DVIJE RIMSKE GEME S NEKROPOLE BURLE U MEDULINU

VESNA GIRARDI JURKIĆ UDK: 904 : 736.2 (497.5 Medulin)“01“Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Izvorni znanstveni članakHR – Zagreb, Borongajska cesta 83 d Primljeno: 1. X. 2010.

Članak obrađuje dvije unikatne rimske geme sa srebrnog prstenja iz skelet-nog groba 147 (2. st.) antičke nekropole Burle, koja je pripadala maritimnom antičko/kasnoantičkom rezidencijskom kompleksu Vižula u Medulinu. Geme od karniola ukrašene su urezanim likom škorpiona, simbolom zodijaka, i dob-roga morskog boga Glauka. Oba motiva štite moreplovce, trgovce i ribare a za vlasnika i nositelja prstena imale su magično značenje. Gema s likom Glauka je unikatna za Istru i istočni Jadran, a ukazuje na grčko-helenistički mitološki raspon vjerovanja i sljedbenika. Gema s prikazom škorpiona uklapa se u širi mediteransko-srednjoeuropski krug.

Istra kao poznato antičko i arheološko područje, kroz bogatstvo nalazi-šta, posebno u nekropolama nije dosada otkrila, tijekom arheoloških iska-panja i istraživanja ili slučajnih nalaza velik broj rimskog prstenja ukraše-nih gemama1.

Geme predstavljaju neiscrpan izvor za utvrđivanje različitih i razno-rodnih oblika antičke djelatnosti u umjetnosti rimske civilizacije. Gotovo je nevjerojatno da jedan ukras u prosjeku veličine 1,0 x 1,0 cm, može biti neiscrpna „knjiga” spoznaja o društvenoj, gospodarskoj i umjetničkoj dje-latnosti jedne visoke civilizacije kroz pet stoljeća2.

Već su rimski pisci i povjesničari (Plinije Stariji, Marcijal, Kvintilijan, Ciceron i dr.) pisali značajne rasprave o ukrašavanju rimskih žitelja i ge-

1. V. GIRARDI JURKIĆ – K. DŽIN, Značaj rimskih nekropola u Istri, Monografi je i katalozi (dalje: MK), Arheološki muzej Istre, sv. 13, Pula 2002, 39-82; V. GIRARDI JUR-KIĆ, Najznačajnije nekropole i groblja u prapovijesnoj, antičkoj i ranosrednjovjekovnoj Istri, Histria antiqua (dalje: Hanq), vol. 8, Pula 2002, 11-36.

2. P. ZAZOFF, Gemmen in Kassel, Archaeologischer Anzeiger, 1965, 1 i d.

595595

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

596

mama, te podatke o podrijetlu dragog i poludragog kamenja, o tehnici iska-panja i obrade, nazivlju, obrtnicima i provenijenciji radionica gema, sve uz kritičke osvrte na one Rimljane koji su se kitili takvim skupim prstenjem i dragocjenim nakitom3. Geme nisu samo korištene kao nakit već i kao pečatnjaci za obilježavanje dokumenata. Marcijal spominje visoku cijenu koju je postizalo incizirano drago kamenje, zbog njegove velike potražnje na tržištu4.

U antici su sjajne polirane geme bile cijenjenije od onih s mat površi-nama, što navodi Ulpijan5. Plinije Stariji govori o sjajnom prstenju („anu-lus translucentes”), iako za obrtnike koji incizijom obrađuju dragocijeno kamenje u geme (margaritarius, gemmarius) navodi i termin „scalpere” odnosno koji geme poliraju „gemmarum politor”6.

Spomenuvši samo neke antičke izvore, može se pretpostaviti da vlasni-ci skupocjenog prstenja s gemama nisu bili brojni i da njihove obitelji nisu s lakoćom stavljali tu vrstu nakita u grob s ostacima pokojnika, gdje ga gotovo u pravilu danas otkrivamo, kako je to slučaj i s nekropolom Burle kod Medulina7.

Prostrana nekropola je smještena na području prometnica koje su vo-dile u Medulin iz pravca Pule preko Šikića i Šišana (Sissianum) i preko nestalog Azzana (Atianum). Položajem je s istočne strane zapremala cijelu udolinu prema uzdignutom antičkom i kasnoantičkom naselju s reziden-cijskom maritimnom vilom na poluotoku Vižula. Jednim dijelom potonula je u morski zaljev Burle, a na kopnu je ostao dio koji zaprema prevlaku poluotoka i dio kopna uz more na poluotoku i kopnu8.

3. Vidi više: G. SENA CHIESA, Gemme del Museo Nazionale di Aquileia, Aquileia 1966, 9, 15; I. CALABI LIMENTANI, Gemmarius, Enciclopedia dell΄arte antica classica e orientale, III, Roma 1960, 808-809; Studien zur Kunstgeschichte der römischen Repu-blik, Lund-Leipzig 1941, 61.

4. Saturnalia, VIII, ed. Teubner, Lipsia 1893, 12.5. Digestrum, XXXIV, II, 19, 17 – „... gemmae sunt perlucidae materiae, ... lapilli

autem contrariae naturae”.6. PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, XXXVI, 8.7. V. GIRARDI JURKIĆ – K. DŽIN, op. cit., 58-65; K. DŽIN, Antička i kasnoantička

nekropola Burle u Medulinu, Katalog: Vižula i Burle u antici, Arheološki muzej Istre, br. 76, Pula 2008, 16-21.

8. V. GIRARDI JURKIĆ, Isola del Vescovo (Vižula). Complesso marittimo residenzi-ale antico e tardoantico nei pressi di Medolino. Campagna di ricerche 2005, Atti, Centro di ricerche storiche – Rovigno, sv. XXXVI, Rovigno 2006, 473-486; V. GIRARDI JURKIĆ, Spoznaje o antičkoj maritimnoj vili na Vižuli kod Medulina (istraživanja 2006. i 2007.), I. Porečki susret arheologa. Rezultati arheoloških istraživanja na području Istre, sv. 1, Po-reč 2008, 89-104; V. GIRARDI JURKIĆ, Scavi recenti di una villa dell΄epoca costantinia-na a Medulin (Croatia), Il cristianesimo in Istria fra tarda antichità e alto medioevo, Città

V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu

597

Iskapanja i istraživanja nekropole su se izvodila u tri etape (1979.-1981., 1997.-1998. i 1999.-2000.). Prva etapa je činila sustavan arheološki iskop, a druge dvije su imale zaštitni karakter s obzirom na izgradnju stambenih i turističkih objekata. Ukupno je otkriveno 312 paljevinskih i skeletnih gro-bova, koji su datirani u vrijeme od 1. st. pr. Kr. do 6. stoljeća. Jugozapadni dio nekropole s najstarijim paljevinskim ukopima nalazi se ispod površine mora na dubini od 1,20 do 1,90 m, dok je sjeveroistočni kopneni dio mla-đe datacije i bio je dijelom omeđen limitacijskim zidom, što je novina u spoznaji i proučavanju grobnih areala istarskog podneblja u antičko doba.

Druge dvije etape zaštitnog arheološkog iskapanja omogućila su doku-mentiranje 272 žarna i skeletna ukopa, a otkrivena su i dva olovna sarko-faga u zidanim grobnicama. Najraznovrsniji su paljevinski ukopi koji su se nalazili u škrapama bez recipijenata. Oni govore o ukopu romaniziranog

del Vaticano, 2009, 169-185; M. ORLIĆ, Podmorska arheološka istraživanje dijela arhe-ološkog kompleksa Vižula kod Medulina, Hanq, sv. 1, Pula 1995, 65-72; I. MIHOLJEK, Podmorska arheološka istraživanja ostataka arhitekture poluotoka Vižula kod Medulina, Hanq, sv. 14, Pula 2006, 291-301; I. MIHOLJEK, Lokalitet: Vižula – podmorje, Hrvatski arheološki godišnjak, sv. 4/2007, Zagreb 2008, 322-324; Z. ETTINGER STARČIĆ, Rim-ski carski novci s lokaliteta Vižula kod Medulina. Arheološka istraživanja 1995-2004, Jurišićev zbornik, Zagreb 2009, 163-178.

Pogled na poluotok Vižulu i nekropolu Burle (Medulin, Hrvatska)

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

598

siromašnijeg sloja autohtonog stanovništva. Dio ukopa se obavljao pola-ganjem spaljenih ostataka pokojnika u keramičkim žarama grube domaće proizvodnje u grobne jame iskopane u zemlji ili u prirodne udubine žive stijene. Dva paljevinska groba bila su u zidanim grobnicama, a jedan je grob bio tipa „a capana”. Na ovom dijelu nekropole nije otkrivena niti jedna staklena ola ili bilo koji njezin stakleni dio, iako je iskopano 20 žarnih grobova u kojima je stakleni i drugi grobni inventar bio razmjerno bogat. Među inventarom se ističe: pet staklenih lakrimarija i minuciozno izrađena čaša u formi kupe od tankog zelenkastog stakla s istakama i ru-čicama9, dva metalna posrebrena zrcala, jedan jedinstveni primjerak jan-tarnog prstena s prikazom lava i Herakla i uljanica tipa Fortis s grumenom spaljenog stakla. Evidentirani žarni ukopi čine 10% od ukupno otkrivenih grobova nekropole.

Skeletni ukopi su većinski na istraženom dijelu nekropole i čine 90% ukopa. Arhitektura skeletnih grobova je višeznačna: grobovi u amforama koji su pokriveni hrpom kamenja ili su uz grobove bile okomito postavlje-ne amfore u funkciji stele ili spomenika, grobovi omeđeni i pokriveni na svod kamenim ili keramičkim pločama (tegulama), grobovi formirani u obliku kamenih sanduka, zidani grobovi od keramičkih ulomaka i keramič-kih ploča s pokrovom na dvije vode, zidane ožbukne obiteljske grobnice pokrivene ravnim kamenim pločama ili tegulama na dvije vode, kosturnice i grobovi isklesani u kamenu i pokriveni sitnim kamenjem. U svim ovim vrstama grobova naišlo se i na podgrupe, koje ukazuju na različite vremen-ske, socijalne i religijske aspekte običaja živih u odnosu na ritus pokapanja. Od značajnijih nalaza u skeletnim grobovima treba istaknuti: peterokutne i šesterokutne staklene boce tipa Merkur, pribor za pisanje voskom, koji se sastojao od dvije posudice za vosak s cjedilom i stilos, dvije geme od kojih jedna nosi lik boga Glauka koji izlazi iz školjke nautilus, a druga ima ure-zan lik škorpiona, više zelenih i bijelih puhanih perlica koje su bile navede-ne na zlatnoj niti, više tzv. „gagat” - jat perli, nekoliko ovalnih tamnoplavih pastoznih medalja s antitetično postavljenim profi lima muškarca i žene, koje su bile probušene na dva suprotna kraja za dvostruko nizanje, sedam Fortis uljanica, koštane igle za krpanje ribarskih mreža i brojni keramički probušeni okrugli utezi, kompletan brijački pribor: keramička posudica s metalnom britvom, koštani čunjići za izradu čipke, pravokutni brončani pečat s reljefnim obrnutim natpisom AQVILIAE L. F. OCLATINAE10.

9. Z. GREGL, Ranocarski pehari na nozi s dvije ručke iz Hrvatske, Hanq, sv. 18-1, Pula 2009, 434-435, sl. 2.

10. K. DŽIN, Sjaj antičkih nekropola Mutile, Katalog, br. 58, Arheološki muzej Istre, Pula 2000, 7-24.

V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu

599

Izuzetno je značajno i otkriće dvaju olovnih sarkofaga ukopanih u zemlju i obloženih kamenim zidom čvrsto vezanih žbukom i dvoslivnim zidanim kamenim pokrovom. Skeletni ukop muškarca u sarkofagu sadržavao je se-dam staklenih boca, od kojih je šest imalo na dnu ugravirane inicijale V D, Q P. U drugom sarkofagu nađen je skelet žene koji je imao bogat grobni in-ventar među kojim se isticao nakit: zlatna ogrlica sa smaragdnim poliranim kamenjem između karičica i jedan par od ametista formiranih ovalnih nauš-nica sirijskog tipa. Ovaj repertoar staklenih recipijenata, keramičkih šalica, zlatnog nakita11, ogrlica, naušnica tipa „Štrbac” sa zelenim okom, prstenja, te četvrtasti pečat s imenom OCLATINA, koja je vjerojatno bila upraviteljica imanja (villica), nedvojbeno govori o višem društvenom statusu pokojnika.

Medulinska antička nekropola Burle je većim dijelom poganska, ali se pomnim razmatranjem naziru i određeni kršćanski elementi u grobovima bez grobnih priloga.

Iz bogatog i raznorodnog grobnog inventara s antičke i kasnoantičke nekropole Burle, zlatnog, srebrnog, jantarnog, gagat nakita, te brončanog, emajliranog i željeznog ukrasa, posebno se izdvajaju dva srebrna prstena ukrašena cizeliranim gemama, jedinstvenog i unikatnog simboličkog moti-va. U skeletnom grobu 147, otkrivena su tri srebrna prstena, od kojih su dva ukrašena gemama, a treći srebrnim granuliranim poluzrncima.

A) Burle – Medulin, skeletni grob br. 147, 2. stoljeće. Fragment lijevanog srebrnog prstena, s gemom u srebrnom ispupče-

nom ovalnom kućištu. Prstenu nedostaje dio ringa. Gema od karniola je

11. K. DŽIN, I gioielli d΄oro della necropoli di Burle (Medolino), Atti, sv. XXXIV, Rovigno-Trieste 2004, 33-49; K. DŽIN, A unique emerald Necklace from the Antique Necropolis of Burle near Medulin in Istria, Hanq, sv. 18-1, Pula 2009, 366-368.

Nekropola Burle – Medulin,pogled na nalaz srebrnog prste-nja u grobu 147 (foto: K. Džin).

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

600

bistre, jasne smeđe boje s urezanim likom štipavca (škorpion). Širina otvo-ra prstena: 1,8 cm; duljina geme: 1,2 cm. Inv. br. Arheološkog muzeja Istre: A/30010088.12

B) Burle – Medulin, skeletni grob br. 147, 2. stoljeće Srebrni lijevani prsten s gemom u lijevanom ovalnom okviru. Gema od

karniola smeđe-oker boje ukrašena je jedinstvenim urezanim motivom. Iz nautilus školjke kao iz puža izlazi muški lik (morski bog Glauko) u profi -lu. Tijelo je shematizirano, glava kvalitetnije izrade s izraženom kapicom koja pokriva kosu, urezanim okom i izraženim nosom u profi lu. U desnoj uzdignutoj ruci morski bog drži ribarski štap s uzicom na kojoj je ulovljena riba slična oradi. Ispod školjke je urez koji označava podnicu ili morski val. Lijeva ruka u položaju prema dolje drži okrugli obruč. Dužina geme: 2,6 cm; debljina 0,3 cm. Inv. br. Arheološkog muzeja Istre: A/30010435.13

Ove dvije geme u srebrnim kućištima već u prvoj tehničkoj analizi ne pripadaju najluksuznijim rimskim gemama u zlatnom kućištu prstenja. Ono što ih čini jedinstvenima jesu motivi škorpiona i morskog boga Glauka, te istančana simbolika tih motiva.

Geme od karniola su bile veoma raširen rimski obrtnički i trgovački proizvod. Jedan od poznatijih središta proizvodnje gliptike u rimsko doba bila je Akvileja, glavni grad Desete italske regije „Venetia et Histria”.

Gliptika u rimskoj zlatarskoj i obrtničkoj djelatnosti bila je velikim di-jelom usmjerena na karniol – poludragi kamen, koji je bio korišten cijelo vrijeme aktivnosti akvilejskih radionica od 1. st. pr. Krista do 3. st. posl. Krista. Posebno je bio dragocjen materijal od oniksa i agata u kojem su obrađivani motivi na gemama datirani u kasno republikansko doba. Ame-tist i kalcedon je u pravilu obrađivan u manjim dimenzijama već u Augu-stovo doba. U načelu, u antici glaćane i sjajne geme bile su više cijenjene od onih bez sjaja, posebno crvene i zelene, crne i žute boje, u obradi i korištenju raširene tijekom 2. i 3. st. po Kr. Motivi su često bili pripremani na predlošcima, tzv. kartonima, koji su cirkulirali među različitim radioni-cama. Graveri su se češće odlučivali za motive izborom kamena, ukusom i modom vremena nego izražajnim kolorističkim efektima14.

Ovalna forma gema, kakva je korištena prilikom izrade gema otkrive-

12. K. DŽIN, op. cit., 20, 21; V. GIRARDI JURKIĆ – K. DŽIN, Značaj rimskih ne-kropola u Istri, MK, sv. 13, Pula 2002, 113, kat. br. 159.

13. V. GIRARDI JURKIĆ – K. DŽIN, op.cit., 114, kat. br. 169; K. DŽIN, op.cit., 20,21; K. DŽIN, Anillo con una gema, Roma Senatus Populus Que Romanus, Catálogo, Madrid 2007, 291, kat. br. 323.

14. G. SENA CHIESA, op. cit., 2-5; B. NARDELLI, Gemme, in Longae Salonae, sv. I, Split 2002, 206-208.

V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu

601

nih u Burlama, s plošnim površinama, posebno onim inciziranima, je tzv. italskog ukusa s kraja 1. st. pr. Kr. i na dalje, ali te geme ne potječu samo iz akvilejskih radionica, već i onih centralnih i južnih s italskog poluoto-ka. Već Plinije piše o ovalnim formama gema, uskim i izduženim, malo konveksnim na površini – „fi gura oblunga maxime probatur”15, a kasnije ovalna forma često prelazi u okruglu kao što je slučaj i s gemom iz Burla s prikazom morskog boga Glauka16.

Minerali, koji su se upotrebljavali za izradu gema, bili su različitog podrijetla, posebno oni uvezeni sve do 4. stoljeća s lokaliteta na Istoku. Značajna količina poludragog kamenja, među kojima se isticao karniol, iskapana je i dopremana iz kamenoloma u Noriku17.

Od Augustova doba nadalje, umjetnički obrt gliptičkih radionica iz Akvileje je najznačajniji kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom as-pektu za jadransko područje ali i srednjoeuropski dio Rimskog carstva. U početku, prije cara Augusta, u republikansko vrijeme, geme su bile izrađi-vane pretežito za potrebe kolonije Akvileje, a manje za trgovinu sa susjed-nim krajevima. Nakon osvajanja Norika, car August je omogućio otvara-njem trgovačkih putova uvoz karniola sa sjevera, posebno iz Altina. Među-tim, nije isključeno da je drugo poludrago kamenje stizalo u kasnoj antici brodovima preko mora i jadranskih luka.

Karniol, koji je i materijal iz kojeg su izrađene geme otkrivene u nekro-poli Burle, vjerojatno je stigao kopnenim putem, via Anniom i Concordi-jom Sagittarijom, smještenom na via Postumia i Oderza18.

15. PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, XXXVII, 196.16. G. SENA CHIESA, op. cit., 4-5.17. M. CAGIANO DE AZEVEDO, Appunti per una storia dell΄arte dell΄Italia setten-

trionale al tempo di Milano e Ravenna, Atti, I Congresso Internazionale di Archeologia dell΄Italia Settentrionale, Torino 1963, 168.

18. N. ALFIERI, Le vie di comunicazione dell΄Italia Settentrionale, Arte e civiltà ro-mana dell΄Italia Settentrionale, Catalogo della Mostra, I, Bologna 1963, 62, 65.

Škorpion na rimskoj gemi(crtež: M. Petrović)

Srebrni prsten s gemom ukrašenom prikazom škorpiona, 2. st. (foto: D. Marušič)

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

602

Ikonografi ja i simbolika prikazana na dvije geme iz istog groba nekropo-le Burle može se svrstati u dvije kategorije: prva, život prožet praznovjerjem i mistikom horoskopskih znakova zviježđa, druga, morskom školjkom i prika-zom dobrog morskog boga Glauka oživljava mitološke i herojske predstave.

U cijelom repertoaru akvilejske gliptike motiv škorpiona je za sada jedin-stven, posebno kod gema otkrivenih na istarskom području. Prikaz škorpiona je bio veoma popularan na gemama već od 7. st. pr. Kr.; nalazimo ga na gemi otkrivenoj u grčkoj nekropoli na otoku Melosu19, premda se u registriranom repertoaru akvilejskih više od tisuću gema nalazi samo jedan prikaz ove živo-tinje20. Škopion je jedan od simbola zodijaka21 i ima magični značaj. Koristio je moreplovcima kao zaštitnik i simbol orijentacije prema zvijezdama22.

Drugi motiv na gemi: ljudski lik koji izlazi iz školjke nautilus, iden-tifi ciran je kao morski bog Glauko (grč. Glaukos, lat. Glaucus)23. To je morski bog, sin boga Posejdona i Amfi trite, a prijetalj Nereida. Držali su ga zaštitnikom mora, ribara i ronilaca, a po mitološkoj predaji zadržavao se u Sredozemnom moru. Od oca Posejdona naslijedio je dar vračanja. Tim

19. P. ZAZOFF, Antike Gemmen, Kassel 1969, 3, 11, kat. br. 10, tab. 4, sl. 21.20. G. SENA CHIESA, op. cit., 397, kat. br. 1379; inv.br. 25370; dim. 11,0 x 8,0 mm. 21. Usp. F. IMHOOF BLUMER – O. KELLER, Tier und Pfl anzenbilder auf Muenzen

und Gemmen des klassischen Altertums, XXIV, Lipsia 1889, 10-15.22. H.B. WALTERS, Catalogue of Engraved Gems,Greek, Etruscan and Roman in

the Britisch Museum, London 1914, 2525-29; O. KELLER, Die Antike Tierwelt (Repro-grafi scher Nachdruch der Ausgabe Leipzig 1909), II, Heldesheim 1963, fi g. 142 a, b. O tipu škorpiona i magičnom značaju u antičkom svijetu vidi također: O. KELLER, op. cit., 471 i 477.

23. I. RADIĆ ROSSI, Sjećanje na vrijeme Tritona i Nereida. O vjeri i obredima na antičkim brodovima, Hanq, sv. 13, Pula 2005, 145.

Srebrni prsten s gemom ukrašenomprikazom školjke nautilus i boga Glauka koji lovi ribu, 2. st. (foto: D. Marušič)

Bog Glauko koji lovi ribu(crtež: M. Petrović)

V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu

603

darom se služio na taj način da je ribarima najavljivao nadolazak ribljih jata24. Prema legendi, bio je konstruktor i prvi kormilar broda Arga. Budući je imao proročansku moć, moreplovci i ribari su ga često zazivali i tražili razjašnjenje svojih nedoumica prilikom plovidba na moru ili odlazaka na plovidbu i ribolov. Smatran je dobrim bogom, te su mu u nevolji mornari i ribari žrtvovali čuperak svoje kose.

Inače, Plinije Stariji je spominjao, pričao i vjerovao u postojanje Ne-reida i Glauka, koji je navodno kao čovjekoliko biće uočen kod današnjeg Portugala. Stoga je i vladalo mišljenje da je on zapravo bio čovjek, koji je kao ribar kušao morsku travu koja je oživljavala ribe. Probavši travu obu-zela ga je želja za morem u koje je zaronio. Okean i Tetida su mu zbog te ljubavi za morem darovalu besmrtnost25.

Složena mitološka potka i simbolika Glauka i njegov prikaz na gemi srebrnog prstena otkrivenoj u grobu 147 nekropole Burle, u kojem je nađen i prsten s prikazom škorpiona, ukazuje na pokojnika, vlasnika ili posjedni-ka prstenja, koji je bio kao moreplovac ili trgovac vezan za more i njegove tajne. Vjerojatno se ne radi o običnom siromašnom ribaru, premda je u gro-bovima nekropole nađeno i igala za krpanje ribarskih mreža, već sigurno o bogatijem bezimenom moreplovcu ili trgovcu, koji je živio na području Vižule, gdje je bio po smrti i pokopan s prstenjem.

Građevinski kompleks vile i pripadajućih objekata s pristaništem, mo-lovima i skladištima, govori o šarolikom žiteljstvu ovog poluotoka u antič-ko doba, ali ujedno i o njihovom socijalnom i društvenom statusu26. Poko-pani moreplovac, prsten s gemom i prikazom Glauka, nije sigurno nabavio na području sjevernog Jadrana, u Akvileji, poznatom centru proizvodnje gema, već na širem području Mediterana, jer je motiv u svojoj osnovi grč-ko-helenističke mitološke izvornosti, reinterpretiran i preuzet u rimskoj predaji o čemu govori i Plinije Stariji. Međutim, prsten s gemom na kojoj je cizeliran škorpion mogao bi biti akvilejske provenijencije.

Obje geme za srebrno prstenje s prikazanim likovima, otkrivene u me-dulinskoj nekropoli Burle, za arheologe i povjesničare umjetnosti, za sada su jedinstveni motivi na istočnom Jadranu, te još jednom ukazuju na jaku pomorsku tradiciju i putove maritimnog rezidencijskog antičko/kasnoantič-kog građevinskog kompleksa Vižula smještenog u južnoj Istri kod Medulina, kojim su se širili trgovački i duhovni utjecaji grčke i helenističke civilizacije.

24. V. ZAMAROVSKY, Junaci antičkih mitova. Leksikon grčke i rimske mitologije, Zagreb 1973, 104.

25. PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, IV, 5.26. V. GIRARDI JURKIĆ, Scavi recenti di una villa dell΄epoca costantiniana a Medu-

lin (Croatia), loc. cit.; M. ORLIĆ, op.cit., 65-72; I. MIHOLJEK, op.cit., 291-301.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

604

RIASSUNTO - SAŽETAK

DUE GEMME ROMANE DALLA NECROPOLI BURLE A MEDULINDue gemme romane di corniolo dagli anelli di argento scoperti nella necropoli

antica Burle a Medulin (la tomba ad inumazione no. 147), appartengono agli abi-tanti dell’antico/tardoantico complesso marittimo residenziale Vižula a Medulin del II secolo. I motivi raffi gurati sono lo scorpione e Glauco, dio del mare, che pesca dalla conchiglia nautilus. Le raffi gurazioni sulle gemme sono singolari per il territorio d’Istria. Lo scorpione e in particolar modo il dio Glauco indicano il panteon greco-ellenistico del defunto. Le gemme con i motivi del protettore dei pescatori, navigatori e mercanti ittici della necropoli Burle rivelano l’alto status sociale del defunto, che ha acquistato gli anelli di argento con le gemme prezi-ose, evidenziando la loro provenienza mediterranea e le caratteristiche spirituali e culturali, che si rispecchiano nel credere nell’oroscopo, nel simbolismo dello scorpione (lo zodiaco) come protettore dei marinai, e nel dio buono Glauco, fi glio di Poseidone e Amphritite, protettore dei navigatori e dei pescatori.