drŽavni ured za hrvate izvan republike · pdf filehrvatsko državljanstvo - aktivno...

www.hrvatiizvanrh.hr

Hrvatsko državljanstvo - aktivno uključivanje u hrvatsko

društvo

Hrvatski jezik - temelj za održivi povratak/povratak

znanstvenika

Uloga medija u stvaranju pozitivnog ozračja za poticanje

povratka


Prednosti i mogućnosti povratka u

Republiku Hrvatsku

Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate

izvan Republike Hrvatske

Evelin Tonković, zamjenik ministra unutarnjih poslova

Ružica Beljo Lučić, pomoćnica ministra znanosti,

obrazovanja i sporta

Daria Marjanović, urednica Glasa Hrvatske, HRT

Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista


Alesia Cristina Veracoeshea Jurisa , povratnica iz Venezuele

Martina Rajić, poduzetnica/povratnica iz Austrije

Don Markušić, odvjetnik/povratnik iz Australije

Matthew Anthony Trojić, stipendist Croaticuma – SAD

Nathália Mocivuna Nascimento, studentica/ povratnica iz Brazila

Doc. dr.sc. Igor Jurak, znanstvenik/povratnik iz SAD-a

Kristina Wolsperger Danilovski - publicistkinja/povratnica iz Danske

Damián Bazan Mamić, urednik vijesti Glasa Hrvatske na španjolskom

jeziku/povratnik iz Argentine

Gaella Alexandra Gottwald, umjetnica/povratnica iz SAD a


dr.sc. Katica Jurčević, Institut Ivo Pilar

dr.sc. Rebeka Mesarić Žabčić, Institut za migracije i

narodnosti

Alessia Pozzi, voditeljica Fonda "Jedinstvo uz pomoć

znanja”

Renata Pernek Miklenić, načelnica Službe za

državljanstvo, Ministarstvo unutarnjih poslova

Milan Bošnjak, načelnik Sektora za provedbu

programa i projekata Hrvata izvan Republike

Hrvatske, Državni ured za Hrvate izvan Republike

Hrvatske

Mirjana Vatavuk, načelnica Sektora za pravni

položaj i statusna pitanja Hrvata izvan Republike

Hrvatske, Državni ured za Hrvate izvan Republike

Hrvatske


10.00 - 10.40 UVODNI DIO

10.40 - 11.20 RADNI DIO

11.20 - 11.30 STANKA

11.30 - 13.00 NASTAVAK RADNOG DIJELA


Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan

Republike Hrvatske


Ružica Beljo Lučić, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i

sporta

Daria Marjanović, urednica Glasa Hrvatske, HRT


Alesia Cristina Veracoeshea Jurisa, povratnica iz Venezuele

Martina Rajić, poduzetnica/povratnica iz Austrije

Don Markušić, odvjetnik/povratnik iz Australije

Matthew Anthony Trojić, stipendist Croaticuma - SAD

Nathália Mocivuna Nascimento, studentica/povratnica iz Brazila

Doc. dr.sc. Igor Jurak, znanstvenik/povratnik iz SAD-a

Kristina Wolsperger Danilovski , publicistkinja/ povratnica iz

Danske

Damián Bazan Mamić, urednik vijesti Glasa Hrvatske na

španjolskom jeziku/povratnik iz Argentine

Gaella Gottwald, umjetnica/povratnica iz SAD a


Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda

Alesia Cristina Veracoeshea Jurisa

Martina Rajić

Don Markušić


Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda

Ružica Beljo Lučić, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta

Matthew Anthony Trojić

Nathália Mocivuna Nascimento

Doc. dr.sc. Igor Jurak


Daria Marjanović, urednica Glasa Hrvatske


Kristina Wolsperger Danilovski

Damián Bazan Mamić

Gaella Gottwald


„…u Hrvatskoj sam pronašla sve što mi je nedostajalo…“

rođena je Venezueli 1985. godine. Po

zanimanju je naftna i građevinska inženjerka. Magistrirala je 2011. u Španjolskoj

Istraživanje i Proizvodnju Nafte i Plina, gdje je i stekla prva poslovna iskustva. Njen

djed, rođeni Zagrepčanin je emigrirao u Venezuelu pedesetih godina prošlog

stoljeća. Za život u Hrvatskoj odlučila se iz ljubavi prema dalekoj domovini o kojoj

je pričala njena majka. Na pitanje zašto je, pored svih svjetskih odredišta, odabrala

upravo Hrvatsku ističe kako je Hrvatska zemlja u kojoj se osjeća kao kod kuće te

kako je upravo ovdje pronašla sve što joj je nedostajalo. Uz prirodne ljepote njezine

druge domovine ističe ljubaznost ljudi i sigurnost. Od konca travnja ove godine

ponosna je hrvatska državljanka. Danas živi u Zagrebu te intenzivno uči hrvatski

jezik kako bi što prije i što kvalitetnije mogla krenuti u poduzetničke vode. Alesiji se

odnedavna pridružila i njena majka te zajedno nastavljaju svoju hrvatsku priču.


rođena je 1986. godine u Pordenone, Italija, kao kćer Talijanke i

Hrvata. U prvim godinama njezina života obitelj se preselila u Graz, Austrija, gdje je

odrasla i provela punih 27 godina. U Grazu je završila jezičnu gimnaziju, nakon čega

je upisala pravni fakultet i diplomirala u siječnju 2010. godine. S obzirom na

međunarodne okolnosti u kojima je odrastala, govori pet jezika: njemački, talijanski,

hrvatski, engleski i francuski. Nakon diplome devet mjeseci je radila na Županijskom

sudu u Grazu, te se nakon toga odlučila za život u Beču, gdje je naredne tri godine

radila u međunarodnom odvjetničkom društvu. No, unatoč lijepoj i perspektivnoj

karijeri i dobroj zaradi, sve je ostavila te se preselila u Zagreb. Na pitanje zašto je

donijela takvu odluku, s kojim se kako sama kaže često susreće, odgovara kako je

oduvijek sam znala da će jednog dana živjeti u Hrvatskoj, da ju je srce jednostavno

vuklo u Hrvatsku. Martina kao objašnjenje navodi tezu da se čovjek s tri identiteta

često odluči baš za jedan, a ona se odlučila za Hrvatsku. U Zagreb se preselila prije 2

godine, upisala je postdiplomski studij. Nedugo nakon toga, početkom ove godine,

odlučila je otvoriti vlastitu tvrtku za prevođenje s jednim kolegom iz Zagreba. Odluku

da živi u Hrvatskoj kaže nimalo nije požalila. Život u Zagrebu obožava, voli ljude,

njihovu toplinu te napokon osjeća da je doma.

„… oduvijek sam znala da ću jednog dana živjeti u Hrvatskoj…“


„... u Hrvatskoj je, prvi put, netko ispravno napisao moje ime! ...“

rođen je u Zagrebu no kao jednogodišnji dječak, sa svojom obitelji

se seli u Melbourne, Australiju gdje je odrastao i stekao diplomu pravnog fakulteta.

No, usprkos brojnim poslovnim mogućnostima koje nudi daleka Australija, Donov

izbor je bila Hrvatska. Don Markušić je prvi odvjetnik- povratnik koji je, unatoč

mnogim preprekama, primljen u Hrvatsku odvjetničku komoru. S velikom

upornošću savladao je sve različitosti obrazovnih sustava zemalja koje pripadaju

različitoj kulturi i različitom obrazovnom sustavu te započeo svoju uspješnu

odvjetničku praksu u Zagrebu. Multikulturalno iskustvo života i rada u Australiji

uspješno implementira u svoju hrvatsku priču koja, kako navodi, ne bi bila uspješna

bez ogromnog početnog kapitala a to je – ljubav prema rodnoj Hrvatskoj. Po prvi

put je upravo u Hrvatskoj netko ispravno napisao moje ime – to mi je bio najsretniji

trenutak u životu, kaže.


rođen je u New York, Sjedinjene američke države 1987.

godine kao sin Hrvata iz Dubrovnika i majke s Filipina. Od malih nogu bio je okružen

hrvatskom kulturom u vlastitom domu ali i kao član i voditelj hrvatskog kulturno-

umjetničkog društva u Douglastonu, Queens. Hrvatsko državljanstvo dobio je s devet

godina. Matthew kao dijete nije naučio hrvatski jezik, međutim ističe kako je Hrvatska

oduvijek bila važan dio njegovog identiteta. Na sveučilištu u New Yorku studirao je

španjolsku i francusku književnost, a nakon studija radio je dvije godine kao asistent

engleskog jezika u Parizu, te zatim dvije godine u Madridu. Matthew je strastveni

lingvist te iako je savladao dva strana jezika, naglašava kako je znao da neće bio

zadovoljan sve dok ne nauči materinji jezik svoga oca. Učenje hrvatskog započeo je

još za vrijeme boravka u Španjolskoj te se oduševio kada je čuo za Croaticum,

programu učenja hrvatskog jezika. Postavši stipendist ovoga programa dobio je

priliku ostati u Hrvatskoj. Od svih stranih zemalja gdje je živio, Matthew smatra da

mu je bilo najlakše integrirati se upravo u Hrvatskoj. Danas je član Akademskog zbora

Filozofskog Fakulteta u Zagrebu u kojemu izvodi hrvatske narodne pjesme. Cilj mu je

jednog dana raditi kao Hrvat u europskim institucijama. Nakon što je, kako sam kaže,

proveo dvije najbolje godina života u Hrvatskoj, ovdje se osjeća kao kod kuće.

„… Hrvatska je uvijek bila i jest važan dio mog identiteta…“


rođena je u São Paulu, Brazil 1994. godine.

Četvrta je generacija Hrvata u Brazilu. Njezin pradjed i prabaka napustili su Korčulu

1925. godine, u vrijeme velike gladi i siromaštva. Prabaku nije upoznala no od

pradjeda je slušala lijepe i radosne priče o Hrvatskoj, koje su kod nje uvijek budile

znatiželju. Iz tog razloga je odlučila da će kad odraste dati sve od sebe da upozna

hrvatsku kulturu i njezine običaje. U Zagreb je stigla prije više od godinu dana kao

stipendistica Croaticum, programa za učenje hrvatskog jezika te trenutno pohađa

četvrti stupanj. Prošle godine upisala je Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu te postala prava zagrebačka studentica. Život u Hrvatskoj vidi kao izazov i

priliku. Nathalia ističe kako nikako ne bih htjela biti dio statistike mladih koji

napuštaju Hrvatsku, kao što su je napustili njezini preci prije 90 godina. Prema

njezinom iskustvu život u Hrvatskoj je vrlo ugodan, ljudi su pristupačniji i nema

straha na ulicama. Naglašava kako se ovdje osjeća kao dio društva a ne kao stranac,

kako je u Hrvatskoj našla sreću te se nada da budućnost sprema dobre stvari za nju i za

njezinu Hrvatsku.

„… život u Hrvatskoj nudi izazov i priliku…“


je voditelj laboratorija za istraživanje virusa na Odjelu za biotehnologiju

Sveučilišta u Rijeci. Rođen u Varaždinu i tijekom mladosti sanja sportsku karijeru gdje je kao

nacionalni reprezentativac i rekorder 1991 proglašen najboljim sportašem grada; međutim

noge ga odnose u drugom smjeru. Diplomirao je Molekularnu biologiju na Prirodoslovno-

matematičkom fakultetu u Zagrebu i nedugo zatim zapošljava se na Institutu Ruđer Bošković

(IRB) gdje je već kao student provodi iznimno puno vremena sudjelujući na istraživačkim

projektima. Iskustvo s IRBa bilo je kritično za razvoj želje za znanstveno-istraživačkom

karijerom. Prvenstveno zbog ambicije i znatiželje 2002. g odlazi na doktorat u Wuerzburg u

Njemačkoj gdje je i doktorirao u području virologije. Nakon kraćeg boravka na Institutu

Robert Koch u Berlinu odlazi sa suprugom Hrvaticom, tokođer znastvenicom, na Sveučilište

Harvard u Bostonu. U godinama koje slijede, uz iznimna odricanja i posvećenosti poslu,

nizaju se znanstveni uspjesi i objavljuje radove u najprestižnijim svjetskim časopisima. Za

boravka u Americi postao je otac dvoje djece. Usprkos ponudama za posao izvan Hrvatske,

nakon 11 godina izbivanja odlučuje se s obitelji za povratak u domovinu gdje danas vodi

svoju istraživačku skupinu. Razlozi povratka su mnogostruki, od blizine roditelja i prijatelja,

starih navika do stila života, međutim presudni su bili uvjeti za nastavak i razvoj karijere,

odnosno vjera da se u Hrvatskoj mogu provoditi kvalitetna istraživanja ukoliko se zadovolje

određeni preduvjeti. Sveučilište u Rijeci i eminentni pojedinci iz akademske zajednice

osigurali su te preduvjete. Dobitnik je prestižne europske stipendije Marie Curie i projekta

Hrvatske zaklade za znanost te član Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i

cjepiva.

„… i u Hrvatskoj se može …”


rođena je 1973. u Zagrebu. 1998. godine stekla

je diplomu na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, a 2005. magisterij iz kemije na

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Životni put ju je krajem 2008.

godine poveo u smjeru Danske. U Kopenhagenu je radila i živjela sa obitelji u

razdoblju od kraja 2008. do kraja 2011. godine. Obogaćena novim iskustvom života u

drugoj kulturi odlučila je podijeliti svoje doživljaje te je 2013. godine napisala i izdala

knjigu Danci i stranci, u kojoj uspoređuje elemente, perspektive i prakse dvaju

životnih stilova, onog Hrvatskog i onog Danskog. Na temelju vlastitog iskustva

Kristina Wolsperger Danilovski naglašava kako je pozitivno ozračje prvi i najvažniji

korak za cjelokupni boljitak Hrvatske te istovremeno i uvjet koje omogućuje i potiče

povratak u Republiku Hrvatsku. Njezina knjiga Danci i stranci, proglašena je 2014.

godine debitantskim hitom. Kristina od 2012. živi u Hrvatskoj ali ističe kako je

neraskidivo vezana za Dansku te iskustva koja je ondje stekla. Nije loše neko vrijeme

provesti vani, biti stranac. Tek onda možeš vidjeti pravu vrijednost onog što si ostavio

iza sebe kaže Kristina. Hrvatska nudi puno toga što nigdje drugdje ne možeš naći.

Nakon povratka karijeru je odlučila nastaviti u poduzetničkim vodama.

„… Hrvatska nudi puno toga što nigdje drugdje ne možeš naći…“


rođen je 1984. godine u Cordobi, Argentina. Majka mu je

bila Hrvatica. Odgojili su ga baka podrijetlom iz Starigrada (Paklenice) i djed

porijeklom iz Livna, Bosne i Hercegovine jer je majka umrla kad je bio još dijete. Za

svoje odrastanje kaže da je bilo prožeto hrvatskim duhom, stalno slušajući baku i

djeda kako govore o Hrvatskoj s ljubavlju i nostalgijom. Njihova želja da se vrate u

svoju Domovinu, na neki način je postala upravo i moja želja, ističe Damián. Želja mu

se ostvarila 2006. godine. Kaže da se u Hrvatsku zaljubio na prvi pogled te da se u

Hrvatskoj po prvi puta zaljubio. Danas je oženjen i otac dvoje djece. Od 2007. godine

radi kao novinar na međunarodnom radijskom programu Hrvatske radiotelevizije u

uredništvu Glasa Hrvatske te paralelno studira geološko inženjerstvo. Na pitanje

zašto je došao ili se vratio u Hrvatsku, odgovara da je to kao da pitaš Argentinca zašto

se vratio u Argentinu. Jer tamo pripada. Možda je za nekoga negdje bolje, komentira,

ali za mene je ovo moje pa je najbolje. Zna da živi upravo u zemlji u kojoj postoji

ravnoteža između važnih stvari koji želi za svoju obitelj, a to su sigurnost,

obrazovanje, zdravstvo, slobodno vrijeme, kvaliteta života. Smatra da je jedna od

njegovih misija, kao djelatnika u medijima, objektivno prikazati sve dobre stvari i

poticati ljude na pozitivno razmišljanje,posebno među mladima, jer vjeruje u to da

Hrvatska pruža mogućnosti i ima budućnost.

„... možda je negdje bolje, ali za mene je moje - moja Hrvatska- najbolja ...“


slobodni kreativni savjetnik, art direktor i umjetnik te bivša

ravnateljica Hrvatskog društva likovnih umjetnika, trenutno. Diplomirala je Povijest

umjetnosti i arhitekturu na sveučilištu Brown, te potom pohađala tečajeve na Filmskoj

akademiji FAMU i Akademiji za primijenjene umjetnosti u Pragu UMPRUM te diplomski

studij na Europskom institutu za dizajn lED u Milanu, ltalija. U godinama koje su slijedile,

radila je u brojnim institucijama od Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku do Cinecitta

filmskih studija u Rimu. Ima iskustvo u različitim kreativnim područjima. Radila je na

projektima s lokalnim zajednicama od Mozambika do Italije i Indonezije. Živjela je u 13

svjetskih gradova no nigdje nije tako lijepo kao u Hrvatskoj. Hrvatska je raj na zemlji –kaže.

Hrvatska ima sve – nevjerojatne prirodne ljepote, bogatu kulturnu i povijesnu baštinu, dobru

klimu, iznimno talentirane i dobre ljude. No sav taj potencijal nije dovoljno iskorišten. Stoga

putem umjetnosti, kao alatom za stvaranje društvenih promjena, stvara platformu da se ti

ljudski potencijali realiziraju. Njezin inovativni i društveno osviješteni programi osigurali su

joj i brojne nagrade: Nacionalna nagrada za inovacije u umjetnosti (DKl 2013), EU kulturnih

rnenadzera (EUNIC 2013), bila je dobitnik Global Ambassadors Fellowship, Vital Voices za

zenske vode Belfast, Irska (2014). lzabrana je za članicu Grupacije za konkurentnost u

kreativnim i kulturnim industrijama te je članica žirija Global Shapers Community za mlade

inovatore.Iako ima puno poziva za nastavak karijere izvan Hrvatske, ostaje tu. Nešto puno

dublje me veže. To nije samo zaljubljenost. To je ljubav prema ovoj zemlji i prema njenim

ljudima – kaže.

„… Hrvatska ima sve…“


Trg hrvatskih velikana 6 10000 Zagreb

Republika Hrvatska Tel: +385 (1) 6444 680 Fax: +385 (1) 6444 688

E-mail: [email protected]

E-mail: [email protected]

mailto:[email protected]




drŽavni ured za hrvate izvan republike · pdf filehrvatsko državljanstvo - aktivno...

Documents