dvije rimske nadgrobne are iz aserije / two roman sepulchral altars from asseria

ASSERIA. 5, 2007., 83-110 Anamarija KURILIĆ, Dvije rimske nadgrobne are iz Aserije

Anamarija KURILIĆOdjel za povijestSveučilište u ZadruObala kralja Petra Krešimira IV., 2HR - 23000 Zadaranamaij(i,kurilic@zd,t·con;,hr

UDK: 930.22:003.071904(947.5)"652":726.8726.82.032.7(497.5)

Izvorui znanstveni članakOriginal scientific paper

Primljeno:Received:

17. prosinca 2007.

DVIJE RIMSKE NADGROBNE ARE IZ ASERIJE

TWO ROMAN SEPUL CHRAL ALTARS FROM ASSER1A

Apstrakt

U radu se obrađuju dva gotovoidentična nadgrobna žrtvenika (arae) ko-ji su nedavno otkriveni kao spolia unutarkasnoantičkog obrambenog nasipa uspo-rednog sa sjevernim dijelom ranorimskihbedemaAserije. Oba ova nadgrobna spo-menika pripadaju profiliranim trodijel-nim monolitnim arama. Jednu je od njihsvom mužu Adjutoru (Adiutor) postavilanjegova žena Sextilia Ingenua, a druga jeanepigrafska. Obje se okvirno mogu da-tirati u razdoblje kasnog principata, naj-vjerojatnije u drugu polovicu 2. st. ili upočetak 3. st. po Kr. Ukupan broj nadgro-bnih ara s područja Aserije narastao jeovim nedavnim nalazima na osam.

Ključne riječi: Asseria, latinskaepigrafija, nadgrobne are

Abstract

The paper analyses two almostidentical sepulchral altars (arae) recent-ly discovered as spolia in the structure ofthe Late Roman bulwark running para-llel to the northern part of the early Ro-man city-walls of Asseria. Both altarsare tripartite and monolithic of the typewith frames. One was set up for Adiutorby his wife Sextilia Ingenua, and theother was anepigraphic. They can be ro-ughly dated to the Late Principate, mostprobably to the second half of the secondcentury AD or at the beginning of the thi-rd. With these recent findings, there arenow eight sepulchral altars known fromAsseria and its territory.

Key words: Asseria, latin epigra-phy, sepulchral altars

83

Anamarija KURILIĆ, Dvije rimske nadgrobne are iz Aserije ASSERlA, 5, 2007., 83-110

Tijekom devete kampanje arheolo-ških istraživanja u Aseriji 2006. godinepronađena su i dva nadgrobna žrtvenika(arael.) Are su pronađene u kasnoantič-kom obrambenom nasipu usporednom sasjevernim odsječkom ranorimskih bede-ma Aserije ISl. 1-4/. Struktura ovog nasi-pa vrlo je loše kvalitete; vezivni materijal(npr. žbuka ili slično) gotovo sasvim ne-dostaje ili je vrlo rijetko korišten, pa sestječe dojam da je nasip građen u vrlo ve-likoj žurbi. Are su jednostavno bile uba-čene u strukturu nasipa, zajedno s drugimranorimskim spomenicima poput, npr. sulomcima tzv. liburnskih cipusa, i sli-čnim ISl. 3-4/.2 Jedna od tih ara nosi nad-grobni natpis, i upravo je ona u žarištuovoga rada.

l Kompleksna arheološka istraživanja Aserije zajed-nički provode Arheološki muzej u Zadru (dr. sc. IvoFadić, odnedavna ravnatelj Muzeja antičkog stakla uZadru) i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru(dr. sc. Nenad Cambi). Kolegi I. Fadiću dugujemzahvalnost što mi je omogućio da na ovome mjestuobjavim ta dva nedavna nalaza. Za izvješće o ovojkampanji, v. I. FADIĆ, 2007, 88-97.

2 Za ovaj kasnoantički obrambeni nasip, v. I.FADIĆ, 2003, 13, 16 i d.; I. FADIĆ, 2007, 89-91.

Two sepulchral altars (arae) were fo-und in 2006 during the ninth campaign ofarchaeological excavations in Asseria.! Thealtars were found in the Late Roman bulwa-rk parallel to the northern section of the ear-ly Roman city-walls of Asseria IFigs. 1-4/.This Late Roman structure is very loose,with little or no binding material (such asmortar or similar), and gives an impressionthat was built in a great hurry. Namely, thealtars were simply put into the structure, to-gether with other early imperial Roman mo-numents, such as, for instance, fragments ofso-called Liburnian cippi, and similar IFigs.3-4/.2 One of the altars bears sepulchral in-scription, and this paper shall primarily de-al with it.

l The complex archaeological investigations ofAsseria are conducted jointly by the ArchaeologicalMuseum in Zadar (Dr. Ivo Fadić, presently Head ofthe Museum of Ancient Glass in Zadar) and theDepartment of Archaeology of the University ofZadar (Dr. Nenad Cambi). I would like to extend mygratitude to dear friend and colleague I. Fadić forpresenting me with the opportunity to publish herethese two recent discoveries. Report on this cam-paigu gives I. FADIĆ, 2007, 88-97.

2 For this Late Roman bulwark, see I. FADIĆ, 2003,33, 35ff; I. FADIĆ, 2007, 89-91.

84

ASSER/A, 5, 2007., 83 110 Anamarija KURILIĆ, Dvije rimske nadgrobne are iz Aserije

vrata

gM'

Sl. 1. Mjesto nalaza nadgrobnih araFig. l. Finding-place ofboth sepulchral altars

1. Adjutorova nadgrobna araSPOMENIKje napravljen od vapnenca

lošije kvalitete, na kojemu su zamjetne vi-dljive vene i druge nepravilnosti. Na kame-nu se na nekim mjestima zapaža tanak slojprirodne kalcifikacije koji je vjerojatno na-stao nakon što je bio sekundarno upotrijeb-ljen. Na nekim drugim mjestima, kao npr.na desnom rubu prednje strane nadgrobneare ISl. S-Sal, uočavaju se tragovi prirodneerozij e kamena.

Nadgrobna ara visoka je 105-107cm, široka 55 cm i debela 39 cm (za ostaledimenzije, v. ovdje, Dodatak). Spomenikjesačuvan gotovo u cijelosti, s iznimkomodlomljenoga gornjeg lijevog kuta kruništa

ftreća kulaBrd tower

5m

Sl. 2. Nalaz dviju nadgrobnih araFig. 2. Finding places of sepulchral altars

1. Sepulchral altar of AdiutorTHEMONUMENTis made of limestone

of rather inferior quality, with visible veinsand other structural irregularities. In somepoints the stone has a thin layer of naturalcalcification that most probably occurredafter it became a spolium. In some otherplaces, as for example at the right edge ofthe altar's front side IFigs. S-Sal, the stoneshows traces of its natural erosion.

The altar is high 105-107 cm, wide55 cm and thick 39 cm (for other measures,see here, Appendix). It is almost entirelypreserved; however, the front left corner ofcomice is broken off and missing, as well asalmost entire left lateral side, especially its

85

AnamarijaKURILIĆ,Dvijerimskenadgrobneare izAserije ASSERlA, 5, 2007., 83-110

i gotovo cijele lijeve bo-čne strane (osobito nanjezinu donjem dijelu; v.Sl. 5-5a). Na bočnim stra-nama vidljivi su tragovi fi-nije zubače, no, zabat igornja površina ostavljenisu prilično grubo obrađe-ni. Prednja strana bila jeprilično fino zaravnana,ali je sada prilično ošteće-na, i to ne samo poradidjelovanja atmosferilijaveć i zbog nedostataka sa-moga kamena. Stražnjastrana nikad nije bila obra- Sl. 3. Pronalazakdvijunadgrobniharauđena već je ostavljena sa- kasnoantičkojobrambenojstrukturi

b d /Sl 6/ Fig. 3. Discovery of two sepulchral altarsmo gm o o rezana . . within the Late Roman bulwark

Ara j e izrađena izmonolitnoga vapnenačkog bloka i svojimoblikom sasvim podsjeća na standardne vo-tivne are. Sastoji se od tri jasno definiranadijela: baze, tijela i kruništa (vij enca). Možese uvrstiti u tzv. grupu profiliranih nad-grobnih ara ("profilgerahmte Altare"). 3

Adjutorova nadgrobna ara na dnuima profiliranu bazu postavljenu na plitkuplintu. Profilacija se proteže i na obje bo-čne strane /Sl. 5, 7-8/, a sastoji se od S-pro-fila (cyma reversa), manj e polukružne le-tvice, i, iznad nje, obrnutog S-profila (cymarecta). Iznad baze je uži kvadar tijela are nakojemu je uklesan nadgrobni natpis unutar

3 Za tipologijutakvih nadgrobnihara, v. D. DEX-HEIMER,1998, 7 i d.; usp.još i D.MARŠIĆ,2005,36 i d., gdjesemogunaći citiranai drugarelevantnadjela.

bottom part /Figs. 5-5a/.Traces of narrow stone-mason's claw are visible atthe altar's lateral sides, butboth gable and top surfacesare left quite uneven. Frontside was finely dressed,almost polished, but now itis quite damaged partly be-cause of the unfavourableweather conditions andpartly because of stone'svery flaws. Rear side hasnever been properly dre-ssed; instead, it was just le-ft roughly cut off /Fig. 6/.

Altar is made of asingle block of limestoneresembling in almost eve-

ry aspect to the standard classical votive al-tars, consisting of three distinct parts: base,body and cornice. It can be placed within thegroup of sepulchral altars of the so-calledtype with frames ("profilgerahmteAltare").3

At the bottom, above the plain lowplinth, the sepulchral altar of Adiutor has amoulded base, the moulding of which exte-nds to both lateral sides /Figs. 5, 7-8/, andconsists of cyma revers a, lowannular filletand cyma recta atop of it. Above the basestands narrower central cube (i. e. the body,or, the shaft), carrying the epitaph carved insimply moulded square inscription field.

3 For the typologyof such sepulchralaltars, seeD.DEXHEIMER,1998, 7ff; cf. also D. MARŠIĆ,2005, 36ff, where he quotes some other relevantworks.

86

ASSER/A, 5, 2007., 83-110 Anamarija KURILIĆ, Dvije rimske nadgrobne are iz Aserije

Sl. 4. Nadgrobne are u kasnoantičkoj obrambenoj strukturiFig. 4. Sepulchral altars in the Late Roman bulwark

jednostavno profiliranoga četvrtastog nat-pisno g polja.

Iznad tijela je profilirano krunište(vij enac) koj e završava niskim zabatom ivrlo stiliziranim akroterijima ISl. 5-8/.4 Pro-filacija vijenca slična je onoj baze i takođerse proteže na obje bočne strane, te točno po-navlja poredak njezinih elemenata: na dnuje cyma reversa, iznad nje je tanja polukru-žna letvica, a na vrhu j e cyma recta ISl. 5, 7-8/; iznad nje se, kao što je često običaj.> na-lazi ravna greda.

4 Slično oblikovane akroterije ima, npr., nadgrob-na ara L. Usija Filipa iz Trsta; v. D. DEX-HEIMER, 1998,82, Kat. br. 24 (sl. na str. 192).

5 Usp. J. STEVENS CURL, 2006, 280, s.v. fillet,i 447, s.v. list, listel, listella.

Above the body stands a mouldedcomice that ends with a low gable flankedwith much stylised acroteria IFigs. 5-8/.4The comice moulding, similar to the one ofthe base, extends to both lateral sides, andrepeats its exact order: at the bottom standscyma revers a, followed by an annular fillet,and finishes with cyma recta IFigs. 5, 7-8/.As is often the case with comice tops.> abo-ve cyma recta stands alistel.

At the central part of the very top ofthe altar, atop the gable apex, stands rather

4 Similarly shaped acroteria has, for instance, sepul-chral altar of L. Usius Philippu s from Trieste (Italy);see D. DEXHEIMER, 1998, 82, Kat. ill. 24 (fig. at p.192).

5 Cf. J. STEVENS CURL, 2006, 280, s.v. fillet, and447, s.v. list, listel, listella.

87


Sl. 5-5a. Adjutorova nadgrobna ara - prednja stranaFigs. 5-5a. Sepulchral altar of Adiutor - front side

Relativno visok, neukrašen i vrlo stilizi-ran češer nalazi se iznad vrha zabata, usred gor-nje površine ove nadgrobne are (usp. Sl. S-Sa).

U donjim polovicama obiju bočnihstrana nalazila se nepravilna izbočina ISl.8/,6 iz koje je trebao nastati kakav figuralniili ornamentalni relj ef,7 koj i, međutim, ni-kad nije bio izrađen.8 Budući da na svim

6 Lijeva je strana odlomljena pa je izbočina sadasačuvana samo na desnoj bočnoj strani, no nemanikakve sumnje da su je nekoć imale obje strane. Tose jasno očituje na bočnim stranama anepigrafske arekoja je bila nađena zajedno s ovom (v. Sl. 12).7 Poznate su brojne slične nadgrobne are iz sjeverneItalije koje na svojim bočnim stranama imaju razne rel-jefue prikaze (amore, delfine, razne posude, vegetabilnemotive, girlande, itd.); usp. npr. D. DEXHEIMER,1998, 16 i d., te Kat. br. 59, 79, 81, 88, 100, itd.8 Čini se da nije bilo neuobičajeno da radionice svojimkupcima dostave nedovršene proizvode; za takve prim-jere usp. npr. D. DEXHEIMER, 1998, 100, Kat. br. 59.

high and much stylised plain pine cone Icf.Figs. S-Sa/.

At both lateral sides, in their lowerhalves, there was an irregular roughly sha-ped bulge IFig. 8/,6 that was to become a fi-gural or ornamental decoration." but had ne-ver been sculptured. 8 Since all the surfaces

6 The left side is broken off and the bulge is now pre-served solely at the right lateral side, but there is nodoubt that once both sides had it, since the anepi-graphic altar found together with it also has similarlyshaped bulges at both of its lateral sides (see Fig. 12).

7 Many similar sepulchral altars from Northern Italyhave representations at their lateral sides (Cupids,dolphins, vases, leaves, garlands, etc.); cf. forinstance, D. DEXHEIMER, 1998, 16ff, and Kat. nos.59,79,81,88,100, etc.

8 It seems that it was not uncommon for workshopsto deliver unfinished products to their customers; forsuch instances cf. for ex. D. DEXHEIMER, 1998,100, Kat. ill. 59.

88


površinama are lack the finishing(uključujući i natpis- stone-mason's touch,no polje) nedostaje including the inscri-završni klesarov po- ption field, it may betez, moglo bi se za- concluded that theključiti da ona nikad altar had never beennije bila posve do- completed. N atura-vršena. Naravno, hra- lly, the present roughpavost koju sada appearance of its su-iskazuju njezine po- rfaces is surely alsovršine, sigurno su due - at least in someprouzročili - barem u degree - to long-la-nekoj mjeri - dugo- sting unfavourabletrajni nepovoljni vre- conditions in whichmen ski uvjeti kojima it was put after beingje bila izložena oso- used as building ma-bito otkako je postala '-S-1.-6-.-A-d]-'u-to-r-ov-a-n-a-d-gr-o-b-na-a-r-a---st-ra-ž-n-ja-s-tr-a-na---'terial.običan građevni ma- Fig. 6. Sepulchral altar of Adiutor - rear side Theterijal.

Donj a površinanadgrobne are obrađena je grubom zubačom,ali samo na prednjem dijelu, kojije oko 1-1,3cm niži od neobrađenoga stražnjeg dijela ISl.9/. Te karakteristike, kao i činjenica da je istražnja strana ostavljena neobrađenom, mo-gli bi ukazivati na to da je ara bila umetnuta- ali ne i uzidana, jer za to nema dokaza - unekakvu nisku strukturu (možda u postolje iliogradu grobne parcele).

Slične are poznate su u svim dije-lovima Rimskog Carstva, uključujući iprovinciju Dalmaciju." Iz Aserije je dosada bilo poznato pet, odnosno, točnij e,

9 Usp. D. MARŠIĆ, 2005, 38 id.

bottomsurface of the altarwas dressed with wi-

de stone-mason's claw just at its frontalsection that is approximately 1-1.3 cm lo-wer than the unworked back section IFig.9/. These features, together with leavingthe rear side unworked, might indicatethat the altar was inserted - but not built,since there are no prove s of it - in somesort of a low structure (a pedestal or ba-lustrade of the burial plot, perhaps).

Similar types of sepulchral altarsare present in all parts of the Roman Em-pire, province of Dalmatia included.f Fi-ve - or, rather, six - such altars have been

9 •.Cf. D. MARSIC, 2005, 38[f.

89


Sl. 7. Adjutorova nadgrobna ara - lijeva bočna stranaFig. 7. SepuZchraZ aZtar of Adiutor - Zeft ZateraZ side

šest, takvih nadgrobnih ara,lO pa bi ovobila sedma.

Pet od tih šest ara su kompozitne, tj.tri osnovna dijela napravljena su im od triodvojena vapnenačka bloka (to su tzv. kom-pozitne tripartitne nadgrobne are), II a jednaje monolitna. 12 Osim toga, svih pet kompo-zitnih ara mnogo su veće od monolitnih.

10 D. MARŠIĆ, 2005, 25 i d. ih je obradio pet.Međutim, njima se svakako mora pribrojati i još jedna,šesta, podignuta za T. Publicija Satumina, a koja se uliteraturi opisivala kao "nadgro bni cipus" (CIL 3, 9941=A. KURILIĆ, 1999, Kat. br. 998). Taj se cipus imasmatrati tijelom još jedne kompozitne nadgrobne aresličnih dimenzija poput drugih dviju iz Aserije; usp. A.KURILIĆ, 2006, br. 9 (str. 34 i bilj. ll4).II - . . .D. MARSIC, 2005, br. 1-4 (str. 26 1 d.), A.KURILIĆ, 2006, br. 9 (str. 34 i bilj. ll4).12 - .D. MARSIC, 2005, br. 5 (str. 36).

Sl. 8. Adjutorova nadgrobna ara - desna bočna stranaFig. 8. SepuZchraZ aZtar of Adiutor - right ZateraZ side

known up to now from Asseria, lOand thiswould be the seventh.

Among these six, five were compo-site, having the three basic parts made ofseparate limestone blocks (so-called com-posite tripartite sepulchral altars ), II andone was monolithic.I? In addition, the fi-ve composite altars are of much larger di-

10 D. MARŠIĆ, 2005, 25ff analysed five of them.However, a sixth example must be recognised in theso-called "sepulchral cippus" of T. PubliciusSatuminus (CIL 3, 9941 =A. KURILIĆ, 1999, Cat.ill. 998), cippus being but the shaft of another com-posite tripartite sepulchral altar of similar dimen-sions as two other examples from Asseria; cf. A.KURILIĆ, 2006, ill. 9 (p. 34 and n. ll4).II - .D. MARSIC, 2005, nos. 1-4 (p. 26ff); A.KURILIĆ, 2006, ill. 9 (p. 34 and n. ll4).12 - .D. MARSIC, 2005, ill. 5 (p. 36).

90


Mjere jedne od ,-------------------, mens ions than the

njih, one koja je bi- monolithic ones.la postavljena mu- One of former, setnicipalnom magi- up for C. Titius Pri-stratu Aserije G. scinus, the munici-Titiju Priscinu, bile pal magistrate ofsu najmanje Asseria, must have182x102x89 cm;13 measured 182 x 102još su dvije bile po- x 89 cm,13 two oth-djednako velike.I" ers were as big,14j edna neznatno ma- one slightly smallernja od njih.I> ajed- than them,15 andna zacijelo mnogo one perhaps muchveća.U' Skoro sve bigger.l" With the

te are - osim zad- Sl. 9. Adjutorova nadgrobna ara _dno exception of the la-njespomenute koja Fig. 9. Sepulchral altar of Adiutor - bottom surface tter that belonged topripada tipu s orna- the so-called typementalno dekoriranim profilacij ama("Rankengerahmte Altare"),17 pripadajuistom tipu kao i Adjutorova - takozvanomtipu s profilacijama ("profilgerahmte Al-tare").l8 Te četiri are datirane su u vre-menski raspon od zadnje četvrtine 1. st.

13 Za spomenik i njegove dimenzije, v. D.MARŠIĆ, 2005, 32-33 (br. 3); za spomenik i nje-gov natpis, v.AE 200 l, 1624, i A. KURILIĆ, 2006,42 i d. (br. 12), gdje su citirana i ostala relevantnadjela.14 • . .D. MARSIC, 2005, br. 4;A. KURILIC, 2006, br.9.15 • .D. MARSIC, 2005, br. 2 (str. 32).16 • .D. MARSIC, 2005, br. l (str. 31, gdje pret-postavlja da je ova ara mogla biti najmonumental-niji spomenik ikad napravljen u aserijatskimradionicama).17 • . . .D. MARSIC, 2005, 24 1 d., usp. D. DEX-HEIMER, 1998, 12 i d.18 Za tip v. D. DEXHEIMER, 1998, 10 i d.; usp. iD. MARŠIĆ, 2005, 38.

with ornamental frames ("RankengerahmteAltare"),17 all of the composite altars belo-nged to the same type as the Adiutor's one- to the type with frames ("profilgerahmteAltare").l8 These four altars were dated ina span ranging from the last quarter of the

13 For the monument and its dimensions see D.MARŠIĆ, 2005, 32-33 (m. 3); for the monument andits inscription, seeAE 2001, 1624, andA. KURILIĆ,2006, 42ff (m. 12) where one can find quoted theearlier relevant titles.14 • . .D. MARSIC, 2005, m. 4; A. KURILIC, 2006, m.9.15 • .D. MARSIC, 2005, m. 2 (p. 32).16 D. MARŠIĆ, 2005, m. l (p. 31, where he ishypothesising that this particular ahar might havebeen the most massive monument ever made inworkshops of Asseria).17 • .D. MARSIC, 2005, 24f; cf. D. DEXHEIMER,1998, 12f.18 For the type see D. DEXHEIMER, 1998, 10f; cf.D. MARŠIĆ, 2005, 38.

91


(flavijevska dinastija) do sredine 2. sto-ljeća.!"

Samo je jedna aserijatska nadgrobnaara do sada bila monolitna, a ne kompozitnestrukture. To je mala ara Rubrije Restute ko-ja je pronađena u obližnjoj ruralnoj srediniu Lcpurima.š" Iona je pripadala tipu s pro-filacijama, no, za razliku od velikih kompo-zitnih ara čiji je vrh završavao - sudeći pre-ma jednom sačuvanom gornjem dijelu -profiliranim kruništern i pulvinima, upravokao i kod standardnih zavjetnih ara,21 gornjidio are Rubrije Restute završavao je troku-tastim zabatom i akroterijima koji nisu sta-jali slobodno oblikovani u prostoru, već subili uklesani u monolitni vapnenački blokare.22 Ta se ara datira kasnije od kompozit-nih, i to najvjerojatnije u kasno drugo ili utreće stoljeće po Kristu.23

Usprkos brojnim sličnostima, ipak,niti jedna od prethodno opisanih ara ne mo-že poslužiti kao izravna analogija onoj kojase obrađuje u ovom radu. To je osobito za-mjetno kod izgleda gornjeg dijela, koji jekod Adjutorove are oblikovan kao slobod-nostojeći trokutasti zabat s akroterijima, alii kod izgleda bočnih strana, koje su kodAdjutorove are trebale biti ukrašene. Sličnosu oblikovane neke monolitne nadgrobne

19Usp. D. MARŠIĆ, 2005,39-40,gdje pretpostavl-ja da proizvodnja velikih kompozitnih ara vjerojatnonije nastavljena i u trećem stoljeću; A. KURILIĆ,2006,36 i 42 (osobito bilj. 151).20 ..D. MARSIC, 2005,br. 5, str. 36.21 . .Usp. D. MARSIC, 2005,Sl. 7.22 . .Usp. D. MARSIC, 2005,Sl. 9.23 . .D. MARSIC, 2005,39.

Ist century (Flavian dynasty) to the mid2nd century AD .19

Up to now, only one sepulchral altarin Asseria was not composite in structure,but monolithic. It is a small ara of RubriaRestuta, found in near-by rural agglomerati-on of Lepuri. 20 It also belonged to the typewith frames, but unlike the big compositealtars that finished at the top with mouldedcornice and pulvins (judging by a preservedupper slab) as in votive altars proper,21 araof Rubria Restuta had a top ending shapedas a triangular gable with acroteria, whichdid not stand free in space but was embo-ssed within the monolithic corpus of the li-mestone block.22 This altar has been datedlater than the composite ones, most probab-ly to the late 2nd or to the 3rd century AD.23

None of the above described altarsshow direct analogies to the one analysed inthis paper, despite the numerous similaritiesthat they do share. This is especially truewhen considering top-ending of the Adiu-tor's ara shaped as freestanding triangulargable with acroteria and the altar's decora-ted lateral sides. More similarly structuredsepulchral altars are, for example, some mo-nolithic altars from Northern Italy, one fo-und between Aquileia and Terzo, having

19Cf. D. MARŠIĆ, 2005,39-40,where he suppos-es that the production ofbig composite altars proba-bly did not continue into the third century; A.KURILIĆ, 2006,36 and 42 (esp. n. 151).20 ..D. MARSIC, 2005,ill. 5, p. 36.21 . .Cf. D. MARSIC, 2005,Fig. 7.22 ..Cf. D. MARSIC, 2005,Fig. 9.23 . .D. MARSIC, 2005,39.

92

ASSER/A, 5, 2007., 83-110 AnamarijaKURILIĆ,Dvijerimskenadgrobneare izAserije

are iz sjeverne Italij e, kao npr. j edna nađenaizmeđu Akvileje i Terza, koja ima slobodno-stojeći trokutasti zabat s akroterijima i pri-kaze delfina na bočnim stranama (datirana ukraj 1. st. po Kr. ili kasnije),24 ili jedna štose čuva u Museo Civico di Oderzo (datiranau kraj 1. ili početak 2. st.),25 itd.

Općenito govoreći, nadgrobne su arebile skupi spomenici.šf Naravno, cijena imje morala znatno varirati, ovisno o kvalitetikamena i obrade, dostavnim troškovima,kao i o dimenzij ama, te o drugim čimbeni -cima o koj ima danas znamo vrlo malo ili neznamo ništa (npr. o ugledu radionice). Nekiod tih čimbenika - oni koje danas možemoizmjeriti - uzeti su u obzir pri pokušaju stva-ranja skale vrijednosti za sačuvane kamenespomenike.š? Prema tim izračunima, kom-pozitne are iz Aserije pripadaju razreduspomenika koji se procjenjuje na najvišuvrijednost (Razred 9: iznimno visoka vri-jednost);28 to je sigurno točno za aru G. Ti-tija Priscina (v. ovdje, bilj. 13), jer su jojpoznate sve dimenzije.29 Istom su razreduzacijelo pripadale i dvije are čija su tijelagotovo identičnih dimenzija kao kod Pri-scinove are (ovdje, bilj. 14), jednako kao i

24D.DEXHEIMER,1998,Kat.59, str. 100i 217.25D.DEXHEIMER,1998,Kat. 140,str. 130i 252.26Usp. D. DEXHEIMER,1998,58, gdjenavodiidrugerelevantneradove.27A. KURILIĆ,2003,77 i d.; usp. A. KURILIĆ,2006,App. 1-2(str.64-65)28A. KURILIĆ,2003,82.29 Za njezinu procijenjenu vrijednost usp. A.KURILIĆ,2006,43 (osobitobilj. 157).

freestanding triangular gable with acroteriaand dolphin representations at its lateral si-des (dated at the end of the 1st century ADor later),24 or the one kept in Museo Civicodi Oderzo (dated at the end of the Ist centu-ry or beginning of the 2nd),25 etc.

Sepulchral altars, speaking in gene-ral, were quite costly monuments.I'' Natu-rally, the cost must have varied substantia-lly, depending on quality of both stone andworkmanship, delivery costs, as well as ondimension, and on other factors that weknow nothing or very little about (reputati-on of the workshop, for instance). Some ofthese factors - the ones that we can nowmeasure - were taken into considerationwhile attempting to create a scale of valu-es for preserved stone monuments.š?According to these calculations, the com-posite altars from Asseria enter the class ofmonuments estimated to the highest value(Class 9: extremely high value );28 this iscertain for the altar of C. Titius Priscinus(here, n. 13), since all of his dimensionsare known.29 Two other altars (here, n. 14)that had shafts of almost exactly the samedimensions as the Priscinus's altar must

24D.DEXHEIMER,1998,Kat.59,p. 100and217.25 D. DEXHEIMER,1998,Kat. 140,p. 130 and252.26 Cf. D. DEXHEIMER,1998,58, where she alsoquotessomeotherrelevantworks.27' .A. KURILIC,2003,77ff;cf.A. KURILIC,2006,App. 1-2(pp.64-65)28 .A. KURILIC,2003,82.29Forits estimatedvaluecf.A.KURILIĆ,2006,43(esp.n.157).

93


najveća aserijatska nadgrobna ara (ovdje,bilj. 16). Vrjednosni razred najmanje aserijat-ske kompozitne are (ovdje, bilj. 15) ne možese izračunati, ali, vrlo je vjerojatno da je ovaara pripadala ili istom razredu kao Priscinovaili onom za stupanj nižem (Razred 8: vrlo vi-soka vrijednost), jer je njezino tijelo 20 cmkraće od tijela Priscinove are. Procijenjenavrijednost Rubrijine are (ovdje, bilj. 20) mno-go je manja, kako zbog njezinih manjih di-menzija tako i zbog slabije kvalitete izrade,tako da ona pripada Razredu 3: srednja (niža)vrijednost.l'' dok je procijenjena vrijednostAdjutorove are negdje između tih dviju gru-pa, j er ona pripada Razredu 5: srednj a (viša)vrijednost.U Na osnovi tih procijenjenih vri-jednosti proizlazi da su nadgrobne are biledostupne kupcima različita imovna stanj a, ane samo onima najbogatijima, kako se obi-čno misli.32 Međutim, mora se imati na

30 Do rezultata se došlo tako da su pomnoženemjeredimenzija (visina je procijenjena na oko 90 cm) sodgovarajućim koeficijentima za materijal i ukras:90x34x36x1,5x1,5 = 247.860. Rezultat, podijeljen stisuću, daje procijenjenu vrijednost od 247,86, naosnovi čega ova ara pripada Razredu 3 (usp. A.KURILIĆ, 2003, 82 i App. 3; usp. i A. KURILIĆ,1999, Prikaz 14a-b).31 Do rezultata se došlo tako da su pomnoženemjeredimenzija s odgovarajućim koeficijentima za mater-ijal i ukras: 107x55x39x1,lx1,25 = 315.583,125.Rezultat, podijeljen s tisuću daje procijenjenu vrijed-nost od 315,58, na osnovi čega ova ara pripadaRazredu 5.32 Usp. D. DEXHEIMER, 1998, 58, koja smatra dasu svi komemoratori pripadali sličnom društvenomsloju kojije bio dobro osiguranu ekonomskomsmis-lu. Postavljači ovakvih nadgrobnih ara, ali i njihoviprimatelji, bili su kako slobodnorođeni rimskigrađani i oslobođenici, tako i robovi (usp. ondje i str.59-61).

have also belonged to the same value cla-ss, as well as the biggest of them all (here,n. 16). The value class of the smallest com-posite altar from Asseria (here, n. 15) cannot be calculated, but it is probable that -since its shaft was 20 cm shorter than thePriscinus's - it belonged either to the sameclass or to the one immediately inferior toit (Class 8: very high value). The estimatedvalue of Rubria's altar (here, n. 20) is mu-ch smaller, due to both its smaller dimensi-ons and workmanship of inferior quality,and it belongs to the Class 3: medium-infe-rior value,30 while the estimated value ofAdiutor's altar is somewhere between tho-se two groups, since it belongs to the Cla-ss 5: medium-superior value.I! Accordingto these estimated values, it would seemthat sepulchral altars have been availableto customers ofvarious means, and not so-lely to the wealthiest ones, as has been co-mmonly thought. 32 However, one must

30 The result is achieved by multiplyingdimensions(heighthas been approximatedto some 90 cm), withappropriatefactorsformaterialanddecoration:90x 34x36 x 1.5x 1.5= 247860.The result,dividedby 1000,givestheestimatedvalueof247.86,whichplacesthispar-ticularmonumentto the Class3 (cf.A. KURILIĆ,2003,82andApp. 3; cf.A. KURILIĆ,1999,Prikaz14a-b).31 The result is achieved by multiplying dimensions,with appropriate factors for material and decoration:107x 55 x 39 x 1.1x 1.25= 315583.l25. The result,dividedby 1000,gives the estimatedvalue of315.58,which places this particular monument to the Class 5.32 Cf. D. DEXHEIMER, 1998,58, maintains that allof the commemorators belonged to a similar socialgroup that was economically well provided. Altarswere set up by and/or for free-boru Roman citizensand freedmen,but also by and to slaves (cf. there andpp. 59-61).

94


umu da su razlike koje određuju vrjednosnerazrede spomenika, također mogle nastatijednostavno poradi promjene ukusa epohe.

NATPIS(Sl. Sa, 10-11) pripada ne-kom Adjutoru koji je 38 godina i 3 mjesecaživio zajedno sa svojom ženom SekstilijomIngenuom, koj a j e postavila ovu aru svomvrlo zaslužnom mužu:

Natpisisklesan u natpis-nom polju priličnoj e loših svoj stava ikompozicije. Slovasu nepravilnauska, i na osnovioblikovanja moglabi se odrediti kaoscriptura capitalisrustica lapidaria. 33 5Svim slovima A ne-dostaje vodoravnacrta, a sva slova Gimaju malu okomi-tu crtu koja ih razli-kuje od slova C.Slova M su nera-zmjerno široka: Mu 1. r. široko je 4,5cm, a ono u 6. r. čak5,5 cm! Natpis zau-

[D]

keep in mind that these differences thatcaused variations of their respective esti-mated values might have also been causedby changing fashions of the time.

THEINSCRIPTIONIFigs. Sa, 10-111 co-mmemorates an Adiutor who had lived for38 years and 3 months together with his wi-fe Sex tilia Ingenua, who had set up this al-tar to her very deserving husband:

ADI\TTORICONI

VGIBENEMERE

NTICONQ\TO\TIXI

ANNOSXXXVIII

MIIISEXTILIAI

NfGENVAF

EC IT

zima cijelu površi-nu natpisnog polja, I/<n =NF> genua j!ecit.

[D(is) J M(anibus) / Adiutori, co-ni/ugi bene mere/n ti con quo vixi / 5annos XXXVIII / m(enses) III. Sex tilia

33 Usp. E. M. THOMPSON, 1940, 134.

The inscriptioncarved in the inscriptionfield is of rather poor le-ttering and composition.The letters are quite irre-gular and narrow. Thestyle of lettering can bedetermined as scripturacapitalis rustica lapida-ria. 33 All the letters Aare lacking the horizon-talline, and all the lettersG have small vertical li-ne distinguishing themthus from the letter C.Letters M are unpropor-tionally wide: the one inthe Ist line is 4.5 cm wi-de, and the one in the 6thline 5.5 cm! The inscri-ption occupies entire su-rface of the inscriptionfield, spreading in conti-nuo from one margin to

33 Cf. E. M. THOMPSON, 1940, 134.

95


protežući se bezprekida od jednemargine do druge,bez ikakvih razma-ka među rij ečima ibez interpunkcij-skih znakova, čimese stječe dojam dauopće nije postoja-la grafička pripre-ma teksta (ordina-tio), ili, ako je čak ibila postoj ala, da j ebila vrlo loše pro-vedena. Međutim,uređenje zadnje ri-j eči u natpisu, Je-cit, iako bi na prvipogled moglo

izgledati kao sa- Sl. 10. Adjutorova nadgrobna ara - natpisvršeni dokaz ta- Fig. 10. Sepulchral altar of Adiutor - inscription

kvom mišljenju, ubiti dokazuje sasvim suprotno. U srediniosmog retka - točno ispod slova ENV iz7. retka - nalazi se poveće oštećenje nakamenu koje je moralo postojati i prijeklesanja natpisa, pa je ordinator smislionačin kako prevladati tu prepreku timešto je slova smjestio lijevo i desno odoštećenj a. Ordinator i/ili klesar ostavio j epočetno slovo - F - na kraju prethodnogretka, možda u nastoj anju da očuva sime-triju ili jednostavno zbog inercije. K to-mu, ordinator je zanimljivo izabrao nekoristiti se ligaturama i minimaliziratiuporabu sigli i skraćenica.

another, having nobreaks between thewords and no pun-ctuation marks, thus

. .grvmg an rmpressi-on as if there wereno ordinatio of thetext, or, if there we-re one, that it wasexecuted rather po-orly. However, thearrangement of theinscription's lastword, Jecit, althou-gh it might seemperfect proof for su-ch an opinion, actu-ally indicates to theopposite. At thecentre of the 8th li-ne - just below theletters ENV of the

7th line - there is a rather large cavity da-maging the stone surface that must havehad existed already prior to carving the in-scription, so the ordinator thought of a so-luti on for overcoming this impediment byplacing the letters to the left and to the ri-ght respectively of the cavity. The ordina-tor and/or the stone-cutter left the initialletter - F - at the end of the previous lineperhaps for trying to preserve symmetryor simply by inertia. In addition, the ordi-nator made an interesting choice not to useligatures and to minimise the use of bothsiglae and abbreviations.

96


Unatoč nedostatcima u oblikova- Despite the flaws in both the letteri-nju pisma i gruboj površini natpisnog po- ng and rough surface of the inscription fi-lja, te jačem oštećenju nekih slova, tekst eld, as well as to some severely damaged le-je prilično lak za čitanje i tumačenje, tters, the inscription is quite easy to readosim prvog i 6. 17. retka. Natpis započi- and interpret, apart from the Ist and thenje posvetom bogovima Manima (Dis 6thJ7th lines. The inscription started with anManibus) koja je isklesana na gornjoj invocation to the Manes gods (Dis Mani-vodoravnoj gredi; jedna sigla (D) je bus) carved at the listel; one sigla (D) isodlomljena, a druga (M) je jako izlizana broken off and the other (M) is worn outISl. Sa, lli. Drugo problematično mjesto IFigs. Sa, Ill. The other problematic issue isje čitanje nekoliko slova koja slijede ko- the one of reading the few letters followingmemoratoričin nomen na kraju 6. i na po- the commemorator's nomen at the end ofčetku 7. retka; u 6. r. klesar j e odmah na- the 6th line and at the beginning of the 7thkon Sextilia isklesao slovo I, a na počet- line; in the 6th line the stone-cutter had car-ku 7. r. slova NF koj ima slij ede j asno ved a letter I immediately after Sex tilia, andprepoznatljiva slova GENVA. Nakon at the beginning of the 7th, letters NF prece-Sekstilijina nomena trebala bi se nalaziti ding the quite intelligible letters GENVA.ili njezina filijacija ili kognomen, no ona Usually, one should expect to find there ei-se slova ne mogu interpretirati ni kao ther Sextilia's filiation or her cognomen, butjedno ni kao drugo. Čini se da je ovdje these letters can not be interpreted as nei-klesar pogrješkom uklesao skraćeni cu ther. It seems that here the stone-cutter erro-INF (za infelicissi- neously carved abbre-

,--------------------------------,ma), neispravno tu- viation INF (for infeli-mačeći početak nje- ciss ima) , misinterpre-zma kognomena ting the beginning ofIngenua kao početak her cognomen lnge-već čestog izraza s nua as a beginning ofnad gro bnih natpisa. an already commonly

Posveta Dis used sepulchral expre-Manibus omogućuje SSlOn.barem okvirno dati- The invocati-ranje natpisa, budući on to Dis Manibusda se skraćenica D M L21illllillilli~lli:lli)ili±bTh1illfuB~~~illfjL__jhelps establishing a

Sl. ll. Adjutorova nadgrobna ara - skraćenica [DJna natpisima u rim- M na gornjoj letvici rough chronologicalskoj Dalmaciji poče- Fig. ll. Sepulchral altar of Adiutor - abbreviation framework, since thela javljati na prijelazu [DJ M at the listel abbreviation D M

97


1. na 2. st. po Kr. i da je bila korištena krozcijeli kasni principat.H Uporaba nekih dru-gih izraza ukazuje na kasni principat kao navrijeme izrade ovoga spomenika: to su, npr.,uporaba akuzativa (annos, menses) pri izri-canju trajanja njihova zajedničkog života,fraza con quo vixi i izrazi koji označavajumoralne kvalitete osobe (bene merenti, kaoi pogrješkom uklesano infelicissimai+' Pre-ma tomu, natpis bi se mogao datirati, na os-novi epigrafske analize, u drugo ili trećestoljeće po Kristu.

Onomastička analiza upućuje na istizaključak, no ne toliko samim odabiromimena već s obzirom na uporabu imenskihobrazaca kakvi prevladavaju tijekom kas-nog principata.

Imenski obrasci obiju osoba nemajufilijaciju i karakteristični su za kasni princi-pat: pokojnik je imenovan samo kognome-nom, a žena samo nomenom i kognome-nom. Ta su dva obrasca najčešći imenskiobrasci u Liburniji u kasnom principatu: pr-vi obuhvaća 21% svih imenovanja toga do-ba, a onaj drugi 25%.36 Imenski obrazac ko-ji se sastoji samo od vlastitog imena u tomsu razdoblju najčešće nosili pripadnici ser-vilne populacije,37 a dvoimeni obrazac koji34 ..Usp. G. ALFOLDY, 1969,28.35 ..Usp. G. ALFOLDY, 1969,29.36A. KURILIĆ, 1999,27,29-33,61-72;u ranom jeprincipatu prvi obrazac činio samo 1%, a onaj drugitek 7% svih imenovanja tog razdoblja (A. KURILIĆ,1999,28 i d.).37A. KURILIĆ, 1999,31i d.; iako su u ranom prin-cipatu tim imenskim obrascem povremeno bili imen-ovani rimski građani, ta praksa nije sa siguruošćupotvrđena među slobodnorođenim rimskim građani-ma tijekom kasnog principata (str. 33).

started appearing in Dalmatian inscripti-ons at the tum of the 1st to the 2nd centu-ry AD and lasted throughout Late Princi-pate.34 Use of some other phrases indica-tes to the Late Principate as the monumen-t's production date: these are, for instance,accusative case when indicating durationof their convivence (annos, menses), phra-se con quo vixi and expressions denotingmoral qualities (bene merenti, as well asthe erroneously carved infelicissimat.ieThus, according to the epigraphic ana-lysis, the monument may be roughly datedin the second or the third century AD.

Onomastic analysis points out towa-rds the same conclusion, not as much as re-garding the choice of names but more withregard to the nomenclature patterns that aredominant in the Late Principate period.

Nomenclature patterns of both per-sons are lacking filiations and are typicalfor the Late Principate: the deceased is na-med by his cognomen alone and the wo-man by her nomen and cognomen. Thesetwo nomenclature patterns are the commo-nest ones in Liburnia during the Late Prin-cipate, the former making some 21% of thenomenclatures of the period and the latter25%.36 In that period, the naming patternconsisting of a single personal name wasused mostly by people belonging to the

34 ..Cf. G. ALFOLDY, 1969,28.35 ..Cf. G. ALFOLDY, 1969,29.36A. KURILIĆ, 1999,27,29-33,61-72;in the EarlyPrincipate the former made only 1%, and the latterjust 7% of total nomenclatures of the period (A.KURILIĆ, 1999,28f).

98


se sastoji od nomena i kognomena kako slo-bodnorođeni rimski građani tako i oslobo-đenici.38 Adjutorov natpis ne pruža nika-kvih pokazatelja za sigurnu identifikacijudruštvenog statusa na njemu spomenutihosoba, te stoga njihova eventualna pripad-nost servilnoj populaciji mora ostati na razi-ni pretpostavke.

Osobno ime Adiutor do sada nije bi-lo potvrđeno u Liburniji.I? ali, nije niti oso-bito često u ostatku Dalmacije, gdje jeuglavnom koncentrirano oko Salone. Ipak,ime je često u drugim dijelovima zapadnihrimskih provincija, osobito u sjevernoj Itali-ji, Galiji i Noriku.š'' Većina dalmatinskihnatpisa s tim imenom potječe iz kasnogprincipata, iako postoji i nekoliko rijetkihpotvrda iz ranog principata te iz domina-ta.41 Ime je potvrđeno u svim društvenimslojevima - tim su imenom bili imenovanikako pripadnici servilne populacije tako islobodnorođeni rimski građani od kojih suneki pripadali i najvišim društvenim krugo-vima (od municipalnih dužnosnika do rim-skih pretoraj.I? Prema tomu, ovaj Adjutor iz

38 A. KURILIĆ, 1999, 61 i d., 70.39' ..A. KURILIC, 1999, 378; usp. G. ALFOLDY,1969, 141, s.v. Adiutor.

40 G. ALFOLDY, 1969, 141, s.v. Adiutor; OPEL, l,23 i karta na str. 24.

41 G. ALFOLDY, 1969, 141, s.v. Adiutor.

42 Ovdje navodim tek nekoliko primjera:oslobođenici: e/L 5, 970; e/L ll, 6846; slobod-norođeni rimski građani: e/L 5, 5955; vojnici i vet-erani: e/L 3, 3571; e/L 9, 1628; e/L ll, 5273;municipalni dužnosnici: e/L 8, 26601; AE 2003,1514; najviši državni dužnosnici: AE 1926, 143(praetor, tribunus plebis, quaestor).

servile population.I? and the two-name pa-ttern consisting of nomen and cognomenwas used by either free-born or freed Ro-man citizens.Jš The Adiutor's inscriptionoffers no arguments for recognising socialstatus of either person, so their possibleattachment to the servile population mustremain hypothetical.

Personal name Adiutor up to nowhas never been attested in Liburnia.I"and is not very frequent in the rest of Da-lmatia, either, where it is concentratedmostly around Salona. However, the na-me is frequent in other parts of westernRoman provinces, mostly in NorthernItaly, Gallia and Noricum.š" Majority ofthe inscriptions with this name in Dalma-tia dates from the Late Principate, altho-ugh there are rare occurrences from bothEarly Principate and Dominate. 41 Thename was used in all social classes: bothservile population and free-born Romancitizens among whom some where of thehighest social ranking (from municipalmagistrates up to Roman praetors) were

37 A. KURILIĆ, 1999, 3lf[; although Roman citi-zens were occasionally named in this manner duringthe Early Principate, this practice was not attestedwith certainty among the free-born Roman citizensduring the Late Principate (p. 33).38 .A. KURILIC, 1999, 61[[, 70.

39 A. KURILIĆ, 1999,378; cf. G. ALFOLDY, 1969,141, s.v. Adiutor.

40 G. ALFOLDY, 1969, 141, s.v. Adiutor; OPEL, l,23 and map at p. 24.

41 G. ALFOLDY, 1969, 141, s.v. Adiutor.

99


Aserije mogao je biti rob, oslobođenik ilislobodnorođeni rimski građanin; ali, sobzirom na rečeno o njegovom imen-skom obrascu, čini se vj eroj atnij im da j epripadao j ednoj od dviju prvospomenutihskupina. Kako je već ranije istaknuto (v.bilj. 32), nadgrobne are postavljale su sei robovima i oslobođenicima, tako da biAdjutorov pretpostavlj eni servilni statusbio nešto što je već (često) dokazano kodove vrste nadgrobnih spomenika.

Kornemoratoričin nomen gentile(Sextilia) rasprostranjen je u Italiji i naZapadu, no, nije osobito čest u Dalmaci-ji, gdje su ga, izgleda, najčešće nosili Ita-lici.43 Iz Liburnije su do sada bile pozna-te samo dvije osobe imenovane tim no-menom: muškarac iz Flanone kojije u Ri-mu služio kao vojnik L pretorijanske ko-horte (Cll. 6, 209) i jedna žena iz Korini-ja (Cll. 3, 9976). Oba su natpisa datiranau rani principat.+" jednako kao i većinaostalih potvrda tog imena u Dalmaciji+>Dakle, to bi bila treća potvrda tog imenau Liburniji.š"

43 G. ALFOLDY, 1969, 121, s.v. Sextilius. Zarasprostranjenost imena, v. i OPEL 4, 78-79.44Natpis e/L 6, 209je datiran u 133.g. po Kr.; usp.G. ALFOLDY, 1969, 121, s.v. Sextilius; A.KURILIĆ, 1999,Kat. br. 1081i 2864.45G. ALFOLDY, 1969,121,s.v. Sextilius.46 .Usp. A. KURILIC, 1999,363.

named by this name.42 Accordingly, thisparticular Adiutor from Asseria might havebeen a slave, freedman or free-born Romancitizen; but, when considered together withhis naming pattern, it seems more probablethat he belonged to one of the two formergroups. As has been already observed (seen. 32), the sepulchral altars were also set upto slaves and freedmen, so Adiutor's suppo-sed servile status would be something alre-ady (frequently) attested in this type of se-pulchral monument.

The commemorator's nomen gentile(Sextilia) is common in Italy and in West, butin Dalmatia it was not particularly frequentand it seems that mostly Italics were namedby it.43Up to now, there were just two per-sons with that nomen in Liburnia: a man fromFlanona serving in Rome as soldier of cohorsIpraetoria (Cll. 6, 209) and a woman fromCorinium «tt: 3, 9976). Both inscriptionshave been dated to the Early Principate.H sa-me as the majority of this name's occurrencesin Dalmatia.f> So, this would be the thirdoccurrence of the name in Libumia.š''

42 Here are just few examples: freedmen: e/L 5,970; e/L 11,6846;free-born Roman citizens: e/L 5,5955; soldiers and veterans: e/L 3, 3571; e/L 9,1628; e/L ll, 5273;municipal magistrates: e/L 8,26601; AE 2003, 1514;and, highest state officials:AE 1926,143(praetor, tribunus plebis, quaestor).

43 G. ALFOLDY, 1969,121,s.v. Sextilius. For thename's distribution, see also OPEL 4,78-79.44The inscription e/L 6,209 is dated in AD 133;cf.G. ALFOLDY, 1969, 121, s.v. Sextilius; A.KURILIĆ, 1999,Cat. nos. 1081and 2864.45" '1'G. ALFOLDY, 1969,121,s.v. Sextilius,46 .Cf. A. KURILIC, 1999,363.

100


Njen cognomen Ingenua svagdjeje vrlo čest, a osobito u keltskim provin-cijama; čest je i u Dalmaciji, ali rijetkokod domorodačkog stanovništva. Ipak,do sada još niti jednom nije bio potvrđenu Liburniji, već je koncentriran u Salonii oko nje, u Naroni i oko nje, te u njezinuzaleđu.f" Većina natpisa s tim imenomdatirana je u kasni principat+š

DATACIJA. Druge nadgrobne areovog tipa iz Aserije, kako je već rečeno,većinom datiraju iz 2. stoljeća po Kristu(v. ovdje, bilj. 19 i 23). Epigrafska i ono-mastička analiza Adjutorova nadgrobnognatpisa datirala je spomenik okvirno ukasni principat, tj., u 2. ili 3. st. po Kri-stu. Međutim, tek j e nekoliko nadgro-bnih ara iz sjeverne Italije datirano na-kon 2. stoljeća: samo je jedna datirana upočetak 3. st.,49 a nekoliko ihje datiranou "drugo stoljeće ili kasnije" (sic!).50 Či-ni se, na osnovi takvih datacija, da jeproizvodnj a nadgrobni h ara prestalakratko nakon početka 3. stoljeća.>!

47G.ALFOLDY,1969,222, s.v.Ingenuus,bez ijednogprimjera iz Liburnije, što se nije promijenilo ni usljedeća tri desetljeća (A. KURILIĆ, 1999, 392). Zarasprostranjenostimena,v. i OPEL 2, 193-194.48 G.ALFOLDY,1969,222, s.v.Ingenuus49 D. DEXHEIMER, 1998, 102,Kat. br. 63.50D.DEXHEIMER,1998,72,Kat.br. 2; 74,Kat.br. 7;83,Kat. br. 25; 152,Kat. br. 207; 155,Kat.br. 215; 157,Kat. br. 220; 158,Kat. br. 223; 159,Kat. br. 224; 160,Kat. br. 227; 162,Kat. br. 233 and 163,Kat. br. 235.51C.REUSSER,1985,117i bilj. 7na str. l37 i d., sma-tra da je proizvodnja skromnijih i jednostavnijih nad-grobnihara (kojaje započelatekkratkonakon sredine2.st. po Kr.) posve prestala prije početka 3. st. i da uAkvileji nema niti jedne nadgrobne are koja bi bilaproizvedenau 3. stoljeću.

Her cognomen Ingenua is very frequ-ent everywhere, especially in Celtic provin-ces; it is frequent in Dalmatia, too, but sel-dom among its indigenous population. Ho-wever, up to now it has never been attested inLiburnia, but was concentrated mostly in andaround Salona, in and around Narona, and itshinterland.š? Majority of inscriptions withthis name is dated to the Late Principarc+š

DATATION.Other sepulchral alta rs ofthe same type from Asseria, as has been previ-ously shown, date mostly from the second cen-tury AD (see here, rm. 19 and 23). Epigraphicand onomastic analysis of the Adiutor's sepu-lchral inscription has dated the monument rou-ghly to the Late Principate, that is, to the secondor the third century AD. However, only few se-pulchral altars from Northern Italy were datedafter the second century: just one was dated inthe beginning of the third49 and several weredated "in the second century or later" (sic!).50According to such datations, it seems that theproduction of sepulchral alta rs ceased shortlyafter the beginning of the third century.P!

47 G. ALFOLDY, 1969, 222, s.v. Ingenuus, with noexamples from Liburnia, which has not changed innext three decades (A. KURILIĆ, 1999, 392). Forthe name's distribution, see also OPEL 2, 193-194.48 G. ALFOLDY, 1969, 222, s.v. Ingenuus49 D. DEXHEIMER, 1998, 102, Kat. ill. 63.50D.DEXHEIMER,1998,72,Kat. ill. 2; 74,Kat. ill. 7;83,Kat. ill. 25; 152,Kat. ill. 207; 155,Kat. ill. 215; 157,Kat. ill. 220; 158,Kat. ill. 223; 159,Kat. ill. 224; 160,Kat. ill. 227; 162,Kat. ill. 233 and 163,Kat. ill. 235.51 C. REUSSER, 1985, 117and n. 7 at pp 137fcon-siders that the production of more modest and sim-pler sepulchral altars (that just had started shortlyafter mid 2nd cent. AD) ceased completely beforethe beginning of the third century and that there isnot a single sepulchral altar inAquileia that was pro-duced in the third century.

101


Iako sama po sebi vrsta spomenikane pruža čvrstih databilnih pokazatelja,neki detalji, poput širokih profilacija iomjera između profilacija i dimenzija spo-menika, ukazuju na to da je Adjutorovaara bila napravljena u 2. stoljeću ili malokasnije. Naime, čini se da u sjevernoj Ita-liji nadgrobne are manjih dimenzije i širo-kih profilacija koje reduciraju natpisnopolje i površine bočnih strana datiraju iz 2.stoljeća, dok veće are s užim profilacijamai većim reljefnim površinama potječu iz 1.stoljeća.š-' Budući da Adjutorova ara ne-dvojbeno pripada onoj prvoj skupini, mo-gla bi se datirati u isto vrijeme ili malokasnije, zbog manjeg stilskog kašnjenja uodnosu na glavne proizvodne centre.53

S obzirom na sve prethodno navede-ne argumente, smije se pretpostaviti da jeAdjutorova ara nastala tijekom kasnog prin-cipata, i to najvjerojatnije u drugoj polovici2. st. ili na početku 3. stoljeća po Kristu.

52 D. DEXHEIMER, 1998, 12.

53 N. CAMBI, 1989, 34 i d., osobito 48, pokazao jeda su nadgrobni spomenici u Dalmaciji pratili stilskei umjetničke trendove s tek manjim kašnjenjem.

Although type of the monument byitself does not provide any firm datable ele-ments, certain details, such as wide mouldi-ngs and the ratio between mouldings andthe monument dimensions, indicate that theAdiutor's altar was made in the second cen-tury AD or little later. Namely, it seems thatin the Northern Italyaltars of smaller mea-sures and wide mouldings reducing inscri-ption field and surfaces of lateral sides datefrom the 2nd century AD, while the biggeraltars with narrower mouldings and largerrelief surfaces date from the 1st century. 52Since the Adiutor's altar definitely belongsto the former group, it may be dated to thesame period or little later, due to a slightstylistic retardation with respect to the ma-jor production centres.53

According to all of the aforesaid ar-guments, it may be plausibly assumed thatthe Adiutor's altar was made during the La-te Principate, and most probably in the se-cond half of the second century or at the be-ginning of the third century AD.

52 D. DEXHEIMER, 1998, 12.

53 N. CAMBI, 1989, 34ff, esp. 48, has shown thatsepulchral monuments in Dalmatia followed stylisticand artistic trends with just a little delay.

102


2. Anepigrafska nadgrobna araKako je već ranije spomenuto, dvije

nadgrobne are nađene su zajedno u kasno-antičkoj obrambenoj strukturi Aserije (Sl. 1-4, i bilj. 2). Anepigrafska nadgrobna ara go-tovo je identična kopija Adjutorove: zajed-nički su im materijal, dimenzije, oblik iizrada. Razlikuju se samo u dvije glavnetočke: ova ara nema natpisa ni češera navrhu.

Ara je visoka 94 cm, široka 53 i de-bela 44 cm (za više o mjerama, v. ovdje,Dodatak). To je monolitna tripartitna arakoja pripada tipu s profilacijama (Sl. 12;usp. bilj. 3). Ponešto neobične baza i kru-nište profilirani su donekle drugačije negonaAdjutorovoj ari: iznad plitke plinte nala-ze se dva obrnuta S-profila (cymae rectae)jedan iznad drugog, a tek iznad njih tanka

2. Anepigraphic sepulchral altarAs has been already described, two

sepulchral altars were found in the Late Ro-man bulwark of Asseria IFigs. 1-4, and n. 2/.The anepigraphic sepulchral altar is almostan exact copy of the Adiutor's: they sharesimilar material, dimensions, form and wo-rkmanship. They diverge in just two majorpoints: this altar is lacking both the inscri-ption and the pine cone at the top.

The altar is 94 cm high, 53 cm wideand 44 cm thick (for more detailed dimensi -ons, see here, Appendix). It is amonolithictripartite altar belonging to the type with fra-mes IFig. 12; cf. n. 3/. The base and corniceare to some extent differently moulded thanthe ones of the Adiutor's ara and are some-what unusual: after the low plinth the moul-ding has two cymae rectae one above the

Sl. 12. Anepigrafska nadgrobna ara - lijeva bočna, prednja i desna bočna stranaFig. 12. Anepigraphic sepuZchraZ aZtar - Zeft Zatera Z,front and right Zatera Zsides

103


letvica, dok je profilacija kruništa zrcalnaslika profilacije baze: iznad tanke letvice sudva S-profila (cymae reversae) jedan iznaddrugog, a iznad njih je ravna greda. Sve sukime prilično visoke; od onih na bazi, jednaje visoka 8 cm (donja), a druga 6 cm (gor-nja), dok su one na kruništu visoke 5 i 5,5

other, and only then a thin fillet, while thecornice moulding is its mirror image: abovethin fillet, it has two cymae reversae oneabove the other and atop of them a plain li-stel. All cymae are quite high, the one s of thebase measuring 8 (the lower one) and 6 cm(the upper one), and the ones of the cornice

cm. 5 and 5.5 cm respectively.Natpisno polje je nešto veće od ono- The inscription field is slightly bi-

ga na Adjutorov ari, i nikad nije imalo nat-pisa, bilo izvedenoga klesanjem bilo bo-jom.54

gger than the one of the Adiutor's altar andit never bore an inscription neither carved

,-- ----,nor painted. 54

Sve su površine, All surfaces,s iznimkom stražnje apart from the one atstrane, koja je zadržala the rear side that keepssvoj prirodni izgled /Sl. it natural appearance13/, ravnomjerno obra- /Fig. 13/, are evenlyđene. Ponekad, kao na dressed. Occasionally,primjer na lijevoj bo- as for instance at the le-čnoj strani, mogu se još ft lateral side, traces ofvidjeti tragovi široke wide stone-mason'szubače. claw are still visible.

Nekoliko ele- Several ele-menata upućuje na za- ments point out to theključak da je i ova nad- conclusion that evengrobna ara stigla do this sepulchral altarsvog kupca kao nedo- reached its customer

vršen proizvod. Klesar :~~~ :""'9.'''''''''~''''''' as an unfinished pro-je tek grubo isklesao duet. Apart from rou-=-==============================~

ghly chiselled bulgesat both lateral sides(cf. here, nn. 6-8), the

izbočine na obje strane Sl. 13. Anepigrafska nadgrobna ara - stražnja

(usp. ovdje, bilj. 6-8), stranaFig. 13. Anepigraphic sepulchral altar - rear

ali je također ostavio side

54 Iako se ne smije u potpunosti odbaciti mogućnostda je ova ara nekad imala bojom nanesen natpis,nedostatak ikakvih tragova boje govori u prilog rani-je iznesenog zaključka. Za uporabu boje na ovoj vrstispomenika, usp. D. DEXHEIMER, 1998, ll.

54 Although one should not absolutely dismiss thepossibility that the inscription was once painted, lackof any traces of paint speaks in favour of the above-stated conclusion. For use of paint on such monu-ments, cf. D. DEXHEIMER, 1998, ll.

104


nedovršenom igornju površinuare. Ondje je biozapočeo izrađi-vati slobodno-stoj eći trokuta-sti zabat s akro-terij ima, koj i subili slični onimana Adjutorovojari, ali ih nikadnije dovršio:akroteriji su '-- --'ostali tek nazna- Sl. 14. Anepigrafska nadgrobna ara - gornja stranav' v' • Fig. 14. Anepigraphic sepulchral altar - top sidecem u pOVrS1ll1

kamena ISl. 14/.Dojmljiva sličnost ovih dviju ara

snažan je argument u prilog toga da ih sesmatra dijelovima istoga grobnog komplek-sa; stoga se može zaključiti da je ta ara na-stala u istoj radionici i u isto vrijeme kaoAdjutorova.

Na osnovi dobro poznate organizaci-je grobnih parcela u nekim drugim rimskimgradovima, kao npr. u Rimu, Akvilej i, Osti-ji i drugima,55 može se zaključiti da jeAdjutorova nadgrobna ara zauzimala sredi-šnje mjesto u njegovoj grobnoj parceli. Kaošto je to bilo uobičajeno, ara je mogla staja-ti na nekom postolju.P" Pokraj središnje are

55Za organizaciju grobnih parcela, v. C. REUSSER,1985, ll8 i d., a osobito Sl. 2.

56 Kako je već ranije pretpostavljeno, možda je ara- na postolju, ili umjesto toga - bila umetnuta unekakvu nisku strukturn, budući da je stražnja stranaostavljena neobrađena.

stone-cutter leftunfinished thealtar's top side,as well. There hestarted making afree-standing tri-angular gablewith acroteria,similar to theones at the Adiu-tor's ara, but hehad never fini-

'-- __ --' shed them: acro-teria are just leftmarked in thestone IFig. 14/.

Remarkable likeness of the two al-tars is a strong argument for consideringthem as parts of one and the same burial en-semble. Accordingly, this altar must havebeen produced in the same workshop and atthe same time as the Adiutor's.

On the basis of well-known organi-sation of burial plots of some other Romancities, as Rome, Aquileia, Ostia, and someothers,55 it may be concluded that the Adiu-tor's sepulchral altar occupied the centralpart of his burial plot. The altar might havestood on a pedestal, as was usually the ea-se.56 Besides the central altar there were

55On organisation of burial plots see C. REUSSER,1985, II 8ff, and esp. Fig. 2.

56As has already been hypothesised, maybe the altar- instead of, or together with, standing on thepedestal - was inserted in some low structure, sincethe rear side was left unworked.

105


obično su postojale još dvije, mnogo skrom-nije, koje su se nalazile na kutovima grobneparcele ili su na neki drugi način flankiraleonu središnju. Anepigrafska ara koja se ov-dje obrađuje sigurno je bila jedna od tihflankirajućih spomenika i morala je imatisvoj par, kojije sada izgubljen, no koji bi semogao pronaći tijekom budućih istraživanjaAserije, možda upravo u kasnoantičkojobrambenoj strukturi poput ara koje suobrađene u ovom radu.

* * *Nedavna arheološka istraživanja kas-

noantičkog obrambenog nasipa usporednog sasjevernim odsječkom ranorimskih monumen-talnih bedema Aserije iznijela su na svjetlo da-na dvije gotovo identične nadgrobne are kojesu pripadale istoj grobnoj parceli. Na osnovistilske, epigrafske i onomastičke analize, aresu nastale tijekom kasnog principata, i to naj-vjerojatnije u drugoj polovici 2. ili na početku3. st. po Kristu.

Obje are pripadaju tzv. tipu s profilaci-jama ("profilgerahmte Altare") koji se sastojiod profilirane baze, središnjeg kvadra (tijela) iprofiliranoga kruništa. Obje are na vrhu imajuslobodnostojeći trokutasti zabat s akroteriji-ma, ali jedna - ona epigrafska - ima još i jed-nostavan češer iznad zabata. Na bočnim stra-nama imaju nepravilna grubo isklesana izbo-čenja koja su izvorno bila namijenjena nekojfiguralnoj ili ornamentalnoj dekoracij i, koja,međutim, nikad nije bila dovršena. Stražnjestrane obiju ara ostavljene su grubo isklesane.

usually two other, more modest sepulchralaltars standing in corners of plot or in someother manner flanking the central one. Hereanalysed anepigraphic sepulchral altar wassurely one of those flanking monuments,and must have had its pair that is now lost,but hopefully it might appear during the fu-ture investigations of Asseria, possibly inthe same Late Roman bulwark as the one sanalysed in this contribution.

* * *Recent archaeological investigation

of the Late Roman bulwark running parallelto the northern part of the early Roman mo-numental city-walls of Asseria has broughtto light two almost identical sepulchral al-tars that belonged to the same burial plot.According to the stylistic, epigraphic andonomastic analysis, the altars were madeduring the Late Principate, most probably inthe second half of the second century AD orat the beginning of the third.

Both altars belong to the so-calledtype with frames ("profilgerahmte Altare")consisting of moulded base, central cube(body) and moulded comice. Both have fre-e-standing triangular gables with acroteriaat their tops, but one - the epigraphic one -has a plain pine cone atop of it. At their la-teral sides they have irregular roughly cutbulges that were originally intended for so-me figural or ornamental decoration thathad never been completed. Rear sides ofbo-th altars are left roughly cut.

106


Obje are imaju četvrtasto profiliranonatpisno polje, ali je samo na jednoj isklesannatpis. On je postavljen u spomen na nekogAdjutora koji je 38 godina i 3 mjeseca živiozajedno sa svojom ženom Sekstilijom Ingenu-om, koja je i postavila tu aru svom vrlo zaslu-žnom mužu.

Both altars have a square mouldedinscription field, but only one had inscripti-on carved in it commernorating an Adiutorwho had lived for 38 years and 3 months to-gether with his wife Sextilia Ingenua, whohad set up this altar to her very deservinghusband.

107


Dodatak: Mjere1. Adjutorova nadgrobna ara57

Ara je, mjerena u svoj svojoj veličini,107 cm visoka (uključujući češer),58 55 cm ši-roka i 39 cm debela. Mjere baze su: v. = 21 cm,š. = 35 cm (na dnu), i debo= 39 cm (na dnu).59Mjere tijela su: V. = 50 cm, š. = 48 cm i debo =32 cm. Visina natpisnog polja (bez profilacija)je 35 cm, a širina iznosi 31 cm.60 Mjere kruni-šta su: V. = 14,5 cm, š. = 55 cm (greda), i debo=35 cm (greda).61 Zabat je na najvišem mjestuvisok 8 cm, a na najnižem 2,5 cm. Sačuvani (tj.,desni) akroterij je 9 cm visok, 8-9,5 cm širok, i33 cm debeo (ili, radije, dug). Izbočenje na des-noj bočnoj strani je 40 cm visoko, 20-29 cm ši-roko i oko 6-8 cm debelo.

Visina slova: 2,9 cm (1. r.), 3 cm (2. r.),3,5-3,6 cm (3. -4., 6. -8. r.), i 3,2-3,6 cm (5. r.)2. Anepigrafska nadgrobna ara62

Araje, mjerena u svoj svojoj veličini, 94cm visoka, 53 cm široka i 44 cm debela. Tijeloje 40 cm visoko, 45 cm široko i 38 cm debelo.Natpisno polje (bez profilacija) veliko je 3lx3lcm, a s profilacijom 36x37 cm. Zabat je visokna najvišem mjestu 8,5 cm, jednako kao i saču-vani (tj., desni) akroterij, koji je širok 7 cm i de-beo (ili, radije, dug) 38 cm. Izbočenja na bo-čnim stranama su visoka 37 cm, široka do 29cm i debela 4-8 cm.

57 Sve dimenzije pripadaju najvećim izmjerenim vrijed-nostima.58Češer je 12 cm visok i ima 20 cm u promjeru.59Visina S-profila (cyma reversa) je 4 cm, letvice 2 cm, aobrnutog S-profila (cyma recta) 4 cm. Plintaje visoka 10cm.60 Jednostavna profilacija koja uokviruje natpisno polje,široka je 4-4,5 cm.61 Visina S-profila (cyma reversa) je 4,5 cm, letvice 1,5cm, a obrnutog S-profila (cyma recta) 3,5 cm. Greda jevisoka 5 cm.62 Sve dimenzije pripadaju najvećim izmjerenim vrijed-nostima.

Appendix: Measurements1. The Adiutor's sepulchral altar57

In its entirety, the altar is 107 high (pinecone inc1uded),58 55 cm wide and 39 cm thick.Measurements of its base are: h. = 21 cm, W. =

35 cm (at the bottom), and t. = 39 cm (at the bo-ttom).59 The cube measurements are: h. = 50cm, W. = 48 cm and t. = 32 cm. Height of the in-scription field (without its moulding) is 35 cm,and its width measures 31 cm.60 Comice mea-surements are: h. = 14.5 cm, W. = 55 cm (listel),and t. = 35 cm (listel).61 Gable is 8 cm high atits highest point, and 2.5 cm at the lowest point.The preserved (i. e. right) acroterium is 9 cm hi-gh, 8-9.5 cm wide, and 33 cm thick (or, rather,long). The bulge at the right lateral side is 40 cmhigh, 20-29 cm wide and some 6-8 cm thick.

Heights of letters: 2.9 cm (1st line), 3cm (2nd line), 3.5-3.6 cm (3rd-4th, 6th-8th li-nes), and 3.2-3.6 cm (5th line)2. Anepigraphic sepulchral altar62

In its entirety, the altar is 94 high, 53 cmwide and 44 cm thick. The body is 40 high, 45cm wide and 38 cm thick. The inscription field(without its moulding) measures 31 by 31 cm,and with the moulding 36 by 37 cm. Gable is8.5 cm high at its highest point, same as the pre-served (i. e. right) acroterium, which is 7 cm wi-de and 38 cm thick (or, rather, long). The bulgesat lateral sides are 37 cm high, up to 29 cm wi-de and 4-8 cm thick.

57All dimensions are referring to the maximal values.58The pine cone is 12 cm high and has 20 cm in diameter.59The height of cyma reversa is 4 cm, of fillet 2 cm, andof cyma recta 4 cm. The plinth is 10 cm high.60 Plain moulding surrounding the inscription field is 4-4.5 cm wide.61 The height of cyma revers a is 4.5 cm, of fillet 1.5 cm,and of cyma recta 3.5 cm. The listel is 5 cm high.62 All dimensions are referring to the maximal values.

108


Literatura 1 LiteratureAE - Anneć ćpigraphique. Paris, Presses univeritaires.ALFOLDY, G., 1969. - G. Alfčldy, Die Personennamen in der romischen Provinz Da-lmatien, Heidelberg.CAMBI, N., 1989. - N. Cambi, Suvremeno i zakašnjelo prihvaćanje stilskih, modnih istrukturalnih karakteristika na nadgrobnim stelama u Dalmaciji, Radovi Filozofskogfa-kultetau Zadru, 28 (15), Zadar, 1988./1989. (1989.), 33-48.DEXHEIMER, D., 1998. - D. Dexheimer, Oberitalische Grabaltare. Ein Beitrag zur Se-pulkralkunst der rčmischen Kaiserzeit, BAR International Series 741, Oxford.FADIĆ, L, 2003. - L Fadić, Asseria. 5 godina istraživanja (1998. -2002.), Zadar.FADIĆ, L, 2007. - L Fadić, Asseria - istraživanja godine 2006., Obavijesti HAD-a, 29/1,Zagreb,88-97.KURILIĆ, A., 1999. - A. Kurilić, Pučanstvo Liburnije od l. do 3. stoljeća po Kristu:antroponimija, društveni slojevi, etničke promjene, gospodarske uloge, doktorska diser-tacija (rukopis) 1 dissertation (manuscript), Filozofski fakultet u Zadru Sveučilišta uSplitu, Zadar.KURILIĆ, A., 2003. - A. Kurilić, Un contributo per la valorizzazione economica deimonumenti epigrafici della Liburnia romana, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 40(27), Zadar, 77-92.KURILIĆ, A., 2006. - A. Kurilić, Vladajući sloj Aserije: magistrati i dobročinitelji, tenjihove familije i obitelji, Asseria, 4, Zadar, 7-72.MARŠIĆ, D., 2005. - D. Maršić, Aserijatske nadgrobne are, Asseria, 3, Zadar, 25-52.OPEL - Onomasticon provinciarum Europae Latinarum, vol. I-IV, ed. B. Lčrinz - F. Re-da, Budapest - Wien, 1994. -2002.REUSSER, C., 1985. - C. Reusser, Zur Aufstellung rčmischer Grabaltare in Aquileia,Aquileia nostra, 56, Aquileia, 117-144.STEVENS CURL, J., 2006. - J. Stevens Curl, A Dictionary of Architecture and Land-scape Architecture, Oxford University Press.THOMPSON, E. M., 1940. (E. M. Thompson, Paleografia greca e latina, Milano, (ri-stampa anas tatica autorizzata dall' editore Ulrico Hoepli, Milano, 1986.).

109

dvije rimske nadgrobne are iz aserije / two roman sepulchral altars from asseria

Documents

svoj svojoj

jedan iznad

dvije rimske

anepigrafska

born roman

early roman

late roman

adjutorova