ll lllllllllllllll jlll 9 789958 S907S7

,. (j}

o OJ o

Curć1luk Veliki 27 71 000 SaraJevo, Bosna 1 Hercegovina Tel./fax· +387 33 574-700; 574-701 E-ma1l: mfo@connectum.ba www .connectum.ba

Izdavač l Connectum, Sarajevo

Za izdavača l Ajet Arifi

Naslov originala l Osmanhy1 yeniden ke~fetmek

Prijevod sa turskog l Salmir Kaplan

Redakture prijevoda l dr. Kerima Filan

Urednica l Emina Kamenarević

Korektura l Emina Kamenarevtć

~n l Benjamin Krnić m.trno8 l SEMUST, Sarajevo .-IMID, septembar 2009.

NM, SIUIIllaVO

biblioteka DIALOGOS

PREDG V R

njiga Drukčije razumijevanje Osmanlija libera Ortajlija (ilber Ortayl ), štivo je koje je pobudilo iznimno veliku pažnju

turske javnosti. Knjiga je prvi puta objavljena u februaru 2006. godine i do danas je doživjela preko 25 izdanja, a nedugo nakon prvog izdanja postaje i najprodavanija knjiga u Turskoj. Sastoji se iz predgovora autora i 21 poglavlja koja nisu međusobno povezana. Poglavlja su uglavnom nastajala na naučnim skupovima i konferencija­ma na kojima je učestvovao prof. Ortajli. Sva poglavlja - kao što se da razumjeti iz samog naslova- tretiraju Osmanlije i različite segmen­te Osmanske države, od znamenitih ličnosti do osmanske kuhinje i arhitekture. Svako poglavlje je izrađeno ustaljenom naučnom metodologi­jom, no radi pristupačnosti knjige širem krugu čitatelja, autor se odlučio da naučni tekst raste­reti fusnota i detaljnog navođenja izvora, o mu je svakako dalo na popularnosti i boljoj pri­jemčivosti kod čitalačke publike.

Kako treba razumjeti na ov Drukčije razumi­jevanje Osmanlija?

Da bismo ispravno shvatili poruku odašilje čitatelju kroz ovakav poznavati neke .s~ente iz ruSl~on držav~ kap i na.•~-u.~~.A...\A!J.\·

... " ......... !l.a..ft ... ' lustemuatt. :aa-m

{Pn H 1 ritn"er ~ultana 1\l lulhatnida ll koji je • , {)J'- tn :) :' g ) lisn)Olll \ ladavinon1 obilježio 1 <.rt' lnji 1 eri) t l)snlansl e države. Iako su 1 li"t' n · ega na priJt'stolje došla još tri sultana, nllh.)~'i ~a nazivaju po ljednjim sultanom, jer je inst tt u ija sultana nal on Abdulhamida umno­'" 111' "~labila i izgubila ulogu koju je imala do nj ~a . Zvanična historija u Turskoj sultana 1\hdulhan1ida II tretira uglavnom kao negativ­n )g vladara, apsolutistu koji je načinom svoje vlad·1vine negativno utjecao na razvoj demokra­tij i ljud kih prava. Profesor Ortajli se ne slaže a takvin1 stajalištiina i sultana Abdulhamida II ~nl je"' ta u jedan sasvim drugačiji povijesni kon­tek t. Prikazuje ga kao pozitivnoga vladara i jednog od najsposobnijih u historiji Osmanlija. On je svojom visprenošću i načinom vladanja prolongirao konačni kraj Osmanske države, koji je bio sasvim izvjestan i očekivan još u 19. sto­ljeću.

Ovo je samo jedan primjer koji pokazuje da se prof. Ortajli u svojoj knjizi nije držao ustaljenih klišea u pisanju historije, da je u punom kapaci­tetu koristio intelektualnu slobodu, te da je upravo to ono što ovu knjigu čini zanimljivom i drugačijom od ostalih.

Salmir Kaplan

''Drukčije razumijevanje (Jsmanlija" nastalo je kao projekat u sklopu kojeg sam u formu rnjige sakupio svoje radove i predavanja o (J.smanlijama, održavana na naučnim simpozij um ima i razlići­tim tipovima konferencija.

Predavanja je najprije trebalo prebaciti u elek­tronsku formu što je učinila Neslihan Atatimu~; kći Engina Atatimura, a potom je taj tekst treba­lo prekontrolirati i dodatno urediti. Izdavačka kuća "Timaš(( mi je uputila ponudu za objavlji­vanje toga teksta što sam, moram priznati, pri­hvatio sa velikim zadovoljstvom i nadam se da ie knjiga opravdati očekivanja izdavača, te da će kod čitatelja isprovocirati komentare i dodatni interes za osmanskom historijom.

Želim da se ova knjiga ne shvati samo kao drukčije razumijevanje Osmanlija, već i kao dopunsko objašnjenje nekih dijelova osmanske historije koji se u službenim školskim programi­ma u Turskoj obrađuju veoma šturo. Generalno sam mišljenja da svečani programi povodom obilježavanja raznih godišnjica nemaju baš puno smisla i da za sobom ne povlače konkretne akcije. Međutim, 700. godišnjica osnivanja Osmanske države u Turskoj je probudila neoče­kivani interes za historijom Osmanlija, pa su se intenzivnije počeli tražiti odgovori na ~~~ poput onih: "Šta je Osmanska imperij•?J.fĐI!.----. institucije postojale unutar te "·, np~eq~~., tada živjelo? Zb~g 6egQ, je to Dia

iLBER ORTA'rll

toga e ukazala potreba za ovakvom jednom 1 • ton1 literat re ko;a će na najpristupačniji način "iren1 AJ ugu čitatelja ponuditi odgovore na postavljena pitanja. Zasigurno je i knjiga koju držite u rukanta jedna od takvih, a nadam se da će ih u budućnosti biti još ovakvih.

Autor

ISTANBUL- CRTICE IZ PROŠLOSTI

Be mekam-z Konstantiniyye el-Mahmiyye ... U Konstantiniji, mjestu zaštićenom ...

Ovako se u fermanima i službenim spisima stoljećima spominjao grad Istanbul. Pod ovim imenom se spominjao i na prvim stranicama štampanih djela, i to čak do prije nekih stotinu godina. U cjelokupnoj historiji Arapa i u histo­riji islama Konstantinija je naziv koji se koristi za današnji Istanbul. Nikada se kroz historiju nije našao niko ko bi se usudio omalovažavati i poricati ime njegova utemeljitelja Konstantina. I osmanski Istanbul sasvim je rado prihvatio i nosio ime velikoga Konstantina. Međutim, bilo je sasvim za očekivati da u vri­

jeme okupacije Istanbulal, u pericid11 nakon Prvog svjetskog rata, Turcima počne smetati ime Konstantina u nazivu grada, jer su se među okupatorskim snagama nalazili i Grci koji su ime utemeljitelja grada, cara · li poistovjećivati i mijenjati sa ..... ·. L&'-io.LIA#&al

Konstantina koji je vladao malom,bllm

1

Istanbul. Peter Coek.

~io j:dini razl~g zbog kojeg se ime Konstantinija 1 sluzbeno ukinulo. Poznato je da je ovaj veliki grad imao i druga imena. Kada je J(onstantinopolis u 4. stoljeću službeno utemeljen samo je jedan grad bio ispred njega - Rim. No kako je bio sre­dište stabilne, bogate i moćne imperije, Konstantinopolis je za par stoljeća zasjenio Rim i do?i~ naziv Novi Rim (Nea Roma). Kako je Start Rtm propadao, osiromašivao i ostajao bez stanovništva, Novi je, kao u inat, išao suprot­nom, uzlaznom putanjom.

Nakon dva stoljeća na svijetu se nije mogao čak ni zamisliti veći grad od Konstantinopolisa. U to d_oba .s~ Aleksandrija, Rim, Jeruzalem (koji je povr­~ki bto veći jer je bio religijsko središte), Antakija 1 stara _Atena bili gradovi-ruševine. Nije moguće pronaći grad u svijetu koji bi po veličanstvenosti i raskoši parirao Istanbulu. U velike se gradove toga

'' ,. 1 J 1'\ t J r: l" l l t J IVt l J f ll J J t r J "', Ff r ~ [ l J A

p()rioda svaka]<(, rrHJgu ubrcJ)JfJ (JITJf')<Jd<;)d JJdma(J', abasidski J3agdad iJj l~fahl.Hl, Jlazan j J~;Jpur u Iranu, ali j(~ ćinJc•n Jca da ne po<,t(J)J grrJd V(J)j bJ s dao usporedili s I<>tanbulotn . , ~ 6. stoljeću dva su ncimara iz Mil ta i Ajdina

(7 r~lles), .An lem i os i hi dor, <;a grac! J !J w·liku bogo­molJU koJu danas nazivamo Aja Sofija (B()zanska mudrost). 'I'esko je povjerovati da bi S(: ()na oi-u­;ala ,?o danas da mimar Sinan u 16. stol j(~( u nije 1zvrs1o potrebnu restauraciju. 'l'ada je ljudski rod prvi puta uspio izgraditi kupolu osovljenu pomo-, u stupova i lukova te kasnije ni Bizantinci niti drugi narodi neće imati prostora da usavrsavaju tehniku podizanja kupola. Do izgradnje grandio­znih džamija u 15. i 16. stoljeću, u Istanbulu se ništa nije moglo mjeriti sa raskošnim kupolama Aja Sofije koje su parale nebo iznad grada.

Nikako se ne smije zanemariti graditeljstvo iz perioda renesanse, ali moramo ustvrditi kako je ipak istanbulska arhitektura bila ta koja je gotovo hiljadu godina svojim raskošnim djelima- uglav­nom bogomoljama - privlačila pažnju cijeloga svijeta. Posjetiti Istanbul, prošetati njegovim uli­cama, razgledati ga - bila je privilegija čak i za narode sa dalekog istoka Rusije, iz Italije, Grčke, Sirije, Kavkaza pa i za one iz Skandinavije, za koje se zna da su se u to vrijeme još uvijek p · marno bavili lovom. Ne smijemo zai)()I'&\1Jtti~ Ruse koji su u Istanbul dolazili radi n~Mioe ostajali oduievljeni njegovim

N e jelom evrops o koJ j b

ILBER ORlAYLI

on "tantinopohsonl. Spomenimo kako je I<oln u S\ on1 zlat110111e dobu jedva dosegao cifru od l O 000 stanov11ika. Italija je bila zemlja gradova u raz' oj u, ali su prelijepa Venecija, Piza, Rim i Firenca n1orali čekati 15. i 16. stoljeće da bi se n1ogli usporediti sa Istanbulom.

Istanbulske građevine su bile dosegle takav nivo i postale toliko prepoznatljive da je bilo dovoljno reći samo polis i da se odmah zna na koji se grad misli. Otuda dolazi i Stinpoli, jedno od imena Istanbula, a znači gradu, u gradu. U vrijeme omejadske opsade Istanbula prevlada­vao je naziv Istinbol. Vremenom su i Turci poče­

li koristiti varijante ovoga starog naziva. U 18. stoljeću se na nekim nadgrobnim spome­

nicima, ali isto tako i u fermanima i službenim spisima, susreće izraz Islambol, što nedvojbeno aludira na postojanje riječi islam u korijenu današ­njega imena. U to je vrijeme na sceni vladala izu­zetno čudna svijest o etničkoj pripadnosti te zbog toga ime ne zaživljava među masama, a u 19. sto­ljeću u potpunosti izlazi iz upotrebe. Osmanski je Istanbul raskošan i bogat, i sve oči su - kako na zapadu tako i na istoku - bile uprte u njega.

Možda su i postojali gradovi koji su se po broju stanovnika mogli mjeriti sa Istanbulom, primjeri­ce Isfahan u Iranu ili Delhi u Indiji, no Istanbul nije postao ono što jeste zbog svoje prenapuče­nosti. aprotiv, Istanbul postaje slavan zbog svoje raskoši, originalne arhitekture i glasovitih biblioteka u koje su se knjige donosile karavana­. __ deva i tako se intenzivno obogaćivale.

U imenima što 5u ih Istanbulu davaH razl1/1 ti narodi ogleda se rasko~ i b()gatst v() grt::td a. Asitane-i Saadet (Grad srf·Ć('), !Jarus-.S'aad~t

(I<uća sreće), Der Aliyye (IJveri uzvtsenf:J, !Jaru-l hilafetu-l A liyye (I<uća uzvišenog hahfata), Der Saadet (Dveri sreće) samo su neka od imena koja su ne tako davno živjela u narodu. Nemoguće bi bilo nabrojati sva imena Istanbula. f{ecimo i to da u slavenskim jezicima postoji naziv Carigrad koji je još uvijek u aktivnoj upotrebi u bugarskom JeZIKu. Svaki od ovih naziva moramo njegovati i prihvatati jer se radi o imenima jedine hiljadugo­dišnje metropole u svijetu.

Mnogi su nastojali osvojiti ovaj grad, aJi bi im se u tome ispriječile njegove grandiozne zidine. Ipak, našim je djedovima, koristeći topove i m oderno naoružanje, pošlo za rukom osvojiti Istanbul, a potom ga i sačuvati. Najprije su veli­ke crkve pretvorili u džamije - što je na određe­ni način bio vid zaštite - a kasnije su pravili originalne džamije čija će izgradnja u 16. stolje­ću doseći svoj vrhunac.

Istanbul je uvijek imao isplaniranu strategiju naseljavanja koja je u periodu nakon osvajanja podrazumijevala i prisilno dovođenje stanov­ništva iz Anadolije i to ne samo muslimanskoga. U to vrijeme su u Istanbul dovođeni i .IWLIL ... t ... r

ski kršćani koji su govorili turskim, a njih i grčkim jezikom te naravno Armenima ne pripada .-..~~·~·""'

, t..\ Jala na č el u <.:Jt'ltllupnog Arn1ensl og et11ičkog kot pu,"a i Ul ravl},1la nJtnle. N al 011 intenzivnih n11gt ,lc tj a J l'' rej'" koga stanovništva u 15. i 16. st<.)lJecu, Istanbul i Solu11 postaju glavni jevrejski C(\ntri u vijetu. Mnogobrojna imena što ih nosi l' aZUJll k,1ko Istat1bul živi u legendama mnogih naroda, a i danas se ponosi multietničnošću i n1ultikulturalnošću kakvom se malo koji grad n1ože pohvaliti. Ovo je bitna i nepobitna činje­Ilica na kojoj treba uvijek insistirati.

Istanbul je bio grad veselja i zabave. l ~ arakteristične ceremonije i originalni dvorski protokol nešto su što se kod drugih naroda rijetko susreće. Ne zaboravimo da je tokom 16. stoljeća na evropskim dvorovima dominirao španjolski protokol te da je protokol francusko­ga dvora počeo vršiti utjecaj na druge narode tek u 18. stoljeću, dakle nakon Luja XIV.

Tokom jednog sastanka rektora iz Evrope kra­jem 1940-ih godina, tadašnji je rektor Istanbulskoga univerziteta, rahmetli prof. dr. Sidik Sami Onur (Szddzk Sami Onur) kazao: "Najstariji univerzitet je upravo onaj što ga ja predstavljam i stoga treba da mi se u službenom protokolu dodijeli počasno mjesto:' Istanbul je grad koji od vremena cara Teodosija u pravom smislu riječi posjeduje univerzitet i po tom je pitanju puno ispred Praga, Cambridgea i ostalih znanstvenih središta Evrope.

Konstantinopolis je stoljećima bio predme­tom divljenja i ono čemu se stremilo kao uzoru. Tradicije ovoga grada su s ciljem njihova prono-

14

Zlatni rog, Most i Galata, pogled sa Bajazita. J. Godfrey

šenja i predstavljanja našle mjesto u brojnim djelima različitoga tipa. Čak su i sami bizantijski carevi osobno sastavljali djela o tradicijama l(onstantinopolisa. Za primjer navedimo l(onstantina Porfirogeneta i njegovo djelo De Ceremoniis Aulae Byzantinae iz 10. stoljeća. Nedvojbeno je bizantijski dvorski protokol na određeni način nastavio živjeti i u okvirima osmanske tradicije.

Osmanskim protokolom je do u tančine bio određen način života sultana, način njegove komunikacije sa velikodostojnicima na dvoru; striktno je bio određen i carski jelovnik .. kao. i način na koji se izvodi selamluk, ceremoniJa pri­ređivana prilikom sultanova odlaska na džuma­namaz u neku od istanbulskih džamija. protokol nije bio bitan samo za vine nego i za cjelokupan islarns~Cii

li

izuzetno

, molba, žalba naroda ili grupe ljudi • (Op. pre .)

ž i vop1sne i zanimljive. Nair on ~to bi novi su] tan bio opasan mačem na Ejupu3 fEyup), sultan bi sa svečanom povorkom prolazio cijelim gra­dom, vozeći se čak i morem.

Sredinom mjeseca ramazana sultan bi u svoj­stvu halife svih muslimana uz ceremoniju i povorke posjećivao Časni ogrtač (Hirka-i Šerif) i ostale svetinje koje se pripisuju Muhammedu a.s. Nakon ove ceremonije sa naglašenim vjer­skim karakterom, ispred carske kuhinje (Matbah-i A.mire) postavile bi se tepsije sa Udi ldvom - jedna je dolazila na 10 vojnika -koje su u dvorskim kuhinjama pripremane za pripadnil<e kapikulu odreda4 kao što su janjiča­ri, spahije, tobdžije, džebedžije i dr. Nakon što se prva sini ja u ime sultana, koji je i prvi janjičar, uruči silahdar agis i njegovoj sviti, dolaze po dvojica voj11ika iz ostalih orti i preuzimaju po jed11u si11iju umotanu u platno, nakon čega se izlazi vani. Na čelu se kreću časnici odreda, kao što su usta, saka, mutevelija, odabaša i dr., a iza njih idu vojnici sa sinijama baklave i preko Divanjola (Divanyolu)6 kreću se prema kasarna­ma pjevajući gulgule i prolazeći kroz svjetinu koja ih pozdravljala aplauzima. Sinije i platno

3 Gradska četvrt u Istanbulu. {Op. prev.) 4 Regularne vojne jedinice što ih je plaćao sultan, a koje su .... p , ......

neposrednom komandom Porte. (Op. prev.) S Zapovjednik svih sllahdara {dvorjana koji su nosiO

podara). (Op. prev.) 6 Dan~ ulke koja povezuje1rgove

iLBER ORl YLI

koJlll1 '"u prekrtvane, sljedećeg dana vraćaju se na?ad.

Pren1a Jilmazu Oztuni (Yilmaz Oztuna), za ~ ul tanske kćeri priređivala se svečana ceremoni­ja prilikom udaje, dok je za prinčeve ceremonija bivala upriličena u čast obrezivanja. Te su cere­monije bivale krajnje pompezne i raskošne i na njima su obično prisustvovali gradski zanatlije, ulema i vojnici gdje bi svi zajedno u jedan glas pjevali gulgule. Te su ceremonije trajale danima što je bila prilika da se na ulicama grada pojave i provesele svi, od proste svjetine do umjetnik~ · zanatlija koji su u čast obrezivanja prinčeva često stvarali i svoja najljepša djela.

Sve spomenute ceremonije dio su hiljadugo­dišnje istočnjačke tradicije. Slične su se ceremo­nije dale vidjeti i u Iranu i Bizantiji, ali su svoj vrhunac i najrazvijeniji stadij doživjele upravo u osmanskom Istanbulu. U 19. stoljeću ovi se stari običaji mijenjaju! Istanbul ulazi u jednu potpu­no novu fazu. Sta to zapravo znači? Način komunikacije između dvora i puka poprima drugačiji oblik. Doduše, još je svako mogao posmatrati selamluk petkom pred džuma­namaz, čak je bilo odvojeno mjesto i za žene koje su željele posmatrati. Dosta se držalo do opće sigurnosti. Trupe koje su pozdravljale sul­tana nisu bile sastavljene isključivo od musli­manskih vojnika. Bilo je tu vojnika, čauša 7 i

7 Niži an u vojsd. Maže se odnositi i na nižerangiranog dvorskog službenika. (Op. prev.)

18

ORUK(IJF PAIUMIJEVANJF OSMANLIJA

Proslava Bajrama u drugoj avliji Topkapi-saraja. P.Martini

mulazima8 različitih vjera. Jer toga se dana pozdravljalo vladara gotovo svih vjerskih skupi­na u svijetu i predstavnici svih mileta bili su tu da mu pokažu svoje poštovanje i pokornost. Selami uk pred džuma-namaz postao je mjestom gdje se manifestirao osmanski dvorski protokol. Stoga su priliku posmatrati selamluk imali i strani izaslanici u gradu, kao i mnogi stranci koji bi se tu zatekli tek tako.

Tako ste u nekom uglu mogli uočiti grupu stranih gospođa i gospođica koje su se okupile da bi posmatrale spomenutu cermoniju. Jednako zanimljiva i bitna ceremonija bila je opasavanje novoustoličenoga sultana mačem, a .............. P7')•''~•ra.:

na Ejupu. I tu bi se formirala svečana ~ koja bi pratila sultana kroz grad. Zaldll kako li je svečano i ~rdo -·-'-&U~

8

IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE MAN L lJ A

• n J n

Ml MAR SINAN

Period vladavine Sulejmana Veličanstvenog označava zlatno doba ne samo Osmanskoga carstva nego i cjelokupne turske historije. Sva su carstva manje-više imala svoje zlatno doba. Taj period može trajati stoljeće, stoljeće i pol, nikad ~e ~~ sigurnošću ne može znati. I Osmanska je imperija, baš kao i sve druge, imala svoj zlatni period koji je trajao dva i pol stoljeća. Ostalo sve otpada ili na doba osnivanja i razvoja carevine ili na doba stagnacije i dekadence. I danas se sa čežnjom sjećamo zlatnoga doba Osmanlija -perioda Sulejmana Veličanstvenoga i drugih sultana.

Nakon 46-ogodišnje vladavine Sulejmana Il, cijelo stoljeće - a na određeni način i danas -period njegove vladavine percipiranje kao idea­lan model i mnogi ga se književnici i historičari sa sjetom i žalom sjećaju u svojim djelima. Carevina i turska književnost u tome su periodu dobili svoje najveće pjesnike.

Mi se još uvijek bavimo tih ljudi, njihove poezije i '-&&&·~•"~la;&""""§''IU!

sti. No ima onih ~ojikduda je

l 1 ivi 1110 n1i l oji s' sn1atran1o odgajatelj ima i u .. it :\1 · in1a na ._ ~ n1ladosti koja svoje kulturne po tr be zadm o ljava skromnim vokabularom o.d 1.000 rij či. Čvrsto sam ubijeđen da bi se, ukoli­ko b1 se Turci istinski zainteresirali za svoju književnost i jezik, počele otkrivati nove, do ada nepoznate kulturne riznice. Razmislite

malo o činjenici da su tada, u vrijeme najvećih pjesnika, poeziju koja uopće nije bila loša pisali i sultan Sulejman i njegova miljenica Rokselana. I najglasovitiji majstori minijature, mnogi ilu­stratori i iluminatori žive također u ovome peri­odu. Tada sa istoka u Istanbul pristižu karavane deva koje dovlače na hiljade rukopisa i tako ista­nbulske biblioteke postaju bogatije za najdrago­cjenije istočne rukopise. Istanbul je tada bio privlačan i za Zapad. Sultanov omiljeni vezir Makbul, odnosno Maktul Ibrahim-paša (do pogubljenja je nosio nadimak Makbul - Sretni, a nakon pogubljenja zbog političke kazne nazvan je Maktul - Pogubljeni) bio je veliki državnik koji je skoro pa otpočeo renesansu u Osmanskom carstvu.

Ne zaboravite da je Makbul Ibrahim-paša po povratku sa boja na Mohačkom polju donio skulpture Apolona, Herkula i Diane koje je dao postaviti ispred svoga dvorca,9 što će biti uzro­kom mnogih rasprava, a postepeno će otvoriti vrata i jednoj buni.

U ovome periodu turska arhitektura koju su

9 Današnji Muzej islamske umjetnosti na Hipodromu u nepos­rednoj blizini Plave džamije. (Op. prev.)

24

Sulejmanija džamija. Thomas A/lom.

do tada krasile lokalne karakteristike ide ka svo­jevrsnoj jednoobraznosti. Primjerice, ako pogle­date džamije što ih je sultan Fatih dao izgraditi po Grčkoj, na Peloponezu, u Ateni ili Janjini, vidjet ćete evidentan utjecaj bizantijske arhitek­ture iz njezinog kasnoga perioda. Takve se gra­đevine daju susresti čak i u Istanbulu. No u 16. stoljeću, sve građevine, džamije, medrese, šadr­vani, od Bosne pa do Halepa i Egipta, ~ju zajedničke odlike i pripadaju .. - očigl~ Je -istom graditeljskome stilu, bas kao da Je posto­jalo nešto kao Ministarstvo pro~mog uredenja koje bi iskoordiniralo sve te silne projekte. A ključna ličnost u procesu originalnog osmanskog sumnje je veliki neimar --A-·

Koje bio taj Zna s~ da

l , .. ul · u rt d "l iz~radn\1 't)} n ih .. 1 a ~ nr '\ p t 'LlZI u llt'llll~1ISkl )d -..ak.

.. 1 i uzin1an i u t' :\ red t'~ do' od t' nl su u t .. r1 :1 bi n g :t le t btla u~ biČalena prak a pril1. n1 pr 1 \ L dtn)a d ' irn1 . l r ti '"'tl dj ča-~ e~~ trebah pc 1 dt.' 'lti dr đ n·:t zn·:tnja i v e t1ne p trebne · dnt. 111 graditelju. Ponekad : n1nt g t. pretiert1ie p pit'"ln.tl porijekla dječa ­

k regrutiranih pt1ten1 dev irn1e, ali treba znati da je Ye oma te .. ke a i gurnu .. Ctl tlst:vrditi pori­jeklo. limar inan je bio o n1anski graditeli i bio je O manira. \ 1djet cete da je on iza yao iz svih etničkih i regionalnih ok,,ira. Svakako da se

~

smatra i vojnikom jer je uzet iz jednog od janji-čarskih odžaka.

Obišao je cijelu Osmansku carevinu uzduž i poprijeko. A zašto? Prilikom vojnih pohoda potrebno je duž cijeloga puta popravljati mosto­ve, izvore pitke vode, konake gdje će se vojska okrijepiti, praviti ili popravljati džamije. Da bi se sve ovo izvelo na najbolji način, potrebno je ovla­dati različitim vještinama, upoznati materijal i raditi u suradnji sa lokalnim majstorima. Stoga, oni koji su učestvovali u ovim projektima - da ih tako nazovemo - u kratko vrijeme stekli su inter­nacionalna znanja i dobili priliku da ovladaju mnogim vještinama koje su strane, recimo, jed­nom današnjem studentu arhitekture.

Danas nažalost nismo u mogućnosti studente arhitekture odvesti u Englesku, Italiju, Egipat, Indiju, Kinu i pokazati im tamošnja arhitekton-

26

ska r 'tn 'l'- lj 'l i up zn ti ih v Iii in t i n Ul i p l Z n ' l t i 111 pr f ori n ('j • t 1

sn1 't nuti un1~1 l' ~ l o u k n did ti z n l)~n1anskonl ar .. tvu in1 H n1 gućn t d u 'lJ e lu car 'Vintl - dakl .. tri k n tin nt - i upo­

znaju nj '""ll tl iviliz ~l ·iju, :t in1 j v k ko u v li­kt: pon1agalo u njihovu tr u ., IlO nl r zvoju.

l kori t iv ..,i priliku da u ~od n1aj tor koji p zn -'tl i lok"1lne geograf ke prilik i voj tva gr đ vin­~kil1 n1aterijala - što je od iznin1n važno ti - ti u 111ladi ljudi bili kadri razvijati tandardno gradit lj­stvo . . Nije potrebno da budete "kolovani arhitekt da biste danas na dzamiji Osman Šaha u Trikali (Grčka), te n1nogim džamijama u Istanbulu i Halepu prepoznali potpis mimara Sinana. Svaki građanin koji pazljivije osmotri ove građevine- pa n1akar i 11e posjedovao osobita znanja iz arhitektu­re - lahko će shvatiti da su djelo ruku istoga maj­stora. A samo genijalni majstori mogu posjedovati u ovoj mjeri karakterističan i lahko prepoznatljiv graditeljski stil.

Turska je umjetnost, dakle, imala e pu naziva osmanskom. Ljudi u u to ij'-&&.lll .... zili kroz sasvim nove faz . U 16. oljeću p

-dava ortodoksija, konz ·vru pri tup vj ·. U aja se i Jamska knjii o i knjiže &·""~~ Srednjega istoka. Jed n od posr dnjih IUI.---ta je i šejhulislam Ebu uud dij min šejhulislam jo mj bi sc ni drug K ii t.._llW.

l lt l t< Ut< 11\Y I I

ž 'vnosti podj ·dn. l o pr tvladuj · n1isti< J za m te se kroz sva l u sferu utnje tn os ti J1(' 1 zbježno poČ' i­nje provla ,.iti produhovljenost. I ržavnc granice iz t >ga doba daJU nam za pravo da upotrij(·bimo t rn1in Orb Ls ()ttornanorum - ())manski .s vijet.

ranice su se pružale od današnje Madarskc na zapadu do Gruzije na istoku, te od ukrajinskih ravnica pa sve do sjevera današnje Etiopije iliti Abesinije. Unutar granica Osmanske carevine nalazili su se i Alžir, Tunis i Libija u sjevernoj Africi te crvenomorski bazen sve od Jemena, kao i Perzijski zaljev.

Zamislite jednu ovako veliku i šaroliku carevi­nu, sa mnogim religijama i različitim jezicima. I onda zamislite izuzetno nadarenu osobu kojoj se pruža prilika proći svim ovim predjelima i steći potrebna znanja i iskustva. I<ombinacija talenta i bogatoga iskustva ne može iznjedriti ništa drugo doli izuzetne stvaralačke sposobno­sti. Čak u današnje vrijeme ne postoji društvena klasa koja bi posjedovala slične razvojne moguć­nosti. Osmanska imperija u 16. stoljeću pred­stavlja vojničku državu u kojoj određene klase živeći teški vojnički život konstantno dobivaju priliku da u kratko vrijeme otkriju i nauče mnoge stvari, koje će iskoristiti za postavljanje novih standarda u umjetnosti. Ovaj grandiozni mozaik, sačinjen od različitih vjera, jezika i etničkih skupina, ne može se dovoditi u zajed­nički kontekst sa kolonijalističkim imperijama iz 18. i 19. stoljeća, jer Osmanska imperija pred,.. stavlja teritorijalni integritet u kojemu su svi

28

Jj ud J jl·dn ~ ki, prr~dstavJj a us rrJj st tr J un tar Vf>je­ga - kak() u tr•f)rJjj ttJYr> Jr·dJldVfJ i u prf.iY~i -čovjek jz n~JjudaJJenij eg vuta (Jdrevinf· ima moguć.no~t dospj(~ti u na j vise u pravne e rgan e.

Pored šerjjatskog p(J&tojj i obif<Jjno pravo do kojPg sc veoma držaJo. l&trJdobnc> Sf· da govoriti i o pravu kršćana i Jevreja da unutar vlastite zajednice primjf)njuju svoje pravo. ( .. ak se i za grčku pravoslavnu zajednicu u periodu što ga nazivamo turkokratia primjenjuje pravo iz posljednjeg perioda Bizantije. Jako je Carevina bila orrromna, u svakodnevnome se životu još nije primjećivalo rasipništvo, kao što je to bio slučaj u imperijama novoga vijeka. Na sceni imamo situaciju da vlast, odnosno uprava nad izvorima koji su carstvo činili bogatim, na odre­deni način gubi primat na ekonomskom polju. Jer najljepše građevine bile su džamije, medrese, sebilji. .. Najljepše i najbogatije zdanje u Istanbulu u 16. stoljeću ipak nije Topkapi saraj iako je izu­zetno elegantan sam po sebi. Tada je jedan san­džak-beg imao prihod od oko 12. 000 zlatnika, dok je ostavština najbogatijega b sanskog trgovca iznosila oko 4. 000 zlatnika. Moj profe­sor Halil Inaldžik običavao je kazati kako su u ovo vrijeme u najpovoljnijem položaju bili i ujedno činili najbogatiji društveni sloj velikodostojnici i oni koj· su up avlj · ·zal

nim posjedima. Pripadnici Ulc:laaa&..-~ su također imali visoka

111~ nlija arhitektura nije značila samo avl· davanj zidarske tehnike. Tu je postojao

aut rit t koji je stajao na čelu graditeljske ekipe i 1' ·i je donosio sve odluke prilikom građenj a.

Ako bi on ocijenio da postoji opasnost od uru­.... avanja određenih dijelova zgrade, npr. balkona, bio je ovlašten da na licu mjesta izda naredbu za rušenje. Tako se na području Sultanahmeta do 19. stoljeća primjenjivalo pra\ilo po kojem se nisu smjele graditi visoke zgrade kako ne bi došlo do oštećenja podzemnih spremi ~t~ ~.. ·tkp

vode. No u 19., a posebno u 20. stoljeću o .. o se pravilo počelo kršiti i na tome su lokalitetu izgrađene mnoge visoke zgrade.

Po ustrojstvu i zadacima, neimarski odjel bio je dio janjičarskoga korpusa, i osobe koje su se pripremale za buduće neimare utapale bi se u imperijalističku kulturu Osmanlija te na taj bi način kod sebe izgrađivali karakterističnu lič­nost. U ovakvom su ambijentu izrasli mnogi genijalni umovi turske graditeljske umjetnosti.

Još uvijek se ne zna tačan broj djela mimara Sinana. Aktuelno je i pitanje kako je projektovao svoja djela. Do nas, nažalost, nisu dospjeli origi­nalni nacrti i planovi, ali postoje određeni zapisi i o tome. Zna se da je mimar Sinan uvijek radio male makete - na principu lego kockica - i potom ih razvijao zamišljajući finalnu verziju. U vrijeme kada je mimar Sinan djelovao, zacijelo nije bilo ni željeznice ni aviona, a znamo da je "pokrivao" ogroman teren i stajao na čelu ogro­mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit

E

Šehzade-džamija Eugene Flandin.

ćete se da nije bio u stanju osobno nadgledati izgradnju svakog pojedinačnog objekta širom carstva. Nedvojbeno se nameće zaključak kako je mimar Sinan stajao na čelu jedne graditeljske škole u kojoj su pored njega djelovali i drugi neimari i njihovi pomoćnici koji su slijedili stil glavnog graditelja. ., .

Tako se u mnogim dijelovima carstva - čak 1

tamo gdje zasigurno nije mogao prispjeli i lično graditi- uzdižu građevine koje~~­sk o-stilske karakteristike mimara S•nana. Bw Je to graditeljski genije što je građ~ i Obla­stima u kojima su građene podalio ledmslYe.a. originalan osmanski arhitektonski ~· oko Sulejmanije, g+ se nalaZi~,~~ turbe mimara Sinarla, ~~

l l t d t-. d R l \\ l l

h\ \tn ~' 1\,\~ J' i ~ll'ntitct , n,\s~\ licna kart,\, naša •

t ll l 'n.\ l\ tt l t'ntlju . St''!' ~\ ' e nnsc alJk'n'o pona-. ,H lJ' n.l~pr.tnl 'n l' :-;t'l'l.line l'.lVtlll s!unoubistvu. l t ~.ln h ul \st\ u ll' ll' l.'l' n, ls P'lst td jet i pred 11.hl L1

' ~11 U 111U'U

r a' l.l t111

1ku ll ·

' .. n~\~"l gt''llt'I\l 'l a

n 1i .. t 111 ~d· s

n1 riti pr n ) iti i pri t 111 ru l 1nbulL

l i · dna d • Z l

d zab rl\ a tr~ u ibli t k lika

n l t nbul • n u

D l~ U K ( l J E R l l U M l Jf V f\ r J J f O S M A · ~ Ll J A

ci j t turske drzavne gruntovnice i katastra (7 apu J ·aciru,tro Gen el M1idi~rlagu) .

Bez sun1nje je Džafer-agina medresa ( c·afer f\~t.l A11edresest) najznačajnija građevina na pote­zu izn1eđu Aja Sofije i sokaka Soukčešme, obje­kat na tao u klasičnon1 periodu. Danas se u ovoj zgradi koja je dodijeljena Fondaciji za brigu o turskon1 kulturHoJn naslijedu (Tark J(ultUrune Hi.zn1 >t \fa~fi) održavaju kursevi kaligrafije, ebrua i drugih ostnansl'ih utnjetnosti te se prire­đu 'tt izložbe.

irm k ž t

k lj

,

• l

unutrašnjosti Anadolije - prirnjr·r mimarc.t SJ nana - pa čak i sa I<avkaza. Pr(J( cs(Jffi devsirrrJe uprav­ljali su devširme emin i 1 katibJ ( z<1 pisnićari) koji su morali biti pošteni, kompc·t(~ntni da na osnovu fizičkih karakteristika ocijene ko moze biti regru­tiran i, svakako, dovoljno iskusni.

Devširme emini i katibi dolaze u unaprijed određenu regiju i uzimaju isključivo dječake sa sela. I<ao što smo već naglasili, devširma se ne provodi svake godine. To je proces koji se odvi­j· o akon svakih dvije ili tri godine, a nekad i više. Nema ni govora o regrutiranju na hiljade dječaka svake godine. Recimo i to da se nisu t1zin1ali sinovi jedinci niti dječaci koji su bili jedi11o n1uško dijete u porodici. Mišljenja sam da se za provođenje devširme nastojalo doći do 1 OilSeilZttsa sa društvenom zajednicom u cilju sprječava11ja 11eželjenih posljedica.

Po pravilu se, nakon što službenici zaduženi za provođenje devširme dođu na lice mjesta, izaberu dječaci iz sela, jer su kao takvi - već je kazano - bili izuzetno pogodni za asimilaciju. O dj dakle radilo po određenim pravilima pa t ko nije moglo desiti da e» ako to u

om nt logijskom romanu a Dri1fi ćuprijll I ndrić, uzme dij e od 3-5 godina ·

u ij ,d ,moglo -~~ --·~···~ b.

,l .. 1 , i ~ ~ ,l ' ~ L kl ga uzrasta, dalle ,1 ' \n 11c up 1trij ebiv~ i per­

' l\ al 11t u eYropski111 Jezici­< l 1li bo\. Star sr1a dob

J iYaL:t ie 1d q pa do 14-15 ~ pr .1 · .:.1 regrutirati stari i e od

1 · :tl li i "'nekle Yec f rmirane lično-..: ir e za ll-nl era,·anie. lT literaturi se ~

,.L, r ic ·i dre di ka ~to su nei e.: . ,I~enium glipodmladiti - :e cr zili diečaci koii ,-eć pos je­

re zn311·· ili za koie bi se utvr-... . .. . .

~s..ll. ......... teta za trazeno zaru.man e. e a 1e upra,·o mimar Sinan bio nam·en ki regrutiranihn dječaka. -

.. ·e ·e ·a no da pri tome pori.eklo i etnicitet .LLS:<J·"-A. .Lii: .. L.~'-L1.1- nikak"\ru ulogu. Osmanska drza\i a se

· · ći o·nike ne zamara tal""';Jm pitanji­e a u n eri· etko uzimani djeca ci iz

~c.__.c.LI··e }\nadolre - iz aramana - koji su bili .

-'-""~~~e. ere. Kavkazu i u Albaniji bilo ·e sela oja su živjela

ogromnoj bijedi i bez bilo kakve nade u bolju bo«hiČIIOtSL Ljudi nisu imali uslove za bavljenje CA.&.IL.afUa..a&JI..II.IUI..I..I. ili stočarstvom tako da su jedva uspijevali prduaniti djecu. takvim su područjima rodlleli jedva Obli devšinnu . su vidjeli kao jedina lllogtliDolt da izbave djecu iz bijede.

Jf .....

l~egrutir ni dječ~:tr J nisu })jJi trJJd/(J mladi da se nakon što odrastu ne bi sjećali svoga prJrijekJa, za što postoji mnogo pr1mjera, a ~prJmenut (f~mo Mehmed-pašu Sokolov1fd, 1<-rJ)J (r~ kasnije prJsrf.;d­stvom devširme u državnu sluz bu uklJUČiti mnoge članove svoje porodice. M~dutirn, neki od Sokolovića u isto su vrijeme bili i srpsk1 patrijarsi. lli Ajaz-paša za kojeg se vezuje zgodna prića po kojoj je jedne zime dobio stare cipele od neke žene u južnoj Albaniji. Kasnije joj je u znak zah,ralnosti vratio iste te cipele napunjene zla­tom. Porijekla se manje više sjećao svako. Ono sto se zaboravljalo bio je maternji jezik i vjera .. Nakon što sve kandidate sakupe na jedno mjesto, pješice bi se krenulo na unaprijed određenu destinaciju. Dječaci su bili dovoljno odrasli, a i zdra\ri da bi mogli pješačiti. ajprije bi ih obreza­li, a potom razdvojili. Oni koji su bili inteligentni i lijepe vanjštine odvođeni su u Enderun (unutar­nja služba), gdje su istodobno služili na dvoru i prolazili kroz najkvalitetnije obrazovanje. Nal~ perioda provedenoga na dvoru izlazili · _",_ sku službu (Birun) sa činom sancJžat-4Jep nekim drugim · · •· ttll.i.!l

Kada se uzme u obzir

l ,, , t rt n ,\ u, ll' l r~\ z utni · eva, l ~ll o to nel i uu~l \ lL\ ll u n 'l ) na .. tuni ' t' odabrano selo, n · n '\',\ ~ , l r i ~iln"' "'dvod 'dj e ..,a ·i. Naprotiv, t tl J , , 't l i l" ·,h ~u ndlazili d broYoljno, vje­

l , , tal t) sl a~iti bijed' i 11aprcdovati 1 h tu. 'i u ih~v · <:'sniobjeltivil n1oguć110-

l i i' , t ' <-'lll ratoYa. llostalon1, da li u tu t n n --~-t<. za~arat1tira110? Net~i će

r rut \ Uli i" ~ '·l('l ~t ·1ti bi ~Ili janjičari dok Će l1111 ~d-pa .... okolovića i

1l n1u - a~ 11 iL l"' it.\1 1p. p reY.), postati iri i :lrz·1ti uzd · i lc "'areYine tl svojin1

il~ · d11aka dar1aS11joj u

. l

i pripr ma11. adžen1i oglana u bil na prin ipu kla ične škole sa

·i bi e domogli ultano e u u ultan oj blizini. Jako je

z ·i n cin n ·i brazo alo dječake u n i li m u lice. klopu obrazo-

p rt li an· e aligrafiju, knji­um· tn ti.

dređeno · disciplini i ._.,.ralo zna citi da 'e

Bilo je i onih koji su, pCJk, bili izuzfjtno u(f·ni, kao Mahmud paša, Džagalazadf·, Mehmfjd-pl:tsa Sokolović. Lutfi-paša je poznat kao autor djeJa. I<oprulu Mehmed-paša nije bio izuzetno ućen, ali su kasnije mnogi njegovi mlađi srodnici -koji nisu došli putem devširme jer je već poJah­ko izlazila iz prakse - postali poznati muderisi svoga doba.

Devširma je predstavljala određeni životni stil. Svi bi regruti naučili turski, čak i oni koji se ne odaberu u Enderun daju se u turska sela porodicama na brigu kako bi tamo savladali turski jezik i običaje. Veoma je značajna činjeni­ca da su budući janjičari ovdje učili jezik i nauk o vjeri. Temeljna je stvar u tome što se dječaci­ma nije nudila "rafinirana medresanska pobož­nost'; već su je primali od seljana sa kojima su odrastali.

Civilizacijske tekovine i jezik najvaljanije se daju naučiti među običnim pukom. Tako bi mla­dima u dobi od 15-18 godina, koji žele učiti, recimo, francuski jezik i kulturu, moj savjet .IDU.

da odu u francuske provincije · · saa način učine prvi orak na ne moze s ako odjednom savlada · " ·

oj razini. Dječaci omu de · e, --~~~· p-·-·---

l it: la l r st rat i ' svoj svi j t l poviJ st J, pri --liju ili . u j j s bizant i j sl i pl ~n ići iz pot (Jdi (

ihail l t i -J r nosogh1, ili poznati Murat-- paša l oji j l i iir l tni p~totnak carske btzantsk p r li p, l :1ologa. Sen1si-paša je, pak, bJ(J izdanal loz Isfendijaroglua.

šavalo se da, kao u p1in1jeru Mel1med paše Sol olovića i Mal1mud-paše, nakon bitke ulema i d vširtne etnini - koji su bili dosta iskusni i inteligentni - razgovaraju s porodicama i obja ­Sile da je devširma obostrani interes. u JJ aj t~ svoju djecu da služe sultanu i postanu muslit11a­ni jer to je dobro i za nas a i za vas': govorili b1 ubjedujući roditelje. Mehmed-paša Sokolović došao je iz učene familije kao dijete sveštenika. Naglasimo da je kasnije postao iskren i dobar musliman. Upravo to predstavlja najznačajniju karakteristiku cjelokupnog sistema devširme.

Veoma je bitno pitanje kako je moglo doći do ovako uspješne asimilacije. Prije svega, naglasi­mo da je Enderun neovisna institucija čiju

historiju moramo dobro upoznati. Tu su se ljudi jedni drugima obraćali sa "vi': tu nije bilo ni traga bilo kakvoj drskosti i neučtivostL

Zapovjednicima odaja obraćalo se sa puno poštovanja. Za sve je postojao precizan raspo­red i satnica. Tačno se znalo kada se objeduje,

pa, ustaje, kada se ide na počinak i 1 · to ·-IVaJU avtluacijom o•ma".Jcoga tlvora, ito je

prilnJel'l ,

govrJrJ i rJ ';mali'"Jrr,~m trjr · .. ~om J~'')

Int--resan -tJ rJ j(~ ttafJr)rnen 1 d jP ., đe i s tr., j'; 11Z h u varJJantu"- {a em

"'ug1 e o je m' sJ tt kako s dj e~ :~jk€ n p ljene u Haremu tu samo radi sultana. r Jn€ ;1

tu da bi b1le predt;tallljene 6ulta.nu kcJJi oda J re one l<ojt: mu se do padnu. Ali u konaćrucimn.oge djevoJke u Haremu ostaju kao slu.škillJe gdje prvenstveno trebaju naučiti turski jez1k 1 I.Siam­sku vjeru.. akon što prihvate tekovme tzv .. Cl -

lizacije osmanskoga dvora, neke od nJih se udaju za momke koji IZ Enderuna izlaze u BtrwL lako se službeno ne uspostavlja krvna aristokradja, osmansko društvo ipak mnogo ne odstupa ustaljene prak.ser l tu se dakle putem r.a• udaje obrazuJe jedna eli IlOK

Je služi snaga i um, uz .............. GDaV

ke poslove.. Oni koj te u.spJeimm, gube .,_amu rm.,. rus dio elite zbog &p neana pravne povlutke

7

vrijen1 vladavin ul tan a Ahmeda III (1703-1730} regrutova no svega l. 000 dječaka. No tada, polovicon1 17. stoljeća, devširma se poći­nj pritnjenj ivati i među Turcima u Anadoliji. Jedan od anadolskih adžemi oglana je i veliki vezir evšehirl.i Damad Ibrahim-paša. Naravno, i u odredu Ziiluflu BaltacLlarll uvije!< je bilo turskih adžemi oglana, kao što je Baltadži Mehmet-paša. Bi1o je i adžemi oglana koji su regrutirani kao muslimani, primjerice oni sa I<avkaza. Nakon 18. stoljeća institucija devširme u praksi prestaje postojati.

U šestogodišnjem životu Osmanske carevine može se govoriti o nešto više od dva stoljeća devši:me, koja počinje otprilike od čuvene poro­dice Candarli iz polovice 15. pa negdje do 18. stoljeća. Mnoge teške periode u svojoj historiji carevina je nastojala prevazići pro nalazeći nove, drugačije metode na kojima se također valja zadržati.

11 Naziv za jedinice sačinjene od vojnika dovedenih preko devširme, a koJe su b11e zadužene za čuvanje dvora. Jo~ su se nazivali i teberda­ran. (prim. prev.)

"

PORODICA KAO INSTITUCIJA

Šta se podrazumijeva pod izrazom "osmanska porodica"?

lv g1i S1TIO kazati i "porodica u osmanskom društvu" ali postoji razlog zbog kojeg nismo. Naime, kako je Osmanska carevina ogromna i posljednja imperija u pravom smislu riječi, ona predstavlja pravi mozaik različitih vjera i naroda koji su govorili različitim jezicima. No bilo je tu i zajedničkih elemenata koji su spajali sve te silne različitosti, a među njima prvo mjesto sva­kako pripada instituciji porodice.

Beduinska plemena u Arabiji i balkanski gra­dovi na obali Jadranskog mora bili su dio iste Carevine kojom se upravljalo iz Istanbula. Iako je ogromna udaljenost od jednog do drugog kraja carevine uzrokovala velike različitosti u društvu, porodicu je ipak krasila jednoobra­znost. Uzmimo za primjer po jednu porodicu iz nekog malog sela na Dunavu, ili iz bazena Eufrata, sa Kavkaza ili pak iz arabijske Nedžefu i vidjet ćemo da po pitanju ~v nih odnosa, očuWlftja porodičnih shvatanja uloge ·DdfOGt1ce

apS.,QAglQ.JIMU m~•

ll BlR OR Lt\' ll

Pod popnon1 osn1ansl a porodu a podnr;,lltn i

jevamo jednal o muslilllallsl u lwz ohz.ira rHt

n1ezhebsl u pri pad nost - l a o i k ršl·a nsk u i jevrej sk u porodicu. Porodi ·a j • bila l <'11 u·lj dru š~ tva, a može sc posmatrati iz dva razli (·ita ugla : iz ugla države i društva. , 'ta j ' prPdst avija la pot'(> dica? Za državu jP porodica najbitnija osr ova koja obezbjeduje reproduciranje stanovrdst va}

ali je i ta koju se oporezuj(' kako bi sc nar 1ak', la sredstva za državnu blagajnu. {J J <J. stol j(· '·u porodica ćini i temelj za regrutJranj(· voj(J<(· (ahz-t asker).

Prilikom sklapanja braka izm(~du muslim~ na, potrebno je spomenuti ćin zavesti u tzv .. 4(~rijat­ske registre (sidžile). Medutim, to sc uvijek njj(~ radilo, tačnije nije se moglo uvijek uraditi. I_.:~itn(J je bilo - uz vjerske ceremonije što takoder ni j(~ uvjet nego je dio tradicije - društvu obznaniti sklapanje braka. Nakon toga mladić i djevojka smatraju se mužem i ženom i zajedno sa djec<Jm i starijim članovima ukoliko su u životu, saći­njavaju jednu porodicu.

Unutar porodice važila su neka pravila, od kojih je osnovno bilo da je porodica uređena po patrijarhalnom sistemlL Shodno tome i država je registrirala isključivo očeve i s· nove kao pore zoe obveznike. Isto je važilo 1 za nernus amans porodice_

()pnaaska porodica se zaiiUVa VJft ....... ~ ... .--. se biti svodi aa ret~,..r.JraaJe ........ ..,._ ~ upavo to? Da Je terllal

lJali(! Đa- kao Olft·

j ,

f \ L f

·p s, zpn,lnla branilo da izlaze, ali u Istanbulu - i n :\ s~u110 tu nego i u mnogim manjim mjesti­Illa - :ene se sasvim slobodno pojavljuju na ··1vnin1 n1jestima. Tada je bila raširena praksa po jećivanja turbeta i to toliko da bi se - kad bi "'e obredila sva muslimanska turbeta - smatralo obavezom prisustvovati obilježavanju uznesenja svete Marije (hazreti Merjeme). Na Dan Gospe u crkvama oko istanbulskih zidina zajedno bi se okupljale i kršćanske i muslimanske žene. Ovo je u svome putopisu Put u grad sultana 17 J h.

stoljeća zabilježio Salomon Schweigger. Dalje bilježi kal<o Turčin nije u stanju izdržavati dvije žene, te da se u slučaju eventualnih razvoda djeca - poglavito ženska - dodjeljuju majci i potom dodaje kako su žene u to vrijeme mnogo vremena provodile u šetnji. Takva su zapažanja Salomona Schweiggera. Prema ovom fanatič­nom njemačkom protestantu, osmanska žena je u to vrijeme uživala mnoga prava i slobode.

Za osmansku se porodicu kaže da je ~~poput džemata'; čime se hoće naglasiti njena brojnost. No radi se o stanovitoj sociološkoj predrasudi. Smatra se da je mnogobrojna porodica svojstve­na društvu koje se bavi zemljoradnjom. Ali nije tako. Ako zavirimo u historiju vidjet ćemo da, pogotovo u 19. stoljeću, u Istanbulu i mnogim drugim gradovima dominiraju malobrojne poro­dice. Još tada se da govoriti o tzv. osnovnoj poro­dici u koju se ubrajaju samo roditelji i djeca.

Kada se govori o ulozi porodice u prošlosti osmanskoga društva, mora se spomenuti i utje-

48

caj i mjesto mahale. IaJr(J j(· - v dkt1 smr1 vr·l pr1 -

crtali- porodica ta koJa ćinj j(·zgru 'J~manr>krJga društva, najbitnija uloga 1pav pr1pada mahali, dakle susjedstvu. Za osmansku prJrorJj(,u ona je osnovni element, polazišna platforma. A s v e ima svoj razlog. U jednu mahalu se mogla doseJiti samo ona porodica za koju je imao ko jarr1ćiti. ~l o znači da su ostale komšije ovu porodicu držali pod kontrolom i imali pravo opomenuti ju i ćak istjerati iz mahale u slučaju da se ova na bilo koji n ::lrin neprikladno ponaša. Bila je to ustaljena praksa. I<oliko je bio važan sldad i spokoj mahale u to doba najbolje se očituje iz primjera prvog engleskog ambasadora u Osmanskoj carevini Edwarda Bartona kojeg je u 16. stoljeću u diplo­matsku misiju poslala kraljica Elizabetha. Naime, Barton je stanovao u jednoj mahali na Tophani i bio je sklon opuštanju i zabavi. U svojoj kući bi često pravio noćne sjedeljke na kojima se pilo i glasno zabavljalo što je uznemiravalo ostale sta­novnike mahale koji su zbog toga sastavili arzu­hal (kolektivna žalba, op. prev.) i tako iz mahale uspjeli istjerati čak i engleskog ambasadora. Tačno je da u to vrijeme još nije postojao Vestfalski sporazum o imunitetu i povlasticama diplomata, ali se ipak radilo o izaslaniku Njenog Veličanstva. Sličnih primjera bilo je još, a znamo za neke sa stranim trgovcima.

Vidimo, dakle, da je jedn ga stila i kulturnih nečela ipak mEl.WUiCe~ vrijeme bilo dosta naselja sa JLUU• • • • 1 stanart se n-rne~au:~~~~

podizuti gla~ iz jed11og jedinog razloga - da ne '--uj n1ahala. Smisao mahale jeste u tome da lj udi Žl\ e jedni sa drugima, da budu zajedno. To je veoma bitna stvar koju t reba uvijek imati na umu.

]oš je bitnija činjenica da mahala posjeduje i pravni karakter. Naime, kada se sakuplja van­redni porez, tzv. avariz-i divaniye, ne oporezuje se svaka kuća ponaosob, nego se oporezuje mahala ili nekoliko kuća zajedno, što mahalu čini bitnom i s aspekta finansijske politike.

Svaka je mahala ponaosob bila obavezna vodi­ti brigu o otpadnim vodama, česmama i protu­požarnim mjerama. Stanovnici jedne mahale u periodu pojačane nesigurnosti na sebe preuzi­maju brigu o bezbjednosti svoje mahale. To je veoma bitna činjenica koja nije regulirana zako­nom nego tradicijom koja je znala biti jača i od zakona. U mahali rame uz rame žive i siromašni i bogati, jer mahala se ne formira po principu ekonomske moći njenih stanovnika, već po principu pripadnosti zajedničkoj religiji gdje imućniji - onoliko koliko su u mogućnosti -

v • v •• pomazu one stromasniJe.

Dijete kao novi član jedne porodice rađa se u mahali i komšije su ti koji prvi dođu da s rodi­teljima podijele radost. Ukoliko je porodilji potrebna njega i pomoć, komšije su tu da pripo­mognu. Kad poraste, dijete ide u školu koja se nalazi u mahali. Muslimanska djeca pohađaju mekteb, a kršćanska i jevrejska vjeronauk u sklopu crkve ili sinagoge. Zajednica uspješnu

50

- , ...... --··· · ~--·,··~~-- ,."...", •• , •• *-•Jn

djecu nagrađuje, a upozorava onP koji iz nekog razloga ne pohađaju školu.

U mahali se dijeli i dobro i zlo. Vjenčanja i svadbe se realiziraju uz pomoć komšiluka. Isto tako se u smrtnim slučajevima cijela mahala stavlja na raspolaganje ožalošćenoj fam iliji. Ul<oliko u mahali ima teško bolesnih, svi se trude pružiti im potrebnu njegu. Niko, dakle, nije bio prepušten samome sebi. Zbog svega ovoga mah ala se miješa u život pojedinca. ccšta ce reci mahala?" bio je jedan od važećih korek­t iva u osmanskome društvu. To je bilo toliko izraženo da do osnivanja moralne policije (ahlak zahltasl) u vrijeme Abdulhamida II svjedočimo velikim pritiscima mahale na one koji žive neprimjerenim načinom života. Čak i u moder­nom turskom društvu postoji izražen utjecaj komšiluka na život pojedinca, što svakako vuče korijene iz osmanskoga perioda. Nažalost, danas se na svaki mogući način ruši institucija mahale. Čak i oni koji dijele istu zgradu nisu u stanju razviti osjećaj za zajednički život.

Osmanska porodica ima i svoju veoma bitnu evoluciju, iako su ta dva pojma u biti međusob­no suprotna. Porodica je institucija koja ide dalje od povijesnih činjenica. To je najjača i naj­utjecajnija institucija ljudskoga roda. No post(,)j period unutarnje evolucije koji se odvijaQ tar same porodice. Osmanska ooJrOGJlHII

zajednici sa mahalom i ima ekonomskom živa_tu;dr.ui:wa .. " .. , .. ,.,.:lill .. u --·:.eft'·""'Đ.lQ~~~l~

tan , ništa u v \ld 1111 gradovin1a dolazi do ~t L ent)ll naru~~l\ anja ovoga sistema. No

'-

Tur K.. :\ jo~ uvijel - kao i ostala društva ... ~ · ~ d11 (lg~1 1 -to lp a - u ovom pogledu relativno

1nze1 yativna u odnosu na evropske zemlje. U slučaju nerazvijene ekonomske moći i društva, p rod1ca je ta na kojoj se zasnivaju društvene -nazovimo ih tako - institucije. Ekonomska kriza u Turskoj pokazala je manjkavosti usistema" u kojem pod istim krovom ne žive tri generacije iedne porodice.

U društvima gdje su krize česte, zajed.nicl<I život tri generacije unutar jedne porodice osigu­rava kvalitetnu brigu o najmlađima, kvalitetan odgoj, ali i prednosti sa finansijske strane. Nažalost, danas pod utjecajem određenih pogle­da na život i svijet, kao i pod utjecajem određe­ne polarizacije, uništavamo parodične vrijedno­sti o kojima ovdje govorimo. Svi znamo da je s finansijskog aspekta mnogo teže opstajati kao osnovna nego kao široka porodica.

***

Porodica je, s jedne strane, u osmanskom društvu imala i ulogu obrazovne institucije -škole, odnosno mekteba. Jer dijete se odgajala u kući, zašto se posebno brinula najstarija genera­cija u porodici, te se stoga može govoriti o osmanskoj porodici kao društvenoj instituciji. Iz katastarskih popisnih deftera (tahrir defterle-

sz

ri) vidin1o da su muske glave porodice pore ki obveznici i da im se dodjeljuje toliko obradive zemlje koliko će n1oći obrađivati jedn·m parom volova. Čak su i u gradovima porodice- tačn"je ono što podrazumijevamo pod pojmom ušire porodice" - osnovna proizvodna snaga. Grads i majstori za šegrte uzimaju nekoga od rodbine ili sugrađana. Stoga vidimo kako se u starim cirus­tvima zanati zasnivaju na parodičnoj tradiciji, ne prelaze tek tako sa učitelja na nasumice oda­branog učenika. Zbog toga su neki zanati karak­tertsttčni za određene narode pa primjećujemo da su Armeni tradicionalno zlatari, Rumi stolari a Surjanci kamenoklesari i srebrenari.

Zanimljivo, Turci se tradicionalno bave staklar­stvom i vitražom. To saznajemo iz deftera što se čuvaju u Sulejmaniji, a koji su osnovni izvor za izučavanje kulture ishrane u turskom društvu. Ljudi su u osmanskom društvu naviknuti da objeduju unutar porodice i za dugi vremen ki period turska kuhinja, kao ni kuhinje drugih naroda u Osmanskoj carevini, ne izlaze na trži­šte, ne mogu se naći u restoranima. I danas je donekle slična situacija. Iako je u Turskoj oko 70. 000 Armena, danas ne možemo naći neki ugo ti­teljski objekat u kojem ćemo kušati Arm kuhinju. To je još uvijek kuhinja koja e za rz&Jta

u granicama porodice, odnosno kuće. J.\fHJ

to i najmarkantnija razlika izm zapadnoevropskih ~ta

Na koncu, ·e nata~~ kultura mahal

ll.B~R lH~l l\ ' ll

l tv l)l z ira na v· eru, odra talo uz strašila, dobre vtlt\ 1 l aJkt' l)d k\_)jih ve u nevjerovatnoj količini vrv , ht .. nostulla. Na to tada nije moglo utje-

~lti ni slikovnicama n1 kolon1. ve se to unutar pot od tee pr pricavaju ~i p reno ilo sa starijih na ll1l·ldt:..

Porodica k o k nz rvati na imperijska in ti­tu ·ija, koja u'" to in1· i pr nti,,nu ulogu u dru -t tl, p toji i dana . ri "' m s loziti da je n \zapt) ·l ~no ' t 11 ~ tivna p j va, li u liko e kod 11a ... n mar11f ' tir·1 na n g ti an i f<tlat1 naein k lik u z p dn j Evr pi, za to veli­k ' z(udtl0 idu in Ntitu ·i ji p r di i nj zin n1

pr 'V ntivnon1 karakt ru. sn1~u1 .. ka p or di a po .. itlj , n1ij njati zajed-

n a p 'riodtHll Trln irna ta l . in1 , žena p l(1hk > ul zi u mn )ge fer zivota, brazuje p t j t koja brazuj "im mijenJaJtl ne e k n m k pr tp ta k unut r porodi . Zb g )dr n ih n g ti nih toko a, p r di j p , t·1la i t m ur d n zak n m. T ko j , napri­tnj r" d n , n i Z n z brani pr k mj rn g tr nj ( en~J i. rafa t an un u) im h tj l m njiti p i z br niti miraz i li tr~."c .... '""'

nizi nj mp znih dbi i t ....... , "' l Iju nj .

u" u \.:;t J ~"'L v 11TT T T

proces okončan je ukidanjem Pravnog dekreta o porodici (Hukuk-i Aile J(ararnamesi) i donoše­njem Građanskoga zakona (Medeni Kanun) 1923. god1ne. Ustvari, bio je to proces romani­zacije turskoga prava, njegovo usklađivanje sa zapadnim pravom. adalje će po"edinac i poro­dica biti temeljni elementi društva i sa pravnoga a pekta.

Tedno od bitnijih pitanja kada govrimo o porodici ·este i pitanje razvoda. Prema islam­'"' - me pr ''U i ustaljenoj osmanskoj praksi, žena bi za razy d trebala imati ozbiljne razloge, kao naprimjer, ako njen muž pije i konstantno ustra­java u tome. Ako muž da riječ da više neće kon­Ztlmirati alkohol, ako e zarekne da će je "pusti­ti" ake opet konzumira i potom ne održi riječ, zena ima pravo sama tražiti razvod. Također i u l tt jtt da e za muža ne zna gdje se nalazi, tj. '"ada e matra izgubljenim, žena ima pravo na

razvod. igurno da e i različite nastranosti kod muža tretir ·u ao valjan razlog da se ženi da prav na raz od. I u slučaju da se supruznici u br u ne ažu žena d biva razvod o ga

~ ··iuprak-ft~··awwt.G ima pra O da

--·-dt i .,. ........

• Ur 71• •

a 'O Je p tao zasro 1 .o Je ~a bud paž ji rL Ponekad su

z og r:a zloga osta a.. ži rjeti sa m a o e n~ - o ne ~ stagali.

Je J b. o .~rJd stara eljs 'Om rodi eljar a a (J ~je "ma rr~~~ e jf:: -:s(. eri- as rrj.~ se stara -

j.. je .fJ r~(;. i ~ .... rj. ~0ć-.... da nag;.asim da j, · riJeme b. 0 nezbrinute d ece. Tak .ra djeca " z r..;o ređenu novčanu na doknadu

je f ,'(j na ienaroa rCJ)e su it odga;a e. J)rJ J Zd (j nr; .. ) ~.; zna da su u 19. stol;ecu reve

zajedrJJr../.; - pr1je s (;ga nf.;mushmar1ske - p ara-lt: z;jhva]juJ u(.J s rrJtištima i sličnim fondacija­

fillE. J)(;tr.; i prJrrJdJca po~taju predmetom zani­manja odredenih fondacija. i muslimani ni krsćani nisu škrtarili na otvaranju fondacija za nezbrinutu djecu, ali ne smetnimo s uma da je U> bilo drustvo koje je živjelo skromno. Sve je bilo u granicama skromnosti. Mišljenja sam da se danas trebamo stidjeti silne nezbrinute djece na nasim ulicama. Živimo kao društvo koje nije ispunilo obavezu prema takvoj djeci.

Pitanje obrazovanja i razvoja porodice, poseb­no njenih ženskih članova, u 19. stoljeću postaje druš no pravilo, čak možemo reći da postaje i

# '. m SIJa. U k jigama na Zapadu porodica se predstavlja

liko đusobnog druženja djece, roditelja i j dova baka, u hladnim zimskim noći-

ma pored kamina. u je oba ezno i čitanje knjige, člano ri porod·oe su obrazo rani, ba e e čitanjem i ručnim radom'" školskim knjigama porodica se predsta rija o rako kao što smo opisaH. od nas je bilo drugačije i muškarci osjećaju dosadu da sjede u dnrenim kućama, recimo u Istanbulu, gdje su se okupile žene, te lijek pronalaze u odla­sku u obližnje kahve, čime postaje e\ridentna pobuna protiv ustroja koji vlada u porodici. Takva je ideologija doprinijela da se porodice rasparćaiu i da se počnu formirati porodice u koJima tri generacije prestaju živjeti skupa.

Osmanska porodica, kao što smo već naglasili, predstavlja tip porodice u kojoj zajedno žive tri gen eracije, mjesto gdje se pridaje važnost rod­binskim i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je karakteristika za kompletno osmansko društvo. Zbog ovakvog načina uređenja unutar porodice, postojao je općeprihvaćen način komuniciranja i obraćanja između članova jedne porodice, što se prenijelo i na ulicu. Bez obzira na vjeroispo­vijest, u Turskoj se i danas svim starijima obraća sa tetka (teyze), amidža (amca), brate (kar­de~im) i sl. Ovakav običaj zadržao se čak i kod ljudi koji su napustili Osmansku imperiju i nastanili se u dalekim krajevima poput Amerike. Ono na što se ovi ljude najviše žale jeste nem~ gućnost uspostavljanja bliskih odnosa dima u novim domovinama po Evropi koje su im zamijenile osmansku

Mi na porodicu siedamo . .-~}j zer.vativnu ~ ·

di u l' ao institu ~ ij u ne mogu mnogo utjecati vladaju i politički režimi, ona uvijek ide ustalje­nonl ruton1. No ne može se kazati kako promje­ne eko110n1ske prirode u posljednjem stoljeću 111 u negativno utjecale na porodicu.

VISOKA PORTA

Bab-l ali naziv je koji često možemo ćuti.

Ustvari, tačnije naziv koji smo često mogli ćuti u prošlosti. Otkako je štampa promijenila loka­ciju i otišla u rubne dijelove grada (jkitelli), ovaj se naziv prestao koristiti.

I<ako se štampa - zbog kvarta u kojem se nalazila - često nazivala Ba- l ali, prva asocija­CIJa na ovaj pojam i jeste štampa. Međutim, u cijelom svijetu se u 19. stoljeću pod ovim poj­mom podrazumijevala osmanska država, odno­sno osmanska vlada. Neki od stranih naziva za osmansku vladu u 19. stoljeću su Sublimeporte, Hohepforte, Verhovnij Dvor. Vidimo da se u diplomatskim izvještajima i službenim prepi­skama izraz Visoka Porta u potpunosti poisto­vjećuje sa vladom.

Kada krenemo sa Sirkedžija (Sirkeci) prema parku Gulhane ( Gii.lhane), nai8 ćemo na velika drvena vrata kroz koja se nekada ulazilo tl

Visoku Portu. Vrata su i dan-dallas drvena, a takva treba i da ostanu. Vrti su djelo JL.&.IL&.I~ majstora, braće F.ossati OAmah iza se dvorište u kojem ~ predsjedtli§tva m.a• Radi se o meltti

1\ rh i v · e, n e k o li l o g o d i n a r a 1 i j ', z a n 1 a J o J z b J ( · -, ~h) tlp~lsnost pri l ikon1 p >Žara u kojem j(· jzgori<J

\'lavn i fi na nsijsk1 tt red (rleflerdarluJ<). "

t\) ' ari su za Visoku Portu bili uobičajena stvar. ~ an1 ) u 18. stoljeću izbilo je nekoliko požara. l:Yodine 1808. Alemdar Mustafa-paša je, braneći , t be i svoju prilježnicu od janjičara koji su ga napali u njegovu konaku s ciljem da ga ubiju, pucao u sldadište municije. Došlo je do katastro­falne eksplozije u kojoj je poginulo nekoliko stoti­na janjičara i u kojoj je konak sasvim uništen. Ovakav politički harakiri s vremena na vrijeme eta se susresti u turskoj državničkoj tradiciji. Poslije su Porta i konak ponovno izgrađeni. Do perioda Tanzimata zgrada Porte bila je sagrađena od drve­ta. Zgrada u kojoj je danas smještena uprava ista­nbulskog okruga ( valilik) izgrađena je od kamena 1844.godine i bila je sjedište velikoga vezira.

U prošlosti je Porta bila mjesto na kojem su se obučavali mladi ljudi koji će ući u državnu služ­bu. Stoga se za službenike obučavane na Porti koriste izrazi portinski efeniđe i portinski pisari. U turskom jeziku - nekad u pozitivnom, nekad u negativnom značenju - živi izraz Porta, pa se kaže portinski mentalitet, portinska dvoličnost, portinsko gospodstvo, portinski maniri.

Do početka 19. stoljeća imamo malo zgrada i institucija, tj. objekata koji će i fiZički predstav­ljati otjelovljenje carevine. Topkapi saraj bio je sultanova kuća. Naravno, svi dijelovi dvora nisu bili namijenjeni za stanovanje sultana. Sultanova p ivatna kuća bio j Harem.

to

Ulaz Babi-alL Thomas A/lom

Da li se o Enderunu, kao skoli u kojoj su obra­zovani budući d,~orski službenici, te o Carskom vijeću (Di~an-z Humayun) može govori~ kao o institucijama u pravnom smislu? Osvrrumo se malo detaljnije na Carsko vijeće. ČlanoviDivan-zHumayuna, odnosno Carskoga

vijeća, bili su veliki vezir kao ~redsjedavajući te rumelijski i anadolski kazasken. Iako od ~6._ sto­lJ. eća stoJ· i na čelu ilmije, vjerskog staleža. šejlml-. , .. četvrti islam nije bio član divana. Drugi. treći 1

· bili su članovi divana. kao 1 hzput;Um- 1 vezrr .. ,. aa derya zapoVJ· ednik mornarice. Kasnije ce -

, - "' .ičarski nom Carskoga vijeća postati 1 J8DJ ~ članom divana bio je . i nišandžija .-.'~~·.llloii! upra ljao svim ka.~ ............... nim prepiskama b. državnicima. To

ll t t ~ ~ t\ \' l l ll l~ Ill t l J l l~ A /ll M l JI V A N J l () M A N l ll 1\

zda a do --umena a i na taj naćin ih o up ma i onim istraži· ra ć:r.: a osman­oriJe iz cijeloga s rij era koji ne~aju

ćno t ži jeti i 00raviri u Ista:r_iJ~lu .. .. • .. • .... ., 1'1 .,

OJaO Je JOS Jed.an uree - ured .rapetan pase. aJazio se na Kasirr .. pasil4 (Yaszmpa;a .

remenom ie preustroien u tnl.Starstvo pomorstva !Jahri e 'eza,~ett , a danas je u

cif za pr) ' ednistva mornarice gdje se nala­z s l2be!i8 5jed1šta admirala turske mornarice. z zetno je zar "mlji ra ćJnjenica da sejhul-islam n~je imao s :oga konaka . . j ego v sluibeni ured nalazio se tamrJ gdje je 1 privatno stanovao. vi

i (JbJekti predstavljaju fizićku manifestaciju osmansk~ d rz ave, što će se pro siriti i u p rovi nei­jama gdje će se uredi kajmakama15 i sudnice popularno nazivati driavna kapija (devlet kapzszJ ili tvrdava {kale).

U blizini zgrade Velike Porte nalazio se defter­darluk, sjedište finansijskog ureda. akon veli­kog požara i restauracije, zgradu je na korištenje uzela policija. Iza te zgrade nalaze se državni arhivi koji oskudijevaju sa prostorom za čuvanje dokumenata. Istanbul kao grad - ali i Turska kao država - pokazuju nedozrelu politiku vođe­nja arhiva koji čuvaju šestovjekovnu historijsku gradu. Velike države poput Turske - ustvari one države koje su u prošlosti bile vodeće svjetske ' kao ito je to bilo Osmansko carstvo - imaju

14 Gradska lemt u Istanbulu smjeJtena na obali Zlatnoga roga. (Op. pm)

DRUKČIJE RAZU lilJE A JE OS A LIJA

arhive u kojima se čuva iskljućivo diplomatska građa. Bila je praksa da velike države međusob­r_o razmjenjuju ambasadore. anije svaka drža­va niJie mogla imati ambdsadora i ambasador se nije mogao slati u svaku zemlju .. Ambasadori su bili privilegiia velikih zemalja, što je bilo i prav­no regul1sano. Među velike zemlje koje su među­

sobno razmjenjivale ambasadore ubrajale su se Austro-e garska, Rusija, Francuska, Tjemaćka,

Italija, Španjolska i naravno osmanska država. U biti je trebalo da se ambasade nalaze na Parti, ali su još od vremena Bizantije sva strana izaslan­stva bila smještena sa druge strane Zlatnog roga, na Bejoluu (Beyoglu), gdje se i danas nala­ze skoro svi konzulati.

Jedini izuzetak predstavljalo je izaslanstvo Irana koje se nalazilo na Porti. I danas je u toj zgradi smješten Konzulat Islamske republike Iran. Kad smo već kod te zgrade, htio bih da ispravim jedan pogrešan podatak koji se često ponavlja - zgrada nije djelo poznate graditeljske obitelji Balyan već braće Fossati.

U posljednje vrijeme Porta je svjedočila mn&-­gim nemilim događajima. Godine 1945. izbili su veliki neredi u čijem su se središtu nalazile n · ne Tan (Zora), ill joi ranije u proilosti pozR21i napad na VISOku Penu 1913-g. kOIIII.tD-,­

li Enver i Talat-paia i u ajem rata. Bio je to krvaV-i ·::dfZIW

Vladu, netd•ieateD~

, kn hi~t\ ri'u i l u lt u ru. Naziv l' arta dolazi od in l 'lla l zaalnZ,_ldt:' ( ( -, l~ lla arie) Sinan paše. I ' ' nie,, .. l s .. bq tcdaju n1nog' pri(~e i legende

l .. ~ k, \' 1 <-'kl <.)!'t ali h 1 asa ne tur sl oga po rij l, la. l <. l<. ~ l1nl hlllllllt'ru i11an paša p orije klon1 je iz ~r t\' !'k' p ro li ~ ' l igalo, sto z11ači da j bio tali\ulsk11lcn1ic. Navodn ga j zarobila osn1a11-

,t 111 rnari ~a i doY la tl .... arcvirltl, a n1ajl·a n1u · raniit' - takoder ka zar bljcnica- a osn1an-k~.1~ Yora do spit~ la u l tali· u i udala se za grofa

l 1~,1loa. Pot a· no je o tala vj~ r11a i la nl tl" vjeri u koit · Jt r <.iena pa je i si11a o<.igajala u turskot11 i i lan1 k )Ill <.iul1u. St ga Ilije bilo te .. ko da Sirlai1-

"" a' · kroz dev: irn1u pri tttpi ja11jičarin1a i posta-

ll :.. Illll Hn1a11. Bio · · da11 od ZI1ačaj11ijih osn1an­kil1 drža 11ika. K k · u t n1 k artu in1ao svoj konak i kako

· tu o t io i n ke od oj ih zadužbina, kvart se k~ ni· proz ao po njemu, što je veoma česta pr k a za I tanbul. Ovaj je kvart danas poznat p n1n im "kolama, tamparijama, fotokopir­ni ma i knjizarama te e smatra jednim od bitnijih ntara I tanbula. U Džaalolu se nalazi i

man i arhi - Ba~bakanlzk Osmanli oji, ruku na ree, za lužuje mnogo du d one u kojoj e dana nalazi . .... -.~-...~.~ nalazi e i lftihad Evi, mje to

j ne odgo m d nom tuntkOIJfl .. :pJI;mu .... - •. ~ .... - p zn • Jptihad

WIM ). Za .

~~----- · 1 - ••• -.- -....,. ,-w ,,J .,.-.. • t"W 'J t...ii "' -' l Y ,.,....-, lJTT

od ruke do ruke. Bio je to modernistički islam­ski časopis , kako je volio kazati rahmetli fJžemil Merič16 (Cemil Meri{:). U njemu su se izdavale fetve kojima se htjelo sve modernističke ustano­ve iz 19. i 20. stoljeća prikazati sukladnim pravi­lima islama. Zbog toga je izazivao gnjev radikal­nih skupina. Priča se kako su sigurnosne jedini­ce bile prinuđene topovima osiguravati prosto-

• • v •

rtJe casoptsa. U neposrednoj blizini nalazi se i sokak

Čatalčešme ( c;atal{:e~me), koji je ustvari mali, historijsl<i značajan trg. Na ćošku se nalazi mesdžid Molla Fenarija odakle se ulazi u sokak Indžili Čavuš (jncili c;avu~).Tu se nalazi i škola za djevojke Cagaloglu, jedna od prvih industrij­skih škola.

Možemo reći da je ovaj kvart bitno izdavačko i kulturno središte grada, međutim, njegov današ­nji izgled ne ulijeva nimalo optimističnu sliku.

BAROK U ISTANBULU

Zahvaljujući trgovini, u 18. stoljeću su se, pored Istanbula, razvili mnogi gradovi. Za pri­mjer navedimo Plovdiv u Bugarskoj, Skoplje u Makedoniji, Sarajevo u Bosni i Hercegovini, ili Trabzon na obalama Crnoga mora. Tu se svaka­ko mora spomenuti i Haifa u današnjem Izraleu te Damask i Halep u Siriji gdje se širila atmosfe­ra prijestolnice. !(asnije će se u velike metropole raziviti još i Solun, Bejrut i Izmir. Zanimljivo je da standardizacija u osmanskoj arhitekturi koja počinje u 16. stoljeću nije karakteristična samo za javne objekte poput džamija, karavan-saraja, mostova i imareta, nego se jednako primjećuje i na objektima koji su služili za stanovanje. Jedno su vrijeme svi esnafski konaci bili ukrašeni stil· ski dotjeranim dekoracijama među. između ostalog, nalazile i slike·..Jail& stoljeću se na jedan 1·r ttei~esam.e skoj arhitekturi - na džamija i .,_ .. ._.. y·cl.g&!l!.~~

sličan

l l l

'r l ~ki hi t"H 1 ' ari un1jetnosti razlikuju apo­l nsk i dil)niz ij ·ke umjetnosti. Apolonske su in1 , d")bile po grčkom bogu Apolonu i to su one u l)lLllla Je Apolon bio veliki majstor- arhitek­tura, likarstvo i vajarstvo, dok se u dionizijske ubraja teatar i muzika. Barok, dakle, nije karak­terističan samo za apolonske umjetnosti - arhi­tekturu i slikarstvo. Susreće se i u dionizijevim umjetnostima, u muzici recimo. Tu se čak jasni­je manifestira nego u arhitekturi. Barok dalje postoji i u književnosti, a govori se i o baroknoj misli. Zadržimo se malo i na baroku u kilJlL.ev­nosti. Roman Le Sage je pitoreskni roman iz 18. stoljeća nastao pod utjecajem baroka. Sigurno u to vrijeme nije bilo lahko prenijeti sve te infor­macije i učiniti da zažive u osmanskoj umjetno­sti. No desile su se neke promjene koje ne može­mo i ne smijemo nikako zanemariti.

Još uvijek se raspravlja o tome kako je moguće da je u 18. stoljeću evropski barok u tolikoj mjeri mogao utjecati na osmansku umjetnost. Naglasimo odmah da taj utjecaj nije bio toliko jak da bi se proširio i na književnost i filozofiju, ali je zato značajno utjecao na arhitekturu. Perspektiva se u djelima slikara počela koristiti na čudan način. Turski su historičari umjetnosti ustanovili kako se ista perspektiva koristila i u tradicionalnim narodnim umjetnostima, u tzv. bektašijskom slikarstvu. Iransko slikarstvo -koje je također posjedovalo istu tu slikarsku perspektivu - već krajem 16. stoljeća značajno utječe na predjele oko Azerbejdžana.

70

Postoje mišljenja po kojirna je iransko slikar­stvo u 18. stoljeću utjecalo na Osmanlije, prije svega na Istanbul. Znači da korijene spomenu­tih promjena u slikarstvu ne moramo iskJjučivo tražiti na Zapadu. Iran je možda bio presudniji. Majstori minijature poput Levnija napuštaju tradicionalne osmanske minijature, a okreću se portretima i slikama u kojima se likovima udah­njuje više živosti. U istom se kontekstu treba osvrnuti i na djela majstora minijature Vasifa obrazovanog u Enderunu. Ipak, ponavljamo, N.jučne promjene desile su se u arhitekturi.

Jedna od funkcija barokne arhitekture u Evropi jest i konkretiziranje države u očima naroda. Ukrasi na pročelju zgrada sa monumentalnim, dugim i širokim stepeništem, izuzetno su lijepi i ostavljaju utisak na posmatrača. Država je pom­pezna i građaninu se manifestira kroz simpatič­ne građevine i na taj način se nameće masama.

Srednjovjekovna umjetnost, puna sjete i melan­kolije što čovjeka upućuje jedino na patnju, svoje mjesto prepušta arhitekturi koja odiše žnotom.

U čemu se ogleda prilagođavanje ĐSJnaJilSI2 umjetnosti baroku ako znamo da je 101. ~o• aa~

krasile spomenute karakte · · redrij.""' .. ...,.,. ne arhitekture? Jasno je u •· utjecaj DaiQIS~ ga slikarstva u odjeljenjima '14 pi-sar.-.L• što su Harem i dr. O 1111.ljetni oj v.meaJ• djela dalo bi se CUSitQJIN društvo u ..... ,... ....... ~g ..... Zl-li'DAilll n tneMB

. l l ~

\ l

. l

.

\'1 at h na uinJt~t no. t k~trakt 'l' i ul p~)~tcpent.) nahlZt' sV(.)Jl' 1\lJ<.~

' 1n uanl,l. .. l ' 1 u n 11 t'' t n 1 e l L' t t n d L n , i j e s u s 1 e..' e u s e u

l ' l\ 1111 i .. kop~kin1 l on'"1cin1a, u l~osni, na ~l ' 1111 tocin1a, na Peloponc1u t,ao i u gradovi­Illa ~~·sk e obla ti - lz111iru, Aj dinu, 'rire u i Bn·~i. I ta un1jet11ičl a tendencija karakterizira i

nake tl Trabzotlu, Gire unu i u Siriji. Ljudi vole slika11je, vole žive boje i u n1a l ojen1

dijelu Carevii1e se 11alazili žele 11a zidovin1a svo jih kuća gledati Istanbul. Barol , kojeg u našoj arhitekturi karakteriziraju floralni dekorativni motivi, razvija dominant11u arl1itekturu koja se oslanja na tzv. suhi motiv i linije, na arhitekturu vanjskih zidova. Džamije sa spomenutim arhi­tektonskim karakteristikama su Nur-u Osmanijel7 i Nusretiye na Tophani, gdje su ovi motivi izuzetno naglašeni. Pored ovih džamija, barokne karakteristike još nose i neki sebilji.

U Bejkozu (Beykoz), jednoj od udaljenijih gradskih četvrti koja se nalazi na Bosforu, Ishak­aga je 1746. godine dao izgraditi monumentalni šadrvan. I<ako je samo ovaj šadrvan estetski lije­po uklopljen u obilni izvor. U mom djetinjstvu taj šadrvan sva naselja oko Bosfora snabdijevao je pitkom vodom koja se nosila u velikim plete­nim bocama.

U dalekom Bejkozu primjećujemo mnoge karakteristike baroka. Industrija iz tog vremena koju nazivamo baroknom (postoji dakle i pojam

17 Džamija koja se nalazi odmah uz Kapali čaršiju. (Op. prev.) 72

l J l~ lli lli l~ A /ll M l J l V A N l[ O , M A N l l l A

Unutrašnjost ,tvllje N ur-u O n mnije dž(_ rnij }. Tho1nu A/lom

barokne industrije) zasnivala s na por •l nu. ]3(\jkozu je na putu da postan~ ' ntralni pr d stav11ik baroka na J~osforu urnnogom pomogla palača koju je - zaj dno sa tvornicom t k.st1la Sun1erbank (Sumerbank) i objektima u koJlma se obrađivala koža i staklo - dao izgrad1t1 Mahmud I. Najzad, tu je i kasarna koju j u Selimiji izgradio sultan Selim Ill i .koja j , n samo u Turskoj nego i u cijeloj Evropl, repr ze tati van primjer baroknih građevina .ovoga l •

Konaci vezira i paša iz ovoga P ~da . 0

su raskošniji i ljepši nego oni iz ra jih P Najraskošniji konaci sačuvani do P _ bilo da se nalaze u Istanbulu ili provincija - potječu iz ovoga P 'IOGL&

nazivamo barokni. Veo a je ··~....,, prijašnjih perioda koje b. .. .... -~ primjer za stamb,eau

nlnl ~ rat ' ~ li i v· rovatno su javne objekte ~r 1dili za puno paznje. Prema njemačkom puto­pt '- "U ·'"ll n1onu Sch\veiggeru, koj1 je posjetio "~'"1nbul u lo. tolJ ecu, lCTurci grade velike bogo­

nl lie ako b1 se umilili Allahu': Ovo je tumače­nje b gobojaznosti na jedan drugačiji način.

Črnjen1ca je da su ljudi u 17. stoljeću bili pobož­ni. Tada su objekte javnoga tipa izgrađivali

ras _..ošno i sa mnogo pažnje, dok su u isto vrije­me priYatne objekte gradili krajnje skromno, u usporedbi sa javnima. ~ To u 18. stoljeću prevla­dava drugačija atmosfera i ljudi, sukladno finan-

, . . . . . . J, sijskim mogucnostuna, miJenJaJU mnoge na · __ -vezane uz pri atni ž:iv·ot, što rezultira usposta­vom novoga životnog stila. Tako se na primjer u nekim dijelo\rima Istanbula, u Kaithani (Kagtthane) i Goksuu (Goksu), pojavljuje nova vrsta zabave, koja nije rezervirana iskljućivo za paše i vezire, kako se to često misli. Tu su se zabavljali i pripadnici zanatlijskih udruženja, a zabave nikako nisu bivale prostoga karaktera. Tu su se razvile mnoge grane narodne umjetno­sti kao što je narodno pozorište. ~urci su mnogo voljeli zabave u Kaithani koje su istodobno iza­zivale zavist kod radikalnih i siromašnih druš­tvenih slojeva. Objekti koji su služili za zabave u Kaithani porušeni su što prilikom buna i nemi­ra. što prilikom industrijalizacije kada se grade tvornice papira, livnice olova i druge tvornice. Tada ovi objekti smatrani suvišnima te su

Muzićari u Ku~ksuyu. William Henry Borlett

za i j .. ki 111 ) ,lik IH:' bi bio potpu11. Iz perioda barl a -- u i po .nat 11arod11e pripovijetke l<ao '"' t .. -- u Taj·:trzade t "'a)')'arzade) i Hančerli Hanum (Han rli Hanzn,) u kojima se susreću ljubavni 111 tivi kon po11ekad idu dalje od - za tradiciju ·arakteristič11e - čednosti i na momente se

n1ogu ocijeniti čak i kao razuzdani. Sve ovo čini tup istanbulske civilizacije.

1 Te zaboravimo osnovno - u to se vrijeme dešava i čuveni Period tulipana (Lale Devri). Tada apsolutno svi - od najbogatijih do najsiro­mašnijih , od najuglednijih pripadnil<a uleman­skog staleža pa do m esara i splavara - uzgajaju i razvijaju mnoge nove vrste tulipana. Tulipani su tada u Istanbulu bili najprestižniji modni trend. Čak su u djelu Tezkire-i $i1kufeciyan predstav­ljeni životopisi uzgajivača tulipana. Potrebno je pročitati ovo jedinstveno djelo i tek se tada može shvatiti u kojoj mjeri je tursko društvo u 18. stoljeću prihvatilo novi stil življenja. Nas su u školama učili kako je Period tulipana bio vri­jeme rasipništva i nepotrebnih luksuza što će kasnije za sobom povući i krvave bune učmalih. Skoro pa da se za sve negativnosti u to vrijeme okrivljuje Period tulipana. Međutim, taj period predstavlja nužne promjene kojima će se prokr­čiti put civilizacijskom razvoju.

'~·· . ·.~ ..

Ahmet Refik, historičar koji se obraćao puku i koji je odigrao ogromnu ulogu u razvijanju lju­bavi kod narodnih masa prema historiji, prvi je ovaj period nazvao Lale Devri - Period tulipa~ na. Kasnije će &.e ispostaviti koliko je pogodJ0 s

l

ovim nazivom. Značaj Perioda tulipana u tur­sl<oj kulturi se ne dovodi u pitanje. Izuzetno je bitno da se shvati kako Period tulipana nije ograničen samo na prostor grada Istanbula. Protivno nekim tvrdnjama, ovaj je period ozna­čio kulturni preokret koji se osjetio i u malim kasabama dalekih vilajeta.

U 18. stoljeću počinje kulturna razmjena između turske civilizacije i zapadne Evrope. U to su se vrijeme u Francuskoj pored historičara

1 sociolozi bavili turskom historijom i djelima turske kulture. Poprilično se prevodi sa turskog i evropska misao dobiva nove dimenzije. U tom kontekstu i mi se na 18. stoljeće trebamo osvr­nuti kroz jednu novu dimenziju, i pristupiti mu iz drugačijeg ugla.

r

SULTAN MEHMED FATI H

30. n1arta 1432.g. rada s~ "' in l lt~ nu M ur du ll. U počctl u je izgledalo kao da u pć n ć postat i prijestolonasljednil 0111, ali j razv j dogadaja - sn1rt starijeg brata - učinio da ov j dječak zasjedne na tron u ranoj životnoj dobi. Medutin1, tron je kasnij ponovno pr pustio ocu i povukao se u Manisu, glavni grad sandža­ka Saruhan, što je jedinstven primj r u osman­skoj historiji.I9 Međutim, kada je navršio 21 godinu, dakl

1453.g., odlučio se da napadne prijestolnicu koja se u to doba smatrala prijestolnicom vije­ta, mjesto za koje je bilo dovoljno kazati samo grad (polis) i da se zna o kojem je gradu rij • I<renuo je u osvajanje grada kojemu · parirati ni prijestolnice islamskog (Damask, Bagdad, Kairo, Isfah )l evropske. Grad o kojem gov:o -· ·- ··.s~a~taMĐ Konstantinopolis, kako s d je da je 21-godišnji vlad j' j ga, za samo četiri đ·e•:c ~,.JJC»DllllllllO

19 Sultan Fatlh Je pwl njegov otac MuraH tr.~.u • .,,.B, zfra .................... 1am·~u --~'l"

z u 1 zn tu p d nazivom Run1.eli Hisarz, r1 1t1 prilikom osvajanja.

nJe I tanbula veliki je historiJSki doga­a . 1 e o reliki događa1 samo s aspekta turske nactonalne hi torij e. Istanbul je osvojen upotre­bom ratrenog oruŽJa i primjenom tada najmo­

dernijih 'Ojnih taktika, na ćemu se nažalost do oljno ne inzistira. S vojnog aspekta bio je to ra poput onih lođenih u doba renesanse.

Tokom cijelog perioda renesanse gradovi­drzave u Italiji ratovah su unajmljenirr1 -."::;:::~ kim trupama nazjvanim Condottiere. Da b1 se IZbJegla masovna stradanja vojnika u borbama, naćin na koj1 se rat vodio, zbog izuzetno razvi­jenih strategija više je podsjećao na šahovsku igru nego na rat. U mnogim ratovima vođenim u Evropi u to doba (Francuski rat

' Tridesetogodišnji rat i dr.) i nešto kasnije, moderno vatreno oružje nije igralo značajniju ul~gu. aglasimo da je na tom polju od evrop­skih zemalja Kraljevina Mađarska bila malo ispred drugih.

Kako bi se na polju vojne tehnike mogli nositi sa Mađarima, sa kojima su se već stotinjak godi­na borili za prevlast na Balkanu, Osmanlije su se o~renuli razvijanju tehnike koja će biti napred­OlJa ~d one neprijateljske. Taj posao dovršio je mlad1 vladar Mehmed II koji je naprednom teh­nikom - četiri teška topa koji će postati simbo­lom ratova u novom vijeku i mnoštvo havana pokretnih topova - upotrijebljenom po prvi p ta napao neosvojive zidine Konstantinopolisa

80

Džamija Aja Sofija Dumouxa.

koje su važile za najveličanstveniju utvrdu novo­ga vijeka.

Stavivši Bosfor pod kontrolu i spriječivši dotok eventualne pomoći iz crnomorskih kolonija, u mjesecu aprilu počela je opsada grada. Rat koji će trajati 53 dana uistinu će staviti tačku na srednji vijek. Do tada se Osmanska carevina, s aspekta postojanja institucija koje čine imperiju, nije u potpunosti mogla smatrati imperijom. Međutim, osvajanjem grada kakav je Istanbul, tj. Konstantinopolis - ili kako bi to istočnjaci kazali Konstantinija - osmansko društvo razvija imperijalističku svijest čiji će se utjecaj primije­titi u umjetnosti, kulturnom životu i, dvorskom protokolu.

Ovaj imperijalistički period za automatski označava i prelazak iz s~ega u lUNI

r a i t · 1 ..! · a· ii11 a k "'j i tl t. b il J e z il i ....

t · a udaHz111a FrJ.IlCU ka revoltt-:r iz 1- . ~ di e' ili poe etak up trebe š tam­ari" . T·'-~ a n11ati na un1u da otprilike u isto

rr e ~11e ' ada ·e 1 .. , -ol en Istanbul po čin j e pro­_t talran ~ ·ih drza,-a ĐenoYe i ~~Uetačke repu­

.. ""e, -red zemnih sila koie su se oslanjale na trgovinu u istočnom lediteranu . O vak···va je

......

-·ruaciia nametnula i ubrzala on aranje ka dale-'im okeanima.

Opsada Konstantinopolisa trajala je 53 dana. _ -apa di su bili žestokog intenziteta i, prt3 su·vremenim bizantskim i t alijanskim izvještaji­ma te prema zapisima v·elikih historičara poput Runnimana, Babingera i Schlumbergera čiji se stav~ovi zasnivaju na pouzdanim izvorima - u noći sa 22. na 23. april izvršena je operacija u kojoj su se, najvjerovatnije, ratni brodovi iz Bosfora prebacili u Zlatni rog. Kako se malo­brojna flota sastojala od lahkih galija, bilo je moguće izvršiti prebacivanje tokom jedne noći.

Ova je opsada bila nešto sasvim drugačije, nešto što Bizantija još nije bila doživjela uprkos činjenici da je Konstantinopolis već bio opsje­dan preko 20 puta. Bizantija je naziv koji je Evropa počela upotrebljavati za Istočno rimsko carstvo nakon njegove propasti kako bi obezvri­jedila imperijalističku tradiciju. Shodno tome, mi za Istanbul nikada nećemo reći Bizantija, ali ćete čuti naziv Istočni Rim. Poznato je da su Nijemci kao nasljednika Rimskoga carstva htjeli promovirati jemačka-Rimsko carstvo ili Sveto

DRUK IJE RAZUMIJEVANJE OSMANLIJA

rin1sl o carstvo kako su ga još nazivaH - ko;e i 11ije bilo carstvo u pravom s1nislu riječi - i pri torne uništiti čak i spo1nen na 13izantiju. Upravo stoga je ln1perija koja je sa1nu sebe nazivaJa Rimskom i koja se smatrala nasljednikom Starog Rima, nakon propasti, na Zapadu preimenova­na u Bizan tiju . Zato smatram da trebamo biti veom a oprezni p rilikom upotrebe spomenutih naziva te da trebamo odstraniti određene nazive iz historijske terminologije iako su isti u potpu­nosti postali ustaljeni termini. Jer Bizantija vuče ''Oje korijene iz helenističkoga perioda, ustvari

postojala je kao grad-kolonija i u prethelenistič­kom periodu i nije se prostirala dalje od Sarajburnua (Sarayburnu)20.

Bizantija je kroz svoju historiju opsjedana više od dvadeset puta. Nekada su je opsjedale krvo­ločne ratničke barbarske mase, a nekada države koje su posjedovale uvježbane vojničke trupe, i niko od njih nikada nije polučio uspjeh. Ali po prvi puta se desilo da jedna vojska ops~ Konstantinopolis najmodernijim oružjem koje; će označiti početak ere modernoga nae~ Možemo kazati kako je tim plde$ l'~ došla pred sama vrat~ ~e ~ dema& · zapadni historičari sl~ Đ~-,.~·~· najkrvavije borbe rom katapulta i teSJl(ft~~~~~ se ukazivati duž ~1\;JLJ.il.~~i:~~.Jig

llllP(II\,11

o~' :1 ,\ll orn vo 'sl 0111 Ne zna se tat· no koliko je , >'uikn J roja la VOJ~k~l sto je opsjedala grad. S.tvn\nu'ni Ltlijan~kl hist ori< ar Barbaro piše da ~tt )~tnanlije grad opsjedale sa l OO. 000 - J 60. 000 v )j ntl .1, dok llalkokon Iii daje cifru od 400. l)()() l\llislJt'llJa sant la l i se isti na tnogla l ri ti n \,• ljt na sre lini.

l n t l rn i hist >ril'·ari - od , chlun1bergcra do l un t int 1na - bnrataju n nliH>gonl ' razli(· it inl

if l\ una. ;\ ko uzn1en1o u obzi r uvjete koji su vla-l.tli n l > loba, kao i logi. tt ·k\ pot rebe, ishranu i

z l rav. l v 'll i aspt.'kt , za k lj u(·u jento da broj voju i1 ., nije 111 ) •·1o dose ·i ·if ru )d 200 300 hiljada. l ot rel n ) j ' za ta ko ogr nnni broj vojnika osigu­ra ti i higijen. l' e usl )Vt, jer u protivnon1 postoji r \1ln~1 )l 1 .. no. t o l sir 'nja zaraznih bolt\sti n1edu v >j .. kon1. In1'1ju i sv' l o 11 ~1 un1u, n\ sn1ij 1110

t ko ol hk l 1 r 'LIV li uvati broj osnv1nsl e vojske. B z ik k ih d oj bi t rdin1 da j i broj onih koji su br nili gr d bio dal ko ispod gor spon1 nutil1 ·ifara. dolij , li .. u n~padin1 .. i zahvaljuju i vo-

j j hr~br .. ti, nazi i nada.. r .. to ·i zidin . iz ntij n1, dno n I to nin1 rin1 kirn r-t m nij dm· h z l d l m l du j i p nik .

r d j d z dnj m m nta j r k k ih j rij· . N pr d z b drž n j

bz ni • l

• J ) u -

DRU tt( IJE PA/UMIJF v'ANJF OSMANLijA

koji je više od hiljadu godina pr!~dstavljao kršćan­ski centar kojemu se divio cijc·Ji svijc·t, prelazio je u ruke jedne nove sile.

Aja Sofija za pravoslavne vjernike nije više predstavljala nešto veliko jer je bila simbolom jedinstva sa katoličanstvom. Za njih je katoli­čanstvo značilo krvoločne Latine koji se u vrije­me invazije 1204. godine - kada su na prevaru zauzeli I<onstantinopolis - nisu libili opljačkati sve što je vrijedilo u gradu, čak i slike od riže kojin1a je bio obložen obelisk na Hipodromu ispred Aja Sofije te uništiti sve biblioteke. To je bio razlog da su svi bizantijski autoriteti -posljednji premijer Notoras, kao i Gennadios, duhov11i vođa koji je uživao veliko povjerenje -govor ili kako će radije izabrati mač i saruk Turaka nego hljeb Evropljana.

J ako grad nije predan nego je osvojen, tri je dana bio prepušten vojnicima koji su se nadme­tali u sakupljanju ratnoga plijena. Takvo je bilo pravilo. Da je grad predan u roku od mjesec dana, vojnicima se ne bi dozvolilo da pljačk ·u i haraju gradom.

Posij dnji bizant ki kralj sigurno je razmišljao k ko mu kao l d e imperije n doli i pr d ti Tijel p lj j pr n d n j

j ul

Hf tt\ UKI 'Ll

'- ll 1 t l h ,1 l r 't V{lrcna u islan1sl u bogomolju. Ll~1j ' l' nl ' >stati do polovice 16. stolj eća kada

.. u iz~ t\ l ten ' izan1ije ul ifJnanija i Selin1ija koje su ' ' { l ;\ ·a Sofije. Nijedna građevina u ,\l ,l n · ., t opi, uključt1jući i građevine iz peri­

l r n' .. a ns ~ 11 Italiji, nij e privlačila pažnju kao \ ",1 '-)t'i·a. 1 o izgradnje v likih crkava u periodu

·a u fra bila je ono o čemu su .. u1"ali vi krš ~fln kine. rodi.

I r aYo tz t 1g rail :1oa bitan je momenat pre­t' :t r'ln ·a i a ... ofiit.: u džan1iju. U periodu

u lik l q ·iO- il1 g )dina, oYa bogomolJa koja t r 'inl'l bila pr drnetom n1nogih nesuglasi-

~ 1 n :\du r1ar din1a pretvorena je u muzej, što je ~ kultl.tril -p oliti .. kog a pekta racionalan potez

"i tr~ba p zdraviti.

***

J n ·e da je ultan Fatih nakon osvojenja rad z te ao u a vim ruševnom stanju. U takvo

j je do.. o početkom 13. stoljeća kada je prepu.. en na milost i nemilost križarima koji su l . . utemeljili Latinsko carstvo koje će traja­ti 50 odina. Za to vrijeme Konstantinopolis je pretrpio mnoga divljanja i poslije se nikada u ~ ................ ~ . ru·e uspio oporaviti.

· trebalo ponovno izgraditi. Da bi · nakani. Fatih je poduzimao apsolut-

e... NaJIDDte- je trebalo ·ti dovol·an broj .-o . ~

DPUI'riJF R/· 7UMIJE / ANJE ocMANLIJA

Stanovnistvo jf; do todrno iz Konje) Aksaraja i Nidea (Nigde), odnosne) I<aramana kako Sf .. tada zajedničkim imenom zvala obJast u kojoj se nalaze spomenuti gradovi. U Istanbul su tada naseljavani i Turci muslimani i ·rurci kršćani. Međutim, za sultana Fatiha to nije bilo dovoljno pa je u Istanbul naselio i Armene koji su živjeli na teritoriji carevine. Tako je 1461. godine bur­sanski mitropolit Hoakim postao predvodnik 1\rmenskog naroda u Osmanskoj imperiji. Kao predstavnik Ar-mena postao je i prvi patrijarh.

N akon Ecmiyazina, Sisa i Vaspuragana pojav­ljuje se, dakle, još jedan duhovni lider. Međutim, ovaj novi dUhovni lider u isto vrijeme je i red-.....___

stavnil< cijeloga naroaa iOonost o Uke politič-ko~ karaktera. tro je veoma bitna činjenica. Ne smijemo zaboraviti ni jevrejsku zajednicu u Istanbulu kojoj će se pridruzfti i mnogi Jevreji protjerani iz Španije, nakon čega će oroj Jevr~ u IstanbUlu doseći visoktrclr~:BI.oj sinagoga porast će na preko pedeset.

Nema razloga (fa za Istanbul ne upotrijebimo naziv Konstantinija, jer se to ime ko · · u osmanskim službenim dolatmelltima. fer•naoi­ma, pa čak do početka 26. steljem i na stranama knjiga kao ozaaka mjesta:IZIIIKnllda~iWt~;~i~il

18. stoljeću se u fermanima i ua taEiaill spomenicima susreće aaziY.·BIAIIIIJiffll~3

u pitanju različita · sebi YUU~· ·~~~

J dan t, l ~ , gr, l 1 r a j u ruke (JsmanJiJ a. r\~ d l r i j razvija j u se na jed an n ovi

n in . d nastaje i I< a palJ ća rši ja. I straži vanja u p kaz la da se tu l u vrijeme B1zantije nalazi­

l čarvija (Patria /(onstantinopolou) . I<apali ćar­... ij voj današnjj oblik je dobila u periodu

Rmanlija. Zahvaljujuci džamijama i ćarsijama koje su

nastajale oko njih, kao i hanovima i tekijama, grad je za kratko vrijeme počeo dobivati svoj novi izgled. Svaka džamija, svaki han i hamam nazivao se imenom dobrotvora koji ga je izgradio. Stoga se za Istanbul koristi naziv grad paša. Presudni period za razvoj grada bio je 16. stoljeće.

f

FATI H l FEJHL ·

Osvajanje Istanbula promjjenilo je tok nekih stvari. Prije svega počelo je uzdizanje tada naj­veće svjetske metropole koja je bila na izdisaju, te učvršćivanje Osmanlija kao muslimanske imperije na Balkanu. Iako se pad Konstanti­nopolisa mogao pretpostaviti, činjenicu da je osvojen u prvi mah nije bilo lahko prihvatiti, i to ne samo za kršćane sa zapada, nego čak i za istočne narode.

U vrijeme pred osvajanje Istanbula Mađarska je bila zauzeta organiziranjem krstaških poho­da. Papa je alarmirao sve kršćanske narode da se ujedine. Italija se gušila u problemi.ma. Nekoliko decenija poslije Gedik Ahmed-paša će proći kroz Otrantska vrata i osvojiti Otranto u Italiji. Ne zaboravimo da je većina onoga što se vijeda vezano uz osvajanje ~ lr-/J.IIIIIfe: samo obična pretpostavka i:~~~~~~· Mil

treba vezivati .ac. :..-a.l.u~l&~i

islamu. To je ·YIBte~:

htjelo ujediniti 1EIB4m

ILBE:.R OR TA.) Ll

1 ag la .. in1o da historičari ovakvo nešto ne bi '-

trebali nikako uzimati u razmatranje. Međutim, n1ožda je u to vrijeme bilo potrebno širiti infor­n1acije poput ovih. Možda je to bila neka vrsta odbrambenog mehanizma. Spomenimo i to da pad Istanbula - događaj koji je toliko uzdrmao Zapad - u državi Akkojunlu, s kojom su Osmanlije graničile na istoku, nije ni spomenut u službenoj historiji J(itab-L Diyarbakzrzyye (I<njiga o Dijarbakiru), gdje se može govoriti čak i o negativnom pristupu.

Zašto je to tako? Osvajanje l(onstantinopoitsa iznimno je bitan događaj koji sudbina nije dodi­jelila državi Akkojunlu nego suparničkoj dina­stiji Osmanlija. Ne zaboravimo ni to da je Uzun Hasan, vladar dinastije Akkojunlu, bio u krv­nom srodstvu sa dinastijom Komnen koja je stajala na čelu Trapezuntskoga carstva uteme­ljenog nakon katastrofolanih događaja iz 1204. godine. Zato se za safavidskog vladara Šah Ismaila kaže da u sebi irna krvi muslimanskih Turaka po ocu, a da plavu krv careva Komnena nosi sa majčine strane. Smatra se unukom vla­darske dinastije Komnena. Sada je jasno zašto jedna ovakva država ne gleda blagonaklono na osmanlijsku premoć. Recimo i to kako su u isto vrijeme mnoge snage unutar kršćanskoga svije­ta smatrale da je bolje za njih da što prije ostva­re kontakte sa novim vladarom.

To je jako bitan momenat. U nesuglasicama oko prevlasti unutar dinastije Kipčaka koji for­miraju državu na temeljima Zlatne Horde, na

«l

DRUI<'ČI J E RAZ UMIJEVANJE OSM ANLIJ A

scenu će isplivati !<rimski hanovi koji će potra­žiti zaštitu Osmanlija. Zaštitu su dobili ali su zauzvrat postali osmanski vazali. Nakon ovoga, 1475. godine, poluotok Krim - do Kefe i Sudake -postaje dio Osmanskog carstva i kao sandžak će biti vezan za centar carevine. Krimski hanovi će sjevernijim dijelovima upravljati kao osman­ski vazali.

Na sličan način je osvajanjem Bosne i Albanije 1461-1463. godine dovršeno osvajanje Balkana. Šta predstavlja osvajanje ovih zemalja? Nije moguće sve stvari objasniti perom i riječju, što je sasvim prirodno. Da bi se historija u potpu­nosti razumjela, nije dovoljno samo čitati,

potrebno je poznavati geografiju. Stoga bi moj savjet turskoj omladini bio da u svakom slučaju obiđu ove balkanske krajeve. Tek kada se vide brdoviti predjeli po Janjini, Albaniji i Bosni postaje jasno da su osvajanja ovih predjela, između ostalog, iziskivala i napredne diplomat­ske tehnike.

U to vrijeme Osmanska imperija ~ će arbiter mundi i nezaobilazna~ · DRip polovica 15. stoljeća periodJJ!:·rttJJU~~·--.. sko društvo sasvim ·salimJSIIIJJIRt lističku misiju·u~1~etulf0lll.>i!ll

Sveta Stolica je•:G\iljjilii~I.Qa-.tr~MmttBf.l

koristi od USI)l)Sial

manskim VI;lQa._

kr... anstvo, j ~r ul oh l o postaneš kršćanin, postat ćes i vladat .ijeloga svijeta. Za to ti je potrebno san1o aquae ]Jauci (n1alo vodice):' ]as110 je da se posljednjin1 riječima otvoreno aludira na čin kr .. tenja, koji papa predlaže sultanu Fatil1u. Ne po toji dokaz koji bi sigurno potvrdio ovo pismo, ali se u arhivima nalaze neki koncepti i dokumenti koji ukazuju na postojanje i sadržinu pisma. Narav110, ne postoji n ikakva mogućnost

da je Fatih na ovakav prijedlog gledao blagona­klono. Međutim, kasnije će doći do rasprava na ovu temu i bit će onih koji će kazati da je Fa ·11, u biti, uvijek i bio kršćanin.

Ne! Takvo nešto nije moguće. Ali Mehmed Fatih ipak nije bio pobožan u onom smislu u kojem je bio njegov sin Bajezid Il, niti je bio vladar kakav je bio njegov unuk Selim I Javuz. Njegovo se vjersko ubjeđenje ne može dovesti u pitanje, ali u svakoc\nevnom životu se nije mani­festiralo u pretjeranoj mjeri. Tokom cijele vlada­vine karakteriziralo ga je kozmopolitska drža­nje. Bio je u bliskim vezama za hurafijama Fazlullah efendije. Ovdje se ne možemo puno zadržavati na pitanju hurafija, ali spomenimo da je glavna karakteristika ovog čudnog tarikata nastalog u Iranu povezivanje svega sa slovima i njihovom brojčanom vrijednošću. Na osnovu toga donosili bi razna predskazanja. Slična vje­rovanja pronaći ćemo i kod talmudista i kabali­sta u judaizmu. To je učenje ipak okupljalo mnoge ljude pripadnike različitih vjera. I dak je ovaj kozmopolitski pokret pokazivao tendemeiju

8.2

rasta uživajući sultanovC' simpatijf' - njje isklju­čet10 daje i sultan pripadao pokretu - Mahmud­paša [Anđelović], koji je iz kršćanske svećeničke porodice u Istanbul došao kao adžemi oglan (kasnije će biti nazvan veli), u krvi je ugušio hurafijski pokret. Izraz u krvi i nije najprikladni­ji jer pokret nije ugušen krvlju nego vatrom. Spaljivanje ljudi nešto je poprilično strano islamskoj tradiciji, a korijene vuče vjerovatno iz drevnih civilizacija. Mahmud-paša je postigao ugled smirujući negativne reakcije karamanskog ~ · dl ovništa silom iseljenog iz svojih domova, te makar i privremenim odgađanjem daljnjih ise­ljavanja, što je bila zamisao sultana Mehmeda Fatiha. I<ako je zemlja tada bila u stalnim ratovi­ma, vladale su vanredne ekonomske prilike u kojima je sultan često zemlju što je pripadala tekijama stavljao na raspolaganje državi. Kako je M ahmud-paša djelomično spriječio ovakvu praksu, postao je omiljen državnik među ule­mom, šejhovima, dervišima i širokim narodnim masama. Nažlost, na kraju je Fatih naredio da se Mahmud-paša pogubi zbog nekih liblih nesu­glasica između njih dvojice. Nakon što je pogu-bljen, narod ga je prozvao dobri -op. prev.). Mnogi ruko · · sadrže kazivanja o sačuvala do danas i talisti i histor .. \JQ~:~~J~;:~

F.atih je bie veiU.II

ll lli l' {)1'1/\\ ll lJ l< l J V r l JJ P l l l J M l jf l l N J f () '~ t/11 tl Ll J A

Fatihova džamija.

i bit no utjecao na ckonon1ske prilike u svijetu. svajanje Istanbula, sredozemnih otoka

(N gr lJ ont i ~unotraki), osvajanje Trapezu­ntsl .. o, arstvu l .!J. • .g., o~ vajanj Krima 1475.g., tdvljanj , J ogdan•1 (dana~ nj a Moldavija, op.

1 r v.) u statu azala, izbijanj na Jadr.ansko 1110r - s ov j d prinij lo početku kra!a ~a­

r dnjo j k n r publik kakva Je bila

, u r • nJ n u, j

R pubr tih . Upr p ziti ·----

lLBE:. R ORl l\~ L l

izn1 :\du Istoka i Zapada. Ovdje želim naglasiti j dnu tvar, a to je da je sultan Mehmed Fatih b1o i točnjak bez kompleksa prema Zapadu. Ne an1o da je ovakve ljude bilo teško susresti među

tadašnjim državnicima, bilo ih je jal<o malo i među intelektualnom elitom njegova vremena. Bio je istočnjak koji u isto vrijeme voli i poznaje Zapad. Osmansku imperiju u 15. stoljeću krasi karakteristična kulturna atmosfera koja je u odnosu na kasnije vremenske periode bila dosta profinjenija. Slična se atmosfera osjeća i krlda ie u pitanju proces izgradnje imperije.

Zadržimo se malo na određenim momentima. Fatih je, dakle, dokrajčio premoć Venecije u Rimskom carstvu, odnosno Bizantiji, uspostav­ljenu 1204. godine. Prema Đenovi je vodio poli­tiku balansa. I Đenova je u to vrijeme, kao i Venecija, išla silaznom putanjom. Fatih se u to vrijeme jako interesira za unutrašnji život i kul­turu evropskih država. Jasno je da Fatih nije bio vladar kojeg bi zanimala isključivo teritorija i njezino proširenje. Zanima se i za vrijeme u kojem živi. Savremeni historičari poput Kritovula pišu - kasnije će o tome pisati i Ibn Kemal22 - da je u Istanbul dopremao antičke skulpture i statue koje je postavljao na trgove, te da je uz sve to imao savjetnike za pitanja iz historije Starog Rima i Stare Grčke.

22 Poznat i po imenu Kemalpašazade {1468/9-1534). Nalazio se na položaju šejhulislama. Njegovo djelo Tarih-i Al-i Osman {Historija roda Osmanova) ubraja se među temeljne kronike koje tretiraju hlstorijat osmanske države. {Op. prev.)

DRUKČIJF RAZUMIJE /ANJE OSMANLIJA

U društvu na čijem y:. čelu stajao sultan Fatih nalazili su se domaći historičari poput Dursun­bega ali i historičari iz Istočnog Rima I<ritovul i Languschi. Jevrejski rabin I<apsali, koji je živio u Istanbulu, piše historijsko djelo u kojem opisuje Fatihov period, a njega kuje u zvijezde. Tada je prijestolnica Osmanske carevine bila pravi kul­turni mozaik. Uz sve to se razvija i imperijali­stička ideologija. I<ako? Od osnivanja Osmanske carevine pa do perioda sultana Fatiha nije bilo savremenih kronika koje će zabilježiti bitne događaje kao što su ratovi, razvoj carevine i sl. Takve se kronike po prvi put pojavljuju pred kraj vladavine Fatihova oca Murada II, dok u vrijeme Mehmeda Fa tiha bilježenje takvih doga­đaja postaje uobičajena praksa.

Fatihu se pripisuje razvoj i nastanak osmanske historiografije u pravom smislu riječi, nakon čega je moguće govoriti o imperijalističkoj svije­sti kod Osmanlija. Na sceni je jedan novi pore­dak, drugačiji pogled na svijet, novi životni stil. Fa tih utvrđuje dvorski protokol, čime je, između ostalog, dokinuta praksa da sultan •jednje sa vezirima. Napuštajući tradiciju da$Jltan p~ sjedava Carskim vijećem l&mayurt'}, Fatih će uvesti praksu po zasjedanja sa strane, ... ~~·.., __ _ odnos prema vanja. Daje im jednu ruku, .-~ ...

ko će p1s ~ ~ Ibn Kem2l a p 'shJ na a ~ha r..~ r 10re k2 / ()

ko prij .. s olje i sa tiro ?r;vezuju nuću članova . .~r;s]jednJe bizant­

dJn s i j , p< znat · aristokra ske ?r;rr;~. ':.~ ,

č g j Hene preuzr. .. rJ ')ve staro na s IJ<::d ::. J(ao što je .Sunce na neheszma ;edn0, tarfJ i na

zemlji trr,ha da hude ;edna driava i ;edna v;era; rij či s koJe j 1zgovor1r; .\1chm(:d fat1h. (J·,·o je un ·v ~rzalistićka a~(;rJja krJ) u će slij~d1t1 c1;elo vrijem .

vakav univerzd Ji zam, bez ikakve dvojbe, teško da se moze prihvatiti i na istoku i na zapa­du. Tako ga ljudi nikada nisu prihvatili rijećima, u svojim glavama su ga apsolutno prihvatali. I kao da se turska historiografija razvila u 15. sto­ljeću samo da bi potvrdila stvaranje imperije. Kako je renesansa vremenski period u kome se iskristalizirala evropska civilizacija sa svojim korijenima, tako je 15. stoljeće period u kojem su se iskristalizirati svi razvojni faktori bitni za turski, odnosno istočni svijet.

Historija će se pisati pod okriljem Osmanlija. Historija turskog naroda, ali i drugih musliman­skih naroda pokazuje kako je u to vrijeme onaj ko je bio uz Osmanlije i u njihovoj blizini pros­perirao, dok su oni koji su ostali daleko od Osmanlija iščekivali vlastitu propast. To se na najbolji način očituje u tužnoj i tragičnoj sudbi­ni Andaluzije koja je najmanje tri stoljeća stajala na čelu svakog kulturnog i naučnog razvoja u SYijebL

s s

Ka o smo se hranili ros ost·? / ~ a se o insti uci'a krije pod po·mom osmans o- .... """"--L ......

kuhinja? Da, osmansko-tur ka kuhin" a nr e nista drugo do Institucija, skup različitih tradici· a. Sa sigurnošću se može kazati kako je ovo podmcje sasvim slabo istraženo. Ovdje se problematika ne S'-'Odi na patlidžane ili kolače koje su pripre­male naše nene i majke. ažalo~ neki istraži­vački radovi vezani za osmansko-tursku kuhinju svode se upravo na spomenuto. Međutim, spomenimo i radove koji su nastali

na osnovu prvorazrednih historijskih izvora. Autori radova iz kojih se pouzdano • informirati o osmansko-turskoj između ostalih, Stefanos ~erasi·lolll~~:;ill••

rahmetli Suhejl Unver (Siihql 'UIJJIIJ

Kut. ažalost ne postoji i --ja turske kuhinj~ jlltg" .".., 41-.d.ill•lli nikako lahak oosaa::-~

ll \ l

\ li hin· ' nL ,ll ) n L n1ogu biti ograniče11e ri· , tt , 111 u ih 11a satno jedan grad. ti u pravu 011i koji bi smatrali da je

r· · t . . ,l uhinia ograničena samo na Pariz ili '-

ll' \ r~ a1l ~ '"? J. T tak,-ih ne može ni biti jer su Fr, ·1 -- uzi 'ec odaYno kompletirali istraživanja

11 p hu i tako otldonili sve eventualne 11e un11ce. Slična je situacija i po pitanju kine­- '"e kuhh1je. r ro kod nas je situacija takva da se d no e oriientacioni sudovi koji nisu zasnovani na historijskim dokumentima, niti uzimaju 11

obzir kulinarsku tradiciju različitih krajeva care­'rine rele,rantnu za nastanak i razvoj osmansko­turske kuhinje.

Ilustracije radi spomenimo kako se u Egejskoj oblasti u ishrani koriste masline, što je sasvim poznato . .tAJi tvrditi kako se u Anadoliji masline ne upotrebljavaju, u potpunosti je pogrešno. Ako pogledamo u kadijske sidžile iz 17. stoljeća naći ćemo ubilježeno kako kadija (u mjestu gdje službuje kadija obavlja funkciju sudije i, današ­njim rječnikom kazano, funkciju načelnika opći­ne što mu u nadležnost stavlja i određivanje narha - zvanične cijene najneophodnijih namjernica, čime država štiti potrošača) utvr­đuje cijene zajedno sa predstavnicima trgovaca. Cijena maslina ulazi pod narh, a mjesto u kojem je vođen registar je Ankara. Znači da su stanov­nici Ankare u prehrani koristili masline, iako ne u količinama u kojima su ih koristili stanovnici Egejske oblasti. U knjizi Dina1nJn Mutfat" a~

Dediza ~ nalazimo kako -.:a..~, .. ~~11~·fi:~

._ • ·- • l - .--.--- .

vjerskih razloga u prJprcmanju mesnih obroka koristili maslinovo ulje, iako mnogi (Jd njih nisu bili nastanjeni uz Egejsko more. r-fakodcr vidimo kal<o je upotreba maslinova ulja svojstvena i za druge narode.

Vidjeli smo, dakle, da su se u Ankari koja je tada imala 20.000 stanovnika, masline ubrajale u osnovne prehrambene namirnice. Vidimo da stanovnici Anakare, poznati kao gurmani, ni u prošlosti sebe nisu lišavali maslina i maslinova ulja. Naravno, masline nisu koristili u onoj mjeri u kojoj su ih upotrebljavali stanovnici Ajdina, Saruhana ili Manise, gradova u Egejskoj oblasti, ali su one postojale u njihovoj kuhinji. U jednom su se periodu - što je posebno karakteristično za mjesec ramazan - iz Arabije i drugih arap­skih zemalja u Istanbul bila počela dopremati jela različitih vrsta. Dopremala su se i iz drugih dijelova carevine. Tako ćemo vidjeti da stanov­nici Istanbula u ishrani koriste pastrmka iz Kaj serija. Poznato je da se pastrma i :SJM1 .. iz Kaj serija plasirala u mnoge di~tl!.i imperije. Spomenimo Cl~l.,Se;bg~M~~

čitim regijama samo nap intenzivnu tr'~o~~~-hrambeni

Its R R1AYtl

v )j tven na vi n pripremanja kiseli h krastavaca. ")itno Inje to zauzimala je i baklava ~pravljan a

od različitih žitarica. U osmansko-turskoj kuhi ­nji najomiljenija i najtraženija bila je baklava iz Halepa i Damaska. Za sve se regije, kao i za mnoge gradove, vežu karakterističn e vr~te

baklave. Vidimo da je glavna odlika osmansko turske kuhinje u prošlosti bila raznolikost, čime se danas, nažalost, teško možemo pohvaliti .

U Iranu, srednjoj Aziji, te mnogim drru,im zemljama kojima su vladali Osmanlij~, nije postojala toliko bogata i ukusna kuhinja. Anadolske stanovništo doprinijelo je razvoju tradicije spravljanja slatkih jela i jela od povrća. U Armenskoj kuhinji bitno mjesto pripada spravljanju ribe, u ćemu ima utjecaja helenskih i drugih naroda nastanjenih uz morsku obalu. Zacijelo je dugogodišnja prevlast na Balkanu ostavila traga i u kulturi ishrane. Kao što smo neke stvari proširili na Balkan, otuda smo vjero­vatno preuzeli određene tehnike pripremanja jela. No to nije nikakva zagonetka i jasno je da danas Mala Azija, u odnosu na regije i zemlje koje je okružuju, posjeduje izuzetno bogatu kuhinju. Kako je došlo do toga? Odgovor na to pitanje do danas je ipak ostao zagonetka ..

To je pitanje na koje ne možemo odgovoritL S druge starne, kada su u pitanju tehnike pripre­manja jela i sldadiitenje namimica, nedvojbeno odsbtpamO od tradidonalne kuhinje. Danas je 1lftlltiz sasvim iftliao iz upotreb& A jqi 118Cli&VI110

-~ generadJa p -~~~fl~-

~Jr' J v t l J E P l l JI/d J E V f J J O 1 M t< t f f J A

za par Jt jJa Z aš o H~ dar, · r ~ IJf,tJ fJ .~f ljav"' jt• Jj ,

toJd"<J t ;l<YrJ'~ I J ,Jr , , s · .;1#: ~ 1 4 lJ f'() r 4 bJj, v,. J ni z<·rnJjarH· p<J~Ud , IJ( ·rc v tnc) /~J ' ' o j~ m it ~no po\ud<· prtJJd J l nJ J( · z upofr .. J u. mod ·rnorn d< J b u J<· (~j k i k u h a 11 J ( · pr) s t3 J o v ~Jj k i ~r · . a ( ()Vj<·k ne zna chJ j( · u vu J tud Z;J p d za k jim ()n f<·znutJjjv<J l i H - ku h, nj pr vo umij .. l~. Znati spravjti Jijep<J j<·l<J p<)k;jz;Jt ;.tl j j~ nivoa kuJ tu re. I (Jbrir kuhar ciJ~nj se vise n .-gc in .. J .. )Q uaJac. Mi bismo trebali bHi dovoljno svjesni pa da na napusta nje bogate tradicionaJne kuhinje što su je njegovale majke j nene naših generacija gledamo kao na nenadoknadiv gubitak.

stavimo malo kuhinju po strani. Kuhtnja nam zapravo i nije centralna tema. Kako su se hranili stanovnici različitih gradova u ImpenJi .. Žitna polja, vinogradi, bašće, voćnjac~ skJadiita žita - sve su to bili izvori dostupni stanovniama manjih gradova. U manjim gradovima nije bilo klaonica, svako je životinje klao na iDWIJU svom dvorištu. Pripremanje hrane Odlall-•t• dosta vremena ljudima u manjim_.. ... to je bio hvalevrijedan posao · ·--, mo znati, ali ne zaJ:)Of:IYJlliiCJl411~ 4. stoljeća velika .vweu još nije bilo · vi će se Iako a

lt.BIR 01\1\)ll

st rul t uru i higlJt'nsl,e uslove za toliki broj sta­IHn nil ~L l toga Je za to vrijetne brojka od nekoli­l (.) stottna hiljada stanovnika ogromna. Odakle "u n1nogoljudni gradovi osiguravali dovoljne l oličine brašna, mesa, pšenice i ostalih žitarica? ln1perije su pitanje opskrbe rješavale na način da su određenitn ljudima - milom ili silom - u duž­no t stavljali transport spomenute robe.

lJ Istanbul su osnovne namirnice poput braš­na, pšenice i drugih žitarica stizale iz Dobrudže, a n1liječni proizvodi, tnaslo i sirevi sa !(rima. Poznato je da su se u krimskin1 stepama proi­zvodile ogromne količine mlijeka i mliječnih proizvoda koji su se kasnije morskim putem transportovali do Istanbula. Stoga lukom i ujed­no sandžakom l efe nisu upravljali krimski hanovi koji su bili osmanski vazali, nego je luka, ustvari sandžak I<efe bio direktno vezan za Istanbul. U I<efeu su se primjenjivale žestoke mjere protiv nelegalnog izvoza namirnica. Naime, mediteranske su države, posebno nakon 16. stoljeća, nelegalnim putem za zapadno trži­šte izvozile namirnice na koje je Osmanska imperija imala monopol.

Meso je dobavljano iz trakijskog bazena u Bugarskoj, a grožđe iz Egejske oblasti te sa otoka u Egejskom moru. Kako postoje fermani kojima se stranim brodovima zabranjuje pristajanje u egejske luke te istovar i utovar bilo kakve vrste roba, zaključujemo da je i ovdje postojala nele­galna trgovina koju se na taj način htjelo sprije­čiti. U vakom slučaju, možemo kazati kako

tM

DRUV(IJF PA/UMIJE /f.tJJ

Istanbul nije b1o grad J<oJj se tek takrJ Jahko snabdijevao i prehranjJ va o.

Bilo je godina kada su vJadaJe ostre i duge zime, bilo je i vremena kada su izbijale pobune usljed čega bi se zatvarali dućani i pekare te bi grad ostajao bez namirnica. Nekad bi, opet, izbijala glad i cijene bi odjednom vrtoglavo porasle tako da bi bilo praktično nemoguće osi­gurati neophodne prehrambene artikle. U takvim bi vremenima najviše ispaštao narod radi čega su odgovornost snosili mnogi kadije, 1 du ajveći pravosudni autoriteti u gradu, kao -da tako kažemo- gradonačelnici i u uleman­skom staležu visoko rangirani službenici, te veliki veziri sa svojim ćehajama23 koji su zajed­no bili odgovorni za Istanbul.

Dakle, u ovitn teškim periodima za grad, kada bi nastale nestašice, kada bi država počela podi­zati cijene određenih artikala, odgovarali su kadija i veliki vezir i svaka eventualna laž u ova­kvoj situaciji, baratanje pogrešnim podacima i prikrivanje stvarnoga stanja izazivalo je žestoku srdžbu sultana.

Ne možemo a da ne spomenemo i najveći pr<r. blem za grad Istanbul - PQiar&. Bilo ~ krajnje teško pronaći potrebni-~~ majstore i ta4r nike koji će izgraditi na S.totiae u v~!ll~-&ll~&~"'i!I! . .Mi

štenih drvenih građeviaa EaJ.li@tQg bi se nakon požara m~-~~~ ri i radnici iz razliQ.• dij,elnv. 23lehaja (KtiMtltll~,DQIMalll&altUit tt~l ~

u e tet n1an1 ko}Illl'-l se traži dopremanje potreb­nih n1atet1jala 1 počinjao b1 intenzivan rad na po no\ no} izgradnji uništenih objekata i na vra­canJU ZI\ ota gradu. No bio je to posao koji je izi k1vao n1nogo vremena i napora.

Problem sa opskrbom i prehranom u velikim gradov-im a bez sumnje je utiecao na to da sta­IlOYnici tih gradov-a nisu bili opušteni i darežlji\ri kao ljudi iz manjih gradoYa i regija . ... To kada su se u 19. stoljeću počele mijenjati mogućnosti transporta robe, promijenilo se i stanje.

Prije se oko Istanbula nalazilo mnošhTo bašči u kojima je prispije\ralo razno \"OĆe i po,rrće. P baščama su bila poznata i naselja uz Bosfor. mada će nama danas kao bajka zvučati činjenica da su Langa i Čengelkoy ( c;engelkoy) bili ču,reni po uzgoju krastavaca, Arnavutkoj (ArnavutkO}t} po uzgoju jagoda i tako redom. (Danas su ovo luksuzne četvrti smještene uz Bosfor, op. pre .) Iako se danas situacija u potpunosti izmijenila, u prošlosti se Istanbul oćem i po rćem nabdi­jevao iz neposredne okoline. Međutim, što se tiče zado olja anja potreba za

hljebom i mesom, situacija je bila drugačija. Žito i meso tizali u iz Anadolije. I tanbul e ranije p enicom nabdije o iz Dobrudze i Ru ije. otk o u e do elj ni i iz Rumelij naselili uz b d d zelj zni u, t čnij o j i tu p · b ·ti polj pri m, I d b· ·

• • ....-..~-za p . d

stanju vojsku opskrbiti domaćom pšenicom o·a 1e dopremana prugom što će bi · stav ·ena u funkciiu nakon 1890. godine. Sigurno su že ·ezni­ca i slicne te ·o ine savremenog doba umnogome modernizirale 1 olaksale zivot, nakon oega se na Fatihu . ..:!\ksaraiu 1 drugim centrima Istanbula -za razlihll od ranijih perioda - lahko mogu rupi­ti osno,~ne prehrambene namirnice poput me a, hlieba i pri i e S\ ega' o ća i po\TĆa. Problem opskr­be grada šećerom ri"ešen ·e zah\aru·ući gla, ama šećera dopremanim iz .i\ustri"e i Rusi·e. Problema u cpskrbi neće biti S\e do početka Pnog ·et-

K g rata. L ·udi \reć početkom rata nisu mogli naba\riti oYa· uYozni proiz od. Zbog toga su bili prinuđeni promi"eniti neke na,fjke - izbaciti iz upotrebe pekmez, džem med - te su se usljed nedostatka ećera u ishrani poceli razbolijevati. S\fi znamo da u ogromne nestasice u to doba prouzroko\ e i iren· e uge. ogi su ljudi umi­rali u 1·ed neotporno ti na influencu i slime bole ti. To 'e biti ·edan od razloga što je J.SaliiDllll

tokom P og ·e og rata ima ljud ih zrta .

e m ral

I s L 1 f u J u , p t d d" () 1 1 1 J ) {; n j ;J dž llflZ( suJL n AJ d JJ «> 1r11d~ Il i'l. s, tt-J)iJ

B jJ( rl (·ji (11t~y!t~rht~yl) pr"-JJJ, furf --tu suJt~jnJ

M J n ud~J gdj(· ć 1 tJĆJ ~V<Jj vj(·ĆJ j jJ(J(in~Jk, ~a pr O :lora of' 1 a k j v a J • ((s u J f a 1 H za (;i j (-;g s ( ~ v a k t a J J J j (; gl( dovaJo'; Šf(J će s uj(~dn(J prctvoritj i u pr<Jf(~Sl protiv aktu Jnc vJad~. Tada nije bHo lahko bitj stanovnik Istanbula, jer se u sveopći i iscrpljuju­ći rat ušlo totalno nespremno.

Iako smo u Drugom svjetskom ratu ostali neu­tralni, vlada je iz straha od sveopće nestašice sve prehrambene proizvode stavila pod kontrolu što je rezultiralo skupoćom, a time i krizom koja se zadugo nije zaboravila. Ostavimo po strani nega­tivne posljedice ratova i spomenimo i jednu pozi­tivnu stvar. Naime, nakon iskustava iz dva svjet­ska rata Turska je postala organizirana zemlja.

Nakon Drugog svjetskog rata stvorene su mogućnosti da i najudaljenija sela budu opskr­bljena prehrambenim namirnicama, Danas se, za razliku od ranijih perioda, u Turskoj bez pro­ble mogu naći sve vrste robe i uz to smo j dna od j ft' nijih zemalja Evrop·~

~· 11 (;d izvori roa koji a J rJ (~ ()

1)m n'J"r;; drž~ ,ri t d ria rti S .. J_di ~~ (l~/3 j(/ je fJr(·1 e d1ta, tr;d ~'"' mj .. to za z" maju kaz" anja stran'l J;UU;pi~a a .. Početkom 11" fit.oJjeća p<>ć nje tur iziranJe prosu ra današnje "furslre .. Mnogo pri j(~ na } J(Js od 12. stoljeća, Talijani se na ovim prof-)torima bave trgovinom i diplomacijom i nazivaju ih Turchia Hi Turcmenia~ Zaključujemo da su Talijani, Đenovljani i Mlečani, koji su izvr­sno poznavali Bliski istok, još tada ove prostore n-azvali Turkijom, odnosno Turkmenija~ dok smo mi istim predjelima davali nazive koji u sebi sadrže pojam Rum (Bizantija), pa tako imamo rumske Seldžuke, rumske zemlje, RumeJiju M Uzrok je, naravno, imperija~Uti&a IDW.ja Osmanlija koja je u tu svrhu sve pov~ Ja

Bizantom, tj. Istočnim ~ • eantvo.m. Zabilješke putopisaca koj. su propatovali zemljama od izuzetne

U arhivu u danas jem~ o Tu skoj ll:' .... ~~ Kada M

n1 n1 hi t ri·-k 111 bogat tvu radi. u n, J z i 11111 a tan1pana djela. Samo brOJ

put pi n ... L. ]ih u o n1an kim zemljama tokom 1 . - lj ' izno~i preko pet hiljada. Tajstariji put pi ... i na njemačkom i francuskom koje sam in1ao priliku čitati , odnose se na Tursku iz pre­do man kog perioda. Prvenstveno se tiču

ron tantinopolisa, ali nam daju korisne podat­ke i o Anadoliji kojom su tada vladali Turci. O d putopisaca koji opisuju osmanski period - tač­

nije period Murada II -prije svih moram o spo­menuti Francuza Bertrandona de la Broquier ... o.4

te njemačkog zarobljenika H ansa Schiltbergera. Potonji je zabilježio i molitvu Bogu Ocu sastav­ljenu na turskom jeziku, tačnije na krimsko­tatarskom čagatajskom dijalektu. To je izuzetno interesantan podatak koji pokazuje kako su čak i u to doba turski narodi bili meta misionarske propagande u čiju svrhu su pripremani odlomci Biblije i razne molitve.

Evropski narodi zanimali su se za istok. Zanimljiv je podatak da je knjiga Hansa Schiltbergera, prije nego što će biti štampana -napisana je prije nego što je izumljena štampa­rija - prepisivana u desetine primjeraka koji su išli od ruke do ruke. Iz ovog zaključujemo da je čitanje bilo rašireno među narodom i prije pokretanja štamparije, čak u tolikoj mjeri da se proučavala tada daleka Turska. Za nas su veoma bitni zapisi francuskog putopisca J e ana Chardina, koji je u 17. stoljeću napisao dva putopisa, Od Pariza do Tbilisija i Od Pariza do lsfahana.

~1 0

Pogled na Istanbul sa Ok Mejdana. William Henry Barlett

Pored toga što u ovim djelima nalazimo izvan­redne opise iz kojih saznajemo mnogo, primije­tit ćemo još nešto veoma zanimljivo, a to je da Evropa na Istok, na istočni Mediteran počinje gledati kao na "predjele koji miruju, koj! se ~e mijenjaju niti se razvijaju': Naime, Char~. k~e doslovce ovako: "U Aziji se baš ništa ne miJenJa. Primjetna je indolencija i nezainter~~,?st• dok se u Evropi konstantno nešto miJenJa. Iz pera izvanrednog pisca kakav je Chardin, k?ji je živio u vrijeme baroka, dakle u 17. stolJeĆU, razumijemo da je Evropljanin dostigao vrhunac u samodivljenju. Istu tendenciju pronaći će

• • kod Jeana Baptistea Taverntera,.&IA&'-~""'···--·--pisca iz perioda francus og prosvj

• • je iza sebe ostaVIO ts Mediteranu,

pod ... a~•y.-~ -- .......... J ...... :':"T~

l L tj l ~ U K l J\ ) l l

l)J la har li11a i ·raverniera nisu, dakle, značaj ­

na san1o zbog opisa predjela koje su posjetili, ve su bitna Jer pokazuju i to kako je zapadnjak počeo gledati na istok te kako se na Zapadu tvara pojam Istoka koji će kasnije postati ozna­

kon1 za jednu posebnu civilizaciju. Za nas je od posebne važnosti i djelo Nicolasa

de Nicolaya Navigation into the Tur/(ie, jer tu pronalazimo mnoge interesantne podatke o državi i društvu, tačnije o društvenom životu u Turskoj iz tog vremena. Ovdje želim ukazati na jedan zanimljiv detalj. Naime, De Nicolay naziv naše zemlje ne piše na način kako se to piše u savremenom engleskom jeziku - Tur/(ey, što znači da današnji oblik riječi - koji mi nalazimo uvrjedljivim jer nas, kao, poistovjećuje sa guskom24 - i ne bi trebalo povezivati sa riječju koja označava gusku, a pogotovo zbog toga ne bismo trebali imati nekih kompleksa.

Salomon Schweigger koji dolazi u našu zemlju krajem 16. stoljeća bio je fanatični protestantski svećenik. Pored podataka što ih ostavlja u svom putopisu, pažnju privlači i njegov osobni odnos prema narodu i zemlji u koju je došao. Čak i na stranici na kojoj opisuje turski hamam ne može a da ne spomene tursku vojsku kao noćnu moru svakog Evropljanina. Izdvojit ćemo neka intere­santna zapažanja iz njegova putopisa: "Ljudi se

24 U engleskom jeziku riječ guska i naziv države Turske pišu se identično- turkey. U Turskoj postoje mnogi zahtjevi i inicijative da se ovo izmijeni jer mnogi intelektualci i kulturni djelatnici u Turskoj takav izraz smatraju uvredljivim l diskriminirajućim (prim. prev.).

DRUttriJr PA/UMIJF /ANJr OSMANLIJA

čak i u hamamu zaogr(u povrJvaćPm. J<al<o l)U

samo pristojni i odgojen1. I mi b1smo od ovih barbara trebali naučiti sta je odgoj i čestitost:' Na drugom mjestu kaže: "I<uće su im toJiko siromašne, a u isto vrijeme i toliko skupe da vrijede kao kuća nekog našeg bogatog buržuja:' I još jedna, možda i najinteresantnija opaska ovog njemačkog putopisca: "I<ao i svi lažni pobožnjaci i ovi nastoje prevariti Allaha praveći velike bogomolje i lijepe javne objekte, dok kuće u kojima žive ne liče ni na šta:'

Putopis Evlije Čelebije koji je opisivao i zemlje izvan Osmanskog carstva - putovao je u Beč zajedno sa jednim izaslanstvom - danas je zna­čajan izvor kojeg sa zanimanjem proučavaju i evropski historičari.

Evlija Čelebija na veoma satiričan način pri­mjećuje mnoge kontraste koje bilježi u svom djelu. Usto je, kako je imao i izvanredan osjećaj za jezik, ostavio s jezičkog aspekta zlata vrijedne bilješke. Upravo iz tog razloga Putopis Evlije Čelebije od iznimne je važnosti za kavkaske narode jer se u njemu nalaze ostaci danas izu­mrlih kavkaskih jezika.

Primijeti t ćemo da u Putopisu ima mjesta gdje se Evlija Čelebija prevario. Nekad govorio o mjestima koja su - moguće je - plod maSt nekad opet o smrznutoj mački koja

• • • krova na krov, čime Je VJe 0- .,.._ ....... ""::. .. ....

one koji budu čitali jemo zaboraViti -..... .....:---,,~ nepresuini ~~Ba

i ' nnr, l ne l ) tltle za i. u \, \V'\ nj' hL torij), geo .'rnflj \ ~lli i knlturn g .. \ l iV ta. Llkratko receno, l\ \ li ~t' > nh)tltllllt: nL1lnon1 lj e lu. Evlija c·'t lehija · lllt l'l is,\t k~lkY ~ lt)d n·:ts nij . bilo ni prij a ni l ~h j nj t ga, putopls~lt kak~1v se i u .Evropi

rf \t k l ~U~ l' L l ' t\

1\ ' luti n . t pL r l v lij L t le bije in1an1o l)Sl11, n~k1h put tF 1s~1ca k t) lt s n n1oze zaobi~ i.

t L n th.l n ' ih i i irn1i~ kiz _,clebi lvl hn1 t

... l n lt . a. sj ti · e r .. n ·u .. ku u vrij nl t r n -~a ns:\ k,l l--l ;t na prijt:stolju bio kralj Luj r\ r.

n ~ iz' l)I a na k L) l sl'' pt)Z ivaju ist raz· '<"\ •

\'t)g,\ pc ri L d~ lui benih i n sluz b t ni h doktl­lllt.'n,tL 1 ,\ lt r (1z li itih pisan1a. h1ogi stl e\ rop­

ski U 'lU \ ni i istraživali Yaj period ir':\11 tl ke,

d11 sn z p 1dne ivilizacije i pored ilnih d 111'1 ih iz, r 'l vi u - n an1o turkolozi n tt i ~ i l zi iz ijel Evrop - pozivali i na ' j i d n ktu Ini put pi }irn1i ekiz

hn1 d- {i ndij . J r tu n lazi j d n druga-iji pri tup, dru l d i dru cija r ta

kritik .

Iz m k j n mogu-

nja, kulturni život i ekonomski poredak jedne tal ve države, 1noran1o se, dakle, koristiti i stra-11in1 izvoriina.

U 19. stoljeću - stoljeću promjena - pojavlju­jtl se ličnosti poput Oliviera, Texiera i I\lordtmana, koji na istočnu civilizaciju gledaju sa mnogo predrasuda. Preko tih predrasuda ne može1no tek tako lahko prijeći jer se radi o izu­zetno obrazovanim ljudima koji su poznavali i turski jezik. Prilikom čitanja ovih autora mora­n1o biti jako pažljivi.

... ~ A. .. ki su ptltopisi iz 19. stoljeća mnogo zani-Illljivi. Spon1enimo putovanja Ali Beja (Ali Bey) tl Bagdad i Indiju koja je pretočio u interesantan putopis. Interesantno je to kako autor u to vrije­nl e gleda na Bagdad, kako gleda na Indiju. Sve te zanin1lji e detalje pronalazimo u putopisu Ali Beja. Uz ovaj postoji još putopisa o Indiji nasta­lih iz pera turskih putopisaca.

ajznacajniji turski putopisac iz 20. ~-eĆ.a je te Falih RifkiAtaj (FalihRif/a.Attq) .. ~­u njegovi pogledi na Balkan

komuni tičku Ru iju, a.a.~&QW~~~..;M tan ku Indiju. Jer ........ Dl ·-----

• zn Jemo ---..-.- __,..,....~

------nih z·---

čajni" strane putop1se na tursl i jezik i tako ih približiti tu1 l on1 čitatelju. No prije toga trebali b1 -n1o uraditi modernu verziju domaćih putopisa - n1eđu kOJima je mnogo onih koji su od velike vrijednosti - napisanih arapskim pismom na osmanskom jeziku, što, nažalost, do sada još nije urađeno. I na kraju, imajmo na umu činjenicu da su putopisi izvor iz kojeg crpimo podatke koje ne možemo naći u službenim dokumentima, služ­benim zapisima, pismima i sl.

116

OSMANSKI SARAJI25 -TOPKAPI SARAJ

Mnogo se govori o raskoši i veleljepnosti osmanskih saraja. No oni koji su imali priliku obići evropske prijestolnice poput Moskve, lahko će shvatiti da su državni izdaci Osmanske imperije u 19. stoljeću na vlastiti raskoš izuzet­no skromni u poređenju sa izdacima drugih velikih država tog perioda.

Osmanska drža\'a potpadala je pod kategoriju velikih država koje imaju svoj osobni i karakte­rističan protokol. Protokol je prije svega podra­zumijevao razmjenu izaslanika - današnjim rječnikom ambasadora - između velikih država. U 20. i 21. stoljeću sve države međusobno raz­mjenjuju ambasadore, no ranije je mali broj država imao svoje izaslanike u drugim država­ma. Jednu državu u prijestolnici druge pred­stavljale su dvije kategorije diplomata, prvu su činili obični diplomati, a drugu diplomate sa visokim nadležnostima. Državni izaslanici pod­lijegali su protokolu država u kojima su se nala­zili. Mjesto gdje su izaslanici boravili nije se nazivalo rezidencija nego dvor (saraj). za -w&ll~· mjer spomenimo Palais de France u JSOtD

Dvorovi stranih izaslanika imali su i zaštitu. Otvaranje izaslanstva .., •• vlade države domatina. 2S Dvor sultana lit nena_1JI~fDOiun DCJStlllll

,l t' se gradi uz zg t ad, t ranih izaslansta~~· lak" ~t'' n,lprinl}l"t, llZ trai10 izaslanstvo niJe lllt gla n,ltlziti n1e)l1ana. I kola izaslanil<a imala

-u t~ rc :ln rt određenu protokolom. . , .. R ~c1n1o kako saraj Topkapi u 19. stolJecu niJe

1110aa zadovoljiti zahtjeve aktuelnog državnog

pn~okola. U Topk~piju .se nij.e mog~a. upriličiti audijencija za predsjedmka drzave, mti se mo?~a upriličiti S\'"ečana ceremonija povodom potplsi­, ·ania nekog sporazuma. U Topkapi saraju u posljednje vrijeme čak nije bilo moguće u pr~!::=: ti niti prijem ambasadora neke strane drza~~· DYor nastao u 15. stoljeću nije mogao zadovolJI­ti no,·e diplomatske standarde utvrđene poslije Bečkog kongresa 1815. godine. Stoga je odlu~a sultana Mahmuda II da živi izvan ovog saraJa sasvim razumljiva i opravdana. Ipak, u novi će se dvor preći tek u vrijeme vladavine sultana Abdulmedžida, sina Mahmuda II. Taj novi saraj je, naravno, poznati Dolmabahče iz posljednjeg perioda carevine. Sultan Abdulaziz, brat sultana Abdulmedžida, za potrebe protokola kasnije će izgraditi saraje Čiragan ( c;zragan) i Bejlerbeji (Beylerbeyi). I na koncu spomenimo saraj Jildiz (Yzldzz) sultana Abdulhamida Il.

Saraj Dolmabahče dvorac je koji se ne može mjeriti niti sa bečkim Hofburgom, niti sa Lo u vreo m ili Versaillesom u Parizu, pa čak ni sa Zimskim dvorcem u Sankt Peterburgu (današnji muzej Ermitraž). Otprilike bismo ga mogli usporediti sa dvorcem u Peterhofu. Ustvari, samo su dva odjela Dolmabahče saraja plijenili pažnju svojom raskoši

118

Prvi ulaz u Topkapi-saraj (Babi-Humajun) i česma Sultana Ahmeda Trećeg. Thomas A/lom.

-Veliki praznični salon (Buyuk Muayede Salonu) i Ambasadorska odaja (Sufera Odasz) gdje su se predavali akreditivi i gdje su se ambasadori nakrat­ko susretali sa sultanom. U prazničnom salonu priređivana je i ceremottija ustoličenja sultana. Tom prilikom bi - kao i u dane Bajrama - ceremo­niji prisustvovali visoki državni službenici koji su ulazili u državni protokol te vjerski lideri. ]oš je bila potrebna jedna velika i raskošna prostorija gdje će se uručivati akreditivi ambasadorima. Sultan je u istoj odaji, izgrađenoj za diplomatske potrebe, održavao sastanke sa stranim ambasadorima. Osim dvije spomenute odaje, Dolmabahče saraj se ne može pohvaliti nikakvim glamurom i ~~ .... ~~ zorn. Najveća raskoš dvorca svakako je stven pogled na Bosfor.

Kao što smo vidjeli, · novih dvoraca u 19. stoljeću ~-.j

Pore(l toga želin1 nagla­siti i sljedeću či11jenicu:

osmanske palače se samo po prirodnim lje­potama mogu mjeriti sa palačama građenim u isto vrijeme po velikim evropskim državama.

Drugi ulaz u Topkapi- Došli smo do zanimlji-saraj (Babusselam). J.A. ve teme. Naime, vidimo

Pierrion. da u osmansl<om druš-tvu ne postoje raskošne palače, iako su i veziri i drugi visokopozicionirani državni djelatnici imali svoje privatne palače, odnosno l<onal<e. Rasl<ošne palače nisu imali ni vjersl<i vođe bez obzi~a kojoj religiji pripadali. Nikada jedan patriJarh u Osmanskoj carevini nije imao raskoš­ne dvorce i ljetnikovce kakve recimo ima Papa. Također ni veziri nisu posjedovali bogate l<ona­ke. Ista se stvar može reći i za same sultane. J~dnom Sulejmanu Zakonodavacu l<oji je izgra­diO ~a~vu dž:miju kakva je Sulejmanija, koja će stolJeCima ocaravati posjetioce, nije nikada palo na pamet da naredi svojim neimarima da mu izgr~de~ rask~šan dvorac i da napusti Topkapi saraJ. Cuveni veliki veziri kao što su Damad Rustem~~~š~, Damad (Šehid) Mehmed-paša Sokolov1c 1l1 Damad Sijavuš-paša - koji su bili :eoma bogati i usto i carski zetovi (damad) -1za sebe nisu ostavili nikakavu poznatu palaču ili konak. U biti i nisu mogli, jer običaj je nalagao da sultanski zetovi, muževi sultanovih kćeri ili

120

Treći ulaz u Topkapi-saraj (Babussade).

sestara, žive ili na sultanovu dvoru ili u konaku sultanove kćeri odnosno sestre. Međutim, ni od tih konaka danas nema nekih značajnijih trago­va. Od poznate palače Esme Sultan na Bosforu ostalo je samo ime. Zgrada koja se danas nalazi na tome mjestu nema nikakve veze sa palačom Esme Sultan. Ovdje bismo se trebali osvrnuti na još jedan značajan detalj.

Naime, izgledalo bi kao šala kada bismo zgra­de stranih izaslanstava u osmanskoj prijestolni­ci, i to pogotovo one iz 19. stoljeća, htjeli pore­diti sa skromnim konacima osmanskih državni­ka. Pogledajmo samo zgradu britanske ambasa­de na Tepebaši (Tepeba~t), ili zgradu ambasade Palaice de France i sve će nam ".A:i~ biti jasno. Tu je još i poznata Venecij ndli~fi .....

ča iz 16. stoljeća u kojoj se mletačko izaslanstvo, a kasnije

an1basada, poton1 po?nata zgrada talijanske a111basade 11a Mački, izgrađena u 20. stoljeću, gdJe je da11as smještena umjetnička škola. Ne po toji dalle nijedan vezirski konak ili palača nekog velikog vezira koja bi se mogla mjeriti sa spomenutim građevinama. Na sceni zapažamo izuzetnu skromnost potal<nutu moralnim nače­lima, ali se tu može govoriti i o ekonomsl<im nemogućnostima.

Već smo kazali kako u 19. stoljeću u Istanbulu ne postoji konak bilo vezira bilo velil<og vezira koji bi se mogao usporediti sa velikim zgradama stranih ambasada. Svakako da se ne može govo­riti ni o privatnim kućama bogatih trgovaca koje bi se u ovom kontekstu mogle uzeti u razmatra­nje. I<ao izuzetak bi se mogao navesti samo jedan primjer - bogata porodica Hidiv koja je svoje bogatstvo iz Egipta prenijela u Istanbul. Posjedovali su dvorce, palače i konake. Uistinu se u izuzetke mogu ubrojiti palača Sait Halim­paše na Bebeku - u kojoj se danas nalazi egipat­ski konzulat - ili poznati konak Hidiv Abbas Hilmi-paše na Čubukluu koji danas pripada općini. Konak Kajserili Ahmet-paše sagrađen u kvartu Sulejmanije za potrebe ministra pomor­stva bio je predmet mnogih rasprava i ogovara­nja u vrijeme kada je građen, mada je sasvim skroman u poređenju sa konacima i palačama porodice Hidiv. Ovaj konak je restauriran sred­stvima Ministarstva kulture i turizma. Tada se bogatsvo Istanbula nije moglo mjeriti niti sa bogatsvom Kaira niti sa bogat-svom Aleksandrije.

w

Nije se moglo mjeriti ni sa raskošem u Rusiji iz 19. i 20. stoljeća. O tome u romanu (/~ jstanbul (Tri Istanbula) na veoma lijep način piše Midhat Džemal I(untaj (Midhat Cemal Kuntay). Piše kako mermerna palača podmitljivog Abdulhamidovog ministra pomorstva u očima mladog ruskog princa koji u njoj pronalazi uto­čište pred revolucijom, ne predstavlja ništa spektakularno, čak se ne može ni usporediti sa palačama koje je ovaj za sobom ostavio u Rusiji.

Svakako se moramo osvrnuti i na Topkapi saraj i njegov specifičan karakter i posebne tra­dicije, koje ga karakterišu više nego glamur i bogatstvo. Topkapi saraj zapravo predstavlja ognjište iz kojeg se razvija osmanska historija i t radicija. Svaki je sultan - čak i oni koji više tu nisu živjeli - uz ceremonije obrezan upravo u Topkapi saraju. Topkapi je jedna tradicija i potrebno je poznavati život koji se odvijao iza velikih zidina koje ga okružuju. Usto se u sva­kom dijelu saraja, u njegovu svakom uglu mam~ festira osmansko shvatanje pojma države ..

Topkapi je do 19. stoljeća dom carevine Nalazi se na najljepšem mjesto na svijetu, na Sarajburnuu, kako ga mi 'furei nazivam~ Topkapi saraja pruža e p9g1ed na Qlt:H, =~~~ Kažimo i to kako .liRP~ su vremenom mada danas.,."., .... _. koje ·::~~~.;·:~i .. ~

1

1

4> va {Jj'' va ·,1 raiar'· ku P/''' rnu u fJtJ la/r lj ra 'Jj a ha

/")r-t t-tl t u ;a 1 ral a r/(,1 rl ;r,r u Jr a jY,r·ra

L r' J v 1 J E 'l l J Ih l J E if. r J r 1 ~ f li A L f J A

1 t n \ ' "' t . , t 1

nuLu· lvt rn nnlnzila se s ko ln, u bit i inst tl uci­·,\ l \) · n nazivan1o En lerun. U su~ltni J<.' lo bio 1 ~"'han . til o lgajanja gdj' s' sv' odviJalo po 1 r t >l' olu. Sv .. 1k1 o ljel saraja itnao j ' za seb ' l ar .. 1l tL't isticne obi aj' i pravila, od Rizni '<, vanJslth i unutrašnjih o Inja, pa do bašč i l oj' su s:\ pruzale do n1ora, a kroz koje se danas pruža z lj t 1.ničl,t I,olosijek. Spon1 'ninlo kal o je dvor, ustvari odžak bo .. tandžija, bio odgovoran za ist·1nbulsku obalu, dok su za sigurnost na dvoru i u gradu bili odgovorni spahije alt.l biiliiA i konjani i kapikulu odreda.

Na kraju, svi dvorovi - baš kao i ljudi ju dužnost nekin1 drugin1 dvorovin1a ili nel in1 drugin1 instancan1a. 'l'opkapi saraj je za prilike koje su vladale u 19. stoljeću odigrao ulogu kla­sičnog doma jedne velike države. Njegovu će funkciju preuzeti saraj Dolmabahče.

ULEMANSKE ČETVRTI U ISTANBULU

Sulejn1anija, Vt•fa, Vczn d'l..il r ( ~~zneciler), Z<.'jrek (Zeyrel<), Fatih i Fatih arša1nba (Fatih ( .'ar~f)cunba) centralni su dijelovi Istanbula koje uj ·dno n1ožen1o označiti i kao ulemanske četvr­ti, zahvaljujući tnedresatna Sahn-i Seman koje je . l tan Mehn1ed Fatih sagradio u sklopu džamije i koje su u to vrijeme predstavljale najveću obra­zovnu instituciju.

Svršenici ovih medresa, kao i medrese Sulejtnanije koju je u 16. stoljeću utemeljio Sulejman Zakonodavac, dakle svršenici ŠK()j&

koje su predstavljale najviše obrazovne cije u Carstvu, dobivali su tzv. lstanb što je tada bio uvjet za dobivanje P-&--je, muderisa ili muftije. Oni koji ne ovaj ispit ne bi bili smatrani za ne i učene osobe. Život u spo četvrtima vrtio se oko ·"~~"'··­učenici medresa prow šteni. Predavanja su nim rječnikom ·KUta

davanja ili

LB O

z nu 1l l\ p n1enuti kako su obrazovne r 111 u 19. tolj eću isle protiv medresa koje

u t d tavljene asvim u drugi plan jer je for­n1ir 11 novi i te m u č i. em su se središtu nalazu e kole n1odernoga t1pa. Čak su se i te no\roosno­

vane vkole - kao što je naprimier Darulfunun -nalazile u ist im kvartovima u kojima su se nala­zile Sahn-i sem an i Suleimanija, klasične škole o kojima smo govorili. Kako bi se što bolje prila­godili novom pra,rnom poretku i no\rim prav­nim pitanjima koja su se nametala, ulemanski stalež utemeljio je nove obrazovne instituCIJe kao što su .~.\1.edresetu-l K udat i.Afekteb-i uvvab. U ovim novim školama za obrazovanje kadija primjenjivao se program zasnO\'an na zapad~ nom, tj. rimskom pravnom sistemu. Po pr\'1 puta kod Osmanlija predavanja se ne prilagođa~ vaju obavezama profesora, nego se profesori prilagođavaju utvrđenom rasporedu časova.

Velika većina turskih pravnika iz 20. stoljeća obrazovala se u ovim školama.

Zna se da su se mnoge škole kao što su Merdžan (Mercan) i Darušafaka (Daru~~afaka) nalazile u istim dijelovima grada. Kažimo kako se historija ovih dijelova grada prožima sa kul­turnom historijom Carevine. Jezik kojim se tu govorilo nazivamo istanbulskim tu~~kim. ~o~ sam bio dijete, često sam imao prilike slusati ovaj dijalekat i to uglavnom od starica koje nisu prošle kroz formalne obrazovne institucije poput gimnazija ili univerziteta: jer .u protiv: nom sigurno ne bi bile u mogucnosti sačuvati

128

D E Z

Pogled na Istanbul sa zaleđa Ejupa. r.H.. Leitch.

autentični istanbulski dijalekt. Il u tra cf e radi spomenimo kako ·e u n"iho\om, dakle istanbul­skom dijalektu, gelecek p~e enb~6 bilo ela& per~enbe, olU)'Or2 - je bilo olyor. to u nek4 i izgovarale kao "if: Te u t ar ice pričale svun čisto i na ispra an u način formirale rečerucu.

eki se pitaju kako je to moguće ako ne · duju nikakvo formalno obrazovanje. o rom na okolnosti možemo azati --... -dovale bogatiji repertoar 4.1.a~~ ... ~·-·

riječi od nekih vi o oobrazo ........ ,... nata. Ipak su to bili ljudi o ·i ovim ulemanskim grad ·

Profesori i učenici m - -blje, stanovali u u · · se nalazile i ole. '11--

26 S/jfdf{l iltrttat(Op.·liJIV;: 27 -;1Jifl!tMI ·- ..,. ......

r, z 1 i l d i z t 1 e l u 1 o g a ti h i s i r o 111 a š n i h . S a f o t o gr a -fi j, l oj ' s 'UV dj u u arhivi n1a da se vid jet i kako j u t e rr ij )n1 · bilo nH>gućc d ct se pored l uksu­zn<- g l onal a nalazi siron1ašna drvflna kuća u r 1 • vnorn stanju. (>ni koje to zan i tn a i danas n1ogu vidjeti ovakvfl prizore u nekim m ahalam a u blizini I<aragutnruka (I<aragilmruk) .

'l'u se nalazi i kameni nišan na n1czaru Ahrnecla Dževd ta (AhrnerJ Cev{ict), najvcćf'g intcl<:'ktual­ca što su ga iznjedrile 1n edrese u 19. stoljeću . Nišan je toliko odušflvio čuvflnog a ustr i" s ko r orijentalistu Josepha von J-larnrnera da je oporu­č i o da se i 11jeJnu, kad a umre, izgradi isti. N jegov grob nalazi se u okolici Beča, tačnije u I<Ioster11euburgu, a 11išan je isti kao i onaj na n1ezaru Ahrneda I)ževdela. Na njetnu piše: J-Juve-l Baki, miivcrrih vc rnutercirn-i eL<;inc-i selase Yusu..f bin Hammer28. I<oliko Ine sjećanje služi, na Hammerovu grobu ne nalazi se križ ili 11eko drugo kršćansko obilježje, u potpunosti je u orijetltalnotne stilu. Sasvim jednostavan, ali u isto vrijeme i dostojanstven nišan l<oji podsjeća na lik i djelo čovjeka koji je tu ukopan.

Nekada, kada pogledate cvijećem ukrašene nadgrobne spomenike djevojaka koje su umrl mlade, ne možete ostati ravnodušni. S druge strane, i kada posmatrate m zar pobožnih š j­hova i sufija prožima vas pos ban osj ć j. Slični osj ć ji ć vas obuz ti i k d dod t n m z rj

d džami sult n M hm d F tih . 28 On (Bog) J Vječan. Jusuf bin Hammer, historičar l pr vodllac sa tri

1 0 J zika. (Op. pr v.)

Por(·d toga st(J Jf ()~() Fatih<Jvr· dzamJJf; nasta­jala pisana knjjz(~vn(J(,t, tr) j(· tavrJdr!r bJJo j mje­sto gdjP su SC' odvijaJ(· intrjgr·, suk<Jbj i bune. Historija je zabilj~žjJa nl·kobkrJ prJbuna učenika medrese i sli ćnih nemiJib dogadaja. U 17. stolje­ću pojavio se Ustuvani Mehn1ed :Efend ija čiji su slj edbenici sve zabranjivali pod izgovorom da se radi o novotariji, upravo kao što to danas rade saudijski vehabiti. Naprimjer, branili su da se u džamijama ikamet uči sa mekamom jer je navod­no novotarija. Najznačajnija karakteristika ista-11buJskil1 džamija jesu upravo mujezini koji su prelijepim glasom učili ikamet, što je privlačilo i istanbulske buržuje da posjećuju velike gradske dža1nije. Poneseni prelijepim ikametom mujezi­na, ljudi bi, izgovarajući na sedždi Subhane Rabbije-l ala (Neka je slavljen moj Gospodar Uzviše11i), glasno izgovarali riječ ala (znači i prelijepo, prekrasno) hvaleći tako mujezina na glas. Pristalice I<adizadea nastojali su zabraniti i sitnice poput ovih pozivajući se na hadise i govoreći da je sve to novotarija. Jasno je da su stvari bile krenule u pravcu društvene anarhije.

Mehm d-paša Koprulu odlučio j kazniti ova­kv pojav i šalje janjičar koji n će libiti primi­j niti silu. Tada j U tuvani Mehm d Efi n~-posl n u progonstvo n ·p . Drž pokr t llčn nJ go~ oijaY:a.~: mog o d · j i bzir k .". .......... ~··•"Miii'~.U,~_::-.AQi_.,.\A,RI.W.,

P--~'LJII

Pogled ua Zlatni rog sa Mezarluka na Ejupu. Wiliam Henry Barlett.

a se danas, kojim slučajem, u evropskim z 'l111j --ln1a l oje svi mi smatramo kulturnim zapo­st 1vi l' ulturno-historijsko naslijeđe i da se pre­J)U ti ~ a1110 sebi, šta bi ostalo od njega? Da li bi u l in1u ostao neki spomenik iz renesanse, ili iz p riada baroka? Šta bi se desilo da se u Parizu odmah iza Louvrea podigne Swiss Hotel? Da li bi ostalo nešto od zapanjujuće kulture iz perio­da Luja XIV? Međutim, danas su ta dva kvadrat­na kilometra na kojima se nalaze ulemanske četvrti Sulejmanija, V efa, Zejrek i Fa tih Čaršamba na milost i nemilost prepuštena sudbini.

Treba sačuvati tradicionalnu arhitektonsku strukturu u ovim četvrtima, određenim mjerama zaštititi i ljude koji su tu nastanjeni. Ne smije se žaliti materijalnih sredstava kojima će se na tim mjestima sačuvati onaj stari Istanbul i tako dati podsticaj mladima da ne bježe iz tih dijelova grada,

32

., L

lEĆ d:a im .

,roe

mjerenirn o ·e đima uniStio duh starog _anr.cJ·o.....o._:l_l<...l. kamen) svaki naagr~~::i <J o e ma predstavlja istar.ly-·c 'O ·

ObjekatukojemJe d~l!la~..... · muftijstvo bb,-ši 1e ured _e· -i prije toga ured jan.icar .. og a=-e, generalštaba. Kada ·e l _6. go ine čarski odzak, zgrada je dodi~eren e čijem j e ćelu staj a o šejhul-i lam. Do tad e ih t nikada nije imao svoj objekat. Iznad ulaza nal zi se slje ,deći natopis: Bab-z .fitneydi. Ha - ldz maka1n-z ~(ta, što bi u prijevodu značilo: Bila lJ

ovo vrata smutnje. Bozijom voljotn dodijeljena su Mešihatu. Natpis je tavljen nepo r dn poslije ukidanja janjičarskog odžaka. Gledajući prema vratima s de ne tran paznju

privlači skromno turbe velikoga č ·~ .. obilježio Osmansku carevinu. 'TI m koje liči na šahovsku figuru pijun pri---....... nom carskom neimaru Sinanu. blizini, u mezaristanu oko džamij

-

nalazi se i turbe sultana Sul jm n n IWft,l~

a nekoliko kilometara dalj i turb Selima I Javuza. 'furb ul ___ _ pokorili svijet, sultana oji krasi izvanredna skromn .

Dovoljno pažnj skim di mij~

ILOC.I'\ \..'1'-lf"\11.:;1

''unutar zidina': dakle tl staroj jezgri Istanbula. P rL pu "' tili sn1o il1 na milost i nemilost sudbini. Također, nismo podigli glas ni onda kada su neposredno uz ove objekte od historijskog zna­čaja podizane različite građevine modernoga tipa. l r a o da u ogromnom Istanbulu baš nigdje drugdje nije bilo mjesta za banke i osiguravajuća društva. Ne razmišljajući o tome dozvolili smo da se tu podignu kojekakvi instituti. Neki bes­potrebni objekti koji pripadaju Istanbulskom univerzitetu podignuti su upravo u ovom dijelu grada. Nismo pokazali dovoljno interesovanja za sprječavanje izgradnje nekih objekata koji narušavaju opću sliku, čime smo pali na ispitu odgovornosti prema svjetskom kulturnom nasli­jeđu. Sokak u kojem se nalazi Biblioteka Atif Eendije, kao i prekrasna džamija koja je, zapra­vo, crkva iz kasnog bizantskog perioda, sasvim je prepušten nebrizi, pa danas vidimo kako vrvi od nekih radionica kojima tu nije mjesto. Otkuda nam pravo da se ponašamo tako nemarno? I kao da sve ovo nije dovoljno, iste ove četvrti su ujed­no i mjesta u kojima dominira bijeda i siromaš­tvo. To su mahale čije stanovništvo, uglavnom, živi dan za dan, sa neriješenim egzistencijalnim pitanjima. Ne znam treba li uopće i napominjati kako se tuda ne može proći od nagomilanog smeća, a sjetit ćemo se da je to mahala u kojoj je zakopan hazreti šejh Vefa. Tu su još uvijek i bozadžije koji su dio tradicionalnog folklora ove četvrti. Mnogi rođeni stanovnici Istanbpla slabo po~ju ove dijelove grada i sigw.;n.o daJ!propu~

štaju mnogo ne oprobavši tradicionalnu bozu. Jo.š u :~iJem: moga djetinjstva moglo Sf' lijf'po

prosetat1 s1rokim sokacima izmedu velikih džami-ja kakve su Sulejmanija, Fatihova i Šehzadebaši. T~da ~e to ~io. jedan drugi Istanbul, onaj u kojem niJe bilo ruznih zgrada. Iz jedne tačke vidjelo se i nekoliko džamija, pa čak i one udaljenije. Bio je to Istanbul pun zelenih površina i visokih stabala.

Prilikom obnove moramo voditi računa o zna­čajnim starim objektima. U vremenu koje je ispred nas moramo pokazati visok stepen brige i pQŽnje, jer nismo toliko bogat narod da bismo mogli zanemariti ovaj dio kulturnoga naslijeđa. Još jednom ponavljam kako ni zemlje za čije narode kažemo da su naj kulturniji ne mogu sebi dozvoliti takav luksuz da žrtvuju dva kvadratna kilometra kulturno-historijskoga naslijeđa.

•• l

va odn vni .. v • ) rus '"h .."__._ .. ..._

tn) in'' 'lll trn i ~rotn . l isla tnskon1 svije tu l \ '-l'- j ' s, U ll {, i j ~ lin ~l ~ t i . e koJ l' su ~t' O\ oh ko u~ irz .. tl' U zi\ ~)t l l. )edna Jt' <)Slll .. lllSka koja

1 ' t~ \ ' i ~n1an lit~J .. l odtH)sno nJego' a oca u 1 t uz !\lp a ~knji se danas lnlennje kao E rt ugru l , .r 1) n 1 .. h . t 1 n t l i s n 1 a t 1 a J u 1 a l o p or 1 j e l, l o v u e t' l g nz lana ( ()~u , l lt JJ) . l~ ilo kako bilo sigur-... ....

nt' j :-. tt) la · t n· en vij t l traj al) st.'danl stoljeća .

l 1 ug .. 1 Hn~1stija pot'erl' od l zingis l ana. a ....

nast .. vra St' prt'l (.) l"' rinlskih l"'azansl' ih i 'L tra-hanslih h .. HlO\ ~L L'.t'nidl a osnl~UL kih 1 rin' a l' · rinu1 susje ln1h vt1dara bio it' politici i

pri11 ip u prvih lSO godina osn1anslt.' iinastij '. ultan l aj 'Zid L sin Ivlurada L OZ('nio se kct'r­

k )Ill bt'ga (~ern1ijana vladara g<:'rn1ija11skog b .. ·lika {knez vine). ultan (.)rhan oze11io . ' k rkon1 biz·1nt ·kog cara l' antakuzenosa1 cin1e

111 n k·i di11a .. tija dobiva pl =-n1ićku kr izttz t­n ij nj nu u kr an kon1 ij tu. I to j i a u po tavlj· nj n1 t(1zbin kil1 za a dii1a tijon1

kkojunlu ili a dina tijon1 on1n 11 koja j la­d l Trap zunt kin1 ar t 0111. To z11a i da j

h l m il j d11 tran p t 111 k jh Hajdara, drug tr n i · r iz din tij omn n.

J ro tn u in i B j zid ll po lj dnji m n ki prin i k ji u ž nili k rk m

krim ih h no . ul n lim l J uz žni j Hf:u ul n,

u M n l j i u lj d

' u11 .. l r t ~ '

.. J .. t Ul tt u l' t .. t n 'n tt ' l \ t ~ l.... ·t h ' ·u u~LJ\ n,lt\1 ht tl' ..

Ill l~ t.lt' l { lt.l ·a, pllt\H\1

: · .. z~ a ii l n .. t 'tli it h{. tt' 1 ~·t 'i u je tzgr·t-"

I .. ~ n_\ Il e :l Ill ili 1 a n t' ,:t .. lh:1ul tJdaj ·t u E ·e· un tL ~ r tc · l n1 1 bih) t1drt til' th) i to sa

· 1n1 · g ... 1m 1z Endertula Ct :t: ..::tt · rL' ;ti, tt l o hl o

1 će b1edcYati i L Zn~1 .. d·:t je ultan o J ,_ do\' 3.0 u ll časoYa jer je dorttčak bio u sasvin1 rane sate. Bilo je tačno određeno odakle i na l' oji naćin objed treba da stigne. Zna se da s hra11a u periodu nakon Bajezita II servirala isključivo u porcelasnkim posudama, što je vjerovatno pove­zano i sa bogatom kolekcijom porcelana i kera­mičkih pločica svuda po Topkapi saraju. Prvo su aščije, a potom i češnigiri30 bili zaduženi da preduzmu potrebne mjere u cilju sprječavanja eventualnog pokušaja ubistva sultana trovanjem hrane. Spomenuli smo kako je pred sultana dolazilo 60 različitih vrsta jela. Naravno da svako nije mogao ni kušati. Sultan bi nerijetko samo probao neko od jela, a nekada bi samo pogledao i ne probajući ih. Pretpostavlja se da je kasnije - kako je to običaj u starim istočnjačkim i turskim tradicijama - osoblje jelo obilnu hranu koja bi ostala poslije sultana. Sultan se navečer

30 Naziv za osobu koja služi jelo svome gospodaru (sultanu i drugim visokim dostojanstvenicima) pod obavezom da jelo koje služi pret­hodno proba. (Op. prev.}

ponovo vraćdo u J lu· 'IlL l tu je P~' .,t ,kol >llt b lu la~no O lfe l '~lO l d l ' • f: • pi'OV(l litt Vl iJ 'Ill ·,

l OJorn · ' robu1jon1 )st ti i gl,

Sva) i j ' u] l n bio ov j ·k s 1 z 111 lt<Htl, ldk l · bio j n1f'ljstor ili un j .. tnik u a t•koj oi ltstl J n se ne zna tačno z, sv kog su] t t t v ali j svaki im o po · o koji g J Vladar svij ta, v liki sult n ul J izuzetno vj št zl t r. k Venecij i ost lih dij l v različita dj la na o novu J jale i naučn studiJ . J Nedžipolu (Gulru Neclpollu) monografiju o k u d J---koja predstavlja v stičan za p riod

Sultan Murad mogu po

l l l l l ! l \ l l l

• • on1p nu· UlJ 111

pr thodni i

-·-- • , ---.. ·-........... . -.-. l

l sUIIJbulskonJ n iv ·r;JI ·tu t) n ·ki predm ti ()rl

drveta koji s· J aLt;(· u gr dskom muz(·j11 u dvor ·u }ild11.

Sultan Al luhn ·dž1d bavio s modernim sH­l a1·s t von1, a usto Je bio i dobar kompozitor. M 'lo lij l<oj<' j ' kon1ponirao bile su u evrop­sl urn stilu. I danas s, d 'Si da se nanovo otkrije n 'l a od njegovih kon1pozicija. lako ga većina ljudi zna kao hrvača i sultana koji je volio janje­till U, sultan Abdulaziz l-lan, kojeg nam je histo­r•Ja 1 r ' l ~ tavljala u pogr :)šnom svjetlu, bio je i lo bar slil .. ar l"ao i l on1pozitor. Njegove ala fran­

t! l i altl t.urka l on1pozicij slušatelje nisu ostav­ljal ' ravnodušnin1a.

Mura l V bio j .. jako dobar pijanist, kompozi­t >r i u i to vrij 111 likar. Princ Sejfedin Efendi ( , '.!fi, dd in hJcndi), in ul tana Abdulaziza, imao j i11t r an tn z 11in1anj -onako krupan kakav j bi , p u kim min r tskim tepenicama i pripr ma r m z n k k ndilje. Nj go ... ·• , .. _ usl j u hi t riju z h ljuju i m pas~u k j m j bi r i m j t . b i ni nj .

u ul

111 ( fit:

(~ utbal en1anetLer). 1 Jako n ;:: tr, lo u nov J vc r a 6r ~ in rn l 'J s ;lj( f.o

O\ t 1 r ·1~ b~ J · Jj } j~ (J l ·vij# n.- u 'J r;pvapJ saraju. n ~ J s J ~ j Jj pr i n e, i j eJ o s n r; ',~ 1 u d 1 rJ

i v n ~ , J 1 • ; 1 , 1 v a gr a č sr ( r.J (J-! ir~ a- l

$a ad 'j l ) g j >ba vlja f;brr d vjer~vr;g vu panj a ~~u ul) , (>n ·.( g~t ·" t1;r· lr; stavlja u 1<-efJne. 1 lz r. z; j"' I e J zjl· Sr. i~tCJga mjesta. SuJtanj su

1 n ~ J i J ( tr pc ·j( ('J v,. i t;-') dH; dvQra pa se tako j J tr~ ·a j n1ni( ( i ( hazine; do kr2;a na lazj ]a l ·r( pk .. piju. r ·pc)nc tj kr>;(· d~lnas imate pri . 'n

vi j( tj J/I (>ŽC'n u pr( btrJrijama Unutrašnje rizni­( ', i 1 J rr ši ·t i su ću vani na istome mjestu.

S dt ~ n)(' dir kt ni kontakt sa narodom ostvari­v;lO prdik m " remonijc ustoličenja kada bi u lt ·u1 bjo opa --a n mačem, što se smatralo samim

~ino1n okrunjenja. Početak vladavine jednoga sultana službeno se računao od momenta kada bi ga m vlevijski šejh ili nakibu-l ešraj31 u staroj "· tvrti Ejup Sultan (Eyup Sultan) opasao mačem. Prij stolonasljednik bi, nakon što bi vidio mrtvo lij ~Jo svoga prethodnika, sjeo u zlatni prijesto koji se postavljao ispred Vrata sreće (Babussaade) u 'ropkapi saraju. I'om prilikom bi i državni veli­kodostojnici položili zakletvu novom sultanu. 1' l li su razglašavali ustoličenje novoga sultana uzvikujući: "Država i narod od sada pripadaju ul nu Ibr him Hanu .. :' ili "sultanu Sulejman

u .. :' itd. Ov j ritual i običaj nije se nikada i' n .

31 Prvak uglednika koji vuku porijeklo od Muhammeda, a.s., tj. osoba koja zastupa sve Poslanikove potomke u jednom mjestu.

144

DRUKČIJE ZU lt i~EfA JE OS A L l

Čak je i pos,jednji sultan lahjdedd.in Han pre­uzeo sultanat sjedajući u prijesto ispred rata sreće 1 primajući zakletvu. Jedinim odstupanjem od ovalrvog ob1ćaja stupanja na prijesto smatra se ustoličenJe sultana Rešada ( 1ehmed ) nakon nemilih događaja 31. marta 19(;9. godine. Ustoličenje se obavilo velikom brzinom u Ministarstvu za ratna pitanja gdje je i položena zakletva. J oš se izuzetkom moze smtra ti davanje zakletve pučiste Husejna Avni-paše sultanu

l r također u Ministarstvu rata. Sultan je petkom išao na džuma-namaz, goto­

vo uvijek u drugu džamiju i tom prilikom oku­pljala bi se svjetina da ga pozdravi, što se naziva selamluk. Svjetina nije goropadno klicala i apla­udirala podilazeći sultanu, već bi uzvikivali: "Sultane ne budi ohol, od tebe je veći Allah." Selamluk je bila veoma bitna ceremonija. U kla­sično doba narod je prilikom selamluka sultanu uručivao žalbe. Žalbe je sakupljao rikabdar aga i potom bi bile razmatrane na sastancima Carskog vijeća. Sve žalbe su zavođene u službene deftere koji danas čine veliki dio arhivske građe. Među žalbama koje su se predavale rikabdar agi ima veoma interesantnih. Žalbe nisu uvijek bile napisane na turskom jeziku.

Sultan je sa velikim vezirom korespondirao putem pisama čto se naziva telhis. TI su do -menti prvorazredni historijski izvor za strativni i politički život u 19. stoije

l L B l R L) Rl \) L l

1~n1an~k1 sultani posjedovali su različite ljud­~ , k"lt ~lk ter e. fak o možemo reći da je Bajezid I b ll' ~-o, Jek l' oji je volio čitati, dok je sultan ~ hn1ed I bio lukav i samozatajan, zbog čega je i u p1o pobijediti braću u periodu interregnu­ma32 te ponovno uspostaviti jedinstvenu vlast u carevini. Murad II se mnogo interesirao za istočnjačku književnost i sijasetname (djela o upravljanju, op. prev.). U vrijeme njegove vlada­vine nastali su mnogi prijevodi. Sultan Mehmed Fatih bio je vladar- prosvjetitelj svoga vremena, vladar kojemu su se svi divili, a mnogi i zavidje­li. Iako se ponekad s tim malo i pretjeruje, 0 1}'l­

dano se zna da je ovaj mladi vojskovođa pozna­vao grčki, talijanski, perzijski i arapski jezik. Iz domaćih i stranih izvještaja saznajemo da je dobro poznavao i historiju. O tome su nam pisa­ni trag, među ostalima, ostavili Mlečanin

Giacomo de Languschi i Bizantinac Kritovul. Bilo je još sultana i prinčeva koji su dobro

poznavali strane jezike. Princ Ahmed, brat sul­tana Selima l, toliko dobro je poznavao arapski da je mogao pisati sijasetname na arapskom jeziku, dok je sultan Selim I poznavao perzijski i bio jako dobro upućen u perzijsku poeziju. Sultan Sulejman Zakonodavac mnogo je čitao i dobro se razumio u poeziju.

Sultan Selim I Javuz bio je veoma tempera­mentan čovjek. Posebno je bio osjetljiv na laž. Kada bi se ispostavilo da je neki veliki vezir

32 Period 1402-1413. godine kada su se sinovi sultana Bajezita l me4usobno borili za krunu. (Op. prev.)

~

DRUV(IJF PJl / UMIJE/.t·NJ E OSMANLIJA

posegnuo za neistinom, JetjeJa bi mu g] a va. To je, doduše, bilo i pravilo u to doba. Jer se po državu laž smatrala najpogubnijom osobinom kod jednoga zvaničnika, tako da se ljudima koji su upravljali državom nije mogla oprostiti. Izuzetaka je jako malo, samo su se rijetki uspjeli spasiti sigurne smrti, mada političku kaznu nikako nisu mogli izbjeći. Među sultanima je bilo i onih veoma srdačnih i blagih. Međutim, opća karakteristika osmanske loze bila je, zapra­vo, ujediniti sposobnost i uspjeh i ne govoriti mnogo o stvarima od državnog interesa. Čak su · 0 11. · temperamentni, kakav je bio Selim I, na neki način tajili svoje osjećaje i misli.

To kao da je bila karakteristika sultanske porodice. Stoljećima niko nije niti pomislio na to da bi trebalo vladajuću porodicu zamijeniti nekom drugom. Članovi osmanske dinastije imali su karakterističan odnos s narodom. Bila je to dinastija koja je zaredom iznjedrila desetak velikih vojskovođa, a mnogi njeni članovi su bili poštovanja vrijedni umjetnici. Jedan narod su doveli na vrhunac moći i vrhunac blagostanja. No upravo su nedostaci osobina karakteristič­nih za ovu dinastiju utjecali na to da se carevina ne othrve suvremenim tokovima s početka 2Q stoljeća i da na kraju propadne.

0srr.a~ 'Om o za o :a~ .. a r .... eć pa.Sa ·e _-...._ .... r, .... ·- ·-·-

ca etuno ogfa r ećl ć "e a e z··s ._

grnu pa-i šah što ozna ea a o o~a .,.o.... o z zspod nogu šahovih ..

Pase pocinju od cina nzirliva i oni u skom rustvu ojnicki zapo' -ednici. fuli a -e ćin koji bi danas odgo arao brigadnom genera­lu, a dobi,,ali su ga upravitelji sandžaka - san­džak-bezi. Bili su \70jnici i pripadali su .. o-nic­kom staležu. aravno, imali su i civilnih zadu-., . ze nJ a.

Do 19. stoljeća osmanska administracija ne dijeli se na vojničku i civilnu klasu. U visokoran­girane zapovjednike koji su bili iznad sandžak­begova ubrajaju se veziri na čelu ejaleta, ili p · drugi i treći vezir koji su se nalazili u cen i prisustvovali sjednicama Carskoga vijeća

(Divan-z Humayun), potom zapovjednici mor­narice (kapudan-i derja ili kapetlm:paša) koji bili u rangu vezira, te rumelijski i anad"·&!'l~ beglerbeg. Iako je sigurno bilo i izuzetaka, .~ .... je struktura bila ovakve kao što Dužnosnici koji su aal2 stoljeća ejaleta bili su vonj~ V-iše ....... __ .... _ ..... _ vjednici, ~ada ~·'!!-~ sintezi o\98 :g~~u:JJ~\1

~ a l' apetan pašu - koji je bio zapovjednik u rangt1 vezira i član Carsl<oga vijeća - nije b io tivjet da tnora biti osoba upućena u pomorstvo. Bilo je dovoljno da bude imućan kako bi u t re­nucima opće osl<udice, kada centralna r iznica nije u st anju izdvojiti novac za izgradnju brodo­va i održavanje brodogradilišta, lično mogao osigurati potrebna sredstva, uglavnom iz vlasti­tog džepa. Usto je trebao da bude i dovoljno energičan te da posjeduje razvijene lidersl<e sposobnosti. Tal<o ćemo vidjeti da su lrrn7 hi tn­

riju dužnost kapudan paše obavljali i oni koji nisu prošli kroz mornaricu, l<ao što je Fatihov veliki vezir Mahmud-paša ili l<asnije Mehmed­paša Sokolović. Historičar Jilmaz Oztuna (Yilmaz Oztuna)

skreće pažnju na to kako je kapetan paša I<ajserili Ahmed-paša u znak protesta protiv preimeno­vanja zvanja kap udan-t derya u ministra pomor­stva (Bahriye Naztrt) učestvovao u puču protiv sultana Abdulaziza. Iako se pouzdano ne zna da li je to bio stvarni razlog njegova priključenja pučistima, ovo se mišljenje nameće kao sasvim logično. Naravno da se svi oni koji su bili u rangu vezira nisu ubrajali u vojnički stalež. Najbolji primjer imamo u nišandžiji koji je bio jedan od članova Carskoga vijeća. S druge stra­ne imamo i janjičarske age koji, iako su bili u rangu vezira, nisu imali naziv paša. Zapovjednik janjičarskog odžaka nazivan je agom i bio je član Carskoga vijeća. lako je vezir i komandant ipak je bio samo aga.

150

]Josto je j vi <;okoran fTi rani d rz a~/[} l. .l l

. . . . . o A (J uznrJsn JCJ ko )l su dobih 1mc po zanima nJ· u k(>J. im (! • b ·

.~u sc avJ-li. Takav je slučaj sa DZerah Mehmet-pašom ~G_errah. Mehm~t-pa:;a; koji se nalazio i na polo­zaJU vehl~og v: zJra. Kako je bio poznat kao hirurg nazvan Je Dzerah. Poznata istanbulska ćetvrt Džerahpaša ( Cerrahpa:;a) dobila je naziv po dža­miji što ju je tu dao izgraditi ovaj osmanski držav­nik. Na neki način izgradnja Istanbula bila je posao koji su obavljale paše. Gradeći hamame, medrese i prije svega džamije podsticali su nase­ljavanje, odnosno formiranje novih mahala oko spomenutih objekata. Zbog toga kažemo da je Istanbul grad paša. Mnogo je gradskih četvrti dobilo naziv po različitim pašama.

Iako je osmanski vojni stalež u klasičnom dobu uglavnom obrazovan u Enderunu, bilo je i onih koji su još kao adžemioglani odmah pri­premani za odred janjičara. Ovaj je sistem zaci­jelo bio u tijesnoj vezi sa institucijom Od 17. stoljeća devširmom su '-&tzJ~~.aVJMIIW tovani turski dječaci iz Regrutirani adžemioglan između 10 i 12 godina - · .~ Edirne saraj, Galata sve zavisno od tal~enl:a):-;:gt~

cije. Dječaci koji...,._,..,.,._ čitanju i · što je baš svakim.,_._ .....

Isplovljavanje Kapetan-paše iz dvorca Džebedžiler (Ce

ostao 14 i pol godina bez prel<ida, u vrijeme vla­davine tri različita sultana. Doveden je putem devširme iz pravoslavne bosansl<e porodice u kojoj je bilo i sveštenil<a. Nije regrutovan na silu. Njegova porodica je dobrovoljno pristala da se njihov sin uzme u devširmi, a l<asnije će skoro svi članovi porodice prihvatiti islam. Međutim, brat Mehmed-paše bio je patrijarh Pećke patri­jaršije. Mehmed-paša je izvanredno poznavao jezik i književnost, što i ne začuđuje ako se uzme u obzir ambijent i porodica iz l<oje je sti-gao u Enderun. · Među regrutovanima putem devširme bilo je

dosta onih koji su bili dobri sportisti, muzičari, kaligrafi, onih koji su jako dobro poznavali knji­ževnost pa čak i islamske discipline poput fikha (islamsko pravo). Jedan od takvih je i Lutfi-paša, veliki vezir iz perioda sultana Sulejmana, koji je

napi~ao poznato r )1 () pr)rj nar)jrJ lOm A safname.

Jedan od onih Y.rJ)J su s~ razumjeli u umjetnost bio je i Ibrahim-pasa iz Parge1 za ži ''J ta prJznat kao Sretni (Magbul), a nakon smaknuća kao Pogubljeni (Maktul). Dugo god1na bio ;e u. blizi­ni sultana Sulejmana Zakonoda 'Ca i bio je toli­l<o obrazovan i upućen u umjetnost da je ćak i sultan-umjetnik, kakav je bio car Sulejman, od njega imao šta naučiti.

Bilo je i paša koji nisu prošli kroz Enderun i l<oji nisu znali čitati i pisati. Jedan od takvih je i I<emankeš Kara Mustafa-paša, poznati veliki vezir iz vremena sultana Murada IV i Ibrahima I. No to ga nije sprječavala da državom upravlja na sasvim uspješan način. Bio je vezir koji se dobro razumio u finansije, u najmanju ruku jed­nako kao i oni koji su se školovali za to. Možemo kazati kako je bio izuzetno uspješan i na bojnom polju, ali i u državničkim poslovima. Njegovo nas ime (J(emanke~ - strijelac) upućuje na to da

je dobro baratao lukom i strij~~~~· . . . Među paše koji nisu vladali citanJem 1 pisa-

njem spada i čuveni veliki vezir Koprulu Mehmed-paša (Koprulu Mehmed Pa~a), pozna­ti vezir koji je ostavio traga u historij~ o.smanske carevine. Njegov sin Fadil Ahmet-pasa Je ~obr~­no nadoknadio nedostatak svoga oca. Cak Je postao veoma poznat mu?eris koj! j~v i~ ~em skoga staleža kasnije presao u VOJnički 1

glasoviti veliki vezir. . . Kroz historiju je bilo 1 takvih o.-.wM•

što smo već spomenuli, neki ~eo~~

staleža l <ji su zauzin1ali visoke položaje sa ' ino nl paše, po tj ' ~u iz ulen1anskog staleža. Bilo je 1 onih koji su otišli u suprotnom pravcu, dakle iz ' oj nicl og staleža u ulem an ski. Jedan od takvih j :\ 1 (u' eni I en1alpašazade, odnosno Ibn !(e mal. l u 19. stoljeću bilježimo primjer kazaskera koji je prešao u upravnu strukturu i postao paša. Govorin1o o poznatom historičaru i pravniku Ahmetu Dževdet-paši (Ahmet Cevdet Pa~a). Vojnički stalež je u Osmanskoj imperiji domi­

nirao u civilnoj upravi. Prije svih tu su bili fener­ski rumi u kancelariji reisulkuttaba, 33 potom Armeni i turskih službenici.

Na čelu ulemanskoga staleža nalazili su se kadije i kazaskeri te šejhul-islam koji je od 17. stoljeća prvi čovjek ovog staleža u Carstvu. Do perioda modernizacije Carstvom su upravljali državnici uglavnom dovedeni sa Balkana i iz Anadolije putem sistema devširme koji je bio na snazi oko 200 godina, ili na način da su kasnije u potrazi za karijerom direktno dovedeni na dvor ili u janjičarski odžak. Neki od njih bili su Bošnjaci, neki Albanci, a neki pak Turci i svi su se - kao što smo već naglasili - razlikovali po sposobnostima, talentu, odnosu prema umjet­nosti. Potrebno je naglasiti kako među tim momcima, budućim državnicima, nije bilo dis­kriminacije i kako se niko zbog svojih eventual­nih sposobnosti nije držao superiornijim nad onim drugim.

33 Glavni sekretar koji se nalazio na čelu svih kancelarija. U procesu re­formi postat će ministar vanjskih poslova. (Op. prev.)

IJPUYrlj Rf.7lJMIJEVANJE OSMANLIJA

ćak i u J 9. stolJcć u postojala je skupina paša koj i nisu prošli klasično obrazovanje nego su došli iz redova obične vojske (nefer). Neki od takvih paša bili su Jedi Sekiz Hasan- paša (Yedi Sekiz Hasan Pa~a) ili d rugim imenom Ćorumlu Hadži Hasan-paša (c;orumlu Hacz l lasan Pa~a),

potom Tahir-paša zapovjednik albanskih tufek­čija34 i dr. Međutim, i Abdulezel-paša koji je pao kao šehid u boju u Grčkoj, također je bio alajli paša, dakle paša koji je prethodno bio samo obični vojnik. Među takvtm pašama bilo je čak i onih koji se nisu znali snalaziti na karti, no kako

· p ografiju poznavali napamet nerijetko se dešavalo da su imali bolju orijentaciju u prosto­ru od nekih pismenih vojskovođa. Bilo kako bilo, turska je vojska u 19. stoljeću doživjela ogromne promjene, za čiji se početak može uzeti uvrštavanje prirodnih nauka u moderni sistem obrazovanja. Inače, u 18. stoljeću prelazi se na centraliziranu i redovnu vojsku. Kako su vječiti neprijatelji - Nijemci, Austrijanci i R · - izvršili određene reforme vojničkoga SJSEftfla).

tako su i Osmanlije bili primorani u . ce • &Ul. ~.,.

Novoutemeljene inženjerijsl<e š bi · su služile za obrazovanje inieaje.r kaji će ....,· ~ vati vojničke odrede,. prij · jerij inženjeriju, baš kao što J# • vojske. Svaki dili bi

l l l t ,, l J l ' l 1\ ) l l

nicl e gr tq (', inac ' nei:;ostavne za redovnu voj­sl u l o · ' :-;u sacinjavali vete rinari neophodni za l on 'h lt pul , potorn liječn ici i ratni hirurzi. Ova lv.1 voj n ici .. 1 odj 'ljenja - inžcnjerijsl o i tehnič­

l (l - ne ·e bit i dovoljna tol ·on1 l8. stoljeća. \loj ne •nedi ·i ns l e i vcterii1arsl ·c š l-ole inkorpo­r·irat ·e sc u ·ivilni "' l' l tor i u l 9. stoljećtl biće orgnuizirnnc na iston1 j)l'itlcipu kao i pravne, llli\ lVne i trgovai·lt', ial' l ·ivilne ši-ole. Od tog 1non1 'n ta s' u o, niHil .. J oj voj~ ci počinjtl javljati ref rn1 'i noYi til v< ·ntl a i oficira, l ao i usllađi­v .. tn ' ' ,1 111 l l 'rnin1 n1ctodan1a Il'l vin1 poliima.

't1vu ' r 'f rn1 ' l' oje Ct' doprinijc ti da se poja­vi n vi 111 ) i<:'l'ni t it l on1at1dai1ta u o n1anskoj \'{ ·s i o gle la \1 s ' u p<HlO\'nonl u ... post·:tvlja11ju \1 ·n ' sk J 1\ ·k t ~L - i Ha rl i 'e) odn1al1 nakon ukid,1nju · tn·i ar k g korpu a 1~?2 . godine, a

t lill i u ran j u p ta' i v j11e ':tkaden1ije "rk 'ln-i H 11p kad ,,ni i l 4 . k ja j po .. toj a­

lt i u ' j11 • trukturi 11 kih ropk ih z malja. l , tl d' i j pr ttd11 in titu ·· iz kojih ' iza 'i k d u· k 'i ~ t riti r 111 ntt man ku oj-

lti n1 d rilU hi t riju Tur . rditi ka

·tn • l u

--

URUK l lj RAZ UMfJ E

vilajete na čij em su se čelu nalazile civilne paše koji su obnašali funkciju valije. Vojne oblasti su ponekad obuhvatale i više vilajeta, što je pri­mjetno i u organizaciji pomorske službe.

U novom sistemu organizacije pojavljuje se i nova oficirska klasa koja će iznjedriti neizmjer­no vrijedne ličnosti. Prije svih treba spomenuti heroja iz Grčkog rata Gazi Ethem-pašu. Zanimljivo je kako je Ethem-paša bio toliko obrazovan da je iz vojnoga pohoda donio neka vrijedna stara djela. U svakoj bici u kojoj je uče­stvovao polučivao bi nevjerovatan uspjeh. Svaku dužnost koja bi mu bila povjerena izvršavao je krajnje odgovorno i uspješno te je svojim sveu­kupnim angažmanom zlatnim slovima upisao svoie ime u historiji. Jednako uspješan bio je i Gazi Ahmet Muhtar-paša. Potom i jedan od velikih vezira iz posljednjeg perioda i ministar rata Mahmut Ševket-paša koji je do te mjere bio obrazovan da je iza sebe ostavio nekoliko djela. Svi spomenuti su paše pruskoga tipa. U isto sn vrijeme odlično poznavali vojne tehnike i Yjeiti­ne, ali i historiju, za što je najbolji primjer

hmet Dževdet-paša. Ova no oobrazovana grupa predstavljala je

p roce modernizacije carevine. neu pjesnoga Enver- zbOg ranog 1111~ pred .. · uimerm•rr~S~n

l otvrda teze n tlsl jt'snosti novih generacija. Nij' sltl aj110 da stl svi s1 0111 'nuti sredinon1 Prvog ~vj t: t l' g rata prot11akt1t1ti u generale (tr1irlivr1), a talia "' tl ii1r:tli 35 36 godii1a i bili već odav110 sazr :\li voj11ici koji su se borili dvije godi11e tl Siriji i }cilletltl, a tri godine kasnije učestvovali i u bor·­batlla protiv buntovnil<a po makedonskin1 vrleti­Illa. Vidimo da su pored iskustva l<lasičnog rato­vanja učestvovali i u borbama protiv bu11tovnika i odmetnil<a. I<al<o su obrazovani u vojnim aka­den1ijama, pratili su i stranu literaturu i bili u stalnom l<ontaktu sa ci,rilnom elitom.

Naprijed spomenuti paše su - u burnim godi­nama za imperiju - rano sazreli l<ao vojnici, rano su unaprijeđeni i l<ao mladi generali sa 35 godina ušli su u Rat za neovisnost (isti/(lal Sava$l, 1919-1923). Ovaj su rat vodili ti isti komandanti na ratištima po Čanakkaleu, Gali ci j i, Kavkazu, Jemenu, Bagdadu, Palestini i Suezu. Među njima je bilo mnogo zanimljivih ličnosti, a jedan od takvih je i Omer Faruk-efendija, sin posljednjeg halife Abdulmedžida. Bio je prijatelj Mustafe Kemala Ataturka. Studirao je u Prusiji i bio poprilično dobro obrazovan. Bio je izuzetno dobar vojnik. Iz svega spomenutoga evidentno je kako orden crnog orla (kara kartal ni~anz) za zasluge u borbama protiv Francuza na Marni -boreći se na strani tada naših saveznika Njemaca - od sultana nije dobio samo zato što je član carske obitelji nego zbog istinskih zasluga i doprinosa što ga je dao. I Osman Fuat-efendija je bio komandant koji se dokazao na S ecko

fr )JlLU. ()vo su bili san1o 1 j i h pr i 111 j • ra.

M ·du pašan1:-1 j l il< i oni J J (ji su z vr'. ili prusk \ akadttnij ·t 01 il koji su 1 J<~ li f1 n u sk o obrazovan j ·, kao v. t o s 1 S t kr u 1 .'" (.~u) 1 u fJrl.~tl), branitelj l,dirn ·a, Ali Riz 1 ~.t koje• u j • zbog rat ni h zasluga u Skadru (J ~r j sk dl r, n4 tvrdav<\) ponovno vra '·'n X.j n 1 ·š , J< 'J Ali Nizan1i .- paša i dr. lJ grupi ugl dni l 1 (š, J~ l z ili su se i dokazani prva ·i iz Rata z, n ovi r < st, kao što su Asin1 iunduz (Astrn Gh1ndii.z) i lsn •t l Ilon u (isrnet Jnijnu), koji su s istakli k,< prvo klas11i ko•nandanti. Poznato nan1 j , k ko u n )kj komandanti poput Mustafe l( Jn· J-pa uspj Ji rehabilitirati carevinu koja je u l'rvom svj t skon1 ratu skoro pa uništena, a u postr tnom periodu dovede11a u još teži polož j. Usto u uspjeli reorganizirati vojnu i civilnu lužbu i bili kadri upustiti se u novi oslobodil čki r t i iz njega izaći kao pobj dni i. Očigledno je da su ti ljudi im li zn

cije čak i u stvarima koj u išl d J kih, što je svakako r zult t i nja novih škol u 19. olj ć , .... ,.,. su ga mladi oficiri kl' ž v ć v likoga e r tv .

KADIJE

Institucija kadije jedna je od najbitnijih insti­tucija kako u Osmanskoj imperiji tako i u cije­lom islamskome svijetu. Riječ kadija dolazi iz arapskog jezika, od kori­

jena kaf, da i ja koji nosi značenje suditi, dok sama riječ kadija označava sudiju. Poznato je da je institucija kadije jedinstvena i originalna. No u isto vrijeme bi se ta jedinstvenost dala i relati­vizirati ako znamo da na cijelom svijetu otkako postoji društvo i država postoje i sudije, a zani­mljivo je da su u jednom periodu u Evropi sudi­je upravljale gradovima.

Osmanski kadija je, pored toga što je sudija, istodobno i notar i nadzornik vakufa:t·r iellll

njim rječnikom kazano gradv.-. ... ~~~ ...... :M

bio taj koji je zapovijedao oCJJr:eJJ•a.1· za uspostavljenje i oču.y_~~··~~~

je (zabtta), gradskih ... ........_,.,., -noćnih čuvara

državni (esnaj), ....... -x•e~2

sasvim ··!:ml~tt•~•

ez e r d z ic·, ~[O ~a~ ·m odgo ara ~

"-# a 4"im drza -ama. e a .. a sluzba pr··e .: ega pokazuie kako

. e O an- ... a impe rf a - kao nasr edni ea R1m-- ,e er··e . rao po-_·edn·e ~.:.rru;ko carsno- na

· o ""O • pro--oru -redozemnoQ bazena formi-~ ........

r a zna-no· m·eri cen raliziranu upravu. ~ e obla~ : -o·e :u b. e pod ·lascu Osmanli·a "adi· e su se :lo--a ·ate dire crno iz Istanbula.

J..

'adra u }\nadali·i i Rumeliii sta-. ali anaa.o- -·irumeli·s --·kazasker:.Spomenimo i -o ... ako ·e za Egipat -ažila posebna hi·erarhi·a. oš ·ednom !:agia -irno -ako se u prr e tolnici

aonos· a odluka o posta\ran·u s\-akoga ' adiie, od onog u najman·em kadiluku pa do onoga u

• l

fiaJ'BCem..

Kadija je pripadao ulemanskoj klasi (ilmiJ')'e , što znaci da je bilo potrebno da završi med.resu i dobije potrebnu diplomu, odnosno don~olu (icazet . S\rrsenici medresa karijeru su otpoči­njali na tri razlicita polja. Prvo je bilo mjesto muftije (ifta), drugo mjesto predavača na me dre­si tedris i treće mjesto kadije (kaza). Svi oni koji otpočnu karijeru na jednom od spomenutih polja, manje više u svim islamskim zemljama uživali su odredeni ugled. o u osmanskom je sistemu postojala i jedna znatna razlika. aime, svi su bili izjednačeni po protokolu i da bi dobi­li funkciju morali su proći određene obrazovne institucije, odnosno položiti odredene ispite koji potvrđuju da su sposobni za obavljanje funkcije. ije bilo bitno koju je medresu kandi-

162

dat za rsio i 'or ""O ·u ·e od· a po ađao. o upoceth.'U ·e bilo ·a 'O bitno da ·e .. an dida po o­zi o potrebne i p· e 'o·i u po r · ali n·e o obraz o' anost a u 15. i 16. stor eću o 'an ·da ~e tražilo da su s rsenici Fa iho e Sa - · e~- a ili Scle mano,,.e Sttle :nzani e medre e "'o·e u co \~i~eme bile na·prizna ··e ·so'e ·sams'e skale. Osobe ko· e su izlazi e ·z o · medresa dobi' si diplomu od svoga muderi a iz az1 u na ispit pred mieso\ ·ru komisru gd·e su bili pro­' · era,·ani i usmenim i pismenim metodama .

'Oliko bi usp·esno polazili i ta· ispit dobi ali su tz\.. istatibulski ruus lstdnbul Ruiisu , bez koj eg jedan S\·ršenik medrese- makar da ·e i 40 godina stjecao znan·e po raznim medresama ­nikada niie bio cijen· en kao ona· koji ·e polozio taj ispit. Oni ko·i ne bi dobili lstanbulski ruus nigdje unutar granica carevine nisu mogli oba -1·ati funkciju muftije, predavaca na medresi, a posebno funkciju kadije. eđu kadilucima ·e postojala stanovita gradacija, baš kao i ~ .. preda ačima, odnosno muderisima u Rumeliji i Egiptu. a dužnost su Sl1111J811·

dnevnom plaćom od 25 akči. ·· raugirani •

karijeru su počinjali u asab·, a ~· rani u ećim medresama. pokaže ........ dovoljno učen, mogao je b. · ·UIIiaprijeden

• zvanJe. Dže det-pasa, nmlltl1f!· ·dlial911ilk

historiji, arijeru ..,..,._;_ obrazovnih IDS1ED

1 r >h'~or ( r lin,tri 'us kih zr l n1iir.lerrisi11). l ,\l O }t\ l i< izttzt'( IH tlS J jt'S;lll , focJjjeJj< Jl J1lU j •

111 l ~l z , l ~ l t' 1 \1 . l a l o n . ~ t o j t • j · l n o v r i j e n 1 • s J u ž­l ' ,l > ~a t i 111 i n ( 11 1 , d lu e i o j · n a p u s ti t i u J e-111 ,u 1 ~Lt l e ž i 1 re sa o j e u u pr a v n 1 s t a J e ž, i to u ?. ' ·1 n j u v e z i r a. 'J 'a k o s u i J a d i j p o J{ u m e Ji j i i \ na lij i, a lt k' at no st \penu na koje In su se

nalazili 1 < j njali karijeru u n1anjin1 kadilucima a 1 la u od 25 akti dn vno. l~o je značilo da će

iz 1 rih< la koji dodu u sudnicu satn uzeti plaću. J adi'a j vr menom bivao promican, a na jed­n n1 n1j tu nije n1ogao ostati više od jednu i pol do dvije godine. Smatralo se da će se kadija,

stane li duže u istotne n1jestu, sroditi s naro­dom i da će izgubiti potrebni autoritet i ugled. Kao sto smo već kazali, kadija je u isto vrijeme grado11ačelt1ik, 11adzornik vakufa i kontrolor regularnosti u procesu prikupljanja poreza. Ako e još u Injestu gdje službuje nalazi i tvrđava - a

uglavnom se nalazila - nadzorni organ za posa­du tvrđave kao i za njenoga zapovjednika (diz­dar) nije bio vojni zapovjednik te oblasti, dakle sandžak-beg ili beglerbeg, nego kadija. Ra~ jednoga kadije kontrolirao bi drugi kadija,

speciJalno određen za tu zadaću. Kadije kontro­~ori nazivali su se mehayif mUfetti~i. Zanimljivo Je da kadije ponekad zajedno sa stanovnicima kadiluka podnose predstavku centralnoj vladi u Is~b~u. Ta funkcija u potpunosti odgovara nacelniku okruga. Po šerijatu kadija je i pred­stavnik stanovništva jednako koliko i službenik u službi države. Ovo je izuzetno značajan mome-

164

nat. J<acfjj'>k _, su,lnice f td/ r ionirale su na princi­pu j('clnog sud jj (· - v rl rl 1je. ) to će se izmijeniti u J 9. stolJ(·r:u.

Institucija tužitf·1j a u ~JJt.i nije prJstojaJa. Tek je ustanovljena u 19. stoJJf·ć u. Isto takrJ nisu posto­jali ni advokati. Sve su () VO institucije koje ne postoje u islamskom pravu. Posmatrano iz ugla ondašnjih prilika, za ovim institucijama i nije postojala velika potreba. Kadije u Osmanskoj carevini nisu primjenjivali samo šerijatske pro­pise, nego su, shodno zahtjevima, interpretirali i orimjenjivali odredbe iz običajnoga prava. I<adija je kao čovjek iz upravnog staleža imao i ogromne odgovornosti. Ponekad je sve to za posljedicu imalo tragične rezultate.

Sultan Murad IV dao je objesiti izničkoga kadiju jer ovaj zbog sniježnih nanosa nije uspio osigurati prohodnost puteva kojima se kretao sultan idući u pohod na Bagdad. Dakle, kadija je pogubljen jer nije obavio dužnost koja ulazi u njegove upravne ingerencije. Moguće da su u Osmanskoj imperiji ovi ljudi koji su uživali civil­ni, ali prije toga pravosudni status, posjedovali i jednu vrstu privilegija. Nisu pogubljavani dav­ljenjem niti im se mačem nametalo sprovođenje određene politike. U adaletnami iz 1595.g. što ju je objavio moj profesor Halil Inaldžik, padišall prijeti mnogim dužnosnicima da će · ... određene kaznene mjere ukoliko ne no izvršavali svoje obaveze. Dalje · · prijetnja koja kaže da će "~ .. :...-.. :1

ni u !rvanj i tako biti 'P-~A~o!ll

niJe nrkada desilo da se kadije kažnjavaju na pon1enuti 11ačin, no ima još strašnih prijetnji,

čak 1 onih koje potiču iz predislamskoga perio­da. HNe dozvolite da vas opusti misao kako krvne kazne neće biti primjenjivane. U slučaju bilo kakvih nepravilnosti naredit ću da vas pogube ne puštajući vam krv:'

I<adija kod Osmanlija dobiva zvanje, biva postavljen u neko mjesto na službu, potom se opoziva i u Istanbulu čeka novo postavljenje, što se naziva mazuliyet. U ovom kontekstu mazuli­jet (što znači oduzimanje dužnosti, smjenjiva­nje, op. prev) ne označava opoziv zbog neke nepravilnosti u radu. To je period čekanja nakon kojeg kadija dobiva tzv. mevleviyyet i imenova­nje u neki od većih sandžaka. Tahtaba~z je naziv za kadije koje u Istanbulu čekaju mevlevijet, dakle unapređenje.

l!.s~ut ć~ ispričati i jednu anegdotu o kadiji koJI. Je sluzbovao u Kirklareliju, a koji se tada ?azivao Krkkilise35 (Kzrkkilise), nakon čega je cekao unapređenje i novu službu. Priča se kako je p~s~enom molbom tražio da bude postavljen ~ BitOlJ (tur. Manastir). Odgovorili su mu kako Je polo~aj bit~lskoga kadije jako odgovoran i kako nJego~? tskus~o nije dovoljno za jednu takvu funkCIJU. KadiJa je na to kazao: ~ko sam mogao držati pod kontrolom četrdeset crkava za~to . onda ne bih mogao upravljati i jedni~ običnim m na tirom?"

Hij rarhija, obrazovanje, isku tvo, razli iti 166 35 Kirk - tur. četrdeset; kllise- tur. crkva

ispiti za buduće kadiJe, neki su od elemenata kojima se uspostavljala kontrola nad ovom insti­tucijom. Iako su različite nepravilnosti u radu, povremeni slučajevi mita i korupcije umnogo­me narušili pravosudne institucije, kadiluci su se održali do kraja Osmanske imperije.

Ovdje čitateljima želim ukazati na jedan detalj koji nam govori nešto o kadijama, ustvari o insti­tuciji koja je već odavno samo clio naše prošlosti. U Uskudaru na greblju Karadža Ahmet36, na jed­nom od starih nišana, čiji se broj smanjuje jer se iz dana u dan uklanjaju, stoji sljedeći natpis: On (Allah) je Vječan. Misirski kadija, koji je idući kopnom u Siriju, krenuo iz Hame u Trablus Šam i na putu se razbolio i umro. Naš kadija Sultan Ahmetimamzade (Sin imama carske, sultan Ahmetove džamije, op. prev.).

Znamo da su imami carskih džamija bili učeni i veoma obrazovani te da su imali i veća prima­nja. Bili su poznati u cijelom Istanbulu. Znači da je kadija o kojem govorimo sin ili unuk nekog tih imama. Na nišanu dalje stoji: Merhum i magfur essejjid Mustafa efendi, el-F~ 1919. Iz navedenog se jasno · & da je i u posljednjim trzajima carstva, ada mnogt

dijelovi izgubljeni, među njima · Damask, msti~ tucija kadije još u ·je ua.·--·

Jasno je da su lj~~~·

36 Jedno od dva najpoznatiji IStMlbUISD

u azijskom dijelit 370najkojemje

vi .. l' i nl 1 l zajin1a nerijetko bili tu kao nasta­val' p rodicne tradicije 1 da su obavljajući preu­z tu funkciju dospijevali u sve krajeve prostrane iinperije. Svugdje ima nišana kao što je onaj o kojem smo maločas govorili. Ako ih pažljivije pogledate, vidjet ćete kako je, naprimjer, neko rođen negdje u Rumeliji ukopan u Bagdadu, Trabzonu i sl. Jednako ćete uočiti i mezare trab­zonske ili istanbulske uleme i njihovih pntnm'"' ­ka širom Anadolije i Rumelije.

Ukidanjem janjičarskog korpusa 1826. godine i kadije gube ulogu koju su do tada imali. Ukidanjem janjičara, koje se naziva sretni doga­đaj (vaka-i hayriye), institucija kadije doživjela je velike turbulencije.

Ukidanjem janjičarskog korpusa nije se ukinula samo vojska; možemo kazati kako su i snage zadužene za uspostavljanje i očuvanje reda pogo­đenje ovom reformom jer su gradski nadzornici, noćni čuvari reda od kojih su se, između ostalih, sastojale te jedinice, pripadali janjičarskom odža­ku. Pomoću tih odreda održavao se javni red i na Adalaru38 i u nekim od luka. Kadija je svuda - ne samo u Istanbulu - sprovodio odredbe zakona potpomognut gorespomenutim sigurnosnim jedinicama. U isto vrijeme (kada su ukinuti janji­čari, op. prev.) odjednom se smanjuju i kadijske ovlasti. Tako su kadije prestale vršiti finansijske i kontrolorske funkcije, kao i funkciju gradonačel-

38 Ada/ar-Otoci, danas jedna od istanbulskih općina koja se, kako joj sam naziv kaže, sastoji iz otoka koji se nalaze u Mramornom moru. (op. prev.)

168

nika. J< aJro Sf' ncs1 (j Yasnj;(· j lJ prava nad vakufi­ma organizirala J<roz fJOsr:bnr; m1nistarstvo, k <J d J­

je su izgubile jos jednu funkcJju Y(>JU su do tada obavljale. I konačno, formirani su sudovi u admi­nistrativnom smislu (kazneni sudovi) ćime su kadijske pravosudne ovlasti ostale ograni ćene na područje koje nazivamo građanskim pravom.

U tom pravcu je i medresansko obrazovanje rYv ng društvenog sloja u vrijeme imperije dozi­vjelo stagnaciju i kasnije eliminaciju. Jer, val reformi koji zahvata carstvo otvoreno preferira sekularni obrazovni sistem i sekularne škole. No osmanski su pravnici (jakihi) odmah poduzeli određene mjere. Naime, osnovali su nove, modernije pravne škole za izobrazbu kadija koje su se nazivale medresetu-l nuvvab, medresetu-l kudat ili pak kadz medresesi. Bitno je naglasiti kako je program po kojemu se radilo u spome­nutim pravnim školama bio puno bliži zapad­nom pravu nego aktuelni program u Mekteb-i Maarif-i Adliye, pravnoj školi koju je osnovao sultan Mahmud ll. U kadijskim pravnim škola­ma predavali su se neki predmeti vezani uz zapadno pravo, pa se tako, između ~ pre­davalo i rimsko pravo. Tu je, za razliku od starog obrazovnog sistema, postojao određen plan rada i precizan raspored pr-edavanja, baš ~~~-~~ savremenim pravnim fakulwDma. Po su i profesori bili primorani na ~ ...... r .. ecJle

plinu kada je u pitanju aatniea o.GJ~ davanja. ZahvaljJ!j Iti .IVAM--~"~ su uspjeli IL '-vej

funk i j , u art vini ... ve do proglašenja Repubhke - ... ai~ i d ) u vajanja građanskog zakona (medenf

ka11un) - prin1jećujemo da su mnogi sudije bili vrv enici spomenutih kadijskih pravnih škola.

edvojbeno je veliki uspjeh u posljednjem toljeću carevine to što su pripadnici civilnoga

staleža, prethodno prošavši određeno obrazova­nje i ispite, uspjeli sprovoditi centraliziranu upravu i pravni sistem jedne ogromne imperije držati u određenim okvirima, što na ovom polju šestovjekovnu Osmansku carevinu bitno :-~z4i­kuje od drugih islamskih carstava.

***

Funkcija kadije i kazaskera u osmanskoj drža­vi iznimno je bitna. Sve do 17. stoljeća kada se unutar ulemanskog staleža konačno ističe šej­hul-islam - čija je uloga počela dobivati na važ­nosti još u vrijeme Sulejmana Zakonodavca sa šejhul-islamom Ebussuud Efendijom - bitnu ulogu imali su rumelijski i anadolski kazasker (vojni kadija) koji su bili članovi Carskoga vijeća (Divan-z Humayun). Šejhul-islam nije bio član Carskoga vijeća.

Da bi dosegli svoj vrhunac, trebalo je imati veoma uspješnu karijeru. U vrijeme carstva pojavile su se mnoge muderiske i kadijske poro­dice. Ehu-Ishakzadeler, Karačelebizadeler, Kopruluzadeler, Minkarizadeler samo su neke od mnogobrojnih ulemanskih porodica. Oni su činili jedan društveni sloj koji je svojim načinom

170

života, načinom na ko·i u tro "'· i i S\'Ojim odnosnom prema kuJ r · raz o odio kulturni život kod Osman fa.

Zbog S\'ega ovoga mi bismo danas eb dobro pozna\rati ovaj društveni slo· rudi. bismo se trebali pobrinuti za nadgrobne ni ane koji pripadaju istaknutim alimima i 'adfama posebno za one što leže po velikim istanbul ... ·m grebljima, i zastititi ih kao jednu vr tu hi ori·­skih dol(umenata. J. Tažalost, S\ akim danom pod .,-""' :~im količinama betona nestaju stari ni .. ani ulemanskih porodica.

CARSKO VIJEĆE

/)ivan-i Humayun je sintagma iz perzijskoga jezika koja se prevodi kao Carsko vijeće. Šta je zapravo to Carsko vijeće? Ovo tijelo je postojalo od samih početaka osmanske države, a zasjeda­nja je vodio lično sultan. Prema nekim predaja­ma, u vrijeme sultana Murada II vijeće se sasta­jalo na otvorenom prostoru, a jedne prilike, dok je trajalo zasjedanje, prišao je neki derviš_. ko je od prisutnih sultan Murad. Tada je ~ ustvari upravna klasa počela bivati dosta ]),u·sawl prisna sa podanicima. Stoga su se ..,UGJ [eCR­

Carskog vijeća poč la održavati "'~ ... f'l~~"lill! prostoru, d lj od iju sult n M h j

lj .... ""_.,

• l -

Carsk vijeće je u pra 'Om smislu riječi ti"elo lro;e je upravljalo care Tinom i to nije bilo kJasič-. . , . . no ·viJece ministara. Iako se ne može kazati kako su odluke Carskog vijeća s pravnog aspekta imale određenu težinu, u praksi su bile valjdne. To zbog toga jer je veliki vezir bio ministar sa neograničenim ovlastima. Sazivanje zasjedanja kojim on predsjedava, način vođenja rasprava, raspuštanje zasjedanja, dani u kojima se održa­vaju zasjedanja - sve ovo predstavlja tradiciju 1 ujd je nastajala stoljećima. Članovi Carskog vijeća uglavnom su jutarnju

molitvu obavljali u Aja Sofiji koja je za cijeli isla­sml<i svijet džamija broj jedan, a isto mjesto pripadalo joj je i protokolom (do osvajanja Istanbula bila je najznačajnija crkva). Odatle su prelazili u Topl<api gdje se održavalo zasjedanje. Ulazili su na Carska vrata i na konju išli do Vrata mira (vrata na kojima se danas nalaze kontrolne l<ućice za ulaz u muzej) ispred kojih su morali sjahati s konja i kroz njih proći pješice. Rijetko viđen presedan napravio je sultan Mahmud I l<ada je l vaz Mehmet-paši- koji se slavodobitno vraćao sa pregovora koji su rezultirali Beogradskim mirom 1739. godine- dozvolio da 11a konju prođe kroz Vrata mira. Na konju jaha­ti dalje od Vrata sreće bila je isključivo privilegi­ja sultana. Članovi divana sjedali su redajući po pravilima protokola i dolazak velikog označio bi početak zasjedanja. Članovi

b1 a 1 1 n dg ra rajući način, zavi-g doba.

u b h člano ri Carskoga rijeća ? -aravno, prl e ih rer /. ezir, a po om l, 2, 3 j 4·. :rezir. Člano ri di rana bili su . tj-.rojica ;raza~ :Vera, rume­rJ ,· .. anadolski. ŠejhuJ-islam rr e bio ćlarl diva­na. Također ni muftija nikada ni;e b1o ćlan Cars og :rijeća. uftija će na vainostJ dobiti nakon Tanzimata,39 a spomenimo 1 to da je po protoko u šejhul-islam dolazio iza i.re]ikog vezi­ra .. Dakle, sejhuJ-i lam se nikada nije nalazio u T rrđavi pra'f.rde (rrtjesto gdJe su se u> Topkap · saraju odria .. .rali sastan eJ Carskog vijeća izgra­đenoj u firentinskom sti]u koja se vidi iz Čitavog Istanbula, i koja je predstavi; ala svu uzvisenost i impozantnost države.

Osim spomenutih vezira, ćlan divana bio je i janjicarski aga. Ovdje rijeć aga oznaćava gene­rala. akon njega tu je kao ćlan još i zapovjed­nik osmanske mornarice, kapetan paša sa ćin om maršala koji će u 19. stoljeću postati ministar pomorstva. Član divana bio je i nišandžija, čija je uloga bila veoma bitna. U biti nišandžija je kod Osmanlija bio prvi u hijerarhiji službenika svih kancelarija. jegova uloga bila je mnogo bitnija nego što se misli, jer on je stajao na čelu cjelokupnog katastarskog ureda Osmanskog carstva. U uredu nišandžije vodila se sva evi­dencija o posjednicima timara i zeameta. Nišandžija je direktno bio nadležan za dodjelji-

39 Proces znalajnih reformi u osmanskoj državi u periodu 1839-1876. godine.

176

ranje berata uiivaocima timara " z.eameta ao i za produživanje peri< da k ristenja "stih. P red \relikog vez· ra, nisa rJ i:"ja je bi najv"si šef jedne lrancelarije međ e anovima divana. išandžij. e odgo-.rarao · reisuLruttah, šef svih p"sara ·pre­.rodi a ea ko; i su radili u ·red za vanjske poslo­ve. ~aj aznl;afunkcl;anišandzije ~l ajen2dwr­nistvo nad drzavnim katastrom.. fJakle, kroz njegove ruke prolazila je sva si na dokumentaci-

.. .. • - • 't'~ Ja o ttmar1ma 1 zeamettma na cemu Je poctvao ~.roi ni, adm"nistrati 1ni i finansijski poredak.. eki uživaoci timara su svoje posjede dobivali kao nagradu za pokazane zasluge u ratu, no i u tom slućaju dodjela posjeda i njegova daljnja sudbi­na zavisila je od oštroumnosti, sposobnosti i pravicnosti nišandžije. U njegovu nadležnost je, također, ulazila i kontrola nad vlasnicima tima­ra, vođenje brige o oslobođenim posjedima, potom i oduzimanje timara od uživaoca ukoliko se ovaj ogrijesi o pravila. Dželalzade Mustafa (Celalzade Mustafa), koji je djelovao u vrDI!IIIe

Sulejmana Zakonodavca, jedan je od onih džija koji su bili veliki znalci kako ževnosti tako i na polju historije. .Mtml JJMID­

džijama je bilo i onih koji · eoma C181lll1

poznavatelji arapskog i perzijskog .. Dva najznačajnija Bana -~·

anadolsld · funkcije voj · dva službenika nog dl~ zatim

l t)~t,l\ ljenJt' i unapređe11je.Veziri sa činom run1elijskog 1 a11adolsl og beglerbega bili su čla­novi d1vat1a od samoga početka. Sigurno da je Car--ko vijeće osjećalo potrebu za ljudima l<al<vi u bili kapetan-paše - zapovjednici mornarice,

za koje nije bio uvjet poznavanje pomorstva i prilika na moru - koji su posjedovali veliko bogatstvo i bili kadri adekvatno opremiti flotu. U vijeću je u svojstvu savjetnika bio i janjičarsl<i aga, čovjek koji je stajao na čelu vojske.

Na Carskom vijeću raspravljalo se o svim aktu­elnim pitanjima. Razmatrali su se i odno 1 sa drugim državama. Dužnost divana bila je savje­tovati sultana po pitanju otpočinjanja novih rato­va. Uz sve to divan se bavio i nekim pitanjima za koja bismo pomislili da ne spadaju u njegovu nadležnost. Tako se Carsko vijeće bavilo proble­mima opskrbe hranom i ogrjevom što nije bila nebitna stvar. Spomenimo ovdje jednu bitnu činjenicu, a to je da je Istanbul - koji je i u to vri­jeme imao status velikoga grada -još od vremena Bizantije specijalno opskrbljivan mesom i žitari­cama, da je sve to skladišteno na jedan poseban način, da je postojala kontrola cijena robe. Mnogi problemi u gradu, ponekad čak i pobune, proisti­cali su iz zastoja u procesu opskrbe grada.

Pouzdano se zna da se o svim odlukama Carskog vijeća neizostavno raspravljalo i sa sul­tanom, ali ne dozvolimo da nas ta činjenica zavara pa da pomislimo kako je nerijetko na sceni bilo korištenje veta. Jer članovi Carskoga vijeća bili su ljudi koji su odgojeni u okrilju

178

Zasjedanje sadriazamova divana. De /'Espinesse.

države čega su duboko bili svjesni u svakom momentu.

Divan se sastajao petkom. Petak je bio dan najintenzivnijih aktivnost~. Raz~atrale su se pismene žalbe podanika l sasl~sa~ale se .one usmene. Na kraju zasjedanja dodJelJivala se Jed­nokratna pomoć od 50 akči onima koji su tek konvertirati u islam. U ranijim društvima pro­mijeniti vjeru značilo je prekidanje ~ veza sa rodbinom, zajednicom pa i zanatom kOJIDl s~ do tada bavio preobraćenik. Zbog toga se ud?VIca­ma i nemoćnim starcima koji bi prešli n~ ~~~: uz jednokratnu pomoć, osi~vao smJeštaJ I

opskrba u vidu životnih n~ca: Svakih tri mjeseca zasJedanJe divana

povezano sa jednom posebnom Naime, toga dana &i se orti sakupljali u Msom

rece, dje bi e s posebnom pažnjom naglas p· e al1 gulbank i gulgule. To je b1o savršen pri­zor, za· edni č ko pievanje od kojeg su se tresla

ebesa i zemlja. Tada se "'/oj nicima služila čorba. o ojska pojede čorbu, znak ;e da ceremonija

dodjeljivanja plaća janjičarima (ulufe) može početi. Ukoliko vojska ne pojede poslužene čorbe - na pomolu je pobuna. Prvi vojnik prve janjičarske orte bio je lično sultan. Dijeljenje ptaća janJjćarima svakih tri mjeseca i uz ovakvu ceremoniju predstavlja sasvim interesantn Lld­

dJr .. Jju vojoj su prjsustvovali i strani izaslanici koji su <.>(; naJazih u prijestolnici kao i predstav­nJci vlada susjednih drzava.

(J 1 k. stoljeću Carsko vijeće počinje gubiti na vazn(Jsti. Zasjedanja se više nisu održavala neka­dasnjim intenzitetom. U 18. stoljeću u carstvu se javlja tendencija decentralizacije. Sticao se dojam da zajednice u pograničnim ejaletima i gradovima posjeduju određeni vid autonomije. Ponovna centralizacija u 19. stoljeću iznjedrit će neke nove strukture i vidove uređenja pa se u tom smislu uspostavljaju ministarstva. I<ao što sc da primijetiti, Carsko vijeće možda i nije par­lam nt, ali zato početak i korijen centralizirane administracije i birokracije u Turskoj leži upra-vo dvoru, a posebno u Divan-i humajunu.

li su u svij tu postojal državna tij la slična r k vij ću kod smanlija? B z bilo kakve

v Jb dg vor j : j su. U Sp niji j postoj lo j lj l oj j okupljalo vj tnik , a

lj ji lj v dio z j d nj , 110

nego ga je pratio sa strane iz kafeza. U Moskvi je postojala takozvana Bojarskoje duma, tj. Boj arska skupština koja nije baš upravljala Moskvom nego je bila tijelo obvezujućeg savjetodavnog tipa. Skupština je sa carom bila u sličnim odnosima kao i divan sa sultanom. Ne želim da ispadne kao samohvala, ali je činjenica da je među svim tim sličnim državnim tijelima širom Evrope najspeci­fičniji i najuređeniji protokol - koji je dosta pažnje posvećivao raskoši, u kojem je iza svakog aeLcUjct uila skrivena neka mudrost - pripadao osmanskom divanu. Tu se i najmanje kršenje pravila smatralo incidentom. Ako neki od člano­va povisi glas, bivao bi izvrgnut ozbiljnim kritika­ma i to se smatralo nekom vrstom unutarinstitu­cionalne pobune. Tu je moglo doći do različitih neslaganja i rasprava, ali je opet dominirao odre­đeni sklad. Ako je sultan posjedovao jak karakter, ako je bio autoritativna ličnost, ili ako je veliki vezir bio u stanju dominirati situacijom, značilo je da stvari idu dobrom putanjom.

Pored Carskog vijeća nalazile su se dvorske kan­celarije. Dokumenti koji su se čuvali u tim kance­larijama danas se nalaze u Arhivu predsjedništva vlade (Ba~bakanlzk Osmanlz Ar~ivi) u Istanbulu. Ne tako davno ti dokumenti su se čuvali u Topkapi saraju gdje je danas izložena jedna od najintere­santnijih kolekcija naoružanja u svijetu. se da ćemo uskoro imati mogućn0sti ciju izlažemo u posebnom objektt4 n A$1 zi se i Od ja M -~~···~·

'"n· .. di\,1, t \ li l iv zir tt lhi .Zavrij ­n1 u t li n·.. ul tan~ i li baj ran1 l ih ceren1l nija, i 1 r d pr t rij ) u kojoj u se veziri sastajali sa ult n 111 p tavljan je zlatni tron. Tu se u poseb­

ninl prili an1a postavljala zastava (kao što su pro­gla"' nje svetog rata - džihada - ili slučaj kada je .. ultan 1826.g. povodom ukidanja janjičarskog odreda sazvao narod).

U središnjem dvorištu Topkapi saraja skoro pa da su bila smještena sva glavna tijela državnoga aparata kod Osmanlija. Tu se očitovao kontinu­itet i postojanost carstva, kao i prisutnost tradi­cije, ali isto tako u središnjem dvorištu su se zbivale i pobune janjičara koji bi, prošavši l<roz Vrata sreće, pokušavali od sultana silom iznudi­ti svoje zahtjeve. Carske kuhinje se nalaze na izvanrednom mjestu, odmah uz treće, odnosno središnje dvorište o kojem govorimo. Danas u potpunosti ne znamo sve pojedinosti o histori­jatu turske, tj. carske kuhinje. Reći ću samo to da se upravo tu čuva jedna od najvećih kolekcija kineskih keramičkih pločica u svijetu, koju sači­njava 12. 000 predmeta. Ovom dijelu saraja potrebna je restauracija čime bi se omogućila kvalitetnija eksponacija ovoga blaga.

•••

• v • •

VISe SVOJOI11 gra lOZI < , 'U J

stoljeću je, 11ak<. n štt j pr tr t i< 1 tlŽt t , Jzgr , l ·n od katnena. U svi1n dvt rt viJ : o J • 1 l o 1.

perioda ( Bal1česaraj, l l· 1 s~ r· j, Ld it J 1 : j) pt čak i u kot1aciina ajana iz 18. s < lj , 1 t J h su slični tor11jevi. No nij clan od njU J lJ l 10

kao toranj u 'l'opkapiju zbog koj g s J jv zr l)l

organ centralne osmanske upr v J zv· o I<ubbealtz (Ispod kupole), a članovi tog org n nazvani su l<ubbenišin ridžal (I<ubheni~in rica[)_ S toga je mjesta, posebno u vrijem z laska sunca, moguće vidjeti kako Halič40 blješti popu

zlatnoga roga. U dvorištu koje se nalazi izmedu Vrata mtr 1

Vrata sreće smještena je najoriginalnija 1 lJ ska obrazovna ustanova u histor·j Enderun. U dvorištu u kojem su -·- IZM,_.U mnogi eksponati nalazi se i ~Dae11UI gdje su se obrazovali, odgaja!. -su služili - dječaci koj. će državu. a stranicama ito~·~ se osvrnuti na E, .. ~.._ .........

SULTA AH ET

Sultanahmet je trg za koji možemo kazat· da ·e tačka iz koje počinje svijet. Ia tom trgu, uz Jerebatan saraj (Yerebatan Sarayz)41, u nepo­srednoj blizini Aja Sofije, nalazi se ilionski kamen (Million Ta~z), što predstavlja tačku iz koje je se imperija širila na sve četiri strane svi­jeta. Počevši od 4. stoljeća pa sve do danas, Istanbul je svjetska prijestolnica. Uz pomoć historije i uz blagonaklonost sudbine, još uvijek uspijeva održati takav imidž. Istanbul, grad koji se u različitim historijskim periodima zbog ratova i ekonomskih kriza nalazio na margini svjetske scene, danas je ponovno na putu da postane kulturna prijestolnica. Danas je situaci­ja takva da je kulturni program koji nudi Istanbul toliko obilan da ljubitelji umjetnosti nekada ne znaju za koji događaj da se odluče. No Istanbul je istodobno i mjesto velikog siromaštva gdje su mnoge stvari još uvijek nedovoljno sređene.

Nažalost, u posljednjih 50 godina oko Jerebatan saraja izgrađene su mnoge visoke zgrade, do postojeće i sada nadograđuju. Međutim,. znati kako se i u periodu oba Rimska cilju zaštite Jerebatana i ostalih 41 Podzemni spremnik pitke vode iz vmn,An~

muzej. (Op. prev.}

- •'O JE ..

.. e~ """) '7 1:'; ,:- - r. e ~ ~~ e 1 ~cu - _o -

2 i zg .. e-: ... _ , oj oj .. e ~ ........... -'"' ~rs ... a· e cija, ozemo , _2a . ~

JE 112 on pro s _or n · s _ posrJo-.. -;s" r e grad "ne. TrenL!tiJO je

na ..,r)ja z~ !l. OC! po encijalne :~~je o grac:~ ji la na (J m ~::os _or ~ š :;: do :-a z nar L1Si-

ambijeta nu str Lr t~ga .. ... __ Tsto pos:G·_ i b jaza n ~;;, bi se gra ~~JOm zgrad a o -,o

. >r.)~ :-o raa, tj. o o Sultanat err:e~a; pored ar~; tek· ns og nesl' ada opasnost mogla dovesti i arhe l ska brJga tstva koJa pod sobom krije pri­jesto njca ~tara 1.500 godina. Ovaj problem n"kako ne smijemo zanemariti.

o na trgu se već nalazi nekolicina nepriklad­nih građevin.a. Jedna od njih je i zgrada sudnice (~ult~nahmet Adliyesi}. lako je sama zgrada dJelo J~dnoga od na.~ih najpoznatijih arhitekata, ne ~oze se ~brojiti u njegova bolja ostvarenja. Ob!eka~ u koJ.e~u se nalazi sudnica pokvario je ope~ ~hku, ~h 1 zbog prirode poslova koji se tu odVIJaJu, poJavio se i sasvim nepotreban pro-bl~m u fr~~ve~ciji saobraćaja. Sultanahmet je ~cka o koJOJ s~t moramo voditi brigu. To mjesto Je samo po sebi materijalni dokument o plemić­kom duhu što ga Istanbul kao grad baštini već 1.500 godina.

Država i n_arod koji posjeduje trg kakav je Sultanahmet I znamenitosti poput onih koie se

186 J

edova džarruja, trg .. IU'.U"t:1l~ 1 omas 1om i S.. Brodshaw.

nalaze na samom trgu i o 'O n· ega pra\Uffi mogu poh' aliti kulturom i po' ··esnim identite om ~oga grada.. ~o 'qse ·e nego oci e edno da o S\'Ojim odnosom prema tim znamenitostima sami sebi oduzeli pra\ o na bilo kablU samohvalu.

Hipodrom se oko 500 godina matrao central­nom tačkom S\rjetske prijestolnice što potvrd · i spomenici koji se tu nalaze. Jedan od tih ~­menika je i obelisk faraona Tutmozisa m. Obelisk je prenesen iz Egipta za ··eme a -vine cara Teodosija, odakle ustvari i poti praksa da se u glavne gradove e pskih ol ·­jalističkih sila - Pariz i London - prenese lisk iz Egipta. Ovaj graciozni objekat zaJ.eGJ~

Plavom džamijom ispred oje se ··~~ sliku hrama iz drevnog Egipta. 4.1&&.1~·-~~

ša što su džamija i obeli · tektonskom sldadu.

< )drnal por ~d ()beli~ka naJazi se i spomenik u obld<u ZJ ij ;A' tj. zmijc.,kJ stup. Spomenik je izra­d •J 1 obliku br one' anog stupa sa završetkom u obJ d< u zn1 ijc.,kc glave. Simbolika vu će korijene iz St ar< 'r '"' k ·gdje j<· hramu boga Apolona, u znak završ<'t ka Peloponeskih ratova, predstavljen sli­l·an sin1bol. )vaj zrnisjki stup postavio je car J(onst ant in koji je volio i zdušno podsticao sve­l·a au· j raskošn 'ceren1onije. Isti je car naložio da S< stup oi loži zrnin1a žute riže, što mu je davalo z L t n i sj aj. od i n ' 1204. križari, te divlje skupi­n · k< j su 1 ristizal ~ iz zapadne Evrope, pomi­.l • ,"i l al o j ' stup ob lož n zlatom, skidaju pre­vl al u o l riž 'i odnos j a obom. uDiskutabilno j l < j , ov lj ' l i o budala i ko je imao manje ul usa, ot i k ji~ u tup bla li rižom ili oni koji su t o 01 lj ·l kali n1i l i d r di o zlatu': riječi su j , ln 11'1 au trij prij t lj .

l lit Ir ll11 · bi zn j n hi t rij i , ·1 11 1 i , 1 n i turi ~·· --, 1 l'. N t

~sni j I l ,, l že n1ij j, Sofija je bila najveća b g n1c lj~ ne rij tu. 'I o je građevina koju svo­j 111 sn tr ju v ri 11 ~ rodi, kojoj streme i kršćani i 111U Jin e ni. U životu i književnosti mnogih naro­d živi u blil u fantastičnih legendi.

j ofiju karakterizira širol<a kupola. Široke l UJ l gradile su se i ranije, kao na bogomolji PontJz on u Rimu. No te su kupole izgledale l<ao d 11a čašu stavite pola jabuke i, l<ažu, da su tal v ku1)0le u pogledu graditeljskih tehnil<a

1( 11j zal1tj vne. Isidor i Antl1emios, dva klasič­Ila n1lada graditelja, uspjeli SLl napraviti široku 1 u polu l)ocluprijevši je stupoviina, što se SI

gotovo pa trigono111etrijsJ<itn čudom. Aja Sofija j uz jed11u restauraciju 11edugo tlal<on izgrad-11j :\' cloč l ala 16. stoljeće, r)eriod ITiiillara Siilana, a I oton1 i 11aše doba. Posljed11ju restauraciju izvr ... ila u braća Fossati u vrijetne sulta11a

bdulm džida (1839-1861). Usput kažimo da u tada u fortni l njige objavljene sve freske koje u 11alazil 11a kupoli i zidovima Aja Sofije.

Iako od ruskog cara tražilo da bude glavni pokro itelj i fina11 ij r projekta objavljivanja fr ki, on je odbio ponudu. Na kraju je projekat fina irao ultan bdulm džid. I prvi veliki kata­log umj tno ti zan za ja ofiju pos ećen je ult nu bdulm dzidu.

p oj j . lj d

ž

Aja Sofija JC V(lJivJ vjr·rsvt r r~ntar. Pretvaranje Aja Sofije u muzej 1930 ih goci1na mrJžr· se protu­mačiti kao iskorak nove I<.epubl1 ke na internaci­onalnu scenu.

Preimenovanje Atmejdana (Hipodroma) u Sultanahmet svakal<o je povezano sa mladim sultanom - koji je mlad zasjeo na prijestolje, ali i umro kao veoma mlad - koji je na tom prosto­ru izgradio veleljepnu džamiju. Najznačajnija

l<arakteristika ove džamije svakako je njezinih šest munara. Zbog džamije Sultana Ahmeda (Plava džamija, op. p rev.) u Medini se na Ravza-i lY1utu".J,.ari morala dodati još jedna munara. Plava džamija zadnje je remek-djelo osmanske arhitekture i posebno je poznata po keramici.

Al<o se zadesite na Sultanahmetu u vrijeme ezana, primijeti t ćete kako se ezani sa Plave dža­mije i sa džamije koja se nalaze u neposrednoj blizini uče kombinovano, čak možemo kazati i hor ski.

Vrijeme je iznjedrilo i neke tradicije specifične za ovaj trg, na što svakako treba skrenuti pažnju. U tu cjelinu se uklapa i džamija Mehmed-paše Sokolovića koja se nalazi par sokaka ispod trga.

Trg Sultanahmet, tj. stari rimski hipodrom, bio je pozornicom natjecanja, ali i krvavih usta­naka. I u osmanskom periodu dešavali Sll

ustanci poput maloprije s.,":~~ .. .-.&~ vremena Bizanta. eliki ezir Zakonoda ea, Ibrahim-paša -uvijek bio

Na svijet dodo.~e elva lbrahitna, j ~r.lan sru.~i /(ijJove, rlrugi ifJ fJOslavi.

vi su s t i hovi razbjcsnjeli velikog vezira Ibf: 1 in1-pašu i pr tposf avija se da su uzrok iganijcv sn1rti. I oliko je n1eni poznato, ovi su

sp< n1cni i bili j dini takvoga tipa koji su u J 6. Sf o Jj Ćll f r: siJ i 11 ki 111UsJin1asnki grad. $

1 • •

< voga tipa nalazili su se po dvorovilna i drugim n1j ·s ti n1a, 111 dutiJn, sve do 20. stoljeća, nigdje s na trgu n ć ~ postaviti slične skulpture.

l)iskutabilno je da li je današt1ja zgrada Jbrahim-pašinog saraja uistinu bila njegov saraj ili j to možda bila mehterhana, objekat u kojem su s s puno pažnje čuvale zastave i doboši voj­ni l og orkestra (mehter). U svakom slučaju postoji velika mogućnost da se ipak radi o pala­či čuvenog velikog vezira Ibrahim-paše, u kojoj se danas nalazi jedan od najzanimljivijih muzeja u cijeloj Evropi. Zalaganjem uposlenika muzeja, prije svih ljudi koji stoje na čelu institucije, često s upriličuju veoma zanimljive postavke.

Sultanahmet je i tokom 19. stoljeća očuvao svoj identitet. Ipak, velika česma u kozmopolit­kom, tačnije u bizantsko-maurskom stilu

k r kt rističnom za Njemačku, a koja je podi-192

gnuta na trgu Su1tanahmet u r:ast pr>sjete

Istanbulu IJj(·maiV<>ga Y11jzera WiJheJma, svo­jorn p<>JaV(>rn (Jdudara <>rl C>p (.(· harrnrJnJ;r.; trga. l~ a tom obJr·vt' j(· nag]asen p<;)if J(Jq mrJmenat više n(·g(J urnjetrdćki, a f(> r>dslJY.~va tadasnji odno~ snaga. ćc~sma apsolutno kvari sklad u koj(!ffi se nalazi bliže okruženje.

Jedna od novijih građevina na trgu jeste i bivša zgrada Ministarstva trgovine, odnosno Državne katastarske uprave, a danas zgrada rektorata Univerziteta Marama, izgrađena u 19. stoljeću.

'***

Iako su se oko Sultanahmeta dugo vremena 11alazile drvene zgrade i stambeni objekti, danas se nalazi pred ozbiljnom prijetnjom od betoni­zacije. I<ako je trg od izuzetne važnosti za turi­zam, oblaganjem vanjskih zidova drvetom na zgradama koje se tuda podižu s~svi~ nesiste­matski, nastoji se prikriti realna slika 1 ~o pre­duprijediti reakcije historičara, estet1cara te ljudi koji imaju sluha za ljep~~· .

Sultanahmet je mjesto na ČIJI svaki metar kva~ dratni trebamo pomno motriti i znati ga Prostire se od Džaalolua (Cagaloglu) -..g.,ctlli:j

obale. Sa zapadne strane u s ........... M"~·~--""! .. ja ulica Divanyalu, ustvar1 (Beyazzt). Loši

194

po. lm ni prost?ri zbog l oj ih se i ovdje intenzivi­ra pr o nl et vozila, velil' a su opasnost za n ·r ". tra u E · k · aJ J e p Sl ~ . . 'ropl O.J.~m~ nema ravna. Jer ni Trg Sv.

Mar ka u VeneC.lJl, m. Trg Sv. Petra u Rimu kao ni l onkord ~ Pan zu m su mjesta koja će vas vratiti 1.500 god1na u prošlost.

NEOVISNI EJALETI U OSMANSKOM UPRAVNOM SISTEMU

Za Osmansku imperiju kažemo kako je Treće Rimsl<o carstvo, jer granice koje su držali Osmanlije slične su granicama rimskih carstava, a posebno granicama Bizantije. Osmansko car­stvo prostiralo se od Maroka do Perzijskog zaljeva, od ukrajinskih stepa do Somalije i Eritreje (tadašnja Abesinija), od bazena Dunava u Mađarskoj do Eufrata u Mezopotamiji. Još jednom ću ponoviti kako se ni u školskom siste­mu obrazovanja, ali ni na akademskoj razini ne posvećuje dovoljna pažnja ejaletima i sistemu po kojem su bili uređeni na ovom velikom geo-

grafskom prostoru. U prvu kategoriju ejaleta svakako spadaju oni

koji su administrativno bili čvrsto vezani za cen­tralnu vladu u Istanbulu odakle su dolazila sva postavljenja na funkcije. Kontrola nad postavlje­nim službenicima provodila se kroz timarski sistem koji je predstavljao osnovu ekonomskog

sistema. Međutim, u administrativnom smislu

la je i druga kategorija ejal~ta koja je ---~-čaj nu ulogu u životu carevine. Tu naime, čine tzv. · r.::tt•-~~J:.'Ii' ___ , ,".._;.

mumtaze} -----a:JL-

•• ,_, • ,, .....,.8 • , ' , ... l '

k,\ t t ' 1, or i j n'? B i l i s u t o 1 '" r i n 1 s k i <,j n l<' t (l< r i • n s k i h,lnat) , J oto111 Cr l<·ljsl i jnl<'l (J:rd<)ljsko kralj(•v sl vo) koji j ' ,buhvalao i zapadni dio današnje J~urnunij( gdj 's' ta la govorilo n1adarskin1 j('zj l ont, za tin1 Vlaška (1-Jlak) i na koncu (•ja let l ogdnn, odnosn o danaŠnJa Moldavija. J<ri n1ski han (H bio j") <~ja l t koji j ~ obuh vu tao zapadne dijelove l( avkaza gdj 'su z ivjeli l( ubanski I<azaci t južn(:' dij l ov~ Ukrajin . Jako je osnovna teri ­t or i j e l r i rn s k o g h a n a t a b il a p o lu o t o k l( rit n, t reba nagla it i kal o d obar d io poluotoka nije

potpadao pod ovaj po lnn o visni ejalct. - I<rin1ski h. n ~ l., nego je bio dir ~k t no vezan za centrah1u upravu . 'raj dio adn1inist.racijski jP bio organizi­ra n u sandžak l ~u· koji je pored današnje I< efe obuhvatao i Sudak tc dij(•love poluotoka koji su s 'prot zali do Jal t , odnosno sjcvcr11i dio I( rinla do Azovskog n1ora .

Ako pogledamo i južnije ejalete, vidjet će1no da j Egipat bio ejalet sa jako zanimljivin1 statu­son1. Također je i Hidžaz, zbog svog bitnog položaja, posjedovao specifičan protokol unutar osmansk administracije. I<ad smo kod ovoga, prva stvar na koju treba podsjetiti jest ta da Hidžaz - oblast u kojoj s nalaze Meka i M dina - za razliku od drugih dministrativnih j dini­ca, Osmanskoj državi nij donosio nik kvih prihoda. R cimo i to kako j , istovr m no, z ovu obi st izdv jana v lik količina drž vnih prihod . Nekad j u toj obi sti tr b lo popr viti po toj ći ili izgr diti novi vodovod, podići

196č u k o bi tv rili bolji l vi z h džij ,

a sv<· to bilo j(· izuzetno te~lt<, s obz1rom na t(J da u tin1 r<·gJJarna nij(· p()')tojao strućni kadar koji bi izv(~o potrebne rado v<·. Stoga su do vodeni majstori i grad(·vinski materijal na što je trebalo

utrošiti cjelokupan godisnji prihod ubran od carine jednoga pristaništa za brodove. '"I'akoder su S ( l i sred stva iz bogatih cjaleta, kakav je bio egipatski, trošila za izgradnju i popravku preno­ćišta u Meki i M edini. I u modernim zemljama postoje izdaci ovoga tipa, jer postoje oblasti koje su bitnije sa političkog nego sa ekonomskog aspekta. Osmanska država je pridavala važnost

1 zazu i zbog toga što je u 16. stoljeću jedan veliki sultan kakav je Selim l, osvojio ove predje­le i tin1e stekao i titulu halife čime je postao SlzJga dvaju harema. U njegovo su se ime učile hutbe i spon1injao se po toj tituli. Titula Sluga dvaju hare1na koja je prešla na osmanskog sul­tana, odgovara 11a Zapadu bitnoj instituciji koja se 11aziva Custodia. I<ao što znamo, zapadne kršćanske sile nakratko su uspjele zadržati Jeruzalem u svojim rukama, no uprkos tome za njil1 je kustodija42 nad svetim hramom jedna poč sna i ča na mistička mi ija.

Pozn to j d je M dina u to vrij me a voj ih p r hilj d st novnik po j doval ogranič n konom k izvor . drug tr n , M~&.

gr d- nt r ij log i l vij koji u u činu dž ~b j i grdv lu li d v 42 L • ~u'J nj , n dzor (op. p

grada). Tak đ r e ni kadijama koji se pošalju u ove gradove nije mogao dodijeliti neki obični rang. Mekanski i medinski kadija predstavljali u naj išu tačku u kadijskom protokolu, što se

nazivalo haremejn mevlevijeti. Rijetko se deša­valo da je istanbulski kadija bivao neko ko pret­hodno nije bio mekanski ili medinski kadija.

Službovati u Meki ili Medini značilo je biti visoko rangiran kao kadija. Čak su i osobe zadu­žene za nadzor nad mekanskim vrelom Zemzem bile visokopozicionirane unutar ulemanskoga staleža. Meka i Medina su sačuvale ovakav sta­tus sve do kraja 19. stoljeća. Koliko je pažnje država posvećivala ovoj oblasti pokazuj · mjer sultana Abdulhamida II koji je uz pomoć turskih inženjera i radne snage željeznicom spo­;·o edinu sa Damaskom. Ovaj poduh at b·o je te · ; · oriji · događaj

Bez Egipta njje n1oguće zamj liti ni Rimsko car­stvo ni Bizant. Slabljenje Bizanta počelo je odmah nakon gubitka Egipta, a i za Osmansku imperiju imao je istu važnost.

Prije svega Egipat je bio žitna riznica. Drugo, bio je oblast koja je osiguravala kontrolu nad susjednim teritorijem. Treće, ne treba zaboravi­ti da je bio od značaja i u finansijskom misiu. Jer historičari konstantno pona ljaju ako je Cezarevim os ajanjem Egipta Rim d.OSt~

pen pra e drža e te o je skog i poreznog ~ .. ·~ .. ~ .......... Egiptu, Julije Cezar uteJ[IleiJIIQ:·:t

l gajnu. Sultan Selim I .

u 5 7. a:oame"

ran e ii at sl i l \Ct \r lar u rangu v zira s činom b ~ l rb \ 1 ~1. l ft r lar j najbitnija osoba za fina11, r l' u 1 o li til u kod Osmanlija i mora se razunlj ti u ra vunovodstvo i kontrolu prihoda.

I gipat l' i je l adi ja bio službenik koji je posje­dovao veliki ugled . I<ako se stanovništvo Egipta a tojalo uglavnom od pripadnika malikijskog

n1ezheba (uz veoma malo hanefija), vrhovni kadija trebao je biti osoba koja će biti u stanju kontrolirati lokalne kadije.

Egipatski beglerbeg (valija) bio je zadužen za trošenje prihoda sakupljenih iz ovog ejaleta, pa stoga vidimo da u Egiptu ima poprilično mnogo osmanskih građevina. Unaprijed određena KOli­

čina sredstava iz Egipta slala se u Istanbul, tac­nije u carsku riznicu, Cib-i Humayun, kojom je izravno raspolagao sultan. Naravno, sve ovo trajalo je do okupacije Egipta. Međutim, sve do završetka Prvog svjetskog rata kada je Engleska izvršila aneksiju - postavljanjem Sultan Kamila na prijestolje namjesto hidiva Abbas Hilmi­paše, a kasnije i postavljanje kralja Fuada -Egipat je službeno bio vezan za vladu u Carigradu. Nakon događaja sa Ali-pašom, polu­neovisni valije na čelu Egipta dobijaju titulu hidiv - predstavlja namjesnika kralja - što je veoma značajna titula.

Egipat je posjedovao izuzetno velika materi­jalna sredstva, tako da se u 19. stoljeću takvo bogatstvo i raskošan život buržoazije nije mogao susresti niti na dvoru u samoj prijestolnici. Uz sva ta bogatstva, Egipat je za Osmansku carevi-

zoo

nu \JJ() od iznimne g značaja jer je bio i tačka iz koje se kontrolira1a maršruta kojom su se creta­le hadžiJe. Emiru-l hadž bio je z~r žen za pita­nja hadža i nalazio se u Suezu. Kao što idimo, posjedovao Je istu titulu kao i valija J.J~mas a.

To znači da se poslovima rezamm z hadž upravljalo tz Sueza. Oko 24 miliona akči odvaja­no je iz prihoda Egipta za potrebe eke i M edine. Da kojim sl u ća· em nije b o žita i riŽJe iz Egipta, u H idžazu bi vladala glad. Egipat je bio ejalet koji je svoje obaveze plaćao godišnje. l drugi neovisni ejaleti kao što su Bogdan i Eflak, područja koja se danas nalaze u sastavu t . unije, potom Erdelj koji se također nalazi u Rumuniji iako je u biti mađarski i naravno Krimski hanat, svoje su obaveze plaćali također godišnje. ~ . . ...

1vlalo ćemo se zadrzati na danasnJOJ RumuniJl i područjima Eflaka (Vlaške) i Bogdana (Moldavije). Sultan koji je organizirao ejalete sa posebnim statusom bio je Mehmed Fatih. snlta_n koji je u biti i uspostavio" ~riju. ~k Je područje između Bukuresta 1 TrgoVJSta u Bugarskoj. To je naziv za zemlju Vlaha. ~dan je naziv za ejalet koji se fo~o oko ~- e. a kasnije se proširio i na grad }aSI. Stanovm~ ~ e dvije susjedne oblasti govore veo~ slicnun dijalektom rumunskog je~. ~ .. ~ skih jezika starolatinskom Je DaJSli~IJ1 ski. Prije nego će pasti pod '"',.;p..~ .... Eflak su bile d ··e državice veu odnosno Ma ~ar.sak.

1)olu ~ an1( . taine lrzave na -;e l tt sa vojvodotn koji . e in1enovao iz n1 \cl tt lol ah1ih bajara, tj. aristo­l ... rata, na o tr :.cl :.11i vre111enski period.

a as1 el ta san1ostalnosti rumunskog naroda, o, n1at1sl'1 period je veoma značajan. Nil<olaj }orga, poznati rumunski historičar l<oji je obna­~ a o i funkciju ministra vanjsl<ih poslova, tvrdi l' al o je za opstanal< jednog latinskog naroda l<oji se nalazio pred utapanjem u m oru Slavena i Germana presudna osmansl<a vladavina te l<al<o danas Rumuni svoju opstojnoct rl 1g j 1 Osmanlijama. Zahvaljujući vojvodi l<al<av je bio Constantin Brancievaru, osnivač slavensko-grč­ke al<adem ije, upravo u periodu vladavine Osm anlija, desila se jedna vrsta helensl<e i latin­sl<e renesanse. Bog danski princ D mi tri !(ante mir, koji se do 17ll.g. kao zalog nalazio u Istanbulu, ušao je u rat protiv Osmanlija na strani Petra Velikog. Ovu izdaju morao je platiti i na čelo ovih dvaju ejaleta od tada se postavljaju Fenerski rumi.44

Prvi fen erski vojvode bili su braća Mavrokordate koji su sa princom l(antemirom, dok se ovaj još nalazio u Istanbulu, bili uspostavili prijateljstvo. U tom će se periodu savremena rumunska kultu­ra poprilično razviti. Ujedinjenjem ove dvije državice 1859. godine, koje su dobivale sve više autonomije, nastala je na određeni način neovi­sna Romanska kneževina sa centrom u Bukureštu.

44 Uglavnom po~eču iz nemuslimanskih plemićkih obitelji iz Istanbula i Egejske oblasti. Nalazili su se na položaju prevodilaca Carskoga vijeća, a od XVIII stoljeća i na položaju guvernera Vlaške i Moldavije. (prim. prev.)

Princ se nalazio u svojstvu kralja i u (Jsmansko rusl<om ratu 1877 1878.g. Rumunija nac;tupa kao saveznik ruskoga cara Aleksandra II.

U klasičnom osmanskom dobu ovi su ejaleti sa specifičnim položajem davali određeni broj vojnika i za vrijeme ratova sa evropskim silama plaćali određenu godišnju sumu. Usto se u tim ejaletima osiguravala dovoljna količina stoke, najviše ovaca, koja je podmirivala potrebe Istanbula za mesom, te potrebne količine žitari­ca, prije svega iz Dobrudže. Vojvoda koji ne b~ mogao obezbijediti potrebn~ .količin.e ~esa. l

žitarica ne bi mogao nastav1t1 obnasat1 SVOJU

funkciju. Vidimo da su ove dvije polusamostalne pro-

vincije koje je uspostavio sultan Fatih dan~~ države koje su saveznici Turske na Bal~anu, alt l države koju su duhovno bliske TurskoJ.

z

' l'al l le r. 'fursl a je i centar 13izatltskoga car­st'' ~'- , eldzucl a c ivilizacija je takoder tu. U istl)t~ n j ;\ nadoliji se 11alaze n111oge zat1it11ljive Ll' )pii1 :\ koje pripadaju gruzijskoj i Arn1enskoj ivilizaciji. ()d značajne važnosti je i period bej ­

lik·l (l·neževina). Najobil11iji period je ovaj posljed11ji 111ilenij u kojem se uzdigla i Osn1ansl<a i111perija, a najznačajniji tragovi ove univerzalne i11teze nalaze se opet na području današnje

Tttrsl e. Turska nije samo bogata bogomoljama, l<ara­

vail-sarajima, bezistanima i sličnim građevina­n1a, tu su također i predmeti za svakodnevnu upotrebu. Bogata je čak i nadgrobnim spomeni­cima, a zacijelo da tolil<o bogatstvo ujedno stva­ra i velike probleme.

Sve dok do potrebne razine ne razvijemo našu svijest o historiji i o kulturno-historijsl<im spo­menicima, ovi će problemi postajati sve ozbilj­niji i veći. I<ad bismo svi mi kao građani ustali da zaštitimo ova kulturno-historijska bogatstva, problemi bi umnogome bili manji.

Ovdje bih se posebno osvrnuo na činjenicu da u Evropi, pa čak ponekad i kod nas, prevladava mišljenje kako u vrijeme Osmanlija niko nije imao pojma o kulturno-historijskim ostacima iz klasičnoga doba, kako su u to vrijeme uništavani te kako su Evropljani koji su u svojim pljačkaš­kim pohodima otimali i sa sobom odnosili ove historijske vrijednosti, ustvari samo iskorištava­li svoje civilizacijsko pravo v.ršeći eivili1 ·· ku misiju zaštite. To ne može biti tačnol Priča o

zaštiti kulturno historijr.;kih spomc-~njka prava jf· drama puna kontrasta, jedno tragi čno i nerijese­no pitanje. Ćak je i jedna Italija - koju po ovom pitanju smatramo prosvjećenijom od nas -ostala bespomoćna naspram pljačkaške i kolek­cionističke svijesti. l(rajnje je teško izaći na kraj s tim. Nasuprot tome, Izrael je kao mala država - država koja ima jako razvijenu svijest o vrijed­nosti kulturno-historijskih djela i arheoloških iskopina - podigao arheologiju na stepen naci­onalne discipline i stoga je imao mnogo manje problema sa ~~curenjem" arheoloških vrijednosti. I<rađa kulturno-historijskog blaga u Izraelu sve­dena je na minimum, i Izrael je pokazao da je država koja može sačuvati dragocjenosti koje se nalaze na njenome tlu.

Svakako da je Egipat uz Tursku jedna od zemalja gdje su krađa historijskih spomenika i nelegalne iskopine na vrhuncu, iako, bez sum­nje, odavno posjeduje potrebnu intelektualnu strukturu i razvijenu svijest o značaju~e­historijskog blaga. U svemu tome štetu .ae JiW samo Egipat kao država, nego i svi mi ostaj$110 uskraćeni za kompletnija o '-U.~L~~~·

egipatskoj civilizaciji. er samo gledaju kako će o __ .".rt,P11 VllaJiUP

ju, određena djela ."'--\'~~~~ • nom

koje .......... -.-... n.·~~i .. ~~

Muzehane-i Humayun. Arheološki muzej

aukcijskom centru kakav je Christies vrijedna orijentalna djela nabacana bez il<al<va reda, pa nam je odmah jasno kako se moglo desiti da jedan po jedan nestaju primjerci nišaburskih zdjela sa ispisima Firdusijevih stihova.

U Turskoj su nadgrobni spomenici iz osman­skoga perioda postali metom ne samo pohle­pnih kolekcionara nego i neupućenih turista, kao i dijela beskrupuloznog domaćeg stanovniš­tva. Teško je i zamisliti koliko za historiju zna­čajnih biografskih podataka nestaje zajedno sa ovim nadgrobnim spomenicima.

Turska se ne može potcijeniti kada je u pitanju intresovanje za stari svijet. Ovdje ne mislim na Evliju Čelebiju koji je obišao egipatske piramide i zapisao svoje utiske. Ne govorim, dakle, o geni­jalnom Evliji niti o njegovoj sposobnosti za otkrivanje i opisivanje. U 17. stoljeću su sazna-

208

n ja o egipatskoJ C1 viJizaciji, nf, samo kod EvliJ~ nego i u cijelom svijetu, bila na nir,kom nivou JPf

do tada još nisu bila učinjena neka ozbJljnija istraživanja i iskopavanja. 'lada jos nije biJo ni govora o znanstvenom pristupu jednoj tako značajnoj civilizaciji, nije bilo govora niti o deši­friranju hijeroglifa. Početak naučnoga pristupa egipatsl<oj civilizaciji, kao što je poznato, veze se uz generala Bonapartu.

Naime, general - a kasnije i car - Napoleon koji je uspio okupirati Egipat, sa sobom je vodio ekspedicije znastvenika koji su na jedan siste­matski način utvrdili i crtežom zabilježili floral­ni i faunalni svijet Egipta ali i građevine i druga djela staroga svijeta. To je bila jedna od prvih velikih znanstevnih ekspedicija. Nedugo zatim, jedan će oficir u Rešidu, mjestu na delti Nila u blizini Aleksandrije, kojeg Evropljani nazivaju Rosetta, pronaći ispisanu nadgrobnu ploču dugu oko pola metra. Tekst na ploči bio je verzija hijeroglifa napisana novim grčkim alfabetom na grčkom i jeziku domorodaca Kopta.

Ovo otkriće dat će mogućnost Champollionu da kasnije dešifrira hijeroglife što će čovječan­stvu učiniti dostupnim znanja o egipatskoj civi­lizaciji koja su do tada bila jedna velika nepo­znanica. S obzirom na to da u periodu "~ .... LAM&~ vladavine Egiptom ne vidimo ovakva · otkrića, pa čak ne vidimo ni u· 1te1res takvim nečim, kao i u ostatku S\GJBI

postojala nikakva~ tanta~llli:'fll"

Henry

l l q. \. 1 ' ' 'll

l~t,Ull ulu iz\ rsio je istra:.ivanja i ist opavanJa na "'n k) ·ih se dt)Sll) do n1nogih novih saznanja l' h '' th.'l a~irskoJ civili1aciji. va ta iskopavanja 1zvr; 'n,l su na t :-.rt'nu kojin1 u prethodno vlada­h sn1anli·t. ll ton1 periodu, dak l u 19. stolje-

"'U, kod na .. arheologija l·ao naul·a još 11ije bila utt"'lllclj 11a, tal o da nij n1oglo biti ni govora o takYinl arheološkim isl·opavanjin1a. Usput spo-111 nin1o kako je u lC). stoljećtl drzava slt1žb nin l puten1 tražila podatl e o el-qatu·JS koji se inteil­zivno konzumirao (žval,ao) u Jen1enu u 19. sto­ljecu, na temelju čega n1ožemo 1 azati 1 at o ipal nije tačno da u osmans1 oj državi nije p OJala nikakva zainteresiranost za geografska i histo­rijska istraživanja, no ipak se to ne n1ože ttspo­ređivati sa istraživačkim duhon1 prisutnim u evropskim zemljama.

Evlija Čelebija je, naprimjer, dobro osmotrio ostatke mikenske civilizacije na otoku I<reti i napravio jako interesantan opis: 11Ti ljudi su narod Ecine, narod stigao iz Afrike': Vjerovatno da je genijalni Evlija Čelebija došao do takvog zaključka usporedivši kretsku umjetnost sa Egiptom. Iako je još uvijek obavijena velom tajne, kretsku civilizaciju su razvili narodi koji su pristigli iz Egipta, što je danas najjača teorija za koju postoje i neki dokazi.

U periodu prosvjete, kako se kod nas doživlja­va Tanzimat, počelo je interesovanje za Kretu pa je 1847. godine visoki vojni dužnosnik Fethi Ahmet-paša današnju crkvu Sv. Irene uredio

45 Blaža opojna droga, uspijeva u Somaliji i Etiopiji. (Op. prev.) 210

kao t nuz ·j n,loruž"nj , o ln< Sl v j1 i 1 uz 'J· iodin' l81t. ~d tu)h i v 'iil i v zir M Ir

L l i l U Z ·j (i\1iiz )-i J-lii11Jayun). l ug 1 rij t g iz ·ij l države po(·eli su s slati vrij dni t ri pr dn ti. C1odine l847. n1ut 'Sar if J ruz l 1 " lj e rt ... ž sarl ofaga od porfirnog tn ·r11 r l ji n l zi u Asl alanu u (~az i. rt 'Ž ba. i n odgov r zn 1 -

stvenin1 l rit rijin1a ali j ' zna v, j no t d n nj -govoj površini p iš ': "Da li j ' moguć v j rk -fag prebaciti u Istanbul?" Pitanj j upuć no uredu velit og vezira. ·raj sarkofag nij pr b čen u Istanbul, ali je ovaj prin1jer bitan jer pokazuje odrede11i nivo svijesti o kulturno-historijskim spomenicima kod tadašnjih državnika. No bilo je slučajeva da se realizira transport spomenika

· u sjedište imperije. Tako je finansij ki upravnik oblasti Adana iste godine u prijestolnicu poslao 11el o l il o kolekcija antičkih djela. U tom su peri­odu mnoge kolekcije završile u spomenutom

Carskom muzeju u Istanbulu. Veliki vezir i valija Ahmet Veflk-pa" j 1872.

godine za naučnog savjetnika u .car k~m. muze­ju postavio Nijemca Dethiera 1 .ta~ J J.ZVr.. n jedini znanstveni inventar po ~~~ . ~e .. Cl) •

U današnjoj Keramičkoj pal Čl ((:m&l& Of/e:)

palači iz vremena sultana M da se nalazi u dvorištu arh lo og m ........ ..,.-, ran je prvi muzej. Tu j b č crkve Sv. Irene. li~~­nama (Asar-.1 AlfJ[A-.ti».~

O stu:o~m~·Af.~

njacin1a ( alnan1e) k ·i e nekako baš u tom peri­odu p in·u objavljivati na državnom i vilajet-kom nivou. Tako se naprimjer u godišnjaku

\'il ajeta Aj din- kojem su pripadali Izmir, Manisa, DenizH i Mugla - na zanimljiv način objavljuju tacni podaci o antičkom gradu Efesu i Bergami. Daju se informacije o historijskome blagu koje nam je tada još uvijek bilo totalna nepoznanica. Tu je dat i sasvim dobar opis Zeusovog oltara u Bergami za koji se kaže da je poklonjen Nijemcima jer mi nismo znali o čemu se zaprav ~ r11

ijemci su bacili oko na oltar i uložili su ogro­mne napore da ga se domognu. Iako je izmirsl<i valija pokušao spriječiti otuđenje oltara, kasnije je - izgleda radi očuvanja dobrih međudržavnih odnosa- oltar ipak predat Nijemcima. Evidentno je da je Njemačka na ovaj način iskoristila dobre odnose između dvije države. Poslan je i zahtjev za dobivanje Aleksandrovog sarkofaga koji je odbijen sa državnog nivoa. Nažalost, osmanska država je i na neke zahtjeve austrijskog ambasa­dora barona Prokescha von Ostena dala poziti­van odgovor. Ja sam imao priliku otkriti kako je osmanska država za vrijeme Krimskog rata (1853-1856) uručila neke metalne novčanice austrij­skom izaslaniku u Istanbulu. Kako je Austrija u tom ratu bila neutralna, baronu Von Ostenu se daje neka vrsta mita, što je, bojim se, bila cijena dobrih odnosa sa Austrijom.

212

ostoje dokumenti po kojima je ruskom prin­' koji je p iliko obilaska Čanakkalea bacio

k · s p· i poklon:je-n, ili

opet kako je gotovo ne !J' imjet,,o poklopac sark~­faga koji se nalaz1o ispred dza~iJe NuruosmaniJe prebačen negdJe drugdje da b1 potom b10 pokla­njen britanskom ambasadoru. iz svega ovoga izvodi se zaključak da se arheologiji nije pristupa-. .., . lo na ozbiljan znanstveni nactn. .

Osman Hamdi-bej (Osman Hamdz ~ey), direktor Carskog muzeja, inicirao je do~ose~Je Uredbe o starinama kako bi se stalo ukraJ s:oJe­vrsnom otimanju starina i kako bi se prekmulo sa praksom davanja ustupaka u ovom prave~. NaKon što ga je 1881. godine sultan A~dulhamtd imenovao za direktora Carskog muzeJa, Osma.n Hamdi-bej 1891. godine zgradu Carskog muzeJa

k . alazi u Parku Gulhane ( Gulhane Parkz), oJa se n .. neposredno uz Topkapi saraj, dao pretvonh u

d v • • Arheološki muzej grada Istanbula

anasnJl . . r (Istanbul Arkeoloji MUzesi). Pro!~kat '·e os~us lO

Alexandre Vallaury, poznati taliJanski ~hitekta iz Istanbula. Osman Hamdi-bej potru~o ~e da iz Sajde dopremi i Sarkofag s upla_~a~nm :;_?a­ma. Vallaury je bio arhitekta koJI Je o ~:~ poznavao i nadasve volio safrkofage. Tako J vki stara zgrada talijanske ambasade na Mac napravljena u obliku renesansno~ sar~ofa~a. l

Osman Hamdi-bej je turski slikar l ar eo og koji je lično vršio iskopavanja n_a prosto~u današ-

. g Libanona i Sirije i proslaVIo se svoJ nJe k .ih. d ~ o štajima o otkrićima do ?J . Je osa . se u Beču i Parizu, a radto Je u jetu, u uredu valije cu~kbtn fdez.ofU i

ltt[ t lJ 'Illo cle ifriranjP t Jd ~kogd p1<.>1n a, u i5tOJ lll .PI i i <)sn l u I faJJ dj -beju dugujemo upozna­vanj(· nlat<'rija lnih ostataka fenićke civilizacije, l (lo i o t l opa vanj(' i pred5tavljanje nekropole u

aj li (I raJjevsk(' grobnJce). )sntan l Iamdi be j izveo je generaciju strućnja­

l' n J al vi .. su Aziz-bej (Aziz Bey) i Tahsin Oz (1cthsin (Jz), od koj1h je ovaj drug1 vršio iskopava­nja u Efesu i jedno vrijeme obnašao funkciju direktora Topkapi saraja. Nakon Osmana Hamdi­beja na mjesto direktora muzeja dolazi Halil Ethem-bej. Ovaj poznati stručnjak za kovani novac zauzima značajno mjesto u našoj historiji. Utjecao je i na arheološka iskopavanja u posljed­njoj četvrtini 19. stoljeća koja su se vršila i na prostorima što su danas ostali izvan Republike Turske. Te iskop ine daju se vidjeti u Arheološkom muzeju u Istanbulu. Od tada više nismo zemlja iz koje svako kome se prohtije iznosi vrijedno blago iz davnina, ulazimo u red zemalja u kojima se arheologiji pristupa na znanstvenoj razini. Ako i danas na određeni način neke starine · "cure" iz zemlje i ako neke druge možda propadaju, to se sigurno ne dešava zbog našeg neznanja i nerazu­mijevanja nego zbog nemogućnosti da nešto poduzmemo. Nažalost, svjesni smo da još uvijek ima situacija u kojima smo nemoćni.

Eventualni nedostatak svijesti o značaju antič­kih djela i kulture u cjelini povezan je između ostaloga i sa nedostatkom saradnje na relaciji država-narod. Izvjesno je da bi jačom saradnjQm u nmogim sl~vima bila one•~~ena Q ....... #'W'

2l

v

nja antickoga blaga. eđutim, i veće drža e od Turske imaju s li enih problema. s· etite se samo ogromne Rusije, koja inace posvećuje veli 'U

pa:lnju starinama i starim civilizacijama, a ko·a.·e ipak prije nekoliko godina za vrijeme krize bila primorana u inozemstvo prodati mnoge vr~je~ne eksponate iz svojih muzep. Iz ovog prunJera jasno je da postojeću svijest o očuvanju starina i

nije tako lahko sprovesti u praksi. . Ovdje želim kazati kako je Republika Turska

zaštitila svoje starine i još uvijek ih š~iti, ali or~a: nizacija i suradnja između države_ 1 naro~a JOS uvijek nije na dovoljno visokom mvou. TaJ pro-blem treba riješiti u što kraće vrijeme.

EN DERU N

U državnoj administarciji najvažnija instituci­ja osmansl<og saraja do 18. stoljeća bio je Enderun, što na perzijsl<om jeziku znaći unutar­nji dio. Nalazi se u trećem dvorištu Topkapi saraja, odmah sa desne strane nakon što se uđe na Vrata sreće. Dvorište u kojem se nalazii Enderun naziva se još i Enderunsko dvorište (Enderun Avlusu). Građevina koja se nalazi odmah zdesna nakon što uđemo u dvorište predstavlja prve enderunske odaje. Šta su to enderunske odaje? Možemo kazati kako su to svojevrsni razredi, ali se to ne smije shvatiti u značenju školskih razreda kakve imamo danas.

Enderun je središnje mjesto saraja. Sa dijelom koji se nalazi iza Vrata sreće počinje sultanov privatni dio dvora gdje prestaje službeni život. Kad uđete na spomenuta vrata počinje Enderun, civilni dio saraja, mjesto gdje su se obrazovale i gdje su služile dvorske age (saray agalarz). Taj dio dvora direktno je povezan sa Haremom. ~"~ je činjenica da su dječaci koji su se · Enderun bili 1 fizički i intelektualno naa Otprilike u dobi od 14-15 godina dječaci iz saraja Edirne EnderutL TMirili

v (i na ih j \ l ila nei'-tlttsna i bili su tek kandidati za vi < lt' 1 ozic ije. Novopridošli su se nazivaJ i dolan1alz a n,1l on odredenog perioda provede­nog u End runu i 11akon što prođu neke provjere znanja postajati su kaftanli. Ovaj drugi stepen 'ec in1 je omogućavao da postanu službenici sa n1ogućnošću unapređenja. Ako ne prođu taj prvi stepen, onda se šalju u kapikulu odrede.

Enderun je mjesto gdje se živjeo teškim živo­tom. Bila je to dvorska škola, ali ne škola u smislu u kojem danas razumijevamo školu. Dječake koji su se nalazili u Enderunu profesori su opširno podučavali turskoj kulturi i islamu. Danas su nam poznata mnoga imena koja su prošla kroz Enderun. Tako je kroz ovu instituciju prošao i poznati muzikolog, inače službenik u državnoj administraciji Albert Bobovius, kojeg poznajemo pod imenom Ali Ufki-bej. Živio je sam. Podaci o zadnjim danima života i načinu smrti ovog veli­kog čovjeka nisu nam poznati. No djelo iz njego­va pera o godinama provedenim u Enderunu svakako bi trebalo pročitati jer nudi mnogo podataka o sistemu koji se tu primjenjivao.

U Maloj (KUr;:Uk Odast) i Velikoj odaji (BUyUk Odasz) dječaci su u isto vrijeme i služili i učili bonton, dok su oni kod kojih bi se primijetila sklonost ka nauci i umjetnosti unapređivani sultanovim ličnim ukazom.

Enderunske age bude se sa sabahskim eza­nom. Ako je potrebno, odlaze u hamam, neizo­~tavn~. o~avljaju jutarnju molitvu, nakon čega un pocmJe radni dan. Ako bi se neko od dječaka

218

prild<orn obJ( da po1 (, S(10 nt prJvJadrJ1 ' i n ~pri stojno, dobJ rao bi uv<,r jJ j Ć;JY f) .. l ine P'' ruci. ()š tr o s e }t a z n j a v tJ J t' ', r ~j v (' rl r ') V ( > () br r; l ,; r 1 j ( ·, neprimjerc·ni rnanir1, bunf(Jtrdstv(, fJrl6tUJJdf1J(· od strogih pravila ()bJa(·(·nJa j sl.

Jako sP vodilo računa () tt>rn da stanovnici Enderuna izmedu sebf~ jmaju zdravu VfJrrlunJk~­ciju, punu discipline i lisenu svak(Jg vjd<:t dr,')k(> ... sti. Stroga prvila u Enderunu fJ(JdSJ(~(aju na principe na kojima je u 15. &tolje(u zasnovan jezuitski pravac u kršćanstvu. Treća stepenica u napredovanju enderunskih

aga bila je I<atna odaja (.Seferli Kogu~u), ustanov­ljena nakon što je sultan Murad IVu 17. stoljeću na vojni pohod vodio i enderunske age. Dječake koji će mu služiti dok je na vojnom pohodu sul­tan je odabirao upravo iz te odaje. Od sa~og početka postoje još dvije odaje - Ostava ~Kll~r Odasz) i Riznica (Hazine Odasz). U Ostavi koJa se nalazi s lijeve strane bile su prostorije za osta­vu kao i prostorije u kojima se služilo sultana. Tu su se nalazili mnogi ugledni i sultanu bliski dvorjani. Danas je u tim prostorijama smjeitena uprava Muzeja Topkapi saraja. .

Ako aga iz Enderuna izađe u ste~n~ ~­je, onda je minimalni čin kojeg.~ unati P~ postavljenja na neku od služb lZV&n saraJa čin brigadnog generala (tuJ~enera(J. naprimjer sasvim izvjes ela ć:e ··" .. se nalazi u Ostavi p u' aat.a. U najvišem r~ ~ L ene a;

ha odal a , i age iz te odaje su po izlasku 1 o tajali v :\ziri. 11i su predstavljali najelitniji razr d E11deruna. 1.,u je postojala i zanimljiva sin1bolika. Naime, u dijelu džamije (Agalar Can1ii, danas je to rukopisna biblioteka u Topi api saraju) koji je ukrašen porcelanskim panoima namaz su klanjali sultan i age iz Lične odaje, dok su u dijelu džamije sa običnim zido­vima klanjali age iz drugih odaja. Iz ovog se primjera zaključuje kako rang enderunskih aga nije pokazivala samo odjeća nego i mjesto na kojem su obavljali molitvu.

I<ako su bili visoko pozicionirani u dvorskoj hijerarhiji, agama iz Lične odaje pripadala je čast da čuvaju Emanat-t Mu/(addese, predmete koji se vezuju uz poslanika Muhammeda i četvericu halifa. Hasodabaša, upravitelj Lične odaje, bio je u rangu dvorskog maršala. Nakon njega slijedio je silahdar aga, u rangu prvog ađutanta na dvoru, koji je bio i šef protokola.

Enderun je bio institucija za sebe. Tu se obrazo­vala upravna klasa imperije. Mnogi dječaci regru­tirani iz različitih balkanskih i kavkaskih zabiti, zahvaljujući izobrazbi u Enderunu postajali su najelitnija društvena klasa osmanske države. Svi oni bili su državnici koji su svojim stasom i sta­vom utjecali na okruženje, čak toliko da nećemo pretjerati ako kažemo da su oni kreirali imidž dr~.av~. Nijedan stranac, nijedan strani putopisac koJI b1 došao u Istanbul nije mogao a da na neki način ne prikaže te ljude koji su upravljali drža­vom. Na svečanostima unutar saraJ·a kao i na

220 '

ccrerno1 tijc1ma izvan njega (ustoličenje sul ana, selamlul< petkom) enderunske age su i svojom fizičkom impozantnošću- što je i bilo raz ogom njihova sudjelovanja u tim ceremonijama - i svo­jom svečanom odjećom - posebno kićankama (peyk) koje su nosili na čelu - bez daha jedna o ostavljali i domaće i strane promatrače. Rijetki su bili državnici koji nisu nosili ukrasne bakrene gravure. Bilježi se anegdota po kojoj je neki ubogi bektašijsl<i derviš, promatrajuću veličanstvenu sl<upinu državnika na nekoj ceremoniji kazao: oAllahu dragi, vidi ovih sultanovih robova, a vidi

mene, roba Tvoga .. :' Među enderunskim agama pojavio se i jedin-

stven muzičar l<al<av je Bobovius, odnosno Ali Ufl<i-bej. Bilo je tu i izvanrednih sportista koje je

. zabilježila historija, a imena na polju književnosti i filozofije ne treba ni spominjati. No ipak, prije svih Enderun je iznjedrio maršale koji će najmanje tokom tri stoljeća osmanske historije imati vodeću ulogu u vojsci. Ne zaboravimo kako je medu ~­čajnim ličnostima bilo i onih adžemioglana koJI su mimo Enderuna, u anadolskim selima, naučili vjeru, jezik i kulturu Osmanlija. Medu~ •. ende­runska atmosfera i maniri koji su se tu učili nešto su posve drugo. Enderun je bio škola koja je učila da se obrazovanjem i zaslugom može postići 5.W&

Gotovo sva istraživanja o Enderunu djelo nih naučnika koji su sistem uo.;ravuu kod Osmanlija htjeli spoznati

U 19. stoljeću &td.eRJD

škola. Poznato j

l'" lj u ~no lllJl'Sto pripalo n1oder11in1 pravnim llfukr "-), upravnn11 (J1u!Aiye) i vojnim (Harbiye) 'kolanl'"l. Poč 'tl on1 20. stoljeća Enderun, tačnije on ) st je ostalo od njega, biće konačno ul<inuto.

Dana e u dijelu Topkapi saraja, gdje je prije bio Enderun, nalaze prostorije u kojima je izlo­zena sultanova odjeća i četiri prostorije sa viso­koYrijednim osmanskim eksponatima (Hazine). Administracija muzeja nalazi se u prostorijama gdje je nekada bila jedna od odaja, tzv. Ostava. Sultanova Lična odaja nalazila se u prostorijama gdje se danas nalaze portreti sultana i el<sponati što se vezuju uz Poslanika i četvericu halifa. Dio gdje su izloženi satovi u prošlosti je pripadao Riznici. Na sredini dvorišta nalazi se džamija enderunskih aga (Agalar Camii) u kojoj se nalazi rukopisna biblioteka. Na kraju dvorišta nalaze se i jedna vrata kojima je enderunsko dvorište povezano sa Haremom. To je mjesto gdje su se u određenoj mjeri obrazovale i odgajale djevojke za enderunske age - buduću vladajuću klasu. Treba znati kako sve pripadnice Harema nisu bile isključivo sultanove žene i prilježnice, već da je tu bilo i djevojaka koje su pripremane za bolje sutra, a koje su u saraj dospjele ili nekako putem devširme ili putem trgovine. U Enderunu se ~ila ~ osm.anska riznica, ustvari unutarnja r1zruca (Zf hazzne) koja se uvijek zatvarala peča­to~ sultana Selima l, vjerovatno zbog toga što je u nJegovo doba bila najbogatija. Na sredini ende­runskog dvorišta nalazi se elegantna građevina - biblioteka izgrađena u ime sultan Ahmeda III

m '

sultana koji je bio izvr~tan kaligraf i koj1 je izu­zetno volio čitanje. IJanas se u toj biblioteci ne čuva gotovo nijedno rukopisno djelo, svi rukopi~ si su u spomenutoj džamiji enderunskih aga.

Obrazovni sistem kod Osmanlija se, kao što smo vidjeli, temelji na odabiranju i obrazovanju dječaka koji su se prethodno nametnuli svojim talentom i sposobnošću. S te strane Enderun se u čitavoj povijesti odlikuje originalnošću. Sličan sistem - koji se temelji na služenju - postojao je i u drugim državama. Postojao)e kod. mamelu­l<a u hanatima srednje Azije. Cak se 1 na zapa-' . du, kao što je slučaj s Rimskim carstvom, pn~ mjećuje sistem sličan ovome. Me~ut~m,.Enderun je po svojoj organizaciji bio sasvu~.Jedmstven: .

U poglavlju pod naslovom Devstr"!a g.o~onh smo o načinu odabira i obrazovanJa dJecaka. Devširme emini, povjerenici zaduženi za spro­vedbu devširme, svakih 3-5 godina su, prven­stveno s Balkana i Kavkaza, odabirali dječ~~ koji su ispunjavali određe~e krit~rije i ~ovo~ ih u saraje Galata, Edirne l I~rahim~p~m saraJ na Sultanahmetu. Ovi saraJI postoJali ~ kao škole do kraja 17. stoljeća. Nakon toga se siStem

•• • regrutiranja dječaka pronuJemo. Boraveći zajedno u spomenuti.In sarajima ~ao

i u Enderunu, adžemioglani su jedni .\;,Ll;. .. ~ ..... ~ davali nadimke od kojih su mnogi; kraja života. Sjetit ć~mtD s koji baš (®naj koji ima :~:;J.ill~M~·.~

na~lnvit \'S(' i u ~ 1 ol:n11a nns talirn u 19. s f o JjPću l no t•< zul tal reforn1i. N<·l i su na lin1ke dobiva li i 1 o ~von 1 z~nliJnnnju, l ao što je J(ernanke.~ Sl rij lac , sl > J okazuj<' da nije "školarac" nego

s 1 o rt i s t \L 71

z v i l ( l u g i) , n a d i n 1 a k š t o g a j e 11 o s i o f\ < h n < l 1 asa Soko lov i ć, takoder je iz enderun­skih lana.

l · \ ~~H i koj i hi S<' ist aJ nuli svojin1 sposobno­stil na tt s:1raj in1a ;alata i Edirne dovodeni su u ~obi e d l ~- J ) godina u 'J(>pkapi saraj, dakle u .nd ' rtlll . )ni koji bi s ' dol m~ali u učenju, ali i

sluzcnju , una1 rcdivani su u višu odaju. Zna se la j<' l ilo onih koji su ~jj 'li život ostavili u

l:n lc r'IIIJU, biJo je i onih koji su sa pozicija haso­~ln ba: ·t:, . ibhd.1 rage i sl. post ali heglerbezi pa čak l V( 'ZJ l' l.

n l ~run ni j bi< t( udai na škola u klasičtlOI11 s~~1i lu. l j( ·a i su 1 roJazili stroga pravila selek-

lJ nakon rra su biv·ili bud110 11adzirani u sluzi i krc z koju su bi ali i unapr divani. Tu je ~lu?, kt l s ·b na a trn o f ra i tu se obrazovala l dmst <>n.t dru. t nn . kupin·L Pazeve su karak­t rizir· l• br~ j~1 razi~ ~to ti - bili u to ljudi koji u d d 111. 11.. r·1zh Itih kraj a u kojima se

r kun, lban kim iJi Ja nskim jezici­u nd unu u t r zlicito ti spa­z d i · zik uni rzalne d or ke

j -~ILIIo d or ku izo­

in iz o ora. To man imperije.

uz j u p pi

Saraj bilo S)UzbeniVa VOji SU fJfOŠJi ~fldPfUfl5VJ

sistem. Paževi koji <)U jzJaziJi iz Enderuna nisu imali kontakta sa ~vojom porodicom, a i stari jezik i vjera su često bivali zaboravljeni. Takva osoba u potpunosti je pripadaJa novom kultur­no-civilizacijskom koloritu u kojemu se nalazi­la. Navedeno važi i za pripadnice Harema. Paževi su postajali i veziri sa t ri tuga, službovali su u udaljenim provincijama Carstva. Jedan od takvih bio je i budimski beglerbeg Mustafa­paša, bliži rođak Mehmed-paše Sokolovića. I onoga dana l<ada je čauš baša donio ka til-ferman paša je bez riječi prihvatio presudu.

Imajmo na umu da je carevina svoje najodani­je ljude imala u državnicima koji su prošli kroz Enderun. Ti su ljudi bili na položaju vezira, janji-

. čarskih aga, davali su ozbiljnost i težinu mnogim državnim institucijama, ali nikad nisu zaboravili da su sultanovi robovi, da pripadaju klasi koja njega služi. Ispravno su shvatili ideju države i pojam državnoga integriteta. Zbog toga Ogier Ghiselin von Busbeck, izaslanik austrijskog cara, koji je u 16. stoljeću posjetio osmansku državu, pomalo idealistički, a pomalo i s ljubomora~ piše sljedeće: ''Tursku državu, državu osmanskih Turaka, vode zaslužni, bogati, lijepi ljudi koji su zvanja i činove stekli radom i velikim zalaga­njem. Nije riječ o nasljednoj aristokratskoj -teJfJa;~_ kao što je to kod nas. Zbog toga to nije ...-. koju vode nesposobni ljudi, nego je ~~:· rm~m se nalazi u rukama sposobnih ljUtit će osvojiti budućnost!'

i -t n k · m · l kinu ta l v irma r srstem p n1 u l . i 1 . "' t !"eću postepeno doki-da End run p iv ·u na istim principima. Za ni"em p ri da reformi (Tanzimat) nadareni mladići angazirani su u kancelarijama Visoke Port: odakle su kasnije izlazili kao veliki ljudi, kao to je slučaj sa velikim vezirom Mehm et Emin Ali-paSom, Midhat-pašom itd.

Ende~un je predstavljao tradiciju obrazovanja drza~rnik_a kod Osmanlija. Ova stvaralačka snaga olaksala Je posao modernim upravničkim škola­ma ~- 19. st~ljeću kao što su Galatasaraj i MulkrJe, kao 1 utemeljenje m edicinske, veteri­narske i inženjerske škole koje su bile internat­s~~ga tipa. Osmanska imperija stvorila je uprav­m~ku_ klasu od enderunske i haremske krvi, po p_nncrpu zaslužnosti i nadarenosti, a ne po prin­c~~u krvnoga srodstva, što na ovim prostorima n~.: doz_volilo uzdizanje niti jednoj drugoj dina­S~lJl ~oh_ Osmanovoj. Ovo je jedno od važnijih pitanJa, I Enderun se kao škola treba vrednovati upravo s te strane.

POSLJEDNJE RIMSKO CARSTVO

Osmansko carstvo posljednje je Rimsko car­stvo u historiji. Ova teza prouzrokovala je mnoge diskusije u našoj literaturi, u političkome životu Turske. Sve iz razloga što se, sasvim je očigledno, dovoljno ne poznaje termin rimski (bizantski), iako on danas predstavlja osnovu moderne civilizacije, pravnoga i administrativ­noga sistema. Uprkos prisutnome rimskom sistemu, mnogi narodi u svijetu ne mogu da shvate njegov značaj i veličinu. U zapadnoj Evropi rimski period je ispravno shvaćen i dato m u je mjesto koje zaslužuje, međutim, savreme­ni Grci, zbog pogrešno usmjerene historiografi­je i lošeg sistema podučavanja historije, rimski period smatraju periodom dekadencije, barbar­stva i razvrata. Za njih je period Rima nešto čega se treba stidjeti. Ovakvi su s~avovi p~­ćeni čak i u nekim zapadnim zemlJama. Gre na Rimljane gledaju kao na degenerirani izdanak svoje vlastite civilizacije. .

Nažalost, iako nema nikakve potrebe za tim,

razmišljanja o Rimskom carstvu u Turskoj nisu mnogo pozitivnija. Na sasvim besmislena ras~orlawbkc~bJ.::se!d'CJ~lil

trebe termina im~ijg. ;;'•m1aattl1 stavlja znak je,C.hlaiGQt•~~-j~~; . ·~im~P.~JIIIIIIJ-

ILSE OR1A 'll

Sultan Fatihovo opsjedanje Istanbula

velike veze između pojmova imperator i imperi­jalizam, a posebno ne u eri Rimskoga carstva kada je termin imperijalizam bio daleko od negativnog znaćenja. Tako se pogrešnom siste­mu podučavanja sociologije kao model imperije navodi Francuska iz vrem ena Napoleona III -kolonijalistička Francuska iz 19. stoljeća - nakon čega se osmanska država definira kao država koja nema baš nikakve veze sa takvim grijehom i sramotom (!). O sobe koje nisu u stanju ponu­diti historijat jednog pojma kakav je država, pokušavaju ustvrditi dinstinkcije između države i imperije.

Sve ovo zorno pokazuje kako se u našoj histo­rijskoj i političkoj misli pojmovi imperije, rim­ske misli i rimske strukture dobrano ne razumi­ju. Međutim, naši su preci sve to shvatali potpu­no drugačije. Rim je za njih označavao univer-

228

DRUKČIJE RAZUMijEVANJE OSMANLIJA

zalnu imperiju. Za njih je to bila misija koja se prepuštala drugima nakon što bi se dotadašnji izvršitelji umorili od ovog političkog bremena.

Tako je našim precima pripalo da zavladaju rimskim (bizantskim) zemljama Dtyar-L Rum), jer sa tim se bremenom očigledno više nisu mogli nositi narodi sa grčkog govornog područ­ja iz srednje Azije, zapadne Anadolije, odnosno Male Azije. Tu su misiju preuzeli Seldžuci, pre­u zeli su je Osmanlije. Bilo je potrebno osvojiti rimsku prijestolnicu, Novi Rim, tj . Istanbul i na

taj način ostvarit i cilj. Osmanski vladar bio je istovremeno i vladar

Turaka (Turk Hakanz), i halifa svih muslimana kao i bizantski kajzer (Kayzer-i Rum). Dodajmo i to kako postoji anegdota nastala u 18. stoljeću po kojoj hilafet na osmanske sultane nije prešao nakon što je sultan Selim I osvojio Kairo i Hidžaz i da, kao, postoje pisana svjedočenja koja kažu da su sultani i prije toga koristili titulu halife. Bar tako pišu osmanski kroničari. Podsjetimo kako ni sul­tan Selim I ni njegov sin Sulejman Zakonodavac nisu naglašavali titulu halife onoliko koliko su to radili sultani Abdulaziz i Abdulhamid Il.

Treba istaknuti i to kako su muslimani Turci glavni faktor na kojem se temeljilo poslje~je Rimsko carstvo u historiji. U to nema sumnJe. Jezik koji se koristio u vojsci bio je turski, a ska je bila turska institucija. Putem -~"!l­dovodila su se neturska djeca, ali su i govorili turski, prošli kroz proces u.M~J nakon toga činili jezgru KaJ~~i ..

Gla' ni tcn1clj tur ke države tokom cijele histo­rije bila je voj l· a, a u vojsci se konstantno govo­rio i 11jegovao turski jezik bez presedana.

Službeni jezik državne administracije kod Seldžuka i Osmanlija bio je turski. Ponekad se kao službeni koristi i lokalni jezik, kao što je slučaj s upotrebom perzijskog jezika u admini­straciji u Iranu za vrijeme vladavine Seldžuka. No nigdje se u nekoj od turskih država nije moglo desiti da neka molba ili predstavka bude vraćena iz razloga što je napisana na turskom jeziku. Da li možda postoji bilo kakav dokaL. u tome da turski nije bio u upotrebi u administra­ciji, da nije bio validan u bilo kojem dijelu neke od turskih država? Naravno da ne postoji.

Ovdje se moramo dotaknuti još jednog bit11og pitanja. Naime, kroz historiju su u Ostnanskom carstvu uz Turke postojali i drugi narodi čiji su kulturni elementi izvršili utjecaj ili, čak, potpu­no ušli u naš kulturni kolorit. U folkloru i soci­ologiji koristi se jedan jako zanimljiv njen1ački termin - Volksfrommigkeit, što bi u prij vodu značilo narodno vjerovanje, pa tako č sto vidi­mo da se međusobno na zanimljiv način i pr -pliću kršćansk , j vr jsk i muslim n k tr di i­j • N rij tko su mnogi kršć ni obil zili turb t mu limanskih vlij , mu lim ni u z j dn kršć nim obilj ž v li pr znik ~ lik , t ko mu lim ni p ihv t ju n j obič j i o d lj . M u b p

j • lU •

230

. . i tro u p riJ. em nom salonu Susret sa jednirn evropskim man s m_

Topkapi-saraja. De f EspJnasse.

) 'i ._ Il je da }e

tur ka l1i '"' t rija đuti111 i todob11

m110gobr j11in1 drz n1 n k imp rij

n( r d r· zli itih t

***

•

bili u . a, ta 1ll s111at1sk ~ i111perije ne možemo r :\ i ia stl ll d >V ll j tloj 111jeri osviješteni po ovom pit·111jll. :\đt1tit11, ovo donel<le važi i za nas

a li je moguće u cijelosti shvatiti život v l lj epne imperije kakva je bila O smanska,

lia li je moguće dokučiti ideološki profil naroda koJi su živjeli u njoj, njihov pogled na svijet i sl. konsultirajući samo osmanske izvore? Nikako! , Biti historičar osmanskga perioda nije mogu­ce bez - barem i djelomičnog - poznavatlJa arapskog i perzijskog i bez dobrog poznavanJa o~man~kog jezika, baš kao što nije moguće pro­ntknutt u karakter i temelje na kojima je počiva-~a .os~a~ska država bez poznavanja grčkog Je~tka 1 ~tza~tije, kao i bez poznavanja slaven­skth drzava 1 kulture življenja na Balkanu u srednjem vijeku.Također, za kvalitetno razumi­jevanje k~raktera osmanske države uvjet je i poznavanJe arapske kulture na Bliskom istoku. . Neki o~ako napamet i neutemeljeno ponavlja­JU kako Je u 16. stoljeću osmanska država bila izložena arabizaciji. Da li je uistinu i bilo tako? ~a ~i je ;ostoj~la arabizacija osmanskog društv~ ~ drzave. Da l1 su postojali faktori neophodni za Jedan takav proces? Ako jesu, koji su to faktori? K~o se može desiti da jedan turski historičar i sociolog - .ne proučivši arapski svijet kojim su tada vladali mameluci i Fatimidi, ne proučivši tada~nju Siriju, Bagdad, Palestinu i druge kraje­ve - Istupa sa ovakvim djetinjim stavom? Sve su ovo ozbiljna pitanja. Kao što ne možemo kazati

232 da je put kojim se kreću naši naučnici i naše

viso l< P znan st 'f(· no-istraziva/ ~(· institur 1je pravi, isto tako ne IIlOZ<:ffJ(J r(·fJ do fr· ov3lrve p(Jvije­sne tvrdnje pcJm(JĆi ispravn(Jrn razumijevanju naše nacionalne his tor 1 j(·.

Danas studenti historije u FrancuskoJ i Rusiji dobro znaju šta se dešavalo u arapskim zemlja­ma pod Osmanlijama, ali mi još ne znamo. Na tu temu još n ije napisan ni najmanji ćlanak. Kod nas ne postoji niti paragraf napisan o Balkanu

rije Osmanlija, o tome kakve su se promjene desile u životu tamošnjih žitelja dolaskom Osmanlija. Svi smo se začudili i čak uzbudili kada smo čitali Andrićev roman Na Drini ćupri­j a, roman nagrađen Nobelovom nagradom. . ."". . Zamislite o kojem stepenu nepoznavanJa cinJe-nica se radi kada nas je jedan historijski roman u kojem se ne daju nikakve utemeljene informa­cije, roman čiji je autor srpskohrvatski naciona-

lista, uspio uzbuditi i uzrujati. Još jedna zanimljiva činjenica: in~~graln~

historiju Osmanske imperije nisu uradili ~ historičari u 18. ili 19. stoljeću, već je to. uradio austrijski naučnik Joseph vonHaJnmer ~ Uz njega je bio još jedan historičar, osoba koja Je širim masama poprilično nepoznata - Johann Wilhelm Zinkeisen. Hamer je bio Austri;anac. Zinkeisen Nijemac.

Uradili su poprilično oDŠBDII·I

riju jedne univerzalae Osmanska, ne «&a • IZVore l&.d~~.8"!

iezik)~ SlWlCIGJ .~1

1\ t L t r ij i J j e 111 a k t j i l 'ra n ~ u s k o j . S v j s e s J a ž<' 1 n 0

b "t v ljt•lo za. larj •lo. No dok god ne naba­rinl n ve it "' l ', prinudeni srno hodati u sta­

rim, mabr i po snijegu i zimi. To je neupitna istina. 1 . ~ 1 o j r ć i da danas bilo ko nešto radi b z. da I·onsultira Hammera. Medutim, polreb­no J . oval'vu naučnu sintezu cjelokupne histori­j j d11og univerzalnog carstva približiti i narod-nin1 n1a arna u obliku popularne književnosti sa hi torijsko1n tematikom. Doskora nešto takvo nije postojalo. Narod je o historiji saznavao iz časopisa (Hayat Tarih Mecmuasz) i radova Jilma~a Oz~une (Ytlmaz Oztuna). Prije toga nije postoJala hteratura koju bi s interesovanjem mogle pratiti šire mase, učenici i studenti.

***

Izvori za osmansku historiju sami po sebi su zagonetka. Poznato je da je Imperija nastala oko 1300. godine (mada prof . Halil Inaldžik datum nastanka pomjera još ranije). Sve do sredine 15 stoljeća, ~nači punih 150 godina, o Osmanlijam~ ne saznaJemo od savremenih Turaka. Poznati kro~čar~ poput Ašikpašazadea (A$zkpa$azade), Oruc-beJa ( Oruf Bey) i Mehmeda Nešrija (M~h~ed Ne$ri) pojavljuju se tek sredinom 15. stolJeca. U svojim djelima pišu i o minulim vre-

~~nima,. ~ na osnovu priča koje su došle do nJ~· K~riStili su i neke pisane izvore koji se nisu sacuvah do danas, a kakvi su to izvori bili, kako su gledali na svijet i događaje - u potpunosti je

- • ""'t' WJ W' • • ,, .. lJ } I Y r-i l .... J J. "" .J I.t T . •J I

nP poznato. ']'ako, naprjrnJ( ·r, ;, ~J vp~JSd Z~J dr ~ sprJ minj<~ djPJo izvjesnog Jah5J J-akiha (J krJjr·rn ne znamo ništa. J)o nas nJJ(• došJa ć~k ni jedna jf;dJ ­na stranica tog djela. J)a kojim slučajem danas imamo ovo djelo pred sobom, vjerovatn(J bi neki dogadaji bili objašnjeni iz drugog i drugačijeg ugla. Pisci kronika čija smo imena navodili, histo­ričari su koji su stvorili imperijsku atmosferu.

U njemačkom jeziku postoji jedan divan izraz za pisce kronika - reichshistoriker, znači državni historičar, imperijski historičar. U vrijeme kada t-atih osvaJa Istanbul, Albaniju, Bosnu, dakle u periodu kada se rađa nova svjetska sila, spome­nuti kroničari pišu o periodu osnivanja Uzvišene Države (Devlet-i Aliyye). Da li je moguće da su uspjeli period formiranja države prenijeti u autentičnoj atmosferi? U međuvremenu su se s istinom mogle pomiješati mnoge legende. Mišljenja sam da nove podatke o tom periodu nećemo dobiti dok temeljito ne istražimo arhiv­sku građu na zapadu, a koja govori o suvreme­nim državama kao što su mamelučka, mletačka i dr. Treba spomenuti i arhivsku građu u Moskvi, značajnu posebno za filološke discipline, koja je jako bogata, ali do sada neiskorišten~. .

S istim problemima susrećemo se 1 na drugim poljima. Najstariji popisni de~ri koji. go~<>E porezima i zemljišnim odnoslllla, potiču stoljeća. Određeni broj ~J.IM?. i 46 Zbornik koji sadrži osmanskt 47 Zbornik odluka ~lade uputenlh nlllm

prev.)

ILBt R ORlAYLI

Susret šejhul-islama i pravoslavnog patrijarha. Smeeton.

ra iz Arhiva Predsjedništva Vlade ( Osmanlz Ba$bakanllk Ar$ivi) danas je objavljen i dostu­pan javnosti. Uspješne kolege sa Odsjeka za historiju na Istanbulskom univerzitetu, kao što su Feridun Emedžen (Feridun Emecen), potom Mehmet Ipširli (Mehmet ip$irli) i Ilhan Šahin (ilhan $ahin) uspješno se bave obradom deftera i u svojim radovima jasno pišu kako izvori ne idu dalje od 15. stoljeća. Stoga smo primorani nepoznati historija t osnivanja jedne univerzalne imperije otkrivati i objektivno razumijevati pomoću postojeće građe. Mi, i pisci historičari i običan svijet, jednako smo podložni - u nedo­statku adekvatne građe - pogrešnom razumije­vanju i tumačenju kada je u pitanju ovaj rani period. Nadam se da ćemo, ako Bog da, u budućnosti nadoknaditi sve nedostatke.

236

BilJeška o p ise u

Prof. dr. Ilber Ortajli (Ilber OrtayJ1), rođPn je l947. godine u Bregenzu, u Austriji, gdJe se njegova porodJca zatekla usljed Staljinovih protjerivanja i raseljavanja SO':jetskih muslimana, a među njima i krimskih Tatara kojima je pri­padala porodica Ortajli. Odrastao je i školovao se u Turskoj. Završio je Fakultet političkih nauka na Anka rskom univerzitetu i Fakultet za jezik, hisotriju i geografiju, Odsjek za historiju, na istom univerzitetu. Magistarski rad odbranio je na Univerzitetu Čikakgo, a mentor mu je bio istaknuti historičar osmanskog perioda prof. dr. Halil Inaldžik. Nakon toga je odbranio i doktorsku disertaciju pod nazivom Tanzimat'tan Sonra Mahal/i idareler (Lokalna uprava u periodu nakon Tanzimata), dok mu je izborni rad za zvanje docenta nosio naslov Osmanlt imparatorlugu'nda Alman Nufuzu (Utjecaj Njemačke u Osmanskoj carevini). U svojoj karijeri je kao gostujući profesor predavao na univerzitetima širom svijeta, a neki od njih su Princeton, Cambridge, Oxford i dr. Objavio je mnogo radova o osmanskoj historiji, period između 16. i 19. stoljeća, kao i o historiji Rusije. U periodu 1989-2002 bio je šef Katedre za upravnu historiju na Fakultetu politič­kih nauka Ankarskoga univerziteta. Godine 2002. je prešao na Univerzitet Galatasaraj. Trenutačno se nalazi na pozici­ji direktora Muzeja Topkapi saraj. Ovdje ćemo spomenuti i neka od njegovih najpoznatijih djela:

• Lokalna vlast nakon Tanzimata {1974) • Razvoj lokalne uprave u Turskoj {koautorstvo sa

ilhanom Tekelijem, 1978) • Historija uprave Turske (1979) • Njemačka populacija u Osmanskoj

(1980) • Njemačka

Abdulhamida • Od

• l,,jdužt ~tt ljt'(~l' ltnpt'rij t ( l9HJ)

• T't\\ li<--- ij.l lol nin, vlasti od rranznnata do Pe:tullil< ( lc. '5)

• • t r.tni e Istanbula ( l 986) • .. t u He ,. on t )t ton1an ·rransformation (1994) • l'~ lija u ostnanskoj državi kao čovjek prava i

vta~t i (J9C·l·) • tJvod u historiju uprave Turske (1996) • • •

s1nanska porodica (2000) Putovanje granican1a historije (2001) Ekonotnskc i socijalne promjene u Osmanskoj itnperiji (200 l)

• Od osn1anskog naslijeđa do Republike Turske (koautorstvo sa Taha Akyolijem 2002)

• Ostnanski n1ir (2004) • ,.furske škole - mostovi mira prema svijetu

(2005) • Drukčije razumijevanje Osmanlija (2006) • Razgovori (2006) • Drukčije razumijevanje Osmanlija II (2006) • Putovanje Starim svijetom (2007)

Prof. Ortajli je poznat i kao poliglota. Govori turski, engle­ski, njemački, perzijski, francuski, ruski, talijanski, latinski i grčki jezik.