27

Duan IEVI Beograd

821.163.4.08 . II

POETIKA NJEGOEVE MISLI

U monografiji Njegoevo poelo tragao sam za novim, i drukijim, poimanjem, tuma-enjem i vrednovanjem Njegoeva djela. Nastavio sam usredsreivanjem na osobitosti Nje-goeve misaone poetike/poetike Njegoeve misli. U Lui mikrokozma, u misaonim pjesmama, u Biljenici... nalazio sam mogue potvrde i za kvantno/holografsko razumijevanje Njegoevih samotvora. Zajedno sa Njegoem uzvisio sam misao u vrhovno svojstvo i sposobnost ovjeka. U poetku svega je Misao, koja je i Njegoevo poelo. Njegoeva misao je i prethodnica, i vje-snica, i voditeljica, i posrednica. Mo misli je da neprekidno (samo)stvara. Uporite za svoje namisli, nauno vjerovatne i mogue, naao sam u kvantno-hologramskoj postavci o sveje-dinstvu Svemira, koju ispunjava i Misao. Njegoevi pjesmotvori su mi bili pogodna prilika da istraujem dejstvenost misli u cjelini svega postojeega i moguega.

Kljune rijei: misao, poetika, svijest, bio/info/fizika matrica, kvantno-holografski univer-

zum, kljuevi, kolaps talasne funkcije, svemir, svjetlost.

Poetiku Njegoeve misli zasnivam preteno na novijim naunim istrai-vanjima bio/info/fizikim svojstvima svijesti i kvantno/holografskoj matrici Svijeta. U osnovnoj odrednici, poetika je stvaranje. Nastaje na izvornome znaenju poiesisa=stvaranje, poietikosa = stvarajui. Prvobitno je znaila Teoriju pjesnitva, kako je sazdao Aristotel. U novije vrijeme je postala te-orija umjetnikoga stvaranja u cjelini. Poetika je sposobnost poete da u pro-cesu stvaranja odgovarajuim nainima oblikuje svoje djelo u vrhunsku umjetniku tvorbu. Svaki umjetnik ima samosvojnu poetiku skladanja osje-anja, doivljaja, spoznaje, duhovno-misaonoga... tvoratva. Poetika u znae-nju stvaranja i misao koja stvara se sjedinjuju u novome kontekstu misaone poetike.

U svome istraivanju sam najprije zapitkivao: Jesu li, sada, u biofizikom, elektromagnetnom, kvantno-holografsko-in-

formacionom tumaenju svijesti naeni kljuevi, o kojima je Njego eznuo, za sve/objanjenje?

Otvaraju li se zemaljske i nebeske dveri svjetlosti za nauno i poetiko otkrivanje ovjekove svjesnosti, tajne umjetnosti i svemirske cjelokupnosti?

28

Moe li se zasnovati nova poetika stvaranja na bio/fiziko/kvantno/holo-grafsko/ informacinoj matrici svijesti o ivotu i Svijetu.

Je li umjesno Njegoevu misaonu poetiku, kako sam ja pokuao, otvarati kvantno/holografsko/informacionim pro-vianjem?

1. Kako je poelo N j e g o e v o P o e l o ? Na jednome nauno-me skupu o tzv. manjim Njegoevim pjesmama reeno je da je o Njegou sve poznato, nema potrebe da se vie istrauje i nanovo tumai. Naravno, usproti-vio sam se:

prvo, Njego je za sva vremena otvoren za nova traganja, tumaenja, sa-mjeravanja i vrednovanja,

drugo, svako ima pravo na svoga Njegoa... Kada sam 2002. godine predstavljao knjigu akademika Radomira V.

Ivanovia Njegoeva poetika i estetika (Zmaj, Novi Sad 2002), svoj osvrt sam nazvao Njegoevi samotvori. Ustvrdio sam: Misao je samotvorna mo svega. Njego nagonom, intuitivno nadiskustveno imaginativno inspirativno, ve do-voljno naitan, misaono prozire u bezdno Vasione, spoznaje prapoetke i mi-saono tvori svoju kosmogoniju.

Moda biofiziki model svijesti koji shvata da je Priroda kao cjelina svjesna, i ovjek u njoj senzor koji prima/pohranjuje/odailje EMG (elektro-magnetne) talase u jonosferu, pribliuje odgonetki Njegoevoga misaonoga poetskoga govora.

Pitao sam: Je li estino-talasno prelaenje energije u materiju, materije u energiju mikrokozma, subatomskoga svijeta rodno mjesto duha koji oblikuje misao.

Zavrio sam svoje vienje tvrdnjom da je Njego misao uzvisio u vrhov-nu ovjekovu tvorbu... Izjednaio (je) MISAO i PJESNITVO. Izvorno zna-enje poezisa je STVARANJE. A MISAO je SVJETLOST iz koje je sve po-teklo... Misao je i ivot. Podsjetio sam na Njegoevo pismo u kojemu pita svoga ljekara: Kako e ovjek ivjeti, a ne misliti? (Ievi, Njegoevi sa-motvori, 196)

Zaeta je, u mome traganju, Njegoeva samotvorna misao. Tada je bilo objavljeno 220 knjiga o Njegou. Malkice jeste za/umno da

se nastavlja niz novih knjiga. No, otada je tampano jo desetak knjiga o Nje-gou.

U studiji Misao i smisao, u kojoj sam tragao za istom misli i pokuao da odgonetam energiju misli, dotakao sam i Njegoevu kosmogoniju i Nje-goeva snovienja. (Ievi, Misao i smisao, 2741) Nakanio sam potom da sveobuhvatnije, na nov nain i, koliko je mogue, d r u k i j e osvijetlim istonike Njegoevoga p o e s i s a, naroito u misaonim pjesmama i u Lui mikrokozma.

29

Za moje razumijevanje Njegoevih misaono-poetskih samotvora, pri-kladno mi je bilo da sve zasnujem na pojmu Poelo. Poetno sam naznaio da Poelo nije (vremenski) poetak: kada je (tematski) poinjalo/nastajalo koje Njegoevo djelo/djela. Poelo obuhvata: kako, iz ega sve ishodi, koje je po-elo/naelo: koja je/kakva je Njegoeva poetsko-misaona tvoraka energija.

Prebrao sam, i samjerio, vrednovanje misli od drevnih mudraca do naj-novijih biofizikih i kvantno holografskih slika o Svemiru.

Knjievni kritiari imaju zanatsku manu: obavezno dokazuju da je au-tor kojega obrauju trpio tue uticaje, slijedio uzore, preuzimao, preraivao, pozajmljivao, prenosio misli, ideje... svojih prethodnika ili savremenika. Na-ravno, niko nije toliko samorodan da je svoj bez ostataka. Mogue je da po-jedini pisac ak i nije itao odreenoga autora a poprimio izvjesne ideje. ovjekova misao je u neprekidnom obrtanju, i prirodno je da e se roditi u vie ljudi u raznim vremenima.

Sve to je itao, Njego je pronio kroz sebe. Nije bio naunik koji prebira i probira tue tekstove, pa usvaja ono to mu godi. On je Poeta mislilac.

Tradicionalna poetika je dala vrijedna djela. Otvaraju se mogunosti za novo i drukije itanje Njegoevih misaonih samotvora.

2. Prva postavka je: Misao je Njegoevo Poelo. U Njegoevome po-elu sam tragao za novim Njegoem. Naao sam moguu novinu, ili bar drukije vienje Njegoeve misaone poetike u kvantno holografskome klju-u. Kada sm Njego nije uspijevao da odgoneta tajne ivota i svijeta, po-sebno hudu sudbu ovjeka, zakljuivao je:

Ovoga su u grobu kljuevi... (Lua mikokozma, Posveta, 2830) Poeta mislilac je samo nakratko zastao pred konanou ovozemalj-

skoga ivota. U mome istraivanju pomogao mi je, naravno, i sam Njego, ko-ji nije ekao zagrobni ivot, nego je zajedno sa svijetlom ideom, pa kano angelom, voen iskrom, zrakom, ili kada za trenutak ne gleda a vidi, i najpo-uzdanije, kada se napio vode s istonika zaao u onaj svijet i doivio ot-krovenja. Mogue odgonetke sam traio u najnovijim naunim istraivanjima svijesti i kvantno/holografskoj paradigmi.

Zbog injenice da je moje istraivanje izalo iz klasine obrade Njegoe-ve poetske misli, u poetku u saeto naznaiti osnovne postavke kvantno/ho-lografske i bio/info/fizike matrice.

Kvantna teorija je zala u samu sutinu djeljivosti/nedjeljivosti materije ko-ja je talasno-estine prirode. Ona ulazi u igru kada povezuje a) talasnu duinu sa momentom (masa estice pomnoena sa njenom brzinom) estice, i b) frek-venciju talasa sa energijom estice. Talasni paket je vibracioni obrazac u vreme-nu. Mjerni sistem djeluje na mjereni sistem, odnosno na ponaanje i svojstva e-stica. I posmatra biva posmatran, i postaje uesnik u procesu. Tako se dolo do ukljuivanja ljudske svijesti u stvarnost i opis svijeta.

30

Zametna je Ajntajnova izjava da je misao donijela spoznaju koja ga je dovela do teorije relativnosti. Kvantnu neodreenost da mjerenje u jednom dijelu svemira trenutno odreuje stanje elektrona na drugom kraju univerzuma, to na-ruava specijalnu teoriju relativnosti, izazvala je Ajntajna da je nazove zastrau-juim dejstvom na daljinu. Postalo je izgledno da su neki (misaoni?) atomi u ljudskome tijelu povezani nevidljivom mreom sa atomima na drugome kraju svemira, te da pokreti ljudi mogu trenutno uticati na stanje atoma udaljenih milijardama svjetlosnih godina. Znailo bi, to se Ajntajnu nije svidjelo, da svemir nije lokalan, odnosno da dogaaji na Zemlji, putujui bre od svetlosti, trenutno utiu na dogaanje na drugom kraju kosmosa. Kvantna teorija obja-njava udesni subatomski svijet atoma, koji nadrasta Njutnovu mehaniku, va-ljanu u svijetu malih brzina i velikih objekata. U nastojanju da napravi objedi-njenu Teoriju svega, Ajntajn je pokuao da kvantnu teoriju ugradi u svoju no-vu teoriju. Zajedno sa Rozenom, Ajntajn je zamislio da se subatomske estice mogu posmatrati kao malene crne rupe (to je ezdeset godina kasnije oivljeno u teoriji struna). Ajntajn-Rozenov most spaja dva univerzuma, to je bitno za razumijevanje prolaska iz lokalne u nelokalnu svijest. Rastvara se zid koji razdvaja zdravo-razumski makroskopski svijet koji vidimo oko sebe, i tajan-stveni, neintuitivni mikroskopski svijet kvantuma i talasa. Mi ivimo s druge strane zida na kome su sve funkcije talasa doivele kolaps, pa nam se ini da je makroskopski kosmos konaan i dobro ureen. Nobelovac Eugen Vigner, sa idejom da je svijest bitna u procesu posmatranja kvantnih procesa i da svaki po-smatra ima svoga posmatraa (Vignerov prijatelj), vjeruje da postoji kosmi-ka svijest koja odreuje prirodu samoga kosmosa

Je li i misao vibrirajua u svemirskoj beskonanosti? U kvantnoj teoriji Univerzum je mrea fizikih i mentalnih odnosa iji se

djelovi mogu odrediti jedino preko povezanosti sa cjelinom. U stalnim promje-nama energetskih obrazaca, interakcije estica uspostavljaju stabilne strukture koje izgrauju materijalni svijet, koji osciluje u ritmikom kretanju. Celokupni univerzum je na taj nain ukljuen u beskrajno kretanje i aktivnost, u neprekidni kosmiki ples energije. Kvantna teorija prisiljava da se univerzum sagledava ne kao zbirka fizikih objekata, nego kao jedna sloena mrea odnosa izmeu razli-itih djelova jedne jedinstvene cjeline. Tekoe nastaju kada se ogranienim tro-dimenzionalnim obrascima jezika i naina miljenja hoe da spozna i opie e-tvorodimenzionalni prostorno-vremenski svijet. (Kapra, 164165, 179, 156, 159, 179, 183185, 267, 174).

U holografskome univerzumu su upravo mogua misaona zgusnua. Za poetsku imaginaciju je zanosnije otvaranje h o l o k r e t a n j a i

s k r i v e n o g a p o r e t k a Dejvida Boma, koji je svrstan meu najpoto-vanije kvantne fiziare na svijetu.

U svemu djeluje neprekinuta cjelina, u kojoj su nelokalne veze bitno svojstvo. Bom zalazi u sutinu kosmike mree odnosa sa nalazom neispo-

31

ljenog implicitnog (implicate) ili skrivenog (enfolded zavijeni, umotani) po-retka. U hologramu, svaki dio sadri cjelinu, u svakome dijelu univerzuma je nerasklopljena cjelina. Svemir je nalik hologramu. U skrivenom redu, svaki dio Svemira sadri itav Svemir. Iz holokretanja proistiu svi oblici materijalnoga univerzuma. Prostor i vrijeme proistiu iz holokretanja. iva i neiva materija su nedjeljivo isprepleteni. Svijest i ivot nerasklopljeni sklopovi sklopljeni kroz cio univerzum. Svijest je prisutna u sveukupnoj materiji u razliitim stupnjevima sklapanja i rasklapanja. U istoj optici, za Boma je opipljiva stvarnost svakod-nevnoga ivota samo vrsta iluzije, kao i holografska slika. Zapravo, ispod sve-ga je dublji red postojanja, koji raa sve objekte i pojavnosti fizikoga svijeta, srodno kako holografski film raa hologram. (Talbot, 1428, 3656)

Sporna je Bomova postavka da je sve samo iluzija. Poznati ivi i neivi svijet postoji objektivno. No, moda i Njego, mnogo prije savremenih na-unika, provia kada pita:

...ako zemlja privienje nije... (Lua mikokozma, Posveta, 137140) Pitam i ja: ako zemlja jeste privienje, je li Njego unaprijed otvorio ho-

lografsku mogunost i prividnost svijeta i ivota.? Svijet je cjelina, koja stvara i ureuje ponaanje djelova, za razliku od

klasine nauke u kojoj djelovi, mehaniki, tvore cjelinu. U subatomskome prostoru nema lokalnosti, lokacija prestaje da postoji. Sve je u meusobno-me dejstvu, nita nije izdvojeno za sebe, lokalno nije poseban svijet, nelokal-no je odreujue. Sve djeluje na sve. Ni Univerzum nije sazdan od djelova za sebe, nego je u svepovezanosti i sadejstvu.

Ili kada tvrdi: ... ljudski ivot snovidjenje strano! ovjek izgnan za vrata udestvah, on sam sobom udo soinjava;...

Nada se, zapravo, jedva se moe opredijeliti da li ovjekovo bie spada u tekome snu

u kom vidi strana prividjenja... I kada pomisli da se oslobodio od sna ovog, nadeda je prevarna, poto

je tada sebe utopio u sna carstvo tvre i mranije i na pozor strn snovidjenja! (Lua mikokozma, Posveta, 57, 7180)

Jednaenje zbilje i sna svakako trai potpuniju razradu. I san ima svoju zbilju, koja se raspri u budnome stanju. U Njegoevome poelu posebno sam se bavio Poetskim snovima. (Ievi, Njegoevo poelo, 329341)

U novijim istraivanjima izmijenjenih i prelaznih (dodajem i proirenih) stanja svijesti zasnovanim na biofizikoj kvantno-relativistikoj/kvantno-ho-lografskoj prirodi svijesti obuhvataju se i jeziko/umjetniko/nauni i reli-

32

giozni procesi bitni za razumijevanje i Njegoeve Poetike misli. Svijest igra sutinsku ulogu u kvantnom kolapsu talasne funkcije, kada se, srodno Ajntajnovom principu ekvivalencije, u gravitacionim poljima otvaraju wormhole tuneli u nelokalnu kolektivnu svijest, pa Priroda odabira jednu mogunost, to izaziva objektivnu redukciju talasnoga paketa. Zapravo, iz nelinearnoga nelokalnoga spajanja sa kolektivnom svijeu, protunelisa-njem, dolazi do dekoherencije i pada u klasino/normalno stanje svijesti. (Rakovi, Kvantne i klasine neuronske mree...,1819)

Zamiljam, i koliko je mogue pokazujem, da je Njego bio u elektro-magnetnoj, kvantno-holografskoj matrici u spoznavanju sebe i svijeta. Svo-jom lokalizovanom individualnom svijeu, obuen u astralno tijelo, ka-ko bi rekli zastupnici bio- energije, proao kroz Ajntajn-Rozenove tunele i uao u nelokalizovanu kosmiku svijest. Kolapsom talasne funkcije, vra-ao bi se u lokalnu svijest, odabirajui jednu od moguih spoznaja, zna-enja

Vrsta kolapsa talasne funkcije jeste kada Njego s duom koja je stenjala to se pogrekom izgubilo blaenstvo radi nas stvoreno:

kad sam u povratku preao granicu iz besmrtnog stana u predjele smrtne. (Njego, Djela, Misao, 6570)

U Lui mikrokozma i u misaonim pjesmama ispoljava se iskra boest-vena. Misao se stvara, i samostvara. P o e l o je mo misli da tvori, i ka-ko tvori.

Uputio je sam Njego sve tragaoce svojim stihom u samom poetku Lue mikrokozma,

dubokijem zauzet mislima... (Lua mikrokozma, Posveta, 32). Misao je sveobuhvatna ovjekova mo spoznaje i tvorenja. Makar se i-

nilo da neumjereno, moda i neumjesno, nateem nova nauna otkria na Njegoevu poetiku, mogu bar da zapitam: zar nije vrsta slutnje kada pridaje misli mo

da svjetilo zadi u bezdne udesah, da otkrije

sva udesa boja tainstvenu knjigu, u kojoj smrtni vidi bez kraja planove koje je svemogui tvorac u beskrajni prostor rasuo svjetove.

Mislilac i pjesnik je zaao u kvantnu svepovezanost holosvijeta nelokal-noga dejstva cjeline na sve.

Osobito je, naizgled, zaudna Njegoeva misao da se velika tajna budu-nosti sadri u njedrima

iz kojih je nae proisteklo bie.

33

Tajna se otkriva u onome to nadolazi, ne u onome to je prolo. Kvant-no-hologafski svijet sadri SVE.

Njego je svojom misaono-poetskom pro-vidnou pro-svjetljavao tminu ljetopisa opirne vjenosti.

Veliki pjesnik potpuno svjestan sebe, ima pravo na besmrtnost. Velika ga je alost s uasom morila, kada je morao da se vrati. No, i u ovoze-maljskome ivotu je naao naina da svjedoi o tvorakim moima misli i ivota.

3. U Poetku bi Misao. Njegoevu tajnu sam, zajedno sa njim, upravo otkrivao u novome kljuu.

Pjesma Misao (1844. godine), koja je uznesena oda/himna Misli, prava je neposredna prethodnica Lue mikrokozma. Ushiuje se svemogustvom i Tvorca i Misli.

Prva misao je bila: U poetku bi Misao. Misao je stvorila Svijet. Hou zapravo da zavedem njegoologe tvrdnjom: Prvo bi Misao, pa onda Rije. Prvo je Misao Tvorca satvorila plan bitnosti, pa Rijeju objavila.

Misao svetena, slatka pita due, astica je ognja besmrtnoga, ima svoj-stvo sa ocem svijetah, koji u beskonanostma svetenom milju skroji plan bi-tnosti,

i ree joj Budi! i rodi se bie. Misao tvori, Rije zbori. U Bibliji u poetku bi Rije. Za Njegoa, i prije

Biblijskoga Postanja, postoji Misao. Rije je izvedenica iz Misli. Rije obzna-njuje zamisao Tvorca. Njegoev Bog je Mislilac.

Njego je rano otkrio svemo misli. Misao je boenstvena. (Vjerni sin noi pjeva pohvalu mislima, objavlje-

na 1837. godine) Misao usiljava ovjeka da zadi svjetila u bezdne udesa, da otkrije sva udesa boja tainstvenu knjigu, i budunost svoju

U razlikovanju klasine mehanike i kvantne fizike uporeuju se klasi-na fotografija i hologram. U klasinim opisima svijeta klasini izraaji, obja-njava se, prenose samo lokalizovane slike stvarnosti, pa se tako uslovno iz-dvojeni elementi stvarnosti jednoznano preslikavaju u elemente teorijske ma-pe svijeta. Kvantni opisi su sami po sebi hologramski, poto talasna funkcija, koja se koristi u opisu sistema, u sebi nosi sva mogua stanja sistema u bu-duim trenucima, i njegovu cjelokupnu istoriju. Hologramska svijest, koja po-tie sa fundamentalnijega nivoa, ima mo da kolapsima talasnih funkcija iz h o l o g r a m s k e s v e o b u h v a t n e s t v a r n o s t i kreira lokalnu realnost, i stvara sve fizike crte pojavnoga svijeta. Podsjea se na Dejvida Boma: Kroz ogledalo moderne kvantne fizike, posmatra vidi sebe i fiziki i mentalno u veoj postavci Kosmosa kao celine Kroz ljudska bia, Kosmos stvara ogledalo za posmatranje sebe. (Vuk Uskokovi, Na putu..., 8689)

34

U svojoj raspravi sam upravo tragao i nalazio odgovore na susrete materije i duha u sposobnosti misli da bude svuda i da stvara. Poto nema osnovnih nedjeljivih gradivnih sastojaka materije, nego je u subatomskim e-sticama sve naroiti energetski ples prometanja, prelaenja, preobrazbe, i mi-sao je u neprekidnom samostvaranju i kretanju.

Otvoreni beskrajni Svemir je za sada naao mogui put spoznaje u kvant-no/holografsko/informacionoj paradigmi.

Njegoevu tajnu sam, zajedno sa njim, upravo otkrivao u novome kljuu. Pjesnik providi sveobuhvatnost misli, koja saglasno i novijim saznanjima

o biofizikim mogunostima individualne i kolektivne kosmike svijesti, pro-dire u beskrajnost. I kratak polet misli koju pominje prilii trenucima izmije-njene, prelazne i proirene svijesti u inu umjetnikoga stvaranja, kada se pro-bije opna lokalnoga klasinoga svijeta i dospije u nelokalnu svemirsku kvant-no-holografsku sliku. Njego je intuitivno mogao da nazre neogranienu mo misli.

Umislio sam da pjesnik iz fizikoga bremena prelazi u metafiziko bitije. Svijetla idea ga goni da skine sa sebe tegotni okov fizieski, i da sljeduje za njim u carstvo svjetova. Tamo ga die nekakvo svojstvo, tegli nekakav sveti magnet. Njego nije bio u mistikoj ekstazi, nego usredsreen na eljenu celj da spozna ta je iza vidljivoga svijeta. Izlazi iz kruga vozmonosti u nepre-gledna i beskonana prostranstva s one strane. Kada su preli est kolovitnih nebesa, zaustavlja iskru boenstvenu u poletu, poto

krug smo davno preli vozmonosti (Lua mikrokozma, I, 9596, 101102, 109110, 121, 141142.),

i oigledno zali u sfere metafizike skrivene tajne, koju Pjesnik udno otvara sebi za poimanje i divljenje.

Pustinjak lovenski u samtini, uznesen u visine, stapa se sa vaseljenom i otkriva udesa postojanja, (z)bivanja. Poeta, kae, vidi veliki list od knjige mirobitija otvoren, u njemu ita udestva stvoriteljeva. Oni su njegovo naj-slae pie, on se njima opija, on silom voobraenija izvodi iz blatne zemlje klicu nebesnoga ivota, t r u l i n u b o g o t v o r i (podvlaenje moje D. I.). Njegov se edem iri na lukovima tvrdi. (Njego, Djela, 880.)

Nebeska knjiga je svakome otvorena, samo plameni poeta umije da i-ta, da voobrazi, matom osvijetli. U pjesmi M i s a o upravo otkriva koja je sudba i draest poete: kada mu Tvorac zadi duu vatrom poezije, dua mu se topi, zaigra lira, pojave se gomile udesah meu koje stane i pone ih pitati. A svemogustvo svetom tajnom apti samo odabranima, samo dui pla-mena poete. I u vrhu: poeta je boji glasnik/izaslanik, svjedok proteklih i ne-pojamnih zbivanja. Otuda i Njego jeste svjedok svega to se nekada zbi-valo i to moe biti. I budunosti svoje kakvost i sudbinu moe pravo vidjeti. No, budunost je velika tajna od koje emo neto vidjeti, al' za grobom samo. Kakva za/umna misao: budunost s one strane ovozemaljskoga ivota!

35

Ipak, ima nade, poto svetena misao, slatka pita due, jeste astica ognja besmertnoga, koja ima svojstvo sa ocem svijetah. (Misao, 549, 551.)

I pjesnik ima svojstvo s Tvorcem, pa otuda i vjerovanje da poeta s bo-anskom iskrom u sebi moe da zae u tajne svjetova.

Prema kvantnoj teoriji, pokrenuti iz svoga sredita, elektroni krue u ovjeku i u spoljnjem svijetu prirode, i prave jedinstveni proces spoznaje. Vjerovatno da osobita graa umjetnika omoguuje da kroz sebe dadne: do-ivljajno, ulno, osjeajno, misaonopronosi poruke viedimenzionalnoga pro-stor/vremena.

4. Svjetlosna formula misli. Je li Njego otkrio tajnu svjetlosne for-mule pjesnitva kada je zapisao:

Strune su moje lire zrake sunane i svijeh svjetilah. (Njegoeva Bilje-nica, 137.)

Svjetlost je sve porodila. Zrake nose i misaonu energiju. Poete su pro-svijetljeni pro-vidnici svekolikoga bivstva.

U kontekstu mogunosti svjetlosne odgonetke poetike misli, podsje-tiu, na drukiji nain, na kvantno/hologafsku aroliju.

U kvantnome subatomskome svijetu deavaju se udesa, koja potpuno preinauju i preimenuju stvarnost ivota i svijeta tumaenu na klasini nain. U opitu sa dvostrukim prorezom, navodno nedjeljivi elektron prolazi kroz oba, to je nezamislivo i iskljuujue u klasinoj mehanici. U kvantnom svi-jetu ne postoje stanja ovdje i ondje, nego mnotvo kombinacija stanja, to je princip superpozicije. Elektroni ostavljaju tragove koji kazuju da su estice, i da su interferencija talasa. Pokazalo se da se ne moe stvoriti jasna slika onoga to se deava u odreenome procesu, nego samo vjerovatnoa dea-vanja. Elektron se moe nalaziti i ovdje i ondje, i svuda, to je svoj-stveno talasima materije, kako je otkrio Maks Born. Nagla promjena pona-anja elektrona nazvana je kolapsom talasnoga paketa. Hajzenbergov princip neodreenosti utvruje da se ne moe istovremeno odrediti i poloaj i impuls elektrona. Mjerenjem se moe saznati ili gdje se elektron nalazi, ili to radi. Opit sa redingerovom makom u zatvorenoj kutiji naelno otvara podjed-naku mogunost superpozicije stanja da je iva ili mrtva, to se saznaje ko-lapsom talasne funkcije kada se poklopac otvori. Opit je dao povoda da se ra-zvije ideja o paralelnim i odvojenim svjetovima, zapravo o mnotvu svjetova. Zakljuak je da je stvarnost multiverzum.

Otvorilo se pitanje: Je li izvodljivo kvantnu teoriju primijeniti na sam kosmos, kako hoe kvantni kosmolozi. Kako kvantni konstituenti pojavnoga svijeta: kvarkovi i gluoni, ili elektroni, ije je ponaanje nejasno i hirovito, daju jasni i ureeni makroskopski svijet? U pojmu dekoherencije se pokuava da nae objanjenje, bar donekle, povezanosti kvantnih mikroskopskih i kla-sinih makroskopskih pojava. Shvaeno je da je bitna sredina u kojoj se pro-

36

cesi odvijaju. Za klasinu teoriju sredina je bila prazan prostor. Zanemareno je sveprisutno zraenje fotona od sunca, i od univerzalnoga zaostaloga kosmi-koga zraenja. Sveprisutno zaostalo zraenje utie na faze odgovarajuih am-plituda vjerovatnoe, koje se moe odvijati zapanjujuom brzinom, to je de-koherencija. Zapravo, dekoherencija oznaava uticaj okruenja na kvantne si-steme koji ih u vrlo kratkome vremenu moe dovesti do gotovo klasinoga ponaanja.

Za razumijevanje misaone spoznaje svemirskoga poretka znaajan je, ka-ko sam naveo, pojam i proces tunelisanja.

(Polkinghorne, Kvantna teorija, 2228, 3435, 4347, 6162) Za mene je pravo pitanje: Moe li se misao talasno-estino sazdati, ili je

na granici materije i svijesti, koja posjeduje i fizika i duhovna svojstva. Ako bi bila opipljiva i mjerljiva, ko je, kako stvara, vodi, dobacuje do kra-ja/beskraja... Je li ovjekova misao svojstvena sposobnost otkrivanja, spoznaje i stvaranja svijeta, ili je i sm u cjelini Svemirske svijesti/misli?

Svjetlost, iskra, zraka, lua su istina i simbolika Njegoeve poetike. Za-mamno mi je bilo da tragam ima li i misao svojstva estica koje se istovremeno nalaze i ovdje i negdje tamo daleko. Je li i misao talasno-estine prirode, ili samo treperavi duh koji hoda naokolo. Misao je bra od svjetlosti, poto za tren stigne svuda. Naravno, ogranienje je to nema fiziko uporite za svoje bivanje u beskraju.

Moda je vrh spoznaje da je ovjek mislei atom. Naime, Njego se divi da moguega tvorca zanima sudba ovjekova toliko

Da atomu jednom misleemu da boestvo takvoga kaestva... (Lua mikrokozma, I, 207209)

Je li Njego nazrio talasno-estinu prirodu atoma, je li sunevu zraku oplo-dio atomom. udesna mo atoma je i u probojnosti ak do due. Je li i ona estino-talasne energije. Atom je svuda:

Atom ue u sunanu zraku, to li nee u nemirnu duu... (Lua mikrokozma, III, 318319). Njego je u svojim mislima i pjesnikim samotvorima oblikovao, meta-

forino i doslovno, iz sebe, i okruenja kvantno-holografsko spajanje sa Svemi-rom. Zapisao je da su geniji zrake, da su poetieske due podobne kapljama ko-je na provedrini padaju i snose u svome brilijantnome zrncu svijetli obraz Febov na zemlji, da su ideje nebesko proizrastenije, da besmrtni duhovi svetim elek-trizmom izleu uz zrake svjetovah (Njegoeva Biljenica, 144, 141, 139).

Vrstu potvrde moje zamisli u istraivanju bila je i postavka Dipaka opre da se foton, koliina svjetlosti, organizuje u misao. (opra, 325.)

Vantjelesna iskustva (putovanja u holografsko carstvo viih frekven-cija), bliski susreti sa smru (koji ukazuju na postojanje vrste superpara-

37

lelnoga univerzuma), snovi itd. navode na pomisao da je i misao talasno-e-stine prirode, da su svije(s)t i misao splet vibracija i frekvencija.

Iz vidika moderne kvantne teorije se Kosmos esto vidi, kao misao koja misli samu sebe. (Uskokovi, 54)

Naunici neprekidno tragaju to je bilo prije Velikoga praska (desio se prije 13,7 milijardi godina). Trojica istraivaa vjeruju da su otkrili trei svijet (ispod/s one strane kvantnoga svijeta), u dnu svjetlosnoga konusa, iz koga su nestale materija, energija i sve poznate sile, koji je bez dimenzija, van vreme-na, ista informacija. To je taka, nulta dimenzija Univerzuma. (I. Bogda-nov, G. Bogdanov, Jovanovi Boinov, 119120)

Umiljam da je Misao (Informacija?) prvobitna sila Stvaranja. Zastajem da slikovito kaem: Njego poeta/mislilac nije imao svoju nul-

tu taku, sem svjetlosni konus, kada je u trenutku probljeska duha poeo da pro-vidi svoj Veliki prasak.

Za prouavanje kojim se bavim zanimljiva je pretpostavka da je svaki atom ljudskog tijela u svojoj dugoj povijesti proao kroz ogromne zvjezdane kotlove u kojima su stvarane nove zvijezde. Svi smo, znai, zvjezdanoga pori-jekla. Neobina je istovremeno pretpostavka da su atomi koji sada sainjavaju ljudsko tijelo, u prolosti moda bili u nekome vulkanu, u stijenama, u okeani-ma, u atmosferi, u nekome hrastu ili orlu, te u drugim brojnim ljudima iz pro-losti ili sadanjosti.

Vjerovatno e liiti na mehaniku primjenu astro-fizikih zakonitosti i kvantno-holografskih procesa na ljudsko stvorenje ako zapitam: jesu li atomi koji su sazdali Njegoevo bie, uoptavam i za sve mislioce, ureeni kao viso-koorganizovana materija obdarena svijeu, ili kvantno/holografski podobni nosioci pamenja svega onoga kroz to su proli, te je i Pjesnik mogao da sazna sve preobraaje i tvorenja.

5. Tvoraka mo misli. Njego je rano otkrio svemo misli. U pjesmi Vjerni sin noi pjeva pohvalu mislima (objavljena 1837. godine) Misao je bo-enstvena

prestinica djela svakojega, predstavnica uma visokoga, ogledalo ljudske valjatnosti, osnovnica velikih djela..,

Mladi Rade Tomov uzvisuje misao u hitru posrednicu meu ljudstvom i meu boestvom,

koja je vrgla stubu kako zraku sunca ognjenoga. U svakodnevnom ivotu, da podsjetim na drugi nain, ovjek je u indi-

vidualnoj lokalnoj svijesti. Svojom svijeu i misaonou prolazi kroz AjntajnRozenove tunele u kolektivnu kosmiku svijet, i saznaje... Umiljam

38

li da je upravo misao ona kvantno/holografska silakoja, protunelisana, kroz stu-bu, zalazi s one strane, saznaje i vraa se u normalno stanje.

Moe li se na Njegoevu misao posrednicu, makar uslovno, primijeniti istraivanje psihokineze da svi poznati fiziki procesi posjeduju dualnost tipa talas/estica, pa da i svijest, kada je nalik estici moe da se lokalizuje u ljud-skim glavama, dok u talasnome vidu moe da proizvede dejstvo na daljinu. Nastaje interfejs talasolikih vidova svijesti i obrazaca talasa materije, zapravo rezonanca izmeu mentalnoga i materijalnoga svijeta. Holografski model mo-e biti posrednik pomou kojega svijest stupa u interakciju sa talasno-meha-nikom, iskonskom, loginom mnogoom, i uspijeva da je konvertuje u upo-trebljive informacije. Svijest ima sopstveni talasni obrazac (Talbot, 124126).

Talbot je doao dotle da pita: Stvara li svijest subatomske estice...? Zraci ognjenoga sunca su prenosioci poruka. /Sunevi zraci su talasno-

estine prirode. Laserski zraci obavljaju odreene korisne poslove. Jesu li sunevi zraci mogui prenosnici svemirske tajne?/

Je li misao estino-talasna sila shodna sunevome zraku? Koju energiju ona nosi, koja je energija poie i podie? A poeta ima svojstvo da mu misao stvara nove svjetove.

Misao podie mranu zavjesu i otvara boestvenu silu i nebeske krasote, stie do sunanoga kola i leti po prostoru. Ona je tvoriteljica samo kada je u hramu poete drugoga svijeta i bia prirode, i teenja vidimijeh stvari. (Vjer-ni sin noi pjeva pohvalu mislima).

Osobitost je Njegoeva misaonoga pregnua to je osobno bio s one strane, na nebesima, i neposredno, ivo, saznavao svekolike tajne. Rijetki su poete i mislioci koji tako sebe uznesu. Samo je Misao podobna i sposobna da ovjeka vodi u sve predjele Svemira.

Je li mogua potvrda Njegoeve poetske uznesenosti i u novijim te-orijskim istraivanjima kvantnih osnova svijesti, u kojima biofiziar Dejan Rakovi nalazi da se izmijenjena kvantno-holografska stanja svijesti ponaaju kao dio kosmikoga kvantnoga holograma. Ona nose informaciju o cjelini, to se oitava samo u izmijenjenim stanjima svijesti, poput sna, sanjarenja, medi-tacije, molitve. Poto tada svijest nije pod optereenjem tjelesnoga okruenja moe da dobije informaciju o kosmikome kvantnome hologramu kao cjelini. Povratkom u normalno stanje svijesti, iz dobijene informacije izdvaja se sa-mo jedan lan, dok drugi nestaju, to je karakteristika prelaska iz kvantnoga u klasino stanje svijesti. (Rakovi, Seanja... , 117)

Misao u hramu poete u trenuu stvara svjetove i bie prirode, i teenje vidljivih stvari. Pjesnikova mo p o i e s i s a nadmauje i sile prirode, poto on i prirodu stvara. (Vjerni sin noi pjeva pohvalu mislima).

ovjek bi bio smrtno najgre stvorenje da mu misao nije prava vjesnica

besmrtiju due vjenoga blaenstva.

39

Misao je ovjeku svjedok besmrtnosti.

Veliki pjesnik potpuno svjestan sebe, ima pravo na besmrtnost. Velika ga je alost s uasom morila, kada je morao da se vrati. No, i u ovozemalj-skome ivotu je naao naina da svjedoi o tvorakim moima misli i ivota.

Neto od tajne kako je besmrtni tvorac u beskrajni prostor rasuo svjetove e se, naalost, vidjeti za grobom! (Misao, 4042, 44, 18, 2436.)

Veliina Njegoeve poetske misli jeste upravo i u tome to nije ekao zagrobni ivot da otkrije tajnu beskrajnoga prostora. Sebi je dao pravo misli-oca poete, kako sam naznaio, da dok je i s ove strane zae u predjele rasutih svjetova i odgoneta smisao postojanja.

Poezija je nain da se bude Tvorac.

Literatura:

Dr Igor Bogdanov, dr Grika Bogdanov, dr Mia Jovanovi Boinov, Pre velikog praska, Megatrend univerzitet, Beograd 2006.

Dipak opra, Kako spoznati Boga, Esotheria, Beograd 2005. Duan Ievi: Njegoevi samotvori, Batina, sveska 15, Pritina Leposavi 2003. Misao i smisao, CID, Podgorica 2000. Njegoevo poelo, ITP Zmaj, Novi Sad 2006. Fritjof Kapra, Tao fizike, Opus, Beograd 1997. Petar Petrovi II Njego: Djela, CID, Podgorica 1998. Njegoeva Biljenica, Istorijski institut, Cetinje 1956. John Polkinghorne, Kvantna teorija, TKP ahinpai, Sarajevo 2003. Dejan Rakovi: Kvantne i klasine neuronske mree: implikacije za modeliranje psi-

hosomatskih i kognitivnih funkcija, Recenzija, Duan Janji, Istine i zablude o zraenjima, Beograd 2005.

Seanja, snovi, razmiljanja: o prolom i buduem 1984-2007, IASC&IEFPG, Beograd 2008.

Majkl Talbot, Holografski univerzum, Artist, Beograd 2006. Vuk Uskokovi, Na putu redukcionistiko-holistike ravnotee savremene nauke i

drutva, Akademska misao, Beograd 2004.

40

Duan IEVI

THE POETICS OF NJEGOSS THOUGHT Summary

Contemplative poetics focuses on the self-productive power of the

thought. Focusing on reflective poems, in this text I reveal the possibilities of a

different interpretation and appraisal of Njegoss poetics using a quantum/holographic key. More recent researches of altered, transitional and extended states of consciousness, base upon the biophysical quantum-relativistic/quantum-holographic matrix, have enabled a more comprehensive apprehension of Njegoss contemplative poetics. Njegoss poetic thought, and even an excess of consciousness, are not quantifiable by usual summing of the facts and literary critical interpretations.

This new key of a quantum-holographic picture of the world and comprehensiveness of local/non-local consciousness will require different reflection and understanding of all characteristics and cognitive meaning of Njegoss contemplative poetics.