Veernjakova bibliotekaKolo II. Kriminalistiki romaniKnjiga 6.Edgar Allan Poe: Umorstva u ulici Morgue i druge priePreveo s engleskog: Leo DriNaslov izvornika: Edgar Allan Poe Murders In Morgue Street And Other Storiescopvright d 2004. Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija, za ovo izdanjeProdukcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Veernji list, d.d.ISBN 953-7161-31-5Knjiga se prodaje jedino uz Veernji list.Edgar Allan PoeUmorstva u ulici Morgue i druge prieVeernji listUmorstva u ulici MorgueIKoju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeoAhil kad se krio meu enama pitanja su, to, premda zbunjuju, ipak ne iskljuuju svako nagaanje.Sir Thomas Browne Pokapanje u urnama*Duhovne osobine koje opisujemo kao analitike same su po sebi tek malo podlone analizi. Moemo ih ocijeniti samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, meu ostalim, da su svojem vlasniku, kad ih posjeduje u velikoj mjeri, uvijek izvor najivahnijeg uitka. Kao to se ovjek raduje svojoj fizikoj moi, te uiva u onim zadacima koji zahjevaju napor svih njegovih miia, tako se analitiar s veseljem predaje onoj moralnoj aktivnosti koja razrjeava. On nalazi zadovoljstvo ak i u naj-beznaajnijim zanimanjima koja e uposliti njegove talente. On voli zagonetke, pitalice, hijeroglife: pokazujui, pri rjeavanju svakog pojedinog od njih, stupanj pronicljivosti koji se obinom poimanju ini nadnaravnim. Njegovi rezultati, do kojih je doao samom biti i jezgrom metode zapravo nam se prikazuju kao ista intuicija. Sposobnost ralambe zacijelo se moe veoma ojaati prouavanjem matematike, a posebno one njezine najvie grane koja se, nepravedno, i iskljuivo na temelju njenih retrogradnih operacija naziva, kao par excellence, analitikom. A ipak, proraunavati ne znai samo po sebi analizirati. Igra aha, na primjer, ini jedno, i ne trudei se pokuati drugo. Iz toga slijedi da je igra aha, s obzirom na njezin utjecaj na duhovni znaaj, u velikoj mjeri pogreno shvaena. Ne piem sada raspravu, ve naprosto uvodim u poneto osebujnu pripovijest zapaanjima, koja su posve usputna; stoga u iskoristiti ovu priliku da* Sir Thomas Browne (1605.-1682.) - engleski lijenik i pisac, koji je u djelu Urn Burial {Pokapanje u urnama, 1658.) u meditativnom i mistinom tonu pisao o pogrebnim obredima, raznim nainima pokapanja mrtvaca, o smrti i besmrtnosti.utvrdim kako su uzvienije sposobnosti refleksivnog intelekta odreenije i korisnije zaokupljene nepretencioznom igrom dame nego a zamrenom izvjetaenou aha. U ovom posljednjem, u kojem su kretnje figura razliite i bizarne, s raznolikim i varijabilnim vrijednostima, ono to je naprosto zamreno pogreno se dri (prilino uobiajena zabluda) nem to je dubokoumno. Panja je ovdje zaokupljena u najveoj mjeri. Ako popusti samo na tren, dolazi do propusta, koji e uroditi gubitkom ili porazom. Budui da mogui potezi nisu samo mnogobrojni ve i zamreni, anse za takve propuste umnoavaju; i u devet od deset sluajeva pobijedit e sabraniji, a ne otroumniji igra. U dami, naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i mogu tek malo varirati, vjerojatnost se neopreza umanjuje i, budui da puka panja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju neka strana stekne steena je veom pronicavou. Da budemo manje apstraktni - zamislimo igru dame u kojoj su figure svedene na etiri kralja i gdje se, dakako, ne moe oekivati nikakav propust. Oigledno je da pobjedu ovdje moe odluiti (budui da su igrai u svemu jednaki) samo neki recherche potez, rezultat odreenog intelektualnog napora. Lien uobiajenih sredstava, analitiar se udubljuje u duh svoga protivnika, identificira se s njim, i nerijetko na taj nain na prvi pogled, spoznaje jedine metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne) kojima moe navesti na greku, ili natjerati na prenagljeno i pogreno prosuivanje.Vist je odavno poznat po svojem utjecaju na ono to se naziva mo prosuivanja, i poznato je da je bilo ljudi na najvioj intelektualnoj razini koji su u njemu nalazili naizgled neprotu-maivi uitak, dok su ah odbacivali kao frivolan. Nema sumnje da ne postoji nita slino to u tolikoj mjeri napree sposobnost ralambe. Najbolji ahist na krom svijetu nije nita drugo nego najbolji igra aha; ali vjetina u vistu znai sposobnost u svim onim znaajnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad kaem vjetina, mislim ono savrenstvo u poznavanju igre to ukljuuje obuhvaanje svih izvora iz kojih se moe izvui zakonita prednost. Oni nisu samo mnogobrojni, ve poprimaju i razliite oblike i esto se kriju u onim zakucima misli koji su potpuno nepristupani obinom poimanju. Promatrati paljivo znai pamtiti razgovijetno; i, do tog trenutka, sabran e se ahist snalaziti vrlo dobro u vistu, dok su Hovleova pravila* (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre) dovoljno i openito*Hoyleova pravila - kartaka pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle.shvatljiva. Tako su posjedovati dobro pamenje i postupati "po knjizi" trenuci koji se obino dre dovoljnim za dobru igru. Ali upravo se u pitanjima kod granica pukih pravila oituje vjetina analitiara. On utke prikuplja zalihu zapaanja i zakljuaka. To isto moda ine i njegovi drugovi, i razlika u opsegu steene informacije ne krije se toliko u valjanosti zakljuaka, koliko u kakvoi zapaanja. Nuno je znati to valja promatrati. Na se igra uope ne ograniava; niti ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru premda mu je igra cilj. On prouava izraz lica svojeg partnera, paljivo ga usporeujui s licem svakoga od svojih protivnika. Promatra nain slaganja karata u svakoj ruci; esto brojei adut za adutom, i jednu po jednu najjau kartu, pomou pogleda koje na njih bacaju oni koji ih dre. On zapaa svaku promjenu na licu dok je igra u toku, prikupljajui zalihu miljenja na temelju razlika u izrazu sigurnosti, ili iznenaenja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po nainu na koji uzima tih, on ocjenjuje moe li osoba koja ga je dobila napraviti jo jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu lica uz koji je baen na stol. Sluajna ili neoprezna rije; nehotino isputanje ili okretanje neke karte, s popratnom strepnjom ili nemarom s obzirom na njeno prikrivanje; prebrajanje tihova, i red po kojem su sloeni; nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost - sve to predstavlja, za njegovo prividno intuitivno shvaanje dvije ili tri runde, on u cijelosti poznaje sadraj onoga to svaki pojedini igra dri u ruci, te otada nadalje odlae svoje karte s jednakom odreenou svrhe, kao da su svi ostali igrai okrenuli svoje na pravu stranu.Analitiku mo ne valja brkati s pukom dosjetljivou; jer, dok je analitiar nuno dosjetljiv, dosjetljiv je ovjek esto udesno nesposoban za analizu. Sposobnost uoavanja redoslijeda, te kombiniranja po kojoj se dosjetljivost obino oituje, i kojoj su frenolozi* (rekao bih zabludom) pripisali poseban organ, pretpostavljajui da je rije o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se esto susree u onih iji intelekt inae granii s idioterijom da je privukla panju svekolikih pisaca o etici. Izmeu dosjetljivosti i analitike moi uistinu postoji razlika znatno vea nego izmeu mate i imaginacije**, ali po svojoj naravi uoljivo analogna.* frenologija - prouavanje karakternih i mentalnih osobina na temelju oblika lubanje, koje je bilo raireno u Poeovo doba i izazvalo njegovo posebno zanimanje.** Poe se ovdje slui poznatom romantinom podjelom poetskih osobina na matu, povrnu i ukrasnu pjesniku djelatnost, i imaginaciju, duboku stvaralaku snagu koja pjesniku daje gotovo nadnaravno znaenje i mo.Ustanovit e se, zapravo, da su dosjetljivi uvijek matoviti, a da istinski imaginativni, ne mogu biti drugo nego analitiari.Pripovijest koja slijedi moda e se itatelju uiniti pomalo, kao komentar netom iznesenim tvrdnjama.Boravei u Parizu tijekom proljea i dijela ljeta 18__., upoznaosam ondje Monsieura C. Augustea Dupina. Taj je mladi gospodin bio iz odline - tovie, iz vrlo slavne obitelji, ali je, zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siromatvo da mu je energija njegova znaaja potpuno podlegla, te se prestao kretati u svijetu ili nastojati da ponovno povrati svoj imetak. Susretljivou nekih vjerovnika, u njegovu se posjedu jo zadrao mali ostatak njegove oevine i iz prihoda koji mu je odatle pritjecao on je uspijevao, pomou najstroe tednje, pokrivati najnunije ivotne potrebe, ne brinui se za suvinosti. Knjige su mu, zaista, bile jedina rasko, a do njih je u Parizu lako doi.Prvi se susret zbio u nekoj zabitnoj knjinici u Rue Montmar-tre, gdje nas je sluajna okolnost to smo obojica traili isti vrlo rijedak i vrlo poseban primjerak knjige dovela do prisnijeg druenja. Viali smo se vrlo esto. Mene je iskreno zainteresirala mala obiteljska povijest, koju mi je on ispripovjedio s onom otvorenou, tako karakteristinom za Francuza, kad god je predmet razgovora iskljuivo njegovo ja. Bio sam zaprepaten, takoer, golemim opsegom njegove naitanost, a iznad svega sam osjeao kako me neobuzdani ar i ivahna svjeina njegove imaginacije uzbuuje do dna due. Znajui toraim i za im teim tada u Parizu, osjeao sam da bi mi drutvo takvog ovjeka predstavlja neprocjenjivo blago; i to sam mu vrsto iskreno povjerio. Napokon je bilo dogovoreno da emo stanovati zajedno tijekom mojeg boravka u gradu; a budui da su moje ivotne okolnosti bile neto sreenije od njegovih, bilo mi je doputeno pobrinuti se za troak unajmljivanja, te opremanja, u stilu koji je odgovarao prilino fantastinoj sumornosti nae zajednike udi, zubom vremena nagrizene i groteskne zgradurine, davno naputene zbog praznovjerja o kojima se nismo raspitivali, i naherene prema konanom padu u povuenom i usamljenom dijelu Faubourga St. Germaina.Da je svakodnevnica naega ivota u toj kui bila, poznata svijetu, drali bi nas za luake - premda moda za luake bezazlene naravi. Naa je osama bila savrena. Nismo doputali nikakve posjete. Zaista, i samo je mjesto nae povuenosti briljivodrano u tajnosti pred mojim nekadanjim znancima; a mnogo je godina prolo otkako je Dupin prestao ikoga poznavati ili biti poznat u Parizu. Postojali smo sami za sebe.Bio je poseban hir mog prijatelja (jer kako da to inae nazovem?) da bude zaljubljen u No zbog nje same; i toj sam se bi-zarrerie, kao i svim ostalima, bez rijei priklonio; predajui se bez ikakvih ograda njegovim mahnitim hirovima. Ta tmasta boica nije uvijek htjela sama prebivati uz nas; ali mogli smo krivotvoriti njenu prisutnost. Pri prvom traku zore zatvorili bismo sve masivne kapke na naoj staroj zgradi; upalili bismo dvije svijee koje su intenzivno namirisane zraile tek vrlo sablasnim i slabanim svjetlom. Njihovom pomou uposlili smo tada svoje due sanjarijama - itali, pisali ili razgovarali, dok nas ura ne bi upozorila da nastupa prava Tama. Tada bismo i etali ulicama, rukom pod ruku, nastavljajui razgovor o temama dana, ili lutajui na daleko i iroko do u kasne sate traei, posred neobuzdanih svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj duhovnog uzbuenja kojim moe uroditi mirno promatranje.U takvim trenucima morala mi je upasti u oi i zadiviti me (premda sam, po njegovom bujnom idealizmu, bio pripravan oekivati je) osebujna analitika sposobnost Dupina. inilo se takoer da on gorljivo uiva njome se koristiti - ako je ba i ne pokazuje - i nije oklijevao priznati zadovoljstvo koje je na taj nain postizao. Hvalisao se preda mnom tiho se smijui, kako veina ljudi, obzirom na njega, nosi prozore na svojim grudima, i bio je sklon dodati tim tvrdnjama izravne i upravo nevjerojatne dokaze njegova duboka poznavanja moje nutrine. Dranje mu je u takvim trenucima bilo hladno i odsutno; oi bezizraajne; dok mu se glas, inae puni tenor, uzdizao do piskavosti, koji bi zvuao mrzovoljno da nije bilo odmjerenosti i savrene razgovijetnosti izgovora. Promatrajui ga u tim raspoloenjima, esto sam se u mislima zadravao na drevnoj filozofiji Dvodijelne due, te sam se zabavljao zamiljajui dvostrukog Dupina - stvaralakog i rastvaralakog.Ne treba pretpostaviti po onome to sam netom ispripovjedio da iznosim nekakvu tajnu, ili biljeim neku romantinu priu. Ono to sam u tom Francuzu opisao bio je naprosto posljedica uzbuene, a moda ak i bolesne inteligencije. Ali kakve su prirode bile njegove primjedbe u dotinim razdobljima najbolje pokazati jedan primjer.Jedne smo noi etali dugakom, prljavom ulicom u blizini Palais Rovala. Kako smo obojica oigledno bili zaokupljeni mislima, ni jedan od nas nije prozborio ni slova barem petnaest minuta. Odjednom je Dupin naglo izgovorio ove rijei:"Zaista, on je vrlo malen rastom i bolje bi pristajao u Theatre des Varietes""O tome nema nikakve dvojbe" odgovorio sam nehotice, isprva i ne primijetivi (koliko sam bio udubljen u meditacije) udesan nain na koji se govornik suglasio s mojim razmiljanjima. Sabrao sam se nakon minute, i moje je zaprepatenje bilo silno."Dupine" rekoh ozbiljno, "Ovo prelazi moje poimanje. Ne oklijevam rei kako sam zapanjen, i kako jedva vjerujem svojim uima. Po emu si ti uope mogao znati da ja mislim o -?" Tu sam zastao da utvrdim izvan svake sumnje zna li on zaista o kome sam mislio."- O Chantillvju" ree on, "zato si zastao? Govorio si sam sebi kako ga njegova siuna pojava onemoguuje u tragediji!'A upravo je to bio predmet mojih razmiljanja. Chantilh/ bijae quondam postolar iz Rue St. Denis, koji se, poludjevi za pozornicom, okuao u ulozi Kserksa u istoimenoj Crebillonovoj* tragediji, te su ga obasuli podrugljivim pamfletima zbog tog pokuaja."Reci mi, za ime Boje" uskliknuh, "koja metoda - ako metoda uope postoji - koja ti je omoguila da dokui o emu mislim!' - Uistinu sam bio jo zaprepateniji nego to sam boljan iskazati."Bio je to piljar" odvrati moj prijatelj, "koji te naveo na zakljuak da onaj postolar nije dovoljno visok za Kserksa et id genus omne**!'"Piljar!" - ti me iznenauje - "ja uope ne poznajem nikakva piljara!'"Onaj ovjek koji je naletio na tebe kad smo ulazili u ulicu -to je moglo biti prije petnaest minuta"Sad sam se sjetio da me zaista neki piljar, nosei na glavi veliku koaru jabuka, zamalo sluajno oborio dok smo izlazili iz Rue C. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali; ali kakve je to veze imalo sa Chantillviem nisam nikako mogao dokuiti.U Dupinu nije bilo ni trunka charlatanerie. "Objasnit u ti" ree on, a da bi sve jasno shvatio, ponajprije emo slijediti trag* Prosper Crebillon (1674-1762) - francuski dramatiar Dramu o perzijskomkralju Kserksu napisao je 1714. godine.** et id genus omne (lat.) - i sve to je od te vrste.10tvojih meditacija unatrag, od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do asa rencontrea s dotinim piljarom.Vee karike tog lanca niu se ovako. - Chantilh/, Orion, Dr. Nichols. Epikur*, sterotomija**, ulina kaldrma, piljar."Malo je ljudi koji se nisu u nekom razdoblju svoga ivota zabavljali na taj nain da korak po korak unatrag slijede put kojim su doli do odreenih zakljuaka u svom duhu. To je zanimanje ponekad silno interesantno; i onaj koji se u njemu prvi put okua zapanjen je naizgled neizmjernom udaljenou i nepovezanou poetne toe i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje zaprepatenje kad sam uo Francuza da govori ono to je netom izrekao i kad nisam mogao, a da ne priznam kako govori istinu. Nastavio je:"Razgovarali smo o konjima, ako me pamenje ne vara, trenutak prije nego to smo izili iz Rue C. To je bio posljednji predmet o kojem smo raspravljali. Kad smo proli u ovu ulicu, piljar, s velikom koarom na glavi, hitro je proao pokraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kamenih kocaka, naslaganih na mjestu gdje se popravlja plonik, ti si nagazio na jedan labavi djeli, okliznuo se, malo nategnuo lanak, napravio si ljutito ili mrzovoljno lice, promrmljao nekoliko rijei, okrenuo se da pogleda hrpu kamenja, i zatim utke nastavio put. Nisi obraao posebnu panju na ono to ini; ali zanje je u mene u posljednje vrijeme postalo neka vrta nunosti!'"Oi su ti bile oborene - pogledavajui, s mrzovoljnim izrazom na rupe i brazde u ploniku (tako da sam vidio kako jo uvijek misli na kamenje) dok nismo stigli do male uliice zvane Lamartine, koja je poploena, u pokusne svrhe, ploama to gusto nalijeu jedna na drugu, uvrene zakovicama. Tu ti se lice razvedrilo i, primijetivi kako ti se usnice pomiu, nisam ni trenutak dvojio da si promrmljao rije "stereotomija" naziv koji se vrlo umjetno primjenjuje na ovu vrstu plonika. Znao sam da nisi mogao sam sebi rei "stereotomija" a da ti misli ne krenu u smjeru atomija, a odatle i Epikurovih teorija: a budui da sam, kad smo ne tako davno, raspravljali o tome predmetu, spomenuo kako su zaudno, a ipak kako neprimjeeno, neodreena* Epikur, starogrki filozof, sljedbenik Demokritov. Prema Epikuru svijet se sastoji od atoma i praznine. Atomi vertikalno padaju kroz prazninu dok se jednom, sluajno, jedan ne otkloni od svoje vertikalne putanje i tako izazove sudaranje atoma i stvaranje svjetova. ** sterotomija - znanost rezanja kamena.11nagaanja toga plemenitog Grka nala potvrdu u najnovijoj nebularnoj kozmogoniji*, osjetio sam da ne moe izbjei bae iti pogled uvis, na veliku nebulu** u Orionu***, i svakako sam oekivao da e to uinit. Ti jesi pogledao u nebo; i sad sam bio svjedkom da sam pravilno slijedio tvoj trag. Ali u onoj jet-koj kritici o Chantillvju, koja je objavljena u jueranjem "Mu-see" satiriar je, neukusno aludirajui na postolarevu promjenu imena poto je stao na koturne, citirao latinski stih o kojem smo est razgovarali. Mislim na stih.Perdidit antiquum litera prima sonum****Ve sam ti rekao da se to odnosi na Orion, koji se nekad pisao Urion; i zbog odreene zajedljivosti povezane s tim tumaenjem, bio sam svjestan da ga nisi mogao zaboraviti. Bilo je stoga jasno da nee propustiti povezati ta dva pojma Oriona i Chan-tillvja. Da si ih doista i povezao, uoio sam po naravi smijeka koji ti je zaigrao na usnama. Pomislio si kako je rtvovan bijedni postolar. Do tada je tvoje dranje bilo pogureno; ali sada sam vidio kako si se uspravio u svojoj punoj visini. Tada sam se uvjerio da razmilja o siunoj pojavi Chantillvja. U tom sam trenutku prekinuo tvoje meditacije primjedbom da bi, budui da je on u stvari zaista vrlo malen ovjeuljak - taj Chantillv - pristajao mnogo bolje u Theatre des Varietes.Nedugo poslije toga pregledavali smo jedno veernje izdanje Gazette des Tribunaux, kad su nam panju privukli slijedei stupci."udnovataumorstva. - Danas ujutro, oko tri sata, stanovnike Quartiera St. Rocha trgnuo je iz sna niz jezivih krikova, to su, kako se ini, dopirali iz etvrtog kata jedne kue u Rue Morgue, u kojoj, kako je poznato, prebivaju iskljuivo neka Madame L'Espanave i njena ki Mademoiselle Camille L'Espanave. Poslije stanovitog zatezanja, uzrokovanog bezuspjenim pokuajem da se u kuu ue na uobiajeni nain dveri su provaljene eljeznom polugom i ulo je osam do deset susjeda u pratnji dvaju gen-darmea. U to su doba krikovi ve umuknuli; ali, dok je skupina hitala uz prvi niz stepenica, razabrala je dva ili vie grubih gla-* kozmogonija - teorija ili opis nestanka svemira.**nebula - u astronomiji nebeska, obino svijetla maglica.*** Orion - zvijee na sjevernom dijelu neba.**** perdidit antiquum litera prima sonum (lat.) - prvo je slovo izgubilo svojstarinski zvuk.12sova u ljutitoj svai, koji kao da su dopirali iz gornjeg dijela kue. Kad su stigli do drugog odmorita, i ti su glasovi umuknuli, i zavladala je savrena tiina. Skupina se podijelila i urila od prostorije do prostorije. Poto su dospjeli do velike stranje sobe na etvrtom katu (koje su vrata, budui da su zakljuana s kljuem iznutra, bila nasilu provaljena) zatekli su prizor koji je u svakom od prisutnih izazvao ne samo zaprepatenje ve i uas.Stan je bio u bjesomunom neredu - namjetaj polomljen i razbacan na sve strane. Bio je samo jedan krevet; a s njega je bila podignuta krevetnina i baena nasred poda. Na jednom stolu leala je britva, umazana krvlju. Na kaminu su bila dva ili tri dugaka i gusta pramena sijede ljudske kose, takoer oblijepljena krvlju, i oigledno iupana s korijenom. Na podu su naena etiri napoleondora, jedna naunica od topaza, tri velike srebrne lice, tri manje od metal d'Alger, i dvije vreice, koje su sadravale gotovo etiri tisue franaka u zlatu. Ladice bureaua, koji je stajao u jednom kutu, bijahu otvorene te su oigledno bile opljakane, premda su brojni predmeti ipak ostali u njima. Malena je elina blagajna otkrivena pod krevetninom (ne pod krevetom). Bila je otvorena, a klju je jo uvijek bio u bravi. Nije sadravala nita do nekoliko starih pisama, i ostalih papira bez vee vanosti.Nigdje ne bijae traga Madame L'Espanave; ali budui da je u kaminu primijeena neuobiajena koliina ai, pretraen je dimnjak i (uasno je i ispriati!) le keri, glavom prema e, izvuen je iz njega; tako je naime bio utisnut u uski otvor do priline visine. Truplo je bilo jo prilino toplo. Pri pregledu uoena su brojna mjesta na kojima je koa bila oguljena, nedvojbeno zbog nasilnog naina na koji je bilo ugurano u dimnjak i izvueno. Na licu je bilo mnogo runih ogrebotina, a na grlu tamnih modrica i dubokih tragova noktiju, kao da je pokojnica bila udavljena.Nakon pomnog pretraivanja svakog dijela kue bez daljnjih novih otkria, skupina se zaputila u malo poploeno dvorite na zaelju kue, gdje je leao le stare gospoe tako potpo prerezana grkljana da je, pri pokuaju da je podignu, glava otpala. Tijelo je, kao i glava, bilo strahovito osakaeno - tijelo u tolikoj mjeri da je jedva zadralo neki izgled ljudskosti.U ovoj se jezivoj zagonetki, vjerujemo, jo ne nazire ni traga nekom rjeenju!'Novine slijedeega dana donijele su jo ove pojedinosti."Tragedija u Rue Morgue. Brojni su pojedinci ispitani u vezi s ovom vrlo udnovatom i jezivom aferom" (rije "affaire" u Francuskoj jo nema onaj frivolni smisao koji je poprimila u nas), ali13nije reeno nita to bi na nju moglo baciti neko svjetlo. Donosimo ovdje sve iskaze svjedoka.Pauline Dubourg, istaica, izjavljuje da je poznavala obje pokojnice tri godine, jer je za njih tijekom toga razdoblja prala rublje. inilo se da su stara gospoda i njezina ki u vrlo dobrim odnosima - vrlo njene jedna prema drugoj. Plaale su izvanredno. Ne moe nita rei u pogledu njihova naina ivota ili sredstava za ivot. Vjeruje d Madame L. izdravala proricanjem sudbine. Govorilo se da ima uteevine. Nikad nije susrela nikoga u kui kad bi donosila rublje ili ga odnosila kui. Sigurna je da nisu imale nikakve stalne posluge. inilo se da nema namjetaja ni u kojem dijelu kue osim na etvrtom katu.Pierre Moreau, trafikant, izjavljuje da je gotovo etiri godine obiavao prodavati male koliine duhana i burmuta Madame L'Espanave. Roen je u susjedstvu te tu oduvijek prebiva. Pokojnica i njena ki nastavale su kuu, u kojoj su naeni leevi, vie od est dina. Ranije je u njoj stanovao neki draguljar, koji je gornje sobe davao u podnajam razliitim osobama. Kua je bila vlasnitvo Madame L. Postala je nezadovoljna zbog toga to njen stanar zloupotrebljava kuu u kojoj stanuje te se sama uselila u nju, ne elei iznajmljivati ni jedan jedini dio. Stara je gospoa bila djetinjasta. Svjedok je vidio kerku kojih pet ili est puta tijekom tih est godina. Njih su dvije ivjele osobito povueno -govorilo se da imaju novaca. uo je kako se meu susjedima govorka da Madame L. prorie sudbinu - nije u to vjerovao. Nikad nije vidio nikoga da ulazi na vrata osim stare gospoe i njezine keri, nekog nosaa jednom ili dva puta, te lijenika kojih osam do deset puta.Mnoge druge osobe, susjedi, svjedoili su u istom smislu. Nije spomenuto da je itko posjeivao tu kuu. Nije poznato jesu li Madame L i njena ki imale ivih roaka. Kapci na prednjim prozorima rijetko su se otvarali. Oni u zaelju bili su uvijek zatvoreni, osim velike stranje odaje na etvrtom katu. Kua je bila dobra kua - ne tako stara.Isidore Muset, gendarme, izjavljuje da je bio pozvan u kuu oko tri sata ujutro, te je na ulaznim vratima zatekao dvadesetak do tridesetak osoba, koje su pokuavale ui u kuu. Napokon ih nasilu otvori, bajunetom - ne motkom. Gotovo da nije imao tekoe pri otvaranju jer su vrata bila dvostruka ili sloiva, a uz to nisu bila zatvorena ni dolje ni gore. Krikovi nisu prestajali sve dok se vrata nisu otvorila - onda su odjednom umuknuli. inilo se da su to vrisci neke osobe (ili osoba) u strahovitoj muci - bili su glasni i otegnuti, ne kratki i isprekidani. Svjedok je prvi krenuo niz stepenice. Dospjevi na prvo odmorite, uo je dva gla-14sa kako se glasno i ljutito prepiru - jedan osoran, drugi mnogo prodorniji - vrlo neobian glas. Mogao razabrati neke rijei prvoga glasa, koji je pripadao Francuzu. Siguran je da glas nije bio enski. Mogao razabrati rijei "sacre" i "diable" Prodorni je glas pripadao nekom strancu. Nije mogao sa sigurnou utvrditi je li to glas mukarca ili ene. Nije mogao razumjeti to se govori, ali vjeruje da je jezik bio panjolski. Stanje prostorije i trupla ovaj je svjedok opisao kao to smo ih mi opisali juer.Henry Duval, susjed, i po zanimanju srebrnar, izjavljuje daje bio u skupini koja je prva ula u kuu. Potvruje u glavnim crtama iskaze Museta. im su silom uli u kuu, povno su zatvorili vrata da sprijee ulaz gomili, koja se okupila vrlo brzo, bez obzira na kasni sat. Prodorni glas je po miljenju ovog svjedoka bio glas nekog Talijana. Uvjeren je da nije bio Francuz. Ne moe sa sigurnou rei da je glas bio muki. Mogao je biti i enski. Ne poznaje talijanski jezik. Nije mogao razabrati rijei, ali je po intonaciji govornika uvjeren da je govornik bio Talijan. Poznavao madame L. i njezinu ker. esto je s obje razgovarao. Uvjeren da prodorni glas nije pripadao ni jednoj od pokojnica.Odenheimer, restaurateur. Ovaj je svjedok dobrovoljno dao iskaz. Budui da ne govori francuski, ispitivan je putem tumaa. Inae je stanovnik Amsterdama. Prolazio je kraj kue u doba kad su se uli krikovi. Potrajali su nekoliko minuta - po svemu sudei, deset. Bili su otegnuti i glasni - vrlo strani i potresni. Bio meu onima koji su uli u zgradu. Potvruje iskaze prethodnih svjedoka u svakom pogledu, osim u jednom. Siguran je da je prodoran glas pripadao mukarcu - Francuzu. Nije mogao razabrati rijei koje su izreene. Bile su glasne i brze - neujednaene - izgovorene oigledno u strahu, kao i u srdbi. Glas je bio hrapav - ne toliko prodoran koliko hrapav. Ne bi ga mogao nazvati prodornim glasom. Osorni je glas nekoliko puta rekao "sacre" "diable" i jednom "mon Dieu"Jules Mignaud, bankar iz tvrtke Mignaud et Fils, Rue De-lonaine. Stariji je Mignaud. Madame L'Espanave posjedovala je neto imutka. Otvorila je raun u njegovoj banci u proljee godine - (prije osam godina). esto je ulagala male svote. Nije nita podizala sve do treeg dana prije svoje smrti, kad je osobno podigla svotu od 4000 franaka. Svota je isplaena u zlatu, i slubenik otposlan njenoj kui s novcem.Adolphe Le Bon, slubenik u banci Mignaud et Fils, izjavljuje da je navedenog dana oko podneva pratio Madame L'Espanave do njezina boravita s 4.000 franaka, podijeljenih u dvije vree. Poto su se vrata otvorila, pojavila se Mademoiselle L. i uzela mu iz ruku jednu vreicu, dok gaje stara gospoa oslobodila druge.15On se zatim poklonio i otiao. Nije vidio nijednog ovjeka na ulici u to vrijeme. Ulica je sporedna - vrlo pusta.William Byrd, kroja, izjavljuje da je bio meu onima koji su uli u kuu. Englez je. ivi u Parizu dvije godine. Bio je jedan od prvih koji su se uspeli stepenicama. uo je glasove u svai. Osoran je glas bio glas Francuza. Mogao je razabrati nekoliko rijei ali vie ih se ne moe svih sjetiti. Razgovijetno je uo "sacre" i "mon Dieu" Po buci koja se u tom trenutku ula inilo se kao da se nekoliko osoba bori - kao da neto strue ili se vue po podu. Prodoran je glas bio veoma glasan - glasniji od onog osornog. Siguran je da to nije mogao biti glas Engieza. ini mu se daje glas Nijemca. Moda je bio i enski glas. Ne razumije njemaki.etvorica od gore navedenih svjedoka, ponovno pozvani, izjavljuju da su vrata odaje u kojoj je naeno tijelo Mademoiselle L bila zakljuana iznutra kad su svjedoci stigli do njih. Sve je bilo savreno tiho - niotkud ni stenjanja ni bilo kakva uma. Poto su vrata silom provaljena, na vidiku nije bilo ni ive due. Prozori, kako u stranjoj tako i u prvoj sobi, bijahu sputeni i vrsto zatvoreni iznutra. Vrata izmeu dviju soba bila su zatvorena, ali ne i zakljuana. Vrata koja vode iz prednje sobe u hodnik bila su zakljuana, i klju je bio iznutra. Mala sobica na prednjoj strani kue, na etvrtom katu, na dnu hodnika, bila je otvorena, zapravo odkrinutih vrata. Ta je sobica bila zatrpana starim krevetima, sanducima i slinim. Sve je paljivo pomaknuto i pretraeno. Nema nijednog pedlja u bilo kojem dijelu kue koji nije bio paljivo pretraen. istai su provueni gore i dolje kroz dimnjake. Kua je etverokatnica, s tavanskim stanovima (mansardes). Vrata na krovu bijahu vrsto zabijena avlima - inilo se da nisu godinama otvarana. Svjedoci su razliito prikazali vrijeme koje je proteklo izmeu trenutka kad su uli glasove u svai i nasilnog otvaranja vrata sobe. Po nekima je trajalo jedva tri minute - po nekima ak pet. Vrata su otvorena s mukom.Alfonzo Carcio, pogrebnik, izjavljuje kako prebiva u Rue Morgue. Roeni je panjolac. Bio u skupini koja je ula u kuu. Nije poao dalje uza stepenice. Osjetljivih je ivaca, te strepio od posljedica uzrujavanja. uo glasove koji se prepiru. Osoran je glas bio glas Francuza. Nije mogao razabrati to se govori. Prodoran je glas pripadao Englezu - u to je uvjeren. Ne razumi- . je engleski jezik, ali sudi po intonaciji.Alberto Montani, slastiar, izjavljuje da je bio medu prvima koji e se popeti uza stepenice. uo glasove o kojima je rije. Osoran je glas bio glas Francuza. Razabrao nekoliko rijei. inilo se da se govornik s nekim pravda. Nije mogao razabrati rijei izreene prodornim glasom. Bile su brze i neujednaene. Misli daglas pripada nekom Rusu. Potvruje ostala svjedoenja. Talijan je. Nikad nije razgovarao s roenim Rusom.Nekoliko svjedoka, ponovno pozvanih, posvjedoilo je na ovom mjestu da su dimnjaci svih soba na etvrtom katu odve uski da propuste ljudsko bie. Pod "istaima" se razumijevaju cilindrine etke kakvima se slue dimnjaari. Te su etke provuene u oba smjera kr svaki dimnjak i odvod u kui. Nema n ikakvoga stranjeg prolaza kojim se netko mogao spustiti dok se skupina uspinjala stepenicama. Tijelo Mademoiselle L'Espanve bilo je tako vrsto uglavljeno u dimnjak da se nije moglo izvui dok etvero ili petero prisutnih nije udruilo snage.Paul Dumas, lijenik, izjavljuje daje negdje u zoru bio pozvan pregledati trupla. I jedno i drugo lealo je tada na gruboj platnenoj podlozi kreveta u odaji u kojoj je pronaena Mademoiselle L Le te mlade dame bio je strahovito natuen i izguljen. injenica da je bio uguran u dimnjak zacijelo dovoljno objanjava tu pojavu. Grlo je bilo vrlo nauljano. Tono pod bradom nalazilo se nekoliko dubokih ogrebotina, uz niz plavih tragova, koji su oigledno bili otisci prstiju. Lice je bilo strahovito iznakae-no, a one jabuice izbuljene. Jezik je bio djelomino pregrizan. Velika masnica pronaena je u dubini trbuha, nastala, kako se ini, pritiskom koljena. Po miljenju M. Dumasa, Mademoiselle L'Espanave zadavila je neka nepoznata osoba, ili osobe. Le majke bio je strahovito osakaen. Sve su kosti desne noge i ruke bile manje ili vie smrskane. Lijevi dio gotovo potpuno skrhan, kao i sva rebra na lijevoj strani. itavo tijelo strahovito isprebijano i iznakaeno. Nije bilo mogue ustvrditi kako su ozljede nanesene. Kakav teki drveni tap ili neka iroka eljezna motka - stolac -bilo kakvo omano, teko i tupo orue imalo, bi takvo djelovanje, ukoliko bi njime rukovao vrlo snaan ovjek. ena ne bi nikako mogla zadati te udarce bilo kakvim oruem. Glava pokojnice, kad ju je svjedok ugledao, bila je potpuno odijeljena od tijela, te takoer silno razmrskana. Vrat je oigledno bio prerezan nekim vrlo otrim instrumentom - vjerojatno britvom.Alexandre Etienne, kirurg, bio je pozvan da s M. Dumasom pregleda trupla. Potvruje svjedoenje i miljenje M. Dumasa.Nikakvi daljnji vani podaci nisu izili na vidjelo, premda je ispitano jo nekoliko osoba. Umorstvo tako tajanstveno, tako zamreno u svim svojim pojedinostima nikad prije nije poinjeno u Parizu - ako je umorstvo uope poinjeno. Policija tapka u potpunom mraku - vrlo neobina pojava u dogaajima ovakve vrste. Na vidiku, meutim, nema ni traga nekom rjeenju!'Veernje izdanje novina objavilo je da u Quartier St. Roch i dalje vlada silno uzbuenje - da su prostorije zgrade o kojoj je1617rije jo jednom paljivo pretraene, i da su svjedoci iznova ispitani, ali bez ikakva rezultata. U jednoj se pripomeni, meutim, navodi daje Adolphe Le Bon uhapen i sproveden u zatvor premda se ne ini da ga bilo to tereti, osim ve iznesenih injenica.Dupina kao da je neobino zanimao razvoj te zagonetke barem sam tako zakljuio po njegovu vladanju, jer nije izrekao ni jednu primjedbu. Tek poto je objavljeno da je Le Bon uhapen, upitao me on to mislim o tim umorstvima.Mogao sam se tek sloiti s cijelim Parizom u tome da ih drim nerjeivom tajnom. Nisam vidio naina na koji bi bilo mogue ui u trag ubojici."Ne smijemo suditi o nainu" rekao je Dupin, "na temelju ovoga nesavrenog sasluanja. Parika policija, koju toliko hvale zbog njezine Pronicavosti, lukava je, ali nita vie. U njezinim postupcima nema metode, osim metode trenutka. Ona se naveliko hvali raznim mjerama; ali su one vrlo esto toliko neprilagoene postavljenim ciljevima da nas moraju podsjetiti na Monsieura Jourdaina, koji trai svoju robe-de-chambre - pour mieux entendre la musique.* Rezultati koje ona postie esto iznenauju, ali se do njih ponajvie dolazi pukom marljivou i energijom. Kad ta svojstva nisu svrsishodna, njezini planovi propadaju. Vidocq je, na primjer, dobro pogaao, i bio je uporan ovjek. Ali, bez pomoi obrazovana miljenja, neprestano je grijeio upravo s prevelika intenziteta svojih istraivanja. On je suavao svoje vidno polje zato to je predmet drao preblizu. Mogao je moda vidjeti jednu ili dvije pojedinosti neobino jasno, ali je pritom nuno gubio iz vida pojavu kao cjelinu. Postoji dakle mogunost da se u neto i odve udubljuje. Istina se ne nalazi uvijek u zdencu. Zapravo, to se tie znaajnijih spoznaja, vrsto vjerujem daje ona vazda na povrini. Dubina se nalazi u dolinama gdje tragamo za njom, a ne na planinskim vrhuncima gdje se otkriva. Za oblike i izvore te vrste zablude vrlo je karakteristino promatranje nebeskih tijela. Pogledavati u zvijezdu -motriti - je iskosa, okrenuvi prema njoj vanjske dijelove retine (prijemljivije za slabane dojmove svijetla od unutarnjih) znai vidjeti zvijezdu jasno - znai najbolje ocijeniti njen sjaj - sjaj koji jenjava razmjerno tome kako pogled skreemo ravno na nju.* Jourdain - komini junak Moliereove komedije Graanin plemi. Moliere se izruguje skorojeviu koji pokuava oponaati plemie, pa glupavo misli da e u kunom ogrtau bolje utziku.18U posljednjem sluaju vei broj zraka stvarno dospijeva u oko, ali u prvom postoji profinjenija mogunost shvaanja. Nepotrebnim udubljivanjem zbunjujemo i oslabljujemo misao; i mogue je postii da ak i sama Venera nestane s nekog svoda promatranjem odve upornim, odve usredotoenim, ili odve izravnim.to se ovih umorstava tie, upustimo se naas sami u istraivanje, prije nego o njima stvorimo neko miljenje. Istraga e nas zabaviti "(uinilo mi se da je to pomalo neobian izraz, primijenjen u ovom smislu, ali nisam nita rekao)" a osim toga, Le Bon mi je jednom uinio uslugu za koju mu dugujem zahvalnost. Otii emo i svojim oima pogledati zgradu u pitanju. Pomajem G-a, prefekta policije, i pribavljanje potrebnog doputenja nee predstavljati tekou!'Dozvola je nabavljena i smjesta smo krenuli u Rue Morgue. lb je jedan od onih bijednih prolaza koji su se isprijeili izmeu Rue Richelieu i Rue St. Roch. Bilo je kasno poslijepodne kad smo onamo stigli; taje etvrt, naime vrlo udaljena od one u kojoj smo boravili. Kuu smo nali bez muke; jer brojni su prolaznici jo uvijek s dokonom znatieljom zurili uvis u zatvorene kapke sa suprotne strane ulice. Bila je to obina parika kua, s ulaznim" vratima na kojima je s jedne strane stajala ostakljena uvarska kuica, s pominim kapkom na prozoru, nagovjetavajui loge de concierge. Prije nego smo uli u kuu, poli smo pjeice do kraja ulice, skrenuli u jedan uski prolaz i onda, ponovno skrenuvi, proli uz zadnju stranu zgrade - dok je Dupin razgledao cijelu okolinu, kao i kuu, s podrobnom panjom kojoj nikako nisam mogao vidjeti svrhe.Vrativi se istim putem, ponovno smo doli pred proelje zgrade, pozvonili i, budui da smo pokazali svoje isprave, agenti na strai pustili su nas da uemo. Poli smo gore - u odaju u kojoj je pronaeno tijelo Mademoiselle L'Espanave, i gdje su obje pokojnice jo uvijek leale. U nered u sobi nije, kao obino, nitko dirao. Nisam vidio nita do onoga to je ve ranije izneseno u Gazette des Tribunaux Dupin je sve pomno pretraio - ne izuzimajui ni tijela rtava. Tada smo krenuli u druge prostorije, i u dvorite; cijelim putem pratio nas je gendarme. To nas je istraivanje zaokupilo do mraka, kad smo se spremili na odlazak. Putem kui moj se pratilac na trenutak zaustavio u urednitvu jednoga dnevnika.19Ve sam rekao da su hirovi moga prijatelja bili mnogobrojni, i da Je les menageais* - jer za tu frazu u engleskom jeziku nema odgovarajueg izraza. Sad mu je bilo drago otklanjati svaki razgovor na temu umorstva, sve otprilike, do popodneva idueg dana. Tada me upitao, iznenada, jesam li opazio neto udnovato na onom popritu uasa.Sam nain na koji je naglasio rije "udnovato" izazvao je u meni zbog neega jezu, a da nisam pravo znao zbog ega."Ne, nita udnovato " rekao sam, "u najmanju ruku, nita vie nego to smo obojica mogli vidjeti u novinama!'"Gazette" odvratio je on, "nije, na alost, ulazila u neobinu strahotu samog dogaaja. Ali odbacimo dokone zakljuke tih novina. Imam dojam da se ta tajna dri nerazrjeivom upravo s onog razloga zbog kojega bi je valjalo drati vrlo rjeivom - to jest zbog otre naravi njenih svojstava. Policiju zbunjuje prividan nedostatak motiva - ne za samo umorstvo - ve za krvolonost umorstva. Zbunjuje ih takoer prividna nemogunost da izmire glasove koji su se uli u svai s injenicama da gore nije pronaen nitko osim umorene Mademoiselle L'Eslpanave, i da nije bilo nikakve mogunosti izlaska, a da to ne bi primijetila skupina koja se uspinjala stepenicama. Suludi nered u sobi; les uguran glavom nadolje u dimnjak; strahovito osakaenje tijela stare gospoe; te okolnosti, uz one koje sam, netom spomenuo, i ostale koje ne moram spomenuti, dovoljne su da potpuno paraliziraju sposobnosti vladinih slubenika, dovodei njihovu proslavljenu pronicljivost u nedoumicu. Pali su rtvom krupne, ali este zablude brkanja neobinog s teko razumljivim. Ali upravo po tim odstupanjima od razine uobiajenog pipka razum traei put, ako ga uope trai, u potrazi za istinom. U istragama kakvu mi sada vodimo ne bi se smjelo pitati toliko "to se zbilo" ve "to je to to se zbilo, a da se nije zbilo nikad prije" Zapravo lakoa kojom u doi, ili sam ve doao do rjeenja ove zagonetke, u pravnom je razmjeru s njenom prividnom nerjeivou u oima policije!'Zurio sam u govornika u nijemom zaprepatenju."Sada oekujem" nastavio je on, gledajui prema vratima naeg stana - sada oekujem osobu koja je, premda moda nije poinitelj ovog pokolja, morala do neke mjere biti umijeana u taj in. U najgorem je dijelu poinjenih zloina on vjerojatno neduan. Nadam se daje ta moja pretpostavka tona; jer na njoj se temelji moja nada da shvatim itavu zagonetku. Oekujem tog' je les menageais (franc.) - podnosio sam ih, nastojao sam im ugoditi.20ovjeka ovdje - u ovoj sobi - svakog trenutka. Istina je, mogao bi i ne doi; ali mislim da hoe. Doe li, bit e ga potrebno zadrati. Evo pitolja; a obojica se znamo njime koristiti kad to sluaj zahtijeva!'Uzeo sam pitolje, a da sam jedva znao to inim ili vjerovao svojim uima, dok je Dupin nastavio govoriti, gotovo kao da dri monolog. Ve sam spomenuo kako mu je u takvim trenucima izraz bio odsutan. Njegovo je izlaganje bilo namijenjeno meni; ali glas mu je, premda ni u kojem sluaju glasan, imao onu intonaciju kojom se obino sluimo kad razgovaramo s nekim na veliku udaljenost. Njegove su oi, potpuno bezizraajne, promatrale samo zid."Da glasovi koje su svjedoci na stepenicama uli kako se svaaju " rekao je, "nisu bili glasovi samih ena, iskazi su svjedoka u cijelosti dokazali. To nas oslobaa svake sumnje s obzirom na pitanje je li stara gospoa mogla najprije umoriti ker, a poslije poiniti samoubojstvo. Govorim o tom momentu iskljuivo za volju metode; jer snaga Madame L'Espanave ne bi ni izdaleka bila dorasla zadatku da ugura le svoje keri u dimnjak onako kako je bio naen; a narav ozljeda na njenoj vlastitoj osobi potpuno iskljuuje pomisao na samounitenje. Umorstvo je dakle poinila neka trea osoba; i glasovi te tree osobe bijahu oni koji su se uli u svai. Dopusti sada da ti skrenem panju - ne na itavo svjedoenje koje se odnosi na te glasove - ve na ono to je udnovato u tom svjedoenju. Jesi li primijetio bilo to udnovato u njemu?"Spomenuo sam daje, premda su se svi svjedoci slagali u tome da je osoran glas bio glas Francuza, veliko neslaganje izazvao prodoran ili, koliko gaje jedan pojedinac opisao, hrapavi glas."To je bilo samo svjedoenje" rekao je Dupin, "ali to nije bila udnovatost svjedoenja. Ti nisi zapazio nita karakteristino. Neto je ipak valjalo zapaziti. Svjedoci su se, kao to si spomenuo, sloili u pogledu osornog glasa; u tome su bili jednoglasni. Ali s obzirom na prodoran glas, osebujno je - ne da se nisu slagali -ve daje, dok su ga jedan Talijan, jedan Englez, jedan panjolac, jedan Nizozemac i jedan Francuz pokuavali opisati, svaki od njih govorio o njemu kao o glasu stranca. Svaki je od njih siguran da to nije bio glas njegova zemljaka. Svaki ga prispodobljuje- ne glasu pripadnika bilo koje nacije u iji je jezik dobro upuen- ve obrnuto. Francuz pretpostavlja daje to glas panjolca, i bio bi mogao razabrati neke rijei da poznaje panjolski. Nizozemac tvrdi da je pripadao nekom Francuzu; ali vidjet emo da stoji21napisano kako je, budui da ne razumije francuski, ovaj svjedok ispitivan putem tumaa. Englez misli daje posrijedi glas Nijemca, a ne razumije njemaki. panjolac je "siguran" daje to bio glas Engleza, ali "sudi po intonaciji" u cijelosti, zato to ne razumije engleski jezik. Talijan vjeruje da je glas bio glas Rusa, ali nikad nije razgovarao s roenim Rusom. Drugi se Francuz, tovie, razilazi u miljenju s prvim, i uvjerenje daje glas pripadao Talijanu, ali budui da mu taj jezik nije poznat, uvjerila ga je, jednako kao panjolca, intonacija. Koliko je, dakle, udesno nesvakidanji morao zapravo biti taj glas o kojemu su se mogli pojaviti iskazi poput ovoga! - kojemu ak ni u tonovima stanovnici pet velikih dijelova Europe nisu mogli otkriti nita poznato! Rei e da je to mogao biti glas nekog Azijca ili Afrikanca. Pariz ne obiluje ni Azijcima ni Afrikancima; ali, ne poriui takvo zakljuivanje, naprosto u ti sada skrenuti panju na tri momenta. Jedan je svjedok opisao taj glas kao "hrapav vie nego prodoran" Druga su ga dvojica predoila kao "hitar i neujednaen" Nikakve rijei - nikakve glasove nalik rijeima - nijedan svjedok ne spominje kao razgovijetne. Nije mi poznato, nastavio je Dupin, "kakav sam dojam do sada mogao ostaviti na tvoje rasuivanje; ali ne oklijevam rei kako su ispravne dedukcije ak i iz ovog dijela svjedoenja - dijela koji se odnosi na jedan osoran i jedan prodoran glas - same po sebi dovoljne da pobude sumnju koja bi morala usmjeriti itavo daljnje istraivanje ove tajne. Rekoh "ispravne dedukcije" ali time nisam dokraja izrazio ono to mislim. elio sam nagovijestiti kako su te dedukcije jedine pravilne, i kako ta sumnja iz njih neizbjeno proistjee kao jedini rezultat. Koja je to sumnja, meutim, za sada jo neu kazati. elio bih samo da dri na umu kako je za mene ona bila dovoljno snana da podari odreeni oblik - izvjesnu tendenciju - mojim ispitivanjima u onoj odaji.Prebacimo se sada u mati u tu odaju. to emo u njoj ponajprije potraiti? Nain izlaska kojim su se ubojice posluile. Nije pretjerano kazati da ni jedan od nas dvojice ne vjeruje u nadnaravna zbivanja. Madame i Mademoiselle L'Espanave nisu ubili duhovi. Poinitelji toga djela bijahu zbiljski i zbiljski su pobjegli. Dakle, kako? Sreom, postoji samo jedan nain razmiljanja o toj pojedinosti, i taj nas nain mora dovesti do odreenog zakljuka. - Razmotrimo, jednu po jednu, prihvatljive mogunosti izlaska. Jasno je da su ubojice bile u sobi gdje je pronaena Mademoiselle L'Espanave, ili barem u susjednoj sobi, kad su se svjedoci uspinjali stepenicama. Moramo dakle traiti izlaz samo iz tih dviju prostorija. Policija je podrobno pregledala podove,22stropove, samu grau zidova do u najmanju pojedinost. Nikakav tajni izlaz nije mogao promaknuti njihovoj budnosti. Ali ne pouzdavajui se u njihove oi, razgledavao sam vlastitim. Nije, dakle, bilo nikakvih tajnih izlaza. Ijedna i druga vrata koja vode i z soba u hodnik bila su dobro zakljuana, s kljuem iznutra. Obratimo sada panju na dimnjake. Oni, premda uobiajene irine do kojih dva i pol do tri metra iznad kamina, ne mogu propustiti u cijeloj svojoj duini ak ni tijelo velike make. Kako je nemogunost izlaska na ve navedene naine time konano utvrena, preostaju nam jo samo pzori. Kroz one iz prednje sobe nitko nije mogao pobjei, a da ga ne zapazi gomila na ulici. Ubojice su dakle morale proi kroz prozore stranje sobe. Sada, dovedeni do tog zakljuka na tako nedvosmislen nain, nije na nama, kao misliocima, odbaciti ga zbog prividne nemogunosti. Na nama je samo dokazati kako te prividne "nemogunosti" u stvarnosti to nisu.U odaji postoje dva prozora. Jedan od njih nije zaklonjen pokustvom i potpuno je vidljiv. Donji je dio drugoga sakriven od pogleda uzglavljem nezgrapnog drvenog kreveta, koji je na-tisnut tik do njega. Prvi je prozor zateen vrsto zatvoren iznutra. Odupro se krajnjem naporu onih koji su ga pokuali podii. Velika rupa bila mu je prosvrdlana na lijevoj strani okvira, gdje je vrlo krupan avao bio zatjeran u drvo gotovo do glavice.Kad je pregledan i drugi prozor, uoen je slian avao, slino zatjeran u okvir i snaan pokuaj da se podigne to okno takoer nije uspio. Policija je sad bila potpuno uvjerena da nitko nije izlazio s te strane. I stoga su drali kako bi pretjerali u izvravanju dunosti da izvlae avle i otvaraju prozore.Moje je istraivanje bilo neto podrobnije, i to iz razloga koji sam netom naveo, jer sam znao da e se upravo ovdje morati dokazati kako sve prividne nemogunosti u stvarnosti to nisu.Poeo sam razmiljati ovako - a posteriori. Ubojice jesu po-bjegle kroz jedan od tih prozora. Budui da je to tako, oni nisu mogli iznova privrstiti okna iznutra, onako kako su kasnije naena; - pojedinost, koja je svojom oiglednou obustavila istraivanja policije u tom smjeru. A ipak, okna su bila uvrena. U njih dakle mora postojati neka mogunost da se sama za-kraunaju. Tome se zakljuku nije bilo mogue oteti. Priao sam onom nezaklonjenom prozoru, izvukao avao uz stanovite tekoe i pokuao podii okno. Oduprlo se svim mojim naporima, kao to sam i oekivao. Neko skriveno pero mora postojati, to mije sad bilo jasno; i ta potvrda mojeg miljenja uvjerila me kako su moje pretpostavke, u najmanju ruku, bile tone, ma kako se23tajnovito jo uvijek doimale okolnosti u vezi s avlima. Paljivo pretraivanje ubrzo je iznijelo na vidjelo sakriveno pero. Pritisnuo sam ga i, zadovoljan tim otkriem, uzdrao sam se od toga da podignem okno.Sada sam ponovno umetnuo avao i paljivo ga promotrio. Osoba koja je prola kroz taj prozor mogla gaje ponovno zatvoriti, i pero bi kljocnulo - ali avao nije mogao biti nanovo zakucan. Zakljuak je bio jasan, i ponovno je suzio polje mojih istraivanja. Ubojice su morale pobjei kroz drugi prozor. Pretpostavivi zatim da su pera na oba okna jednaka, kao to je bilo vjerojatno, mora biti pronaena neka razlika izmeu avala, ili, u najmanju ruku, izmeu naina na koji su uvreni. Uspevi se na platnenu podlogkreveta potanko sam preko uzglavlja pregledao drugi prozor. Spustivi ruku iza kreveta smjesta sam -pronaao i pritisnuo pero koje je, kao to sam i pretpostavljao, - bilo po tipu potpuno istovjetno sa svojim susjedom. Sada sam pogledao avao. Bio je jednako vrst kao i onaj prvi, i oigledno zabijen na isti nain - zatjeran gotovo do glavice.Rei e da sam bio zbunjen; ali, misli li tako, zacijelo si pogreno shvatio prirodu ovih indukcija. Da se posluim izrazom iz sporta, nisam ni jedanput "napravio faul" Trag nije bio izgubljen iz vida ni na jedan trenutak. Nije bilo pukotine ni u jednoj kariki toga lanca. Slijedio sam tajnu do njena konana rezultata - a taj je rezultat bio avao. On je, kaem, u svakom pogledu izgledao poput svog para u drugom prozoru; ali ta je injenica bila apsolutno nevana (ma koliko se mogla initi konanom) kad se usporedi s okolnou da ovdje, na ovoj toki, trag koji vodi do kljua tajne zavrava. "Neto nije u redu" rekao sam, "uvezi s avlom:' Dodirnuo sam ga; i glavica mi je, zajedno s otprilike pola centimetara kraka, ostala u ruci. Ostatak se kraka nalazio u rupi izbuenoj svrdlom, gdje se nekad slomio. Prijelom je bio star (jer su mu rubovi bili obloeni rom) i oigledno je bio rezultat udarca ekiem, koji je djelomino zatjerao glavicu avla u vrh donjeg okna. Sad sam paljivo ponovno poloio taj gornji dio avla u udubinu odakle sam ga izvukao, i slinost s itavim avlom bila je potpuna - prijelom nije bio vidljiv. Pritisnuvi pero, blago sam podigao okno za nekoliko palaca; glavica se podigla s njim, i dalje vrsto uglavljena u svoju podlogu. Zatvorio sam prozor, i privid je cijelog avla bio ponovno savren.Zagonetka je, dakle, do te toke bila odgonetnuta. Ubojica je pobjegao kroz prozor koji gleda na krevet. Spustivi se sam od24sebe kad je on iziao (ili moda namjerno zatvoren), prozor se zatvarao pomou pera; i djelovanje je toga pera policiju dovelo u zabludu tako da je pomislila da je prozor zadran avlom stoga se daljnje istraivanje smatralo nepotrebnim.Naredno je pitanje nain silaska. To sam pitanje na zadovoljavajui nain rijeio kad sam s tobom obilazio zgradu. Otprilike metar i tri etvrtine od dotinog prozora ide munjovod. S toga bi munjovoda bilo nemogue uope dosegnuti sam prozor, a da o ulaenju tim putem i ne govorimo. Zapazio sam, meutim, da su kapci na etvrtom katu od one osebujne vrste koju pariki stolari nazivaju ferrades - vrsta koja se dan-danas rijetko izrauje, ali se esto via na vrlo starim zgradama u Lvonsu i Bordeauxu. Po obliku oni su nalik obinim vratima (ednokrilnim, ne dvokril-nim vratima), osim to je gornja polovica reetkasta ili izraena s ornamentalnim letvicama - te tako predstavlja izvanredan rukohvat. U ovom su sluaju ti kapci iroki itav metar. Kad smo ih vidjeli sa zaelja kue, oba su bila otprilike dopola otvorena - to jest, stajali su u pravom kutu od zida. Vjerojatno je policija, jednako kao i ja, razgledala zaelje stambene kue; ali, ako jest, promatrajui te ferrades postrance u liniji njihove irine (a drukije nije ni mogla), nije spoznala kolika je zapravo ta irina ili je, u svakom sluaju, nije uzela u obzir. U stvari, poto se jednom uvjerila da nikakav izlazak nije mogu s te strane, sasvim je prirodno da ju je podvrgla samo vrlo povrnom ispitivanju. Meni je meutim bilo jasno da bi se kapak koji pripada prozoru uz uzglavlje kreveta, ako se dokraja otvori tako da dodirne zid, naao na tek dvije stope daleko od munjovoda. Bilo je takoer oigledno daje, primjenom posve neuobiajene mjere spretnosti i smionosti, bilo mogue na taj nain uspjeno ui kroz prozor s munjovoda. Ispruivi ruku na udaljenost od jednog metra (sada pretpostavljamo daje kapak otvoren do krajnjih granica), provalnik se mogao vrsto uhvatiti za reetkasti dio. Odvojivi se zatim od munjovoda, oduprijevi se stopalima vrsto o zid i hrabro se odbacivi od njega, mogao je zamahnuti kapkom tako da ga zatvori i, ako zamislimo da je prozor u to doba bio otvoren, mogao se ak istim zamahom ubaciti u sobu.elio bih da posebno dri na umu kako neprestano govorimo o vrlo neuobiajenom stupnju okretnosti kao uvjetu za uspjeh tako pogibeljna i tako teka pothvata. Namjera mije pokazati ti kao prvo, daje to bilo mogue izvesti: - ali drugo, i najvanije, elim posebno nametnuti tvojem shvaanju vrlo neobian - gotovo nadnaravan karakter te okretnosti, koja je to mogla izvesti.25Rei e, nema sumnje, sluei se pravnikim jezikom, kako bih "da bih obranio svoju tezu" morao radije podcijeniti nego uporno zahtijevati tonu ocjenu okretnosti koju je ovaj sluaj zahtijevao. Moda je to pravnika praksa, ali to nije postupak razuma. Moj je konani cilj samo istina. Neposredna mi je svrha navesti te da usporedo, jedno uz drugo, razmotri vrlo neobinu okretnost, o kojoj sam netom govorio, i onaj vrlo, osebujni prodorni (ili hrapavi) i neujednaeni glas, o ijoj se nacionalnoj pripadnosti ni dva ovjeka nisu mogla sloiti, i u ijem se izriajima nije mogla razabrati nikakva tvorba slogova!'Nad tim mi je rijeima mozgom proletjelo neodreeno i napola oblikovano poimanje onoga to je Dupin elio rei. inilo mi se da sam na granici shvaanja, a nemoan shvatiti - kao to se ljudi povremeno nalaze na samom rubu sjeanja, a da se na kraju ipak nisu u stanju sjetiti. Moj je prijatelj nastavio svoje izlaganje."Zapazit e" rekao je, da sam pitanje naina izlaska prebacio na pitanje ulaska. Namjera mi je bila nagovijestiti kako se oboje zbilo na isti nain, na istom mjestu. Vratimo se sada unutranjosti sobe. Promotrimo kako stvari tu izgledaju. Ladice komode bile su, kako je reeno, opljakane, premda su mnogi odjevni predmeti ipak ostali u njima. Taj je zakljuak na ovom mjestu besmislen. To je puko nagaanje - vrlo glupo - i nita vie. Kako moemo znati da predmeti pronaeni u ladicama nisu sve to su te ladice od samog poetka sadravale? Madame L'Espanave i njezina ki ivjele su izvanredno povuenim ivotom - nisu primale drutvo - rijetko su izlazile - nisu imale potrebe esto mijenjati haljine. Ono to je pronaeno takve je kakvoe da neto bolje te gospode nisu mogle ni posjedovati. Ako je lopov uzeo neto od toga, zato dakle nije uzeo najbolje -zato nije uzeo sve? Jednom rijeju, zato je ostavio etiri tisue franaka u zlatu da bi se opteretio hrpom rublja? Zlato je bilo ostavljeno. Gotovo cijela svota koju je spomenuo Monsieur Mign-aud, bankar, pronaena je na podu u vreama. elim da stoga iskljui iz svoga razmiljanja pomisao na motiv, koja te mora zavesti na pogrean put, a u mozgu je policije potaknuta onim dijelom svjedoenja to govori o novcu dostavljenom na vrata kue... Podudarnosti deset puta uoljivije od ove (dostava novca i umorstvo poinjeno tri dana nakon to ga je ta osoba primila) dogaaju nam se svakog trenutka naeg ivota, a da ne privuku ak ni trenutnu panju. Podudarnost je openito veliki kamen smutnje na putu one vrste mislilaca koji su odgojeni tako26da nemaju pojma o teoriji vjerojatnosti - onoj teoriji kojoj najvei ciljevi ljudskog istraivanja duguju najvee ilustracije. U naem sluaju, da je zlato nestalo, injenica da je dostavljeno tri dana ranije predstavljala bi neto vie od puke podudarnosti. Ona bi potkrijepila ovu misao o motivu. Ali, u stvarnim okolnostima ovoga sluaja, ako pretpostavimo daje zlato motiv ovoga nasilja, moramo takoer zamisliti da je poinitelj tako kolebljiv idiot da je istodobno odbacio i svoje zlato i svoj motiv.Drei sada neprestano na umu momente na koje sam ti skrenuo panju - ovaj osebujni glas, onu neobinu okretnost, i onu zapanjujuu odsutnost motiva u umorstvu koje je tako izuzetno stravino kao ovo - osvrnimo se na sam pokolj. Nalazimo jednu enu uguenu na smrt snanim rukama i uguranu u dimnjak glavom nadolje. Obine se ubojice ne slue takvim nainom umorstva. A najmanje e se na taj nain pokuati osloboditi umorenog. U tom postupku uvlaenja lesa u dimnjak, priznat e, postoji neka pretjerano outre crta - neto potpuno nespojivo s naim uobiajenim pojmovima o ljudskim postupe ima, ak i ako pretpostavimo da su poinitelji najizopaenije osobe. Zamisli takoer kolika je to morala biti snaga koja je u taj otvor mogla truplo ugurati nagore tako silovito da je udruena sila nekolicine bila jedva dovoljna da ga povue dolje! Obrati sad panju na ostale znakove primjene upravo udesne sile. Na kaminu su se nalazili pramenovi - vrlo gusti pramenovi - sijede ljudske kose. Bili su iupani s korijenom. Poznata ti je velika snaga koja je potrebna da se iz glave na taj nain iupa ak i dvadeset ili trideset vlasi istodobno. Vidio si uvojke o kojima je rije isto kao i ja. Korijeni su im (o jeziva li prizora!) bili oblijepljeni djeliima mesa s tjemena - siguran znak goleme snage koja je bila primijenjena da bi se izvuklo moda pola milijuna vlasi u jednom zamahu. Grkljan stare gospode nije bio naprosto presjeen, ve je glava bila potpuno odijeljena od tijela: instrument je bila obina britva. elio bih takoer da promotri brutalnu estinu tih djela. O tragovima udaraca na tijelu u Madame L'Espanave ne govorim. Monsieur Dumas i njegov uvaeni pomonik Monsieur Etienne izjavili su da su bili zadani nekim tupim oruem; i utoliko su ta gospoda imala u cijelosti pravo. Tupo je orue oigledno bilo kamenom poploeno dvorite na koje je rtva pala kroz prozor koji gleda na krevet. Ta je pomisao, ma kako sada izgledala jednostavna, promakla policiji iz istog razloga iz kojega im je promakla irina kapaka - zato to su, zbog situacije s avlima, njihova shvaanja bila hermetiki zatvorena pred bilo kakvom mogunou otvaranja prozora uope.27Ako si sada, uza sve to to sam nabrojio, temeljito razmislio o neobinom neredu odaje, stigli smo tako daleko da moemo povezati predodbe o okretnosti koja je zapanjujua, o snazi koja prelazi ljudsku, o estini upravo brutalnoj, o pokolju bez motiva, o grotesquerie koja je po strahoti potpuno tuda ljudskosti, a o glasu koji zvui strano pripadnicima mnogih naroda, te koji je lien svake razgovijetne i razumljive tvorbe slogova. Kakvom je to dakle posljedicom urodilo? Kakav sam dojam izazvao u tvojoj mati?"Osjetio sam kako mi se koa jei kad je Dupin postavio to pitanje."Luak je" rekao sam "poinio to djelo - neki pomahnitali manijak, umakao iz oblinje Maison de Sante." "U stanovitom pogledu, odgovori on, "Tvoja ideja nije irelevantna. Ali glasovi luaka, ak i u njihovim najbjesomunijim provalama, nikad se nee poklapati s onim osebujnim glasom koji se uo sa stepenica. Luaci pripadaju nekom narodu i njihov jezik, ma kako nepovezan u rijeima, nikad ne gubi suvislost silabizacije. Osim toga, kosa luaka nije nalik ovoj koju sad drim u ruci. Ovaj sam uperak izvukao iz kruto stegnutih prstiju Madame L'Espanave. Reci mi kako ti to tumai?""Dupine" rekao sam, potpuno obeshrabren: "ova je kosa vrlo neobina - to nije ljudska kosa!'"Nisam ni tvrdio da jest" ree on; "ali prije nego to odluimo o tom momentu, elio bih da baci pogled na malu skicu koju imam ovdje pri ruci. To je facsimile, crte onoga to je u jednom dijelu iskaza svjedoka bilo opisano kao "tamne modrice i duboke ogrebotine od noktiju" na grlu Mademoiselle L'Espanave, a u drugom iskazu Messrs, Dumasa i Etiennea kao "niz plavih tragova, koji su oigledno bili otisci prstiju""Zapazit e" nastavio je moj prijatelj, rasprostrvi papir na stol pred nama, da ovaj crte stvara dojam snanog i vrstog zahvata. Nije vidljivo nikakvo poputanje. Svaki je prst zadrao - po svoj prilici do smrti rtve - jezivi stisak, kojim se ve na poetku utisnuo u meso. Pokuaj sada postaviti sve svoje prste istodobno na dotine otiske, onako kako ih vidi."Pokuao sam, ali uzalud."Moda ovu pojavu ne razmatramo posve pravedno " rekao je "Papir je prostrt po ravnoj povrini, ali ljudski je vrat cilindrian. Ovdje imamo jednu drvenu cjepanicu, koje je opseg otprilike ravan opsegu vrata. Omotaj crte oko nje, i izvedi jo jednom pokus!'28To sam i uinio; ali tekoe su bile jo oiglednije nego prije. "Ovo, rekoh, nije nikako trag ljudske ruke." "Proitaj sada" odvrati Dupin, "ovaj odlomak iz Cuviera*" Bio je to podroban anatomski i openito opisni prikaz velikog crvenkasto-utog Ourang-Outanga s Istono-indijskih otoka. Divovski stas, golema snaga i okretnost, divlja okrutnost i sposobnost oponaanja kojima se ti sisavci odlikuju svima su dobro poznati. Smjesta sam pojmio svu strahotu onoga umorstva."Opis prstiju" rekoh, kad sam zavrio sa tivom, "potpuno se podudara s ovim crteom. Vidim da ni jedna ivotinja osim Ourang-Outanga, od vrste ovdje spomenute, nije mogla ostaviti ovakve otiske kakve si tu skicirao. Taj ueprak smea dlake takoer je identian s dlakom Cuvierove zvijeri. Ali ne mogu nikako shvatiti pojedinosti te stravine tajne. Osim toga, dva su se glasa ula u svai, a jedan je od njih nedvojbeno bio glas Francuza!'"Istina; i prisjetit e se jednog: izraza koji su svjedoci gotovo jednoglasno pripisali tom glasu - izraz "mon Dieu" Taj je izraz, u ovim okolnostima, jedan od svjedoka (Montani, slastiar) okarakterizirao kao prijekor ili opomenu. Na te sam dvije rijei stoga uglavnom i gradio svoje nade u potpuno rjeenje zagonetke. Neki je Francuz znao za to umorstvo. Mogue je - uistinu, ak je vie nego vjerojatno - da nije ni po emu umijean u krvave dogaaje koji su se odigrali. Ouran-Outang je moda pobjegao od njega. On je moda slijedio njegov trag do one odaje, ali, u uzbudljivim okolnostima koje su uslijedile, nikako ga nije mogao ponovno uhvatiti. Zvijer je jo uvijek na slobodi. Neu se dalje uputati u svoja nagaanja - zato to nemam pravo drukije ih nazvati -jer su nijanse razmiljanja na kojima se temelje jedva toliko jasne da ih moj intelekt moe ocijeniti, i jer ne mogu preuzeti na sebe da ih razjasnim drugome. Nazvat emo ih, dakle, nagaanjima, i govoriti o njima kao o takvima. Ako je dotini Francuz zaista, kao to pretpostavljam, neduan U toj strahoti, ovaj oglas, koji sam sino kad smo se vraali kui ostavio u urednitvu Le Mon-dea (lista posveenog pitanjima moreplovaca i veoma traenog meu mornarima), dovest e ga u na stan!'Pruio mi je novine, i proitao sam ovo: UHVAEN - U Bois de Boulogne**, rano ujutro - ovog mjeseca (na dan umorstva) vrlo velik, utosmei Ourang-Outang bor-* Frederic Cuvier (1773.-1838.) - francuski prirodoznanstvenik koji jeprouavao ivot ivotinja.** Bois de Boulogne - Bulonjska uma u blizini Pariza.29neanske vrste. Vlasnik (za koga je utvreno daje mornar s nekog maltekog broda) moe ponovno dobiti ivotinju, ako je na zadovoljavajui nain identificira te isplati stanovite trokove nastale pri njezinom hvatanju i uvanju. Javiti se na br. -, Rue Faubourg st. Germain - au troisieme."Kako si mogao znati" upitao, sam, "da je taj ovjek mornar i da pripada nekom maltekom brodu?""Ja to ne znam" ree Dupin. Nisam u to siguran. Ovdje, meutim, imam mali komadi vrpce koja je, sudei po obliku te po masnom izgledu, oigledno sluila za vezivanje kose u onaj dugaki queue, toliko omiljen meu mornarima. Osim toga, taj je vor one vrste koju zna vezati malo tko osim mornara, a karakteristian je za Malteane. Pronaao sam tu vrpcu u podnoju munjovoda. Nije mogla pripadati ni jednoj od pokojnica. Meutim, ako sam usprkos svemu pogrijeio u izvoenju zakljuaka na temelju te vrpce, jo uvijek nisam uinio nikakvu tetu time to sam onako sastavio oglas. Ako sam u zabludi, on e naprosto pretpostaviti da sam zaveden nekom okolnou u koju se nee potruditi da ulazi. Ako sam u pravu, stekli smo vanu prednost. Upoznat s umorstvom, premda neduan, Francuz e razumljivo oklijevati odgovoriti na oglas - zahtijevati Ourang-Outanga. On e razmiljati ovako: - Ja sam neduan; ja sam siromaan; moj je Ourang-Outang vrlo vrijedan - za ovjeka mojih mogunosti pravi imutak - zato bih ga izgubio zbog ispraznih strahovanja od opasnosti? On je ovdje, nadohvat ruke. Pronaen je u Bois de Boulogne - na golemoj udaljenosti od poprita onog pokolja. Kako bi itko uope mogao i pomisliti da je nerazumna zvijer poinila to djelo? Policija je u nedoumici - nije uspjela pronai ni najmanji trag. Kad bi ak i uspjeli ui u trag ivotinji, bilo bi nemogue dokazati da ja znam za umorstvo, ili me proglasiti sukrivcem zbog toga. Iznad svega, mene poznaju. Znaju da sam vlasnik zvijeri. Nisam siguran do koje bi se granice moglo protezati njegovo znanje. Izbjegavam li traiti povrat imovine tako velike vrijednosti, za koju je poznato da je posjedujem, u najmanju u ruku izloiti ivotinju sumnji. Javit u se na oglas, uzet u Ourang-Outanga, i negdje ga kriti dok se praina ne slegne!'U tom smo trenutku zauli korak na stepenicama. "Budi spreman" ree Dupin, "sa svojim pitoljima, ali ih nemoj ni upotrijebiti ni pokazati dok ti ja ne dam znak!'Ulazna smo vrata kue ostavili otvorena, i posjetilac je uao ne pozvonivi te se uspeo nekoliko stepenica. Sada se, meutim,30inilo da oklijeva. Nakon nekog vremena uli smo kako silazi. Dupin se hitro pribliio vratima kad smo ponovno uli kako se uspinje. Drugi put se nije vratio, ve je odluno zakoraknuo i zakucao na vrata nae odaje."Naprijed" rekao je Dupin, veselim i srdanim tonom.Uao je jedan mukarac. Bio je mornar, oigledno - visoka, krupna i miiava pojava, prilino pustolovna izraza lica, ne sasvim neprivlana. Obrazi su mu veoma opaljeni od sunca, bili vie od polovice sakriveni zaliscima i mustachiom. Sa sobom je nosio golemu toljagu od hrastovine, ali inilo se da je inae nenaoruan. Nespretno se naklonio i zaelio nam "dobro veer" francuskim jezikom, koji je, premda s poneto neufchatelskim naglaskom, ipak u dovoljnoj mjeri otkrivao pariko porijeklo."Sjednite, prijatelju" ree Dupin. "Pretpostavljam da ste nas posjetili zbog Ourang-Outanga. asna rije, gotovo da sam vam zavidan na tome to ga posjedujete; izvanredno krasna, a zacijelo i vrlo vrijedna ivotinja. to mislite, koliko mu moe biti godina?"Mornar je duboko udahnuo, kao ovjek koji se oslobodio nekoga nepodnoljivog tereta, te odgovorio samouvjerenim glasom:"To vam nisam u stanju rei - ali ne moe biti stariji od etiri ili pet godina. Imate li ga ovdje?"'Ah, ne; ovdje nismo imali prikladnih prostorija da ga zadrimo. On je u konjunici u Rue Dubourg, posve u blizini. Moete ga uzeti ujutro. Vi ste ga dakako spremni identificirati?""Razumije se da jesam, gospodine.""Bit e mi ao rastati se od njega " ree Dupin."Ne elim da sav va trud bude uzaludan, gospodine" ree ovjek. "Ne bih to mogao ni oekivati. Posve sam spreman platiti nagradu to ste nali ivotinju - ali, u to razumnijim granicama!'"Pa" odvrati moj prijatelj, "moram priznati da je to poteno. Da razmislim! - to bih ja traio? Ah! Rei u vam. Moja e nagrada biti slijedea. Vi ete mi dati sve podatke kima raspolaete o onim umorstvima u Rue Morgue"Dupin je posljednje rijei izgovorio vrlo tihim glasom, i vrlo mirno. Isto je tako mirno poao prema vratima, zakljuao ih, i spremio klju u dep. Tada je iz njedara izvukao pitolj i poloio ga, bez i traga uzrujanosti, na stol.* Neufchatel - grad u vicarskoj. Francuski jezik koji se govori u dijelu vicarske razlikuje se od parikog, prije svega u izgovoru.31Mornarovo je lice porumenjelo kao da e se ovaj as uguiti. Napola je ustao i stegnuo svoju toljagu; ali u iduem se trenutku ponovno sruio u svoj stolac, estoko se tresui, sa smrtnim izrazom na licu. Nije progovorio ni jedne jedine rijei. alio sam ga iz dna due."Prijatelju moj" ree Dupin prijaznim glasom, "nepotrebno se uznemirujete - zaista nepotrebno. Mi vam ne elimo nikakva zla. Dajem vam asnu rije kao dentelmen i kao Francuz kako nam nije namjera da vam bilo ime naudimo. Vrlo dobro znam da ste vi neduni u strahotama u Rue Morgue. Ne bi, meutim, bilo dobro poricati kako ste do stanovite mjere u njih umijeani. Po onome to sam ve rekao, morali biste shvatiti kako imam izvore obavjetenja o ovom sluaju - izvore o kojima vi ne biste mogli ni sanjati. Stvari sad stoje ovako. Vi niste uinili nita to ste mogli izbjei - nita, u svakom sluaju, to bi vas inilo krivcem. Ne moete biti optueni ak ni za pljaku, premda ste opljakati nekanjeno. Vi nemate to kriti. Nemate nikakva razloga da neto krijete. S druge strane, svako vas naelo asti obavezuje da priznate sve to znate. Jedan je neduan ovjek sada zatoen, optuen za onaj zloin u kojemu vi moete ukazati na poinitelja.Mornar je u velikoj mjeri povratio prisutnost duha dok je Dupin izgovarao te rijei; ali njegova je prvotna smionost u dranju iezla."Tako mi Bog pomogao" ree on nakon kratke stanke, "zaista u vam rei sve to znam o tom dogaaju; - ali ne oekujem da povjerujete ni polovicu onoga to kaem, bio bih prava luda da to i pomislim. Ipak, ja jesam neduan, i skinut u taj teret s due, pa makar umro"Ono to je izjavio bilo je, ukratko, slijedee. Nedavno je plovio do Indijskog otoja. Jedna se skupina, kojoj je on pripadao, iskrcala na Borneu te pola na izlet u unutranjost otoka. On i neki drug uhvatili su Ourang-Outanga. Kad je taj drug kasnije umro, ivotinja je prela iskljuivo u njegovo vlasnitvo. Poslije silnih neprilika- tijekom plovidbe prema domovini, izazvanih neukrotivom divljinom njegova zarobljenika, uspio gaje napokon smjestiti u svoj stan u Parizu, gdje ga je, da ne bi izazivao neugodnu radoznalost susjeda, drao paljivo izdvojena dok se potpuno ne oporavi od rane na nozi, zadobivene od ivera na brodu. Njegova je konana namjera bila prodati ga.Nakon to se vratio s neke mornarske veselice u noi, ili bolje rei, u jutro umorstva, zatekao je zvijer gdje boravi u njegovoj32spavaoj sobi, kamo je provalila iz susjedne sobice u kojoj je, kako je vjerovao, bila dobro zatvorena. S britvom u ruci i puna sapuna, sjedila je pred ogledalom pokuavajui izvesti operaciju brijanja, koju je zacijelo ve vie puta promatrala svojeg gospodara kroz kljuanicu u komorici. Uasnut pri pogledu na tako opasno oruje u posjedu ivotinje tako divlje, i tako sposobne da ga upotrijebi, ovjek na trenutak nije znao to initi. Bio je, meutim, navikao biem umirivati to stvorenje ak i u njegovim najbjesomunijim trenucima i to je i sad namjeravao. im je ugledao bi, Ourang-Outang je smjesta nagnuo kroz vrata sobe, niz stepenice i odatle kroz prozor, na nesreu otvoren, no ulicu.Francuz ga je slijedio sav oajan, majmun, jo uvijek s britvom u ruci, povremeno je zastajao da bi se osvrnuo na svog progonitelja i ivo gestikulirao, sve dok ga on nije zamalo dostigao. Tada je ponovno pobjegao. Na taj je nain potjera dugo trajala. Ulice su bile potpuno mirne jer je bilo ve oko tri sata ujutro. Prolazei jednom uliicom iza Rue Morgue, panju je bjegunca privuklo svjetlo koje je sjalo s otvorenog prozora odaje Madame L'Espanave, naetvrtom katu njezine kue. Poletjevi prema zgradi,zapazio je munjovod, popeo se nevjerojatno okretno po njemu, dohvatio kapak, koji je bio potpuno otvoren tako da je dodirivao zid, te se pomou njega odbacio ravno na uzglavlje kreveta. itav pothvat nije trajao ni jednu minutu. Ourang-Outang je ponovno raskrilio kapak poto je uskoio u sobu. Mornar je, u meuvremenu, osjetio istodobno i radost i zbunjenost. Ozbiljno se ponadao da e sada ponovno uhvatiti zvijer, jer je teko mogla pobjei iz stupice u koju se upustila, osim preko munjovo-da, gdje ju je mogao predusresti kad bude silazila. S druge strane, imao je mnogo razloga strahovati od onoga to bi ona mogla u kui uiniti. Pomisao na to nagonila je ovjeka da i dalje slijedi bjegunca. ovjek, a posebno mornar, moe se bez tekoa uspeti uz munjovod; ali kad je dosegao visinu prozora, koji mu je bio daleko s lijeva, njegovo je napredovanje prekinuto; nije mogao uiniti nita drugo nego da se isprui toliko da uzmogne baciti pogled u unutranjost sobe. Pri tom se pogledu od silnog uasa gotovo sruio s uporita. Upravo su se u tom trenutku kroz no prodrli oni jezivi krici, koji su trgnuli iz sna stanovnike Rue Morgue. Madame L'Espanave i njezina ki, odjevene u nonu odjeu, ureivale su, kako se ini, i neke papire u ve spomenutoj eznoj krinji, koja je na kotaima bila dovuena na sredinu sobe. Bila je otvorena, ali sadraj je leao pokraj nje na podu. rtve su zacijelo sjedile leima okrenute prozoru; i sudei po vremenu koje je proteklo izmeu ulaska zvijeri i krikova, ini se vje-33rojatnim da nije bila odmah primijeena. Lupanje kapka moralo je, dakako, biti pripisano vjetru.Kad je mornar pogledao unutra, divovska je ivotinja zgrabila Madame L'Espanave za kosu (koja je bila rasputena, jer ju je prije toga eljala) i vitlala je britvom oko njena lica, oponaajui kretnje brijaa. Kerka je nepomino leala ispruena na podu; palae u nesvijest. Krici i otimanje stare gospode (za vrijeme kojih joj je kosa bila iupana s glave) uspjeli su pretvoriti zacijelo miroljubive ciljeve Ourang-Outanga u gnjevne. Jednim odlunim zamahom svoje miiave ruke gotovo joj je odrubio glavu od tijela. Pogled na krv rasplamsao je njegov gnjev u bjesomunu mahnitost. krguui zubima, dok mu je vatra sijevala iz oiju, bacio se na tijelo djevojke i zario joj svoje stravine kande u grlo, ne poputajui stisak sve dok nije izdahnula. Njegov nemirni i izbezumljeni pogled pao je u tom trenutku na uzglavlje kreveta, iznad kojega se moglo upravo razaznati lice njegova gospodara, ukoeno od uasa. Bijes zvijeri, koja je zacijelo jo uvijek pamtila omraeni bi, istog se trenutka pretvorio u strah. Svjesna da je zasluila kaznu, inilo se kao da eli sakriti svoja krvava djela, i skakala je po sobi u strahovitom stanju uzrujanosti; bacajui i lomei pokustvo dok se kretala, i povlaei krevetninu s kreveta. Na koncu je zgrabila najprije le keri i ugurala ga u dimnjak, onako kako je naen; zatim tijelo stare gospoe, koje je smjesta naglavce zavrtjela kroz prozor.Dok se majmun pribliavao oknu sa svojim unakaenim teretom, mornar se uasnut stisnuo uz munjovod i, vie skliznuvi nego spustivi se niz njega, smjesta pohitao kui - strepei od posljedica pokolja, te bez razmiljanja, odbacujui svu brigu za sudbinu Ourang-Outanga. Rijei koje su svjedoci uli na stepenicama bili su Francuzovi usklici uasa i strave, izmijeani sa sotonskim blebetanjem ivotinje.Jedva da ovome mogu jo togod dodati. Ourang-Outang je zacijelo pobjegao iz sobe preko munjovoda, neposredno prije nego su vrata provaljena. Mora da je zatvorio prozor kad se kroz njega izvukao. Kasnije ga je uhvatio sam vlasnik, koji je za njega dobio veliku svotu u Jardin des Plantes*. Le Bon je smjesta osloboen poto smo mi ispripovijedali ta zbivanja (s nekoliko Dupinovih popratnih primjedbi) u bureau prefekta policije. Taj uglednik, ma koliko naklonjen mom prijatelju, nije mogao potpuno prikriti svoju zlovolju to su dogaaj krenuli tim smjerom,: Jordan ties Mantes - pariki botaniki i zooloki vrt.34te je bio sklon ponekoj sarkastinoj primjedbi o tome kako je svakoj osobi najbolje baviti se svojim poslom."Neka govori',' ree Dupin, koji nije imao potrebu odgovoriti. "Neka raspravlja; to e mu olakati savjest. Zadovoljan sam to sam ga porazio na njegovom vlastitom podruju. Usprkos tome, injenici to nije uspio rijeiti tu tajnu ni u kojem se sluaju ne treba uditi kao to on pretpostavlja; jer uistinu, na je prijatelj prefekt odve lukav da bude dubokouman. Njegovoj mudrosti nedostaje vrstina. Sve je to sama glava bez tijela, kao one slike boice Laverne* - ili, u najboljem sluaju, sve sama glava i ramena, kao u bakalara. Ali on je usprkos svemu dobro stvorenje. Drag mi je osobito zbog svog talenta za prazne rijei, kojima je sebi priskrbio glas dosjetljiva ovjeka. Pritom mislim na sposobnost kojom zna "de nier ce qui est, et d'expliquer ce qui n'est pas"*** Laverna - latinska boica, moda jedan od duhova mranog podzemlja, koju su smatrali zatitnicom kradljivaca (koji kradu u mraku!) ** de nier ce qui est, et d'expliquer ce qui n'est pas - da nijee (zanemaruje) ono to jest, a tumai ono to nije. Poe biljei daje to citat iz Nove Heloize J. J. Rousseaua.Doivljaji Arthura Gordona PymaUvodna napomenaKad sam se prije nekoliko mjeseci vratio u Sjedinjene drave, doivjevi na junom moru i drugdje niz neobinih stvari o kojima e biti govora u narednim stranicama, sluaj me nanio u Richmond, u Virginiji, u drutvo nekolicine gospoda koja su se osobito zanimala za sve to se odnosilo na krajeve koje sam bio pohodio, te su me neprestano salijetala da svoje pripovijedanje objavim, jer da mi je to dunost. Imao sam, meutim, vie razloga to ne uiniti. Neki su razlozi bili privatne naravi i ne tiu se nikoga osim mene, a drugi nisu bili posve takvi. Jedan od razloga koji me spreavao bio je taj to na svojem putovanju due vrijeme nisam uope vodio dnevnik, pa sam se bojao da ne bih mogao prema sjeanju napisati izvjetaj, koji bi se inio dovoljno istinit uz prirodno i neminovno preuveliavanje kojemu je sklon svaki od nas, kad potanko pripovijeda dogaaje koji snano uzbuuju stvaralaki dar. Drugi je razlog bio taj to su dogaaji koje bih trebalo ispripovijedati bili tako izvanredni da ih ne bih mogao dokazati (osim svjedoanstvom jednog ovjeka, a taj je ovjek indijanski mjeanac), te sam mislio da e mi vjerovati samo moja obitelj i neki moji prijatelji, koji su imali razloga, poznavajui me, vjerovati u moje istinoljublje. Bilo je vjerojatno da e opinstvo moje pripovijedanje smatrati pukom bestidnom i zgodno ureenom izmiljotinom. Nepovjerenje prema mojoj spisateljskoj sposobnosti bilo je, dakako, glavni razlog koji me je sprijeio posluati upute svojih savjetnika.Medu onom gospodom u Virginiji, koja su se najvie zanimala za moj izvjetaj, osobito za onaj dio koji se odnosio na Antark-tiko more, bio je g. Poe, koji je kasnije bio urednik mjesenika Southern Literarv Messenger, kojega je izdavao g. Thomas W White u gradu Richmondu. On mi je, izmeu ostalog, savjetovao neka odmah spremim potpuni izvjetaj o svemu to sam vidio i pretrpio, i neka se pouzdam u otroumnost i zdrav razum opinstva. Uporno je i vrlo uvjerljivo tvrdio da e moje djelo uspjeti, premda e moda - zbog moje spisateljske neiskusnosti - biti37neizbrueno. Njemu se, tovie, inilo vrlo vjerojatnim da e moj izvjetaj biti smatran istinitim upravo zbog nevjesta stila.Usprkos ovom tumaenju nisam se odluio uiniti kako mije savjetovao. On je kasnije predloio (vidjevi da se neu pokrenuti) neka mu dopustim da svojim rijeima opie moje pripovijedanje o prvom dijelu mojih pustolovina, prema mojim podacima, i da to objavi u Southern Messengeru kao izmiljenu priu. Na to sam pristao, ne vidjevi razloga protivljenju, uz jedini uvjet, a to je da ne spominje moje pravo ime. Dvije toboe izmiljene prie redom su izale u Messengeru za sijeanj i veljau (1837) i, kako bi se doista vjerovalo da su izmiljene, u sadraju mjesenika uz te prie bilo je navedeno ime g. Poa.Obzirom na nain na koji je ta lukavtina primljena, odluio sam napokon skupiti i objaviti te doivljaje. Ustanovio sam da opinstvo - unato tome to je taj dio mojeg izvjetaja izaao u Massengeru u obliku prie (a da nije promijenjena ni iskrivljena nijedna injenica) - nije nimalo raspoloeno smatrati ga priom, te je na adresu g. Poa stiglo nekoliko pisama koja su jasno dokazivala suprotno uvjerenje. Tako sam zakljuio da su injenice iz mojeg pripovijedanja takve da same pokazuju svoju vjerodostojnost, i da se prema tome ne trebam bojati prigovora zbog navodne nevjerojatnosti.Kad ovaj izvjetaj bude dovren, odmah e se vidjeti koliko od toga smatram svojim djelom, a bit e mi jasno i to da nijedna injenica nije iskrivljena na prvih nekoliko stranica koje je napisao g. Poe. tovie, ni onim itateljima koji nisu itali Messenger nee biti potrebno isticati gdje svrava njegov dio, a gdje poinje moj. Razlika u stilu lako e se opaziti.A.G. PymIIme mi je Arthur Gordon Pym. Moj otac je bio ugledan trgovac pomorskih potreptina u Nantucketu, gdje sam se rodio. Moj djed s majine strane bio je odvjetnik s dobrom praksom, sretan u svemu i vrlo je uspjeno pekulirao dionicama Edgarton New Bank, kako se nekada zvala. Tako je, a i slinim putovima, uspio utedjeti prilian novac. Volio me vie nego ikoga na svijetu, pa sam se nadao da u nakon njegove smrti naslijediti najvei dio imutka. Kad sam navrio est godina, poslao me u kolu starom Rickettsu, nekom jednorukom gospodinu. Gotovo svatko tko je dolazio u New Bedford poznaje toga udaka. U toj sam koli os-38tao do svoje esnaeste godine, a tada sam poao u akademiju g. K. Ronalda. Tu sam se sprijateljio sa sinom pomorskoga kapetana g. Barnarda, koji je obino plovio u slubi Llovda i Vredenburgha. Imao je, znam tono, mnogo veza u Edgartonskoj banci. Sin mu se zvao August i bio je gotovo dvije godine stariji od mene. Jednom je bio s ocem u lovu na kitove, pa je neprestano priao o svojim pustolovinama na jugu Tihog oceana. esto sam dolazio k njemu i ostajao ondje po cijeli dan, katkad i cijelu no. Leali bismo u istom krevetu, i on mi ne bi dao zaspati gotovo do zore. Pripovijedao bi mi prie o domorocima s otoka Tiniana i o drugim mjestima koja je pohodio na svojim putovanjima. Napokon sam se i ja poeo zanimati za ono to mi je pripovijedao, te sam pomalo i sam poeo osjeati sve veu elju za odlaskom na more. Imao sam jedrenjak koji se zvao Ariel. Vrijedio je oko sedamdeset i pet dolara. Imao je polupokrivenu palubu ili cud-dy i jedan jarbol s jedrom. Zaboravio sam kolika mu je bila nosivost, no mogao je bez potekoa primiti deset osoba. S tim smo brodiem obiavali praviti najlue vratolomije. Kad se sada toga sjetim, udim se to sam jo iv.Ispripovjedit u jednu od tih pustolovina kao uvod u dulju i vaniju pripovijest. Jedne veeri sastalo se drutvo kod g. Barnarda. Potkraj zabave i August i ja smo bili prilino oamueni. Kao to je obiaj u takvim sluajevima, ostao sam radije kod Augusta, uesto da idem kui. On je, kako sam mislio, posve mirno zaspao (bilo je gotovo jedan sat poslije ponoi kad se drutvo razilo), a da nijednom rijei nije spomenuo svoj omiljeni predmet razgovora. Prolo je oko pola sata i ja sam upravo zadrijemao kad on iznenada skoi uz neku stranu psovku i ree da nee za volju nikakvog Arthura Pyma na svijetu spavati, dok s jugozapada pue tako divan povjetarac. Nikad se u ivotu nisam toliko zaudio. Nisam znao to hoe i pomislio sam da su mu vino i alkoholno pie koje je popio smutili pamet. On je meutim nastavio vrlo nehajno/Rekao je kako zna da ga smatram pijanim, no da u ivotu nije bio ovako trijezan j. Dodao je da nee tako divnu no provesti u postelji poput psa, nego da e ustati, odjenuti se i proetati brodiem po valovima. Ne bih znao rei to se dogodilo sa mnom, no nakon to su te rijei bile izgovorene, osjetio sam golemo uzbuenje i radost, te sam njegovu ludu zamisao smatrao najsjajnijom i najrazumnijom stvari na svijetu. Puhala je gotovo bura i bilo je vrlo hladno - bio je konac listopada. Ipak sam nekako zanosno skoio iz postelje i rekao mu da sam i ja hrabar kao on, da ni ja neu leati u postelji poput psa, i da sam takoer spreman za svaku veselu vonju po valovima, ba kao neki August Barnard iz Nantucketa.39Nismo gubili vrijeme odijevajui se. Pojurismo k brodiu. Leao je u starom trulom pristanitu, kraj skladita drva Pan-key & Co. i udarao bokovima o neravne grede. August je skoio u brodi i lopaticom izbacio vodu koja ga je bila ispunila gotovo do polovice. Kad je bilo gotovo, digli smo preku i glavno jedro, okrenuli smo brodi u vjetar i smiono zaplovili na more.Vjetar je otro puhao s jugozapada. No je bila posve vedra i hladna. August je prihvatio rudu kormila, a ja sam stajao kraj jarbola, na palubi cuddvja. Letjeli smo velikom brzinom. Nismo progovorili ni rijei otkako smo odrijeili brodi u pristanitu. Tada upitah svojega prijatelja kojim smjerom namjerava poi i u koje emo se vrijeme vjerojatno vratiti. On je neko vrijeme zvidao, a tada mrzovoljno rekao :- Ja idem na more...ti moe, ako ti se svia, kui.Pogledavi ga, odmah zamijetih daje veoma uzbuen, premda se pretvarao daje bezbrian. Dobro sam ga vidio na mjeseini - lice mu je bilo bljee od mramora, a ruka mu je tako drhtala da je jedva drao rudo kormila. Osjetih da neto nije kako treba i ozbiljno se zabrinuh. Tad sam znao vrlo malo o upravljanju brodiem, te sam u potpunosti ovisio o pomorskoj vjetini svojeg prijatelja. Vjetar je iznenada ojaao, pa smo brzo izili iz zavjetrine. Jo me uvijek bilo sram pokazati i malo straha, te sam gotovo pola sata utio. Napokon nisam vie mogao izdrati, pa rekoh Augustu da bi bilo bolje vratiti se.Proao je, kao i prije, gotovo jedan sat dok je odgovorio, odnosno, dok je pokazao daje uo moj savjet.- Polagano - ree napokon - ima vremena...polagano. Oekivao sam ovakav odgovor, no u zvuku tih rijei bilo jeneto to me je ispunilo nekim neopisivim osjeanjem straha. Opet ga pozorno pogledah. Usnice su mu bile sasvim blijede, a koljena su mu tako estoko udarala jedno o drugo da se inilo da jedva stoji na nogama.- Zaboga Auguste, - kriknuh preplaen - to ti je?...to se dogodilo?...to kani?- Dogodilo! - promuca kao da se strano udi, te u istom trenutku ispusti rudu kormila i isprui se na pod brodia -dogodilo...nita se nije...dogodilo...Zar ne vidi, da se vraamo kui?Sada mi sine. Skoih i podigoh ga. Bio je pijan - pijan kao ivotinja - nije mogao ni stajati, ni govoriti, ni gledati. Oi su mu bile posve staklene, a kad sam ga u oaju pustio, bubnuo je kao klada u vodu na dnu brodia, iz koje sam ga bio podigao. Bilo je oito daje te veeri popio vie nego to sam mislio i daje njegovo ponaanje u krevetu bilo posljedica visokog stupnja pijanstva40- stanja koje - kao i ludilo - esto doputa rtvi da se ponaa kao da je posve pri svijesti. Meutim, hladan noni zrak uinio je svoje - duevna snaga popustila je pod njegovim utjecajem- i mutna spoznaja opasnosti pospjeila je katastrofu. On je bio potpuno bez svijesti, i nije bilo vjerojatno da e se tako brzo osvijestiti.Teko je bilo zamisliti veliinu mojeg straha. Alkoholne pare su ishlapile, a ja sam bio jo uplaeniji i neodluniji. Znao sam da nisam sposoban upravljati brodiem i da nas estoki vjetar i jaka oseka tjeraju u propast. Iza nas se oito spremala bura. Nismo imali ni kompasa ni hrane, i bilo je jasno da emo prije zore izgubiti iz vida kopno nastavimo li sadanjim smjerom. Te misli, uz mnotvo drugih, jednako stranih, zbrkano su jurile mojim mozgom, pa sam za trenutak bio nesposoban za bilo kakvo djelo. Brodi je na jakom vjetru plovio strahovitom brzinom - ni preka ni glavno jedro nisu bili skraeni - grabei pramcem zapjenjenu vodu. Bilo je pravo udo to se brodi nije razbio kad je August ispustio rudu kormila, a ja sam bio previe uzbuen samo pomisliti prihvatiti je. Ipak je, sreom, brodi bio vrst, a ja sam pomalo stekao sigurnost. Jo je uvijek rasla snaga vjetra. Kad god bismo pramcem izronili iz vode, more bi straga zalilo krmu i zapljusnulo nas. Udovi su mi bili tako ukoeni da gotovo nita nisam osjeao. Napokon sam u oaju prikupio malo odvanosti. Jurnuo sam do glavnog jedra i odvezao ga. Kao to se moglo oekivati, jedro poleti preko pramca, natopi se vodom i slomi jarbol. Taj me dogaaj spasio od neposredne propasti. S prekom sam tutnjio sam niz vjetar, grabei na mahove uzburkano more, ali straan osjeaj neposredne blizine smrti bio je uklonjen. Kad sam ustanovio da jo ima nade za spas, prihvatih rudu kormila i odahnuh. August je na dnu brodia leao bez svijesti. Prijetila je opasnost da e se udaviti (tamo gdje je leao bilo je vode u visini oko tristo centimetra). Htio sam ga malo podii i posjesti, pa sam mu oko pasa provukao konop i svezao ga za neki kolut na palubi. Kad sam uinio sve kako sam najbolje mogao, onako prozebao i uzbuen, preporuio sam se Bogu i odluio da u sve podnijeti svom svojom hrabrosti.Jedva sam bio donio svoju odluku, kad mi se iznenada uinilo daje zrak oko brodia i iznad njega ispunjen nekim krikom, nekim urlanjem, kao da zavijaju tisue demona. Dokle god sam iv neu zaboraviti smrtni strah koji sam osjetio u tom trenutku. Kosa mi se na glavi najeila. Osjetio sam da mi se krv ledi u ilama. Srce mi je gotovo prestalo kucati. Ni ne pogledavi to bi mogao biti uzrok mojeg zaprepatenja, padoh naglavce, bez svijesti, na tijelo svojega druga.41Kad sam se osvijestio, bio sam u kabini golemog broda kito-lovca (Penguin), koji je plovio u Nantucket. Oko mene stajalo je nekoliko ljudi, a August, bljei od smrti, marljivo je trljao moje ruke. Kad je opazio da sam otvorio oi, poeo je urlati od zahvalnosti i veselja, tako daje izazvao naizmjence smijeh i suze na surovim licima nekih ljudi oko nas. Uskoro je bila razjanjena tajna naega spasa. Nas je pregazio kitolovac, koji je uz vjetar plovio punim jedrima u Nantucket, dakle, gotovo pod pravim kutem na na smjer. Nekoliko je ljudi motrilo na pramcu, no na su brodi opazili kad vie nije bilo mogue sprijeiti sudar. Njihovi usklici upozorenja bili su ono, to me je tako prestrailo. Rekli su mi daje golemi brod tren proao preko nas takvom lakoom kojom bi na brodi preao preko nekog pera - bez ikakve zapreke. S palube se nije uo nikakav krik. ula se tek lagana kripa pomijeana s urlanjem vjetra i vode kad je krhki brodi strugnuo o kobilicu svojega unitavatelja, i to je bilo sve. Kapetan (kapetan C. T. V Block iz New Londona) mislio je da je na brodi (sjetit ete se da je bio ostao bez jarbola) samo beskorisna olupina noena vodom, pa je htio nastaviti put odreenim smjerom, ne mislei vie o tom dogaaju. Sreom, dvojica su se promatraa zaklela da su kod kormila vidjeli ovjeka. Mislili su da ga je mogue spasiti. Razvila se rasprava. Block se naljutio, te je napokon rekao da nije njegova dunost vjeno paziti na svaku ljusku od jajeta, da brod zbog takvih gluposti ne moe skretati sa svojeg smjera. Ako je pregazio ovjeka, znai daje to pogreka tog ovjeka i niija vie- neka se utopi i neka ga nosi vrag. Tada se zauzeo prvi porunik Handerson, koji je, kao i cijela brodska posada, bio ogoren zbog tako okrutnih kapetanovih rijei. Kad je vidio da je momad uz njega, rekao je otvoreno kapetanu da zasluuje vjeala i da se nee pokoriti njegovim zapovijedima, pa makar ga, onog trena kad stupi na kopno objese. Gurnuvi u stranu Blocka (koji je problijedio, no nita nije odgovorio) on pojuri prema krmi, zgrabi kota kormila i zapovijedi snanim glasom:- Krmom!Momad poleti na mjesta i brod se okrene. Sve je to trajalo gotovo pet sati, i malo je bilo vjerojatno da e onaj ovjek biti spaen- uz pretpostavku da je doista tko bio na palubi brodia. Ipak su spasili Augusta i mene. Svoj spas zahvaljujemo nepojmljivom sretnom sluaju, kakav mudri i poboni ljudi pripisuju posredovanju providnosti.Kad je brod stao, porunik spusti amac i skoi u nj s dvojicom ljudi, mislim s onima koji su tvrdili da su me vidjeli uz kormilo. Upravo su se otisnuli iz zavjetrine koju je davao brod (mjeseina je jo uvijek bila jaka), kad se brod snano zaljuljao prema vjetru, a Henderson u isti as skoi sa sjedala i povie posadi:42- Natrag!Nita drugo nije rekao - nestrpljivo je ponavljao:- Natrag! Natrag!Ljudi su zaveslali natrag to su bre mogli. Za to se vrijeme brod okrenuo, te krenuo punom brzinom naprijed, premda se sva momad trudila zadrati ga. Usprkos opasnosti, porunik, im je mogao, zgrabio je glavni lanac. Novi nagib na bok digne desnu stranu broda iz vode gotovo do kobilice, i tada se pokae uzrok njegova nagibanja. Ugledali su tijelo nekog ovjeka koje je na neobian nain visjelo na glatk