravljanja putem bolje

koordinacije odlučivanja o gospodarskoj politici EU-a.

STU

DEN

I

PRO

SIN

AC

SIJE

ČAN

J

VEL

JAČA

OŽU

JAK

TRAV

ANJ

SVIB

ANJ

LIPA

NJ

SRPA

NJ

KOLO

VOZ

RUJA

N

LIST

OPA

D

EURO

PSKA

KO

MIS

IJA

EURO

PSKO

VIJ

EĆE/

VIJE

ĆED

RŽAV

E ČL

ANIC

EEU

ROPS

KI

PARL

AMEN

T

PROVEDBADržave članice podnose nacrte

proračunskih planova i programe gospodarskih partnerstava (države u PPD-u)

PROVEDBADržave članice podnose svoje programe stabilizacije ili konvergencije (za proračunske politike) i nacionalne programe reformi (za ekonomske politike)

Gospodarski dijalog o GPR-u

DETALJNA ANALIZAKomisija objavljuje izvješća o detaljnom preispitivanju za države s potencijalnim ekonomskim neravnotežama

IDP

PRILAGOĐENI SAVJETIKomisija predlaže posebne preporuke po državama članicama u vezi s proračunskim, ekonomskim i socijalnim politikama

PPD

Č

GPR Gospodarski

dijalog o Europskom vijeću/GPR-u

GPR Gospodarski

dijalog o posebnim preporukama po državama članicama

PPD

Č

IMU

OPĆI PRIORITETIKomisija objavljuje godišnji pregled rasta i izvješće o mehanizmu upozoravanja

GPR

IMU

PRORAČUNIMišljenje Komisije

o nacrtima proračunskih planova

€ Područje

VIJEĆENacionalni ministri raspravljaju o posebnim preporukama po državama članicama

EUROPSKO VIJEĆEEuropski čelnici donose ekonomske prioritete na temelju GPR-a

GPR EUROPSKO

VIJEĆEEuropski čelnici potvrđuju završne posebne preporuke po državama članicama

PPD

ČVIJEĆENacionalni ministri analiziraju GPR i donose zaključke

GPR

IMU

EUROSKUPINAMinistri financija raspravljaju

o mišljenjima EK-a o nacrtima proračunskih planova

PROVEDBADržave članice

donose proračune

Prvi podaci Eurostata o dugu ideficitu

Provjereni podaci Eurostata o dugu i deficitu

Jesenske gospodarske prognoze Zimske gospodarske prognoze Proljetne gospodarske prognoze

GPR: godišnji pregled rasta (opći ekonomski prioriteti EU-a)MU: izvješće o mehanizmu upozoravanja (sustav analitičkog pregleda radi otkrivanja ekonomskih neravnoteža)PPDČ: posebne preporuke po državama članicamaPPD: postupak u slučaju prekomjernog deficitaIDP: izvješće o detaljnom preispitivanjuProgram gospodarskog partnerstva: sadržava opis ključnih strukturnih reformi potrebnih za trajnu korekciju deficita

€ Područje

€ Područje

€ Područje


Reformom je Pakt o stabilnosti i rastu postao transparentniji i obvezujući, ali i fleksibilniji. S jedne strane postrožena je obveza provedbe pravila: ako država članica prekrši dogovorene granice deficita/duga, mora dokazati da poduzima prikladne mjere za ispravljanje situacije u jasnom roku. Preporuke koje Komisija daje pojedinim državama sada se bolje provode. Financijske kazne (uključujući novčane kazne) koje mogu biti izrečene državama europodručja u slučaju da sustavno ne uspijevaju održati ravnotežu svojih računa izriču se ranije i njihov se iznos može postupno povećavati. S druge strane reformom je povećana fleksibilnost Pakta. U osnovi je njome povećana mogućnost za to da se u obzir uzimaju posebni gospodarski uvjeti svake države u različitim fazama procesa umjesto uporabe ujednačenog pristupa pri primjeni pravila.

Sve su države članice, osim Ujedinjene Kraljevine i Češke, u 2012. ojačale svoju predanost Paktu potpisivanjem međunarodnog sporazuma pod nazivom Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, poznatog i kao „Fiskalni ugovor”. Time se pokazuje spremnost tih država da u svoja nacionalna zakonodavstva uključe kulturu financijske stabilnosti jer se njime zahtijeva da im proračuni budu uravnoteženi ili da bilježe višak. U okviru Fiskalnog ugovora, proširenjem novih pravila glasovanja korektivne mjere postaju u većoj mjeri automatske, a od država europodručja zahtijevaju se ozbiljnije obveze.

U svibnju 2013. stupila su na snagu dva nova zakonodavna akta koji čine „paket dviju mjera”. Paketom dviju mjera još više se pojačava gospodarska i proračunska suradnja među državama europodručja (a time i Pakt o stabilnosti i rastu). Posebno se jačaju

koordinacija i praćenje nacionalnih proračunskih politika. Od sada je posljednja ključna faza godišnjeg europskog semestra Komisijina analiza nacrta proračunskih planova država europodručja (koje je potrebno poslati Komisiji do 15. listopada) i izrada preporuka o njima prije nego što nacionalni parlamenti izglasaju proračune. Komisija procjenjuje te planove i mogućnosti europodručja kao cjeline, čime se općenito bolje usklađuju fiskalne politike. Svoje procjene Komisija temelji na zahtjevima Pakta o stabilnosti i rastu te pomno prati razmjere u kojima su države provele preporuke za pojedine države. Komisija svake godine objavljuje svoje mišljenje do 30. prosinca. Ako se utvrdi posebno ozbiljno nepridržavanje obveza Pakta, Komisija može zatražiti revidirani nacrt proračunskog plana u roku utvrđenog roka.

Paketom dviju mjera pojačava se i Komisijino praćenje država europodručja koje se suočavaju s ozbiljnim financijskim poteškoćama, a dijelovi fiskalnog ugovora postaju obvezujući na temelju zakonodavstva EU-a. Cilj je osigurati ravnotežu nacionalnih proračuna i, posebno u državama europodručja, izbjeći akumuliranje prekomjernih deficita i dugova te tako izbjeći moguće buduće gospodarske krize.

… i financijska potpora onima kojima je najpotrebnija

Ujesen 2012. države europodručja uspostavile su trajni krizni fond (ili „zaštitni mehanizam” (*)) pod imenom Europski stabilizacijski mehanizam (*) s kreditnom sposobnosti od 500 milijardi eura. On je jedan od najvećih fondova te vrste na svijetu. U okviru tog mehanizma financijski zajmovi mogu postati dostupni državama europodručja koje privremeno ne mogu posuditi novac na financijskim tržištima jer bi tako riskirale produbljivanje duga. Posuđivanje se temelji na strogim uvjetima, što, u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, uključuje povratak javnih financija na održivu razinu i nastavak strukturnih reformi. Na taj se način povećava povjerenje financijskih tržišta u sposobnost tih država da otplate dugove i s vremenom ponovno postignu konkurentnost. Općenito se njime pomaže osiguranju financijske stabilnosti cijelog europodručja.

Dva privremena krizna fonda (ili „zaštitna mehanizma”) uspostavljena su 2009. i 2010. kako bi se pomoglo državama članicama u borbi s dugovima – Europski instrument za financijsku stabilnost (*) i Europski mehanizam za financijsku stabilnost (*). Novi trajni fond, pod nazivom Europski stabilizacijski mehanizam (*), uspostavljen je krajem 2012. i otad je pružio značajne zajmove državama europodručja koje su bile suočene s teškoćama.

Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) ima ukupnu sposobnost pozajmljivanja od 500 milijardi EUR koje mogu upotrijebiti države europodručja suočene s privremenim poteškoćama pri zaduživanju na financijskim tržištima.

© iS

tock

phot

o/Le

ontu

ra


Europski fond za prilagodbu globalizaciji još je jedan od instrumenata s pomoću kojeg se smanjuju negativne posljedice krize. U okviru tog fonda pomaže se ljudima koji su izgubili posao zbog globalizacije (primjerice, povjeravanje djelatnosti poduzeća izvršiteljima izvan EU-a), ali i zbog velike gospodarske i financijske krize. Njime se radnicima i samozaposlenim osobama omogućuje osposobljavanje, mentorstvo i savjetovanje o karijeri. Fond će za razdoblje od 2014. do 2020. imati ukupni proračun od više od 1 milijarde eura.

Svrha Predmetne države

Države europodručja Sve države članice

Europski semestar (od 2010.)

Koor

dini

ranj

e go

spod

arsk

ih p

olit

ika Godišnja koordinacija

gospodarskih politika između EU-a i nacionalnih vlada

✔Komisija može dati dodatne preporuke državama europodručja.

✔

Pakt o stabilnosti i rastu (ojačan zakonodavnim „paketom šest mjera” iz 2011. i „paketom dviju mjera” iz 2013.)

Sprj

ečav

anje

def

icit

a/du

ga

Gospodarska/proračunska koordinacija i nadzor kako bi se izbjegli prekomjerni deficiti/dugovi u državama članicama.

✔ ✔Europska kontrola nacionalnih proračuna, kao i novčane kazne u slučajevima kršenja Pakta, primjenjuju se samo na europodručje.

Fiskalni ugovor (ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u Ekonomskoj i monetarnoj uniji, 2012.)

Njime se još više ojačava Pakt o stabilnosti i rastu – države se obvezuju uravnotežiti svoje proračune.

✔Potpisale su ga sve države članice osim Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine. Danska i Rumunjska proglasile su da su obvezane svim člancima Ugovora.

Europski mehanizam za stabilnost (2012.)

Meh

aniz

mi p

otpo

re

Europski krizni fond od 500 milijardi eura za pomoć državama s privremenim teškoćama pri posuđivanju na financijskim tržištima zbog prekomjernih dugova.

✔Dostupan je samo državama europodručja koje su potpisale fiskalni ugovor.

✗

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (osnovan 2006.)

Fond s godišnjim proračunom od 150 milijuna eura za pomoć radnicima koji su otpušteni zbog globalizacije ili velike gospodarske i financijske krize.

✔ ✔

Sažetak mjera koje su institucije EU-a i države članice poduzele od 2010. kako bi bolje koordinirale svoje gospodarske politike, spriječile krize deficita/dugova i pružile pomoć državama koje su suočene s teškoćama.

Naposljetku, u području regionalne politike financiranje regionalnih ulagačkih projekata u državama članicama izvršeno je brže u okviru odgovora na krizu, osobito onim državama koje primaju pakete gospodarske pomoći. Osim toga, kako bi se ublažio pritisak na nacionalne proračune u vremenima proračunskih ograničenja, povećan je doprinos EU-a u regionalnim projektima, a smanjeni očekivani nacionalni doprinosi.


EU je proveo mjere za reformu i jačanje sektora financijskih usluga, s osobitom pozornošću posvećenom nadzoru banaka i restrukturiranju banaka u teškoćama („bankarska unija”).

© Reuters/BSIP

3. PREDVIĐANJE I UKLANJANJE VELIKIH GOSPODARSKIH NERAVNOTEŽA

Kriza je iznijela na vidjelo dubinu gospodarskih neravnoteža među pojedinim državama članicama, primjerice, po pitanjima konkurentnosti i produktivnosti. Te su neravnoteže osobito problematične kada je riječ o državama europodručja jer suradnja unutar zajedničkog sustava znači, primjerice, da države nisu u mogućnosti prilagoditi tečaj i devalvirati valutu kako bi privremeno nadoknadile gubitak konkurentnosti. (Nakon takve devalvacije obično dolazi do inflacije, koja u svakom slučaju s vremenom poništi posljedice konkurentne devalvacije.) Što su manje neravnoteže među državama članicama, to je i EU, a osobito europodručje, snažniji kao gospodarski blok.

EU je stoga pojačao praćenje gospodarstava država članica, s osobitim težištem na državama europodručja. „Paketom od šest mjera” iz 2011. uveden je i postupak u slučaju makroekonomske (*) neravnoteže, sustav za rano upozoravanje kojim se utvrđuju i izbjegavaju potencijalne neravnoteže znatno ranije nego što je prije bilo moguće. Komisija prati niz gospodarskih pokazatelja koji mogu utjecati na ukupnu konkurentnost, primjerice, cijene kuća, troškove rada te izvoz izvan i unutar EU-a. Neravnoteže mogu, primjerice, biti povećanja plaća koja nisu u skladu s produktivnosti ili cijene kuća u naglom porastu koje nisu u skladu s ukupnim izdatcima kućanstava.

Ako se otkriju prekomjerne neravnoteže, Komisija sastavlja preporuke za popravak situacije koje zatim Vijeće ministara upućuje predmetnoj državi. Vlada te države potom mora donijeti plan korektivnih mjera. Kao krajnja mjera može se primijeniti niz financijskih kazni na države europodručja koje se sustavno ne pridržavaju preporuka (vidjeti postupak u slučaju prekomjernog deficita (*)), dok se u slučaju država izvan europodručja mogu obustaviti financijska sredstva.

4. STROŽI NADZOR BANAKA: ZAŠTITA POREZNOG OBVEZNIKA

Kriza državnog duga povezana je s financijskom krizom: budući da na razini EU-a nije postojao okvir za nadzor poslovanja banaka, vlade EU-a morale su zasebno i neorganizirano spasiti niz svojih banaka novcem poreznih obveznika. Time se pridonijelo povećanju dugova, recesiji i, konačno, produljenoj financijskoj, gospodarskoj i socijalnoj krizi u određenim državama članicama.

Kako bi se stvorio snažniji okvir za uređivanje financijskog sektora, Europsko vijeće 2009. preporučilo je uspostavu „jedinstvenog pravilnika” za sve bankarske institucije na jedinstvenom tržištu EU-a. Komisija je od 2010. predložila gotovo 30 dodatnih mjera kako bi se osigurao primjeren nadzor svih financijskih dionika, proizvoda i tržišta u državama članicama. Uspostavljena su nova paneuropska tijela, djelomično radi procjene sposobnosti banaka diljem EU-a da se odupru potencijalnim financijskim šokovima. Cilj je osigurati da se banke ponašaju odgovorno, imaju dostatnu kreditnu sposobnost i mogu osigurati bankovne depozite građana.

Međutim čelnici EU-a prepoznali su da snažniji financijski sektor sam po sebi nije dovoljan kako bi se prekinuo začarani krug između banaka i državnih dugova, posebno u državama europodručja u kojima je potreban integriraniji pristup. Stoga su se u lipnju 2012. odlučili na osnivanje bankarske unije (*). Na temelju prijedloga Komisije u pogledu njezina postupnog osnivanja, Europska središnja banka (ESB) je primjerice postala glavni nadzornik banaka europodručja. Ostalim mjerama predviđaju se instrumenti EU-a za restrukturiranje posrnulih banaka, uključujući sanacijski fond za banke europodručja(2) koji se financira iz nameta za banke. Cilj je osigurati da financijski sektor podmiri vlastite propuste i da pritom troškovi europskih poreznih obveznika budu minimalni ili da oni ne snose ni jedan dio troškova.

(Napomena: za više informacija o bankarskoj uniji vidjeti „Više o EU-u”, publikaciju o bankarstvu i financijama.)

(2) Banke izvan europodručja također mogu sudjelovati ako odluče biti dio sustava.


Nova zgrada Europske središnje banke u Frankfurtu.

© European Central Bank / Robert M

etsch

Izgledi za budućnost

Put prema naprijed: prema bolje povezanoj i pravednijoj ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU)

Niz kriza koje su buknule u Europi i svijetu od 2008. svakako je bio jedan od najvećih udara još od Velike depresije u 30-ima – veliki test za europsku solidarnost i integraciju.

Blisko surađujući, Europska unija i države članice uspjele su smiriti krizu i postaviti temelje za gospodarski oporavak. Obnovile su Ekonomsku i monetarnu uniju kako bi se osigurali financijska stabilnost i rast u EU-u jačanjem gospodarske suradnje i nadzorom na europskoj razini. Europska središnja banka odigrala je ključnu ulogu s pomoću svoje politike kamatnih stopa, umirivši tako tržišta. EU je ojačao svoj kapacitet za upravljanje krizama na nekoliko polja kako bi osigurao da osobito države europodručja izbjegnu nakupljanje neodrživih dugova, izađu na kraj s gospodarskim neravnotežama i ne dopuste da porezni obveznici ubuduće snose odgovornost za spašavanje posrnulih banaka.

I premda se već postigao velik napredak, Ekonomska i monetarna unija još nije potpuna. Komisija je 2012. objavila „Nacrt za snažnu i istinsku Ekonomsku i monetarnu uniju” kao doprinos tekućim raspravama o budućnosti unije. Nacrtom se utvrđuju načini na koje se Ekonomska i monetarna unija i dalje može osnaživati u nadolazećim godinama te se predlaže kalendar za reforme. Predlaže se brža i dublja integracija država europodručja od one koja se odvija na razini EU-a, s time da se i dalje omogućuje ostalim državama da ubuduće sudjeluju ako žele. Konkretno, ovo su prijedlozi za europodručje:

— bankarska unija, uključujući strogo nadgledanje financijskih tržišta i banaka (koje je već na snazi) te zajednička pravila i sredstva za banke u poteškoćama, kako bi se osiguralo da banke posluju odgovorno i kako bi se zaštitili porezni obveznici,

— čvršća ekonomska unija koja bi poduprla monetarnu uniju, s ciljanim ulaganjima u povećanje rasta i konkurentnosti, kao i jača socijalna dimenzija,

— fiskalna unija (*) kako bi se osigurale dobre javne financije i ojačala financijska solidarnost među državama u kriznim vremenima.

Trenutačno se u državama europodručja uvodi bankarska unija, no da bi se ostvarila bolje povezana gospodarska i fiskalna unija, bit će potrebno izmijeniti ugovore EU-a.

Veća suradnja u donošenju bankovnih, gospodarskih i fiskalnih politika mora ići ukorak sa snažnijim mehanizmima za ozakonjenje zajednički donesenih odluka kako bi se osigurala neophodna demokratska odgovornost europskih vlada te sudjelovanje građana u razvoju politika EU-a. Drugim riječima, Komsija će nastojati razviti istinsku političku uniju.

Sljedeći koraci

Socijalna pravednost najznačajniji je partner stabilnosti eura i čvrstih javnih financija:

— kratkoročno: kako bi osigurala financijsku stabilnost Komisija će se oslanjati na reviziju zakonodavnih akata iz paketa dviju mjera i šest mjera koji su osmišljeni kako bi se izbjegli prekomjerni deficiti i dugovi u državama članicama, a istovremeno će izraditi prijedloge za jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije,

— srednjoročno: Komisija će poboljšati način na koji se dodjeljuje uvjetna financijska pomoć državama europodručja u poteškoćama jačanjem demokratskog legitimiteta svojih struktura za intervenciju i uzimanjem u obzir socijalnog učinka gospodarskih reformi u tim državama u većoj mjeri.

Suradnja pri rješavanju trenutačnih europskih gospodarskih problema najbolji je način stvaranja održivog rasta i otvaranja

radnih mjesta u svim državama članicama.


Glosar upotrijebljenih tehničkih izraza

Zašto su nam potrebni Ekonomska i monetarna unija i euro

KONKURENTNOST — sposobnost države da uspješno proda svoje proizvode i usluge na domaćim i stranim tržištima te privuče strana ulaganja.

GOSPODARSKA POLITIKA — na europskoj razini, koordinacija gospodarskih odluka i reformi (primjerice, po pitanjima obrazovanja, proizvodnog tržišta, tržišta rada i mirovina) kako bi se osigurao uravnotežen, održiv i uključiv gospodarski rast. (Vidjeti i „Strategija Europa 2020.” u nastavku.)

FISKALNA POLITIKA — ravnoteža između prihoda (oporezivanjem) i rashoda države te struktura i sadržaj poreza i troškova.

MONETARNA POLITIKA — sustav u kojem monetarno nadležno tijelo (na razini EU-a to je Europska središnja banka, ESB) nadzire količinu novca u optjecaju tiskanjem novčanica i odobravanjem količina kovanica koje se smiju proizvesti u državama europodručja te kontrolira inflaciju prilagođavajući kamatne stope kako bi se osigurala stabilnost cijena.

JEDINSTVENO TRŽIŠTE — nasljednik „zajedničkog tržišta” iz 1960-ih i 1970-ih. U okviru njega potiče se slobodno kretanje roba, usluga, ljudi i kapitala u okviru jedinstvenog trgovinskog bloka.

Što je Ekonomska i monetarna unija u praksi

VIJEĆE ECOFIN‑a — tijelo na razini EU-a sastavljeno od ministara financija iz svih država članica. Donosi propise o gospodarskim i financijskim pitanjima povezanima s cijelim EU-om u suradnji s Europskim parlamentom.

EUROSKUPINA — ministri financija država europodručja. Raspravlja o svim pitanjima povezanima s eurom i europodručjem.

POSTUPAK U SLUČAJU PREKOMJERNOG DEFICITA — postupak koji Komisija pokreće u slučajevima kada država članica prekrši granice deficita ili duga, utvrđene Paktom o stabilnosti i rastu kako bi deficiti/dugovi te države opet bili u skladu sa zajedničkim ciljevima.

DRŽAVNE OBVEZNICE — zajmovi koje uzimaju nacionalne vlade koje prodaju obveznice ulagačima kako bi otplatile dugove. Zajmovi se uzimaju uz obećanje da će biti otplaćeni prema nominalnoj vrijednosti na datum dospijeća i s periodičnim plaćanjem kamata.

MAKROEKONOMIJA I MIKROEKONOMIJA — makroekonomija se odnosi na proučavanje gospodarskih pokazatelja velikih razmjera, poput nacionalnog dohotka, nezaposlenosti i inflacije kako bi se razumjelo funkcioniranje gospodarstva u cjelini. Mikroekonomija je usredotočena na manje faktore kao što su poduzeća i potrošači na određenim tržištima i na proučavanje kako njihovo ponašanje utječe na ponudu i potražnju te cijene.

KRIZA DRŽAVNOG DUGA — situacija u kojoj ulagači, s obzirom na to da postoji mogućnost da vlada ne uspije otplatiti dugove za državne obveznice, zahtijevaju sve veće kamatne stope na te obveznice, povećavajući tako postojeće državne deficite i dugove.

Kako se EU trudi povećati rast

IZVJEŠĆE O MEHANIZMU UPOZORAVANJA — postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže nadzorni je mehanizam čija je svrha prepoznati potencijalne rizike u ranoj fazi, spriječiti pojavu štetnih makroekonomskih neravnoteža i ispraviti postojeće neravnoteže. Postupak svake godine počinje izvješćem o mehanizmu upozoravanja, sastavljenim na temelju pregleda pokazatelja.

BANKARSKA UNIJA — korak dalje prema gospodarskoj i financijskoj integraciji u EU-u i državama europodručja, s ciljem postizanja snažnijeg i šireg uređivanja te nadziranja bankarskog sektora u Europi.


EUROPSKI FOND ZA FINANCIJSKU STABILNOST (EFSF)/EUROPSKI MEHANIZAM FINANCIJSKE STABILIZACIJE (EFSM) — dva „zaštitna mehanizma” ili sustava financijske potpore, uspostavljena kao privremene mjere za države članice koje su suočene s teškoćama. Sada su zamijenjeni europskim stabilizacijskim mehanizmom (vidjeti u nastavku) za sve nove zahtjeve za financijskom potporom. Fond je uspostavljen kao krizni fond s kreditnom sposobnosti od 440 milijardi eura za države europodručja te je i dalje odgovoran za programe potpore prethodno dogovorene za Grčku, Irsku i Portugal. U okviru njega prikupljaju se sredstva na financijskim tržištima koja su osigurana jamstvima država europodručja. Pomoć se daje pod strogim uvjetima temeljenima na programu ekonomske prilagodbe za pojedinu zemlju. Mehanizmom se omogućuje Komisiji da u ime EU-a posudi do 60 milijardi eura na financijskim tržištima kako bi se novac posudio državi članici koja se nalazi u teškoćama.

EUROPSKI STABILIZACIJSKI MEHANIZAM (ESM) — trajni mehanizam za rješavanje krize u državama europodručja uspostavljen 2012. na načelima na kojima se temelje EFSF i EFSM (vidjeti gore), koji su uspostavljeni kao privremene mjere. S kreditnom sposobnosti od 500 milijardi eura, ESM se djelomično oslanja na uplaćeni kapital za izdavanje dužničkih instrumenata kako bi se otplatili zajmovi i ostale vrste pomoći državama europodručja u financijskim teškoćama. Kako bi bila u mogućnosti primiti zajmove ESM-a, predmetna država najprije mora potpisati „fiskalni ugovor”, nakon čega slijedi poseban program prilagodbe. Odobrena su dva takva programa: za Cipar 2013. (s potpunim programom ekonomske prilagodbe) i za Španjolsku 2012. (s programom prilagodbe za španjolski financijski sektor).

STRATEGIJA EUROPA 2020. — strategija rasta EU-a za razdoblje 2010.–2020., usredotočena na „pametan, održiv i uključiv” rast (vidjeti http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm ili „Informacije o Europskoj uniji”, publikaciju posebno posvećenu Strategiji Europa 2020.).

POSTUPAK U SLUČAJU PREKOMJERNOG DEFICITA — Komisija pokreće taj postupak kada se u državi europodručja pojave ozbiljne gospodarske neravnoteže (po pitanjima rasta i konkurentnosti). On je korektivni dio „postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža”, sustava EU-a za rano upozoravanje kojim se ukazuje na nove neravnoteže.

ZAŠTITNI MEHANIZAM — mehanizam s pomoću kojeg se financiraju dugovi država suočenih s privremenim teškoćama posuđivanjem novca na financijskim tržištima, pod strogim uvjetima (vidjeti Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF)/Europski mehanizam financijske stabilizacije, gore).

FISKALNA UNIJA — dijeljenje zajedničkog proračuna sa središnjim fiskalnim tijelom, kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Zajedničkim obveznicama mogao bi se otplatiti dug europodručja, a ne zasebnim državnim obveznicama. To je dugoročna zamisao koja bi zahtijevala reviziju ugovora EU-a.

http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm

http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm


NA-01-14

-98

8-HR-C

Saznajte više

ISBN 978-92-79-41639-2doi:10.2775/19559

X Za pregled gospodarskih i financijskih poslova EU‑a posjetite: http://ec.europa.eu/economy_finance/index_en.htm

X Za više informacija o Europskoj središnjoj banci posjetite: http://www.ecb.int X Imate pitanja o Europskoj uniji? Može vam pomoći informacijski centar Europe Direct: 00 800 6 7 8 9 10

http://europedirect.europa.eu

ekonomska i monetarna unija i euro

Documents