"draga moja majko bosno" - ifran ajanovic

7/25/2019 "Draga Moja Majko Bosno" - Ifran Ajanovic

http://slidepdf.com/reader/full/draga-moja-majko-bosno-ifran-ajanovic 1/376

E

a

E

$

$

rfan

Ajanovid



"I^(DAS" SAMJEI/O

1996.

Recenzeflti:

Prof.

[r.

Muradil

1(11LENO'|'\C

Enzs

KISE'/'IC, futiaeuni(

D r.

Mufritrin

ntt(rr{.ql

tc

Tehnilki

urednici:

AQ.dim

DIZDA {

lssm'itt

KA\AEEEO'II(

Lektori:

Dr.

fumzia

'{ADZTETENDLC

(za

prozni

[io

@ige)

Qr of.

S

abinn

KAJl,BXoqhC

(za

poeziju)

Korektor:

t{qnn

Lfr{Atvto'l1c

Likovno

rjeSen

je

ttaslovnice:

Adis

TEJZIC,

fulz'nsft

ftiPar

^{e[zs[

QKTLDZ\C

Autor

grafika u

boji

"Elententi

Bosne":

Danis

fElZLC

DTP

9\{.edim

DIZDM.

Jasrnin

6KAILSEEEOU^C

Setift Kfle8.t{lvtE'r

Tirai:

2000

Primjeraka

Stamp4o,

,L9{DAS"

-

SarQezto

cIP

-

Katalogtzaclja

u

publikaciji,

Narodna

univerzitetska

biblioteka

Bosne

i

Hercegovine,

Sarajevo

UDK

886,4-1

886.4-94

AJANOVIClTfan,DRAGAMOJAMAJKOBOSNOTA-utorgrafika-u

i,;n

t'd69"ti*Ii."ul

Dt

is

Fejzi6;

Sarajevo:

iNDAS,

1996'

-

362



IRFAN AIANOVIC

DRAGA

MOJA

MAJKO

BOSNO

INDAS

-

SARAIEVO,7996.



BTLIESKA

O

PrSCU

Irfan Ajanovid

roden

je

04.A2|-942.

godine

u

Zepdu

u bo5njadkoj,

ple-

midkoj

porodici...

Po

ocu

Ibrahimbegu potomak

je

te5anjskih

AJANA i

Zepaikih Malidbegovida.

Gimnaziju

je

pohadao

u

Zavidovifima

i

Rijeci. Pravni

fakultet zavrlio

je

u

Sarajelu.

JoS

u

ranoj mladosti iskzivao se

kao

pisac

-

pjesnik.

Poez-

iju

je

objavljivao u dasopisima

i zbirkama.

Y.no

glazbenik,

na

svoje

stihove

komponirao

je

melodije

za niz,

u narodu

veoma

prihvadenih

pjesama

koje

je

na

nosaiimanul<a izvodio kao

kantautor

osobno,

ili

su

ih

izvodili

poznati

bos ans

ki

interpreti :

B

eb a S

elimo

v

i{

Zekerijah D

ezi(,

NedZ

ad Sal-

kovid i

drugi...

Kao

pravnik

radio

je

u

Sarajelu,

a

kao

samostalni

privreclnik

u

Zepdu.

0samdesetih

godina

javno

zastupa

ug'oZene

interese

Muslimana

(Bo5-

njaka) u Bosni

i

Hercegovini i uJugoslaviji i

biva

u

viSe

navrata isljedivan

i

maltretiran

od strane otgan UDB-e

i komunistidkog reZima

SFRJ...

26. maja

1990. godine

uiesnik

je

0snivaike

skup5tine

Stranke de-

mokratske

akcije

(S

D A) u

sarajevskom

hotelu HOLIDAY INN.

14.

jula

1990.

godine

zajedno

sa

grupom

Zepaikih

intelektualaca

i

ljudi

iz

bo5njatkog naroda

osniva opdinski ogranak SDA

u

i,ep(u, te

biva

izabran za

pvog

predsjednika

0pdinskog ogranka

SDA Zepde.

03. novembra 1990. na vanrednoj

skupitini

SDA

u

Brdkom

biva

iza-

bran u

lzvr5ni

odbor

SDA,

a

potom

na istoj

skup5tini i za

generalnog

:ekretara SDA

Na

prvim vi5estranadkim

i

demokratskim

izborima,

odrianim

18.

no-

vembra

1990.

godine

izabran

je

za

poslanil,a,

u Vijede

gradana

Skup5tine

Bosne

i Hercegovine,

a 14. februara

1991.

godine,

kao

poslanik

Savezne

shrp5tine

izabranje

za

podpredsjednika

Saveznog

parlamenta

biv5e SFR

-lugoslavije...



I

u

Republiikoj

skup5tini

Bosne

i Helcegovine i u

Saveznoj

skup5tini

Jugoslavije

jedan je

od bezkompromisnih

i najZustrijih

boraca

za

clemok-

latska

prava

Muslimana

(Bo5njaka)

i

za samostalnost

i

suverenost

Re-

publike

Bosne

i

.Hercegovine.

Kao

poctpredsjednik

Saveznog

paralmenta,

podpredsjednik

Saveztre ustavne

komisije

SFRJ,

te

(la:n

raznih

saveznih

"ad

hoc" tiiela,

a

posebno

lnZ,rynn K0MISIJE

za kontrolu

plimilja

u

Hnatskcij, 1991.

godine, pni

je

politiiar

u biv5oi

Jugoslaviji

koji

je

sa

nivoa

svoje

visoke

savezne

funkcije

rekao praltt istinu

o agtesiji

SLbije i

Crne Gore,

zajedno sa biv5om

JNA,

na

Republiku Hnratsku

i

o

priple-

mama agresije

na

Bosnu

i

Hercegovinu... Evropska

zajednica

u

svojoj

Rezolrrciji o

Jugoslaviji,

donesenoj u

Bliseh-r

27.

avgusta

1991.

gocline,

gotovo

closlovno

je

"prepisala"

stavove

Aianovi(a,

iznesene u njegovom

saopdenju

o 0TK'AZU

na

dlansfvo

u

lnZ,lVltO.J

K0MISUI.

.

Agresije

Srbije, Crne

Gore

i

JNA

na

Bosntt

i

Hetcegovirtu

zatel<la

ga

ie

ria

sluZbenom

putu

u

itiozemsfvu,

gdje

ie

zaiedno

sa bo5njatkim

intelek-

tr.ralcima

u

Zagrebu osnovao

KRIZNI

STAB

za

pomod Bosni

i Het'cegovini.

Krajem aprila

1992

godine kao dlan bo5njadke

delegacije,

sudjeluie

na

prvim

pregovodma o ustavno-politiikom

ustrojstl'Lt

Bosne

i Hel'cegovitie

u

Lisabonu

zajedto sa

pledsjednikom

Nijom

lzetbegovidem,

Salimom

Sabi6em

i

Harisom SilajdZidem...

fu'ajem

maia

1992.

godine

zajedno sa

Harisom

SilajdZidem

sudionik

je

dru$h

lisabonskih

pregovora.

Na

prijemr.r u ilansfvo

0r'ganizacije

ujed-

injenih

Narocla,

22. maja 1992.

godine,

tlan

je

delegacije

Bosne

i

Her-

cegovine

zajeclno sa

Harisom

SilajdZidem,

NedZibom

i

Mtthamedom

5a(irbegovidem...

Sa

aktivistima

SDA

u

dijaspoli

(Evropi,

SAD,

Kanadi)

vflo

efikasrto

or-

ganizfta

pomo6 dijaspole

borbi

bosnjadkog

i

dm$h

naroda

za

osloba-

clanje

Bosne

i

Hercegovine,

za uspostartt

ddavnosti,

samostalnosti

i

su-

vereniteta

Bosne

i

Hercegovine...

U

Sarajeru

boravi

ocl

decembra

1992.

do

l<raja

aprila

1993.

gocline,

kacla

no6u,

pretriavajudi

aerodromsku

pistu

zaiedno

sa

borcima

i

ofi-

6



eseiistidkim

pristupom

svoga

kazivanja i

promi5ljarya,

ali

i

tanahnim, lit-

erarnim,

plemenitim,

kalrvo se

rada

i

zra(i

iz

unesene

poetske

duie

ko-

jom

lrfan

Ajanovid

neosporno

zra(i

u

neposrednoj

komunikaciii

sa

lju-

dima,

ali

i

u

komunikaciji

koju

tzraiava ovom

knjigom...

Zato

kazivanje Irtana

Ajanovida

kao

malo

koje,

kao

malo

dije, odiSe

i

clokumentarnim,

argumentiranim

pristupom

vrsnog

pravnika i

politiia-

ra, ali

i

njeZno5{u

ponesene

literarne

duSe,

lirskim

naboiem

pjesnika,

liri(ara

koji

iitatelja

ponese

islaom

svjetlucavom

5to

zaiskri

u

oku...

U

patnji

bfanaAjanovida,

pisca

ove

kryige

prepoznaje

se

patnja

Bosne

i

Hercegovine,

patnja

svakog

Bo5njaka, Bo5njakinie...

Ljubav

prema

Bosni,

prema

majci

koja

ie

zbognjega

bila

Sest

mjeseci

zato(ena

u

detnidkom

zatyortr

i

umrla,

ne doiekav5i

oslobadanje

sina,

nije

edipovska

ljubav,

ved ljubav

koja

iznil1a

iz

patnie,

stopila

se

sa

pat-

njom,

posta

jo5

intenzivnijom,

gotovo nadnaravnom.

Pisca ove

knjige

na-

jbolje mogu,

ili

samo

mogu,

rzumjeti

ljudi

koji su

patili i

u

patnji

voljeli,

pa

im

se

ljubav

patnjom oplodila,

izdigla

se,

uznijela

se

iznad

patnje'

podredila

patnju

sebi

-

ljubavi.

Ova

je

knjiga

o

Ajanovidevom

poimanju,

njegovom

doZivljavanju

bosa-

nske

tragedije,

tragedije

bo5njadkog

natoda,

koia

ie

i

po

duhovnom

poi-

manju,

poimanju

0bjave

Boiiie, a

i

po

dijalektilkom,

bila

neminovna

nuZnost

zabudenje,

osvje5divanje

zaspalogbo5njaikog

duha,

uz sve

Zrfve

bez

kojih selsznane

moZe

obratiti

u

nagradu,

zasiiati

njom

-

BoZijom'

u

svojoj

knjizi

Ajanovid

u

viSe

navrata

podvlati da

su

zrtve bile

ogrom-

ne,

ali daLrtve

moraju

biti

u srzmjeri

sa

zaslugom'..

0gtoman

je

bio

i

ponof

u

koji

se

bio

strmoglavio

bosnjadki

devastirani,

opustoseni

duh.

Veliki

broj

(itatelja,

ditateljki,

prepoznati de u

ovoj

knjizi i svoju

sudbinu,

te

tako

oplemeniti

PORUKU

koiu isijava

ova

predivna i

potresna knjiga...

Hana

Imamovii

-/

-,,/,/

7/e-:./1.{-7?

<



::

:.s

-11,:r. .i

:e

1':',il ,

il

t.#



UCIN]ENA LJUBAV

ISTINI

Da li

bi

ikada

svijet ugledao oru

nasu5nu

knjigu,

da

lrtan

Ajanovid

nije preZivio

detnitke

granate

i tamnice.

Autor

kao

da

1e

izabran

od

Sfvoritelja

da u

ime

tisude i

tisufe

nesretnika

progovori

kroz

svoju

rodenu

muku.

Nema

te

samice na svijetu

koja

moZe zatoilti slobodnu

misao lrfano-

w,

koja

mole

zato(iti njegoru ljubav prema Bosni,

njegolu

pjesmu koja

n suzi, u rosi Idanove

duSe, svijetli.

Slamati

jedan

takav

blistavi duh, isto

je

Sto

i

slamati

svjetlost.

U

to

su

se uvjerili

i krvnici.

Ovom

knjigom,

slobodno

se

moZe redi,

pisac

je

u

potpunosti ispunio

svoj

smisao

rafianja,

zavriio

svoj

veliki

dio

posla

na zemlji i

udinio

veliku

ljubav

i

radost Istini,

a nadasve

svojoj

domovini

Bosni

i

Hercegovini.

A

to

mogu

samo rzabruni,

samo

oni

koji

slide svojim rijedima.

flnes

l{r&evii

-/^u '/'^-

,



PASUA"

PO IRFANU AJANOVICU

(Zapis

o

knjizi

"Draga

moja majko

Bosno")

Moje znanje

o djelahrosti,

interesima i

pLije

svega 0

osobnosti ztutora

knjige Idana Ajanoviia,

veoma

je

manjkwo.

Gotovo

da

do

nedavno nisam

znao ni5ta

o

njegovom Zivotu

prije

rata,

osim

dva

podatka:

jeclan

se od-

nosi

na

smjelu, do

tada

jedinstvenu

izjaw

u

podetku

rata,

a

ta

se

odnosi

naJNA kao

agresora

na

Hratsku;

i

drugi:

a

0n

se opet odnosi

na njegovo

bnrtalno

hap5enje

i

tajnovit nestanak

na

mjestu,

gdje

su

toboZ

ratovale,

umjesto da

se kaZe

dntgovale

dvije

zara&ne

strane. Oba

podatka

govore

o

emotivnoj

snazi,

hrabrosti

i

ljudskoj

closljednosti

i

iznad

svega

vjeri

lrfana Ajanovi6a. Postupak autora

je

neuobiiaj en

z^

ove

pledjeie

i

prepre

-

denosti,

gdje

odavna

vlada

dvoliinost,

podmuklost i

odsustvo

svakog

poS-

tenja u

politiikim,

a

pogotovo

ratnim prilikama.

U iimr

pledaje Irfana Ajanovifa

od

stratie

HV0-a ietnicima

citjelofvo-

luje

se

sve

beznacle

najljep5ih

:nadazaprijateliskiZivot.

Prosto

je

nevjero-

jatno

da sc

najboljeg

prijatelja

baci

u

lalje krvoZednih

detnika.

S

ova

dva

podatka

poieo

sam ditati

knjigu

"Draga

moja majko

Bosno". Uspt'kos

sve

snage

duha

muienika

lrfanaAjanovida,

moranl

podsietiti

da su

ljubav

i

vjera

posluZili

autoru

kao obrana

u

nesnosnim

prilikama neljudskog

iscjeclivanja

u

toku

muienja,

posljednjih mogr.rdnosti

egzistencije

i du5e

i

tijela.

Nekim

iitaocima

de

to

biti strano

i

pripisat

de

autotu

razne

pri-

misli

iz

psihiike

sfere

Sto

ne odgovara

njegovoj

tada5njoj

psihologiji.

Ona

je

sva

u

religijskom

ozradju.

Njegovo

ponaienje

i

osjedaji

u

klajnje

rreljudskim,

izbezumljujudim

okolnostima

preds

tavliaiu

jedimr

t'ealtiost

koju

dovjek

mole

rla

izdrli.

To

je

reahiost

muienika

i

svetaca,

uvijek

skolo

leligijski

intonirana,bez

obzfta

tta

vrstu

sadti'aia

psihidke

obrane

tu

nepodno5ljivim

uvjetim

tofiure.

Knjiga

je

obimno

Stivo

od

400 stranica

i

pruZa

mogudnost

iitaocr,r

da

mrlogo szLzna o

autol'u,

njegovoj

nat'avi i oclnosima,

i

Sto

je

bitno

knjiga

10

Muka



Zbog svega

toga,

knjiga

lrlanaAjanovida

dobiva

veliku

vrijednost.

Nje-

gova

sudbina,

umjetnidko

pripovijedanje,

ljudska

ljubav,

nepatvorena

is-

lamska

i

bojnjadka

vjera,

moie,

joj jeclnom

naglajavam,

posluiiti

kao

inspiracija

i

poticaj

za budude

bosnjadke

nataitaie,

ali

vjerujem,

da

ie

ona

i

upozorenje

i mogudnost

osvjeSfenia

mnogih

stariiih

Bo5njaka,

koji

su

zaboravili

svoju

izvornost

u

himbenostl

zanosa

"bratstva

i

jedinstva"'

0d

pisca

pasiie

moze

se

neposredno

uiiti

iz

njegova

primjera

i

uvjer-

ljivo saznavati

iz

niegova

sadtlaia,

bo5njadku

posebnost

i

neponovliiru

postojanost, koja

je od mnogih

potisnuta navalom

ideolo$je

asimilacije.

Irfan

Ajanovid

je

svojim

drzanjem

i duhovnom

pribrano56u,

vjerujem

nezaboravno

ostao

u

sjedaniu

svojih

muiitelja

i

nastranih

nacionalista'

Uvijek

mi ostaje

neobja5njiva

taina,

mrinia

srpskih

nacionalista

i

izdaja

hrvatskih

ekstremista

i

to

na

kraju

20

vijeka,

kada

je

dinamika

povijesti

ved doZivjela

i

odigrala

lcryave

procese

i

ovdje

se

tako

jadno

i

primitivno

ponovila.

Pasija

po

Irfanu

je

knjiga,

iztzetna

u

Bosnjadkoj

literaturi,

gotovo

da

tako

ne5to u

njoj

i

ne nalazimo.

Irfanovo

mudenje

je

neprimjereno

dugo

i

od

brojnih

ljudi,

5to

ga

iini

ioj

vi$e

optuZujudim

i

skoro

neponovljivim

u

uvjetima

legalnih

ljudskih

zaiednica.

u sfvari,

knjiga

kfana

Aianovih

"Draga

moja

majko

Bosn0"

je

stravidan

solilolrvij,

koji

je

zabiliei'enpisa-

nom

rijedi,

u

povijesnim

uvjetima,

koji

traju

nekoliko

stolje6a

zaBoSnia-

ke

u

kojima

su uvijek

nasjedali

lainom

humanizmu

i

prijateljshu

sus-

jeda.

Autor

u

konadnoj,

oslobaclajudoi

emotivnoj

zavrsnici,

podliieze

jednoj

emociii,

a

to

1e

opet

dijelom

insistiranje

"na

bratshu

i

jedinstvu"

i

upudi-

vanje

na

pr.ijatelje, bez

kojih

ie

skoro

zivot

i

postojanie

nemoguee,

bez

kojih se

propada.

Naravno,

narod

onda

pfopada,

kada

sebe

dovede

u

takve

prilike i odnose

gdje biva

obeshrabren.

Ova

autorova

zavrinica

ie

os1gcnj

autora,

moida

retencija

ranijih

obmana,

ali

moram

primjetiti,

narod,

koji

veZe

svoj

Zivot

za

milost

drugoga

naroda,

propada,

oniebez-

iznimno

osuden

na

propast.

u ovome

ratu,

ali

to niie

prvi

pr.tta,

bili

smo

t2



tragidno

izigrani

i

bili

smo beznadno

sami,

ali

zahvaliuiuil samo

snazi

duha

i

vjeri,

proSli

smo

na

ispitu.

NaS narod

je

produZio Livot,

a sada

treba

da

ga

samosvijesno

i

uvjerljivo

nastavi.

furjiga

u svim

svojim beskrajno

bolnim

tonovima,

predstavlja

opijelo,

requiem za

"humanizam

bratstva

i

jedinstva".

Autor

ie

polnzao

da

Bo5-

njaci

imaju

osiehi,

po5tenje i

prijateljstvo. Da

bi

preZivjeli kao

poseban

narod, oni

moraju

prihvatiti oprezan

odnos

sa svim,

u

interesu snainih

htrmanistidkih

zasada, koje u segmentima

njeguje

dovjedanstvo.

Nas

su

nerijetko

prevarili

ljudi

i iz

"Gajreta"i

iz"Narodne

uzdanice".

Srugdje

smo

bili,

kao

i

u

socijalizmu,

prilaadeni

za

svoju

posebnost

i

u

svijetu

riietku

kulturnu i

ljudsku

osebujnost.

Furjiga

"Draga

moja

majko

B0sn0",

ostaje

straZan

i

svjeZ

dokument.

Sliian

niie

zabiljeien u 0v0m

obliku.

h{an

Ajanovid

je

u

svim

paklenim

klugovima mudenja

ostao

svoj.

Postao

je

simbol

bo5njadke

drame

i

jedan

od njenih

nezaboravnih

muienidkih aktera.

Islaen

je

i

odan

domovini.

To

nas

obavezuje da

knjigu

r.ttinimo

pristupadnom svakome,

jer

ona

je

upozorenje

i

optuZba,

ona

ie

simbol

neophodnog

otriieinjenia na prin-

cipima

koji

su autoru

pomogli

daprelivi,

ato

je

domovina,

ljubav

ivieta.

Prol

dr. Muradil Kulenovri

I

.il

'\l

\{r\tin,trf\L

\l\

t.l



RIJEC

-

RIJEKA

5ro

nrtZa

u5cu -

svE

sNa,ZNUa

Pred nama

je

djelo

visokog umjetnidkog

naboia,

ispovijest

muienika,

suZnja

ietnidkih

\azamata,

koji ni 2a907 dana

robijanja

u

njima,

ni5ta

nije

izgubio

od

svog

bitka,

borca

i

pravectnika.

lurjiga

se

zametnulaildijala

u

tamnici,

tamnim

i ledenim samicama

detnitkih

zafr

ota,

a

zatim

je

u

magnovenju

trenutka,

zr

eI&

i

odrasla,

c[05-

la na

ovaj svijet.

0d

poietka

tlo

lcaia ditanja

stiie se

ctojam

da

je

knjiga

napisaua u

jednom

dahu,

kao kad

se

potod

desi

u

jednom

dahu,

odjednom...

Sve

teie

glatko

i

uvjerljivo.

(ltalac

skupa

sa

piscem

skoro

u

potpunosti

doLivljava

njegove

patnje,

osjedaj

hladnoie,

ustajalost

i smrad

ielije

i

pri-

jetnju,

koja

kao Damoklov

mai

visi

nad

glavom utamniienog...

Tim

osjeianjem

pripovjedai

i

pjesnik Irfan

Ajarlovid

nadrasta

zaboray.

0n

ga

nadmsta svojom

izdrZljivo5irt, ivt'stom

nadom,

vjerom

i

ljubavlju

prema dovjeku

i

rodnoj

Bosni.

Knjiga

je

pisana

biranim

i

najljep5im

rijedima

bosanskog

jezika.

Pisac svoju

golgotu

opisuje

i kao

posnratlad

i

kao neposredni

sr.rdionik

u

njoj,

iznad

svega

istinito

i

qtedatljivo.

Njegov

iskaz

ie

bulan

i

bogat,

pun

dramatike

i

ritma.

Pisac

se iini

lako

osjetljivim,

khkim

kao

vrbova

mladica,

pa ipak sve

scile

i haribde

na

svom

patnidkom

putu uspje5no

pretura

preko

glave

i

iz

njih

izlui

joi jadi,

jo5

pravedniji,

bez

trutrke

osvetoljubivosti'

Njegov

pololai

tt

zatvoru

je

neodreclen,

misteriozan.

U

zafvoru

mu

je

ve6

pruog

dana

oduzeto

njegovo

ime... ulaskom

u detniike

samice

njegov

zivot

je

trebao

biti

i

duhovno

i

fizidki

uniSten...

Ali nije, nije

dopustila

njegova

neuni5tiva

snaga

i 5to

istinski

treperi

u

dubini

njegovog

bih'..

t4



0n

i

u

deliji

kao

na

najleihj

vatrenoj liniji,

na frontu,

uspijeva

da se

Zestoko i uspjeSno brani

i

odbrani, adazatim

djelotvorno

napada.

Svaki

pisac

ima

svoju zvijezdu

vodilju.

Irfan

ima

svojtt

Bosntt

i

u

njoj

svojtt

majku,

porndicu,

prijatelje,

aiznad svega

svoj

bo5njadk

narod.

Irfan Ajanovid

je

svjestan

da su

pravda i istina spore, ali

i

dostiZne.

Svjestan

je

da

je

pisanje

u okrutnom zatoknjuhrabar

din.

To

iine

ljudi

dvrstog

i

jakog

kanktera.

0n

iznosi

dolaze

i

argumente

o

zlodinu

nad

bo5njaikim

narodom

:uLelji

da

se

zlodin

ne zaboravi,

cla

se

tte

ponovi,

da

mu se

sudi. On

to iskazuje svojim neslomljivim

duhom

koji

ne

poz-

naje

mrZnju

i

osvetu.

Oplemenjen

beskonadnom

patnjom

njegova

rijei

je

neposredna,

nieL-

na, topla, ali

puna

dramskog

mboja.

Proza

mu

izrasta

u divnu

poeziju

o

patnji,

ljubavi i

slobodi...

Citaludl

gaUtalac

traii

odgovor

na

pitanje

da

li

6e

Irfan izdrLati,

preZivjeti...

Bez obzir'a

kako

je

lrtan

zamislio

svoje

kuivanie,

p0

svonr

duhu,

tokit

i

nadinu

izlaganja,

ono

se

doima

kao

dnevnik,

tedno,

bistro poput lijeke...

5to

je

bliza

utoku sve

je

veh i

sn'rtniia.

To

je

plodna,

snaina

lijeka

Sto

natapa, oplocluje,

obe(ava

i iivot

donosi sobom.

Njegova

priia proZima i

duh

i

um

plemenitim

ljudskim

osjedanjima...

Irfan Ajanovi( Lrtvovao

je

detiri sfvari ovovremene

za

(etiri

imanvre-

mene:

"nagradu

zafarz,

formu

za

su5tinu, sviietza

duSu

i

govor

zadje-

1a", kako

)e

znao

govoriti Ebbu Bek'

El Verrak...

U svemu

se

ponaSa

kao

pravi

vjernik, musliman,

jer

iz

po5tovania ne

isldjuiuje nikoga, pa

(,ak

ni neprijatelja.

U

susretu

istorijskih okolnosti

istina

se

moZe

potiskivati,

sklivati, odgadati,

alinikada

ubiti...

Dr. Muhrdln r\licehalid

,l .t/

-uu

p{,2

.vr

/*

t"

)

il_),

,

'

,

15

lh/^



MonfrLqJKo

EosNo

FATrrrA

Snrrnnun

(Posvedeno

SVIM

SOHInfUa

uz

sjedanje

na rahmetli

SAFETA HADZICA)

S

bolom

i

tugom,

duboko

u du5i

pognute

glave

kraj

rrrezara

Sehida,

s

nijetom iskrenim

u

srcu,

ponizno

i

smjerno

Fatihu

proudih

dragom

jaranu,

saborcu, bratu.

Ne5to

u

meni,

snaga

neka,

kao

tuda

da

je,

u

bi6u

mom'

skrivena

stiSana,

ruku

mi

desnu

diZe,

vodi

i

dlan

mi

stavlja na

tjeme,

na

vrh

niSana...

Dok

blago dotidem ni5ana

tjeme

na

dlanu

mi

drhte

sjeianja...

Rukom

ih iskrena

Zel.ja

nosi,

da kao iivog

brata,

jarana,

pomilujem

njeZno

po

kosi.

DiSem dugim,

dubokim

dahom,

smirujem

duvstva iskrena,

topla,

ne

dam da me

u

gr1u,

grudima,

sapnu,

sputaju,

stegnu

tuga

i

bolna

uspomena...

I7



Sllo^oh

-

Eos^\rfl-

I

U oku steZem

suzu,

mu5ku,

teSku,

molim

je

iz

oka da

ne kane...

Molim

je

da

se niz

obraz

ne

slije,

u oku

suznom da

se

pritaji,

od srca

moga

da

se

sakrije...

Oko

mezarja

trava k'o

Bosna

zelena,

ljiljani bijeli izdigli

se,

bosanskim

prkosom

procvjetali...

Mezarje

proljetno

k'o

DZennet da

je.

U

isti mah

du5a

mi

uzawi

i

sjetom,

tugom i

ponosom...

Rahmet du5i

nek

ti

je

Sehidski

jarane

dragi,

saborde

brate,

u

miru

vjednom

jer

'zalud

nisi

pao...

Du5man

prokleti,

detnidki,

mrski,

prekinu

ti

slobodarski san...

Al' zato ljiljani zlatni,

bosanski

uz

tebe

bdiju noi i

dan...

18



AlANAlrc

- D

ACA

MOrA

nIAIKO

E1SA{O

O,

BoZe milosni,

da

i' tako si

htio,

o Sehidi

svijetli,

presretni,

da

li

ste

i

vi tako

htjeli,

kad

padoste,

da

li

ste

mogh znati,

oko

mezara

va5ih,

oko

ni5ana

bijelih,

iz

krvi

va5e

Sehidske,

bosanski

ljiijani

prelijepi,

disti,

slobodom

da

6e

procvjetati...

t9



fr,IOJAMAJKO

EOSNO

e

mogu

se

sjetiti

ko me

je

tog ranog

jutra

probudio.

Znam

samo

da

mu nije

tlebalo

mnogo truda...

Spavao sam. Usnio sam.

Bio

sam

u

nekoj

vrsti

polusna...

Yao

da

sam

mu

iuo

korak, kao

da sam

gavidio,

iekao

ga...

Fod mi

je

prilazio,

l<ao

da sam

mu i

sam

vodio

ruku mome

ramenlr...

U

polum-

raku,

ogrnrrtom

zadahom Zivih ljudi

i

zapahom

zno)a

i kn'i, zgru5ane na

umornim i

ranjenim tijelima,

vidio

sam

lice

prijatelja...

Danas,

kada

se

u

mislima,

u

sjeianju

selim

u

to

rano

jutro,

u

tu

zoru, u

taj

1.

jul

1993.

godine,

sjedam se

samo da

je

to

bio

neko

od

Lephka,

neko

ko

mi

je

i

prije

toga

bio

jako

drag.

Bio

je

to neko

od

mojih

dragih

komiija.". Moida nekad i

saa,nam?

MoZda mi

se

i

javi

ako

ovu

knjigu

proiita,

ako se

knjiga

ova

rodi,

ako

mu

Zivom

u

ruke

dode

kao

pozdrav,

poruka

ili

poziv,

ako

iz

zatoieniSfva ietnidkog

iznesem

na

slobodu olu

namjeru, nijet,

ovaj

naum,

ako

se

oglasim svojom

istinom,

srojim

lazivanjem

o

jednon

vrememl,

o

jednom

prostoru na zemlji,

koga

Bosnom

nazva5e,

o

jeclnoj,

o

svojoj sudbini... Ako izadem

kao

io-

vjek,

da sretnem se s ljudima,

s

njihovom istinom,

ako se

moja i njihova

istina

poklone

jednoj jedinoj,

Jet

samo

je jedna,

uzvi5ena, dista,

nepa-

norena...

ZaSto

ovo

kaiem,

za5to

ovako

govorim?

Uz

pitanja,

brojna,

ot-

kLrd

jo5

i

ovo???

Zato

Sto se

i

meni

i dru$m

ljudima,

i

meni

i

mojim

BoSnjacima na tako malom

prostoru,

u

tako

malo

dana

i

godina,

steklo

toliko,

toliko pitanja,

dilemai

istina.

Bog

nas

Milosnik

dariva

isku5enjem

kalaim

je

darivao

nekoliko

genelacija

ljudi na

vedem prostolu,

u

pok-

reru.

u

hodu, da

im

lakie

bude... A nama? Zai/to

toga

toliko

u

tako malo

\remerla,

u nekoliko

godina.

Je

li to

dug

neki davni, daleki,

je

li

to tak-

sirat???

Kako

god

da bilo,

hvala

Ti Milosni

BoZe. Neka

je

bilo

ovako bruo,

neka

se

desilo

ba5

nama ovoliko

suza, ovoliko

krvi,

jer

zasluZismo ih. Iz

srjeZe

rane, iz vlainog

oka,

iz

patnje

samo

radost

cvieta.Osmjeha

ne

bi

bilo.

nit

bi

mu

znali

ime

da

nas ne

zajmi,

cla

nas

ne

potkadi

tuga

pre-

qolema...

I

sada

svodimo

raiune

sami

sa sobom,

u

sebi

i

izmedu

sebe,

a

i

ti

Bog

nas

Milosnik

darNn

ishrJenjem

2I



Mqicu su

Li,

Irlane

,

doveli

-

EOSALS'l

lt{A

sa

svakim

od

nas,

ponaosob, i sa

nama

skupa

jel

sve

nas

dariva

i

kaznom

istom

i

nagradom...

Anagrada samo

iz

kazne

pravechie

i

opomene

uite...

-

Majku

stt

ti, Irfane,

doveli,

eno

je

ispred

hangara...

-

tihim

glasom

obrati

mi se, s

rukom

na.ramenu

mi,

plijatelj

znat.lznenaden

i

uzbu-

den

upitah

ga

ko

je

u

logor

doveo

moju staru,

slijepu

majku,

kada'.'

Juier

sam

zamolio

komsije

preko

puta moje

kude,

polodicu Ivice

Bar-

barihda

ostane

kod

njih,

daie

pripaze.

Mi, branitellii'eph,

sa

borcima

Zepadke

3lg.brigade

Armije

Bosne

i Hercegovine

morali

smo

lla zborno

mjesto

kod

silosa,

ispred

komancle.

Tamo smo

se

tlebali

okupiti

sa

g'a-

danstvom,

pa

k'enuti

ka

logoru

po

izvr5enoj

predaii ektremistima

Ht"vat-

skog

vijeda

odbrane

i detnicima

sa

Ozrena

iizTeslica

koji

su se

bili

udru-

Zili

protiv

nas,

Bo5njaka...

Nadao

sam se da

naSe

zarcbliavanie

nede dugo

trajati,

da

& dod

do

primirja, da k

nam

dodi obedana

pomoi tz

ptavca

Zenice,

iz

pravca

Zavidovifu...

Kom5ije

Barbaridi

primili

su

mi maiku,

zn

m.

Nadao

sam

se

da 6e

je

zastititi. 0be6ali

su

mi,

U

vrijeme

sedmodnevnog

sr.rkoba

bili

su

sa

svojim

gostima, porodicom

d,ondri6,

prognanim ispred

detnika

izDoboia,

zajedno

sa

na$im

Lenama,

djecom

i

starcima,

u

sldonijtima

kod

naSe

ratne bolnice

uz

rjedicu

Krajnjaiu,

na

rubu

Zeph.

Ekstremisti

Zepadke

brigade

Hrvatskog

vijeh

odbrane,

posebno

oni

koji su

pobjegli

ispred

ietnika

iz

prostora

Slatine

i Komttsine

kod

Tesli6a,

zapalili

su

i

kudu

porodice

Barbui(,

hn'atsku

kudu,

mislefi

vjelovatno da

je

i

ona

musli-

manska,

jer je

bila

u

na5oj

mahali. Cijelo

vrijeme

sukoba

su

nam

ku(e'

koje

su

bile

barikade

na5e

odbrane,gadali

iskljuiivo

zapaliivim mecima.

U

svo

j

i m

or

gtjama

Lozan(i&v

a

tt

r

aLija kop il

acl

zapalila

j

e

n

a

p

ro

s

to t u /'e

-

pta

preko pet

stotina

bosnjadkih

lu4,a, ali

nisu

mogli slasiti

nas

otpor

dok

u

pomod

nisu

pozvali

ietnidku,

ozt'etisku

kopilad sa

tenkovima

i

veoma efikasnim

ofilZjem

tzv.

Jugoslavenske

narodne

armije

zaagresivna

djelovanja..,

I ne iekajudi

odgovor

ustah

sa

hladnog betona,

s

pra;zne

papirne

vrede na

kojoj

me je

pred

zoru,

umorna,

iscrpljena,

prevario

prvi

lo-

22



tllANctt/rc

M)JAI'{LtKo

EosNo

gora5ki,

zatoieniiki

san.,.

Do mene, na stalom, dugom kapufu

spavao

je

moj

sestrid

Adis

Fejzi6.

Nisam

htio

buditi umornog, usnulog

momka.

Digao

sam

se.

Papirnu

ce-

nrentru vreiu na

betonu

ispod

sebe

i

drugu,

koja

je

bila

na meni,

stavio

sam

na njega,

pokrio

sam

ga...

U

hangaru na

hladnom

betonu, u

polumraku

tog ranog

jutra,

1.

jula

1993.

godine,

svoj

prvi

logora5ki san

dijelilo

je

izmedu

sebe

jo5

oko

500

Bo5rrj

aka,

Lep(aka,

Seheraca,

boruca

Maglaj

ske

i

i,epa(ke brigacle

Almij

e

Bosne

i

Hercegovine.

Zrak

je

bio

vlaian

i

ustajao,

prezasiien

zaclahom

ljudi. Na

betonu, sa

po

jednom

praznom

cementnom

vredom

pod

sobom

i

drugom

na

sebi,

leZali su

ljudi... Bo5njaci,

Lep(aci,Seherci...

Jesu

li znali,

jesu

li

bili

svjesni 5to

im

se dogada,

Sto

ih

deka od

tog

1.

jula

1993.

godine,

Sto de doZivjeti

u

narednih

godinu

dana,

dvije...

IziSao

sam

izhangara.

Svitao

je

dan,

tipiian

ljetni,

bosanski, svjeZ. Sa

istoka, iznad Kleka, iznad Zavidovi(a, sunce

se

pomaljalo stidljivo.

Polje

Zepadko

umivalo

se

ljetnom

rosom,

a izlaze(im suncem

kao

pe5kirom

su5ilo

je,

milovalo

svoje

jarke

boje

Zivota...

i,ivota

i

smrti

u

istom

jutru,

u

istom trenu.

Na

betonu

izmedu

han-

gara

sunce

je

dugom

jutarnjom

sjenom

octtavalo

sjenu

logorske Zice,

sliku

logora,

sliku

zatodeni5tva,

sliku

podmukle

latinske izdaje,joS

jednu

sliku

sulude

bo5njadke

naivnosti

i

opustjelog, devastiranog

duha

jednog

naroda,

koji je

i

to,

ali

i

gotovo

da

viSe

nije,

koji je

bio

postao ljigava,

bezlidna

masa na tlu,

spremna,

podatna

da

je

gazi

ko i koliko

hode,

narod

na

svome

izmaku izamiranju,

kome

je

podaniiki,

sluganski

odnos

obuzeo sva dula,

svo

bi6e...

Sunce

je

tog 1.

jtiazatvaralo

jedan,

a

otvarulo

riovi krug

bo5njadke

naivnosti...

A

iz nje, devete, desete,

radala

se,

opet

je

cvjetala

do

laika,

do

jauka,

deveta,

deseta

bo5njadka

patnja;

a sa

njom

demer,

goriina

i

jad

bo5njatki...

Vidim

majku.

Sjedi

pognuta

starica

na

dvoriSnom

betonu, na komadu

Nerod

na

6voflle

izmaku i

zamiranju

ZJ



Cledam

mEhr

kao

sliku

palrye

EAS

&

1t{E

^&

lraftona.

Pl.lazim

majci,

gledam

je

vla1nirn,

zunagljenim

oiima.

Kupam

ih

osjedanjem

sina zatoienils prcma

majci, zatotenici.

Gledam

majku

kao

sliku

patnje, prognaniStva,

zatodeni5fva. Gledam

je

kao

sliku opo-

mene,

aliil<uo

sliku

prkosa

bo5njadkog,

neuni5tivog...

lzdriatfemo,

majko,

moZemo, moramo.

Iz

ove slike,

tamnosive, ro-

di6e se

ruii(asta,

proljetna,

iz

gubitka

samo

dobitak

se

rada...

-

govorim

u

sebi, samome

sebi,

i

sjedam se

krvavog bijeljinskog

Bairuna

4.

apila

1992.

godine,

Sto

preslikao

se

pred

Zagrebaikom diamijom,

kao

u

suzi

kad uslika

se

cvijet radosti,

u

smrti

i

nestanku novi

Zivot, nastanak

uvijek

novi...

U

mislima

se selim

pred Zagrebailu

di.amiju

petnaest mjeseci

prije.

Stih se

mislima

plete,

uznosi,

oslobada...

srEeAKPoD

Snnn"rou

Gledam

je

i

molitvu Bogu

u odima

i

prstima

joj

ditam.

Molitva

k'o

pjesma

titra

u

zraku,

povtja

se

nijemo

i

plete.

Zahvala

Bogu

iz

Livog

steika,

iz kamena,

twda

izdiZe se

i

{erom

zradi

twdom,

iskrenom,

uranja

u

muziku

postojanja

i

drhti

joj

licem staradkim

nadom i

prkosom...

24



LrANAtnC

- DMEA

MOLA

evtllKo

A

odi

joj

blage, velike,

kurbanske...

Sestog

uoriru a"rr"deset

druge

iza

Samije

Zivot

se

predug,

tegoban, bo5njadki,

sam

sa sobom,

u

oku

snenu,

sa

mukom

svojom,

sudbinom

oporom razgavara...

Staricu

oto*urJ*

gledam,

zgurenu,

povijenu...

DZamija

ZAGREBACKA iza nje

bjelinom

je

svojom

ogr6e,

pogledom

nemuitim,

kamenim

preko

brda

juZnih

sudbinu oporu,

Bosnu

molitvom

u

sebi

grli...

DuSa

bosar.*t

u

rt..rdljetna

-

iz

sebe

molitvu Bogu

zrati.

Kulinbanov

stedak

postojan

u

d.imijama

pred

ZAGREBACI<OU DZAMIJOM...

Ne da se

majka Bosanka,

ne da

se

kamen

prognan, pod

Samijom.

Iza

Samije,

iz

oka

majke

prkosnim

ognjem Bosna sija.

I muka i

ponos

i

sabur

i

tuga

i

botrni

krik

i

pjesma

djevojadka,

neugasla, nepresahla,

duga...

25



-

EosAL,4- L{EKCE

Ne da se

kamen,

ne da

se

majka,

ne

da

se du5a

gorda

bosanska.

Ispod

Samije

ne

piade,

vei

pjeva

Bosna majka

sa

hiljadu

srca.

U

majci

prognanici

delik

zenidki,

u

kamenu

steiku

pod

Samijom

boSnjadko

srce

plemenito

kuca...

Sestog

aprila

devedeset druge,

pred

dZamijom

zagrebadkom,

treii dan

Bajrama

je

bio...

Staricu

majku,

k'o

rodenu

svoju

bez

daha

nijemo

gledam,

u

drhtaju

ruke

ditam

joj

Zelju.

I

od sebe

same tugu

i

bol

htjela

bi

da

skrije,

sjedanje

moje

stih

mi

ovaj

piSe...

Starica

majka

Bosanka

krajidkom

Samije,

kerane diste

i

svoju

i

moju

suzu

briSe...

Gledam

majku

prognanicu

i

u

njoj i

kroz

nju Bosnu vidim,

pred

ogiedalom

uspravljanja

kao

da sam...

Odi

majdine iilim

tkaju

bosanski.

ZeIen

li5ie

goru

kiti,

titra

u maglidastoj slici,

u baSdi

bosanskoj, dZennetskoj

zora

slobode

svi6e...

A

pjesma

bosanska, tanahna

iz

r4e,

iz

patnje

i

bola

nide...

26



Mo:rAe'&tKo

,tsosNo

Patnja

zemlje i dovjeka

najjadoj

rijedi

rodi5te

je

i

stihu.

Rljed

najjada, nijema,

postojana

iz tuge

krade

i

upija

svjetlo,

iz

muke

tvrde se

napaja...

Iz

rijedi se

prkos

pjesma

plodi

do

ganuia.

Na

njoj,

krilatoj

do sunca,

do

zvijezda

letim,

do

ljudskog

postignuia...

Stojim

pred

staricom

majkom,

pred

Bosnom

prognanom,

pred

steikom

tvrdim,

kamenim,

postojanim,

Zivim...

Pred

odlukom stojim, Sto

nameie

se

nemu5ta

se

zbori

iskrom

iz

kremena:

"Izaberi

put,

odludi se

Bo5njade,

na raskrsnici Zvota i wemena..."

U stotinu

bora

na

delu

visoku

muka

se

sobom

sama

ispisala...

...

Ali

i vedrina s

dela,

pjesma

razigrana

sija.

Iz

gordine

du5e

iznikla,

sevdalinka sjetna,

prkosna,

ka

suncu se, ka

Zivotu,

ka slozi boinjadkoj

izv4a...

27



Gledam

majku

prognanicu

i

u

njoj

i

kroz

nju

Bosnu

vidim.

U

kamenu

stedku

Zivom,

u

isto vrijeme,

Bosna

i

umire

i

ponovo

se

rada...

u

dimijama

pod

Samijom

ko5datim

prstima

u

kamenu

drhti

i opet'

"0":::

:::1"

dogada"

Tuga,

demer,

patnja i

jad...

Na vjetru

razmeda

drhtav se

povija

prut,

po

deveti,

deseti,

po

ne

znam

koji,

aI' sigurno,

sigurno,

posljednji

put...

28



fl,tolAMAIKO EOSNO

6,,ledam

majku.

Priluimjoj

tiho.

Ako

je dirnem,

ako

joj ruku

sta-

t,Pvim

na rame,

znat

(e

ko

je

kraj

nje,

iija ruka

joj

dodirom

im-

pulse

zraii.

Slijepa

starica

majka.

korak

sina

izdaleka

prepoznaje,

osje(n,

miris

sina

sluia, 6uti,.,

Pltilazim majci

i milujem

je

po

sijedoj kosi. Ni

rijei

jednu

ne

zborim.

Ako

bih,

to

bi samo

vrisak

bio

poklaj

77

njenih

pognutih,

poniZenih

godina.

Gutam neito

u ustima, u

gdu,

pr'azno,

u

isto vrijeme

olovno

teSko.

Dugim udisajem

gu5im sakatu,

iSdaSenu

lijei

Sto

se

u

gllu

stekla...

Pa

bi da

izade,

da

procvjeta

jaukom,..

Zlikov

ci,

Lozan(i&v

a

v r

aiija

kop

il

ad s

a davo

lj

om,

oz

ren

s

ko m

kop

il

adi

"oslobodili" su,

kaZu,

Zep&l?

Sinod

su

urlikali

ivraiiji

bijes oslobadali

iz

sebe.

Yralija

Lazan(i&va

kopilad

zaboruvila,

ili

bi da zaboravi, ili

bi

da ubije istinu

da

su

je

preci

na5i

ne

tako davni,

doveli

s

kamena

u

pitominu

Zepaiku,

u

Zepde, MagIaj,Doboj,

Te5anj, Zenicu,

u

Bosnu,

na-

kon

pogroma, nakon kuge

1716. godine... Od

koga "oslobodili"?

0d

Bo-

gumila

BoSnjaka

i

od

nas, njihovih

potomaka,

Sto

Bosnu

i

ime

joj,

i

miris

patnje,

tuge

i radosti

Skte, u

sebi,

u imemr

svomer

nose i

Zive

stolje6ima...

Sto

puls,

bilo

su,

supstanca i,epia, Bijeljine,

Livna, Trebinja,

Cuina... Bosne.

Milujem

slijepu

majku i korake lahke

iujem

iza

sebe...

-

Je

li

to

i

Adis s

tobom

sine?

Jeste

li

spavali

imalo

-

pita

me

majka,

prepoznajuii

korak

svog

unuka...

-

...

Sve

smo otistili,

bojnide.

Nema

vi5e ni

jeclnog

balijskog

uha

niti

u

jednoj

kudi. Zepde

je

sada hrvatsko

Zepk...

-

iujem

laeitav glas

bo-

jovnika

u

potpuno

crnoj odjedi na

sebi.

Crne

nisu

samo

poniklovane

nit-

ne

na

Silokom

opasaiu i

futroli piStolja.

Na ledima mu

sablja,

jatagan.

Podsjeda

na

julnoameridku

maietu

zal<r&nje

trske

i

raslinja

u

dZungli.

Nema

vi$e

nilednog

balgsko6

uha



bosna

je

;^ ^,.

lLulro

domovina

i

mEka

Hrvatsko

Zepde ?

MoZe

li

biti sve

hrvatsko

u opdini

u

kojoj

je

po

popi-

su

starrovnistvaIggI.

gocline

zivjelo

50%

Bosnjaka,lao/o

Srba

i

40%Bo'

sanskih

Hrvata?

Moze

li biti

zepde

hryatsko,

ako

je

u

njemu,

u

"darsiji",

u

samome

gracttt,

Zivjelo

2%

Stba,

l0o/o

Hwata,

a

88o/,

Bojnjaka?

MoZe

li u

Bosni

i5ta

biti

potpr.rno

srpsko,

ili

potpuno

hrvatsko?

Ako

je

nesto

hrryatsko

u Bosni,

onda

je

doueseno

u

Bosnu

iz

Hlatske,

onda

je

closlo

u

Bosnu

iz

Hnatske...

Ako

ie

pak

po

misljenju

nekoga

tt

Bosni

ne5to hruatsko,

ako

je

neki

prostor

ili

dio

Bosne

i

Hercegovine

hruatski,

srpski

ili

moZda

talijanski,

onda

je

u

pitanju

negiranje

Bosne

i

Hercegovine

i njenog

suvereuiteta.

I u

Hrryatskoj

ne

moZe

niSta

biti bo-

sansko

ako

iz

Bosne

u

nju

nije

do$lo

ili iz

Bosne

r.t Hrvatsku

cloneseno"'

Ako

je

nesto

hnatsko

u

Bosni,

onda

nije

bosansko,

bosnjadko,

onda

je

tnde,

strano,

inozemn9,

onda

legira

Bostltt

i

bojnjaiko,

jer

Bosna

ie

jedna

clomovina

i

majka

svim

sinovima

i

kierima

svojim,

koje

povijest

burna

na

njoj,

na

razmeclu

pt'ostora

i

vLemena,

kultula

r

civllizaciia,

tzdi-

jeli

duhovno

po

naiinu, rijeiima

i

slor,'u

obtar,'tya

Bogu

iednom,

Sfvo-

tit.t;u

zajerlnidkom

i

gospodalu...

Da

ne bttdemo

svi

potpuno

isti,

jed-

noga

duha

i imena,

da

ta basii

bosanskoj,

na

kameutt

i oko

kamena

ne

cvjeta

samo

jeclan

cvijet,

da tt

Sumi

bosanskoj,

tI

gaiu,

jt-ttrom

ne

pjeva samo

jedna

ptica.

,.

zato

je

Bosna

Bostrom

za

ptimiet

svijetu,

svi-

-^u,

rupokuclu,

za

kr,rsnju

i

za

ponos...

Jer

Bog

Milosnik

tako

iroie.

Zato

je

Bosna

Bosnom

svima

koii

njome

disu,

pa makar

se

neki

u

njoi

u

200

goctina

zadniih

i

ne

zvali

njome,

ne

zvaliviSe

Bo5njacima,

kao

Sto

su

do

tact'

jer

im

je

i

dukuncljeclov

iukundjed u

Bosui nikao

i

travom

se

bosan-

skom

trebu

bosanskom,

iz

zemlie

bosanske

javio,

procvjetao"'

Oct

koga

to

moje

komsije,

ili

bratija

im

po

clavoljem

djelr"r

"oslobodise"

Lep,'y-,Zvornik,

Vlasenicu,

Fodu,

Tlebinje,

Prijedor'?

Da

1i ocl

moje

majke,

sh,;pe

stadce

Bo5njakinje,

begovice,

koju

gledam

na

kartonskom

papirlt

na

betonu

1.

jula

1993.

godine,

istjerauu

iz

naie

ku6e,

sa

ognjista,

to-

praka

Hadlimaliibega

Maliibegovida

i

k(eri

mu

DZevahirhanume

i

sina

joj

Ibrahimbega

Ajanovi(a,

oca

mi

rahmetli"'

30



AJANAI4C

MoJAtuWKo

EoSNo

Gledam

majku Nisvethanumu,

kojr.r

cijelo

Zepde zna

samo

pod

ime-

nom Begovica,

gledam

Bosnu

pognutu,

pogrbljenu,

slijepu na

betonu...

Lozan(i&vi

bojovnici

uz

pomoi ietnika, izkura

njihovih

istjerali,

u

logor

zatvoflIii,ep(ake,

odZephka

oslobodili

i,ep:rr-,

u

Zicu

:uvezali

Niju

Ma-

lidbegovida i Zenu

mu

Raziju,

0smana

Agi6a,

Sulejmana

Bilalovida i

druge

starine...

Od

koga

to

komsije Zeple moje

oslobodi5e?

Da li

od

suZivotnog

duha

i na5e

bo5njaike

tolerantne,

podatne

prirode,

od

na5eg merhameta i

do-

brosusjedsfva

prema

svima

koji

se stoljedima

namjerava5e

u Bosnu

i

os-

ta5e

u

njoj

zajedno

sa nama...

Jevreji

-

Sefaldi

u

Bosni

naSoj,

kraj

nas,

utoiiSte naclo5e

pred

Spanskom

inkvizicijom

i

saiivje5e

se s

nama

strpljivi

i

gordi

paienici,

dok

ih

falizam istoga

duha,

kto

Sto

je

bio

i

onaj

u

pet-

naestom

stoljedu,

ne

sasijeie,

pregazi

polovinom

ovog, Sto sa

sticlom

plecl

Bogom i

samima sobom

ispraiamo

u suru

i

oporu bo5njaiku

povijest...

I

svima

dobri bivasmo

kloz

povijest

svoju burnu, svima

na korist, r.r

kolist vlastite

5tete,

da

bi

i

ime i duh

zaboruvili,

pod

noge

da

bismo svoje

i

pod

noge tucte

sve

vrijednosti

svoje

podmetnuli, odreldi

ih

se

kitedi

se

tudinr...

A ljudi,

a zajednice, a

narodi

ctiljem

svijeta

i

povijesti

za

njih

se

raclaitt, Zive

i

uminr.

PREPOZNASMO

SE

U

[ruCI I

PATI\II

TraZismo

se u vremenu

postidenosti,

u

godinama

svojim,

u

imenu,

koje nam ne

bi

blje5tav

Stit...

Sve

na5e,

5to

roda

nam

je

biljeg,

prije

nego

Sto

se

i

zakitismo

sa

nas

stidnih

poskida5e,

a

knjigu

svoju,

u krvotok

nam,

u du5u,

osmijehom Danajaca

ubrizga5e.

Da

bi i

ime

i

duh

znbornvill

3l



TraZismo

se

i

tamo

gdje

drugi

davno

sebe

sretne

su

na5li...

Crni,

pa

oni

malo

manje,

pa

crveni,

Piavi,

Luti...

I

pjevasmo

s

njima

njihove

Pjesme,

kao

naie

da

su

kao

jedna

majka

da

nas

rodi...

Kad ne

znadosmo

kakva

je

na$a

radovasmo

se

s

njima,

""n:1"]

:*::u'

A

kad

nam

jedinu

sPali5e

Bosnu,

jer

Bosna

se

imena

i

roda

stidila

nikad

nije,

vei

ponos

su

joj

nemu5toj

bili,

kad

ponizi5e

nam

uspomenu

djedadku,

nevinu,

krotku,

u

stidu

djece

svoje

Prepoznasmo

se

i

njihove,

5to

sutra

ie

doii...

U

svome

Zivom

prepoznasmo

se

odjeku..'

IJ wemenu

ovom,

neumitnom,

Sto

moralo

je

jednom

doii,

patnje

i

muke

naSe

u

sebi

su

ime

nam

i dast

umjesto

nas

nosile.

One

su

knjigu

i

biljeg

naB

za osvje5denje

bolno

u

sebi

za

nas

Prosile.

32



AJANCT/tC

- DMGA

lv{otAe,{AlKO

EOSNQ

U odjeku vremena

prohujalog

godine

svoje

naivne,

brojimo stidne.

ogledamo se

i

traZimo

u

njima.

U

odsjaju

godina

minulih,

u

bljesku

radoznalosti,

prepoznajemo

sebe zadudene...

Prepoznasmo

se u

patnji

boBnjadkoj...

Kad duiman isuka

sablju

z1a,

kad

smrtne

prijetnje izusti

glas,

na

sve 5to dovjeku

je

sveto

i

dega

svjestan

biva,

tek u

patnidki,

odsudni ias...

Prepoznasmo

se

u

bolnom

kriku

ojadene

majke,

poniZene

sestre,

i

u

njihovim

prepoznasmo

se

mukama,

u izgubljenom

pogledu

starca,

u sledenom

bolu

na nevinim

djedijim

usnama...

A

ja

se

prepoznah

u

pjesmi

ovoj,

ba5

ovoj,

Sto

odnekud

iz

mene

zaspala

se

budi

i hode

sestri

mi i

bratu

da sestru

svoju,

njihovu

pjesmu

istu,

izmami,

izvude

iz

njihovih

procvaiih grudi...

33



Prepoznasmo

se

i

u

pjesmi

otegnutoj,

sevdalinki

staroj,

Sto

ne

Pjeva

se,

ve6

biiem

cijelim

drhti,

5to

neuniStiva,

k'o

feniks

ptica

oslobodena,

nad voljenom

zemljom,

Zivotu

pjeva, a

Prkosi

smrti."

Sunce

boinjadko

skrio

je

bio

oblak

tamni

Sto

iz

nesloge

se

bratske

koban tvori...

Ali

ono

se,

evo

Ponovo

rada

i

budi.:1'

1*:*"

Hvala

ti

BoLe,

Sto

nas sebi

samim

otkri,

Bto

to ucini

u

Pravi

das,

5to

prePoznasmo

se

u

sebi

i

samo

u

sebi

POBJEDE

CUSTVTO

GT,AS...

34



LIANCt/IC

-

M)IAMSLIKO

EOSNO

-il\ok

razmi5ljam

i

sudbinu

naiu

bo5njaiku

varim

u

mislima

ci-

/Eirn^

svojinr

biiem,

iz

susjeclnog

hangara

polahko

izlaze

Bo5-

njaci,

cljeca, Zene,

starci.

Izvode ih

ekstremisti

Hrvatskog vijeia

odbrane,

Lozandidevi

bojovnici

Sto

u svojoj nemodi

da

nas

pokore

u

po5tenoj

i

onorenoj

borbi,

zapaljivim

mecima

spali5e

i,epir-,pa

onda u

pomod

poz-

va5e

bradu, ozrenske

detnike. Yniija kopilad

udruZi

se

sa clavoljom...

Sirrod

su

nas razdvojili

od

poroclica.

Borci,

branitelji l,eph

i

svojih

ku6-

nih.

bo5njadkih ognji5ta,

svi

ispod

55

godina

odvojeni

su

bili u

jedan,

a

djeca,

Zene

i

stalci

u

drugi

hangar...

Medu nama su

i

Seherci,

narod

i

borci.

prognani

Bo5njaci

sa

svojih

viSestoljetnih

ognji5ta

iz

susjeclnog

No-

vog

Sehera. Povukli

su se

ispred teslidkih,

ctobojskih

i

ozrenskih detnika...

Hrratski

ekstremisti,

pripadnici

Zepadke

bLigade

Hrvatskog viieh

od-

brane. nakon podmuklog

i neuspje5nog

napada

na

dijelove

jedirica

3l).

Zepa(ke

brigade

Armije

Republike

Bosne

i

Helcegovine,

sa

kojima

su do

23

juna

1993.

goctine

branili

Zeple

i Maglaj

pl'ema

srboietnicima

na

Tesliiko-Maglajskom

fi'ontu, 30.

juna su

propustili Ietnidku

Ozrensku

brigadu

sa

17 tenkova

u

Novi

SeheL i

Zepk.

Tako

su

pali

Novi

Seher

i

iepk. Tako

su Maglaj

i

Te5anj

oclsjedeni

ocl

slobodne teritorije koja

se

preko

Zepia

vezaladolinom

Bosne

zaZenicu, Kakanj,

Visoko,

zaLaivan-

skr.r dolinu...

U

Zepiu, na malom prostolu

naslikala

se

crna slika

Bobanovog, Lo-

zaniiievog

i

velikosrpskogfaiizma

koja

se

kao crni

oblak

nadnosila nad

cijelu

Bosnu

i

Hercegovinu...

Ono

5to

su smi5ljali Bosni

i

Bo5njacima

na

podmuklim

i tajnim pregovorima

u Karadolcle\.11,

Gt'acu,

Londonu,

Pari-

zu. na najplastiiniji,

najtransparentniji

naiin

ielnici

Bobanovog

i

velik-

osrpskog

falizmapoltazali

su,

udruZiv5i

se, ruku

pocl

luku,

ba5

u mome

lodnom gradu,

Ll

monle

Zepiu.

Zep&je tako

bilo

paradigmom,

obras-

cem

velikodriayne

otrovne

i poclmukle

hipokrizije i

ciniinog Sovinizma

prema

Bosni

i

Hercegovini,

prenla

nama

Boinjacima, koji

smo inkarna-

cija. utjelovljenje,

supstanca i

bit Bosne i

Hercegovine, prui

autohtoni

Vraiila

kopilad

udruii

se

8a

davol1om..

35



Segmentnjenehiljaclugocli5njesamobitnostiidrZavnosti'

lzprvoghangaruizlueliudi'borci'mu5karci'izdrugogZeue'dieca'

srarci.

dh;;;i

;;rvotjavaiu

kontakt

tlanovima

pofoctica'

Na

platon

iz-

medu

#il;;iieiaiu

se

iiucli,

polahko

se

ltvrua

gomila'

Nekoliko

hilia-

da

liudi

zbijeno

na

malom

pr*riru

Bojovhici

oclvode

borce'

b'anitelje

nakojesumnjajudasuuu,il.'.boLbibilisnajpedsti.Pronosesegla-

sovi

da

ih

tuku,

premlacuju

Jo

besviesti,

do

smfii.

Oko

logora,

oko

1o-

gorske

ograde

postavili

s.|.,

brofno

osiguranje.

lznliiesali

se

sa

ozrenskim,

teslickim,

ctoboiskim

r.tni.*a.

piiu"s

nlim_a,

loiu,

pievaiu,

urlidu"' Ni

upjesmi,uurlikanjtrnenrasjaja,nemalikovanja.Svejept'azno,pot-

mulo,

;;.

u

zraku

se

osleda

potistenirrisak

zlikovaca,

ali

i

pr'4pttina

koja

se

pretvam

gotovo

-u

nt*oe'

Morali

su

se

udrulltr

sa

ietnicima'

morali

su

se

uslikati

sa

bradom

po

zlu.

Nisu

mogli

sami

sa

nama'

Nisu

nas

porazili,

iako

su

imali

i

ttoinii.

ljuctstvo,

opremlienije

iedinice,

de-

Ali

u

pjesmi,

setostr.nko

bolju

opremu

od

n^s.,

cteset

puta

vise

municiie

od

nas'

Bra-

uurliloryunilismoseklasidnom,t.onn.n.ionalnommrtnicijom,aonisuprovodili

nema6JEaluksuz,pucaliStttlaItaS,l}ana5elru6e,nanaSimetak,iskljudivoza-

puriiuorri

ou

rg,i.

budu

plamt

e(e,

daspale

sve

plecl

sobom,

pled

svojom

nezaiai'lii't

om

mrZni

om'

"

Zaiednosmoseodpoietkar.ataboriliprotivdetnika,zajednoiskopali

i

popunili

fovove

pfema

,.'iietin.I

i

ma$ajskim

tettricinra'

U

tokrr

pet'

naest

mieseci

zajectnidke

oii-t'*,

sami

nekoliko

poieclinainih

incide-

nata

izmedu

'a5ih

boracu

iuolounit

u

nisu

bili

lazlogom

za

zabrinutost'

Razlozi

za

incidente

u

n.t

otiko

nav:ratabile

su

zastave

na

pttnktovima

i

Lozarrdicevabolesnaprepotericija,bahatostnapunktovima.Palojeinek.

oliko

bor.aca

na

obje

,t*n.*

ui.iiko

se

po

Zepru

bilo

pridalo

o

saradnii

zapovieclnika

brigacle

nvo

io.

rorandi6a

sa

reinidkom

komandom

u

Do-

boiu,

o

niegovim

destim

oir^Jrnu.u

Doboi

i sustetima

sa

ietnicima'

uz

njega

sa

detnicima

^kr.#;;;rridiuao.l

ch'ugi

doviek

HVO

zepde

Drago

Dragrdevic.

Komanda

zrpo{urbrigacle

At'*ii..

Republike

Bosne

i Hetce-

govine

u

viSe

nawataupo^rouotu

ie

komattclu

Treceg

a'miiskog

korpusa

uZeniciosaradnjir.tnitnnuojvoclaiBobanovihZepaikihglavesina,

36



lrfan

A1fl9t{6rY7g

-

MaJAs,[AlKo

E)SNO

traieii

aclekvatni odgovor i

pomod

iz

Zenice

iZavidovira...

Nekoliko

sedmica

prije

sukoba

i

sam sam

osobno prisustvovao

sas-

tancima

rr

Zepdu

koje

je

organizbaoAvclo

Hebib, tada

pomodnik

ministra

unutradnjih

poslova

Republike Bosne

i

Hercegovine.

Sastancima su

pri-

sustvovali

predstavnici

armije

i

policije

iz

Lep(a,

civilnih

vlasti

i Stranke

demolaatske akcije,

predstavnici

Centra

sluZbi

bezbjednosti

iz

Zentce na

delu sa

Asimom

Fazli&m,

naielnikom

Centra.

Dogovoreno

je

bilo

da

se

iz Zenice

u

Zepie

uputi

jedna

jedinica

policije

kao

ispomo

(

iepa(koj

policiji

i

armiji...

Tako

je

bilo

i

udinjeno. U

ZepIe

jebila

stigla

jedinica

policije,

upudena

iz Zenice,

ali

je

na intervenciju,

tada

pukovnika

Armije

Republike Bosne i Hercegovine Stjepana

Sibera

va(ena u

Zenicu.

Siber

je

u

nekoliko

navrata

dolazlo u

Zepde

da

smiri

tenzije

i

sprijedi

sukob

izmeclu HVO i ARBiH. Na tim

sastancima

je

bilo dogovoreno

da

se sdmo

srediSte

Zeph

djelimidno demilitarizira, da se

iz

grada

izmjeste,

disloci-

raju neke

jedinice,

da u

gradu

bude

Sto

manje vojske.

I5lo

se u susret

Tme

1e

filozofiji

"manje

vojske,

manje

sukoba...".

Tako

se

dogodilo da

znatan

znalno

broj

pripadnila

Zepa(ke

brigade

Almije

Republike

BiH

bude

izmje5ten

oslablena

u

improviziranu

kasarnu

u

Begovom Hanu,

15 kilometarupremaZenici.

odbrana

Time

je

znatno

oslabljena

odbrana i,ep(a, ukoliko bi do5lo do sukoba

Zepda

izmedu

BoSnjaka iHrvata u

samom

mjestu

Lep&. Hrvatski

bojovnici,

medutim,

ostali

su

na

svojim

ranijim

punktovima

u

gradu...

Upoznav5i

se sa

ovim

stanjem nastojao

sam da

do sukoba

u Zepiu

ne

dode, a ako do

njih

i

clode,

da

naii

lju{i,

iepailn

319.

fuigada

Armije

Republike

BiH

bude spremna

na

adels{atan odgovor,..

U

dva

navrata

sam

sudjelovao

na

sastancima

koji

su bili

organizirani

s

nivoa republidke vlasti Bosne i Hercegovine.

Na

sastancima

je

zctu5no

insistirao

i

na

njima

sudjelovao,

rodio

ih

i

dr.

Ejup

Gani6, dlan

Predsjed-

ni5tva BiH,

osobno

se

zalaLudi

da do

sukoba

ne

docle. Sastancima su,

prema prethodnim

dogovorima,

trebali

prisusfvovati i

predstavnici

HDZ

i HV0. Na pwom

sastanku,

meilutim,

nisu

se

bili

pojavili, iako

su bili

sri

u

Zepiu. Drugi

sastanak

organizirali smo

u

Dekanafu

katoliike

crlcve



-

Eosr{A

1t{E

za

Zenl(ko-dobojsku

regiju

sa sjedi5tem

u

Zepdu.

Poled

na5ih

pledsta-

v1ika,

civilne

i vojne

vlasti, sastanku

su

plisusfvovali dekan

katolidke

legije sa

svedenicima.

Ispred

HDz

i HVO

sastanku

je,

i to

sa

viclnim zakasnjenjem

prisus-

tvova-o samo

Ivo

Lozandi(,

zapoviednik

zepadko-maglajske

brigade

HVo.

Iako smo

zakljudili

da

se

tenzije n oclnosima

pripadnika

Armije

Repub-

like

BiH

i

bojovnika

Hruatskojvijeia

odbrane

trebaju

smiriti,

osobno

sam

u

to

sumnjao.

0snov

za

sumnju,

prije

svega,

bio

mi

je

indolentan

odnos

prema

tim

naporima,

izralen

ocl strane

prvog dovjeka

HDZ

i

HVO

Ive

Lozan(i(a...

Zbog svega

toga sam

u

tri navrata

odvojeno

iSao u

Zenicu

i Visoko

sa

predsjeclniki*

iutnog

prcclsjedni5fva

Skup5tine

op(ine

i.epe

Sefikom

Zvekicem,

sa

komandirom

policijei,ephVecladom

Seii6em,

te

sa

ko-

Dripadnici

mandantom

319.

brigade

Armije

Republike

BiH

Galibom

Dervi5idem.

NO

mudkr

Traiili

smo

od

vojnih

i

policijskih

prectstavnika

pomod u

ljudstvu

i svaku

ou

upali

u

drugu

lo$stidku

pomo6, ukzujudi

natenziie

tt

odnosima

izmeclu

Armije

na3e

i HVO

na

prostoru

Zeph.

Dobivali

smo

samo

verbalnu

podr5ku. Svjesni

rovove

smo

bili

blokada

u

kojima

se

nalazio

cijeli

slobodni

prostor

pod

kon-

trolom

Armije

Republike

BiH, ali

smo

tlaZili

inadali

se

da

demo

pomod

dobiti

makar

u

ljudsfiu,

5t0

bi

prije

svega

imalo

psiholodku

teiinu

i sna-

gu,

u

pozitivnom

smislu

pfema naSim

efektivima

u

Zepiu,

a

u

nega-

tivnom,

odvradajudem

smislu,

prema

I{VO

Zepie..'

Pomo(

nam

nije sti-

g1a...23,

juna

1993.

godine pripactnici

HVO

muiki

su

upali

u naie

rovove

na

liniji

odbrane,

koju

smo

zajedno

s

njima

drZali

prema

teslidkim

i

maglajskm

ietnicima.

Sutradan,

24.

juna,

izbili su

sukobi

i u samom

graclu.

Borbe su

trajale

sedam

dana.

Dobar

dio

gradanstva

uspjeli

smo

spasiti,

evakuirati

preko

lijeke

Bosne

na

njenu

desnu

obalu

u dio

Zepda

po

imenu

frijeko.

Dio

31'9.

bngade

sa odledom

ZELENIH

BERETKI

Ze-

pi.,

t.

nama

-gradanima koii su

uzeli

pu5ke tt

ruke, ostao

je

da

brani

Zepie

sabijen

u

okruZenju

plomjera

200 sa

200

metara.

Tu

je

bila

i

ratna

bolnic

a

i

zbjegza

starc

i

iznemogle

i

kon'randa

319. brigade'

Bolili

smo

se.

0dbranu

smo

dobro

utvrdili.

SluSali

smo

radio.

Najavljivana

je

38



AJANONC

-

,ltoIAMAlKo

EoSNo

pomod

iz

pravca

Zenice i

Zavidovica.

0stali

smo bez struie, bez

vode.

0sposobili smo

nekoliko

starih

bunara,

orgarizirali

i

postavili

ratnu

bol-

nicu

koja je prihvatala

veliki broj

ranjenika.

Pao

je

Novi Seher.

Dio

prog-

nanika

i

boraca

iz

Sehera bio

je

s

rlama.

HVO

nam nije mogao niSta,

iako nas

je

napadao

sa

vi5e

jedinica.

Nadmodni

su bili u

ljudstlu,

jel

se

dio

319.

brigade

Armije BiH nije

mogao

plobiti

clo

tras,

po5to

je

bio

dis-

lociran

u

Begovu Hanu.

Brigacla

HVO

je

imala

i

mnogo bolje

naoruZanje

ocl

nas. No,

sve

to nije

im

bilo dovoljno

i realizirali

su

clogovor sa det-

nicima.

Propustili

su

ietnike

i

njihove tenkove

i

zdruZeno

sa

njima,

sed-

mog

dana

borbi

bili su

nas

prisilili

na

pledaju. Tu

vijest

iz komande

319.

brigade

teiko

smo

primili.

Morali

smo

na

zborno mjesto za predaju

za-

jedno

sa

gradanima,

sa

iernma, sa djecom,

sa starcima.

Tako

je

HVO

lepk

u saladnji

sa ietnicima

"osloboclio"

Lep(e odZephka...

Dok

razmiSljam

o

svemu, dok

konfuzne

misli

bruje

mi

glavom,

u

isto

vlijeme

spopacla

me i nekakvo

osjedanje apatije,

bespomoila ali

i

dosto-

Dropust'ili

jariswa,

ponosa.

U

logoru

smo,

zarobljeni

smo,

poniZeni

od

dojuiera5njih

su

ieLnike

kom5ija, ali oni

nas

nisu

pobijedili,

nisu nas

porazili.

Nisu

mogli.

Tek

i

ryihove

kada su

ietnike

i

njihove

tenkove

pozvali

u

zlodinaiku

pomo6, kada

su

tenkove

spalili

i,ep&, mi

smo bili

primorani

na

pledaju.

MoZda smo

mogli

iz-

dri.ati

joi

dan,

clva,

ali

komanclant

naie

brigade

Galib

Dervi5id

je

postupio

ispravno.

Nije

clozvolio

nastavak nzannjeipaljenjaieph

i ljudske

gu-

bitke. Udinio

je

ono

5to

bi

svaki

normalan

komandant uiinio.

Izvr5io

je

predaju.

Vrijeme

i

pravedna povijest

kazat &

je

li

bio u

pra\u,

je

li udinio

sve

5to

se

trebalo

prije

sukoba,

kako

je

vodio

odbranu u

toku

sukoba,

je

li

ispravno

postupio

na klaju sukoba.

Vrijeme

i

pravedna povijest kazat

ie

Sto su

udinili,

a Sta

nisu

oni

koji

su odgovorni

za

odbrant

i,eph

na

nivou Treieg

korpusa

A'mije

Republike BiH

sa sjedi5tem

u

Zetiici,

Sta

su

mogle

uiiniti brigade

iz

susjeclnih

mjesta,

iz Zavidovi(a, Zenice,

Maglaia,

Teinja...

Pi5em

ovo

kao

moje saznanje,

kao

svoju

istinu,

svoje svjedodenje,

kao

sroj

prilog povijesti,

kao

sudionik

burnih dogadanja

u

vl'emenu kada

su

se Bosna i Bo5njaci

poginjali,

ldecali,

podizali,

uspravljali,

gledali

otvo-

39



fena oka

jeclni

u

clruge,

popunjavali

svoitt

sttpstancu,

svoje

tkivo energi-

jom

i

nadahnurem

koji

samo

iz

mr,rke

i

patnje

izviru...

Pisem ovo

i

kao

svoje

literarno

osjeianje,lirlo

iztaz Svoga

emocionalnog,

du5evnog

raspo-

lo1enia,

ali

i

kao dokument,

da

iz svega

izvttiem,

da

svi

izvndemo,

da

zapiSbmo

pouku, sebi

i

ctjeci

svojoj

u

llama,

5to

iz nas

na5im

mislima

i

leiikom

gouor., da

rum

se

zlo

i

prognaniStvo,

muhadzirluk,

nikada

vi5e

ne

ponove,

da

se

zbliiimo,

cta

se sjedinimo,

sloZimo,

da

se

uhvatimo

za

ruke,

da

puske

pno

u

srce

ugradimo

i

vieru

jednu,

nasu,

zajednidku,

iz

koje

iznikosmo,

uz

koju

opstasmo,

da

se

dignemo

sa

tla,

da

postanemo

ljudi...

KO

SMO,

sTO

SMO

IIII ..-

K'o

tijelo

ranjeno

mi

smo

sa

mnogo

nezacjeljenih

rana,

5to

umire,

a

ni smrt

ga

ne6e,

jer

i

ona

pita i

ho6e

da

zna:

"Znade5

li,

ko si

dodede

smrtnide?

Znade5

Ii

ko

si

i

preci

tvoji

ko

su,

odakle

si,

Povjest

koja

ti

je,

koje

ti

je

ime,

kojega

si

soja?

U

5to

Zivot

Pust

ti

Prode,

za

djecu,

za

Pokoljenja

Sto

si

udinio

svoja?"

40



AIANaI)rc

-

DryGA rv[oJA

MLrKo

EoSNo

K'o stablo

mi

smo

bijedno, bezimeno

sa

mnogo

osuienih

grana,

Sto

umire,

a

ni

smrt

ga

nede,

jer

srnrt i drvo

pita,

ho6e

da

zna:

"Koja

si vodka

biljko,

divlja,

jalova,

il'

plodna?"

"K'o

obrano

mlijeko

mi

smo..."

brat nam POSLAN

devedeset

prve

rede:

"..surutka vodnjikava,

gotovo

bistra,"

bez r.1'ere,

stida

i srama,

pa

ba5

zato

bez

slobode

i

bez sreie...

Bez Bosne

svoje

mi

smo

k'o

ptica

bez

krila,

bez

zakona

svoga,

imena,

vjere,

pa

zato

i

bez

sreie

i

slobode...

...

O,

koja

to

snaga

kadra bi

bila

jedinstvu

da nas

wati,

ka

slozi da nas

povede?

U nama

ta

je

snaga,

na

pitanje

odgovor

je

pravi,

u

duhu

na5em,

u

zaspaloj vjeri...

Trgni

se

brate,

trgni

se sestro

Iz

stoljetnog

sna, evo,

du5man nas isti ponovo

budi...

U

sebi

brate

snagu

potraLi,

pomozi

sestru,

ona 6e tebe,

rod

svoj

pomozi,

duh

mu kuraZi.

41



-

EOSA{A

I

U

ljubavi,

slozi,

jedinstvu

i

vjeri

delidna

snaga

vjedno

se

krije.

Zbljmo

se

braio,

vratimo

se

sebi,

budimo

svoji,

budimo

sloZni,

k'o

djedovi

na5i

stoljeiima

prije'

Bez

mirisa,

bez

okusa

i

bez

boje

da

1'

Zivjeti

moZe

biljka?

Da

Ii

iza

nideg

mlole

iii

sjena,

da

Ii

rahmet

dovjek

ima

bez

imena,

bez

korijena?

42



n AtAt{o'/IC

-

gvtolAgr'tAJKO

E)SNO

I

lltr SMO

OPET

LJUDI

Iz daha

nam

se

vrelog

sloboda

rada,

istina to

je

od

nektara,

slada

zvgezda

za zvqezdom,

sre(a

za

dobrotom...

Ponovo smo sloZni,

ponovo smo

svoji,

blistamo

slobodarskim

sjajem,

istinom,

distotom...

Iz

krvi

nam

se

vrele

evo opet

zemlja

plodi,

grana

za

grarrorn, plod za

plodom,

iz

punih

bedara,

iz

punih njedara...

Sve

je

izvjesno,

sve

je

disto.

Ponovo

se

zemija

iz

pepela

rodi,

novi

krlg

tivota

se

otvara...

Iz

snage

nam

rodi5e

se

brda

naSa,

u

planine

do

neba

rastu,

propinju se,

diZu

kosmosu...

Umjesto

korova

ljiljan

i

trnoruZa.

Radost

smijenjuje

tugu,

sestru

prkosnu,

u

nedogled

izvjesnost

se

pruZa...

Iz trena

u

tren,

vjera

zaspala u

nama

se

budi...

O,

BoLe

svemo6ni,

o,

Boie milosni,

hvala

ti,

I

MI

SMO OPET LJUDI.

4;'



9r{A

Nevidenom

modu6kom

propa-

Bandom

6vo1u

mrinju,

priprsivali

oLr

nama

zt

dok

su

Zepatki

poslu5nici Mate

Bobana

i

njegovog sponzora,

sllg-

llhrno

dogovoru

postignutom

u

Gractt

izmeclu

njega

i

Radovaua

Karadli(a,

u

opijenom

zagliait

sa detnicima

proslavljali

sI'amnu

pobjedu

nad

nenaoruZanim

Zepadkim

i novoieherskim

civiliml,

ienama

i star-

cima,

dok

su

ih

muiili

po

Zepaikim

logolima,

dotle

stt

Bobanovi

mo-

starski

poslu5nici,

udnrZeni

sa

t'egttlarnom

Hrvatskom

vojskom,

ru5ili

i

palili

Mostar,

klali

i

ubijali

sve

Sto

se

zove

bojnjadkm,

muslimanskim

imenom,

pa

makar

to

bili

i

neduZni,

nejaki,

dieca, Lene

i

starci.

Neviclenom

mectijskom

propagandom

ilaiima

putem

novina,

twtiia

I

televizije,

svoja divljanja,

svoj

faiizam,

svoju

mrZnju,

plipisivali

su

nama

Bo5njacima,

uporno

ih

nazivaiu(i

muslimanima,

mudzahedinima,

isla-

mistima,

iele6

i

na

taj nadin osigurati

podrsku

licemjerne

Evrope

za

smi5ljen

zlodin

pfema

pwom

autohtonom

nalodu

u

Bosni

i Hercegovini,

BoSnjacima,

Bosnjaci

su

tada,

oct

jula

mjeseca

1993.pa

do

februara

1994.

godine

bili

u

totalnoj blokadi

uclruZenog

Velikosrpskog

i

Velikohrvatskog

fa5i-

zmu...

Svoj

velikodrlavrifaiizamltdruZeno

su

pripisivalizajednidkoj

Zrtvi

nenaoruZanim

i izgladnjelim

Bo5nj acima...

Sve

se

to zorno,

oIito,

transpal'entno

vidi iz novinskih

napisa

iz

novin-

ske,

medijske

propagande,

iz emisija

rudliaitelevizije,

posebno

onih

k'e-

iranih

u

Zaglebtt.

U ovoj

l.ifljizi objavljujem

samo

neke

od

ortodoksnihlali

koje su

u

to

vrijeme objavili

VJESNIK

i

VECERNJI

LIST

iz

Zagreba,

te radio

i televizria

-

Hrvatske

(HRT)..

Ponavljam,

objavljujem

samo

neke,

jer

toliko

ih

je

da

6e

mi trebati

vrijeme

i

raspoloZenje

da

ih

sve

priloZim uz

svoj

komen-

tar

u

posebnoj

krtjizi

kojtt

uskoro

priplemam

izdatl"

44



4tANalrc

M)IAMSIKO

EoSNo

tlVGe,

a

od

tada

do danes tmje

na

ovim

prcsiodma

nszbpameen

Et.

Muslimanskim snagama u samom

2epcu, koje su

napad

podele

nepri-

premliene,

u

pomoc

su

podele

stizati

snage

islamskih

lanstika

505. i

7. musli-

manske brigade.

te

Dsp&iialcir

musli-

manske

policiie

iz Zenice. Ubno

su

se

sukobi

proiirili

i

na

prostore-

Zavidovi-

ca,

Maqlaia i osobito Novog Sehers,

ko-

je

su

nepali

rratnicl

dihadar

I:

Teinja.

U

svom

bezglavom

pohodu

muslimanske

se snage,

koriste

nsiprljayijim metoda-

ma

mtovania,

paleci

i

ubiiairci

sve

sto

in

se nade

na

putu.

Nekon

tri

dana teskih borbi, boiovnici

'111.

brigaCe

tlVGa

uspiieveiu oslobo-

diti

Novi

Seher, dotad

iako

musliman-

sko

uporiSte,

u kojemu

je

bilo

oko

800

dobro

naoruianih

vojnika. Prcdaia

No-

vog

Sahera ubzala

je

uspjeSno

zavraa-

vanie

operacija

di5ienia

iamog 2epda,

u

ko.iemu

su hruetski borci mzvili

svoj

stijeg

50,

lipnia.

Tokom

dosadaSniih

borbi legendama

111.

briqada

izgubila

je

u

svojoj

zoni

odgovornosti,

dakle,

u

29pcu,

Zavidovi-

6ima,

Maqlaju

i Novom Seheru,

ukuPno

40

hrabrih

htelskih

vilezova,

dok

ih

ie

100

ranieno. Broj civilnih

irtava

na

obje

je

straie

veliki.

Eorci

HVO-a zarobili

oko

3000

Muslimana,

s koiima

poslupa-

ju

sukladno medunarodnim

konvercila-

ma.

Trenuia6no

se

borbe

io6

uviiek

vode

u

hrvatskim

selima

oko

Zavidoviia,

a

HVO

ie

poduzeo

kontreofenzivu.

Cili

tih

pokreta

je

oslobadanle

liieve obale

rije-

ke

Bosne,

odnosno

protjerivanie islam-

skih

tanatika daleko

prema

Zenici'

S.

Lovrenovii

Retlbtj,ta

Bc6M

He.cegovlN

P*'F##i""rr

r li)

B.6J

otlsis-z

i?

\,

"

I

Das

aO.

06.

tCc3

qod.\

VOJNA

TAJNA

SIROGO

POVJFXLJIVO

Pri.Ajerak

1

I{AREDEXJE

.

Jedtnlc€

t81H

u

wt

s.7. ncllBnstod brlg.dod

Jatfre

dwtle

teLc sLact6^lra^e

u Zoplu,

scg"rci-rnE--r-zT]effiotJu

koJl@

sq

prtdodAJe

1. batalJon

lz

Trahik

leJu

zada0al:

1.1 Dar a4.OG.1€03

godlu

J€dlnlcs

A BIH

316.bt.B.lgadc

2eplc

u o.0o

sati lzhliLl Mpad

u

ctaske

snrge C

Lzv. HIO

) z

prawa

z.IJ@cg

PolJe 1 dlrdltl TIEO3

C

BuJ.dlFkl

Vls )

.vl3

cTT8o3),

TutrJd4c

(

TT8O3

)

3poJ1 t

se

sa

sMg@

vlllacl-orlE1ce I

prclo

N.S.h..a

sr

sFgtr@

TclnJa-

N.

prawu

Bpada

i€

glo

Je

BLrllo

,

sP:llLi

,

g 9 __l

tcha

prltElt

u

9q5 _g_ylg f 1,

'.5l$cc

pobltl.

-2

Shad6 3G5.

Jrlrlle brload..

3OO.

fal$lskc,

d l.L^

7,

aGllllNLe 12

rJn:a

i

vrs*fi7ffflf-ilEE

*

p"ffi@to

r*kEccffiTca

-t6-*kfr?tovlk-

qaA

Zp€c sa

cilJed

ul6k.

u

grad.

Po

ulatu

q

lrad

spoJtLl

s€ s

sB€5E.

u

gradu

a sp*lJalnl

rcd

HUP-a

Zenlcr

duh

Xa

€Nw

Z^c'ylJadl l(omodsla

3. korp6.

ARBLH

dGlr

1

r.ldlr

.1

J

eCl

1.3

Sude kola sq

u

tradu

lo.lsLeC

vJec.kl

fraznlt

I okwlJsJc

lJudL

u

crtd

do 8.oo sert 24.oo.187-IEf{::iEF&6;-

zgrrdc

Po

railJ'66

prsu.

.v.

5td

se

kreae

sbIJrlL' S.nlp.riq wl.8-Ilsrll

sE lslaj..lrug'

erarc"i.'6G-ffi-I-ste"l-tl

ocad

pod

k6lroru.

Po

uisku Mllh

suCr;.1J6Cf

E

El, CdJ.

E..d.,

2.no 1

dJes z. rcrtt

u

s..dnJu

-alolu

Zapl" i orl\s" Ikol.u

Z:p{i. Lludslb

1z slar? oplttns

c'deh

ZaPGJFLT

boLdcu koJu drze 6La.E.

.

svc 6Lage

FblL1

a

Edl.lcko

zrdr{rtl a cadl

pod

l6trdod-

a,

Na 6now

orcg

ucdcnja

koMdbtl t

to@ndlr

Jadtnf

ca deLal'J

ra?radtLl

ple

akclJ€

t

donlJcL 'l

ga u

odobrsJ.

e2.o6.1Qs3

do

Iasova laa

Ce@ deLalJo.azradlll.

3. Svlo brlgadad

AR8 H

daiL

?b/'( nutclJ., a 90 I

O'5

b/(

mlM'zt

E

fio ns6denJ.

J€

rL.ogo

povJcrlJlvo

lrlo .€

P.eM

nJans

rci

dDoslll

4.

U

p.1p..61

oE

alcLJ? drzatl

lpoznatl

e

svcLlB zad2lk@

odbaah.

/

l,'E

t

l/t'(

'2./../))

rcJrICkt s*lank. B

koJeE

JedlBlwre,

sw.ron.

BlH.

0l

Lo@ndanl:

-

^&**

6tlb brvlllC

Faksimili naredenja

Steba Armije

BiH

Qp6ine

tepie

45



-

EosA[41

Tljekom doradainjlh

borbi

legendama

111. brlgada

HVO-a

izgubila

ie

u

svojoj

3oni

odgovomosti,

dakle, u

Zepdu, Zavidovicim-a,

Ma-

glaju

i

Novom

Seheru,

ukupno

tlO

hrabrih

hrvat-

sklh

viterova,

dok

ih

je

1(Xl

ranjeno.

Broi

clvllnih

irtava

na

obje

ic

ctrane

vallk.

Borci

HVO-a

zarobili

su

oko

3000

Muslimana,

s ko-

jlma

postupaju

eukladno

medunarodnim

konvenci-

jama

Ncutpl.l

ag6aii

murllmruke

vol-

tk n. tvr llo

ic

hrystako

u Bo.ni

i

H6Egovinl

d.l.lirc

J.

un.prll.d

pl.ni-

mnr

i

prlpamlicn

Tto

loi

v[.k dvoil

oko

togi

trob.

rllo

dr

poC.C.

doku-

d.nt.

do kollh

l.

doho

INO

z.pas

ti-.

irkom

n.lnovliih borbl

u tm

grdu

I

ni.govon

:iEd

podnrdru.

Ocdc

cllcvr

kolr

r.di

portrvli.j

oni koll

Yodr Ar-

iliiu BtH, doxtlino

la

upotdlli M Fvr-

a.hk r.mvll.dl

.kmsd.nlF

Z.lmlh

brrrtkl

i:

Zca{e,

.ttnovllog

}LEit

D?odl6.,

u

kolrmu

doJovd tloll

rvl.mi

Al.hu I

nrtoJ

rlobodFl

I

j.dlntlvlnoj,

rko

Al.h

d.

l.rmrkol

drilvi,

ALAH

t

S(BER..

lop6l

l ,

inrr,

n.prdnuto 2a.

pnl.

1993.

lr

pr.vc.

Zml6,

Xrlnir

i

Z6{e

r@

polir.

u

pl&irnlu

ovog

n.p d6,

krko

to

pokuuiu

aplll.ni6l

dokw.r

tl, vodllo

s nAJna

o

td.

da

e

loga

dMr hwltttl

hlolEkt

p{k.pEm6o

tLvltl v.llkl

viortl

bLgdrn,

Sy, lvu.

U

pryom

nal.lu

dubrda

mulimnlk.

dljc

.mtho u.tr.dela

dvr bolov^ikt

R.pgditr BdE

r kc4du

\

WXI

TUIA

6irrE

z er.

i

,

-.

I

sTffi

rcvJE[JM

siumjcMtkrcE6vt'/lll

EoJ: O6/..?ft

G-__

I

I

ui

du

E.€.rs.

gd.

I

d

\

larurg+k:M '

de' b'

htio&

i PeeoJ

da5+-

d

TATEAETJE

1. tuo. ?.dEltMt. brldd kolta D.lilalu

I Emo.

reldh br.llt

r*J"

;rIJE-';E[Fi6z..oa.

reeT;dtrn'E@

r.io"^-

1.1 hh GlE M d.lu rr $IlEda tuha& -

hsr & a@E Etdku

blnlcs,

i$ll.

6f.

I sE rril@

6t4.. ldclEto cslJ.

ztrrtt n-TTTG66EI I dlr c6tto.lq

d

rdu

I' h

re.vrJr u

^8u

dilcu

dlrw

r^d.

1,

?

bqr

FS

u C.Iv

{ B{rra stoE

:ridtJe

Fetti

4-$tls

uEirliGi*r t hll lttddtul lu

t .2. .&o

d. bd d16

6plotj.h

Dor

F

wJrtbrlr

plsu

.

Volilk td .lC

Sul.r

4t'ols

@1h

6 .1. il r.drlu. r rto

n

{. lPc,lt I

TrodtolH

oa*t hLru It

TCiiitGAE-auJ. I

rz

F.tr.

uporr

ht. rrrircr1" uc*.

loJl

brds

u

bJ.trlw.

1.3. Trdr 6@ s sdd

Spil( Sr;r

ollduJ. Ibb

.

Ed G.

ravtffiFtsiilo

rdJ. dq.,s

pleu.

& *; ;i?;'tn

L 4

w:uri t'"

"S :g:-g ,tu.i'

dkrhq

r

ru

u6ilIf-loea1o

oa

rrrJe.lelr

6?srEF-i;?I.

t.

FELI

3r r.twb

rw

r.

a. CdEh dlA a r-ld klr.d

oo&ollrn td. rcl^u

Flrcllu

rer-i-i6GFrrr

w. rn

. rcomi-iGFo'r, r^rFiiFffi

EffEiu

toJl dr

4j.Iffilr

rt

otoldh

zsra.

.3 Pda d. lu.r @ htE Fllcrr. of.blddl. rrddcq a lzrdu

cdFffiT?|-r$r.r

r

broir.r

u d:

i_+Fiw-i-EGii:;-

1.6 S..U s@

&d. r. u CollE

tr F.

Vd 2| r

d.

FLavIJr

rJuFF-ilil}r rspau

i-q-FrFsi6g.

1z

rru

brJr.

2- f,d. rt '* M hdlt *lhnlrlu 3w

loll dur

u

ZrDa., r tEc

oel.-ilEETE*ffiIJu

rtt'"it.ru

r-ir

r"

Z-

r"l:'.

A

Sb

E &

hFtU, u rqu6lr

d

@lLr. 2.E

t

dJ;u

d(

u

zrtwr

ii

*dnlu t

elDhu ttolu.

DJds I

t.rc

BtgHh

.ldkr

I

.ldrr @{. E :g3.,lE€.,

-Etl I I r ,

its.| .1-"4

I

.el|r4 --s

d ido

a

rcw

M

tsAlu

6l*..

.,

Po

ovlehAJu

q..e

FlJ.

F$PIJDJT

gEeL_ELIEll

c blJ.rr

t.NLr

.l. A Lr

&w ) t

l@t -glgt4 - 9

r

.tuul.

u

dd6tt

*.r

J..

E s_4: =l l_:Li*_: Ig:

vJ.ril [N

r dol

'robdml

t

Jcdrulwmj

*"]gLa

ElgJ

i4{mE

1/1{'s*.t{

:z"

?.

t't )

',/

\o4tuaL.--

'://z??

H/

46



AJAN7,)IC

-

MOIA',,LT]KO

EOSNQ

Zagrebail<r

VJESNIK

2.

jula

1993.

objavio

je

na

svojim

udarnim

stra-

nicama

ove

natpise, dije faksimile objavljujem

u

ovoj

knjizi

i

napravio

je

veliku

greSku.

0bjaviv5i ih, VJESNIK

je

razotk'io

Lozaniideve

faiistiike

Ioii,

daju6

priliku

ditateljima cla

to

i

sami

zakljude,

jer:

-

u

vokabularu,

nari(nom rijeiniku

Armije

Republike Bosne i Her-

cegovine

ne

postoji

termin

NAREDENJE,

ve6

NAREDBA,

-

u

preambuli,

uvoclu

z,a

izrek:u,

dispozitiv,

lozandidev

falsifikator

ba-

rata

rijeiju

"Zapovijedi".

Ako

je

ustaljena

Lijei

ZAP0VIJED,

onda

ne

stoji

nastavak:

"komanclanta"

J.

korpusa..."

Trebalo

bi stajati:

"zapovjednika..."

-u

nasloru iznad preambule,

u tzv. legitimaciji, zaglavlju

za

Komandu

319.

brigade

ne

st<lji

tekst,

niti

rectoslijed teksta,

kako

je

to

Lozandidev

falsifikator

falsificirao za

faiistiih,

r.,tiyrku plopaganclu

uperenu

protiv

inlanlrlru

bo5njaikognat'o<la.

'

L

firi"sifikal

Ispocl naslova:

"Republika

Bosna i

Helcegovina"

po

redoslijedu

se

ne

stavlja

(a

to

se

moZe

vidjeti

uvidom

u

snr

dokr.rmentaciju

i

akte

Almije

RBiH) tekst:

"0p5tinai,ep(e".

U aktu

Armije

RBiH

ispoct naziya

drlave

ne

ide

naslov

"0p5tina

Zepie",

vei

armijski

naslov.

Ovako, fasifikator

je

u

Zurbi

upisao naslov

BiH,

pa

ispod

njega naslov

Op5tina i,eprr',

pa

tek

ispod

op5tine

stavio

je

naslov:

Stab

tu'mije RBiH,

Sto

je

opet odigledni

djediji

-

infantilni

falsifikat,

jel

i

to

je

potpuno

netadan tumijski

naslov,

-

u

naslovu

nigdje

nema

nziv

-

naslov

TRECEG

ARMUSKOG

KOR-

PUSA,

Sto

iitatelju

claje

naznanje,

da naredbu izdaje

0p5tina

Zepde pu-

tem

SAba

Armije

RBiH koga

falsifikatol

stavlja u

niZi

nivo

od opdin.,

-

U

nasloru

nigclje

nema

oznake TRnCnG

KORPUSA

ispocl

koga

se

nalui

319.

brigada

diji

komandant

potpisuje

naredbu,

-

u

naslolu

nema

ni

oznake

brigade,

a da

neuki,

infantilni

falsifikator

zaie(eri,

zasladi

svoju

glupu

djetinjariju,

pored

pedata,

Lignkoji

glasi

na

47



Lozaniiceve

tbsisLidke

\

r'

la7,t

"ZELENE

BERETKE"

potpisuje

(falsificira)

potpis komandanta

319.

BRI-

GADE

TRECEG KORPUSA

ARMUE

RBiH.

Icle

li

pedat,

zig "ZELENIH

BERE-

TKI"

uz

potpis

i naslov

KOMANDE

319.

BRIGADE.

Pri ov0me

posebno

podvladim,

citiram

tadku

broj

1. falsificilanog

naredenja

komanctantaZB-

innm

BERETKI

koja

glasi:

"1.

Snage

7.

nuslimanske

bligade

kojima

,

pripadaju

i snage

zelenih

beretki..."

iz

koje se

bjeloclano

vidi

da

tzv. snage

ZninnrH

BERETKI

ne

pripactaju

komandi

319.

brigade

Almije

RBiH,

ved

tzv.7.

muslimanskoj

brigacti.

Osim

toga

falsifikator

zEtENE

BERETKE

u

citiranoj

taiki

1.

pi5e malim

slovima

i

ne

naziva

ih

njihovim

pravim,

zvaniinim

imenom

a

ono

glasi

0DRED

ZELENIH BERETKI

ZEPCE.

Nadalje,

VJESNIK

zagreb

je

rzotk|io

Lozandideve

fasistidke

lali

i tr

taiki

1.

falsificiranog

nareclenja,

stavljajudi

pod nadleZnost

i

komandu

komandantaSlg.

bfigacte

Galiba

Derryi5i6a

i

SEDMU

MUSLIMANSKU

BRI-

GADU,

te njen

1. bataljon

iz

Travnika'..

Lozanfi(je

putem

svog

neukog

i

infantilnog

falsifikatola

ttz

pomod

rasparnedenog

novinara

Smiljka

Sagolja

poclmetnuo

VJESNIKU Zagreb

kukavidije

jaje...

Sve

Sto

je

falsifikator

napisao

u

falsificiranom

nareclenju

uradili

su,

ne

pripadnici

Ar.mije

RBiH,

ve6

Lozandidevi

bojovnici

zbog

iega

(e

Loza-

ntii

t<ao

ratni

zlodinac

octgovarati

pred

Metlunaroctnim

suctom

za

tatne

zloiine

u

Hagu...

Jedan sam od

osnivada PATRI0TSKE

LIGE

i

ZELENIH

BERETKI

u

Bo-

,ni

i

H.r..govini,

a

sa

Narcisom

Droci6em

i neposredni

osnivad

odreda

ZELENIH

BERETKI

Zepde.

0ctLecl

je

r.r

vrijeme

sukoba

brojao

25 botaca

naoruzanih

lahkim

pjesaclijskim

naoruzanjem

bez

dovoljno

municije'

u

4

tadke

falsificiranog

nalectenja

koga

potpisuje

kao

Nafcis

Droci6,

Lozan(i&v

falsifikator

claje

nareclenje

snagama

Zelenih

befetki

l'aspofe-

clenih

u

Sest

grupa,

navocteii

i

snage

na

Previli.

I

laiku,

djetetu,

kada

proiita

ovakvo naieclenie,

u

svijesti

se stvara

slika

o

velikom

broju

boraca

za

izvrsenie

svih

navectenih

bolbetrih

zatlztaka'

Yvada

su

tt

pitanju

na-

4B



Irfan.AtAl{AI/rc

-

MolAevLEjKo

EoSNo

padna,

ofanzivna

clejstva,

kao

pje5adijski

kapetan

I klase

u rezerri

bivse

tzv.

JNA,

danas

procjenjujem

da

bi bilo

potrebno

najman)it

250

do

300

boruca

sa

veoma

ubitatnim

ofanzivnim

pjesaclijskim

naoruzanjem

i

odgovarajudom

altiljerijskom

podr5kom

cla bi se izvrjili

navedeni

zarLaci.

Da

li

je

Narcis

Drocid

mogao

izdatital<vu

nareclbu?Jeste,

ali

samo

ovak-

lu,

Lozandidelu

falsificiranu...

Pored

ved

istaknutih

falsificilanih

pogreski,

sa osobitim

zaclovoljsfvom

i

uZivanjem

podvladim

slijededu:

I

u

naleclenju

koje

Lozan(i&v

falsifikator

potpisuje

Narcisa

Dr.ocida,

zaSavlje,

naslov

je

isti

kao

ikod

z4rlavlja

nar.eclenja

koje

falsifikttol

pot-

pisuje

potpisom

Galiba

Dervi5ida.

Sve

je

poreclano

istim,

netadnim

le-

doslijedom

Sto

sam

i

ranije

istakao.

I

opet uz

ovakvo

zaglavlje

icle

petat,

zig

ZETENIH

BERETKI

Sto

je

potpuno

inkompatibilno,

nespojivo,

da

ne

kaZem

infantilno,

nel'azumno,

glupo.

0sim

toga,

u

0v0il1

zaglavlju

broj

glasi:

,,A3/425-2,'

( ?)

U

prvih

Sest

mjeseci

lggj.

godine

jedan

oclrecl

ZETENIH

BERETKI

mogao

je

izdati

najvi5e

stotinjak pismenih,

plotokoliranil.t

al<ata,

lare-

dbi...

pa

neka

ih

je

izdavao

svaki

dan

mogao ih

je

izdati

najmanje

do

200.

0tkud

onda

broj

425,

othtd"

onda povlaka,

pabroj

2,

ukoliko

Lozan_

di6ev

falsifikator

nije

ielio

da

bude

ubjeclljiviji

i

"administrativniji,'.,.

I

na

kraju

sve

zaslaclujem

najpikantnijim

detaljem

na

ovim falsifika-

trna

Lozan(i(eve

faiistiike

i

zlodinaike

plopagancle,

postavljajuii

pitanje

iitateljima

VJESNIKA

zagreb

i

ove knjige:

"Moze

li

Narcis

Drocii,

koman-

d,ant

Odredazelenil'r

beletki

kao

islamski

obrazoyan

intelektualac,

kao

"bolac

za

"lslamsku"

Bosnu

i Hercegovinu"

sto

mu

spotitavaLozandi&-

va

faiistidka

plopaganda,

u zailtjoj

redenici

"svoga"

nareclenja

rijed

A ah

koju

i polaznik

mekteba,

prvoskolske

vjerske

pouke

sa

svojih

6

goclina

izgovara

i

pi5e

sa clvostrukim

LL,

upisati

u

naredbi

san10

sa

jednim

slo-

vom

'L",

moze

li

u TEKBIRU

koga

izgovar-a

svakoclnevno

viie

ocl

stotinu

puta,

moleii

se Allahu

clzellesanuhu,

takoder

upisati

samo

jeclno

slovo

li'loie

li

Narcrs

Drocii

u

TfKBIPU

upisali

samo

iedno

,slovo

,,I,,'



Zagrebadk

VJfl5NIK

ob1avlge

nove

laZi

-

EOSI@

7

"L"

,

a slovo "U"

umjesto

nahai

prue

rijeii

staviti

na

poietak

druge

rijedi.

I

k56ani

koji

ditaju,

koji

su pismeni

znaiu

rLa se

TEKBIR

i

izgovara

i

pise

kao

"ALLAHU

EKBER",

a

ne

kao ALAH UEKBER,

kako stoji

u ovom

fal-

sifikatu.

Sve

ovo

je

plimjetio

i zagrebaiki

tjednik

GI0BUS

i

sa

podsmjehom

i

pol.ugom

na radun

Lozan(ifu

i

njegova

falsifikatora

objavio

u svome

b[o-

ju,

objavljenom

polovinom

jula

mjeseca

1993.

godine.

,rrrr

edutim,

v

e(

6.

jula

1993.

zagr

eba(IaVJESNIK

obj

avljuj

e

nove

laZi

/tlptoCrciraue

u

Bobanovoi

i

Lozanl(evoj

propagandnoj

ma5in-

eriji

pod

krupnim

naslovom "uHIdENI

IEND0

I IRFAN

AJAN0vIC".

Uz

obilje

laZi,

ustaljenim,

prepoznatljivim

vokabularom,

rijednikom,

Bobanovi sljedbenici

a s

njim

zaiedno

sponzorovi

podanici

svoju

agresi-

vnost

i

poruze

pripisuju

borcima Armije

Republike Bosne

i

Hercegovine."

Refika

Lendu,

komandanta

Operativne

gtupe

"Bosna"

Tt'e(eg

korpusa

Armije

RBiH

mogli

su

vidjeti kadaie

pretriavao

most

preko

rijeke

Bosne

u centru

Zavidovi(a,

da

bi

grailaustvu

na drugoj

obali

saopdio

da

se

ptt-

tem

radio stanice

HVO

Zavidovidi

emitilaju

najobidnijelali,

da

nije

tadno

da

su

jedinice

HVO

uile

u

Zavidovi&,

kako

je

to

javljao

radio

HVO

Zavi-

dovi6i.

Refik

Lendo

nikada

nije uhvacen

ocl strane

a$esofa.

Napfotiv,

pro-

slavio

se

u slamanju

agtesije

HVO u Centlalnoj

Bosni.

Bili su u

pravu

kada

su

objavili

vijest

da sam

ja

zatoblien

od

straue

elatremnih

bojovnika

HVO.

Nisu,

meclutim

objavili,

da su

me dan

po

zarobljavanju

predali

svojim

saveznicima,

ozrenskim

detnicima.

Uz

vijest

o

mome

hapsenju

objavili

su

i

pridiev

"BIVSI"

dlan

uzeg

voctstva

sDA,

nadaiud

se

da sam

od

strane detnika

likvidiran...

Naime,

kroz

isljedivanje

kod ietnika

saznao

sam

da

me

je

Lozandid

putem Dlage

Dragiievida

pre-

50



M)IAMLJKO

EOSNO

dao

detnicima

uz

dogovor

da

me

nakon

trochievnog

isljeclivanja

ovi

i

likvidiraju...

0bjavljujem

faksimil

vjesnikovog

napisa

od

6.

iula

t9g?,.,

kao i fak-

similvjesnikovog

napisa

od,24.

augusta

1 1. pod

naslovom:

"AJAN0vlc

NAJAVI0

OSTAVKU"

iz kojih

se

najbolje

vidi

licemjerje

-

hipokrizija

jedne

ne

konzi

stentne

politike

p

rema

nuz

nos

ti

zajedristv

a Bo

dnj

aka i

Hw

ata ko

-

ja

se

najoditije

iskazala

kloz

moju

sudbinu...

Niti

jeclan

str.ani

politidar

nije

obilatije

i

efikasnije

pomogao

Hrvatsku

i

hrvatski

narocl

ocl mene

u

uspostavi

suveleniteta

i

nezavisnosti

Republike

Hrvatske.

svoju zahvalnost

za

taj

moj

udinak

Bobanovi

iLozan(i&vi

ektremisti

izrazili

su

na

svoj

nadin

otpoiev5i

"Zepadki

l.at"

sa

ctijelom

i.lg.brigade

'{rmije

RBiH

u

Zepiu,

upravo tako

ito

su

na

osno\lr prethodno

clobro

odreclenih

koordinata

dredenih

koordinata

iz

mitobacada

plom

granatom

pogodili

moju-roditeljsku

kudu

u

Zepiu

"todnim"

pogotkom

u njen kr.ov,

upravo

Pomogao

sam

hn,atski

narod

da

uspostavi

svoju nezavisnost, svoj su-

verenitet.

Razotla'io

sam veliko-srpski

fasizam

u agresiji

na Hlatsku

1 1.

godine.

Ekstlemni

bojovnici

HVO

medutim,1993,.

godine

preclaju

me

u ruke

detnika

da

me

oni likvidiraju

bai zato

ito

sam

pomogao

hrvatski

narod

kada

su detnici

dvije godine

ranije

izvrsili

agresiju

na Hruatsku.

objavljujem

u

tom

smislu

jedar,

samo

jeclan

napis

iz

hr"vatskog

tiska

koji to najplastiinije

izraiava.

Pomo6ao

8am

hrvalskr

narod

5l



-

EOS^U.,A

I

^Ls

Novi udari

muslimanskog

asresora

na

Hrvate

{.lhiceni

Lendo

i

Irfan

Aianovii

Opii

napad

na Busovadu

i ICseljak.

Hrvatski

narod u

Srednjoj

Bosni i

dolini

Neretve izloLen zlodinadkim napadima

muslimanske

vojske.

Borbe

u

Mostaru,

Bijelom

Polju, F"oinici,

ZepEu, Maglaju,

Novom

Travniku

i

drugdje

MOSTAIi

-

Musliman-

ska

voiska

i

dalie nastavlia

s novim

prestrojavanjem i

gomilaniima

svojih

snaga

na

podruciu

Srednie

Bosne

i u

dolini Neretve.

Sto

ie

Sa-

avlm

znakovita nalav& no-

vih.

jos

jaeih

muslimanskifr

napade

ve6 idu6ih dana na

ave

gto

ima hrvatski

p.ed-

znak, Vz

to, ne

prestaju ni

silovite

borbe na

veiini bo-

jisnica

gdie

hruatski brani-

telji pruzaju odluaan otpor

u obrani

hrvatskih

prosto-

ra

pred

zloainaekom

musli-

manskom

najezdom.

Silovite, osobito

topnioke

borbe,

kaje su

vodene tiie-

kom

cijeloga

vikenda n&

gi-

rem

podruCiu

Mostarske

kotline, nastawljene su

s

ne-

3to

slabiiom

jakosti.

i uglav-

nom

piegackim

oruZiem

I ti-

jekom

noci

na

ponedjeliak.

lJskladenom

akcitom

pri-

padnika

Hrvatskoga

vij€6a

obr&ne u

nedielju na

vecer

je

unistena

jedna

musli-

manska diverzanlska

sku-

pina,

koia

je

imela zadetak

da

unisti Zivotne objekte

u

dubini slobodnog t€ritoriia,

a

u

protekla

24

sata dva pri-

padnika postroiba

FryO-a

su

ranjen&.

Prema doi&va-

ma,

stradao

le

veii

broi

eoi-

ails

s lgdqwlma

musliman-

skoga

agrgsora.

Kako izvjegduje

tzv.

ratni

studio

-

muslimanski

ra-

dio, n&

liievoi obali

Nerelve

prilikom

proteklitr

ratnih

dielovania

poginulo

ie

vise

z&robljenih

pripadnrka

HvO-a.

koii

su u

to

vriieme

izvodeni

na Ctscenle

ullca.

Muslimanska

vojska

na tai

naein

Zeli krivicu

za

likvi-

daciiu aroblienih hryat-

skih branitelia

Prebaciti

na

FryO,

pa

12

informativne

sluzbe

Zbornog

Podrudja

iu-

goistocne Flercegovina

upozoravaiu

da

je

takav

ztoeinaCki

scenariJ

musli-

mansko

voigke

vec

viden u

Srednioi

Bosni

i da

ie

sve

ja-

ko daleko

od

I)oStivania

odredabe

ratnoga

I)rava.

(J

gradu

na Neretvi,lna-

ee, i

dalje bukte

l)ozari

na

vise stambenih

zgrada.

kao

I

po

okolnim

brdima

Mo-

starske

kotline.

Posliedics

ie

to borbenih

djelovania.

kao

i strahovite

suge

koia

vlad& ovim

kraiem,

Zbog

ja-

kosti borba koie

se

vode,

va-

trogasclma ie nemoguie

Dridl

do

v€cine miesta

s ko-

iih

se dizu

plamenl

iezlci

Na Dodrueiu Zepea.

Novo-

qa

Seflera. Zavldovrca

t M&

qlala

r

dalte

se

vode

sllovrle

borbe,

a muslrmansxa

vo)-

ska

ne

prestaj€

s

ldovlaCe-

njem

novlh snaga

iE smiera

Zenice

s

nakenom

povratka

izgubl,enih

poloiaja- Medu-

tim. hruatski

branitelji odo-

liievaiu svim napadim&,

a

sprijeceni

su

i

pokusaii

ub&civania

teroristiake

srupe

3o5.

niEElTfiAEER-e

brigade.

Ved u

pryim

naleti-

ma

oko Gornie

Papr&tnice,

gdje Muslimani uzaludno

pokuSavaiu

pjeSaake pro-

dore,

ubiieno

je

triclesetak

fan&tiinitr

muslimanskiLr

tunsnrka,

sto

le

unlJelo

velr-

ku

pomutniu

u njilrove

re-

dove.

U

zoni

odgovornosti

ze-

paeke

r I 1.

brtgade HVO-a

tijekom

zadnia

24 sata

pogi-

nula

su troiica

llrvatskifr

branitelja,

a l1 ih

t9

r&nie-

no Na oodruCiu

ZeDee

i

Novoqa Sehera- s koieEa

su

protjeranr

r

posllednlr

ne

prijateliski

voinici.

uhiieni

su zloglasnl

muslimanski

zaoowiednik Refik

Lendo i

bivsi{?) elen

uzeg

vodstva

SDA lrfan Aianavic.

1z

smjera-TIdSE6E-ETEd

na-

pada

se

I

dalje

Bre-2ova

Ko-

sa,

a

na

podrucju

Zblie?noe

polja

nalazi se

oko 50 mu-

dtahedina

koii fanatleno

napadaiu

polozaje

tIl.

tri-

gade

HVO-a.

Hrvatski

bra-

niielii s uspjefiom

su

odbili

sve

napade.

-

Zbog silovitilr

udara

Mu-

slimana

na

podrudiu

Ma-

glaia

postrojbe

HVO-a

bile

su

prisiliene napustiti

ieke

poloiaje

na crti

obrane

l)re-

ma

eetnicima

kako

bi zegti-

tili

neposredno

ugrozene

zr-

vote trrvatskih

civila.

Zbog

toga Sto su

se muslimanske

postrojbe

usmjerile

iskliudi-

vo

na agresiiu

na H\/O

i

hr-

vatsko

pueanstwo,

oko

40

.srpskitr

tenkov&

probilo

se

u samo

predgrade Maglaia.

52



LrANalrc

-

ev{OJA

lvLq-rKo

EoSNo

Konf

erencija

za

novinare

dlana

Komisije

za

nadzor prekida

vatre

,,vj

esnik,,

Lagreb

,e4.8

.)J.

.

Aianovi6

naiavio

ostavku

Ukoliko

PredsiedniSlvo

Jugoslaviie

odmah

ne.definrra

sukoblj_ene

strane,

dal cu

oslavku,

rekao

je

Ajanovic,

Ovako

kako

Komisija

sad

radi,

nema

nikakvih

;zgleda

da

realizira

odluku

predsledniilva

ca.

Jankovaca,

Srd&

i drucih

malih

mjesLa.

o

novim zai._

vKrca

BAdrC

rfan

Aja.ovic,

itan

save-

kojih

ima,

viSe

od-7o

oE"i"'i.j

bliavantima

I

hapsenlrma

I,

nalv&nrle-

o broirr h6dihrrlih

0Bpsenltma

I

broju

poginutih.

I

od

70

orkako

ie

rran

Alanovlc,

clan

save-

Koltn

lma vlse

od ZO

olkako

re

I

zne

Komrsi)e

za nadzor

srupila

na

sn4gu

odtuka

o

b;

.f i:$:ii::lF-i: iJi{.dif

'T]::TJ,J::,""",J'".:;^"

'*,'".*:i:r,:x"ll:r:i:lr'il:,i.."i,"'i'ii.i.TJJ,'"".'i;?Tti:f;

Tajednica

koii

nikako

ne

mo-

petak,

svotu

oslavku

ukolrko ::''"

"

)"'

F."aa].d"-,'st";

j;s;.r"'i;;

oi:

ie

osromna

ar aiene

sLrane

mah

ne definira-;;"di";

nisu

razdvoiene

otvorPna

sir

strane.

Ovako kako

(Ada

rqdi

-.ova

.krizoa

ia,ish ,Sve

to

"K;;i;;);-?;;;:'-

i;

"i;.''";;i.:

me'

kaie

Aianovr(

'navero

seui"ti

i"

"a

.era

u"

i*]"]uer-

oa.

razmrsllam

o

ustavcr'

.cr

komDeLenrn,h .";;;,,;;,1;-:

zelim

radjti

savjesno

I

obrck.

Jui"

liiaii" -'r.-i ;;;;-'i;.'

rNno

a to

mr je

ssd onemusu

.e

rmamu

p."isi.u..l.

,rJ

'cno

Iaku

o to"c

n'sam

r-a:

2r,..,.n_.i.i,i.-ii,1i;;;.

;,""

gg,..tlo

s drusirn..ranovrra

1ye"

n'"Ji*in'.;'";r";,;-

i,'fiii""u"?iT".da

se r'k)

kovskog

bataltona

JNA iz Eie,

lov4r6

611o

korekLno.

dok'o

ponaSanJu

ostalih

iedinica

JNA,tmeiu

razlrtita

mislie

nla..SLo

se

tiie

otvarania

va_

tre

iednica JNA

u

Osiietiu.

za

koie

je

iak i

admlral

Brovet

rekao

da nije

brlo

porrebno.

Ajanovic

le

napomenuo

da te

rsrraga

u

roku

rc da

je

vo;e

organi

JNA.

Novtnare

je

zantmala

A)a_

n.Jvt(eva proctena

o iome

ko_

liko

je,

u

postocima.

teritorija

Ilrvatske zahvaieno ratom,

odnosno

pod

koLrolom

srp

skrh snaga

.Gotovo

50

posto

hrvatskog

terttorlla.

isii.a

Alanov

c.

.obuhvaceno

ie

ra

ti)m. a kFda

se

gleda

disperzr_

raoo,

ooda

to

podsteca

na

Do_

)cdrne

kartc

U cetvrtak

sho

Bogic

Bogiaevic

i

ja

htjeli

raz-

govarati

sa

srpskom

stranom

u

Okucanima.

Pred

Bogi6evi_

6a

je

izasao

iedan oficir u

unj_

formi kapeiana

i

salutirao

mu.

Bila

je

Lo

podvala.

ler su

svr borci

tzv.

SAO

Kraiin&

bili

u vojnim

uniformama.

Bogide_

vLc

Je

mrstro

da se radi

o

pri

padnicima

JNA.

primro

te

ra_

porl

uz

intoniranje

jugosla

vcnske

himne

Pri

obrtasku

zbjego a

kod

Okuaana.

isored

nas

Je

rilo voztlo

tzv

SAO kra-

jina

s

vidnim

oznekams.INA

beogradske registracii€.

Je-

dan

potpukovnlk

JNA

koji

je

lsao s nama,

rekao

nam

je

da

[o niJe

nilhovo

voztlo Otl'rd

takvo vozilo

u rukama

tzv.

SAO

Krajina?

Postoji

moguc-

nost

da

ie

ukradeno.

posude-

no,

poklonieno.

ali

to dr2avno,

Komlsi)r

mora

reci

JNA. st;j

sila

ie

poduza

ispovitest.{ia

noviia

Usli)edrto

je

piLanie

ia_

sto

sve to

dosad

niie

isDiLano

a

AJanovic

je

kratko

odgovort

.bogrcevrc

r

ia trazill sm.,

isLragu.

a JNA

je

to

preuzeta

kao

obavozu.

Na

lzravno

pttanie

da

li

mr-

s1r

da

Je

JNA

neuiralna.

Aia

novrc

le

dao vrlo

zanimlliv

od

govor .Ne

zehm

o

tome

govo

rltl,

alt

vam

moram

reai da sU

nam

pri

obj

tasku rerena

pred_

stavnrci brvatskrh vtastr

D.e

dlozilr

da

jedrnrce

JNA

budu

podiednako

rasporedene

u/

obie

sukobl)ene

strane

Kada

bi

se

to

postiglo,

bilo bi

ma.ie

otvaranja

vatre.

a i

lakse

bi :e

moglo

ustanovrtr

tko

krsi

Drl

mifie.

Ne

mogu vam

recr da

Ii

se JNA v€2e

samo

za

sroska

sela

Medutim,

ako

br

ona svo_

jim

jedinicama

pokrivala

obie

slrane.

bio

bj to

odaovor

na

vaSe pitanje,.

Da

Ii

je

zabrlteien

stucai

da

j€

JNA

dosla

u sut<ob

sa

irp_

skom

str&nom

u

Hrvatskoj,

pi

tart

su

novjnarj.

A)anovic

te

oovratro

oa

takvib

Drimiera

dosad

nrje

bilo.,Ja

cu

predlo_

z)tr.,

rekao

ie

na

kraiu,

,da

se

Jedinice

JNA

ravnomjerno

ra_

sporede

na

obje

strane

kaoda se rsplta moguinosi

dola_

ske

neutralnrh

Dromatraae i7

Evropske

zatednice

Medutim

sve.to je

moguce

ucinitr rek

nak6o

sto

predslednrstvo

zemlie

defrnrra

sukobliene

slrane,.

gu

biti

komperenrni

sugovor. Novinari

su saznall

I

za

zA

n

cr

-

rFma

nikakv,l, .zg.eda kljuiak

sa\e/ne

Komisi,e

o

da

Komrslja

realizrra

,,d,uku

sukobu

kod

Okucana

Neo.

dr2avnos

Predstednrsrla

o

srednr

s"l"t

ei;J;i;i *"iil

prekrdu

vatre

nacionalnosti"

i

-piiiriaiiiii'

Na

izravno

ptLanie

novrnara

MUp.a

H;;;r.k.'

;;;;"'t:

da rmenuie

sukobljene

srage.

.rtoe

p"[ilb-iiir-pn

r,l-u"p

u'',

^raoovrc

Je

oogovorro

zNC..

.Do

tog

zakllucka.,

re_

,PredstednrSrvo

vrlo

dobro

kao

)e

Atanoirc.

_Kom,siia

i"

zna

tko su

sukobtjene

strana

dosrd

i""t"i",sr--

i"ir,,i

Jedino

lh

ono moie

rmeno\atr,

oprecne

informaci,.

Ci"i^",

jpr

bez

toga nema

prrmrria.

okucana

tvrde

da i"

.h

";;i;

aa6 Komisija

Idat;e

ac

brti prrpadnlclVUp_a,aaaiu-on,

orox'rana,.

Atanovtc

Jo

novi_

Iedino

btli

prisilJeni

braniri

se

nare.

upoznao-

s na-iao\ltln

ptedstavn)ci

slu2bene

Hwat

rzljesra,rnra

JNA

I

SSUP

a.

u

ske

kEzu

da

Je

do

sLkoba

do.

Kotrma

se

gorori

o a:rokim

Slo nakon

Sio

je

naoadnrrrn

ra'nrm prrpremama

na pod- iedna parrota vu-i_i.-i"it"iructu hrvalske o novoi mob' poll(aJac

ubijcn,

re

nakon

ifo

r)acrir

I

pokretL

oruzanlh

rru

te

mrticrja

tiv

SAO

Kraii;;

pa.

o strokrh

sukobrma

zadnia

pokuSala

formLrari

svoiu

iru

ova

dana na podr

uajL

Stska.

nicu u

Okuaanirna.

Obre sukd

5unle.

Uarde,

Belog Manasti-

bljene

strane

slazu

se

u kon

ra.

Osijeka.

Saryasa, Vinkova-

stataciii

da

le

pona.anie

ien-

53



I.

'{EKCEGO+,1'{A

Ja

sam

posljedryi

bo3ryak

koli

bi se

izruio

6BBINOM

Hrvatski

narod

u

Hruatskoj,

n

Bosni

i

Hercegovini,

u

dijaspoti

znao

je to

cijeniti.Znato

i

ctanas.

Po izlasku

iz

ietniikog

zatodeni5tva

u

koje

su

me

detnicima

preclali

Ivo

Lozandi(

i

posilni

mu

Drago

Dragidevid,

pri-

miO

sam

putem

poste

na stotine

pisanih

pOruka

podrSke.

0d

Bosniaka

najvi5e,

a

puno

i

od

Hrryata'..

zato

lovoj

knjizi,

lniizi

koiaiskazuj

e

sudbine

bfanaAj

anovida,

zeph

i Bosne

i

Hercegovine,

tri

sudbine

koje

se

preslikavaju

jedna

u

drugoi,

jer

smo

i

ja

i

moje

i,ep(e,

i

Bosna

i

Hercegovina,

doZivjeli

istu

sudbinu'

sudbinu

agresije

i

sa

srpske

i

sa

hnatske

strane,

ne

atakujem

ni

na

ukupne

snage

HV0,

na

Hrvatsko

vijede

0dbrane

kao

iednu

od

institucija

hrvatskog

naroda

u

Bosni

i

Hercegovini,

niti

na

hrvatski

narod,

ve(

na

pobjesnfele

ektremiste

i fasiste

tipa

Mate

Bobana,

Ive

Lozandica

i

Drage

Dra$Ievih...

Bas

zbog

toga

Sto

sum

z

gol^rao

suZivotne

odnose

izmedu

noSiiaka

lHwatai

blo

sam

njihovom

irtvom,

bal

zato sto

su

me

voljeli

t

uvaia,tali,

a

i

danas

je

tako,

i

Bosnjaci

i Hruati,

bio

sam

Zrtvom

fasista

tipa

Bobana,

Lozan(i(a

i

Drage

Dragidevi6a"'

Borio

sam

se

i zilagao

za

suZivotne

odnose

Bosnjaka

i Hrvata'

To 6u

iiniti

i ubudu6e,

jer

je

to

interes

i

jednog

i

drugog

naroda,

iskazan

i'

potvrden

u

na5oj

burnoj

historiji"'

Frao

takvog

me

pozna

javnost,

pa

ie

zato

podetkom

iula

1993'

godine

Lozan(ibr

biio

teilio

objasniti

zaito

ie

bai

mene

predao

detnicima

koje

sam razgolitio

u

toku

borbe

Hrvatske

za svoju

nezavisnost

i

samobit-

nost...

oa

bi

se

opravclao

u emisiji

Hrvatske

televizije

SLIKOM

NA

SLIKU'

podetkom

jula

tigi.,

nekoliko

dana

poito

me

je

predao

ietnicima,

IVO

iozencrc'laftelso

naiobidnija

faiistiika

gnjida

i

javno

iziavlluie

"Gospo-

din

Ajanovic

se

nakon

sto

smo

ga

zatoblli

sa

borcima

Zepadke

brigade,

izjasnio

SRBINOM

i

majorom

JNA,

pa

smo

ga mi da

mu

pomognemo'

predali

Vojsci

Republike

Srpske.""

(? )

Ja

sam

posljednji

Bosnjak

koji

bi

se

tztazio

SRBIN0M' To

je istina

u

koju

vjeruju

svi

osim

ietnidkog

vojvode

lve

Lozan(i(a"'

54



I

MOJAMWKO

EOSNO

U

ovoj

knjizi

objavljujem

samo mali

dio

napisa

iz zagreba(kog

VJES-

NIM,

objavljenih

u

toku

1991.-1993.

godine,

a

koji

na

svoj

nadin,

danas

18. marta

1995. godine,

govore

o

licemjeliju

-

hipokriziji

jedne

nekonzis-

tentne

politike

prema

Bosni i

Hercegovini

i

Bo5njacima.

U napisu

od 10.

jula1993.

Bruno

Stojid

pohvaljuje

Zepadku

111.

bri-

gadu

ZB0G

USPJESNE

0DBRANE

"hruatskih

prostora"

(u

kojima

je

odu-

vijek

bila bo5njaika ve(ina,

ali ih nismo

nikada nazivali

bodnjaikim

pros-

torima,

ved

prostorima

Bosne

i

Hercegovine, prostorima

svih

njenih

konstitutivnih

naroda), te

Iw

Lozandida,

njenog

zapovjednika.,.

I zaistaje

sve

teklo

po planu.

Cetnici

su

Lozandida proglasili

ietniikim

vojvodom,

a

zapovjedni5tvo

HV0-a

unaprijedilo

ga

je

u din

generala,

a

zagreba(la

sponzor

doveo

kao

zastupnika

u Hrvatski

Sabor. Ha5ki

sud

za

ratne

zlodine

madutim,

proglasit

&

gai

osuditi

kao

RATN0G

ZIOCINCA...

U

napisu pod

naslovom

"ZEPdE

KAO

WJKOVAR" zagreba(ltVjesnik

u

broju

od

18J1993.

godine

priznaje

ono

Sto

su Zepdu

udinili

ietnici

sa

OzrenaiLozanil&vi

bojovnici,

Odl,eph

su

zaista

naiinili

jo5

jedan

Vuk-

ovar',

sruSen

i

spaljen

gotovo

do

temelja.

NaSi

borci

ga

nisu

sru5ili

jer

nisu

imali

dime, a i

nebi to

mogli

utiniti

svome

gradu

u

kome

su iinili

gotovo

stoprocentnu

vedinu.

CeLnici

su

Lozantiia

progfasili

delniikrm

volvodom

55



-

EoSl\rA- I

,{A

Pohvale

111.

ieprE"koj

brigadi

MOSTAR

-

Pred.

stolnlk

Odlels

obran6

Hrvai-skog

v1l€6a

obran€

Bruno

Sioli6

pohva.l(o je

Zepa6ku

tl1. brtgadu

zbog

uspte$ne

obrane

hr-

vaGkih

pr63E6-rc-1

hr-

v&tskog

puCanstva

u

op6ini

Zepde

te u hr.

vetsklm

naseliima

u

opclna.ma

Zavidovl6t

t

M&gla.l.

Stoji6

le

po-

hvallo

I

nienog

z&-

povlednika

llrr

Lo-

za.ncrca.

DnoDceno ia

ETdlata

za

tntormi-

ranle HVO-a

HZ

Her-

ceg-Bo6ne.

Zbog

znadaJnog

do-

prlnosa

usple8nol

obrenl

tih

prostora,

Stolld

le

takodar

po-

trvallo botnu

'Andriia

rAqlC.

LZ DUKdVnne

.Bruno

Bu5ld. te nio-

98

4.,povtednrxa.

l}{1116}

/'i.Je 5il/4

-)'n/,I)J

NE

PRESTA]U

NAPADI

MUSUMANSKIH

POSTROTBT

(vse*trc,

#.V

y3)

ZepEe

kao

Uukovar

ffi

=

lirii.rS.dftodpo

ftft

.grrdlr

ntdn-nrti

*ti*r

mlnillkrprgddron

diler>

doinr 2+{rtn,

Inkiotidio

i

l,l-

*kq

nh

fdrlrl

rqrd 7. r>

nl&c

ru{rn*r

bdOrdc,

l0{

j+

id.

I

r0.

bdg.d.

tr

K*nj.l,i

clt

hrlmm*r briadr

ir

Zr,littcrytr

I

ofibb

513.

bdrd.

lr

l+C. dir

rc *wfir,

r rtpor'l.d*rrrt

G.L

hrn

Diliiibm

m

6rlu,

F.drl."

Hirir

u

rrin wdrnffn

rrtim

rporiiiofr

'porroilc

I

I l.'XP bigl

4

tl$or'rdrlr\.lt rl n+rd

ru

*mdt rnrg.

lz

Z;ior i K*rir

1.rfrulug,ntrdtrdh rb

I*lb

I

Hpnicr,.

u

do\ildr

prorlaar

boiorni

lftt)*

parr-

nllcrtlobrrtr

nr

mm

bojiltr

iol

oto ftaoH

nrpded,

rarr:ed

*rt

l&i vlo Yllna tob.

U }p6u r lirol

pd+rp

m-

nrl*r

try*or

dFbmju

msl

irr}rli t'dp.rb r

obftni.g

brd.

Odotu

U,lxfo. wih

npo.inl,

bi

ndoi li.p

ltdd

lzdd

q{pr*r

leo

Vukirr

ir

wiim rrdr

u

9

S.f

.dabod*.

G

T)

56



.i':1'

"l

I ::

l

u

,,

.:t

't

''

r

i:

.

i:

i'I ; .r,'



D&4gA

er[o]A

M'AJKO

EOSNO

... I

ubrzo nakon

okupacije

Zeph

orl

strane ozrenskih

detnika iLo-

zanii&vih

bojovnika, istina,

prava

istina,

stiZe

i

u

svijet.

Svijet

pravilno i

rcagira...

0bjavljujem

napis

iz njemaikog

dnevnika

FRANKFURTER

AIIGEME-

INE

ZEITUNG, prepisan

u zaglebaikom

Vjesniku u

broju od 10.

jula

1993.

godine,

pod

naslovom

"SURADNJA

SA

SRBIMA

-

KOBNA

HRVATSKA

GRESKA'',

f

ohann

Ceorg

Ralgmlill.r

prrt€lDo

tlvi.I

u

BBdovlmr

l------------------t

rlllr

To

l.

tDano'No, iLo

tn8

tt

''*"h'#"il$fll

Y*":

il,ij

",[i',ilH

Y]'Hifl

LT

I

II$.quqE

I

:*i,mffi#:[.T"tiiil

Ho,ll'#""i,lil'il1i"',"u;I

lhi?lfm.HH.m

lnucsileilre'i'enuNcl

:l.llTi

"H,ltrl;?jj[:l

$a

4prdno

cll.

t

UN

prtpultl. rrp.lchflrt

kl

plu

liiir

DoL I I

amq

poaetl

l"mdt

DotltLoo

uguBorourucre56vuiuut[noncvrinoir-otrtriii{lil_..u&ilrtimMuilunlmrl Eu Bo6Bu

t

Hffetoetnu

u

truno

ncvrtno

hod.

h

aiihova

I

bsu*im

Msllunlmr

mil4t

I nmllort

Ehr

ddd.

u

lrrdlls

nsolr

tuti

ii;Lo

Ul bi

rprllcdo tei

Dro6

Dlo

Lott

O j6

totr.

ruodcnl

I rrpltim

pnom

rodu

Sr-b@r

_nrilrdoi

zrttrduluc

urlo

aldr.

Ui

ur6ro

prl'pirU

bo|.nrktrir

upadom

ae

Bocilr

Hiliti

tu

Suradni

Hg$,#UU,a,

;

frolna

hna$k1

gre5ka

Hrv_ariuBosni.prilloniri,u,fiffi

-,*i-ryf

]s,'ffi

#ffix1"#i-f."*i{tH*Hl

stra-(nom

ncprijatclju.

Zapad

nema

nikakvo

pravo

c.''6-t'"*fiiii1fiti["]#

iiiiriffii'iih

Hrv.trm&

po

da ih

ztog

logap.rikiva

na sramorni

stup.

No,

htr"hit#,,rslffl,frl; hTu"flr*kD

droy',cD

I

suraonJa

DosansEln

Hfvata

sa

$fblma kobna

Je

rmdcn

podpbm

ufir

ui

tit.

Hrv*ib

twrr

lz{ubila

le

sreika.

ZaJto?

_

pi(c

Johann

Geors Reissmiilter

ff"r'J?Biif"l

ff."',?Tffi:"'f;

ffH"f-d#$;ji,#l#[

FMNKfURTER

AI.IOEMEINE

4nd.nol

rtrrnL

sr:pdrt

'6t;

.,.

.

gmuni

uil-,io

ir

ii

pilhli;:

tiiLodr"m-mnu

iricfuiurri

i.4ll

tohodprodvllulimui

.

NlUo

d.q

oc ar_t&o

dr

{io

ruart|kol.

Srhiir

ii

volnr

ti obroq,

ltit€ci

rcko-wilcm

nlttpv.prcprdduct

r.rrj.v&c

dn

mullmsll_r

PodruCj.

- v.llrtta

r

Hriatsb'drjru

tinr

od

Srbr

I

Mul s6.

talt'nttu

drh_

v.

UluCql

16

prffi

u Bord

v 6.

urmdnFi

pgrd

r+

Sre

o.lpotrrbtrll. onl'lc

Zrr

bt

Mu-

blll lDrmDt

boriti r. Nq bllo bi

t

Hs@govtnl

Nlqw

nuro

J.wcLZcdFn

t

l\tlom.l

m

rliist

gc-Urtt

t[UoU u

ton

bolli de

bmt*. rtnrnr

n1.

Irod

fl

lukobt

Multiroir

I

nlr.

il

lllvriuirrdu

oLo Eibr

slnriis

ba

moguCioiU

niq

toronn

Worwlnu

nrlil

drii

Hmtt

dr

-

blq.

poru

u

iadindvc

rdgii

v|

u Boml I H.rargovlol

koli tn

Mutltmnt

6s

nr

Lr.Ju

prt.

Du

drrrvF udr{cEort

h

Elilr

phn

Dodiclc

u

Dryom rcdu

trii.

doo{al}

vell-kr

Loriiti

r

hv&tiu

trl

plu

-

polorit

C

se

-

krbr

I

hndu

nith

u.pott+

slra rnda tallu'a

orm,tr-

rEtlutle

lo

Muuil@.

Itr

lm n.

prcosta,i

nltta

druso.

Yttl

LorlF.or

koll

Cr

-pl t1.2$

d.m

tlril,oriif Hmritc

"oar

xi

prvt posla

dobtr koiu br

Srbl

6

auzvrrl

vJGrot*rc p-rl

|.T.1. Tp \o P+ryqg?

TLo.

d

rudlrtovrt

ju

u ukvl,rn

u

Xmti

rrrh

foa;cro

o

bt bt.

bvotiu

lntdiucloulnl

lrov

drd

luutl

14 loddor?.

f9,.

mordl

tos

phnrBududla.,c

rvtlit

h'r.

4

ilh

Hmlkdi

ltrot

pripi

podlld)rnom

drtrvorT\

oDnv.

plrooYi

mo

prdvldrju-pod.

"g-r[tirrtw

jpok;mtiosn

ta it

u

pru"m

nrcu

oijna

oso.odeluiual

d{

6

on

fltrll

rualr,pod

uprNn

UH?

U tom

ilo }lrvrb

gr4urdo

nr

milort

Htrccgoina vjcrojrrm prcii-

tot

obltno r)os

nr

paDlru

PG

rtuarJu

k b. ltrrbovrrl

dr

dr

I

omilqt

rfotom

rgnaoru

-

ruE

mln

a{ctoiim

Sonn-

.tol€ odrldcol

Dokut

lll

lqlo

u

oD

PoshJPlo

pntvorttl.

u

Estlrdt h'tnuorlslo Lu.

rtfi

t

rtlorlir

No.

Erltcti

volilr

:rbi

i

Hmtt

rnitiiriu

podjclu

: xll

.DFrllbtri

buduct

dr

itto

iolr

tr

rnriao

utjntl nr

oprinqt

drdr

il;rdei

Brod

BtK

{.

J.

. YN-S4 $T.II

"

qmg

u

poUutiu

.vtlxt mloirlo

rUc-

ni

lug

rtobttt

odrodoar

9od.

Z.prdni

politlh,ri

holdr

C

qu

Ensl.rll

l

rruruIG,

njcau-

drdh

rrossilr

hnrbl{

n

rueh

di 16.

r

dNiim hiitrit-

ntdl,

prlllrdDr

obililot

ntr

}

lu

v.lill

polltldll

drhtvoru

rcdr

j

Hr"rtt

i lant

prtfjont-

u'tiguUtu

delito v-go

u

ir

6t

kv.

Dodicl.,

DrDominiudl

de

de

r-uprtt

prumr

Cl6,cnlc1n.

lo-

ll

ru n

lrtoj

rtrqi

'-

Jrcm

apad-no

rilc llrvatimr

rcci,

po-

nulltmilLo

podntJc

obuhvr.

tc

ttvR wrira

Srbilr

Sbfinr

rEalm'noDhirr.Uu

Zrprdne

rtlirll

rtr tDotum

u Srbtmi

o

Crt'l

ndv.dl

dl,o

bonorh

lndu-

riadr

bol.Irklb

l.{ur[m&r

rib

ub{nu- oimiu

nl-krtvo Eoinl

-

udt

pr.Iovmlia

t

ro-iio. No.

rijol

ie

o utrrtctoj tbl.fltcr

Lo,

du

llw

u

Hr-

pnvo

dt

th rbof

toir

prllirsju

nltma

o otuptrinti

poarul1i.

t

lLoi lndstrill

kojr

z

Mult-

vrlrtoi,

NJlnrt).ol

t

.

ottrln

;r

rramotnt rnip N+

iuradrir

nr

Hwrtrto. U

ton rtuta;u

H'r-

rue noC"

bttt

bot.tlho

vca

-

rmluA

n

bl

F

mglo

vrrliu

bqurllh

Hryritr

n Srbtdr

nt

bl

btll

lzlot

d

il nilott

i

aq C-u.lu

s

EC

I

tluryi

loll

tnltr]lrlurnu

mullnslku

Lobnr

t

sraala

NrJvodl

dlo

hr.

nrnrllo6t

MllolovlCu.,

upouu

podlJ€Cslu

dr ru

Multmsil

EotnuPovntrlnatopodrufio

vrtrkoi

nrroar

.it(o

podnst vrJobun

Gcor3

Relrimirllcr.

57



''ZLOdINCI

y'e

\_il

POLCZITI

B,tiut{fl"

-

nosNA 1 t{EKCEEo,th^@_

Negdje

u

isto

vrijeme, tadnije

10.

jula

1993.

godine,

zagrebadki

Vjesnik

objavljuje napis

zapjenuSanog

Sagoljevca

Maria

Maru5iia,

punog

bijesa,

mrZnje

i

laLi...

U

napisu pod

naslovom:

"ZLOCINCI

CE

P0IOZITI

RACUNE"

Maru5id

u

ime

pandrtave,

niotkog

priznate

HZ

"Herceg

Bosna"

RATNO PRED-

SJEDNISTVO

0PCINE

M0STAR,

inaugurirano

na

osnovu Ustava

Republike

Bosne

i Hercegovine,

priznate

ilanice

Organizacije Ujedinjenih

Naroda,

naziva

"PARADRZAVNIM"...

Nelegalno,

paradrlavrn,

tijelo legalno

i

drla-

vno

tijelo

naziva

svojim

imenom.

U suludom

napisu

MaLuSi(

nesvjesno optuZuje HVO

da

internira Bo5-

njake,

da

puca iz

topniStva

na civilne objekte i

civile

svojim

imenom

nuiva Bo5njake

("muslimanski

fa5isti"), kleveie

legalnog

predsjednika

Bosne i Helcegovinelalima iz

"dalekih

tr.rrskih

gra{Lova"...

Svoj

infantilni

i suludi

napis

Maru5i(

zavriava

rijedima: "uskoro

(e

se

pridruZiti

mnogobrojnim muslimanskim ubojicama

odgovornim

za

ge-

nocid nad

hrvatskim

puianstvom.

Klarii i

slidni

poloZit

de

ratune

pred

licem

pravde..."

I

bio

je

u

pravu Manr5i(.

Kal,(

je

poloZio

raiune

mostarcima koji

Mostar

(ute,

osjedaju

zajedniikim

gradom,

nepodijeljenim

gradom. Za

svoje

zasluge

dobio

je

i

odgovoralth

piznanja.

Istinski

zlodinci

(e

zaista

poloiiti

raiune. I

oni

iz

zlodinadke

ietnidke

vojske na

telu

saYraradii&m

i

Mladi6em,

ali

i

oni

iz

ekstremnog

dijela

HVO

na

delu

sa

Dariom Kor-

didem,

Tihomirom

Bla5ki(em,

Ivicom

Rajidem

i

dru$ma.

Meclu

njima,

ako

bude

pravde,

na(i &

se

i novinari koji su svojim

fa5istidkm

laiima

raspilivali

meclunaciorulnu mrZnju u

Bosni i Hercegovini

iz koje

su

se

rodili

zlodini

i

zlodinci.

Bogu

Milosnom

hvala,

medu

Bo5njacima

takvih

nema,

niti

6e ih

biti...

58



ATANO/rc.

M)JAMTIKO

EOSNO

Zloiinci

ie

poloiiti

raiune

MOSTAR

-

U

povodu

pism& punoga

Jgllkojega

je

Sm-ail

Klaiii,

safifi6di

predsiednik paradr2avnos

ra,tnoq

Dred-

gleonrsf,va

opcrne

Most€,r,

uputio

pred_

siednistvu

BiH

oglasio

se

odiel

za inr-or-

miranie

FryO

HZ Herces-Bosna

ori_

opcen

jem

za

ie.fffi-d5TF@-rn-edu

ostalim,

stoji:

,U

pismu punom

mrinjgSm.il

Klaric,

I

k

oga

u_Mosffiifffiloznai

e. opru

-

ro-m.tre',

m us iimd,ns

ki iasiili

i"tu.rr_

2ujerryozanavodnahapSenjaz;na'li"..,uuiaLffi,.;iffii-

djece

i

staraca,

iako

svatkb

m6ze

lako

to."

"".oa",

p"

"-"a:"'""t

"rSeiii^tcin;enr

tvrditi

da

se

u zatvorima

ne

nalazi niti

hrc.fslrim

.i;iliho i,drA^-r,, u-i^-^ *^

rvrolrl

da

se

u zatvorima

ne

nalazi

niti

hrvatskim

civilima

izgledaju

logiena'po_

tedna

Zena

ili

diiete.

Isrina

Le

da se

FfVO

stiedica

=t"ei""tf."e

?.-"jektJ-'

susrece

s

probiemom-Eiifti'c

broia z&-

usrece

s

problemorffiTiFi'g

broJa za-

robllenitr

Aliiinih

boiovnika,

ljudi"Iioji

su

promoviraiuei

svoiu islamsku

dr2a,vu.

l*?*i1*i::*l_.l.Bskominozemnau€ifucto"srf8#f

trii#ti.iffi

"rt#ffi

Fiiffi'ffiavili ruke koriste6l

niigro-

-

znije zloClnaike

metode

u zlostEvljanju

hrvatskih

civll&. Ubogi Klari6,

oktroira-

nf-TfiSdst-trfiTf nepostoteceg

organa,

slicno

svom kolegi

iablsniCko-konJiC-

kom Menqeleu

-

dr. Cibi. oobiecav5i u

Mo

s

te,r

iz

-nekoe

s

af

[tl2EFa I ii

idto1no

b o-

sa

n

sko

gffi

ffiiEStlltfsvoi u

mrzn

j

u

okrene

protiv

onih

koji

su ga

u

biieg

natierali, odluCio

se

za

produbljivanje

Sto

je

najgore,

Klaric

i niesov

stvori-

_ e i-Allja

Izetbegovie

dobfo-znar

zna,ai

produbljivanje

sukoba.

Svjesni

su

kako

mostarske

Muslimane

vcd'e

iztav_

OWoreno i

odgo-vorno tvrdlmo

kako

lntemira,mo

sa,mo r&tne zaroblienikearobljenike

is,za,

izmedu

Muslims,na

i

Hroata

u M

sta-ru.

(

1,/)€.s-i//4.,.

7t:/y:25

na

ra,-

no u

smrt,

kao

uostg,lom

mnogobrojne

Zgne

i

djecu

Sto

su

ih hotimice-- izle.oa.ti

Lendo i

ostali

osiguravaju sva,kodnevno

nove snage

za

fa,SistiCke mudzahedtn-

ska dlvl|anja. a,li svejedno

su sve

dale

od

59



- EOS^{A 1

epie,

01.

iula

1993,

godine... Logor

Hrvatskog

vijeda odbrane'

10

sahataprije

poclne.

Na

malom

prostoru

u

Zici na

ljetnjem

julskom

3000

ljudi

u

gomili.

Zagorom,

ljudi

pi5u

svoiu

zajednidku,

pade-

logara5ku,

robija5ku

Priiu...

-

Nisam

oct

juier

ujutro

nista okusila...

-

tuje

se

iz

mase,

iz

gomile"'

-

Nemam

Sta

dati

djetetu, a

plade,

ugusit

ie

se

od

plai,,...

sttznim

odima

i

plainim

glasom

i

sebi

i

drugima

oko

sebe,

govori mladalena'..

-

Zovite

straiare,

dajte

cloktora,

eno

umire

onai,ena

iz Sehera.

Ran-

jena

je,

0d

sinoi

molimo

da

jo5

posalju

cloktora...

-

duje

se

dozivanje

starijeg

mu5karca

iz

susiednog

hangara'

Nemam

sla

A

na

3000

ljudi

samo

jedna

iesma,

sam'

iedna

slavi'a...

Niko od

,oau

3000

zatodenika

ni

komadi( kruha

od bojovnika

nije

dobio.

Iz

kesa

ljudi

dJoLe,Ll'

a

vade ono

malo

hrane

Sto

su

ponijeli kada

su

pozvaui

na

predaiu, ako

stt

?ll"l

uspjeliponijeti...

tzhanganu

kome

smo

nodili

sinod

na betonu

(kaiem

u8lu't,:t

"nodili'iOa

ii

ye

to

prava

rtie(

za

patnju,

za

moru

na

iavi,

na

betonu?)

se

od

Dnca

cule

se

muSki

vris,trk,

duju

se

tupi

udarci

batine,

zapomaganie'..

Tuku

bojovnici

nekog

ocl

boraca

zato

Sto

je

branio

ku(ni

pfag,

majku'

poro-

clicu,

istimr,

vjeiu, dostojanstvo

ljudsko.,.

Cujem

iza sebe,

neko

govori

rla

su odveli

velik broj

na5ih

boraca.

0dveli,

iujem,

i Velida

dauseviCa,

Haru-

na

Bericlana

1

zvanog

"LLZI"

,

momke s

kojima

sam

zajectno

sa ostalim

borcima

-

Hadimidem,

Maglidem,

Fejzidem

i drugima

-

dr'ao

liniju

tt

ulici

Fadila

Jahifu

-

Spanca

u

Zepiu.

0laedern

se

i

pitam

gdje

sg

ih

odveli.

-

u

spoftsku

halu

osnovne

5kole.

Tamo

mute

i

premladuju,

ubijaju,

kolju

-

odgovara

mi

jedan

od boraca,

zarobljenika.

Ubili

su

hodZu

Nedii-

ba

Zgrfu

iz Begova

Hana,

-

ubili

su

desetine

na5ih

ljudi'

A

kad smO

se

okupili

na zbornom

mjestu

za

predaiu,

kod

silosa

i

60

z

suncu

nlcKu,



AIANC'T)IC ev{oIAMAjKo

EoSNo

komande

Zepa(ke

brigade

Armije Bosne i

Hercegovine,

pli5ao

mi

je

bio

imam Nediib

Zgr(o,

reliki

prijatelj,

velik

dovjek,

imam

diamije u

Begoru

Hanu,

zajedno

samrlom

i

ostalim

prijateljima

jeclan

od osnivaia Stranke

demokratske akcije u Zepiu, ilan

0pdinskog ochora SDA,

veoma

cijenjen

r.r Zepdu, Zenici,

Zavidovidim

a,

MaSaiu, Te5nju...

-

Tebe

6e,

Irfane,

sigurno

pustiti

danas

ili sutra. Ti

si

poslanik

Skup-

Stine

Bosne i

Hercegovine. Pregovarad

si,

ilan

pregovara(ke

delegacije

zaiedno

sa

Nijom, Harisom,

Sabidem... Kada

te puste, ti

idi

mojima u

Begov

Han

dok

se

ne

snadeS.

Povedi

i

majku. Njoj

ie

gore

koct

moje

hanume, kocl

sina

mi

i

snahe, biti

najbolje..,

-

govori

mi tada

a

ja

ga

gledam.

Zahvalan

sanr

mu. Tako

bih

i

ja

njemu...

A

gledam

ga

s

nevjeri-

com.

Gledam

i njega

il<roz

niega,

daleko

laoz

njega

prema

polfiLepa-

dkom,

prema

rijeci

Bosni.

A

tamo

u

polju

detiri detniika

tenka

cijevima

okrenutim

prema

Zepdu. Rasporedili

se

u

tenkovski

borbeni

poredak.

Cekaju

nareclbu za palibu.

Gledam

onda

NectZiba

a

u

sebi

govorim

i

sebi

i

rrjemu:

Iste

smo

sudbine,

moj NedZibe,

i

ti

i

ja.

lzmedu

udruZenih

Lozanil&vi(

zlikovaca

i

detnika

isto

nam

se piSe.

Na

istom

smo

putu,

pod

istim

bajrakom,

sa

istim nijetom...

A

bili

smo

i isto

godi5te,

vrsnici...

lz

ruzmiiljanja me

u

stvarnost

vrati

padenidki

plai

rtjeteta

u

narudju

majke i

dernjava bojovnika...

Pomolih

se

Bogu. U

sebi

prouiih

Fatihu,

krijudi

od

bojovnika, rukama

poludignutim,

u

visini pojasa...

I

upravo kada

izvriih

obradanje Bogu,

sjeiajudi

se

dragog

prijatelja,

prolazefJ

poled

mene

jedna

Zena

mi

prilitno glasno

dobaci:

-

Za

sve

ste

ovo la'ivi vi iz

SDA.

Da

nije

bilo

vas,

sada bi

moje

dijete

imalo

Sta da

jede,..

Sestrii Adis

se

obrecnu

na

nju

povi5enim

tonom

i rede

joj

ne5to prili-

61

Is[e

smo

sudbine,

tiol

NedZibe



Muslimani

(BoSryaci)

kao

kdma

Bosne

i

Hercegovine

- sost{A I

ALS

dno uvredljivo.

Stegnuh

mu

ruku

iznarl

nadlaktice

i

zamolih

ga

da

ne

rcagira

na

dobacivanja.

Sjetih

se da

su

mi

se

na

slidan

nadin

obratile

jo5

dvije

Zene,

kom5inka

Ntrna

i

supruga

Ismeta

Derlida iz

i,ep(a, dok

sam

u

koloni

zarobljenika

,prolazio

pored nje

i

Ismeta

isprecl

njihove

kude.

Doblo se sjedam

ona

mi

je

dobacila

slijededim

rijeiima:

-,,.

Trailli

ste,

gledajte...

Zabolilo

me

je

bilo

jako

to

dobacivanie.

Sjetio

sam

se

i dijaloga

sa

jeclnim

Mostarcem,

BoSnjakom

koji

je

svoj cijeli

radni

vijek

proveo kao

radnik

UDB-e.

fvrcta

je

penzioniran, kao uclovac,

ili

rzveclen

dovjek,

oZe-

nio

se

bio

mojom

komsinkom

Hatictzom

Bilalovii.

Komsije

Bilalovii,

r'o-

ditelje

Hatidline,

sestre

i

bradu,

jnko

sam

po5tivao

i

volio,

kao i sva

moja

porodica, I

bas

zbog

toga,

u

p0vremenom

sretanju

sa

tim dovjekom

i

pfema

njemu

sam

iskazivag

ne

samo duZno

po$tovanje

ved

i

stanovitu

naklonost...

Sjedam

se,

bilo

je

to u

ljeto

1990.

godine.

Mogao

je

biti

mje-

sec

iuni.

Sreli

smo

se

u

Zepiu

i

pozvao

me lla sok

u

Dom

penzionera.

Prihvatio

sam

poziv,

nadajudi

se

i ugoctnom

razgovol'u.

['ada smo

sjeli

z& sto,

prijatelj me upita

Sta

to

ja

radim,

kaklu

ja

to

stranku

osnivam

u

Sarajevu

i

Zepdu. 0clgovorih

mu

da smo

26.

maia

tt Sarajeru

osnovali

Stranku

clemoklatske

akcije, da

je

to stranka

koja

ie

se

tt

korektnoj

de-

mokratskoj

utakmici

boriti

za

interese

Mttslimana

(Bo5njaka)

,

t:aiava-

judi

i

interese

i

ostalih

narocla u

Bosui

i

Hercegovini,

Sto

sa

Mttslimanima

(Bo$njacima)

iine

njentt

konstitucijr.r,

da

k se

zalagati

za

jr.rgoslovensku

zajeclnicu

u

kojoj 6e

i Bosna i

Hercegovina

i

Muslimani

(Bodnjaci)

kao

kiima

Bosne

i Helcegovine,

biti

lavnoplavni

sa

ostalim

lepublikama,

sa

ostalim

naroclima.

Rekoh

mtt da

se

na

svjetskoj

pozornici, a

posebno lt

Evropi, od Urala

clo

Jadrana

provocle

historijske

clemoklatske

promjene,

cla

je

slu5en

Berlinski

zid,

cla

na svjetskoj

sceni

nemavi5e

onih

icleolo-

Skih

rzlika

koje

su

dijelile

svijet,

profilirale

i

politiiku

i

vojnu strategiju'..

Rekoh

mu da

u

sldopu

tih

promjena

mnoge

snage

uz

nas

i

oko

nas

reaktiviraju

svoje

velikodrlavne

ambicije

na radun

Muslimana,

na

raiun

62



^,totLMAtKo

EosNo

Bosne

i Helcegovine,

jedine

domovine

Boilijaka

-

Muslimana,

da

(emo

se zalryati

za

cjelovitu Bosnu

i

Hercegovinu

u

sastalu racionalne

i

istin-

ske

demoklatske

i

pravedne

fedelacije

Jugoslavije.

Rekoh

mu

Sta

nam

se sprema

joS

od

poznatog

"Nadertanija"

Ilije

Gara5anina

iz polovine

de-

vetnaestog

stoljeda,

pamfleta

koji negira

i Bosnu

i

Hetcegovinu i

Musli-

mane

(Bo5njake).

Podsjetih ga

na

osam

ili

devet

genocida

nad Musli-

manima

(Boinjacima)

u

Bosni i Hercegovini,

u

SandZaku, nakon

odlaska Turaka

sa tih

prostora,

upravo

zbogtoga

Sto

Muslimani

(Bo5njaci

nisu

bili

politiiki

organizirani,

Sto

su

clevastilani,

opusto5eni

do

te mjere

da su se

pred

ova zbivanja, gotovo

i

sami,

dobrovoljno odlicali

od

poli-

tike,

od

svoje

vojske,

svoje

policije,

svoga

uiitelja,

svoje drlave,

da su

to

prepu5tali

drugima,

a da su

prihvatili

samo

njima nametnutu

filozofiju

da

su

jedine

vrijednosti

svakome

dovjeku

one

vrijednosti

za

koje

se

zalaiu

Zivotinje,

a one

su one

najprizemnije,

bioloike.

Podsjetili

gaita

nam

je

udinjeno I)45.

godine,

nakon

ch'ugog

svjetskog

rata

v

kojem

smo is-

krvarili

i

ispatili

vi5e

od bilo kog nalocla na

prostorimaJugoslavije

7

azauz-

vrat

rranr

je

oduzeto

pravo

na izralava:nje nacionalne

osobenosti.

Rekoh

mtt

Sta

nam

se

sprcma u

bumim

vremenima

promjena,

u

kojima

se

ukazuje

Sansa

srpskim i hrvatskim

Sovinistima

i fa5istima za

osfvar.enje

Velike

Srbije,

Velike Hrvatske

na luievinamatakozyane

Socijalistitke

Fed-

erativne

Republike

Jugoslavije,

koja

je

kao

drlavna fvolevina

u

nominal-

nom

smislu, formalno

bila

to,

a

u sfvarnom,

praktidnom

Velika

Srbija

pocl

imenom

Jugoslavija...

Tad

mi

je

taj Mostarac

rekao

zaclojen

i

otlovan

boljSevidkim

komu-

nizmom,

da su

idejni tvolci

SDA

biv5i

Lobijaii

Mladomuslimani

-

teroristi,

koji

su u

saradnji

sa

nekim

egipatskim oryaniztcijam

,

^

posebno

si

nekom

koj

a se zv ala

"

Cr-na nlka", namjelavali

snr5iti

Jugoslaviju..

.

Isprida

mi

dovjek

ved

znanu priiu

koju

je

nauiio

kao

slugan,

podani

srbok-

omunista

za

n'twice

ovozemaljskog, prizemnog

i

bioloikog

prosperiteta...

Nisam

ga

htio

uvrijediti.

Digao

sam

se

i

izaiao izDoma

penzionera

i

klenuo

prema parku

u

samom sredi5tu

Zeph.

Sjedam se

clobro, idem

trotoarom

i

rugovaram

sam

sa sobom, postavljam

pitanja

samome

sebi:

63

Dodslelrh

ga

3La

nanje

udiryeno

1945.

godine



daburom

se

oboruiq,

oLrp1.1enlem,

vjerom

kao

islinom

i

6AmOpOUZ-

daryem

_

,sosNA

I

A{A

-

5to

ti

ovo

treba,

Irfane,

zaito

se

zamierati

s

ljuclima

koji ne

znafi

ni

ko

su

ni

Sto

su,

koji

su izgubljeni,

koji

ne

znaju kome pripadaju, koji

su

im korjeni,

n

kakvom

okruzenju

zive, Sto

im

se

spfema.

sje6am

se

clobro,

na

trenutak

me bila

obuzela

neka

malodr.t5nost,

da

bi

potom

iz

dubine

du5e

la'enuo

neki

glas,

signal.

Kao da

ga

i

sada

dujem.

Uporan

mora5 biti,

Irfane.

Saburom

se oboruZaj,

strpljenjem,

vjerom

kao

istinom

i

samopouzdanjem,

Kr.eni

onima

koii

te razumiju.

Podijeli

s

njima sve

ovo.

Nadahni

ih

snagom,

nadom, a

i oni 6e

tebe.

I kenuh

u

i,eljezno

polje.

ZellezLro

Polje

je

na

pocludju

opdine

Zepk

i tini skupinu

sela

u

kojima

stoliedima

Zive

iskljudivo

Mttslimani

(Bo5-

njaci).

I

bas

zbog

toga su

zadnii

dobili

elektridnu

enelgiju,

vodovod,

tele-

fon, a

ni te

1990.

godine

nisn imali

asfaltirani

prikljudak

na

magistralnu

cestu

Doboj

-

Zenica.lnicijativa

za

osnivanje

SDA

cto5la

je

bila

i

clo

njih,

upol'edo

i

neovisno

0

nama

u

Zepdu, sredi5tu

op(ine.

Jednog

od

njihovih

preclstavnika

na

Osnivaikoj

skrrp5tini

SDA

u

Sarajeru,

Huima

Zvel<t(a,

iunl

pornunao. Drugog

im

predstavnika

Adila

Lutviia,.prosvjetnog

rad-

nikaiz

Rogatice,

tada-zapoilengg

u osnovnoj

Skoli

u

Zeljeznom

Polju,

clo

osnivanja

SDA

nisam

ui

poznavao.ldeia

SDA

klenula

je

uporedo

i u

Zepiu

i u

i,elieznom

Poliu.

Gore

kod

njih

pri

osnivanju

ogranka

SDA

r'.kuo

r^*

one

rijedi

koje

je

n

Satajeru,

kao

gost

0snivaike

skup5tine

26.

maja,

izrekao

Janez

Pu5nik

iz

Slovenije.

0n

u Samjevrt,

a

ia

u

i'elie-

znom

Poliu:

"Uili smo

u

clemokratske

promjene,

u

stvat'anje

politilke

strarrke

iskljudivo

zato da

bismo

slu5ili

komunizam'.."

Oti5ao

sam

gofe

i

zalijeijo "rane" koje

mi

verbalno

nanese

pLijatelj Mostarac"'

Danas

razmisljam

o

tom

la'atkom "politilkom

susl€tu"

1990.

godine.

Sje6am

se

i

pnog

logoraSkog

danaifeakcija

nasih

devastiranih,

raspame-

6enih

Muslimana

(Boinjaka)

i

ne zamjetam

im,

oprostio

sam

im. Pitao

sam

se

tacla,

a

pitam se

i danas.

Postavljam

pitanje

onim

koji

su

mi se

tada obratili.

Ako smo

krivi

mi

koii

smo

krenuli

da

Muslimanima

(Bo5-

njacima)

otvorimo

odi,

da

ih

opomenemo,

da

im

kazemo

sto

im

se spfe-

ma,

daih

naoruzamo

stragom

i

u gruclima,

a

i

snagom uz

grttdi, puskom

u

srcu,

puskom la.aj stca,

u

rukama,

ako

smo

krivi

mi, ako

je

kliva sDA,

64



-

EOS^{A

I

PATI\IA

NAs

xn5n

DAKTvA

Da

nismo bid

poganog

zlodina

na

kicmi

svojoj,

pognutoj

kao

pucanj

mrZnje

duli,

da

nismo

ziodina kamu,

kwavu,

bijesnu

u

du3i

pognutoj osjetili,

miris

baruta

i

smrti

da

nismo

u oku

svorn

i

pamienju

besku6nidkom

tugom

naslikali,

u

drhtaj

tijela

da

nismo

utkali,

prognanidke,

paienidke,

robija5ke,

uboge

studi,

ne bismo

se

mukom

pogledali

okom

u oko,

ranom

na

ranu,

ne

bismo

se

osjetili

u

sebi,

nit'

prepoznali kao

ljudi...

Da nismo

patili

i

patnje

uboge

oporu

gordinu

u

cijelom

bi6u

osjetili

svom

i kazali

je

nijemim

suzama,

ne bismo

nikad

znali

kolika

ljubav

sputana,

zaspala

Zivi

u

nama...

66



MolAlLSJKo

EO'NO

Patnja

naSa probudi

je,

oslobodi

i

ljubav

iz

nas

miiuje

sada

djedovska

ognji5ta

zgarlSta

pusta,

bo5njadka...

Brata

i

sestru,

rod

svoj, narod,

ljubav

probudena

na

zgari5ta

i njive

zove,

da

sloZe

se,

sjedine

i zemlji

je

majci

kalu

iz

srca...

A

onda

na

njoj

i

sa njom

kolo

da

r:::*

oko

sunca...

POBIJEDILI

smo

se

plvo

u

sebi,

pa

onda

POMIRILI

izmedu

sebe...

PATNJA

NAS

NASA DARIVA...

67



- EOSA{,5',t't{E

I{NIIGU

DA

SMO

CITALI

KNJIGU

da

smo

ditali

samo

da smo

je

slijedili,

ISTINU

umnu,

Sirom

otvorenu,

slovo

bismo

kobno

znali,

ISTINU

neumitnu,

dugovjeku...

PRST I

ZNAK

bismo

prepoznali

Sto

KNJIGA

i

svi

njeni

znaci,

u

njima

davno su

se stekli,

u

njima,

pa

potom

u

dovjeku.

I

NEKO,

ko to

nikad

ne

bi

smio,

KNJIGU

da

smo

ditali

samo,

po

delu

nas

pognutom

dlanom

o":iit'..l1*t"

ne bi.

I

NEKO,

ko

to

nikad

ne bi smio,

i

otac

mu

pogan

i

djed,

u

kobnom

povijesnom slijedu,

kraj

KNJIGE

spaljene

umne,

to

isto

i

ocu

nam

i djedu...

I ne bi

se

ponovili

u

nama'

i

patnja im nezadudena,

na zlu

kob

istu

svikla...

KNJIGU

da

smo SLIJEDILI

samo

muka

njihova

iz nas,

u

nama,

ponovo

ne bi

nikla.

6B



Lr{an

fl1fl1t{6fl1'1

- D'&4GA

9,{O1A

tu{n:tKo EOSNQ

A

u

KNJIZI

sve

stoji,

sve

piSe...

Rukom prostora

i

vremena,

Sto

sve dqle,

5to

sve vidi, Bto sve

zna,

istina

se

zapisa

beskrajna,

najveia, najstarija,

jedina...

...

Islastigordina

i

sjeianje Sto sija neugasivo

i

ono

Sto

iz t'tleg' rodit'

se

mora,

da s

njim

postane

ponovivo.

A

u

KNJIZI

sve

stoji, sve

pi5e...

Rukom

beskraja,

nedohvata,

iz

nje

5to

sija

kao dohvat,

sve

zapisano

dovjeku

je.

Iz

dovjeka

KNJIGA

istinom

sija

i

pu5ku

u

srcu,

uz srce steZe,

da

iz

njeg.o.":1

::"*ena"'

I

sve tako

od

dohvata

do

nedohvata,

kao

Bto

kajanju

zapisan

je

lijek,

sve

zapisano

dovjeku

je,

Sto

zametnuto

je

iz

beskraja

i

Sto

u

njeg

vratit'

ie

se

zauvjek.

I zato

vratimo

se sebi,

KNJIZI

umnoj, PRVOJ

ISTINI,

iz sebe

je

citajmo

bez

stida...

Slovo

njeno neka

nas

vodi

i

s

nama

kajanje

naie,

Sto

od

nas

samih

oprost traZi

i

razrokost

na5u,

iz

stida bolno

Sto

nam

se

rodi.

69



-

EOSNA

1

U sebi

vrijeme

zaPi5imo

svoje,

u

ovom

Sto

smo

i u

onom

Sto

tek

ie

do6i...

...

I

patnju svoju

i

Lttvu

i

kajanje

sumorno

sa

wjetlom

3to

se

rada

iz duge'

u:::'.r::**

noii"'

I

oholost

i

razuzdanost

iz

kojih

nam

se

muka

rodi,

a

iz njih

opet

Zrtva

Pregolema

da

sjemenom

bude

dovjeku,

umjesto

nemira

sPokoj...

Da sjemenom

bude

sje6anju,

Bto

iz

nas

ie

nas Povest'

sebi,

u

na5em

koraku,

Sto

na6i

6e

svoj.

I

zato

KNJIZI,

PRVOJ

ISTINI

sobom

watimo

djedove

svoje

i

djecom

svojom,

u

nama

5to

ie,

osvjeSiene

oPet

da

ih

stvori.

Svjetlo5iu

svojom,

du5om

da

probudi

nas, odi

nam

otvori...

70



AJANUT/I,C - DMqA

MOLAMTJKO

EOSNO

Za ruku

tad

povest

ie

nas KNJIGA,

stazom tegobnom,

uskom

na PRAVI

PUT,

u

jude

u sutra, k'o

i

ona Sto

je,

ona

nas

tamo ista

deka...

Bududnost

sobom

da

osvjetli nam,

istinom

prvom

iz

du5e

na5e,

iz

dubine,

iz nas,

iz

daleka.

I

od NEISTINE

odvojenu

vidjet' iemo

ISTINU,

Sto smo

je

iz

vlastitog tkiva

u

pepeo

Lrtven

spekli,

da

sebi

niko

ne

izusti

nikad:

''NISAM

ZNAO,

NISU MI

REKLI..."

71



-

EOSNA,]

Tgstavih

majktr

sa sestt'icem

Adisom

i

uputih

se

u hangar

iz koga

l(Zse

vi5e

nijc

itrlo

zapomaganje

i

batinanjc.

U

hangar

sa

mnom

ulaze i

ostali

bolci,

blanitelji

Lep(a,

sve

vojno

sposobni

muskalci.

Zove

me

Eclo Isid.

Nekacla

je

ladio

sa

nnom

u mome precluzedu.

Plect

rat

se

osanrostalio.

Nisam

ostao ba5

u

najboljim

oclnosinra

sa njim.

Zove

me

u

clno hale.

Polazin'l prenta

njemu

i

sam

sa sobom raidi5davam

neke

dileme.

Opra5tant

mu

z^

sve. halalim

mu

prilazeii

i ne

znajuii

zaito

me

zove...

-

Ovclje

klaj

mene

ie

ti

biti

boljc. Imamo vi5e

vreia

za

staviti

na

betgn,

a i

dalcko

snio ocl

wata"

uz

koja

si

ti

sinoi

nocio...

Zahvalio

sam mu

se,

nadajuii

se da de mi i

sestriiu zbog

toga

biti

Zar .se

nana

udobnije. Dat

iu mu

svoje

vreie

i

dugi

kaput

koji

sam

ponio,

a

ja

iu se

ovo

dogadu

smjestiti

uz Isi6a i

ostale borce".

Do mene

sjedi i

mladi

momak.

Ne

poznajeni

ga.

Pitam

ga

diji

je.

0clgovara mi

da

je jeclan

ocl sinova

Adema Bijedira,

ch'uga mi

iz

osnovne

Skole. Ne

znam

kako

je

u5la, kako

su

je

pustili,

ali klaj

njega i

mlacLa

djevojka.,. Naslonjen

uz limeni

zitL hangarit

htio

ili

ne htio,

odi

mi

se

sanre

sldopile. Razmi5ljam,

lebclim,

meditiram...

-

Zar

se

ovo

meni

dogada. Ne

mogr.r

da

se

pomirim

s

ovim

pitanjem.

Cijelrr

me

zaokuplja.

Zar

se 0v0 meni,

svinta

nama

clogarla...

-

govoli

djevojka klaj momka

Bijedi6a...

Nenamjelno

duh glasno

lazmiSljanje

dje-

vojke

klaj momka.

Dva mlada

Zivota

ilo mene

na

rasla'snici

Livota za-

jedno

sa mnom,

zajedto

sa zajednidkom

nam

domovinom

Bosnom...

"Zar

se nama

ovo

dogacta..."

sjeiam

se,

bai

tako i

sim

tada

upitah

sebe...

Da li

nam

je

sve ovo moralo

dodi. Da li

zasluZismo

ovo 5to

nas

sa

ognjiSta

na5eg,

sa

topraka

cliie

i

ola'enll na

onu

stranu

5to neizvijesnost,

zebnja

se

20ve..,"

72



# ^6@#r

'wv

,..d,#-'#

*T

r'eq.#

",€,fr,

;

s"dg

.s--s.b

-r?W#-

€#

.itr"-trgffi*W#ew#

g

...€F4dry

dF*

-*

d#

"gp

-a#$'



1

:4lAt\[(flIc

-

D',NlGn

MO:\A91'{A:]KO

EOSNO

PRoeI

cn

sve

KAo

oLUJA...

Proii

ie

sve kao oluja...

I

ovo wijeme

krvavih

odiju

i

moja neizreciva

kletva.

Bez

roda

sve

kad

mine,

vrijeme sablasti

i pjene

na

ustima,

minut'ie

i

govora

ovoga

mog

nesputana rima...

U

ime

uwijedenih

i

opomenutih,

u

ime

onih

Sto

osta5e,

na temelju svog

starenja,

bez

sr{edoka,

Sto

ih

oluja

sobom

prui,a,

kao

vrijeme

pro5lo,

utihnut

ie vjetar starolik

izmedu korova

i

rai,a.

Prodi

ie

sve

kao

oluja,

kao

pjesma

nedopjevana

sve

ie

se

sprati,

mradno,

pro5lo...

Proletjet

ie

i

vrijeme

jedno,

koje

je

da

nam

zablude

sru5i,

NAJAVLJENO do51o...

/J



4TANUfuC

-

MONfuMIKO EOSNQ

anas razmi5ljam

o

svojim

prvim

zatoienidkim,

logora5kim

dani-

ma.

Danas,

2L

januara

1995. godinel<ada

sam 28

dana

na

slo-

bodi, rukon razmjene

zarobljenika

u

Sanskom Mostu,

lcrcta

sam

prvi

put

nakon

dvije i

po

godine

stisnuo

nrku

borcu

Armije

Republike

Bosne

i

Hercegovine...

Sjedajudi

se

tih

prvih

zatodenidkih

clana

ne

mogll

a da

se

ne

sjetim

sestara

i

braie

Bo5njaka

-

muslimana

i

njihovog otpora

svom

vlastitom

boljitku, njihove

zaludenosti,

omamljenosti,

samoubila5wa.

Svakome sll

vjerovali,

svakoga

su

slijedili,

svadija,

tuda

lijei

bila

im

je jaiz,

vodila

ih

je

zanesene,

omamljene

komunistidkom

incloktrinacijom...

A komuni-

stidka indoktrtnacija,

misao, rijed, teorija,

filozofi)a,

bili su u

funkciji asi-

milacije,

odrodivanja

Bo5njaka

-

muslimana, prihvatanja

svega Sto

je

tu-

de,

Sto

je

podmuklo

bilo

protiv

njih,

protiv

nas,

jel

i

ja

i

svi mi Bo5njaci

A u

"srcn

mr

koji

smo

se odupirali

na5em nestajanju

ono

smo Sto su

i

clevastilanl,

v;eru,

nada,

opusto5eni, oclrodeni Bo5njaci.

Jeclno

smo tkivo,

jectan

smo

narocl...

Ko-

razdrqganosl

murristidka

indoktrjnaciiabilaje

u

sluZbi, u funkciji velikosrpskih

inter-

esa

da se

sve Sto

je

muslimansko,

bo5njadko ubije

u

niLm

,

da

se odro-

dimo

jedrri

od

dnrgih,

plihvatajudi

njihov

rn(in

Livota,

njihove

obitaje,

njihova

imena,

tucla,

da

cljeci svojoj

dajemo...

Jer

lctd

u

nama

ubiju,

satru

sve

Sto

je

bo5njaiko,

Sto

imenom

se bo5njaikim, bosanskim zove,

UBICE

ONDA LAHKO

I

BOSNU,

jeclimr

nam clomovinu,

majku koja

nas

hrani

i

naclahnjuje,

nas koji

hranimo

i

naclahnjujemo

nju...

Danas

razmi5ljam

0

svemu,

o

bliskoj

a

vrletnoj,

burnoj

pro5losti.

pred

odina mi vatra,

dim, kolone izbjeglica,

patnja,

muieniStvo,

u usima mi

pucrrji,

kur5umi,

jella

granata.

U

duii

mi

apatija,

melanholija

ispreple-

tena

sa

na5im

iskonskim

bosanskim,

bo5njadkim

prkosom,

a

u

sr.cu

mi

vjera,

nada,

razclraganost,

jer

u

Sarajeru

sam,

hvala

Allahu

dZelle5anuhu,

zatekao posve

drugu

sliku

od one

koju

sam

imao

kada

sam

prije gotovo

tli

godine,

pretliavajudi

aeroclromsku

pishr pod

k5om

detniikih metaka,

izasao

iz

sarujeva.

Ta

slika

se

nije

rodila

iz

primitja

sa

ietnicima

koje

je



DlSern

Sargevo,

diSem

Bo6nu

-

nosNA

1

na

snazi

ctok

ovo

piSem. Ta slilvr

nije

drugadiia

zbog toga 5to

na

r"rlici

vidin

desetostruko

vi5e

vozila,

Sto

u

Sarajei'tt

iesto ima

vocle, str"ttje,

5to

SaLajlije

mogu bar svaki drr.rgi

dan

tla se ogriju

na

plin.

Sve

je

clruga-

dije.

Na

ulici sledem

tra5e

borce,

obuiene,

obuvetre,

na5u mladost

koja

je

Tivote

zalolila

za na5u

Bosntt...

Gleclam svoje

sinove,

koji su

kao

pri-

padnici

Patliotske

lige Bosne

i

Hercegovine

i

Zelenih beretki

joi

1991.

gocline

u

jesen,

zajecLtto

sa ostalom

mladojdu

Salajeva,

stali

na

blanik

domovine,

ostali

u Sarajevu,

sudjelovaliu

stasanju

na5c Armije

i

dodekali

da

nam se

pokore,

da

glal'Lr

pogntl

precl

nama

na5i duSmani

koji

su

za

sebe

govolili

da su nepobjedivi,

cla

stt

neuniStivi, pa

su iz

Sarajeva

iza(li

u

mafiu

1992.

goctine

s

naclom

da ie

se

vratiti tt Sarajevo

za

l0

-

15

clana.

U

pomoi

su

pozvali,

a

ovi

se rado odazvali,

i

ietnike,

zlikovce

iz

Slbije,

iz

Crne

Gore,

atkanovce,

Se5eljovce,

"Bele

orlove"

da

posiju

smlt

Sarajlijama

i

Sarajevu,

a

kosti

stt svoje

ostavili

na

Grbavici,

Hrasnu,

Po-

fali6ma, u Sarajevu,..

Slika

i zluk, slike

i zl'Ltci

koji

su

me

ctodekali,

koji

su

me

gotovo

oma-

mili,

zraie

trovu

duiu

Sarajeva.

Sh.r5am

ladio,

gleclam

televiziju,

sredent

se

sa

ljrrctima,

pozrLravljttm

se

sa

ljuclima,

l"azgoyilfz;n1.

Dijem Sarajevo,

cliSem

Boslitt. Sve

je

ctnrgadije

tt ocltiostt

na

prije.

Mtrogo,

mnogo

vi5e

vjere,

mnogo

vise Islamir,

samopOuzdania

osjetim

u

ljudima, u

pozdra-

vima

mnogo

vise

selama

nego

prije,

a

posebno

koct onih

i

od

onih

od

kojih

se

tome

uisam

tako

blzo

nadao...

To

je

sloboda,to

ie

ta

osloboclena

clusa

Bosne...

Ima

jos

i

apatije,

ima nezaclovoljsfva,

besposlene

nepfo-

chrktivne

plide, tlaia,

gibeta...

To

je

notmalno.

Zivimo

u

plimirjtt.

Rat

joS

nije

stao. svc

je to normalno,

odekivano,

itli

uop6e ltzev5i,

sve

je,

sve

je

mnogo

clrugatije,

bolje,

vedlije...

76



AIANOVtC

-

MotAfl'h:lKo

EoSNo

IZTIIKOSMO

IZ

SEBE

SANtrH

Da se

ne

uspravismo,

sudbine

svoje

na suncu,

u zenitu dok

je,

da

ne

proditasmo

slovo

i

vatren,

krilat

znak,

predaka na5ih

pismo

bljeitavo

da

nas

ne

obasja,

u

duSi

da

nam ne

zasja,

probudi

je,

okupa,

kao

snaga

i

prkos,

u

isti

tren,

korov bismo danas

biii,

bezmirisna, bezbojna,

ljigava masa na

tlu,

na

zemlji

trag bezimen...

U

knjizi

paganskoj,

bestidnoj,

rodi5te

na5e

i vjecni

nespokoj,

njihovog

poganog

zla,

njihove

laZi,

bili

bismo

sjaj...

Preci

na5i

Sto

umrije5e

i

u

nama,

u

zemlji

otetoj

i

sa

njom skupa,

du5manu

kletom

biti

bi

zavitE...

Da

ne

pobijedismo

u

sebi

prvo

porive

nei.judske, niske,

Sto

glavu

nam

i

pogled

pohotom

sveza5e bestidnom

za

tlo,

iz

zemlje na5e

bi se

dizao,

vrisak

truh'o, Ijigav...

Pijana

trava

procvjetala

bi

iz

nas,

porok

paganski, pijano

zio...

77



-EOS

&I

A1'

Stvoritelj

Milosnik

dariva

nas

znakom,

pedatom

i tapijom

svijetlom

'

na

zemlju

i

rodi5te,

na

grobi5te

i

svetiSte...

I

zaduLi

nas

da odbranimo,

dar

njegov,

pedat

i

znak...

Zrtvorn

nas obasja,

patnjom

i mukom,

prekali nas

njima

omekiale,

svjetlom

iz

sebe,

snage probudene

da

u sebi

pobijedimo

mrak...

U

sebe

same

vjeru

nam

wati,

a

prije

u

Njega,

Istinu

Prvu,

Svevi5njeg

pravednika

Boga.

Iz na5e

nesagledive

Lttve,

rodiBe se,

prowjeta5e,

zaPjevade,

snaga

na5a,

jedinstvo

i sloga...

Iznikosmo,

stasasmo

iz

sebe

samih,

POBIJEDISMO

JER

NE

NESTASMO,

JER

OPSTASMO...

Grana

na5a

Puna

je

rodnog

lista.

Pobjeda

nada

dZennetskih

ptica

je

poj,

blistava,

uzviSena,

dista...

7B



AJANA/rc

-

ev{ojAMslKo EoSNo

anas, 21.

januara

1995.

godine,

nakon 28

dana

pt'ovedenih

na

slobodi

vlaiam

se

u

mislima gotovo

tri

godine

nazad,

u

tada5nju

sunornu zbilju

Bosne

i

Bo5njaka.

Sjedam se

svojih

prvih

logora5kih

da-

na,

detalia... Traiin

rijedi kojima

najvjernije mogu

da

opiSem

sve ono

Sto se

dogadalo u

meni i

oko

mene,

u

mojoj

cluii, u

monte

bidu, ali

i

u

duiama moje

braie i

sestara

sa

kojim

sam

u

lazmeclu

vremena

i

pros-

tola

dijelio

svoju,

njiholu

i

sudbinu naie

drage

domovine Bosne i

Her-

cegovine...

Poku5avam

i

stihom da

kaien

ono

Sto

se suhoparnim proznim go-

vorom,

zabiljeienim,

podvudenim,

ne

moZe

reii.

Rovim,

kopam

iz

bih

svog,

iz

ponesenih,

uznesenih, misli,

djedi

najja(e,

simbole

koji

oslika-

vaju

osjedanja

dovjekovakac\a

mu

je

najljep5e,

kacla

mu

je

najteZe.

Ro-

vim,

kopam

duboko

u sebi blje5tav

stih

traZim,

jel

stihom,

pjesmom,

jakonr

Lijedju

sve

se

lakie latie,

a

pahrja

iovjekova

posebno...

Zato

je

moje

lazivanje,

ova moja

knjiga ovakva kakva

je,

Sarena..,

Pri(a,

ruzmi5ljanje,

sociolo5ko

posebno,

povijest,

na5a

bo5njadka,

pa

onda

pjesma...

Ti

brate,

ti

sestro,

dok iitaS

knjigu

omt,

razuiltije5 me,

prihvata5

ove

moje

rijedi

jer

one su i tvoje,

one su dio

tebe.

Sve ovo 5to

sam

ja

rtoZivio,

doZivjela si, doZivio

si

i preZivio i ti,

svi

mi.

Ovo

je

tipiina

prida

bo5njadka.

Stihom

i

pjesmom

se najvi5e kaLe. Zato

svaku

pjesmu,

svaki

stih

proiitaj

clva

puta.

U svakoj

pjesmi

deS

se

naii,

svaka

pjesma

je

i fvoja pjesma, pjesma

o

Bosni,

o iarobnoj majci

domovini...

']epk,01'

jula

1993.

gocline,

logot'u koji

sit ekstremisti iz

hrvat-

Lskognacionalnog

kolektiva, Bobanovi

i Lozaniidevi

zlikovci

(odva-

jam

ih

od

vedine

hrvatskog

naroda

s

kojim hiljadu

godina

Zivimo

i iivje-

iemo

u

suZivotnim

odnosinta

dostojnim iovjeka

pokornog

Bogu

jedinonr)

doveli i

u

Zicu,

glactne

i

Zedne zatvorili

f,epinke

i prognanike

iz

Novog

Sehela,

Seherce, svoje kom5ije...

Qovim,

kopam

drrhoko

l

seb; blle3lav

sLih Lrairm



,Jeclnn

nalod

ne

moie

biLi

unisLen

od

dmgo6

naroda

-

EOSA,4l

N7

Slu5aju

pokol'no naredbe iz

Gruda

od

dovjeka

koji

opet

pokolno

sluSa

naredbe

od

dovjeka

rodenog

u Vclikom TlgoviSiu kod

Zagreba.

Dogovorili

se

sa detnicima

da

podijele Bosnu,

cla

nni5te

jectan

naloct, a

to ne mole.

Nikada

nije"ni

moglo.

Jedan

narocl ne moZe biti uniSten od dlugog

nalo-

da.

Narod

moZe

samo s0m

sebe uniStiti.

I mi smo

bili

na

tom

putu,

mi

bo5ljadki

narod. Kada smo

se

gotovo

uniStili,

Bog Milosnik och'edi

nam

rat i iskr.r5a nas njime

i

sobom,

Bogom

samim, cla

spoztiamo

se u

nje-

mu, ispatimo, probudimo,

tt'gnemo,

osvijestimo,

okt'enemo

jedni

dru-

gima,

cla

se

za rttke

ultvatimo,

otpol

da damo,

Zrfwr

plegolemtt

poctne-

seilro,

cla

najmilije

pokopanto,

da

se

ottcla

prebrojimo,

pa crttt

podruiemo,

pa

sami

sebi,

svako od

nas, i svi

zajedno sebi,

kaiemo

da

irtvavelika,

ktrava

bi,

ali

da

je

ladr.rn

svecten

i

da

od

Zrtve,

ocl clatias, ocl

sutla,

BoZijim,

pravim putem kot'adamo...

NA

PRAVOM

PUTU STE

BOSN.|ACI

Posriemo,

kroz

kameno

trnje

krdimo

put,

iz

tame

od zvijezda

prosimo

dah...

Obzorje

svjetiom

odnekud

nas

draZi.

Snaga

nam Zivi

jo5

smo

u oku

i

srcem

na5im, u

sebi

5to

ga

sakri,

od

zvijezda

putokaz

traLi...

Iza

nas i s

obje

nam

strane

grle

nas

poznati

glasovi

neki...

To djedovi s

unucima

na5im

hrabre

nas,

rukama

govorei'

bodre.

S

na5om

i

njihova

muka

u

nama

je

procvjetala...

U

tako

malo dana,

u

tako malo

daha,

u

duh ,lru-ry"rr,

snen

i krhka

tijela

stoljeia

preduga

nam

stala...

BO



DftSGAMoJAM-ryKo

EOSNO

U odima

snaga

nam

wi5ti

kao

da

je

tuda,

kao

da

je

podivljala,

dok

s

kamenog

trnja

vrijeme

izgubljeno

kao posrtanje,

klonula

utvara,

od

sebe

nas

vri5tei'

tjera.

Njime

nas

srce

u

oku

ka

svjetlu vude

iz

ko5mara.

I

veslamo

kroz

ohladena

sjeianja,

kroz

muziku

led'nu

neku,

dto

sakriSe

je

od

sunca

stoljeda...

Pjesma

nas

neka

bod.ra

zove,

ka zvlezdanoj

mami

nas

slobodi,

a svjetionik

sve

dalji

i

dalji,

sa

zvlezdama

se stapa,

pa

onda

gubi

u

kamenu,

u vodi...

Da I'

trijezne

giave

naii

iemo PU'f

PRAVI,

s

kojeg

omamljeni

porokom

slatkim

skrenusmo, izgubismo

se u tami?

Duie

obra6enih paienika

u

odima srca

nam

snale,

u svakom

od nas

bodre

pokajnika.

B]



-,tsosNA

1 t{EKCEGO'thr\{A

Veslamo

kroz

mulj nodi,

kroz

tamu,

licem

svojim,

kajanjem,

krdimo

put,

gradimo

ga

u

sebi prvo,

po

kamenom trnju,

pokleklom

sramu.

Kad oko sebe svud

i

u sebi

molitvu

dujemo

snljernu,

tad

poroka

svladaii smo

mrak.

Kad sdetlo dudesno

iz

nas

sine

i rasprSe se

tamni

oblaci,

Sapat

6emo

biag odnekud

duti:

''... NA

PRAVOME STE PUTU

BOSNJACI..."

B2



hf*

AXgstlg'Y'1g

M)IA^LLJKO EOSNO

Tgla'eiem

se.

Gledam kapiju

logora.

Stalno

dovocle

nove zatoienike.

YZUvode

ih

u

kr.ug

logora

i

tuku,

gaze

ilt...

Tamo

sa zapada

iznad.

kapije

logora,

iznarl

iice

vatra

i

oblaci

dima.

Danas gore

one kude

koje

juiel

nisu

bilezapaljetie,

nisu

gorile.

zapalili

su

ih

sinod,

jutlos.

Trud

i

muka

tovjekova

u

plamenu...

u

zraku,

u

dimu

slika

patnje,

miris

rata

i

smrti.

Otvaraju, vidim

logorsku

kapiju

jer

pLiblizava

se neko vozilo

tipa

"karavan".

upustaju ga.Yozilo

ulazi

u

logor

i

zaustavlja

se

tik

do

r.ri.,

do

nroje nrajke, do grupe i,ena

sa cljecom.

lz

vozila

izlazi

sve(enik. Lice

mu

jarko

kao

plamen,

Da

li

od

stida

pred

Bogom

ili

prect

ljudima,

da

li

od

ponosa

na

djelo

Sto uiiniSe ga

podanici

njegovi,

"oviice',,

Sto

Bogu

se

mole

zajedno

s

njim.

covjek,

sveienik,

iz

vazila

iznosi

nekakve

kutiye,

0r a1'a ih...

za

tren

oko njega

se

okuplja

gomila.,.

Keks

iz

kutija vacli

slavodobitno

i

dijeli

ga.

Dobro

djelo

dini.

pomaie

ljuclima

jer

pred

Bogom

smo isti.

Prepoznajem

ga.

Dekan

Zepaikog

katoliikog

clekanata,

Znam

U zraku.

tt

mu

samo

ime, tako

ga

zo\Lt:

"veleiasniJosip".

Zove

ihe1e.

Iznacl

sebe

dirlLr

olika

izdigao

paketii

keksa

i

slavodobitno

me

poziva

cla ga

nzmem.

Oslovljav2

palryc-, lirrrs

me

sa "gospoclin

Ajanovii"...

Plije

nekoliko

clana

bio

je

clomaiin

sastar*u

ratn

j

smrLr

izmeclu

bo5njaike

strane

u

a'miji

i vlasti

u

Zepiu,

i

hrvatske

strane

u

ol*inr koje pretezniji

dio

bijahu

on

i njegovi

svedenici

iz

okolnih

zupa.

sastanku

smo

pdsustvovali

i

dr'.

Ejup

Gani(,

ilan

preclsjeclni5tva

Repub-

like

Bosne

i

Hercegovirrc,

i

ja

u zr4lskim

clvorima

zepa(kog

rtekanata...

Tamo

je

Sutio

mucL'0,

a m0ga0

je

tamo

biti

dovjekom,

biti

pastirom

ispred

i

u

ime

Boga.

Tamo

je

mogao

gladiti

i

izgrarliti sa

rnma

skupa

doblo

djelo.

Mogao

je

uticati

cla

do

sukoba

ne

clocle,

cla

ne

pfutne

viie

stotina ljudi,

cla u

vatli

ne

nestane

pet

stotina

kuda.

Njegovo

Boiijeposla-

nje tamo

je

moglo

doii

do

punog

izraiaja

kao

cloblo

djelo...

Danas,

meclutim,

naoko

skru5eno,

a u

dusi

slavoclobitno,

dijeli maj-

kama

keks.

i,etiga

i meni

dati,

poziva

me.

pravim

se

cra

ga

ne

vidim,

ne

dujem,

ali

ubrzo

mu

iujem

korake.

pfiIrui

mi

sa

nekoliko

paketih

kelsa

i

sa

kruhom cijelim

u

rukama.

Nosi

ih u

naramlfl.r

i

obrada

rni

B3



Core

dZanije

u

ZepiLr

-

poLom

se

opet.

iule

iz dubine

logora

_

EOSNA

L

se, nudi

mi.

Da li

da

uzmem

ili ne?

-

Izvolite,

gospodine

Ajanovidu. Neka

van

se

nacte.

Jedino

ovo

moZe-

mo uiiniti..

Oko

vozila gomila

sve

veia i veia.

Majke

sa

djecom,

staliji

ljudi...

Drugi

dan

niSta

nam ne nude,

a oncta clolazi svedenik sa

ponuctama,

sa

keksom,

sa

kruhom. Meni nutli

vi5e paketica

keksa

i

cijeli

k'uh.

0bla6a

mi

se...

Ne

valja

oclbiti

kluh. Tako

pi5e

u

knjigama

-

govolim

sam sebi,

u

sebi.

Prihvatam naramak

i

spuitam

na

daslar porecl sebe.

Ne

ielim

za

sebe,

za

majkn,

za tetkl, za

se

striia.

Pozvah

jednu

od

Lena t zamolih

je

da

podijeli

majkama

sa

cljecom,

onima koji

nisu

bili

uz

vozilo

svedenika,

koji nisrr

dobili

niSta. Zahvalih svedeniku dostojansh'eno.

Siguratt

sam

da

je

umio

ploditati moja

osjeianja

na

licu

mi

i

poruku

koja

se

pisala

ru

zraku...

U

na5im kudama ostala

je

luana,

ostao

je

naS imetak. Ttt, u

Zepdu,

stotinn,

nekoliko stotitia

metara

izva.n

Lice,

izvan logora.

Pola

je

spaljeno,

pola

je

ostalo

na na5im ognjiStima

i

uz

njih,

a

on

nam

dijeli

milostinju

i

pri

tome likuje...

Bog

je

jedan, svemoian. Bog

sve

vicli,

sve

iuje

i sve

zna...

Bog

najbolje

lazumije

pogano i

bestklno

licemjelje dovjekovo.

Dok

zlikovci

tuku,

ubijaju,

kolju,

vlijectaju

i

poniZavaju,

njihov

pastir, posred-

nik

izmeclu

Boga

i njih

u

molifvi, u

obla6anju

Bogu skru5etro

i

pognute

glave

dijeli

milostinju

Zrtvi,

dini

"dobro

djelo".

Plameni

jezici

i

oblak

dima

mami mi

pogled iznad logolske

Zice

ple-

ma

gractu,

prema

mome

roclnom

Zeptu.

I

drugi

logolaSi

dine

isto. I

nji-

hove

poglecte

mame

plameni

jezici

i

olrlaci

clin'ra

iznacl I'cp(,a.

"...

Got'e

diamiie,

gole

dZamije"

-

duje

se

kroz Zagor.

Rijedju,

ljudi oslobaclaju

misli, osjeianja,

o ontla

nijemi

mttk,

tiSina,

tajac. Stoje

ljudi

kao

skamenjeni

pogleda

uprtih

u

uebo

preko iice

lo-

gorske.

-

Gore dlamije

u Zepdu

-

potom

se opet

iuje iz dubine

logora.

Gledamo svi

preko

Zice

prema

zapadu,

prema

gratlu, pl'ema

di'ami-

84



-

,tsos\[,s

I

U

medaljonu

mi,

spomenaru,

u

njedrima skrivene...

'

Mijeiaju

se s

maglom,

sa

suncem,

s

listopadnom

kiSom.

U

zavjetrini

robija5ke tuge

otvaram

ih

i ljubim kri5om...

Slike

Zivota

i

u

prstima

mojim...

Iz

zemlje spaijene

u

njih

uBle

i

vode

mi

prste,

crtaju€

se

njima

po zemlji

i bri5ui'

do

krvi

tamnosive

krajolike...

Na

zemlji

mojoj,

prstima mojim,

same

se crtaju

Livota

moga

stare

slike...

A prsti

sretni,

poneseni,

5to

slike

drage, stare,

na zemlji

mojoj

crtaju

se

njima

i stihom

ovim Sto

se

piSu...

Prstima

moiim

i

okom,

pjesmom ovom,

otrgnutom,

slike

stare

mog Zivota

evo

u oku

mome

ponovo

diSu...

ZemIja

moja spaljen

je

album

u

kom

su

slike

mog

Zivota

dedno

osundane

i

zelene...

Hiljadu

slika

mog

i,ivota,

ogledalo

moje nagorjele

du5e,

u

hiijadu wjetnih

buketa,

prstima

mojim,

ponesenim

pepeljast

krajolik

prometnu5e...

B6



AJANOT/IC

-

MotAMLlKo EoSNo

16

aznriSljam

o

pl'vim

zatoienitkim

danima.

Iz

slobocle, iz

veclrine

If11ojo

me

zaokuplja,

nosi,

vradam

se

u

vl.ijeme pr.o5lo,

okr.edem

se

iza

sebe,

Sjefam

se.

1.

jul

1993.

Bio

je

vedar

ljetni

dan, a

tako

su-

morna

osjehnja, tako

sumorne

misli

tacla

su

me

zaokupljale.

Tacla

je

pocl

suncem,

pod

njegovim

sjajem podinjala

moja

cluga zatoieniika

n06...

Ponovo

sam

u

mislima

u

hangaru.

Sjedim naslonjen

na

topao

lim

hargara.

U

hangaru

mnogo

ljucli,

u

zraku

im

se miris, vonj,

mije5a

sa

Zagolom.

Oii

mi

jo5

zatvolene.

i,agor

mi bmji

dulima,

rLraii me,

draii

mi

misao.

A

misao

samo

jedna.

Pitanje

u njoj

samo

jeclno.

Sto Ce

se

desiti za

sahat,

dva?

lzvan hatgara

dujem

buku

vozila,

tenkova;

psovke

detnidke i

bojov-

niike pijano

se

isprepledu,

mijeSaju...

Pomolih

se

Bogu

clovom. Obratih

mu

se

i

svojim maternjim,

bosanskim

jezikom.

Umirih

se.

Digoh

se

sa

betona

da

krenem

prcma

izlazu,

na

tist ztnk,

na

suncem

obasjano lo-

gori5te

u

Zici.

lzadoh

izhangarai

upravo

kad

prvim

korakom

stupih

vani,

zahth glas

sa

kapije:

-

Neka

se

na kapiju

javi

Irfan

Ajanovi6...

Pred

kapijom

stoji

"golf',

pred

vozilom

dva

bojovnika

Hnratskog

vijeda

odbrane.

Da

li

da

dekam

da neko

od

stralara

docle

po

mene

ili

da

se

sam

javim

-

upitah

se

i

sam

sebi odgovor

dadoh, uputivii

se,

ne

iekajudi,

ka\iapiji.,

-

Idemo

u

zapovjedni5tvo,

Udite

u

vozilo,.,

-

obrati,mi

se

bojovnik

tridesetih

godina,

Ucloh

u crueni

"golf'

sa ctvojawata.Ovaj

bojovnikpozva

drugog i

ude

u

vozilo. Klenusmo

r.rlicom

koju

smo

mi

Lepiaci

nazivali

varos,

clo

cen-

trai'ep(a,

a

onda

se

vozilo

okrenu

desno

i ude

u ulicu

0smana Dikda,

Neka

se

na

kapgu

lavi

Irlan Alnnovii

87



Od

cenLra

do moje

hrie sve

hrie

su

spalene

-

EOSA{A1

NA

Vozimo se sp0r0.

Iz vozila

prztim paralelnu ulicu,

ulicu

u

kojoj sam

se

rodio.

Od centra

do

moje kude sve

kr"tie

su spaljene.

Str5e

zidovi

nar"Lr-

Seni

i odZaci,

kao

simboli,

kao

poruke.

Na

mojoj

kudi

sru5en

krov. Prva

je

bila

pogodena"od

svih

zgracLa u

gtadn.

Do

nje zgadste.

Spaljene

mi tri

poslovne

prostorije

uz

kudu,

a

nisu

ih

bili

uspjeli

zapaliti

u

toku

boLbi.

Borili smo se, branili, ali

i

gasili kude koje

su

bojovnici

palili

zapaljivim

mecima. Moje

poslovrrc

zgrade

na najisturenojoj

tadki

odblatre

bile su

iitavekada

smo

se

po poziru komatrcle i,epa(ke brigade

morali

povu6i.

Sada

je

na tom mjestu

zgari\te.

Nisu

ih mogli

spaliti

za

vrijemc

borbi,

ali su

to udinili

nakotr

Sto smo

poloZili

oruLje.

I na tai

naiin

bojovnici

iskaza5e

svoju

"hrabrost"

i

"snagll"...

Jedna

dlamija

na

poietku

moje ulice

iz

cenffa

grada,

iuvena

iepaila

"FERHADUA"

,

diamija

iz koie

je

kao

njen imam,

pjesnik, filozof, a

prije

svega

patriota,

iuveni

ILHAMUA

laenuo

put

Travnika

da

mu

vezir DieIal-

paSa

presudi

smtt

zbog

ljubavi

i

domoljublja,

spaljena,

opusto5ena...

Druga diamija,

na

klaju

moje

ulice,

"AIIBEG0VA",

takotler

spaljena

i

opusto5ena.,.

I

tredu su spalili,

dar'Sijsku, s

dlenom

munarom,

a

tek

je

bila

pro5la

godina

dana

kako smo

je

bili obnovili...

Po izlasku

iz zatodeniStva,

trakon

clvije

i

po

godine,

sazn

o

sam

da su

vraLija

kopilad

(pa

kako

dmgadije

c1a

ih nazovem)

spalili

i

defirtu

Zepa-

iku

clZamiju,

PRIJECKU

DZAMUU,

nekoliko

mjeseci

poslije l.

)ula

1993.

godine. Time su clali

do

zrnnia svojoj sabradi'koji

im spaliSe crlcve

po

Baranji,

Srijemu,

Slavoniji,

Banovini,

Kot'dttnrt,

Lici i

fu'ajini da

su

im i

oni

sabrada

po

zloj

krvi,

da

i oni

znajn paliti

bogomolje

.

U

zlu

se

r.rdruZi5e

sa

na5im

zajedniikim

neprijateljem,

ietnilkim

zlodincima.

BB



AJANO/IC rv[o]AM41Ko

EoSNo

T{EK

SAVJEST

IM

PRAVEDNO SUDI

I

Ru5ili su

nam

groblja

r

mezanla,

palili

bogomolje,

ba5tinu

na5u,

du5u bo5njadku,

simbole

vjere i

opstanka,

a

mi

smo

ih

patnjom

i

bolom,

prkosom

gordim

oplemenjeni,

iznova

gradili

U

SEBI,

jo5

veiim,

joS

ljep5im,

svetijim.

Cijelim

smo ih

biiem

privili

u srcima, u

du5ama,

gdje

im

je

snaga

naSa

probudena

prkosom

i

ponosom

dasnim

vjeru

i ljubav

klicala...

Iz

patnje neizmjerne

i

bola

sveti5ta

na5a

tako

su

gorda

u biiima

naiim

ponovo

nicala...

Sru5ili

su

nam

hiljadu dZamija

a one su iznova

u

raskodi

svojoj

i ljepoti

u nama samim,

u

molitvi snjernoj,

potpuno

iste,

iz

dobrote nicale

na5e,

iz ljubavi

bo5njadke,

kao ljiljan

diste...

U

isto

vrijeme

cijela domovina,

Bosna

nam mila,

i ratiSte

i

dZamija najveia,

na

svijetu

je

bila...

89



-

EOSNA

1

O,

BoZe

Milosni,

iz

bi6a

na5eg,

iz

daha

naSeg,

molitve,

mladice

ljubavi uberi...

Presadi

ih

u

du5e

ru5itelja

iz

srca

na5eg

i

pra5tanja,

da

niknu

u

njima obradenim,

k'o

svetinje

njihovog slova

i

duha,

iz

duie

im

i ljudskog

pokajanja...

Da bol ljudsku,

patnju

i

ljubav

du5mani

na5i,

dZeiati,

osjete

u biiu

svom,

u

duBi,

daruj ih

BoZe

ljudsko5iu,

dobrotom...

Da zemljom

ovom

obradeni

hode,

poriva

neljudskih

da

se

oslobode.

II

dehdnom

granatom

ziikovadkom

i vatrom

mrZnje

mitomanske

hrabrost su

iskazivali

svoju

"muSku",

iz

daijine,

iza

brda

i sa brda,

a

nisu

smjeli

odvaZno,

smjelo,

srcem

na srce

pred

oko

na5e,

pred

na5u

Pu5ku...

Oelidnom

kamom detnidkom

svojom

izbliza

su

divljadki

smjelo

samo

kad

su

nejad

na5u

starce

i

djecu

nam

klali,

kad su

nam

stra5du

be5dasnom

majke,

sestre

i

kieri,

besdastili,

silovaii...

90



fl{on

g/tLlKo

,tosNo

Sehidskim

svjetlom

vjednim

u rijeci zelenoj,

u travi

zelenoj,

u Sumi

zelenoj,

bosanskoj

OSVJETLJAVALI

u

pra5ini

i

pepelu

spaljenog::rl-:l i doma

im.

O, daj

ih BoZe,

na zemlju

spusti

s

laZnog mitomanskog neba

da zemljom

ovom obra6eni

hode,

da

izbljuju

otrove

paganske

kojim ih zadoji

laZ

davolja

i

legende

bestidne mitomanske...

III

Klali

su nejad nevinu,

boSnjadku

mrZnjom

suludom, mitomanskom,

aI' eno

ih

bijednih,

kao

da su

preklani

i

sami...

U

blatu

svome,

u

krvi

svojoj

vlastitoj

gmlLu,

dah

trai,eti,

makar

i

samrtni hropac

da

im

bude.

lz

urlanja njihovog,

zlikovadkog,

pJanog

Lrtva

im

ga

udahnu

u

hropac

svoj

smrtni...

Ni smrt

ih

neie

kao ljude.

91



n AJW{U\)IC -

^,{OtA

MAJK)

E)SNO

7(

opet

sanl u

sadaSnjcm

vremenu.

0pet se otimam vremenu

isku-

21Senja

i

zatoierilSfva

i

opet ne

uspijevant

u

tome,

jer

isku5enje

je

na5a

bo5njaika

konstanta,

istina,

vjedna pratilja.

Razmi5ljam

o

pogl'omll

koji

nan

udini5e

i

pitam

se

cla

li

nam

to

uiiniSe oni

ili nas

Bog

Milosnik

pognu

i

uspravi,

opomenu

nas,

kzni

inagrarli

nas...

Ko

snrii na5e

clza-

mije,

nasa

cluhovna

sveti5ta

i

simbole

postojanja

i

opstanka.

Da li to

Bog

Milosnik

udini

mkom

clu5mana

naseg,

jer',

mi

smo

vei

bili davno

clza-

mije

sru5ili

u

sebi samima,

u

sticltr

svonle

od

sebe

i

od

istine,

u

svonre

kukavnom

i

poclaniikom

posrtanju...

A

stahio

smo

ih gradili

i

hvalili

se,

a

one

oncla zjapile pr^zne.

Nemuitim

pladom

svojim

clozivale

nas,

opo-

minjale.

Ko

sluii na5e

dZamije,

naia

mezarja, tekije,

sveti5ta, na5e

mos-

tove,

iuprije?...

0dgovol

se

plete

oko

pogleda

nijemog,

oko

misli

uspla-

hirene

i

jasan

je,

iist kao

suza...

N{i

ih

slu5ismo rukom

dusmana

svoga,

aBoiijin

oclreclenjem.

I

sada ih tek gradimo

u

sebi,

pa

oko sebe. I

pune

su

plvo

u rlama,

pa

u sebi

samima,

u Bosni

nant

majci...

Danas,

kad

pi5em ovo,

biljeZim na

papil

svjedoienje,

kao

opomenu,

plro

santome

sebi.

Danas,

17.

februala

1995. godine,

u clZamiji na

Gor.ici u

Sarajel'u,

klanjat

ie

se tli telavije

jer

za

jednu

nema mjesta

svima onima koji

zele

da

se

poklone

ipomole

Istini

jednoj

jedinoj.

Danas

ce se

u

mome

kvartu,

u naselju

"ciglane"

u

novom

mesdZiclu

klanjati

teruvija,

u

zgradi

u

kojoj

je

pLije

rata

beogractska

trgovadka

kuia'Jugodlo"

imala

svoj

veliki

salon

namje5taja..

.I)a,

da

-

govorim

vam

i

pi5em

istinu.

I

u

beogradskom

'Ju-

gortnu"

u Sarajewr

klanja

se teravija.

MesdZid

nema

nlunare:,

Njegova

munara

je

negdje

u

Zepiu, KozaLcu,

Bijeljini,

Foii,

negclje

dukobo

u na-

ma na

najsigurnijem

mjestu,

u

na5oj

preporodenoj

i

obraienoj

du5i...

4plclvodc

mc

bojovnici...

Razmi5ljam

o

tome,

pitam

se zaito

me

YZvode,

gdje?

Trzrzim

odgovor.

Samom

sebi

nuctim

trioclgovor.a.

0d-

vocle

nre

molrLa

u

zapovjeclni5fvo

na

eventualne

pregovore,

ntoirlada

mi

lvli

orno

vei

bili

clavno

t'..

dznnirie

sru,iili

Lr

sebr

smrrmn

93



Pomolih se

bogu

u sebi

-

EOSAg.

l

ponude

neke

koncesije,

ustupke.

Znaju ko

sam.

Celnik sam

Stranke

de-

mola'atske akcije,

poslanik

parlamenta,

jectan

od

dlauova

plegovaradke

delegacije

SDA

na

pregovorima o

bitduinosti

tt

ustavno-politiikom

us-

troju

Bosne

i Hefcegovine

pod pokloviteljstvom

Evropske

ttnije,

tt

jednoj

prilici

u Salajevu

i

u

dva

navv$a u Lisabonu...

Ipak mi

se

iini

najvjero-

vntnija trgda

varijanta

odgovora...

Otlvoile

me

da

me

predaju

detnicima.

Tenkovi detniiki

i

detnici srttcl

su

oko nas u

Zepdu. U

logont,

oko

logora.

Ako

mi

ponude

kottcesije, ustupke,

nedu

ih

plihvatiti.

0stajem

sa

bot'-

cima

sa

kojima

sam se sedam

dana

borio

uspjeSno

sve

do

spajanja

pos-

trojbi HVO sa ietnidkim

jedinicama. Prihvatio

bih

koncesije

samo

z^rn

'

jku

i

sestri{a.

Odvode

me.

Sluiam

zvuk

motora

koji

se

isptepleo sa

sticlnom

Sutnjom

bojovnika

koji

me

odvoze.

Prepu5tam

se

sudbini,

a

sudbina

je

u

BoZijim

rukama.

Pomolih

se

Bogu u sebi..,

ODVODE

FIE

Odvode

me

detnici...

U

krajidku

oka sunce

mi za5lo...

Kao

hamajlija

majdina,

kao uspomena

i

rana ljuta,

i

dom

spaljen

mi u

oku,

u

ljutoj travi

htio bih se

skriti.

JoS

samo

u

oku

mome,

u suzi

mojoj

skriven,

utodi5te

svoje

novo

s

tugom

mojom

moZe

sviti...

94



MO|AS,tAJKo

Odvode

me

detnici...

Dan

lipanjski

u meni

se

ru5i,

dok

vjetar vatrom

omamljen

zgari5tem

raznosi

pogled

mi

ustrijeljen,

ranjen,

prosut

glas...

Od

Zeph

do

Tesliia

vrijeme

uplaBeno

stalo.

Pred

ratom

i vatrom

prognanidki

bi da nade

spas...

Odvode

me

detnici...

Da

I'

meni

se

ovo de5ava,

il'

danas

tudi korak

u neizvjesnost

mradnu

me

nosi,

muku?

U desnoj

ruci

srce mi

pjeva,

a iznad

zgari5ta

spaljenog

doma

dim

kao

opsjena

vodi

me

za

ruku.

Miris

patnje

i

smrti

od magnovenja

u

nedogled

se

pruZa.

OdZak

djedovski

razgoh(en

jo5

samo

gordo

stoji,

kao

spomenik,

kao

s{etionik

u zagrljaju podivljalih

rui,a...

95



Odvode

me

detnici...

Upiakane

avlije

iepadke

prkosom Sute nemuitim...

Samo

odZaci

nad zgariStem

na

pozdrav mi nijemo

ma5u.

Na sve detir'

strane sunce

Lralim.

Nema

ga

nigdje iako

vedar

je

prvi

juli

devedeset trele.

I

ne znam da se

u

oku

mome

sunce

od

istine

skriio

i

sa

mnom

zajedno na

robiju

kreie.

Sve

mi to vriBtei'

zbore

... svud

zaspali naokolo

junaci izginuli,

moji

jarani...

hladan,

ukoden

pozdrav mi

Salju

uz

pjesmu

gavranova

ustrijeljeni

braca

i

sestre,

Bo5njaci,

muslimani.

I

opet

olovo,

patnja,

vatra

...

i

smrt

uspavane

nas

bude...

Pred tenkovima

detnidkim

i

praskom

granata

zemlja

uplakana

ranjenom cestom

u

dvor

svezala

opijen

bo5njadki

stoljetni

san...

Odvode

me...

Ne

znam

da

l'

u

meni

no6

se

rada

il'

prvi

robijaBki,

mudenidki

dan...

96



lv{oJLrlAjKo EoSNo

nn

Znrneno,.l

cEsTI

Na Zepadkoj

cesti

kolona

prognanih,

kolona

bez

cilja

u

grdu

se

ljulja.

Ulete

Bo5njaci

od

du5mana,

ni

sami

ne

znaju

kamo,

kuda...

Putokaz

im

piiu

mine

i

granate

i

stotina eksplozija

jeka...

Samo

dalje,

dalje,

od strave...

Sto

ti

im

noi

nudi

gladna

i hladna,

a Sto Ii ih

prognane

sutra deka?

I

pitanja

lebde,

pitanja

ista,

na

usnama

stardevim,

na

usnama

djeteta,

stegla

se u

bolni,

paienidki

muk...

Ali

ni

ovaj

put

odgovora nigdje.

Umjesto

njega

na

ustima

speklim

nijemi

muhadZirski

jauk...

Na Zepadkoj

cesti

kolona

muhadZira.

Opet

bjeZe

Bo5njaci,

muslimani...

Da

I'

nam

se

povijest

ponavlja

opet,

zar pam(enje

izgubismo?

97



^{s

Kolona

prognanih

u

neizvjesnost se

vala...

Beznade

s

njima ruku

pod

ruku...

Zar zaboravismo demer

i

jad,

gorku,

djedovsku,

muhadZirsku

muku?

Na Zepadkoj cesti

kolona

prognanih...

Bo5njake

opet

zla

sudbina

deka,

neizvjesnost,

beznade

i

jad...

Jauka

nigdje,

plada

nit

vapaja.

Sledili

se

u

pogledu

mutnom,

u

oku

prognanidkom,

u

oku

bez

suza,

u oku

bez sjaja...

Na

Zepadkoj

cesti

kolona

beskuinika...

Na

bljeljinskoj,

prijedorskoj,

mostarskoj...

Opet

se slila u

tugu,

u

njenu nijemu

jeku

stofetna

patnja,

trud

i muka

Bo5njaka,

po

sedmi

put

samo

u ovom

vijeku...

98



ir[oJLrtSJKo

EoSNo

Tlzntedu

ieph i

Zapovjedni5tva

brigacle HVO

na

cesti, uz

cestu

le5evi

)JLena,

djece,

boraca,

prognanika

iz

Novog

Sehela,

iz

okoline Zeph.

Kudarrski predmeti

u

zaveiliajima,

u

boiiama na

cesti i

pored

ceste,

tele-

vizori,

kartonske

kutije. Psi

lutalice

rastjenrju

ptice

i insekte.

Zapahl<rti

i

smrti titra,

nji5e

se

u

zraku.

Blojim

leSeve,

brojim tenkove

s

kojima

su

ietnici

do5li

u

pomoi

bojonicima

HVO. IzbLojih

17

tenkova,

Cetnici

i

bojovnici

u skupinama,

Zagrljeni, pijani

proslzwljaju

sramnu

pobjedu.

U

meni bunt,

gnjev

plotiv

stvarnosti,

plotiv

plolazne

istine

koja

titra,

lebdi

Lt zraktr. Znam,

sigurno znam

rlaje istinski pr-olazna

njihova

istina...

Jer

istina

je

samo

jedna

i

ona

uvijek

grli

i

ogrie

pravedne,

na

pravi

put

ok-

renute...

Istina

je

izvjesna.

Nije ilrvijesno

samo

kada

& dodi

da

nas

sobom

nagladi.

Dolazimo plect

tunel

"Karaula"

5

km

iznacl

Zeph.

Vozai

slaeie

lijevo

Lr

selo

Tatar Budiak.

Tamo im

je

komattda,

zapovjedniStvo.

I naziv

sela

sanrim

sobom kaz,uje

da

je

to

bo5njadki toponim,

da su

ga preci

naSi

>nrislili i

dali.

Vozilo

se

zaustavlja

prcd

jednom

dv<lliSnom

lctpijom.

Vo-

zri.

bojovnik izlui

iz, vozila

i kloz

dvori5te

se upuiuje

u komandu.

Su-

''ozad

koji

sjedi na

prednjem

sjedi5tu ispred iltene,

ne

mide

se s mjesta,

t)n

je

tu kao

osiguranje.lz

vozila

ne

mogu.

Suti

on,

Sutim

ja.

Oko

vozila

se skupili

bojovnici

HVO i

tetnici.

Sklanjaju

se

tenkovima.

Cujem

im gla-

:ove:

"Sutra

se

iclc

na

Zaviclovide.

Maglaj

samo

Sto

nije pao".

Proviruju

.-l'oz

stakla

nzr vozilu,

keze

mi

se.

-

Balijo,

ti

si

imao

mutla

kao

politiiar,

zato

iemo

da

ti

ih

odca-

plrinto...

,.. Nakon

40

minuta

dolaze

clva

detnidka

oficira

u

pratnji

jeckiog

civila.

\a

rijemu

crne hlaie,

crna ko5ulja.

Izvode

me

iz

vozila.

Jedan

od

njih,

'tnnak

ruralan

Sumnjaiki

tip

s

iinom

kapetana,

uclara me

clva puta

pes-

iriconr

i nogom

divljaiki izgovanju(i

prijetnju:

-

Ti

sidubre

balijsko,

sru-

iio

Jugoslaviju.

Zato

de5

debelo

platiti

i

otpatiti...

IsLrna

1e

samo.lednn

i

ona

uvrlek

grli

i

og,rce

prar,edne



Tufu

- 1

CekqlLe

nas,

dovodimo

TvlJet,

kapilalca

Oslanjam

se

o

vozilo i

odgovaram

mu:

'Jebem

tiJugoslaviju

koju

no-

Ze

sru5iti

jedan

iovjek...

" Ponovo

icle

na mene

da

me

udari,

ali ga

zaus-

tavlja dru$

oficir,

major

po

iinu

sa

oznal<ama

tzv'

"vojske

Republike

srpske"

na rukaw.

Nakon

nekoliko

dana u

Tesli6l, Silznao

Sam

da

se

kapetan

zove

Petat'

Qiau5anin,

a

major,

detniiki

vojvocta

sa

0zfena,

Milovan Stankovii.

To

mi

je

rekao

gsgbuo

0iau$anin

govoledi

da

to

smije

redi

jer

Ziv

nedu

"iz

njihovih

Saka".

pr.ebacili

su

me

u

svoje

vozilo

i

spustili

niz cestu,

nize

prema zeptu

kod ku6e

prevoznika zovke,

gdje

su

ih

iekali

njihovi

pratioci,

vojni

poli-

cajci

sa

televizijskom

kamerom.

Snimali Stl

me

nekoliko

ninuta

a otrda

su

laenuli

pfema Perkovi6u,

pa

Novom

Seheru,

odakle

smo

pleko Hat-

kinih

njiva do5li

u

Teslid. U

Teslidu

stl

me

uveli

u

hotel

"Krrilial"

cla me

pokaiu

teslidkim

ietnicima.

Dvojica

maiora

i

nekoliko

niZih

oficira

vri-

jedali

su

me i

pljuvali.

Jedan

od

njih

me

ttdario

n0gom u

cjevanicu.

Pao

sam.

Sa

recepcije

su

zvali

svoju

komandu

u

Dobojtt

govore6i:

-

dekajte

nas, dovoclimo

zvijer,

kapitalca".

voze

me od

Teslida

preko cedave

(poznajem

od

fanije dobfo

tai

Irai),

Stanara,

Ruclanke

do

Doboja.

U

Doboju

predveier

tt centru

grada u

jed-

noi

veoma

lijepoj

i

prostranoj

bosnjadkoj

ku6i

sa

terasom

ispred

i

voinja-

kom

iza

kude deka

nas

kompletan

vojni

i

civilni

ctobojski

establi5ment.

0sjeiam

se

kao

u

cirkusu.

-

Vode

Ajanovida

-

dujem

u

Zagoru.

Gledaju

me

kao da sam

s

druge

planete.

uzivaju,

dobacr.rju,

vfijeclaju.

u

jednoj

od

prostorija

mi ulaze

dvojica

ljudi.

Jeclan

je

u

plavoj

policijskoj

uniformi

a

dru$

u civilnoj

odiedi.

Pni se

prrctstavlja

kao

Dtt5ko,

zvani

"Zenga".

Za drugog

l<a\e

da

se

zqYe

Pat'avac'

Pt'ovocilajtt

me,

vrijecttju,

ali vrlo

nevie5to.

Du5ko "zenga"

govori da

je pravnik.

Pt'ovocira

me, ispi-

tuje o

mojim

aktivnostima

u

Skup5tini

Bosne

i

Hercegovirte

i

Skup5tini

t00



Molnstslxo

Jugoslavije.

To

dini

nespretno, bahato,

prepotentno.

l{alem mu da on

nikada

nije

ni

vidio studentsk

indels

a

kamoli diplomu

pravnog

fakul-

teta. Nude me

pidem,

rakijom.

0dbijam,

govoredi

da

postim...

Zatvaraiv

me

u

jednu

od

prostorija

u

kojoj

nema nista

cto

jedna

sto-

lica. lz hangala

u Zepdu sam dan

prije

bio

iztiao

u

farmericama i ko-

Sulji.

U

takvom

stanju sam

od

komande

brigade

HVO Zepde

i

predat

detnicima.

Prljav,

znojav,

Setam

po prljavom podu.

Iz

prostorije kroz

pro-

zor vidim voinjak,

a

preko njega

autocestu

iza koje

je

rijeka Bosna,

a

na

drugoj strani

rijeke

dobojska

Zeljezniika

stanica.

Ubuo iuiem

kako

dovode

psa.

Virim

kroz

prozor.

Psa vuiijaka

veZu

ispod

ptozora

i dujem

kako

se

dogovaraju

o shzii

isprecl prostorije

u

koju

su

me zatvorrli.

Te

nodi nisam

spavao. Osfeiao

sam

se

kao

da sanjam.

Ne

spavam,

ali

se osjedam

kao

da sanjam.

Lebdim

u

nekakvom

nestvarnom

poloZaju

i zami5ljam

dabietim. Kao,

u5ao sam

u

rifeku

Bosnu

i

plivam

maticom

prema

Savi.

A oncla

se

pitam

ko

sam,

gctje

se

nalazim...

Ujutro,

2.

juJa

1993.

godine,

ulue

mi

u

sobu dvojica

ljudi.

Izvode

me

i vode

u

susjednu sobu. Opet

jedan

u

uniforrni

a

jedan

u

civilnom

odi-

jelu.

Onaj

u unifolmi

je

major

po

dinu.

Crn,

krupar,

ciganolikog

izgleda.

Drugi

je

svjetlosmecl,

nekoliko

godina

mladi od majora.

Od

osam do

predveier

me isljectuju. Pitaju me kako

se

zovem, da li se

osjedam

Zivim

ili mrtvim. Nesistematski

postavljaju

pitanja. Zanima

ih

5to

sam

radio

u

djetinjshu. Pitaju me za

sklonosti. Potom mi

postavljaju pitanja

iz

sfere

aktualne

politike

i

politiiko-vojne

situacije

na rati5tu,

u

Bosni i Herce-

govini.

Govore

mi

da

je

Nija pobjegao, da su

i

Silajdiid

i

Ganid

u

bjektvu.

Nude me

cigarama,

nude me

pi6em,

orhijam

ih.

Jedno

vrijeme

su

blagi,

a

onda

ustaju,

hvataju

me za

pma,

Samalaju,

udaraju

pesnicama, noga-

ma.

Potom

me

ostave samo

pola

sahata,

sahat...

Vrafaju

seikaiu

daza

nekoliko

sahata dolazi Filaet Abdid. Yyalu mi cla

je

tu

u

istoj

sobi

gdje

me

isljeduju

prije

mjesec

dana,

poietkom

juna

1993.

godine,

konadio

na

kauiu.

Uz

kaul

televizor, cvijede...

-

Smetao

mu

cvijetni

prah, pelud, pa

smo

bili

iznijeli

cvijede.

0n

je

Lebdm

u

nelohrom

neslvarnom

poloZEu

t0I



'lesL[

- A1

Samo

od

Nlaha

dZelleSanuhLr

ovisi

hoiu

fi

Lw

tzttct

odavde

naS iovjek. Samo

od

nas i

njega

zavisi

cla

li deS

Ziv

izadi

svojima

-

odgo-

vori mi

jedan

od oficira,

detnika.

-

Samo od

Allaha dZelle5amrhu

ovisi

ho6u

li iiv

iza6

odavde

i ni

od

kogaviSe...

-

odgovorih

mu,

a

0n

me

n0g0m

iznenada

udari

r"t

stomak.

Zateturao

sam

i

pao

na

pod. Na

nekoliko

sekundi

osjetio sam

nemoi u

cijelom

tijelu, ali sam se

uspio

di6i

na

koljena, ostavii

da

kleiim u

tom

poloZaju,

-

Majku

ti

tursku, kurvu

balinsku

jebem

-

zaurla tetnidki

oficir,

pa

me udari

nogom

u

grudi...

Kada

sam

do5ao

sebi

bio sam

potpttno mokar.

Pored

mene stajao

je

kanister do

pola ispunjen

vodom. Soba

je

bila

ptuna.

Zatvorio sam

oii.

Qstao

sam

leiati

ne

pomjerajudi

se.

Iz

susjeclne

sobe dula

se

glasna

i

Lulna

prepirka,

a

spolja

su

se

iule detonacije

mina

i

topovska

paliba.

Svladala

me

je

bila

nemod

i

izgubio sam

bio

poliovo svijest'..

Doiao

sam

sebi,

osjefajudi

mlaz

hladne

vode

po

delu

koji

je

iz

kan-

istera

slivao

jedan

mladi

detnik.

Mislim da

je

bio

jedan

od

oficirskih

pra-

tilaca

ili

vojnih

policajaca. Uili

su

i

ostali

ittaiili

da se dignem.

Nisam

mogao

ni

da

se

pomjelim.

Psujudi

i

vrijeclajudi,

ctvojica

policajaca izniiela

su

me

u

kombi

ispred

zgrade.

Stalda su

bila

prefalbana

i

uisam

mogao

vidjeti kuda

me

voze,

kuda su

klerlttli.

Bio

je

plegraclen

limenom

pre-

gradom. Nakon

sahat

i

po

do

clva

voZnje automobil

se

zatlstavio

kod

ie-

dne

garaie.Izveli

su

me.

Mogao

sam

se

kletati

oslanjajudi

se

na

jednog

ocl ietnika.

Uveli su

me tt

galaZu. Iako

je

ved

bilapala

uoi,

prepoznao

sam

zgradu uz

koju se

nalazila

gania,

kao

i okolis.

Doveden

sam

u

garui,u hotela "Kardial"

u

Tesli(u.,.

tJ

gara\i

dvije

palete

i na

njima spu7va.

Na spuZvi

konjska

deka

i

joS

jedna

savijeru

na njoj.

Do

paleta

posuda

zaizmet,

odrezan

donji,

prize-

mni

dio

plastidnog kanistera.

Do

posude plastidna boca

za

vodtt na

be-

tonu

i

ni5ta,

ni5ta

viSe...

t02



lv{OJA EOSNO

Govorim sa sobom.

DruZim

se

sa sobom, sa svojom

mukom,

sa

B0-

gom

d2.5.

molitvom.

Sokolim

se,

osjeeam da sam

jak,

postojan.Zohvalju-

jem

se

Milosniku

i

polahko tonem

u

san...

jehm

se,

jo5

u

mladosti volio

sam

jutarnji

poj ptice

kumrije.

Ona se

glasa,

pjeva

slidno kukavici,

ali to ipak nije

kukavidji

poj.

Nekako

je

drugatiji,

opojniji,

tajnovitiji.

Kumrija

voli

bogatu

i

visoku

kro-

Snju.

Iz

gustog

li5da

u

ljetnje

jutro,

nakon

ki5ne

veieri poj

joj je

zanosno

tajnovit,

nagovjeStavajuii.,. I

jutros

slu5am

kumriju.

Oko mene

i

ispod

mene

beton,

posuda

za izmet,

boca za

vodu i

porcija

sa hranom. Donijeli

mi sinoi nakon

Sto

sam

izmuien,

pretuden

i iscrpljen zasp^o.

Vrata

li-

mena,

zahrdala,

ispred mene.

Osjedam

da

je

vedu

dan,

iako

se ni

jedna

zraka

sttnca

ne

probija

t

garai.u,

u moje

staniSte..,

"N.

duj

se,

Irfane, izclrii,

mora5,

lza

garuie,

svrrd okolo

je

Bosna,

domovina majln. Pognuti

ste oboje,

ali

morate izdrinti

uz

Boiiju

po-

mod."

SteZem Sake

na

gructima,

steZem,

privijam

Bosnu

u grudima, udi-

Sem

je,

ne

dam

je

iz

grudi,

kao

pjesmu

lijepu,

prelijepu,

sevdalinku onu

naSu,

otegnutu...

Privrlan

Bosnu

u

grudima,

udisem

ie,

ne dam

1e

iz

gudi

U

FIEFII

JUTROS DOMOVINA

BOSNA

PJEVA

U

MENI

ruTROS DOMOVINA

PJEVA...

Glas drhtav rasvide nov

dan

i

njime

drhti zora

plamena.

Odnekud

iz

mene izvire,

u mene

uvire ranjena

tiha

i

blaga

pjesma

neka.

Iz

mene

nedujna

jutros

domovine Bosne razlqei,e

se

jeka...

103



,Iestii

-

EOSNA

I

I

pjesmom ranjenom

pita

me

Bosna,

domovina

majka.

U oku

mi

i

dahu

kajda

joj

topla

du5u

mi

grije.

Dok Bogu

sa

mnom se

moli

iz

sebe

je

dujem

kao

izdaleka:

"...Je

li

ti

teSko,

je

ii

ti

zima,

sine

moj,

je

li

te

boli?"

Pa

mi tepa,

pa

mi

SaPde,

osmijehom

me blagim

budi...

K'o

djetetu

pjesma toPla,

majdin

glas

mi

patnju

blaZi,

ranjene

mi

vida

grudi...

I

jutros

me

Bosna

mila

pjesmom toplom

grli,

tje5i,

i

jutros

se

paienica

sa

rnnom

skupa

probudila...

I

nosi me,

tje5i,

bodri

i

kaZe mi

:

"Sve

je

bliZe svjetlo,

bliZe,

dok

sa

njenih brda

modrih

u

cik

zore i

slobode

zavjesu

joj

sunce

diZe."

104



{#

.i

:.. :i

*.

*

'

.:

,i.Fs

i

'

I ill

j

\'i-

:

'iq-'

:"-

l

i

:i

I

..rl

1'l :

a:

'

'r:

,.:,

.t

.:

.:

l;

-

1-,I

-

{-*Lp*"re



bfan

Afil

[O1/'1C

-

MolA

MAJK)

EoSNo

*I(

elim

u

hotelskoj

g

t^ii

Lt

Tesliiu. Ne

znam

koji

je

dan

r.r

hefti,

Lhoii

je

clan

u mjesecu.

Pretuden

sam

fizidki,

izmuiett

psihidki.

Potpuno sam sim. Strala

se

mijenja

ispred

gu'ai'e

svaka

clva sahata.

Iz

daljine dujem

glasartje pijetla i koko5iju.

Yozila

takotler

dujem.

Najde5ie

kamioue.

Pletpostavljam

cla

voze det-

nike

jer

dujem ciku

i

delnjavu

koja se mije5a

sa

zrttkom

motora...

Cujem

ietniike

pjesme

sa

kasetofona

isplecl

garaZnih

wata.

Straiati

navili

kasetofon,

pojaiali

"do

daske"

i zajeclno

sa

pjevaiem

urlaju

det-

nidke

pjesme,

ne

toliko

radi

sopsfvenog

gu5ta, koliko da

meni

napako-

ste.

..

U

13

sahata

mi

unose

liranu.

Dvojica su.

Jedan

je

srednjih

godina.

Brada mu neuredna,

zamaS(etra, smrtli...

...

I

tako

saltat,

po

sahat,

dan

za

datrom.

Niko

mi ne ulazi

tri

datia,

osim

straZarakacLa unose

htatitt

i

dozvoliattaju

mi da

u

njihovoj

pratnji

iznesem clo

poljskog

nr.tZnika

posudu

sa

izmetom,

cLa

ie

opelem.

fracla

me

izvode, niko

ne

smije

biti

blizu

ganLe. Kriju

me...

Nakon

tri

clo detiri dat'n

straiari

me izvotle

i

vocle

u

hotel. Cini

mi

se

cla

je

apartman

u

koji me dovocle

na

tre(em

kattt,

tt

dnu

hodnika,

desno.

Na

vratima

broj

309,

Tu me

iekaju

trojica

isljednika. Pored one

dvojice

koji

su

me isljedivali u

Doboju,

jo5

je

jedan

sa bradom

i

u

civilnoj

odjedi...

Danas nisu

grubi

prema

meni. Govore

mi cla

je

nada

fu'mija

pred

kapitulacijom, da

je

pao

Maglaj, da su

pali Zavic\ovil, da

je

komunikaciia

dolinom

rijeke

Krivaje izmecht Olova

i

Zavidovica

pod

njihovom, ietnid-

kom

kontrolom.

Pu5taju

mi na

kasetofonu

tlaku. Cujem

razgo.vor,

na-

vodno

snimljen putem njihovih

prislu5nih

uleclaja. Dva mu5karca

govol'e

kako

je

i

u Sarajewr, a

i

u

Zenici totalno

rasulo,

kako

sr.r

Alija,

Haris

i

Culern

ielnidke

pjesrne

sa

kaselofona

105



Nosrm

se sa

njima

6ovor-

niJLvom,

reLorikom

,futil

-

EOSN4 I

Ganid

pobjegli

iz Bosne

i Helcegovine...

U

meni prvo

malaksalost

u

duii,

u cijelom bicu,

a onda

kao

da

mi

neko

Sapde:

"Nile

tako,

Irfane. Laiu.

Da

je

tako

ne

bi

k'aj

tebe

bila

tri

isljednika,

ne

bi

te

drZali

u

tom poloZaju.

To

su

KOS-ovske,

UDBASKE,

CnfUCff

laii.

lzdrii.. |'

Ne reagiram

na

snimak

tazgovoral na

njihove

upadice, komentare.

Sutim

pognute

glave.

0bradam se

Bogu

ctZ.S.

,

molim

ga

cta

me

obomZa

snagom...

Nude mi kahl'u i

cigalete.

0chijam.

Kitiem

cla

ne

pu5im

i

da

ne pijem

kahru,

Nagla5avam

"h"

kada izgovarum

rijei

"kahva".

TtaZe

od

mene

da

dam

izjaw za

televiziju,

kako kal:u

-

"Republike

sprske"

saPala, cla

pozovem

bo5njaik

narod na

mirnu pledaju njihovim

snagama,

kako

bi se

izbjegli

ve(i

gubici,

u

ljudstvu i dalytja

razarur\a

sela

i graclova. Traie

da se

pntem njihovog

rudija

obratim borcima

fu'mije

Republike Bosne i

Hercegovine

na podmdju

Teinja

i

Graianice.

Spomi-

nju i Maglaj

.

TruLe da od borac a

traiim

predaju

srpskim snagama.

Prije

clesetak

minuta

mi

rekli

da

je

pao Maglai,

a

sada

traie

od mene

da borce

Maflaja

pozovem

na

pledaju..,

0dbijam

ih

govoreii

da

na5i

borci

ne

bi

poslu5ali

ni

Ahju

lzetbegovida kada

bi

ih

on

pozivao na predajr.t.

Govorim

im

da smo se

u

na5emVijedu

zanacionnlnu

odbranu

1991.

godine

do-

govorili

da

niko ne

smije

niti

pozvati,

niti izvriiti

predajr.r,

ukoliko

docle

do

odblambenog

rata,

do

agresije

na

Bosnu i

Helcegovinu.

Meclutim,

uporno

me

nagovarajn

cLa

to

uiinim, da

je

to

kolisnije nego

cta

ginu

borci

i nevin narod,

0dbijam

ih

uporno.

Nosim se sa

njima

govorni5-

tvom,

retorikom.

Politiziram, traZim

prostol

zaizvla(enje...

Sve

traje jako

dugo.

Donose im nrdak i lakiju.

Jedu

i

piju pored mene. Ne

nude

me.

Zadovoljan

sam.

Pretpostavljam

i

zakljudujem cla

su

nezadovoljni,

da

svo-

je

nezadovoljstvo iskazuju i

na taj nadin. Dtago mi.

-

Nije

istina, Irfane,

5to

ti

pliiaju

-

govorim

u sebi

sdm

sebi...

Nije

istina

da su

pali gtadovi,

nije

istina

da su

Alija,

Ejup i

Haris

pobjegli.

Ni5ta

nije

istina

Sto

ti

detnici

govore.

NaSi

sigurno

stoje dobro

i

na fron-

tu...

Hvala

ti,

dragi Boie...

t06



LtANAt)rc

-

MO]AMA]KO

Po zavr'5ethr

jela

unose

im kahlr"r i nollt

bocu

rakije.

Piju kahru

i

nude

mi

rakiju.

Odbijam ponovo,

govoledi

da ne

pijem,

ai

da

pijem

cta

sada

nije vrijeme za

alkohol

ve(

za trezvenost,

Zeledi im i na taj

naiin

retolidki

dati

cto znanja da su u

iznuclici,

cla oni

ne

stoje

dobro, bar

u

onoj

mjeri

u

kojoj

to misle

i

Zele.

Htjedoh im

jo5

ne5to redi

u

tom

smis-

lu, ali

onaj

treii

sa

bradom,

civil,

tako

me

jako

udari Sakom

u

vilicu

i

oboli

na

pod.

Naodale mi

pado5e

na

pod.

Bio sam

pri

svijesti,

iako

je

udarac bio

veoma

jak.

Podigoh naodale

sa

poda

i

stavih

ponovo

na

glavu,

a

on

ih,

psujuii

mi

balijsku

majku,

strZe sa

lica,

baci

na

pod

i

izgazi

ih

(izmama.

Potom

me udari

Sakom

u

stomak. Povih

se

naprijed

a

on

me

doieka

koljenom

u

braclu,

pazatim

sa clva snaZna

uctarca

u bradu

oboli

nre na

pod.

Poku5ah

se

di6i

sa

poda.

Pomjerih

se samo,

a on

me diz-

mom snaZno udari

u

pledjelu

bubrega.

Izgubio

sam bio

svijest...

11r'obutlio

me

bio

zl'uk kamiona

blizu

garaie.

Cujem

glasove

iet-

lBnika.

Razgovaraju

sa

straiarem.

Ne

razumijem

Sta

priiaju. Potom

dujem

ponovo

detniiku

pjesmu

sa

kasetofona,

pa poslije

nje

jednu

od

onih ogavnih srbijanskih,

va5arskih,

ispod Satri.

Pomjerih

se

i

osjetih

da

sam

mokar i isprljan. Ne znam kada i kako sam se

npi5ao u

gade

i

ispustio izmet...

Leiim

u

polusmr,

pretuden, izmoren, izmttden, usl'an, upi5an.

Molim

se Bogu

i

zahvaljujem

mu

se

za sve.

Tijelo

mi

obamrlo, nateklo.

Posebno

jake

bolove osjedam u

precljelu

vilice.

Rukom

pipam

vilicu

i

pri

tome

osjedam

joi

vedu

bol. 0sjedam

hry

u ustima. Otkrivam

da su

mi

izbijena

dva

zuba...

-

Ziv

si,

Irfane, govolim

sam sebi,

sokolim

se.

Hladno mi. Zram da

je juli,

ali u

garuii,

na

betonu

mi hladno. Zora

se osjeda

u

zraku, miris

zore, miris

svitanja, milis

zemlje, miris ljubavi

pl'ema

zemlji

majci,

pre-

ma

Bosni,

a

r"r

mislima

opet ljubav, ctomoljublje, Bosna,

moji

najmiliji,

Miris

ljlrbnvi

prema

zemlli

ma1ci,

prema

Bosni,

r07



,lutir

-

EOSNA

I

moj

bo5njaiki,

narod.

Cutim

iz

sebe,

pa

u sebi

lijedi

uzvi5ene,

misli,

6utim

poeziju. Nosi

me,

izctiie sa betona,

izrLiie

iz

zatodeni5tva

njei,an,

topao

rodoljubni

stih...

IttrRISI I

ZVUKOVI ZEW^'E

Mirisi

opojni

zemlje moje

ime

i

dah

mi

sobom

oboji5e,

u

njedrima

mojim

se

griju...

DuSu

mi

grle,

sa

njom

pjevaju

i

piadu,

raduju

se

iz mene,

tuguju...

Mirisi

opojni

zemlje

moje

u

meni me nose,

s du5om

mi

druguju...

Mirisi

opojni

zemlje

moje

duboko

Live

i

ne

stare...

u

meni...

Miris

trave

sodne,

mehke,

dok

budi

se, buja

i zeleni

i

dok

poko5ena

sretna

spava,

miris vune

Zive

oprane

vodom

iz

bunara

mijeSaju

se

s

mirisima mlijeka

iz

stapa

i

i:ita

zlatnog

iz

hambara

.':""'

Zvukovi

zemije moje,

blagi

i

pjevni,

Zive

u

meni,

iz mene

se

duju...

Zvukovi

zvona i

ezana

skladna

su

molitvena

pjesma,

suZivotna

oda bosanska

u vederi

BoZiine,

u

vederi biage

Ramazana...

108



t\.Lst{ctltc - DRSGA

u'{oJA l,tAlKO EOSNO

Iz

mene

se ori

momadki

wisak

neobuzdan,

kikot

djevojadki,

krotki,

Sto uznosi, nosi

radost...

... I

pjesma

rnahalska,

topla

oko desme,

dok

pustu pjeva

mladost

kraj

majdinih

skuta...

U

meni

miri5e

behar

bajramski,

na

jelki

boZidna pahulja

snijeZna,

susjeda dobrog preko puta.

Zvukovi

avlija, kamena

i

vode

duju

se

iz mene

kao

pjesma

nepregledna,

zaidajna,

duga...

Pate,

raduju

se,

boleumeniivole.

U

meni

pjevaju

radost

i

tuga,

pjesma

u srcu,

u

du5i

rana...

u meni

se

grle

s

mirisom

zambaka,

kupaju

u

Sapatu

Badrvana.

Mirisi

zemlje

moje

i zvukovi njeni

muka

su

moja

iz razuzdanog

smijeha,

uspomene

sjetne, nostalgija,

Sto iz

mene ih

pjesma

ova

pjeva.

109



,fes[ii

- EoSNfl

1

I ovom

pjesmom

sluSam

ponesen

kako

zemlja

u

meni

diSe,

kako raste

i

buja trava,

kako

zemlja

samu

sebe

plodi,

kako

zemlja majka

rada,

kako

ispod

nogu mojih

snagu

Livota,

postojanj

a,

iz

utrobe

svoje oslobada...

Iz

moje

nedohvatne dubine

moje

me zemlje

nose

mirisi,

od

patnje

do

pjesme

radosnice,

od

ropstva

do

slobode...

Svom

svojom

Zestinom

mirisi

i

zvukovi

zemlje

moje

od

zemlje

moje zemlji

mojoj

stalno

me vode...

110



AJW{atuc

-

1v[O]A

frLryKo

1\rva

polovina

jula

mjesecn

1993.

gocline.

Zato(en sam

u

garuii

lBhotela

"Kalclial"

u

Tesli6u.

Ne

ulaze

mi isljecLrici

ved nekoliko

dana.

Gotovo

svake

nodi

straiari

pu5taju

nekoga

od

ietnika da

me istude,

ispLebija.

Cujem

ih

pred

vratima

ganirc,

govore:

-

Dobro

ga

istr,rci,

ali

ne

smije5

ga

ozlijediti.

Takovo

je

nareclenje...

Ulaze u

garciu, psuju

me,

vrijeclaju,

nuivajv

Turditrom, balijom.

Ne

reagiram, ne

odgovaram. Poku5avam

da

se

kontroliram. Nastojim

dame

vodi razum,

cta

ne

reagiram osjedanjima, srcem,

a

tako

bih

volio. Boli

me

svaki dio

tijela.

Cini

mi

se cta bi

me

manje

boljelo

kad

bih

im

se

verbalno, rijeiima

suprotstavljao.

Tu

su oni

veonta

tanki a

ia

sam

jak.

Ipak

savladujem

osje(anja.

Na noge

gotovo i ne mogu. Cjevanice

obje

noge

kao

da su

mi

slomljene.

Bole me

br"tbrezi,

gructi,

prsa,

rebra. Glava

mi

je,

mislim,

crna.

Nemam ogledala

da

se

vidim.

Dlago

mi

je.

Stalno

sebi

ponavljam:

"Mola5

izdriati,lrfane. Ako

je

sucteno

da

podlegneS, to

je

Allahova

odluka,

to je

njegova odreclenje,

to je

i

kazta,

i

opomena

i

nagrada.

Sve 5to

ti

se

rle5ava,

od

Boga

je...

lzclrii, na5i

sigr"trno

ne

stoje

loSe.

Da

je

onako, kako

oni

pridaju, laZu, ne

bi

te tukli, vrijeclali.

Oni

su

poraieni,

oni su

poniZeni..."

Prihvatam kao

oruZje

i

protiv

detnika

i

plotiv

sebe samog,

filozofiju

pozitivnog

mi5ljenja,

paffiotizam,

domoljublje,

ljubav,

molinu

Bogu

dZ.

5.,

rzgovor

sa

Bogom.

Sretan sam Sto uspijevant

i zahvaljujem

se

moli-

fvom...

r.

A

okolo

iujem

psovke,

dernjavu

neartikuliranu.

Pijani zadah

ietnidki

kao

da dopile

i

u

galaZu,

kao

da

ga

beton

zraii.

Pjesme

detnidke

mi

vi5e

ne

smetaju.

Cujem

ih.

Cujem, slu5ajudi ih,

i

pjesmu

u

sebi,

iujem

Bosntt

majku,

domovinu. To

je

najljep5a pjesma, to

je

pjesma

nad

pjesmama.

Pa mi laKe

biva,

pa

snainiji

bivam

kad na

Bosnu mislim.

Stihove

joj

pletem

u

mislima.

Nemam

iime

da

ih

i

na Sto da

ih zapiSem. Zaboravim

ih,

jer

se

kaleme

jedan

na

drugi.

Dlesme

delniike mi

vr3e

ne

omelgu

ltl



,tes[it.

-

E1SNA

I

-

Iznijedu

ih u duii

svojoj

saklivene

ako

Bog

da,

ako

ikad

sloboclu

udahnem,

ako ikada Bosnu

sloboclan

ltdahnem

-

govorim

sam

sebi...

I{IKOG

ITO

TEBE

BOSNO

MOJA

NIKOG

K'O TEBE

BOSNO

MOJA,

NIKOG

K'O

TEBE

MA.IKO

MOJA,

NIKOG

K'O

TEBE

Zrvo:rn

MoJ...

Ni tako

siromaine

i

posne,

a tako

bogate

i

piodne...

Ni

tako

twde

i

Prkosne,

a

tako

mehke i cedne...

Ni tako

opore

i

ljute,

a

tako

drage

i

slatke...

Ni tako

gorde

i

ponosne,

a

tako

miie, umiljate...

...

NA

SVIJETU

OVOM

NITI

JE

BILO,

NITI

IMA,

NITI CE

JE

IKAD

BITI...

Kierko

zemlje

i

neba

prkosom

svojim

vjedno

sjaj,

k'o

pupoljak djevojacki

u

kolu,

kad

procvjeta

maj...

O

BOSNO,

BAJKO

IZ SNOVA,

O

BOSNO,

MAJKO

SOKOLOVA...

112



tt:tM{{n4c

-

MorA

x'[HKo

,tsos^{o

z*rislin

cla

sam

bio

proveo

l0

-

12

clatia

u

zatoieni5hnt.

Polovirta

Iftlirjula

1993.

DrZe

nrc

joS

zatodena u

galaZi

hotela

"Karctial"

tt

Teslidu. Kliju me...

Ponovo

sttaiari

doliue

po metle

i

vocte

nte

tt

vei

poznat

apartman

309

na tledem katr.r hotela

"Kt'dial".

Gore me

dekaju

defvolica

isljednika.

Meclu

njima

su dvojica

koji

su

me vci

u Doboju

isljcclivali. Dokr-rdujern

iz njihovih

povremenih

nekontroliranih

privatnih t'azgovot'a

i

ntectt-tsob-

nog

obradanja

cla su

iz Banjaluke, cla

su

K0S-ovci,

BTZBJEDNJACL

PTr

Zargonu zaldjudujem

da su

oficiri

JNA.

I

ja

sam

bio

kapetan

pne

ldase

u

rezerryi

JNA,

a

prethodno pitomac

Skolc

lezerrynih oficira

u

Biledi.

Poz-

najem

im

rjeinik. Dnrga

dvojica

su

novi

ljudi.

Jcctan

od

njih

je

nelto

stariji.

Procjenjujem da

mu

je

ol<o

40

godina.

Crn

je,

punih

obnza

sa

clobro

njegovanom

gustom

dctnitkom

bractom.

Dlugi

je

neito mladi.

lzcirZnL

ces r

Procjenjujern

cla

ima

36

-

37

goilina.

Kosit

n.ur

je

svijetlo-smccla,

izr-az

ovct,

k'hne

lica

leclen,

tipidna

nrsha

KGB-ovska

"faca"...

Govolim

sebi

potpr"uro

uvjercti u ono

Sto

govorim: lzdriat

ie5

i ovo,

Irfane.

Ni5ta ti ne

mogu. Mogu

te muditi,

mcrgn

te

ubiti.

Sve

je

to BoZije

odreclenje,

Bolija

odluka...

Ispituju me i

biljeZe svaku

lijed. Trai.e

la,

im

kzriem

Sto

sam

raclio

gotovo

odpodetka svog

Zivota.

Govorim

sebi:

Ako oni

imaju Zivaca

i

sttp-

ljenja

za

tebe,

Irfane, imaS

i ti

za njih...

Ispituju me

o

loditeljima,

o

porijeklu,

o

loclacima

i njihovom

pori-

jeklu...

Sve

znaju i

bcz

mojih

odgovora. Nosim sc sa

njima. Pitaju

me

za ntoje

politiike poglede,

za noje miSljenjc o

vojno-politiikoj

situaciji

na terenu,

a

ia

rm

odgovaram:

-

Palo

ieiepk.

Pali

su

Zavidoviil,0lovo,

Maglaj...

Odekujeni pad

TeSnja,

Zenice,

Sarajeva,

Tuzle.

Alija, Ejup

i

Haris

su

t13



lvlqlkLr

srno Li

i

seslriia

doveli

iz

logora

LI\/o

te-sl.if -

EOSNA

t

pobjegli.

Kod takvog

stanja

stvari,

moji

politiiki

stavovi

potpuno

se

podudaraju

sa

vaSim...

-

govor'im

im,

pomalo

i

likujudi.

Ne

pretjerujem

u

tome,

kontroliram

se.

Efekat

je

mnogo

bolji Sto sam

smircniji

i hlad-

niji...

-

Majku

smo

ti

i

sestrida doveli

iz logora

HV0, iz

Zeph.I

oni

su ovclje,

tu

Tesliiir,

u zatvolu.

Ako

budei

saradivao,

dozvolidemo da se

vidite,

slet-

nete

-

govori

mi

major iz Banjaluke.

Priklivam

iznenadenje

i ne

oclgo-

varam

uopde na tu

upadicu.

Ne

znam

da

li me

provocira,

Sto

Zeli

time

postidi...

Tog

dana

su

me

dugo

isljedivali.

ZnaIi

su cla

me

lat

bio

zatekao rn

sluZbenom

putu

u Njemaikoj, da

sam

tamo vrlo

desto ocllazio

radi

os-

nivanja novih

ogranaka

Stlanke

demokratske

akcije,

da

sam

postojede

ogranke uvezivao zajedno

saZajerlnicom ogranka SDA za

Evropu,

da

smo

prikupljali

sledsfva

za

odbranu,

za

kupovinu

oruija, sreclstva

veze.

ZrnIi

su

i

spominjali

mi

imena na5ih

istaknutih

aktivista

u

inostranstru, kao

Sto

su

Dievad

Salclid,

Adem

Nibali6, Abdulah

Nanii,

Teofik

Velagid,

Zuh-

dija

Be5o,

Adem Balkan,

Sulejman

Kalauzovi{

Ramiz

Be(ar, Hasan Ha-

diihamzi{

Mustafa

Klanco,

Kemal

Crnac,

Hazim

Rizvo

"Barclak",

Semrir

Muli6, NdaDairlii(.

Salko

Droce,

Zaim

Vukotid,

Bakir

LipovaIa, Abdulali

Ttr5iid,

Sefket

Z:ul<t(,

Salko

Dumanic,

Rasim Beiar,

Muharem Delali6,

Hasib

Sahovii,

Mujo

Ledina,

Mina

Delii, Mustafa

Vugclalid, Veleclar

iz

Mirrhena, Nija DZehverovi6, Hazim

(izmi(,

Sabit

Maka5, Ibrovid iz Ahena,

Mr.rhamed Kulaiin,

Mujo

Isid,

0sman

Suta, Abclulah Dedi6

iz

Luxembu-

rga,

Famk

Kolonid, Hana

Ko5devid,

Sakib

Tulkuievid

iz

Luxemburga,

Pa5aga

Sabanovid,

DZemal Hasanclii,

Abdulah

Softid,

Sabit

HactZipaiic,

Hamdija

Sejdi6,

Ishak

Ne5evii, Omerika iz

Manheima, Atif

Javor,

Agan

Nuhanovid,

Esad

ftrr5umovid,

Ibrahim

Mujanovid,

Hasan Kalovii, Nrmet

Marid, Kemal

Mujagii, Krasniti

Kaba5,

Mujo

Spahid,

Kasim

Brkid,

Hasib

Murtif i ch'ugi,,,

Pitali

su me

u kojoj mjeri

sam

sucljelovao

u

naoruZavanju

Muslimana

(Bo5njaka)

u

Bosni

i

SandZaku, kakva

mi

je

bila

uloga

r.r

osnivanju

PA-

n4



AJANAfiC.

MO:]AM4.]KO

EOSNO

TRIOTSKE LIGE,

formilanju

ZETENIH

BERETKL..

Rekao

sam

im,

pre-

tliodno

odluiiv5i

u

sebi

da

im

ne5to

i

It.aiem,

pretpostavljajudi

da

dosta

toga

i znaju,

da sam

veoma

malo

sudjelovao u operativnim

poslovima

pli

naoruZavanju,

cla sLr

to

ladiii

clrr"rgi,

mlacti

ljucli, na niZem nivou.

-

Ja

sam

u

to vrijenie

l"adio

u

Beogladu na

poloZaju potpredsjednika

SkupitineJugoslavije

i bolio

sam se za

oduvanjeJugoslavije,

ali u

novom,

pravednijem

demokratskom

obliku.

Jugoslavija

je

bila interes Muslimatra

(Boinjaka).

Ru5ile

sr.r

je

velikosrpske

i

velikohrvatske

snage, a

posebno

velikoslpske

uz obilatu

potpolu

tzv.

Jugoslovenske

narodne

armije

i sry-

skih

generala.

0d

150

generala

samo

je jedan,

i to

imenom i

plezime-

nom

Muharem

Fetahagii

bio

Musliman

(Bo5njak)...

A

trcbalo

ih

je

biti

viSe

od

20...

Jugoslaviju

su sruSili Milo5evii

i Tlrclman, i

o

tome

su

se

bili dogovorili.

Nisu

se bili samo skrZili o

podjeli

"plijena",

pa

su

zbog

toga zaratili.

Borio

sam se

zajedno

sa

svim

dlanovima

SDA

na telu sa

preclsjenikom

Nijom Izetbegovidem

da iloclc clo dogovora o

ustrojstlu

Musirnanr

love,

demoklatske

Jugoslavije

po

mjeri

svili

njenih narocla.

U

program-

(E'osnlact)

sLr

skoj rleklaraciji SDA

stoji

neclvosnisleno

cia

ie

se

SDA

zalagati

za

"ra-

bili

Solovo

cionalnu

ferleracijr,r"

u

kojoj

ie svi

narocli

biti

potpuno

ravnopravni...

ka-

bez r.ledne

d:i

smo

vicljeli

rLa

jerat

klenuo

u

Hivatskoj znali smo

cla

ce

se

pro5iriti,

pLr3ke

pl

i

umjestiti

u Bosnu i Hercegovimr. Tacla

smo se organizirali.

Folmirali

:n10

u

julu

mjesecu

1991.

godine

VUECE

ZA

I'{ACI0NAfNU

0DBRANU.

Bio sam dlan Radnog

predsjedniSna

na tom

skupu

i

prectsjeclavao

sanl

nu zajedno

sa

ostalim

aktivistima

SDA

na

delu sa

predsjednikom

Izet-

bcgoviiem. Vijeie

smo

formiraii u

ftuikciji

pripleme

muslimanskog

(bo5-

:ij;iikog)

nat'oda

u

Bosni

i

Helcegovini,

ako

se agesija

JNA

iz

Hrvatske

lrenese

i

na Bosnu

i Hercegovinu.

Muslimani

(Bo5njaci)

su bili

gotovo

hez ijedne pu5ke.

Goclinu dana

ranije Dulakovidevi

komunisti

su svo 01'u-

rre TERITORIJATNE

0DBRANE

iz

svih

opiinskh

konandi

preclali

na

"iltr-

',r.ilje"

tzv.

JUGOSIOVENSKOJ

NAR0DNOJ ARMIJL Tako

su Dulakoviievi

iununisti

lirzor^ui,ali muslimanski

(boinjadkr),

a

s

njim i

hrvatski narod

-.

Bosiri

i Helcegovilri,

znajul

da de

JNA

i

srpski

oficiri

u

JNA

naoruZati

Jr: zuba

srpski

narocl i

pripremiti

ga

za sudcjsfvo u

aglesiji na

Bosnu

i

Hercegovhir.r...

t15



Oqecan

u

.sebi

civa

dovyeka,

u

1.^dnonr

biiLr

ciw bica

fe-<lt

-

EOS1'{A

I

Nisrr

me

tuldi

tog clana.

Pustili su

mi, rept'otlttcirali

samo

rhzgovor

snimljen,

na kaseti

izkogase

moglo razumjeti

ktko

dva

mrt5karca

fiLzgo'

varaju

0

mome

zarobljavatjtt,

kako

spomirtju

Te5anj i Zenicrt,

te kako

clo

razmjetie nede

modi doii

jet'

"Sarajevo

nije

zainteresit'atro

za'

os-

lobaclanje

bfanaAjanovi6a..."

Z:nao sam cla

jetoltti,

da stt

to

snimili

tt

ielji

da,.mi

snimak

leprocluciraju,

kako

bi

me slomili

i doveli

u

poloZaj

da

plistanem

salaclivati

sa

njima.

Nisam

reagirao

na

to.

Sutio sam. Oni

su

mi

istakli

cla

imaju

saznanja

kako

moji

nisu

zaitrteresovatri za

mene, kako

stt

me

zaboravili. Prihvatio

sam

tada

igru, tekiwSi da

ie

to

vrlo

vjerovatno,

te cta

sr-t

tl

pl'4ru.

Nisam

htio oponirati

njihovom stavu.

0cijenio sam

cla

je

efektniie

ako

pokaZem

da

ga prihvatam.

Stalrio

su

mi,

medutim,

u

mislima

brujale

rijeii majola

da

su

tz

i,e-

pda

doveli

majlnr

i

sestliia.

Nisam bio

naiisto

da

li

cla

povjerr-rjem

u

to

ili

rie.

Zaldjufio sam

cta

je

sve

moguie.

Nisam

ih

pitao

nijta

povoclom

toga"

dekao

sam njihov novi

potez...

Bilo

mi je

teSko.

Majka

mi je

bila

rr

poznim

goclittama,

slijepa

starica

od

77

godina.

Sestlii

mi

je

joS

kao

ctjeiak

ctoZivio

te5ku

povredtt

i

izvacleni

stt

mlt bili

jedan

bubleg

i slezena.

Sekirao

sam

se

za nillt, ukoliko

sr.t

ih

zaista ctoveli

iz Zepadkog

logora

i

zatoilli

u

Teslidu...

Prrcl

veder

su

pozvali

sffaLare

cta

me odvecltr

u

hotelsku

gataiu. Legao

san]

na svoje

palete,

na

spttZrtt

i na konjskr.r

dektt.

Pola'io

sam

se

dru-

gon'r.

Vedem

koja

je

bila

u

posr.rdi

klaj

paleta trisanl

ni

vidio..'

LeZim

u

garali.

San

mi

neie

na

odi.

Noi

je

tiha, blaga

ljetna.U

gartii

na betonu

mi

je

liladno.

Nigclje

clreta,

topline.

Oko

mene,

ispod

mene,

iznact

mene santo

beton

i

gvoZcle. Bolim se

sa

sobom.

0sjedam

u sebi

clva

dovjeka,

u

jeclnom

bidu

clva

bi(a, dva

suprotstavljena

pola,

treki

tteo-

cloljivi,

neopisivi

naboj.

Na

tt'en

malaksalost,

pa

ouclit snagu.

Pa se drZim

zanjv,0$6ent

se

njome,

lcto

cta

se ogtdem

slobodom"'

-

U

slobocti

je

snaga.

Iz

suage

sloboda

se

oslobada."

Snaga,

sloboda...

1t6



L|ilt{Otltc

-

t{olA MAIKj

Moraju

skupa

jer

tako

ho6e

ljubav.

A ljub,w? Ljubav

je

i

snaga i

sloboda.

Sve

to

zajedno.

Sve

sc

ruda

iz

ljubavi.

Ljubzw

je

najuzvi5enija. Ljubav

je

riajvedi Boiji

cLar. Ljubav

pokleie

sve... Najveii cvijet ljubavi

je

sloboda.

Ipak

sloboda

je

iznacL

i

pLije

snage.

Iz

slobode se sliaga oslobacla,

izljtt-

bavi

sloboda... A ljubrw?

Ljubav

je

ipak

na

pt'vom

mjestu,..

-

govorim

u

sebi sam sa

sobom... A ljubav? Ljubav

je

najvedi,

najmilosniji

rlar

Boiji...

\1i

u

pravu

je

i veliki pjesnik

Ivan

Gundulid.

Najijep5i

njegov

stih,

najljep5i

stih

uop6e,

je

njegov:

"..,

0

lijepa,

o

ctraga,

o

slatka slobodo,

ttar

u kom

sva blaga

vi5nji

Bog

nam

je

cl'o..."

Otvorim odi. Mrak

swrd oko

iltene,

ali

razaznajem

konture

oklopa

koji

je

oko nrene. Betonska garuLa,

beton,

ieljeznagaralrutvrata,'tel1ezo.

Sve

nriliSe

oko mene

naieljezct, na

beton. ielija

ima

svoj

milis,

ielija

rma

svoju

ledenu

clu5u...

A

napolju,

a

oko

nje?

Oko

nje

sloboda

Sto

Bos-

non

se

zove.

I

opet

stih

mi

topao

klijepi

du5u.

I

opet

pjesma

mi

u

nrislinra, u

bi6u cijelom

koli

kolo.

-

Iznijeiu te, pjesmo,

u

meni zatodenu.

Oslobodit du

te, pjesmo,

svo-

ronr slobodom, ako Bog

dA.

Ruka de

miizvezati

sputan

stih

Sto

zatoiih

ia

u

sebi.

I

on

ie

sa

mnont ugledati

slobodu...

-

Saptao

sam u

sebi,

PJESFTA

SLOBODI...

Zapjeni, z

alttbori Bosno,

rijeko mila

probistrena.

Srebrnom

pjenom

djevojadkom

zafievaj, prowjetaj...

Lipanjskim

cvijetom mehkim

naslikaj

Zubor

svoj dio,

krotki,

nebo

plavetno

sobom

ocaraj...

A ljLrbav'/

$rbav

1e

i

snqgn

i

slohc-dir

u7



teslit

- EOSNA

I

Zapjeni,

zaLubori

Bosno,

rijeko

mila

pjesmom

okuPana.

Ljubavlju

bagrema

i IiPe

Zubor

nek ti

miri5e...

Proteci

pjesmu

na5e

radosti,

PJESMU

SLOBODARSKU

du5a

da

ti

slobodom

Prodi5e...

Poleti

ptico

ranjena

nad

zemljom

mojom

izmudenom,

nad

Bosnom

majkom

ranjenom

i

Hercegovinom,

sestrom

joj

miiom...

Krilima

svojim

SLOBODU

RMMAHNI'

stih

moj

domoljubni,

sjetni

cvrkutom

svojim

nebu

uznesi...

Pokloni

ga

Bosni

majci,

suncu,

nebu,

Polju

Zitnom,

kamenu

surom,

Sumi

zelenoj

i

bistroj

vodi...

ZaplevE

sa

mnom

Ptico

ranjena,

SLOBODNA

daru

BoZijem,

SLOBODI

118



\IIOIA

.,ge

znarn koji

je

datum

bio

tog

ctana.

Tekao

je juli

mjesec

1993.

Jf/wogao

je

biti 20.

0dkako sam u

Tesli6u, isljeclivali

su

me

desetak

prrta. Isljedivanja

su

vrlo

teika i naporna. Zanima ih moja

aktivnost

u

toku 1991.

i

1992,

U

tolnr 1991.

bio sam

rla

duZnosti

potpledsjeclnika

Skup5tine

Jugoslavije,

te

u

1992.

do k'aja

februara, kada

smo

mi,

svi

predstavnici

Bosne

i Hercegovine u Federaciji

Jugoslavije,

pol'udeni

sa

svojih duZnosti

i

vradeni

u

Bosnu

i Hercegovinu.

Zna)v

da sam sudje-

lovao

u

osriivanju

Patriotske lige BiH,

lta.to

i Zelenih

beletki, da su

mi

oba sina

plipactnici

Zelenih beretk. Znaju da

mi

se

stariji

sin zove

Edin,

a

mladiJasmin. Znaju

im

drugove i

prijatelje koji

su

takocler pripadnici

Zelenih

beretki.

KaL:u

da su

mi Edina

zalobili

na

rati5tu kod

Visokog

i

da

je

njegova

suctbina u

mojim

rukama.

-...

Sa

nama

je

i

Selim

Be5la$i,

gradonadelnik

Tuzle.

Bosna i Herce-

govina

je

podijeljena

izmectu

Srbije

i

Hrvatske

-

govore

mi.

Nastojim da

ne

upadam

u

zamku, Sutim

i

ne

reagiram

na

provoka-

ci1e. Znarn

dalaiu.

Poznam dobro K0S-ovske

I

UDBASKE

metode. Dvo-

iica

isljednikaizBar\aluke

me ne tuku.

Povremeno su sa

njima

Du5ko,

nani"Zenga"

i neki

Andrija, obadvojica izDoboja.

Yvaht

da

je

nadelnik

Centra SluZbi bezbijednosti

njihovog

samozvanog

Ministarsfva

unutra5-

njih

poslova.

Povremeno

dolaze

ona dvojica

isljednika u

civilnim

odje-

linra.

Oni

su

posebno

oknrtni

i

ciniini. Do5li su,

lrcliu,

sa

Pala. Pri

sva-

kom isljedivanju, koje traje

dnevno

najmanje

deset sahata,

tuku me

svi

osinr

ctvojice

"bezbjedniala"

iz

Banjaluke.

Tuku me,

ali

ne

prrmlafuju.

Podnosim

s

mukom... Naveter, nakon

isljedivanja u

hotelu,

kada

me

siedu u

garaiu,

poiinje prava

mora.

Gotovo svako drugo

vede

stlaZari

upu5taju

po

dvojicu,

trojicu

detnika.

Oni ulaze u

ganiu, psuju

me

pljuju,

zatim me

premladuju...

Leiim

na

paletama.

Napolju

pada

kiSa.

Pada

od

juder.

StraZari se

is-

pred

garale

smjenjuju

svakih

dva

sahata.

Mislim

da

je

pro5lo

10

sahata,

da

je

blizu

11.

tjeto

je,

juli

mjesec

teIe, a

hladno

mi

je.

Oslabio

sam.

NasLo.pn

da

ne upadam u

zamhr

t19



,lo3 ne

vrcllm

malhr,

a vrdim

1e,

osjeinm

-1e

'lestiL

-

EOSA1T

I

Izgubio

sam

mrlogo kiloglama.

Vidim

na

sebi.

Nemam

snage,

nc

kleiem

se.

Kriju me

od Tesliiana,

od radnika hotcla

"Kat'cliitl". Ne izvode

me

na

obaveznu

zatoieniilnr

Setnjr.r.

Cijelo

vrijente

sanl

u samici.

Ikrda bih bio

sa

dlugim

zatoienicinta, zalobljenicima,

bilo bi

mi

mnogo

lak5e...

Dok

razmiSljam,

leZedi izmuden

i

nemoian,

otvaraju sc

vrata

garaie.

StlaZali

rhe

pozivaju

cla

se dignem

i

poctem

r,a

r\ima. DiZem sc s

velikim

naporom. Nemam snagel

pa mc

rocte.

Uvedo5e

me u

apat1man

bLoj

309.

tl

rijemu samo

major . Kai,e

mi

da

nrogu

cta

se

ttmijem u

larpatilu i da

uzmem

disto

rr,rblje,

hlaie

i

koSulju.

Donijeli

mi

i

nelvrkav

kratak

dZem-

pef.

-

... Majka

de

te

clanas

posjetiti.

PoZuri,

umij

se,

presiuci

i

budi

pametan.

Poslu5ah

naleclbr.r s

nevjcricont

i

zebnjont.

-

Zalto stt

mi

majkr"r cloveli

ir,Zep(.au

Teslii,

postavih

sebi

pitanje

ine dobih

odgovor'.'.

Nakon

sahat

vrcmena

tt

sobrt

se

vt'ati

major

i

reie

cta

ni

za

pet mi-

nuta

dolazi

majka

sa

sestri6em,

te

ita

je

trebam

clotekati

tr

ltodniku...

Stojim

s2m

u sobi

i

oclgovalanl

na nepostavljeno

pitanje...

Pt'intjenjujtt

sistem

hladno

-

toplo.

Tukit

me,

pt'emladujtt,

vrijeclajr.r,

poniZavajr-t,

pa

se

oncla

izvinjavaju.

Danas

gh,rme

cloblotu

iblagost

prema

rneni.

Dovode

mi

majku.

Zar

su

je

cloveli

sa sestridcm

iz Zep(,a?

Za5to

su

je

doveli?

Samo

zato da

bi

me

pomoir.r

nje,

maltrctilajuii

slilepu

seclamdesetsed-

mogodiSnju stat'icu,

poku5ali

staviti

pod

svojtt

kontt'olu

da bih

sat'aclivao

sa

njima...

Pozivaju

me

u

hoctnik,

izvode

pred vrata. Hoctnik

je

tzrpeciran,

hotel-

ski,

zavojit. Cujem

glasove

i

Sttmove

hoda.

JoS

ne

viclim majku,

a

viclim

je,

osjedam

je.

Sve

nas

jako

voli.

U

zattnie

vlijeme

posebno

ievezarnza

mene

jet'

sam

preteZliije nego

u

Sarajevu,

zbog

poslovnih aktivnosti,

Zivio

sa

rrjom tr

Zepdu. A

onda

se

tt

hodniku,

iza

zavoitt,

pomoli moja

majka.

Veoma

spolo

korada. Vodi

je

pod rtrku

jedan

mlacli detnik.

Sijecta

kosa

nametljivo

se

istiie

u

polutami hodnika.

Glava

pognuta,

tijelo

pogl"ll€no.

120



LLANU/IC

-

MotAMryxo,BosNo

Suze

mi niwim

nekontrolilano.

Nije

me

stid.

Mu5ka

sujeta se

pogulila

ru

meni

pred

stalicom,

precl

pogurenom

majkom.

Ne sticlim se

suza.

Ponosinr

se

njima. Ponosim

se

ijubavlju i tugom

koje

izviru

iz nre:ne,

iz.

odiju

mi.

Uvladim

zlak

rluboko u

pluia.

UcliSem

ga

dugo,

dugo. Prilazim

nrajci i dotiiem

joj

rukom naitlakticu,

anajka

mi se

prertu

blago,

majii-

nski.

Pognuh

se

i zagrlih

je.

Osjetim da

nre miri5c, da

me

ucliSe.

Blago

je

stislcrm objema

nrkama

u

predjelu

ramcna

i ljubim

je

u

clesnu

jabu-

dicu.

lice

smeZurano, staladko,

rajrLraie, majiino.

Gllim

je

kao

pjesmu

kacl me

ponese

u

gruclima,

kao majku

chagu,

kao

Bosnu, domovinu

jedi-

nu...

I ni5ta

ne

govolim

i ni5ta

tie

govori

mi

ni majka.

Sve

govolimo

sti-

skom blagim,

clorlirom, sve

govolimo

tlahon'r

toplim,

ustleptalim.

Sin

i

majka u zagtljaitt,

sin

i majka zatodenici

u

isti tlen... Pt'ct"tzimam

majku

od dehrika

i

vodim

je

lagano

u sobu. Dok

je

uvotlini lagano Woz

vrata,

pita

me:

-

Gclje

si 0v0, sine,

gdje

se

mi nalazimo...

-

U

Teslidu

smo, mama

-

octgovaram

joj.

-

Ima nas viSe

ovdje,

pre-

govaramo.

Nije mi lo5e, clobrc sam.

Spu5tam

je

na fotelju,

^

rz^ sebe

iujem

glas

sestlida

Aclisa. Adis

je

stalno

Zivio

sa

roditeljima

i btatom,

sestrom

mi

Nadom,

zetom

Suadom

i mladim

sestliiem Danisom,

u

Zirvicloviiima.

Sa

mladim blatom

se

mi-

jenjao

i

povremeno

boravio

u

Zcpiu,

pazeil

majku. Zat\esio

se

u

vlijeme

sukoba, u

vrijeme poclmuklog

nlLpadiL HVO-a na

Armiju BiH,'u

Zepdu.

Zzjedno

sa

mnom,

sa

kom5ijama,

sa

bolcirrra

319.

bligadc

Armije Re-

publike

Bostie i Helcegovine, iako

invalid

i vojno neposoban,

borio

se

cijelo

vrijem

e.

Zajerlro

smo

i

zarobljeni.

I

njega

su

iz

Zepia

u

Teslii

doveli

sa

majkom... Razgovaramo

o

obiinim

stvarima.

Pitarn

ih,

pitaju

me, kako

su,

kako

sam.

Pitam ih kako

su

i

kucla

su

rto5li...

U

neko

doba

majka mi

govoli:

Sin

i malka

zntoienici

n

rsLr Lren

t21



Nisu

svi

Srbi

zlotinci

tushn

-

E2SNLl

-

Budi

pametan,

sine, u

tom

pregovaraniu,

ali

vodi

raiuna

o sebi

i

svojima. Najpredi

si

sebi

i

njima.

Nekada

je

dobro

i

popustiti...

Dok mi

to gorori

i

clok

je

gledam

sa tuclenjem,

majka

mi t'ukom,

kaZiprstom

pokazuje

svoje

rrho.

To

ponavlja

vi5e

puta,

a

glavom vrti

lijevo

i

desno

i

pri

tome nabile

obrue.

0bjema rukama,

kaZiprstima

poktzuje

prema

do5kovinia

plafona.

Razumijem

je.

Sretan

sam. Majka

mi

pamet-

na,

visprena. Moja majka zna

gdie

se na\aai, zna u

kakvom

sam

poloiaju.

Jedno

mi

govori,

jer

pretpostavlja

da se nai

razgovol'

snima

prisludnim

uredajima,

a drugo

Zeli.

To pokazuje

mimikom,

rukama,

plstima...

Gledam

majku,

gledam

sijedu

staricu.

U

njoj

i

laoz nju Bosnu

vidim,

sudbinu

u

njoj

gledam

i

ditam,

Bosne

nam

majke,

domovine

jedine.

Sudbinu

naiu

bo5njaiku

gledam

u

majci...

Na

Sto

je

spreman

stoljetni

nam

duSmanin,

pagan

bizantski...

Kako

da

ga

zovem,

koje ime da

mu

dam,

pitam

se,

traie(i

ga,

ffaied

naziv za zlodin.

Ako kaZem da

ie

zlo(in

SRPSKI

da su

zloiinci

SRBI,

nedu

biti

pravedan.

Nisu svi Srbi

zloiinci,

nije

preteZniji

dio

tog

nacionalnog korpusa.

Veliki broj

Srba zaveli

su

is-

tinski

zlodinci, njihovi sunarodnjaci,

Srbi su

moZda

podloiniji

manipu-

laciji i zavodenju od strane

zlo(inaca,

svojih

sunarcdniala.

Podesan

stt

medij

za indoktrinaciju.

Zlotinci

i

voZdovi

su

im u

gene

usadili

patolo5ku

mrZnju

prema

drugima,

posebno

prema nama

Boiniacima. Veliki

broj

ih

ie

Lelian

osvete,

Lelian

da

se

ta vi5estoljetna

mor^ N^n

K0S0VSKI

P0RAZ

pretvori

u osvetu

i

iznudi

zadovoljenje,

satisfakciju.

To

ne

mogu

postidi

prema

Turcima

koji

su

Sest

puta

brojniji

od

Slba,

a

vi5estruko

jaii

u

ekonomskom,

vojnom

i

svakom

drugom

pogledu.

Mogu,

i

to

dine

prema nama koji smo dolaskom

Turaka

na

naSe

prostore,

od

Turaka

primili

Islam

i

kloz

stoljeda

ga

penetrirali

tt sebe,

u svoj

duh.

NaSa

snaga

i na5a

postojanost

izvire

i

temelji

se

na ISLAMSK0M

DUHU.

Da

nije

tako,

ni Tulci ne bi

primili

Islam.

I

otri

su

ga

primili

i to

od

Arapa

koje su

kroz svoja

osvajanja

pokorili.

U

toj istini

sve

je

redeno.

Osvajaii

su

primili

vjeru

od

onih

koje

su

pokorili... To

je

snaga

Islama

i islamskog

duha,..

U nama

Srbi vide

Turke,

a

ne Boinjake, prui autohtoni

bosatrski

na-

122



AJAg{slfis

-

tutoInMllKO EOSN)

rod,

a ne Bo5njake

islamske

rjeroispovijesti.

U

nama zloiinci

iz

srpskog

naroda vide

Turke, na

nama

iele

da

iskale

poclanidku

osvetu,

staru

viSe

od

petsto godina.

Na

nama i,ele

da

iskale

svoju

antilaldansku,

pagansku,

primitivnu

i zlu narav,

mrZnju...

Gledam

majku

vlainim

oiima

i

Sutke.

Ako

progovorim,

ako

zhem

da

progovorim,

iz mene

6e

buknuti

erupcija

bola

i

tuge...

Slu5am

je

i

Sutim.

Iza zaviese,

u mraku njenog

slijepog

pogleda

krijem

se,

krijem i

svoju

i

njenu

patnju.

LaKe

bi

mi

bilo

kada

bih

zaplalrao, kada

bih se

otvorio,

ali

ne

Zelim

da

njoj

oteiam. Njoj

bi

tada

bilo

joS

teZe.

Bolim

se

sa

so-

bom...

A

ona... Razumije me,

plida,

ne zastajkuje, kalemi

pritu

na

priiu.

Priia mi

obiine,

tlivijahie

pride,

pomaZe

mi...

Ponosim

se

majkom, ponosim

se Bosankom,

Bo5njakinjom...

Gle-

dam

je

uporno.

SteZe

Sake

i

drZi

ih

u

visini, majtinih,

svojih

grudi.

Sve

razumijem.

Hode

da mi kaie

stegnutim

Sakama

na gnrclima:

-

lzdrii,

sine,

izdrZi.

Budi

jak,

postojan.

Sudbina

na5a

bo5njaika

to

od

tebe

traii...

Na lastanku

mi

ponovo,

i

to

glasno

govori

a

kaZiprstom

desne

ruke

pravi

horizontalne pomake

lijevo<lesno:

-

Pametan

budi,

sine.

Sebi

i

svojima si

najpredi. MoZda

su

ti

ovo i

prijatelji.

0cijeni to

i

sam. Cini ono

Sto

je

najpametnije za

tebe,

z n

s,

za

tvoiu

polodicu

Pitam

je

zalto nije pod

Samijom,

gdje

joj je

Sarnija.

Znam

dzt

je

uvijek

bila

pod

Samijom.

Zbog

godina plije

svega,

a i zbog

sijedih

koje

je

klila.

-

Izglbila

sam

je

kad

su me

doveli

ovdje. Cini

mi

se

kacla

su

me

izvodili iz

auta... Fvrda

su se

na

traZenje

detnika digli da

podu,

da se

pozdrave

sa

mnom,

Adis

mi

pride

i

Sapnu

mi

u

prolazr.r:

-

Strgli

su

joj

detnici

Samiju

sa

glave

iim smo do5li u zatvor u

Tesli6u...

Lak3e

bi mi

bilo

kada bih

zaplakao

t23



'I

?-tLtt

-

1

SVE

ltr KAO U SIru

FIAJKO

JoS

vidim siiku

poZutjelu, majko.

Na

kuinom

pragu

sjedi5

mlada,

ja

ti

u

krilu,

godina

mi

pet...

I

sve

mi

kao

u

snu,

maiko.

I

vrijeme

neko

davno,

i

tvoj,

majdin dah

na

ramenu,

i magie daleke,

slike

djedadke,

5to

godine

i

vjetrovi

uvijaju

ih polahko

u

zaborav

nevin,

blag...

Dovedoh te

opet

kudi,

majko

oteh

te

od

vjetrova

rata.

Pod

nogom umornom,

pod

pjesmom

drhtavom,

opet

ti

topao

kudni

prag.

I

sve

mi

kao

u

snu,

majko.

Na

pragu

kudnom

godina

sedamdeset

sedam

u

jedan

stidljiv tren

u

jedan

otkucaj

srca stalo...

A

jedno

srce, srce

majke

u

njih

sedamdeset

sedam

u

povijesti

Zivoj,

burnoj,

od

mladosti,

od

radosti

ustreptaio...

t24



LrAfu{aWC

- DM?A

ev[oI:4 ev[AJKo

E)SNQ

Nasmije5i

se

majko...

Bosanka

osmijeh,

prkos

svoj,

k'o

hamajilju

duva.

Zaboravlt

ne

smiie

ga

nikad.

U

oku

svome i

u srcu

s

du5om

vedrom

ona

ga

skriva

i

u

progonstvo

u

zavei,Ijaju

nosi...

Osmijehom

otvori

Sirom

pt:ozote

zazidane,

probudi

svjetlost

zaspalu,

zato(enu...

Mraku

i

tuzi

zaprkosi.

Rljedju

svojom

blagom majko

pomiluj,

pripitomi

podivljale

ruZe

u

cvijetnjaku

tvoga

spokoja

i

tvrde

ti

muke...

U

njima

tad

6e5

prepoznat'

oca mi,

voijenika

svoga,

tu na

dohvat

srca, na

dohvat ruke.

Ti

zna5

da

Ziv

je jo5

i

danas,

koliko

u

pragu

kuie,

koliko

u

nama,

djeci va5oj,

koiiko

u

tuzi

podivljale

ruie,

toliko

u

dubini

uspomene

tvoje,

u dubini

tvoje

udovidke

du5e.

125



'Bog

nek

te

duva

starice

majko,

slobodom

nek

osvijetli

ti

dane

i

plamenom

vjere

iz djece tvoje 5to ti bukti...

Sve

drugo

znat

6eS

i

sama,

kao

i dosad

5to

si

u

svome

burnom

Zivotnom vijeku...

I

SVE

MI KAO

U

SNU,

MAJKO...

Diram

te,

gledam

te, diSem

te.

T\rge

tvoje,

s

rado5iu

izmije5anu,

u sebi

nepreglednu dujem

jeku...

126



lrfan

AlaargYLg -

evtojL*{AJK)

$oSNo

Tlstiie

juli

mjesec

1993.

godine.

Ved

g0t0v0

mjesec

dana

zato(en

2lsar

u

jednoj

otl

garuia

hotela

"ltrclial"

u Tesli6u.

detnici

me kri-

jrr.

Ne

iele

da

se

sazna

gdje

sam.

Vrlo

desto

me

izvocle na

saslu5anja

i

isljectivanja.

Zanima

ih ko

su

ljudi,

aktivisti

Stranke

demolaatske

akcije

koji

su u

toku

1991.

i 1992.

godine

aktivno ladili

na

naoruZavanju

boS-

njaikog

naloda,

ko

su

ljudi koji

su

pl'evozili

omZje, ko

su

ljudi

koji su

sa stranim

prijateljima

Bosne

i

Bo5njaka

aktivno

ladili

na

osiguranju

sve-

kolike

pomoii

koja nam je bila

nuZna

i

putem

koje smo uspjeli

cla

odgo-

vorimo

na

prvi

udar

agresije

Srbije i

Crne Gore,

te tzv.

JNA,

da se

kon-

solidiramo,

da

stvorimo

sopstvenu

silu,

svoje

oruZane

snage, svojrr

,{rmijtr

Republike

Bosne i Helcegovirrc...

Zittima

ih

koje

su

zemlje

i koji

predstavnici

tih

zemalja

dali

najveiu pomoi,

kojim kanalima, kojim

komtrnikaci

jama...

Veoma puno

znam

0 svemu

Sto

ih

zanima. I

sam

sam

veoma

aktivno

radio

na

formiranju

PATRI0TSKE

LIGE,

na osnivanju

ZETENIH

BERETKI,

na naorulayanju

boinjadkog naroda,

poled

aktivnosti

u

sferi

politiikog

i

nacionalnog

osvje5iivanja Bo5njaka

itrkazivanja

na

agresiju

koja

nam se

sa

velikosrpskih

fa5istidkih

pozicija

uveliko

spremala... Govorim im, nas-

tojim

da

odgovorim

na njihova

pitanja,

cIa

zadovoljim

formu,

da neito

kai,em,

ali da niSta

ne kaZem...

Plivam,

politizilant,

nosim

se sa

njima.

Nisu

ninalo

zaclovoljni.

Ispituju me, pi5u, pa

oncta

poslije

nekoliko

dana

pitaju

ponovo

sve

isto

Sto su

vei

i pitali,

iele

da

usporecluju

odgovore,

cla

me

"Lllove" Ll

ntome

iztiti,avanju,

da

oncla,

ako

im

to

uspije, imaju

osnova

da iznucluju

onakve

odgovore, kakve Zele,

kakvi

bi

morali

biti,

ako

su

pitanja

postavljena

meni...

Ne

tuku

mc.

Vrijectaju, provociraju,

poku5iwaju

cla

me

ismiju.

Ne r.rspijeva

im. Zadovoljan

sam

veoma

sa

so-

bom. Pomirio

sam

se i

sa

najgodm,

da

nikact i ne

osjetim slobodu,

da

nikacl

i ne vidim

svoje najmilije,

da kosti

ostavim r-r

detniikim

ku,ama-

tima.

Iz

minuta

u

minutu

sam sa Bogom

tli,.5. Ob'"a&rm mu

se

moli-

fvama.0bradani

nlu

se

i

maternjim,

bosanskim

jezikom.

Bog me

razu-

mije.

0n

razumije

sve

jezike,

sva

biia.

Sl'uda

je oko

njih

i

u

njima.

Plrvam,

poliLrzrrzuri,

nosim

de

sn

nlima

l

I

:

I

I

127



(

ltue

ute

noEalns,

ptjqiLr

,teslit

-

,BQSA[1

'I

'ilL'\n

EO'/TA|1

Ne tuku

me

oni,

ali

gotovo

svaku

drugu

veier

straiari

upu5taju

p<l

dvojicu,

ttojicr.r

ietnika.

detnici

upaclaju

u

garaZu,

cliZu

me

sa

leZiSta,

sa

paleta

i tuku

Sakama,

penrlrecima,

kablovima, chrenim

prectmetima,

let-

vama...

Gaze

me

nogama,

pljuju.

Kacla rne

pretuku i

bace

na

palete,

oncla

se

ispi5aju na

me. Mlazovima

moklaie tlale nri

glawr,

lice. Neko

ocl

njih

ne moZe mokliti,

pa

me

u

ljutini i

gnjcvu

Suta

i

udara

nogailra

po

tijelu

gdje

stigne.

Nogama

me

ne

udalaju

po

glavi

vei

po

lectima,

u

pledjelu

stomaka

i

bubrega. Gotovo cijelo

tijclo mi

je

clno

i

obamrlo ocl bolova...

Kada

me

izveclu

na

rlovit sasluiatija,

oficili

"bezbjeclnjaci",

isljeclnici

mi

se

toboZe

izvinjavaju, osucluju

postupke

detnika

Sto

nte

noiu

tulat.

Govole

da

to nije

pocl

njihovom

kontt'olotn,

da

na

njihovu kontandtt,

na

policiju

utidu

da

mi to nc iitic,

cla ie

neki njihovi odgovorni

oficiri

biti

i

smijenjeni

i

da ie oclgovarati

zbog toga

Sto

mi

se dini...

Dok

mi

to

govore,

vidim im

podsniijeh

i

licenrjet'je

na ustima.

Nekad

se

potpttno

opuste,

pa

svc

to

govore gotovo kroz

snrijelt.

Govore

mi

cta

mi

jc

majkit

tt

zatvortt

sa

sestt'icem,

ali

tLit bi

ih mogli

smjestiti

u

jeclno

sclo

kod Tcsliia

u

kucni

prifvor,

gdjc

bi

im bilo bolje.

Spominju

i

ime sela. iini

mi

se cla

nu

je

imc

BNtlCI...

-

Sve

zavisi

od

tebe...

-

govore

mi.

Ne

leagiram,

Sutim.

Tral,c

da irn

kaZem

da

li

da

mi

majku

isestriia

izvecltr

iz,zittvora i

smjeste

u

to

muslimatrsko

selo it

nekakav oblik

ht-

6nog

pritvora,

ili

sam

plotiv toga.

Znan Sto

smjeraju,

zltitnl

kakvi

su

zlodirrci,

na

Sto

su spremni,

pa

zato

Strtim.

Obalam glartr na

prsa, glu-

mim

iznemoglost, klonulost.

To ih izaziva,

razjartrje

.

Jeclan

od

rtjih,

onaj

plavi,

mladi

pLilazi

mi

i

sa

nekolil<o uclaraca

pesnicom obat'a

me na

pod

i

nogom udara u

preclio

bublegit.

Nisam izgubio svijest,

ali

gh.rntim

bes-

vjesno

stanje

poluzafvot'enih

oiiju.

ZovLr stt'aZlt

da

me izttese.

Odnose

me

u

garaZu

i

bacaju

na leZi5te, na

palete...

Navetel

strai,a

ofvara

wata

garavr,e

i

upu5ta

trojicu

ietnika

u

garaZtt,

a

potonr

zatvanju

vlata.

Jedan

od

detnika

vocli

psa

tra lanctt.

Pas

je

ogo-

t2B



-

D&qgA

M)JA

^LSJKO

E)SNO

man. ReZi

zlosutno,

onako

kako

moZe reZati

samo

krvoZedna

nijer...

Strah me

je.

Sav

sam se sledio,

ukodio,

najeiio,

izbezumio.

Strah

je jaii

od

iovjeka. Borim

se

protiv

straha,

protiv

sebe.

Pipam,

traiim

stlagu u

sebi. Ne mogu

je

naii...

A

onda dujem

komandu

detnika: "Na njega..."

Pas

skade

na

ntene

otvolenih

usta,

iskeZenih rudijih

zubi

i

urlikom

od

koga

se ledi krv

u iilama.

Osjetih

mu

vlaZan zaclah

i

kapljice

sline

po

licu. Rukom

zaklonih

glal.u

a

pas

z,ari

zr"rbe

i

otlgnu komad

ctZempera

sa

podlaktice.

U

tom ga

oba ietnika,

jer

je

i dr"ugi driao zalanac,

pol'uko-

5e

nuad,

sebi.

Jedan

od

njih zavrla:

"[ezi Fuks..."

i

pas

se umiri,

Sveza5e

gazaktaku

Zeljeznih galaZnih

watai

priclo5e

mojoj

postelji.

Sva

trojica

me

digoie

u zrak

sa

paleta

i

gnrbo

me

baciSe

na

betonski

podgaraie.

Jedan

od

njih

me

diZe

sa

betona

i

uz

unik:

"Kulin

sine,

guzopero

balin-

ska" udari

pesnicom

snaZno u

predio

stomaka a

zatim

koljenom

u

vilicu.

Parclajfti ponovo

na pod,

osjetio

sani

da

gubim

svijest.

Ponovo

me

diZu

preostala

dvojica a

pas

laje tako

straviino da

ga

osjedam

na

sebi,

iako

je

svezan.

Propinje

se na

zadnje

noge i

skate

naplecl

a

lanac

ga

obara.

Jedan

od

dvojice

ietnika

ne izdiLe

u

pognut poloiaj,

a

dnrgi me dizmom

udara

u

predio vilice.

Pred

oiima

mi

blje5tavilo, Smjenjuje se sa mra-

kom.

Povijam klecava

koljena

i

padaju6i

na

pocl

gubim

svijest.

FIEEU DA

I.JTIREM

(Poema

Zivotu

i

slobodi)

I

Da I'

noi

je

zlojutro,

il'

tmuran

)

crr\ kao

sudnii dan?

Da

l'

olovna

mora podmukla

me mori,

da l'

sanjam zlokoban

san?

Pas

skaie

na mene

oLvorenih

usLa

129



tullic

-

EogA@

t

...

Il'

oko mene

zlokobna

vei

je,

u

maglen

pla5t

umotana

neumitna

java?

Il'

slobodan

sam

moLda,

il' kao ptici

ranjenoj

slomljenih

krila

umorna, klonula

mi

glava?

Da

li

jo5

uv{jek

suZanj

sam bijedni,

nesretni

rob?

Patnidku

steZe,

ledi

mi

duSu

misao

crna

u ko5mar

spletena,

krvava,

zla,

nemilosna

kob.

Pitam

se

da

1'

samog

sebe

pitati

smijem

ili

da dekam...

Ishod,

odgovor,

sretniji

moZda bude

za

minut,

tren,

kasniji

koji...

Ko

sam,

ime

koje

mi

je,

odakle

sam,

da i'

Ziv

sam,

da

f

iivjet

iu

sutra,

ili

su dani

odbrojani

moji?

Odima

prvo

odgovor

traZim,

al' nema

ga

nigdje,

niodkud,

il'

potpuno

je

crn...

Il'

mrak

je

kosmosa

cijelog

u odi

mi,

u misao

uS'o,

pa

probada

ih

samrtni

trn?

t30



Alw{or)Ic

-

DMGA

el{olA

ev{A:lKa EosNo

Da

1'

dujem i5ta,

da

1'

sluh

mi

odgovor

ikakav moZe

dati

pitam

se

panidno,

gotovo

do vriska,

kog

zove

u dudi

mi

mrak *':t:'.t::i"

tmina"'

Al' u

uiima

'mjesto

odgovora,

utjehe,

smirenja,

istina kao

grmljavina...

Pokreiem ruku, pokreiem prste,

Ziv da l'

sam,

hoiu

da

zrra:n;r,

al' bol

do mozga,

do

srca,

obamrlo ubode

mi tijelo.

Bol

stravidna,

paklena,

prostruja

duSom

mi

cijeiom.

Iz

samrtnog

polusna

razu-rn

mi

tri,e,

uz odjek

paienidke

muke,

prosvijetli,

probudi,

bol

slomljenog

tijela

i

skr5ene, siomljene ruke...

I

tek tada iz

dubine

svijesti,

iz

ranjenog,

slornljenog

tijeia,

iz

dubine

du5e,

poruka

tiha,

pa

sve

jada, jada

i

duhu i

tijelu

sve

bliZe

je

bliie...

iz

tijela du5i, iz

du5e tijeiu

odgovor

jasni-ji,

sve

iasniji

stiZe.

t3I



'IesLc

-

EO5A 4

L

Slika

prfavog,

pijanog

zla

DAVOLJE KOPII"ADI

cetnidke

u

odima

i

u5ima

ori

se,

jedi,

vrisak razularen,

cika,

zapjenu5an, pijan

smijeh

detnika krvnika...

"...

Ruke

na

leda,

dolje

glavu,

balinska svinjo,

balinska stoko,

rij

zeml.ju,

pasi

travu...

Da l'

bezbolne

su

bezbol

palice,

da l' mek5e

su od kabla,

bezbolnije

da l'

su

od

pendreka?"

Te

rijedi knmika,

detnika mrskog

iz

samrtnog sna

sjeianja

bude...

Sjeiam

se

na

otpor kako

me

piamte6'

srce

moli...

K'o

oganj

razjaren,

Livi

iskodit

hoie

i

od

poniZenja

i

od boli...

Dok

s

uwedom

srce se bori,

a

tijelo

pod

batinom

po\4J-a,

grdi

se,

gori,

dok

bolno,

uvrijedeno

srce

mi

kuca,

iz

prkosa,

suludog inata,

kao ledenica

krhka

ruka

mi

puca

od

batine detnika.

di,elata...

132



M)IAw{AJKO

EOSNO

I

psovke,

uwede

P'jane

i

sad

ranjenom

svijeiiu

mi

bruje,

kao

u

polusnu

da

ih

iz

magle

i

mraka

dujem:

"...

Evo

ti

Bosna

Posrana

krvava

karta

na tjelu,

krvlju

naslikana...

crkni

BALIJA,

sutra

de

i

Alija..."

Te

psovke

pogane,

drske

noZ

mi u

srcu,

mora

u

du5i,

sva

dula

stegle,

obuzele...

Dah

smrdljivi,

detnidki

me

gu3i,

pijana

magla

u

tijelo

se

uvukla

cijelo...

Pijane

psovke,

PoniZenja,

dah

pogani

i

sad

osjetim,

dujem.

Smrad

ljigava

i

psovke

svije56u

mi

i sad

zlokobno

bruje...

II

Na

mokrom

betonu

Pretuden

do

smrti

cijelo

mi

biie

ledi,

studi,

sloml.ieno

tijeio

groznica

trese,

samrtnim

kandZama

du5u

steZe,

k'o noZem

bolne

para

mi

grudi...

t33



'fe-sllii

-

EOSA? 'l

Ranjenom,

uvrijedenom,

slabom

i

samom,

znoj

ledeni,

bol

i

krv

wela

oko

tijela

zgru5ali

mi

skramu

zajedno

sa

patnidkom

mukom...

Nikoga

svoga,

biiZnjega nigdje

po

welom

deiu da

mi

prode

rukom.

Tako

blizu a

tako daleko

rodni

mi

je

kraj,

tako

blizu a

tako daleko

Bosna

tede...

I

kao

Sto

pladu

nebo

i

polja

spaljenog mi Zepla,

plade

i nemoian

zov mi

u

duii

...

Beznade

do

dna, do beskraja

sve

pod

sobom

satire, ubija ru5i...

A

onda zov

tegoban

iz

duie

mi

se

diZe,

ieiijom

led'nom

se

Siri...

Da

Ii

ie borba moja

da

tihne,

u

vijedni

rahmet

da

se

smiri?

Zar nema

nikog

bol smrtni da

mi

duje,

sva

nada Zivotni

san,

zar

se

u

tabut smrtni

kuje?

t34



lrfan

Alfl5t{Ul1g

-

MoIt

nLaL:lKo

O

meleci,

du5e

dobre,

kao

i

uvijek

uz

mene

vi

ste...

GIas vam dujem kao

Sapat

tihi

s

desne mi

strane,

strane

plemenite...

Moiitr,'u milosnom

Bogu

sa

mnom

smjerno uputite...

O, BoZe

svemodni,

pravedni,

sa srca,

sa

du5e

dvor delidni,

ledeni,

5to

mdra

ga

beznadem

sveza,

milo5iu

svojom

razveLi...

Sa

lica koprenu

dZelatsku,

crnu

strgni,

smakni,

ognjem

je

rastali.

Ne

daj da

sablja

smrti

u

jednom

trenu

sve

mi

sasjede,

djelo

mi

ubije,

u

pepeo

spali...

NECU DA

UMREM,

NE

SMIJEM

O,

BoZe

milosni,

podrZi

odluku moju,

ranjeno

tijelo

mi digni,

o,

Boi,e

svemoini,

snage

mi

daj,

srce

i

duiu

prkosom

osnaZi,

sokove Livota

ubrizgaj...

O,

Boi,e

milosni, ne daj

da umrem...

I

du5om

i

umom i

srcem

i

ranjenimi

tijelom

svim biiem

svojim

joi

moram,

jo5

mogu

r zrratrr...

Bosni,

domovini

ma.jci,

jo5

mnogo, mnogo Zelim

da

dam.

,6/2

'#n

G}

135



i(nnjam

u

ieZeiem

poloiaiu,

bez

abclesla

tulit

-

EOSNA

I

46islim

da

sam

tl5ao

u svoj

prvi

zatodenidki

avgust.

JoS

se

lalazim

jfiJu

garaZi

hotela"Kardial"

u

Tesli6u.

Lelim

napaletama.

No6i

su

ve(

hladne.

Ozlijeden

sam.

U

komi

sam,

r.r

besvjesnom

stanju, lelao

go-

tovo

tri

pun

dana. To

mi

InLe

iedan

odstraiaru.

Y,aLe

da se zove Duiko

i

da

je

iz

okoline Tesli{a

iz

Buletiia

ili

iz

Pribinida.

Cetnici

su me

bili

tako pretukli

da

su

mi

slomili

ruku,

ozlijedili lijevi kuk,

kidmu,

bubreg...

Posebno

jake

bolove

osjedam

u

predjelu

lijevog

bublega. lijeva noga

mi

trne.

0bamrla

je.

Lijeva

nrka

mi

je

u

gipsu.

Imobilizirana

je.I

ruka

me

jako

boli.

Slomljena

iznacllakta.lmobilizirali

su

je

nekom

kombinacijom

gipsa

i

plastike.

Ne

mogu

se diii.

Gotovo

sam nepokretan.

S

velikom

mukom vrlim

nuZdu.

NajteZe

mi

je

kada mol'am

ustati

i

u

pratnji

stra-

Lara

iznijeti i

oprati

posudu

za

izmet.

Ne

mogu

da hodam.

Prisiljavaju

me.

Jako,

jako

sam oslabio. Brada mi

je

porasla.Prliav

sam.

Niti

jednom,

od

kako

sam

u

Teslidu,

nisam se

okupao.

Uz sve bolove i

patnje,

ner-

vozan

sam

i

zbog

prljav5tine.

Smrdim

sam

sebi...

Ne

znam

da

li

mi

majku

i

sestlifa

jo5

drZe

u

zatodeniShu.

Nakon

5to

sam

pretuden

i

teZe

ozlijetlen

ne

isljecluju

me, ne

sasluSavaju...

A6ro5la

je

gotovo

hefta kako

sam

premla(en i nakon

Sto

sam

gotovo

lBtri

clana

proveo

u besvjesnom

stanju.

Ruka

me

manje

boli. Izveli

su

me

bili

prije

nekoliko

dana

naveier.

Oprao sam se koliko

sam

mogao,

Malo

se

bolje

osjedam.

Izmuden sam

i

iscrpljen

fizidki, ali osjeiam,

duh

mi

snaian. Hrabrim

se,

bodrim.

Redovno

se

molim

Bogu. Klanjam

u

leZeiem

poloZaju,

bez abdesta,

Siguran

sam

da

mi

se

namaz

prima.

S

nijetorn

je.

Juder

su

me

p0n0v0

isljedivali.

Ni

rijeii

ne

govore

o

tome

Sto

mi

se desilo

one

vederi

kada

sam

pretuden

gotovo

do

smrti. Psuju me,

ne

kontroliraju

se. 0sjedam,

vidim

da

im

je

ponestalo

samopouzdanja.

A meni

dlago... Pitaju me

sve

isto,

sve

ono

Sto su

ve6

pitali.

Odgovaram

isto kao

Sto sam

i

ranije.

Boga molim

da

ni

pomogne

da

ih pobijedim

u

nadmudrivanju.

Stalno

govorim

isto..,

t36



AlANcfltc -

MOrAMT]KO

EOSNQ

-

Cijelo

vrijeme

od

podetka

ratapa

do

jeseni

1992. godine

-

govorim

im

-

radio

sam

na

uvezivanju ogranaka

SDA

u

Njemadkoj,

Austriji,

Svi-

carskoj,

na prikupljanjr"r

materijalne i

financijske

pon'roii

za Bosnu i Her-

cegovinu, na lralzivanlu

istine

o

ratu

u

na5oj zemlji, na kontaktima

sa

politii

arim

a,

predstavnicima

mnogobro

j

nih

zemalja.

Podvladim im

da sam dlan

pregovaradke

delegacije bo5njadkog naroda

o ustrojshu Bosne

i

Hercegovine

i

razrje5enju ratne l<rize,

i

to

jednom

tr

Sarajeru

i

u dvije

prilike

u

Lisabonu,

a sve

u

organizaciji

i

pod

pok-

roviteljstvom

Evropske

zajedilce

i

ambasadola

Kutiljera. Podvlaiim

im

cta

po

nedunarodnom

ratnom

pra\u,

kao

poslanik parlamenta

i

(lan

pregovaraike

clelegacije, ne

mogu

biti ratni

zarobljenik,

da

me

Stiti

poli-

tiiki

imunitet.

Cetnici mi

se

smiju

i

vrijeilaju me? a

ja

sve

to

uporno

ponavljam,

posebno

u

te5kim trenutcima

kada mi treba izlaz lz iznudice,

kada

sam

u

posebnom

Sklipcu. Nosim

se sa

njima...

Nakon

saslu5avanja

od

tli

do detiri

sahata

prave

stanku

i nude

me

cigaletama

i

rakijom,

iako znaju da ne

pu5im,

cla

ne

pijem.

PokuSavaju

da

glume

doblo

raspoloZenje,

priiaju

mi

nekakve

svoje

paganske

viceve.

Suljo

i Mujo

su

im

u

glavnim

ulogama.

Govore

mi

da su

mi

oni,

kao i

cijelonr

boSrijadkom narodu, vedi

prijatelji

od

Alije lzetbegovih,

od

Har-

isa,

cLa

se

nai

narod na5ao na

stramputici,

da

je

Bosna

i

Hercegovina

podijeljena

izmedu

Srbije

i

Hlatske,

da su

Tuclman

i Milo5evid

potpisali

spor^zlrm

o

podjeli,

da

podjelu podrZavaju

zemlje Evropske zajednice,

Rusija,

Amerika,..

Ni5ta

im

ne

vjerr.rjem.

Naprotiv,

ubijeden

sam da

naia

Amija,

na5i borci, dobro

stoje

na

rati5tu.

Boga Milosnog

molim

da

je

tako...

-

Ako izacle5 prcd

na5e

televizijske

kamete iosudi5

samoubiladku

poli-

tiku

SDA,

Aliju

lzetbegovida,

Harisa

Silajdiira,

Ejupa

Ganiia, ako

pozove5

te5anjske

i

gradanidke

borce

i

mudZahedine

da mirno poloZe

oruZje,

te

tako

saiuvaju

svoje i Zivote

svojih

porodicit,

ako

pritle5

Aclilu

Zulfikarpa-

Sifu,

Filaetu

Abdidu,

Selimu

Be5lagifu,

koje

podrZava

cijela

Evropa

i

sav

napredan svijet,

ne

samo

da

ieS

saduvati sopstvenu

glalu

nego

te

deka

Cetnici

ml

oe

smrlu

i

__ I

vruedap

me

t37



Umro

sanr

drm

sam

dooao

Lr

zatoic-

ru,{tvo

'fe-slit

-

EOSI{A I

Dedinje.

Ceka

te

vila

na

Dedinju i

visoka

funkcija

n

novojJugoslaviji. Ako

kaZe5

koje zemlje

i

koji

pojedinci,

politidali

iz

tih

zemalja

naoruZavaju

muslimanski

narod

i

luku ga

u

propast,

u

provaliju, po5teclit

iemo

ti

i

majku

i

sestlida'i zarobljenog

sina

Ertina.

Obezbjedit demo

mu

postdiplo-

nrski studij i

doktolat

u

Beogartu...

-

govoli

mi major,

bezbjeiltjak iz

Banjaluke.

Sutim,

ne

odgovaram...

-

Ako ne

prihvatiS

na5u korektnu

ponudu,

onda iemo

te

odvesti

tvo-

jim

Mr.rslimanima

ovdje u

jedrto

selo da

te

oni

liniuju. Zbog tebe i talcih

kao

ti

izginuli

su

njihovi

sinovi...

-

nastavlja

major.

-

Imamo

sve tvoje

govore koji

si odriao

na

vaSim mitinzima,

i

onaj

iz

Rudog

i

one

koji

si

drZao

po

Njemadkoj,

Svajcarskoj,

Austriji,

u

Palizu,

Nju

Jorku,

Torontu,

Montrealu.

Sve

imamo,

nama

lre

moZei ni5ta

lagati...

-

govori

major.

Ne

mogu

da

mu

odiutim,

pa

mu

kaZem:

-

Zar

se

vaia

almija,

va5a vlast

boji

mojih

govora.

Ako

sam

govorio

neistimr, nema

potlebe

da

vas

pla5e

moje lali,

tt

ako

sam

rekao

istinu...

Tu zastanem

pa

nastavljam:

-

Pokaiite moie

govol'e

Muslimanima

(Bo5njacima)

u

tom

svom

mus-

limanskom

(bo5njaikom)

selu,

pa

neka

me,

kacla

ih

saslu5aju

i

linduju

ako

mi ne vjeruju,

ako sam

ih njima

ugrozio.

Sto se

tiie Zivota i

smt'ti,

ja

sam

ved

davno umro. Umro sam dim sam do5ao

u

zatodeni5fvo.

Pot-

puno

sam smiren. Cak

se

veoma

ugodno

i

sretno

osjedam.

Vi ne razu-

nrijete

taj

osje(.a1.

Njega osjeda samo

vjernik, Musliman,

Bo5njak...

Po

njima

sam

ovim

prevr5io

mjeru, pa ilre onaj mlacli

isljednik

u

civihioj

oclje6i o5anrario nekoliko

puta,

iako

sam

ved

bio

ozlijeclen;

l'an-

jen,

bez

lijevog

bubrega,

crn

ocl

batina

i

premladivanja,

s

gipsom

na li-

jevoj,

slomljenoj

luci.

Pozvali

su straiare,

detnike

da

me

oclvedu

i rekoie mi da

mi

se

nave-

iel

ne

donese

veiela.

138



lrfan

AJA^{U\/IC

-

MotAMsJKo

Eos

IQ

Vode me

detnici.

Idem veoma te5ko

i spolo.

Jako

sam zarlovoljan.

Ocljednom sam

sit,

sretan.

Ne

treba

mi

bolja

vedera

i

bolje

zaclovoljstvo

ocl ovoga koje

me

pmZima

cijelim

tijelom. lzrLriao

sam

jo5 jednom.

JoS

jednom

sam ih

pobijedio

u

verbalnim

cluelima,

jo5

jednom

sam bio

pos-

tojaniji

i

jadi

od njih. Hvala Ti, Milosnide

BoZe,

Sto snagr.r

mi

udahnu,

Sto me uiini

snainim

i

postojanim.

To

veier

sam,

iako

bez

veiele,

s

osjeianjem

sitosti

i zaclovoljstva,

z,asplro

kao

malo

dijete...

Plije

nego

5to sam z

sp^o,

gorio

sam u

licu kao

da

imam povi5enu

temperatunr.

Bio

sam

jako

uzbuiten,

ush'eptao.

Mislio

sam

na

svoje na-

jmilije,

na naie

borce.

Sigurno dobro

stoje

na ratiStima...

-

govorio

san'r

ubjedljivo

sam sebi. Mislio

sam opet

s ushiienjem

i

o

Bosni,

o

njenoj

patnji,

o njenoj

suclbini,

postojanosti...

Sjetio

sam

se

kako

je

pjesniiki

o

tome plomiSljao

Skender

Kulenovii

poenom

STOJANKA

MAJKA

KNESP0TJKA.

I mi

imamo

a i ranije

smo

imali

svoje

majke

Sehida, ali se

o njima

nije

smjelo

pisati.

NaJe

majke

nisu

smjele biti majke heloja,

Sehida u

pjesmi

posebno...

FATIFIA

IIAJKA

ZENICAI\KA

Fatima, majka

Zenidanka,

tiho

se

digla

jutrom

ranim,

aprilskim,

sabah

da klanja...

Za Bosnu

milu,

mir i

slobodu,

za

sinove

svoje, ljiljane zlatne,

Bogu

se

molitvom

obrati,

sedZdom

sabahskom

pogne,

pokori.

Jo6.1.=6ln6n

sal

bro

poslo;an1i i

lnii

ocl

ryih



tesfiL

-

Eo.sN-q-

I

Sabah

i

ne

sklanja

skru5eno,

ponizno,

smjerno,

kako

to samo

ona

zna,

a

glas

crn u kuiu

joj

stiZe

kao

iz

kobnog,

zloslutnog

sna...

Dva

sina blizanca,

jabuke

rumene

dvije,

po

dvadeset

im

pred

Bajram

bilo

u

dobar

das,

majci

svojoj watiti

se

neie,

Sapatom

zbori

drhtav

prijatelja

glas.

U jednom

majdinom

dahu,

u

istom

dasu

se

rodi5e,

od

jednog

du5manskog rafala,

u

istom

dasu...

dva

brata,

Sehida

svijetla

za Bosnu majku

'"

*:o:1

0:1"u"

Muhammed

i Ahmed,

dva

oka

majdina,

dvije radosti i

dvije tuge,

dva

krika

majdina,

uzdah, utjeha, spokoj i

|jubav...

140



AJANTVtC

- DRSqAM}IAMLJKO

E)SNO

A

majka

ih

s

ljubavlju

distom

od srca

pod

srcem

zan4ela,

na

radost

svoju

golemu

i

Osmana,

sudenika

svog,

nosila

tedko,

podizala

tei,e...

Sinove

blizance,

radost

beskrajnu

majcinim

medom

sa srca

podojila,

u dudu ih

svoju

udahnula,

du5om

ih

svojom

povila...

Rukama

svojim Zuljevitim

prvi

im

kolad,

Skrti,

posni,

bosanski

pjesmom

iz

du5e

umijesila...

Medom

iz

srca

svoga,

sladim

od

dZennetskog,

majdinom

ljubavlju

kolad

sladila.

Nad njima

bolesnim

nodi

preduge

briZna

je

majka probdiia.

Zdravi, pametni,

snaZni

i lijepi,

da

joj

pod

suncem

stasaju,

Boga

Milosnog

ponizno

je

molila...

Nad

be5ikom

ih zaklela

Zivotima

svojim

slobodu

da duvaju.

Bog Milosni

ispuni,

usliSa

molbe

majdine, plemeniti

glas,

podiZe,

osnaZi

sinove

njene

uz

majdin

tei,ak

trud...

Kad

joj

je

najtei,e

Bosnu

da

brane,

da

ispuni

se

plemeniti

usud...

t4l



tfe-:[ii

-

E)SM 1

'{EKCEG),/1,{,L

Po mjeri kakvu

samo

majka

sinovima svojim

zna,

majdinim tabijatom i

ponosom

odjedu boradku skroji

im,

sa5i,

a beretke

zelene slobodarskim

prkosom

Ijiljanima

zakiti...

Uzdahom

zebnje iz majdinih

grrdi

ratnidku sreiu

im

poZe1i...

Za Bosnu

svoju,

domovinu

milu,

da

boj biju

s du5manom

kletim,

al'

da

se

i

vrate majdinom krilu...

S bajracima

zlatnih ljiljana

da

kuii

donesu,

ponosni

i

sretni

pjesmu

slobode

na usnama...

Fatima,

majka Zent(.anka,

na namazu

pred

Bogom

Milosnim,

spu5tene

glave,

grana

suha,

istinu

tjera,

ne

prima,

ni rijedi

ne

zbori,

majdinom

Sutnjom

rz srcal

jadom

od

krika

bilo

kog,

najtei,e

rijedi

u

sebi

bolom

govori:

"Boie

jedini,

BoZe

Milosni,

zaSto

ba5

meni...

Dvije mi

ruke,

dva

mi

oka,

srce

majdino

otrova,

i5dupa, uze..."

govori

iz

nje

demer

i

jad,

a

u oku

ukoden

bol,

usahle suze...

Plakala

bi,

vriskaia,

ali

ni

glasa,

ni

suze, ba3

sad.

142



,,{alAMAIKo,tsOS

{O

U

sebi samoj,

u

ranjenoj

dudi,

bolnoj uspomeni,

iz srca

ranjenog,

izvladi

bolni

majdin

krik.

Niko

ga

ne

duje

iz

skrienog

biia,

u

pogiedu

ukodenom samo

vidi,

u

grdu

obu-"::,.nasluiuje

lica.

A

onda

iz

dubine majdine duie

sabur

joj

srcu

krenu,

smjerno,

polahko...

I kako

joj

srcu

biiZi, tiho

joj

zbori:

"Na

istinu

i milost, pravdu

jedinu,

na

Boga Svemoinog

glas

ne

diZi,

bol svoj sti5aj,

umiri..."

Sretna budi

majko

5ehida...

Muhammed

i

Ahmed,

sinovi

tvoji

sokolovi,

evladi tvoji, nisu

nestaii

pali.

Njima

se

novi

bosanski

bedem

zida.

Oni su dva

kamena

Sehidska,

Zivote

svoje

u

bedem

Bosne,

u

bedem

slobode

uzidali...

Fatima,

majka

Zenidanka

majdinu

suzu u

srcu skrila.

Srcem

je

vrelim,

prkosnim

u

panr prkosa pretvorila

143



tutii

-

tsoSA{A

1

t{EKCEEo'l1\rA

I

kada uzdahnu

duboko

suza

joj iz

srca

nebu

zap1ovi...

Iskrena,

dista,

suza

joj

radost

ne

krije,

Ijiljane

procvjetale,

bijele,

s

kiSom

slobode

5to ie da

zalije,

k'o

majka

suzom

evlade

kad

svoje

umlje.

Fatima,

majka

Zenidanka

doklanja

sabah

rani,

aprilski,

selam

predade,

pomku

vjere

porudi...

Fatihu

Sehidima

i

djeci

svojoj, braii

im

smjerno

iz

dude, iz

srca

proudi.

U

avliji

potom,

u

mirisu zambaka

glasove

zadu

tihe,

momadke...

To

saborci

Ahmedovi, Muhammedovi,

Ijiljani

zlatni,

stasiti,

dolaze,

utjehu

sobom,

mlado5iu

svojom

majci

donose...

Sute

momci,

ljiljani

mladi...

U

ku6i Sehidskoj muk,

k'o nijemi

jauk...

Suti

majka

s

tespihom

na

serdZadi,

usta

se

spekla, ni

rijeci

ne

zbori,

samo

odima, morima tuge

Zalost majdinu nijemo

govori...

144



l:i.,,c'rtii*{

:r.f=-rW:

;

,811--.

i.ft'

..j

t::tr

t

t:l

.i;



MotA

gLLtKo

,tsosNo

I

gleda

majka ljiijane zlatne,

k'o

rodeni da su

njeni,

k'o od

nje

da

su otpali,

pa

joj

lak5i

biva

bolni

dah...

U

svakome od

njih

sinove

vidi,

kao

da

najljepSi

sniva

san

i

sretna

i

tuZna

u

isti

mah.

Vrisnula bi, zapjevala,

al' ni

sad,

nit'

pjesma,

nit'

suza

je

nede...

U

srcu

svome i radost i tugu

u

grc

je

stegla,

neka su ruku

pod

ruku...

U

srcu majke nek' raduju

se, tuguju,

kao

dto

i Bosnom

jedna

sa drugom

tisui'

ljeta

druguju...

Prateii

borce

mlade,

pogledom

blagim,

majdinskim

tek

tada

tiho

prozbori:

"Kad sam

Muhammeda

i Ahmeda

k'o

sretna majka rodila,

dva najijep3a

cvijeta

u

srce sam

posadila...

Kad

sam

ih

mlade

u borbu

pratiia,

u

srcu su

cvjetovi

porasli,

stasali.

Na ahiret

sada

kad

ih

pratim

ljiljani,

cvjetovi

Sehidski,

u

srcu

su

mi

zamirisa1i...



IpsLic

- ryOsn(l t

I ne

zaplaka Fatima, majka

Zenldanka.

Saburom

stegla

je

srce...

Na

Bosnu,

na Boga

bi

plakala,

na

pravdu,

siobodu,

na istinu,

a

za

njih

je

sinove

dala...

Iz

bola

i krika nijemog,

majdinog

niknut

6e

Bosna

nova,

iz

krvi

svijetlih

Sehida

BOSNA HEROJA

I

SOKOLOVA...

146



AJANUI/']C

-

MatAMsJKo

EosNQ

,11'

0t0v0

nliesec

i

po

dana se

nalazim

u

garali

hotela

"Kardial" u

@Tesiiiu, u

cetnidkom

zatodeni5tl.u.

Jr.rier

su

mi

skimrli

gips

sa

ruke.

U

ganlu

su

u5la

dva iovjeka

i

to

sr.r

vrlo nevjeito

udinili. Nisu me

odveli

u

dom zdravlja. Nisu

mi

napravili rentgenski

snimak.

Ruka mi

je

utrnula.

Veoma teiko

je

pokledem.

Masiram

je,

steZem Saku.

Nadam

se

cta ie

sve

biti

dobro

i

bez

vedih posljeclica...

Bezbjednjaci

iz

Banjirluke,

a

s

njima

i

jo5

dvojica civilnih

policajaca,

isljednika

sa

Pala,

jo5

su

me nekoliko puta

isljeclivali. Napravili

su

nek-

oliko

varijanti

zbirnog zapisnika. Ne

Zelim

ni5ta potpisati,

odbijam. Go-

vorinr

im

da

za

mene

moj

potpis

ne

znaii

niSta: Potpi5ete

ga

vi

i

opra-

vdajte

svoje clnevnice

i

borrwak

u teslidkoj

Banji "Vruiici".

Pdjete

mi

cla ie

me

opet

plemlatiti.

Govorim

irn

cla

ne Zelim

potpisati

ono Sto su

napisali

da

sam

rekao,

cla sanr

izjavio,

a Sto

nisam r"riinio.

-

NapiSite

moje

oclgovole

od

rijedi

ilo

lijeii.

Sve

ih

imate,

sve

ste sni-

mili...

-

govorim

im, plocjenjujuii

da su

u

iznudici. Dok

govol€

meclu-

sobonr,

''az

zt\

jem

da

spominju

"Sefa",

ila

ga

oickuju.

PiSu

joS

nekoliko

varijanti

zapisnika.

Mislim

da

je

bio sedmi orl

ponuclenih,

koji

je

najviSe

oclgovarao mojim

odgovorima,kacla

sam int rekao

da 6u

ga potpisati

ako

clozvole

cla se sretnem

sa

majkorn i

scstriiem.

Ni

sada

rle znafit

otkud

mi

je

i kako to palo

na pamet.

Suluclo

je

da

inr

ja

postavljam

uvjete...

0sjetkl

sam,

naime,

da se

Zule. Pominju

Pale, Banjaluku,

Beoglad,

clok

govor€ meclusobno,

misleii

da

ih

ne

iujem,

da

ih

ne

lazumijent...

Moja

procjena

je

bila

ispravna.

4lnislinr

cla

je

bio

petak,

20.

avgusta 1993.

godine,

po

ctrugi

put

su

NJnidoveli

majku. Bio

sam

jako

sretan

i zadovoljan.

Opet

je

pos-

tupala

kao

Sto

je

pLilikom plvog

susl'eta,

0pet

me

je

savjetovala da bu-

clen

pametart,

rta

vodinr

raduna

o

sebi, o

porodici.

Govolila

je

glasno

da

Po dnly

pul

.su

mi

cloveli rnaiku

t47



U

dohr-

menLaciji

su

se

nalazile

moje

Eovorne

Leze

Eosmsft ngni

-

noSn[A I t{EK(

se

jasno

moZe

snimiti svaka

njena

lijed,

a opet

je

kaZiprstom

desne

ruke,

pomjerajudi

ga

lijevo<lesno,

davala

do

znanja

da

to

ne

dinim,

da

buclem

istrajan,

hrabar.

Zamolio

sam sestdia Adisa

da

me

oii5a i

obrije

jer

sam

bio

zarastao

i

vi5e

sam

lidio

na

detnika

nego

Sto su

to

tetnici

sami. Dozvolili

su

samo

da

me'oiiSa,

ali ne i

da

me

obrije. Donijeli

su

makaze

i Aclis

me

maka-

zama

oii5ao,

"ostrigao"

kao

ovcu. Isto

je

udinio

i

sa braclom...

23.

avgtrsta,

mislim

da

je bio ponedjeljak,

u

prisusfir.r

mojih

isljednika

i

njihovog

"5efa",

po

iinr.r

pr.rkovnika

(kasnije

(u

saznati da

mu

je

prez-

ime

Karanovii

i

da

je

jedan

od

viSih

oficila

JNA

koje

je

zlo(inac YraritCrii(

smijenio

nakon

neuspjelog

vojnog

puia

u

Banjaluci pocl

nazivom "SEP-

TEMBAR'93'), potpisao

sam seclmu

varijantu

zbirnog

saslu5anja,

jer

su

mi izriijeli

i

pokazali

moju

dolmnentaciju

koju

sam

pred pad

Zepda,

jo5

dok smo se branili,

sakrio

r.r

betonski

pregraclak

ispod

clvori5ne

desme

uz

moju

kndu

u Zepiu.

U

ctokumentaciji

su

se

nalazile

moje

govolne

teze

za

mitinge

i

skupove

na

kojima

sam govolio. Poled

toga,

u

clokume-

ntaciji su

na5li i moj

izvje5taj

Glavnom

odbolu stranke o

aktivnostima

od

podetka

rata pa gotovo

clo

samog

zarobljavarja. L:zvjeitaj

sam

bio

napi-

sao

po

obavezi,

ploistekloj

iz

zal<I|u(In

Glavnog

odbora

stranke,

done-

senog

rra

pro5irenoj

sjednici,

odrianoj 12., 13. i 14. novembra

1992.

godine

u

Zenici, kojoj

stm i

sam

pdsustvovao... Bitno

je

u

svemu

Sto se

kompletan zapisnik

svodio

na moje

aktivnosti

u

dijaspori.

Nisam

im

spo-

memlo

niti

jedno

ime

od onih

aktivista

SDA

koji

su

lzrdili na naoluZa-

vanju

bo5njadkog nalocla,

na

folmilanju

Patliotske lige,

Zelenih

beletki.

Nisam rekao

ni5ta

ni

o

stlanim

plijateljima

koji

su

nas zclu5no

pomagali.

Pofvrdio

sam svoje

izjave i

govol'e

dije

su

vicleo

snimke iniali i koje

su

mi tokom

saslu5avanja i

pokazal|

Sve Sto

sam

i

bio rekao,

javno

sam

lekao.

To

je

mogao

snimiti

ko

je

god

htio.

Sve

Sto

sam bio

javno

izjavio,

rekao,

bila

je

istirniza koje

stojim

posebno

danas,

jeL

ju je

vlijenie

pot-

vrdilo

kao istinu.

Tog istog

dana,23. avgusta

1993.

godine,

uz

veliko

osiguranje, i

no(u,

t4B



I 9v[o]A

iz

teslidkog

garairog'titFora,

iz

samice

garaie

piebacili

su

nre

preko

Ko-

tor

Vat'o5a,

delinca, Banjaluke

i

Plijeclola

u

Bosanski Novi.

Prolazeii kroz

Kotor

Varo5

nuoz z

rw^teno staklo

vozila,

da

se spolja ne

bi

vidjelo

ko

je

rr

vozilu,

viclio

sam sru5enu

tiamiju

u

Kotor

Varo5u,

sluienu

dZa-

miju

u Vrbanji

ispred

Banjaluke.

Pred

ulazom

u

Bosanski Novi

stoji

tabla

sa

nazivom

grada

N0VI

GR{D.

Prelazimo preko naclvolnjaka

Zeljeznitku

prugu,

pa potom preko

mosta na lijeci

Sani

isprecl njenog

u56a

u

lijeku

Unu, ulazimo

u

grad.

Bosanski Novi,

jeclan

od

najljcp5ih manjih

graclova

ru

Bosni i Hercegovini, potpuno pust

ali i

satuvan.

Vidi se da

tu

nije

bilo

ratnih

djelovanja,

Prolazimo

Bosanski

Novi,

prolazimo

porecl

stadiona

Nogonietnog

kluba

"Slobodn" iz Bosanskog Novog na

iz,Iazu

prema

Bo-

sanskoj

Krupi. Poznajem veoma

dobro taj l<raj Izrnecln

stadiona

i

nad-

volnjakt

iznad

ieljeznidke

pruge vozila

sla'edu clesno

i zaustavljaju

se

kod

jedne

kude. Ispred

nje nekoliko

graclevinskli

maSina

i

vozila.

Kuia

velika.

Nad

garaZama

nadtidalne

dvije etaZe sa balkonimabez ograda.

2J.

avgusta 1993.

godine

detnici

su

me

uveli,

krijuii to

ocl

javnosti,

u no\u

garuiu,

u novi

zaftor.

Nova

garaZa

je

ne5to

prostlanija

ocl one u

Teslidu.

Po

sledini

garui,e

iskopan

kanal

za

popravke.

Zjapi onako ofvoren

i

taman.

U do5ku

garaie

na betonu

postavljen

madrac

od

nekog leiaja. Na

njenrtt

konjska

deka i

joS

jedna,

zguivana. Nema ni

ovdje

jastr.rka,

kao

5to

ga

riije

bilo

ni u teslidkoj

gar'rti...

lzDR

,LT

eu,

rqocu,

MoRAM...

TZDRZAT

CU,

MOGU,

MORAM...

Izdrlat

iu

jer

zrrarrr

da dekaju

me,

da me

vole...

U

koraku njihovom

sam

i

u snu,

u

grdu

lica,

u

ranama

5to

pokredu

ih,

Sto

ih

bole...

Vdio oam

6ruJenr

dZamrju

Lr

Kotor

VaroJu

t49



-

EOSA&

I

t{EKCEEO'rnAg.

IZDRZAT

CU, MOGU,

MORAM...

Moje

srce sada

u

njima kuca

izmedu

jutra

svakog istog

i

svake

iste

nodi...

Na ustima

njihovim

poklid

me nosi

moj

u

ovoj

mojoj

ledenoj

samoii...

U

dahu njihovom,

ustreptalom

sam,

u

kur5umu

Sto

plamti,

misao

pali,

tijelo i

obzor...

A

obzor...

slika

draga,

topla,

iako

spaljena,

sru5ena,

joB ljep5a,

poietnija,

mlada.

Sa svakom zorom,

sa

svjetlom dana

u

oku

mome Bosna

se

opet

rada...

Izdri,at

iu

Bosno,

domovino mila,

izdri,at

ie5

i

ti

sa

mnom

skupa,

jer

Zele

nas...

U

njedrima

im

du5a se

tvoja

kupa...

Jer

vole

nas,

dekaju nas

na5i

mili...

Iste

smo sudbine,

zemijo

majko.

U svojoj

ku5nji

i

mi

smo

s

njima

i

oni

s nama,

paienici

bili...

150



4rANatuc

evtoWn'tAlKo

EoSNo

ed

heftu nlllazim se

zatvot'etr

u

ganii

pod ku6om

nekog

naSeg

inrrrdnijeg Bo5njaka.

Ispred

garui.e

svaka

dva sahata

mijenja

se

strala.

Unose

mi

hramt

tlva

puta

tlnevno. NaveIer,

kada mi unose

vedent,

kada

paclne

mrak,

izvode

me

vani

da

operem

posudr.r

za

izmet

vodom

iz

gumenog

clijeva. Straiali

se

smjenjuju

istralare

odvojeno, ali

su iesto

skttpa.

Razgovaraju

poluglasno. Ako

se

prirudem uz

sama

garainavrata,

mogu dtrti

L^zgovor,

iliruzaznati bal

neke

dijelove.

Slu5am

ih

jedno

veie.

Govore

o

bo5njadkim

kudama

i bo5njaikoj

zemlii

u

okolini

Bosanskog

Novog.

Razumijem da su sve

kude

uselili

detnici

iz

okolice,

iz

Blatne,

RuiSke,

Rudica, Govore

i

o

kudi u

kojoj

se

nalazim

zatoien.

Kuda

je

nekog

na5eg

Bo5njaka.IJz

nju

je

lmda

njegovog

brata

ili oca

mu.

Po

plidi

razaznajem da

su se bavili

autoprevozniSfvom

ili

gtaclevinat'sh'onl...

Niko

ne

ulazi

u

guralu

od

isljednika. Potpttno

sanr

slm

po

cijeli

dan.

6a stropa

Samoda

ine

razan.

Nisam

sebe

clovoljno clobro

poznavao.

Znam da

sam

kapl1e,

hrabar. Uvjerio

sam se

u

to

joS

u

najranijem djetinjsfwr.

Kada sam

bio

golovo

curr

doblo

mlad,

iesto

sam

se

tukao

i

sa

dvojicom,

trojicom,

bavio

se

spor-

voda

tonr.

U

svoju

hrabrost sam

se

rtvjerio tokom

Livota

na

razne

naiine'..

Nisam, medutim, znao da sam

osjetljiv

na

samodu,

da

ne

podnosim za-

fvoren

prostor,

da

imam

fobiju zafvorenog

ptostora.

Klaustrofobija

je

jedan

ocl strahova,

od

fobija, koji svaki iovjek

ima. Svjestatt

sam

toga.

Trezveno razmiSljam. Obraiam

se

samome

sebi,

hrabrim samoga

sebe.

Uspijevam,

i to traje

jedno

vlijeme,

a onda

me

potrovo

obuzme,

ruzorttia.

Cetrriiki

strttlari

obitavaju

u

kuci. Cujem ihiznad,sebe.

desto

sr.r

pi-

jani.

Pjevaju,

vriSte.

Sa stropa

kaplje,

gotovo curi

voda. Ne znam

od kuda

je.

Vjelovatno su

ostavili ofvorcnu

desmu

jer

voite

iesto

nestaje.

Sa

stropa

se

voda

slijeva

ikapa na

n'roj Ieiaj.lJpozoravam straiare

na

to kada

mi

unose

hranu, a

oni

se

smijtt

i

govore

mi:

-

To

smo

ti

pustili

voctu

da

se opere5

precl balinsku

molitwr

Bogu.

llacta izaclu iz

garaLe,

izmaknem

lelaj malo u stranu

i

Setam

po

nek-

t51



Svladala rne

apalya,

nostnlgila,

eamoia

,

-

Eosng4

7

oliko koraka

garalorn.

Nadam

se

da

de

ih posjetiti

neko

od njihovih

det-

nidkh

starjeiina,

te

cla

&

se

rije5iti

ovo

s vodom...

Koliko god

nrstojim

da

se

osokolim

prihvatajudi

i

primjenjujudi

ak-

tivno

filozofiju

pozitivnog

mi5ljenja,

te5ko

mi to polazi

za

rukom.

svladala

me

apatija,

nostalgija,

samoia,

osjeianje

beznada

u

samici.

poielim

izrk

da dodu'isljednici

i

da

me p0n0v0

isljectuju.

Koliko

god

je

teiko,

koliko

god

boli,

jer

me

prilikom

isljeclivanja

iesto

i

tuku, vrijeme

icle

brie,

dan

je

drugadiji

od

prethodnog,

nesto

se

dogacla. A

ovako

danima i

danima

sam,

potpuno

sam.

Rzmi5ljam

o

svojim

rnjmilijima,

o

blaii i

sestrama

Bo5njacima,

Bo5njakinjama,

o

ratu

koji

bjesni, Zelio

bih

znati

kako

na5i

stoje

na

ratiStima...

I

onda,

u

pomoi

pozivam

molihru,

obraianje Bogu

dZ.S. TraZim

stih

i

nactem

ga,

ali nemam

iime

cla

ga

zapi5em.

Pamtim ga

clo novog

stiha

koji

izvire

iz

mojih

osje(anja,

iz

moga

zatoienidkogpoloLaia..,

SAMU

SATtrCI

Sam u samici

detnika krvnika

zbog

ljubavi

domoljubne...

Sam

u

samici fa5iste

prokletnika

zbog

borbe za ljudskost,

dast

i ime...

Samica mi i tijelo

ranjeno,

tijesno,

tamnica bola,

deZnje i

tuge...

Sam

u samici

paienici,

jaranici jedinoj

svojoj...

I

ona evo

s duSom

mi

plade.

Po

suzi

svojoj, kapljici lednoj

svake minute k'o

godina

duge

sa

vlaZnog stropa na

delo weio

Salje

mi

pozdrave

tuge...

t52



LtANAlrc

-

DM7A

MOLA

l,tAlKO

EOSNO

Sam

u

samici,

kao

i

jude,

sam

sa

Bosnom,

tugom

u

srcu.

U

njoj me

du5manin kleti

od

sdetla, od sunca

krije...

JoB

Bosna

samo

duh

mi

snaZi,

jo5

samo ona

razum

mi

svijetli,

vjerom

i

nadom

du5u

mi

grije...

Sam u samici,

sam

u tijelu

svome

bespomoinom,

tamnici

duvstva,

tamnici dude...

Sam

sa

patnjom

svojom,

sam

sa uspomenom

sjetnom

pod

ledenim

pla5tom praznine.

Sam

u

samici...

O.

moZe l'

mi

du5a,

moi,e

I'

mi

srce

mira na6i

u

tijelu

svome,

zgrdenoj,

drhtavoj

tamnici...

t53



Od.luLra

do

sulra

potpuno

sam

sfur

sa

oobom

|

^{or)i

-

EoS

A-

I

t'tE

lazim

u svoj

prui

zatodenidki septembar'.

Ne

zttam

koji

je

datltm

ni koji'je ctan

u

hefti.

Znam

da sam

izTeslih tt

Bosanski

Novi

prebaten

23.

avgusta

1993.

Cini

mise

bio

je

ponedjeljak.

Ulezttjem

recke

na zidu..

Blojim

ih

povremeno,

ali

ipak ne

znam

koji

je

datum.

Nisam

siguratr...

Ne

tuku me dok se

nalazim u

Bosanskom

Novom.

Kada

mi

unose

lrrantr

u

garuLu

ikada

me

navedet'izvocle

cla

iznesem posudu, plovoci-

raju

me,

rzazivaju. Govote

mi da

smo

poraZetii, cla

vi5e trema

Bosne

i

Hercegovine, ali

mi ne

govol'e ni5ta

konk'ettio.

To mi daje

do

znania cla

ne

govore istinu, rlalaiu.

To

mi

poitgrijava

nactu.

Samicu

vrlo te5ko

podnosim. 0d

jutra

do'sutla

potpuno

sam stm

sa

sobom,

sa

svojom

tttgom,

patnjom,

u

mislima

sa svojima,

sa

Bosnom'

Dani

prolaze,

ali

veoma,

veoma sporo..,

,f,ini

nti

se

da

je

vei

polovina septembra

mjeseca' 0sim

straZala

llLniko

me ne

posjeduje.

pitam

se

zajto

me

ne

vorte u

jedan

od

svojih

registriranih

zittvofa,

za5to

me

drZe

po plivatnim

zatvorima,

po

gw;rlama,

zaito me

la'ijr.r,

zaito

me

ne

moZe

registrilati

Mecluturoctni

komitet

cruenog

wiia.

Razmisljarn

o

tome.

To

me sekira.

Navodi

me

na

najclnje

misli.

MoZcta

nikada

i ne

viclim

slobodtr,

Kivtri su

na

mene.

Pwi

sam

ocl

politidara

saveznog

rntrga,

kao

potpredsjednik

Saveznog

patla-

menta

bivse

Jugoslavije,

kao

potpredsjectnik

DlZavne

komisije

za

kon-

trolu

primir.ja

na

prostoru

Republike

Hwatske,

na koju su Srbija

i

Crna

Gora

zajedno

sa

Jugoslovenskom

Natodnom

Armijom

izvr5ile aglesijtt,

kazao

istinu o

sukobljenim

stranama.

U

javnosti,

u

medijimit,

tt

mecluna-

rodnoj

zaiednicl,

vladalo

je

mi5ljenje

da

se

na

prostortt

Hrvatske

suk-

obljavaju

teroristidke

grttpe

naorltZanih

ljudi,

plipadnika

hrvatske

i

srpske

narodnosti,

da

je

Jugoslovenska

uarodna

atmiia

ueutralna

i ob-

jektivna.

Kloz

gotovo

dvomjeseini

lad r.r okvilr"t

DrZavne

komisije

odludio

154



A,IANA\4C

-

^v{ojA

tuWKo

EoSA{o

sam bio dakaiem

istinu

koja

je

to

bila i u svijestivelikog

bloja

politidara,

ali

se

nisr"r

r"rsr"rctivali

cla

je

kaZu.

0tvoreno sam

na

svojoj zadnjoj konfer-

enciji

za

Stampu

DtZavne komisije lekao:

-

Gospodo

novinali,

sacla

6u

vam leii

ono

Sto

me

niste ni

pitali,

ono

Sto

se

nikacta ne

bi

usudili

da

me

pitate

.

Jr.rgoslovenska

narotlna

armija

nije

nepristtana

u

sukobima

na

prostolima

Hryatske.

Ona

se

stavila

na

stranu srpskih

pobunjenika.

0d

Preclsjedni5fva Socijalistitke

Feclerativne

Republike

Jugoslavije

zahtjevam cla ctefinira sukobljene stl'ane,

da

ih

ja-

sno

och'edi.

Tek tada

iu

nastaviti

svoj

lad u

DrZrwnoj

komisiji

za

kotrtrolu

plekida vatle

i

plimirja...

Zatim

sam

novinafima

l<azao

Sto sam sve

vidio

u SawaSu,

Lasloru,

Dalju,

u

Erdutu,

u Bosanskoj Gradi5ci,

Okudanima,

Bogiievcima.

Pose-

bno

sam

podl'ukao

rijedi

pukovnika

Milana ieleketida,

rijedi koje

mi

je

izgovorio

odgovarajuii

na moje

pitanje:

-

Sto,

gospodine pr.rkormiic,

Zele

ovi

ljudi

(mislio

sam

na

Srbe u

Okudariima)

na

prostom

Ztpzdne

Slavonije?

Pukovnik

Celeketii

(kasnije

general

Celeketii,

komandant

palavojnih

detnidkih

formacija

tzv.

"Republike

srpske

krajine")

odgovorio

mi

je

kao

iz topa:

-

... i,ele

cta

cijeli

ovaj

k'aj

oiiste

ocl

Hlata i pLipoje

ga

mirno

ili

nasilno

Srbiji.

To

je

rekro,

takav

mi

je

ortgovor rliro

u

oklopnom

transportcru

rr

ko-

jem

sam sjedio zajedno

sa dlanom

predsjedni5fva

SFRJ,

gospodinom Bo-

gidom

Bogidcvidem.

Oclgovor

me nije

iznenaclio

jel

sam

vei

pri

obilasku

teretra

uoiio

da

je

Milan

Celeketid sa tenkovskim ctivizionom doiao

iz

Bjelovala na

podmdje

0kuiana

i

da se

ofvoleno

stavio

na

stranu

srpskih

terorista

i

pobunjenika.

0n

je

kasnije bio

iznenaclen,

jer to

Sto

sam

duo

od

njega,

prenio

sam

dlo,

6ospodine

pukovnide,

ieie

ovi lpdi

155



6ve

.je

u

BoZiiim

nrkRmR

Abui-'tsOSAg-1r'tT,

noviniu'ima i istakao

u svome

sluZbenom

saopienju.

Pukovnik

je

mislio

cla

je

plezime

Ajanovii

slpsko.

Tako

je

rekao

Slobodanu Milo5evidu,

pra-

vdajudi

se

za

svojn

neopreznost...

Sve

Sto sam

rekao u

svome

saopdcnjr-r i novinat'ima

na konfetenciji

za

Stampu;

neposreclno

prije

saopcenja,

gotovo

je

plepisano

u

Briselsku

cleklaraciju

o

Jugoslaviji

koja

je

k'ajem

avgusta

1991.

godine,

petnaest

dana

poslije

moga

saopienja,

usvojena na ministarskom

rtivou Iivropske

zajer\nice...

Zbog

toga i

zbogmojih

nekompromisnilt, ofvorenih

i

jasnih

stavova

o dogaclanjima

rla

plostom

bivSe

Jugoslavije,

koje

sam

iznosio

kao

pot-

predsjeclnik

Parlamenta biv5e

Jugoslavije,

kao

poslanik Pat'lamenta Re-

publike

Bosne i Hercegovine,

kao

por'tpalol

Stranke

clemokratske

akcije,

ietnici su

u

meni

vicljeli i

to

su

tttvoreno

manifestitali,

jednog

od svojih

najvedih

neprijatelja...

Razmi5ljam

0

svemu

i

mirim

se

i

sa

onom

najclnjom suchiuom.

Kroz

sasht5avanja

i isljectivanja u

Teslidu

koja

su

trajala

52

rlana

ietniiki

bezb-

lednjaci

ofvoleno

su

mi

govorili

da

se

moZe

desiti

da sloboctu

nikada

viSe

ne

osjetim,

da

6u

kosti

ostaviti

u

trjiltovim,

kazamatima...

Qak,

nada

je

n

meni

tinjala.

-

Sve

je

u

BoZijim rukama

-

govorio

sam sim

sa

sobom

i

zallaliivao

se

Bogu z,L

sve

Sto

mi

je

udinio,

za

sve

5to

de

mi

uiiniti.

Molitvom sam

bio

uz

Boga Milosnika. Uzclao

sam se

u

njegoru

pt'aveclnost,

molio

ga

da

mi

podari pLiliku

na svome,

na

BoZjem

putu...

r56



MolA-

evLLlKo

:

I DODE

VBIJDPID

MOLITVE

I

dode

vrijeme

molitve...

Pokajanjem

nas dariva

prijatelj,

Sto

i

to

i

otac

nam

i

brat

je

i

grli,a

Sto

boli,

ali

i

oplemenjuje...

Ruka

majdina

po

delu

snenom

nam

prode,

drhtajem

topline

koja cedo

voli...

Sama se

isprida

bajka...

Suncem

u

njedrima

probudi nas,

u

zagrljaj

topli privi

zemlja,

domovina,

Bosna

nam majka...

Mrak osta

postiden

u

leglu

nodnog

uZitka

i

stoljetne

IaLi...

A

odi

nam

velike,

kao

djedJe da

su...

Nose

nas

na krilima svietla,

5to suzom

pokajanja

iz

njih

sija.

Istina u

nama

se

oslobodi

i

du5u

nam ohladenu

zgrija...

r57



Nu)i

-

EoSr{A

I

I DODE

VRIJEME

MOLITVE...

Milqje nas rijed

oslobodena,

odnekud

Sto se

iz

zemlje,

iz

vode,

iz

sunca,

iz

brata,

iz

sestre,

iz nas

kaje...

Iz

srca

nam

izmami,

pa

ponese

sobom

omamljene

otkucaje...

158



MolAMAlKo

aosNo

niadale

je

ki5a tog

jutla.

Parlala

je

neprestano

otl

popodneva

pre-

fpthodnog

clana. StraZali

su bili uz'

ganLrta

vrata ispotl

naclstre-

5nice.

Sklanjali

su se

ocl

kiSe.

Razgovarali

stt

tiho,

na

momente

i

nznemileno...

Ne lazuntijem

clobro o demlt

govoLe,

o

demlt

razgovatait.

Pomitijtt

desto

Banjaluku,

imena

nekih oficila,

vijesti sa

raclija.

Govore

kako

je

Beogracl

u

nesto

"utnije5an",

pominjr.r

Slobodarta

Milo5eviia,

Vojislava

Se5elja,

ietniikog

rac\ikiia

iz

Beogracla.

Pominju

i

neke

svoje

generale.

Mladida

i Taliia spominju

najte5de... Uznemiretti

st"t.

Ne znam o

demu

se

radi, ali

pletpostavljam tta su

u

pitanju neki

nesporazttmi

u

vojsci,

neka neslagarrja...

Zato

me niko

ved

clr.rZe

vliieme

ne

posjeduje.

Cetnidk

bezbjectnjaci

imaju u

Banjaluci

ptttte

rttke

posla

sami sa

sobom..'

Itts-

nije,

mnogo lvrsnije,

nekoliko

mjeseci

plecl

moje

oslobaclanje

iz

ietni-

Niko

ne i,ec

dkog

zatodeni5fva saznat

iu da

se

tt

to vlijeme

dogaclala

otvoretra

vojtla

clLr2e

vljeme

pobuna

u

reclovima

detnidkc

vojske,

da

je

pobunu

organizirao

Beogt'act,

n6

cla

je

ctirektno bio

umije5an

Slobodan

Milo5evid.

To

je

bila

ona

pobuna

posleiule

koju

su

ietnici

nttz,-i{i

"SEPTEMBAR

93."...

Jectnog

jutra

plecl

garrtlom

se

zattst'.wiSe

tieka

vozila. Ne

gase

se.

du-

jem

lzgovore

u

blizini

garaZnih

vrata.

detnici

spominju

g

L'zrLN

l'antaI,

pojedirrc

autodijelove...

Nakon,

desetak

mitittta

stlaZali

otvarajr"t

g

ralLr

i

zolu

firc

da

podem

sa

njima.

Itasporedili

se

oko

zgrarle

kirko kom5ije

ne

bi

mogli

da

joj

pLichr

i

vicle koga

ie

izvesti

iz

garaie.

Moglo

je

biti

oko

B

sahata

r.rjr.rtro. ddvedo5e

me

u

zgraclu

na njen

ch'ugi

lvtt

i

uvedoie

u

jechtu

sobu. Soba

omanja,

pt-ilZna,.lz

nje

se

nroZe

tra

balkon.

Vrata

balkormka

otvot'etra.

Balkoti

tre-

nra

oglacht.

Za

mnom

donesoie

leiaj

iz

ganLe,

dekc,

posttde i

moje

stvali:

-

0vdje

ie5

biti

privremeno, najviSe

dva

cto

tt'i

dana. U

garaZi

ie

se

poplavljati

neka

vozila.

Pogleclaj

koliko

je visoko...

-

govoli jedan od stla-

t59



Odo6o

moieA

okodill

strflo

ako rma3

paclobran

i1i

Ikarova kriin

Nni

-

E)'ALT1

Zata

i

povecle

me

z&

nrku

plema

balkonskim

vratima.

-

0clozgo

moZeS

skoditi

samo ako

imal

pactobran

iliIkalova klila...'-

reie

miuz

podrugljiv

podsmijeh...

Prvi

put

sam dobio sobu

sa

dwcnim

podom.

Prvi

puta

sam

izvan

ganie.

Gledam

kroz

plozor', kroz

balkotiska

vrata.

0Foreni.

Ne

smijem

iza6

ia

balkon

jer

su

mi

zabranili. Ne

smije

me tiiko

vidjeti,

niko

ple-

poznati.

Zaprijetili

sr.r

mi da

ie

me

pretudi

ako

me

plimijete

na

balkotu"t.

Gledam

ktoz

ptozot.

Nad kamionskom

gaL-aYlom kuda ima

clva

kata.

Na

drugom

sam,

potkrovnom katu.

Octgovala

mi

plomjena.

Samo neka

se

ne5to

cteirwa,

govorim

sim sebi.

Do

svoje

sobe iujem straZare.

Bttdni sr.r.

Ruaznajem

i

sactrlaj

rrr,goyorl".Ocjenjujem

cla su otii

smjeSteni

r.r

sobi

clo

moje.

Pjevaju,

slu5aju

tt'atuistor,

ietnidke

i

srpske

kafanske, Sttttcl-

pjesnre...

Strtladan

kacl

sr,r

mi

ctonijeli

rutak,

zanolio

sam

ih cla

posucttt istre-

sem

i

operem

it zaltoclu

koji se

nalazi u

istom hodnikrr

gdje

i

moja

i

njihova

soba,

pt'eko

puta

moje

sobe.

Pili

su

u

svojoj

sobi

i

bili

veoma

budni.

Doz.volili

su

mi... Dok sam

istresao

posttdtt

u

zahodsku

Solju,

iza

Solje

sam bio

primijetio

5njr.u'u,

kabel od

usisavada

ili nekog

dlugog

kuianskog aparata.

Bio

je

smotitn

iza

zahoclske Solje.

0pravSi

posr.rdu

zamolio sam

straZare

koji su sjeclili

u

svojoj

sobi

cla se

malo

operem

na

zahodskoj tesmi.

Dozvolili stt

mi.

USao

sam

tt

zaltoct

i zatvolio

vtata za

sobom,

a oncla 5to sam

brZe

mogao uzeo sam

Snjuru

iza

Solje

i

stavio

je

ispod

dZempela.

Nisam

laznti5ljao ttopde,

a

nisztm

ni

imao kac[, o

posljedicama

tog dina,

Sta

de

biti

ako

to

prinijete.

Odik'imro

s

ttT

ziL-

lrodska

vrata i

provirio

u

hodnik. Yrata strai.alske

sobe

bila

su

Sirom

ofvoretia.

Svi

su

bili

u

njoj. 0tvolio sam

vrata i

brzo u5ao

tt svoju sobrt.

Snjuru

sam Sto

sam

m0ga0

blZe

stavio

ispod

leZaja i

ponovo

se

vtatio

tt

zahocl. Ostavio

sam

otvoretvt

vrata.,

ofvorio

slavintt

i

podeo

se

umivati.

Jedari

od sffaiara

je

plovirio

iz

njihove sobe

i

upitao

me

cla

li sam

gotov'

Rekao

sam

cla 6u biti

buo.

Odalrrluo

salr1

umivajuii

se.

Nakoti

pranja

izi5ao

sam

iz zahorLa

u

hodnik

ipozvao

ih

cla

me zatvorc

u

moju sobu.

fvida sam

iuo

kljui

u

vratima,

kada

stt vlata

bila

zakliu(ana,

tek

tada

160



AtANalrc

-

MOJA

'tsosNo

sam

bio svjestan

Sto

sam

udinio,

tek tada

sam

bio svjestan

posljedica

da

su

plimijetili

Sta

sam uladio...

Pla5io sam se

bio da

straZari

ne

primijete

nestanak

Snjtrle

ali

tacLovao

se saznanjem

cla su se bili

zabavili o sebi,

prilitno

pijani

i

budni.

Poku5at

iu

ono

Sto sam

samo

buctan

sanjao

u

garai'ama

samicanta,

dime

sam

bio

opsjednut

od

prvog

dana

zatoieni5tva.

Pokuiat

6u da

se

pom06tl

Snjure

spustim

s

balkona

na

zemlju,

da

pobjegnem, da

se

uputim

prema

Bosanskoj

Krupi,

prema

Bosanskoj Otoci.

Veoma

dobro

poznaiem

tai

kraj.

Nebrnjetio puta

sam

vozilont

plodao

relaciju

Bosanski Novi - Bosan-

ska

Krupa

prema

Biha6u.

Izmecttt

Novog

i

Kmpe

ima

34

kilometra.

Na

osmom

kilometru

nalui se selo

Rudice i

Leliezniillo

stanica'

Na

petom

ili

Sestom

kilometlu od

Rudica

nalazi

se

selo

Blatna sa

Zeljeznidkom

stanicom,

a

od

Blatne

do

Bosanske 0tokc

ima

otprilike

osam

kilometafa.

Znam od

ranije da Otoku

drZe

na5i,

da bih

trebao

preplivati Unu

pled

Otokom,

prijeii

na

lijel'u

obaltt

Une,

na nasu

strantt,

na

putnu

komu-

nikaciju

koja

vocli

od 0toke

pfema BttZimtt,

Critt€vctl,

Vrnograiu,

Velikoj

Kladu5i...

Sav

trepelim,

lebdim,

kao da sam

u

polusnu,

ni

ua neblt

ni

na zemlji.

IJkuaIa

mi

se

Satisa.

Pomozi

mi,

Milosniie

BoZe,

budi

uz

mene tt ovim

teSkim

treuutcima...

SVA SI

U

FIEM

BOSNO

IIAJKO

I

opet

mi

Bosna

iz

olovke

iskri,

na

vrhu

njenom

zarne(e

se,

klija.

Ustreptala

du5a

ruku

mi

moli

da

papirom krene

pjesma.

Opet

me ljubav do

kliktaja

boli,

iz

srca

vrela

strijela odapeta,

zemlja

se

ponovo

stihom

plodi

i

mlada umiva se

rosom.

Domoljubljem

mojim

opet Bosna

cvjeta.

6av

Lreperim,

lebdim,

kao

da

sBm

u

poluonu

161



,\{or)i

-

EOSI{A

I

I

svuda

je

vidim,

svuda

mi

Bosna...

U bori

staradkoj

sa suncem

se

grli,

u

djedijem

oku

slika

se

k'o

bajka.

U

mezarju

mladom,

svjetiom

Sehida,

Ijiljanom

sjaji dista...

O,

Bosno

majko, puna

mi

te usta,

k'o

sevdalinke,

otegIrute, sietne,

ljubavlju

distom

u

srcu Sto blista.

U smijehu

djevojadkom

mi Bosna,

u momadkom

vrisku

ogleda se,

kikotu

mladosti,

uzbuktalom,

zdravom.

U dedu

majke

Bosna

mi

mila,

pod

srcem

Sto

ga

nosi

i

sniva,

aliiusuzimajke,

u

kojoj

ko'

dedo svoje

je

kupa...

U cijelom

biiu

Bosna

joj

i

u

svima

nama,

u stihu

mome,

evo

ovom,

i radost i

tuga

je

skupa...

O,

Bosno

majko,

zemljo

moja,

u

vederi blage nosi5

me

sretna,

diBem te

pluiima

gordim

i

punim...

Strijepnjom ti

pjesmu

opet skladam

i izdiZem

je

ovim

stihom toplim.

Cijelim biiem nosim

te

milu...

SVA

SI U

MENI,

BOSNO MAJKO

opet sam

sretan

u tvome

krilu.

162



utANot/tc

-

MO]A

EosNQ

-l

eiim

na improviziranom

leLaju

m

drugom

katu

jedne

bolnjadke

)Lkv&

na

periferiji

Bosanskog

Novog. Vlasnik

kude sigurno

je

prot-

jeran,

prognan

sa svoga

ognji5ta,

iz

svoje

kude, sa svoje

zemlje.

Iz

sus-

jedne

sobe iujem

vrisku

ietnika,

gotovo

razularetiu.

Pijani

su.

Pjevaju

detnidke

pjesrne, psuju,

svaclajr.t

se...

Uveliko se

bio spustio

mrak

kacta

su

otvolili

wata.

Ulaze

dvojica u

sobrt.

-

Nema

vedere,

nije

stigla

vederas.

Evo

ti naieg daja

i hljeba. 0d

jutros

nam

je

ostalo.

Nisi

ni ovo

zasluZio. Kad bih se

ja

pitao,

ti

bi

no(as Unom

plivao

s

trbuhom

prema

mjeseiini,

gnjiclo

balinska...

-

cijedi

kloz zube

pijani,

ulojeni

ietnik.

Sutim

i

ne reagiram. U sebi

mu oclgovaram:

Plivadu

ja

srrtra

zor'om,

ako

Bog rla,

ako

mi

je

sucleno

da

mi

se

naum suludi

ostvali...

Iz

ustreptalih

misli

trZe

me

rezak

zruk

vrata a

potom zl'uk

zakljuda-

varjawata.

BjeZiS,

Irfane,

noias,

pa

Sto

bude

dabude.

Ni5ta

se

ne

moZe

izgubiti. Pomiri

se

s

najgolim,

pa

ako

Bog da,

i

vz

njegoru

pomo6,

kleni...

Ne

jede

mi

se.

LeZim

i

smiiljam

kako da

se

spustim

niz

Snjuru

sa

balkona,

Pitam se

hoie

li

Snjula

izdrLati

moju

teZinu. MoZcla

i hode.

Izgubio sam

od svoje uobidajene

teZine najmanje

25 do

30

kilogtama.

Klenuiu

ka Bosanskoj

Klupi.

Znam da su

prije

moga zalobljavanja

na5i

bolci,

plipadnici

PET0G K0IiPUSA

pod

svojom

kontrolom

drZali

Bosan-

sku 0toku.

0d

Bosanskog Novog

clo Otoke

ima

otprilike

22lrlJometra.

Kuda

r.r

kojoj

sam

zatoien

je

izvan

Novog

plema

0toci

otprilike

jedan

kilonretar. Do

0toke

ima2l. Ne

bih

smio

uii u 0toku.

Tu

se

kotlina

na

desnoj

sttani

rijeke

Une

suZava

na

izlasku

iz tunela, tako

da

su

i rijeka

Una

i

cesta

ileliezni(ka

pmga

gotovo

jedni

uz

ctlugo.

Destru

sttanu

kotr-

troliraju tetnici,

a na

lijevoj

su

naie

snage.

Bolje

je

da

poku5am

pdje6i

Unu

plije

Otoke

na

otprilike jedan kilometar.

Nadam se

da

naii

borci

Dlvaiu

1a

Sulra

zorom,

alo

bo6

da

163



DokuBaL

cu

oe

pomoiu

Bryure

spustili

sa

balkona

',

fuui

'

I.

NA

drze

pod

svojom

kontrolom

Bosansku

0toku i nekoliko

kilometara

uz

unu

i

cestovnu

komunikaciju otoka

-

Buzim

- vlnogorad -

velika

Kladu-

5a...

Ponijet

du

ovedu

plastidnu

foliju

za

pakovanje

umjetniikih

slika. No-

gjm

je

iz

Teslifa

sa

svojim

najosnovnijim

stvarima

u

torbi

koju

mi

je

iz

Zeph

donio

sestrid

Adis,

kacla

su nekoliko

clana

poslije

..ir.,

njega

i

majku

mi

Lozaniidevi

ekstremni

bojovnici

prcdali

ietnicima,

a

ovi

ih

doveli

u tesliiki

zatttor.

Ako

uspijem

sti6i do

pred

Bosansku

Otoku,

ple-

plivat

fu

rijeku

unu. 0ctjeiu

sa

sebe

stavit fu u

plastiinu

foliju,

kesu

i

vezati

je

uz

tijelo

na

leclima...

0dluiio

sam. Negclje poslije pola

nodi,

izmedu

jedan

i

dva

sahata

po-

kuSat

6u se

pomoiu

Snjure

spustiti

sa balkona...

Ne

spavam.

Rumi5ljam p0mn0

o

svemu,

gotovo

o

svakom detalju.

Poku5avam

da

predvidim

sve

Sto

mi

se moZe

desiti i kako

da

odgovorim,

kako

da

se

spremim,

cta

ne

bi

bilo

nikakvih iznenadenja,

ili

da

ih

bucle

Sto manje.

Popio

sam hladan

hj

sa komadiiem kr.uha...

U

nekoliko

navrata

prevalio

me

san.

Ne

znam na

koliko.

Nemam

sa-

hatauza

se. 0duzeli

su mi

ga

jo5

u Doboju. Znam

cla

me

san

nije

ple-

vario

duZe

od

5

minuta.Poznajem

sebe.

Ubrzo dujem

zrukvoza.

Svako

vete

oko

ponodi

saobrada

prema

Bosanskoj

Fu'upi.

duo

sam bio

razgo-

vore

stmZara ispred garalnihvrata.Yoz

saobra(a

samo

do

Blatne...

Po

mojoj

procjeni

moglo

je

biti

izmectu

jedan

i clva

po

ponodi.

Napolju

x

je

ti5ina.

Cuju

se

rijetki

jesenski

cvrici. Yozila ved

gotovo

cio sahat ne

saobradaju

cestom pored

kude.

Cetnici,

straiari

ne

duju se

vi5e

iz

sus-

jedne

sobe,.. Da

li

su

zaspali, Pla5im

se,

I

oni

imaju

prozor

u

svojoj sobi

na istoj

strani

gdie

su

pt'0201'i

balkonska

vratana

mojoj. Tiho izlazim

na

balkon.

Ne

pravim

buku

jer

su vrata

cijeli dan otvorena.

Plovirujem

desno, Prozor

na njihovoj

sobi

samo

je

pritvoren.

0sluSkujem minutu,

dvije.

Ne

iuju

se. Da

li

spavaju?

Vlaiam

se

polahko

r,r

sobu. Cekat 6u

jo5

10-i5 minuta,

rekoh

u

mislima...

Sjedim

nalelaju i

obuvam cipcle.

SteZem

Snjule

dvrsto.

U

njedra stav-

164



M)IArr{AJKo

ljam

plastitnu

foliju

-

kesu i

potko5ulju

da

mi

se nade zabrisanje

umje-

sto

pe5kira,

kada

izadem

iz

Une, ako

uspijem

,

ako

je

budem

pleplivao.

Ponovno

oslu5kujem...

S

polja

se duju samo

cvrdci.

Iz

susjedne

sobe

kroz

otvorena

balkonska

vrata

dujem

detniiko

hrkanje.

Pomolih

se

Bogu

i

izvadih

Snjuru

ispodlelaja...

Trebalo

mi

je

dobrih 15-20 minuta

da

je

pailjivo

i

bez

buke sveZem

za

metalni

okov balkonskih vrata

ugraden

u

betonsku

ploiu

balkona.

0nda sam

puze6

doiao do

ivice

balkonske

plode

i

u

leZedem

stavu

po-

lahko,

tiho

i

paZljivo

popu5tajudi,

Snjulu

spustio

prema zemlji.Ocijenio

sam da

je

od donjeglraja

Snjure

do

zemlje ostalo

jedan

clo

jedan

i

pol

metar.

Saiekao

sam

minutu,

dvije

da

se

smirim,

da

prikupim

snagu,

skoncentriram

se

i

poinem

se spuStati.

Orlvaiio sam se. U

leZeiem polo-

iaju

sam dvlsto

objemarukama

stegao

Snjunr

50

-

60 cm od ruba

balk-

onske

ploie.

Polahko

sam

spustio

jeclnu

nogu

niz

Snjuru

dok

je

druga

bila

na

rubu

balkona,

Slijedio

je

nalteii

potez.

Morao

sam sa

plode

spus-

titi i

drugu nogu.

Pla5io

sam

se

cla

to

ne udinim

naglo

da me teZina

tijela ne

bi

povukla

zemlji,

jel

bi

se

moglo desiti

da ruke

popuste.

Nisam

siguran

hode

li

mi

lijeva

rulo,izdfiati.

Sa

nje

su

mi

gips

skinuli

heftu

prije

nego

ie me

iz

Teslida

prebaciti

u Bosanski Novi.

0vdje sam

23

ili 24

dana.

Za

mjesec

dana,

bez

vjeZbi

ruka

mi nema

snagu.

Nisam

je

mogao

ni

provjeriti...

Polahko

spuitam i

drugu,

desnu

nogu.

Zateiem

rukama

Snjuru.

Uspijevam.

Spu5tam

se

polahko.

Snjura

klizi

iz

ruku.

Borim

se stisnutih zubi.

Obmotavam

Snjunr oko nogu i polahko

llapre-

dujem.

Veoma

je

naporno. Kliznem jedan metar,

pa

se

onda

zaustavim

s

velikom

mukom,

obmotam

Snjuru

oko

zgloba iznadSake,

predahnem

dvije,

tri

sekunde,

pa

ponovim

isto.

Gra5ke

znoja

ltorplju mi

sa

iela. Sav

sam mokar.

Spr"r5tam

se

polahko.

Napredujem.lzdriat

6u, uspjet

6u...

Dok

su

mi

ruke

bile

iznacl kaja

Snjure

joS

otprilike

jedan

metar

opu-

stio sam

se

prema

zemlji

koliko

sam

dug.

0d

stopala

rLo

zemlje

bilo

je,

ocijenio

sam

gotovo

dva

metra.

Snjura

je,

clakle bilafua1a nego

5to sam

bio ocijenio

odozgo,

sa balkona. 0pustio

sam

tijelo i

stopala

i

lagano

sam

SpuJtam

oe

polahko.

6ryura

klizi

iz

rulcr

t65



Pri

doskoku

oam mnlo

povr edio

Llelu

no6u

Nwi

-

I

se

otkaiio od

Snjure.

Prizemio

sam. Pri

doskoku sam

malo

povrijedio

lijevu

nogu. Bolio

me ilanak

dok

sam

dudao

na

zemlji nekoliko

sekundi,

Iz kom5iluka

je

relao

pas.

Umirio

sam

se

i

nisam

se

micao

smjesta.

Pogledao

sam

put

balkona

na clrugom katu,

put

prozora

sobe do

balk-

ona,

put

ietnidke

sobe.

Nisam oclozdo

iuo

hrkanje. Ti5ina

je

bila smda.

Ni

cvrike

vi5e

nisam

duo.

Pas

je

rcLao

jo5

minutu

clvije

i

oncla

se umi-

rio... Digao

sam

se

i laganim

korakom

tiho za5ao

za

ug

o kude. Pas se

nije bio oglasio. Zastao

sam

nekoliko

sekundi,

gledajudi

prema

cesti

i

pruzi.

0slonjen

na zicl

oslu5kivao

sam da

li neko

nailazi

cestom. Cinilo

mi

se

da

je

sve

u

redu,

pa

sam polahko, potpuno

normalnim

hodom

laenuo

prema

cesti.

DoSavSi do

ceste

dudnuo sam

i

pogledao

lijevo,

de-

sno.

Ni5ta

nisam vidio niti

ino

osim

psa

ispod kude

koji

je

ponovo

podeo

relati. Digao

sam se

i normalnim korakom

pre5ao

preko

ceste,

zatim

preko

ieljeznitke

pruge, pa preko

jednog

uch.rbljenja,

jarka,

i

do5ao

sam

na

jedan

mradan

put

koji

je

bio s druge strane

pruge.

0krenuo

sam

desno

i krenuo

putem.

Zbog drrecz

iznad

puta

slabo

sam

vidio i te5ko

sam

se

laetao.

Vratio sam se

desno

i ktenuo Zeljeznidkom

plugom. Pra-

govi ispod

Zeljeznitkih

Sina

su se bolje vicljeli.

Klenuo

sam

pnlgom

pre-

ma

podvoZnjaku. Pro5av5i

ispod podvoZnjaka,

trakon nekoliko

minuta,

odahnuo

sam,

Ni5ta

vi5e nisam

(uo

iza sebe. Uspio sam,

pomislih

ra-

dosno,

i naStavih

se

laetati

prtlgom

laganim

ravnomjernim

korakom...

Desno

od

pruge tede

Una.

Lijevo

je

cesta

Bosanski

Novi

-

Bosanska

0toka,

Bosanska

Fuupa.

Nakon

Sto

sam

po mojoj

procjeni pro5ao

jedan

kilometar, silazim

sa

pruge

na

cestu.

Kloz

oblake

se

povremeno

i na

kratko

pomoli

mjesec, pa bolje

viclim,

a

potom

ga

oblaci

prelaiju i

veoma

je

mraino. No,

vidim

se

kletati.

Asfalt

je

priliino

svijetao.

Ne ztram

koliko

je

sahata,.

Procjenjujem da sam se spustio

s

balkona

rta

zemlju ne5to

prije

dva

poslije

ponodi.

Procjenjujem...

Procjenu

ne

baziram

ni

na

demu

pouzdanom,

potpuno

je

pauSahia.

0dmalam

se

svakih kilometar'.

Ozno-

jen

sam

i

vru6. Ne

smijem

dugo da se odmorim

da se

ne

bih ohladio.

Procjenjujem

koliko

bi

moglo biti

sahata,

koliko sam

mogao

predi. Pla-

Sim

se da

me

zora,

svitanje

ne uhvati

prije

nego

Sto

pridem Bosanskoj

Otoci.

Poku5avam

da

tldim

lagano,

da

trie(i

ostvarim

potrebnu rezeffu

t66



nJANatuc

-

MolArvLqtKo

eosNo

u

vremenu,

ali ide

vrlo

teiko.

Slab sam

i iscrpljen.

Trtim

lagano

stotinu,

dvjesto metara,

pa

onda

opet nastavim

korakom.

Susredem

pse,

psi

susredu

merle. Ne

zaustavljam

se

kada

ih

vidim. Iclem

normalno, ne

mijenjajudi ritam hoda...

Osjedam

da su

Rudice

blizu. U

praru

sam.

U

daljini

nwirem konture

dvojice

pje5aka

koji idu

cestom

iz

suplotnog smjera.

Polahko

skrefem

sa

ceste

i idem

jarkom

pored

ieljezrtiike

pruge.

Kod

jednog

ovedeg

gma

penjem

se

na

prugu, pa

nastavljam

prugom,

Pred

selom

Rudice

silazim

sa

pruge

desno da bih

zaobi5ao Zeljeznidku

stanicu

i

naselje

uz

nju.

0d

ranije

dobro

znamtaj k'aj.

Probijam

se

kroz

gotovo

zrelo kukuluziSte..,

Obilaze(i selo

Rudice

potlo5io

sam

puno

vremena. Iscrpljen

sam

i

gotovo

mokar.

Bri5em

se

rezeffnom

potko5uljom i

odmaram

ne viSe

od

desetak

minuta,

pa

opet

nastavljam

dalje.

Slijedede

selo

je

Blatna.

Ne

smijem

vi5e

cestom.

Pje5adim

prugom.

Veoma

je

naporno. Izmedu kude

iz

koje

sam

pobjegao,

na" izlazu

iz

Bosanskog Novog i Rudica nije bilo

punkta

ietnidke

vojne policije

na

cesti.

Pretpostavljam

da bi

punkt mogao

biti blizu

Blatne,

Zato

ne

smijem

cestom,

ved

se

kredem Zeljezniikom

prugom...

Pje5adim i nastojim

da buctem

Sto

opu5teniji,

ali mi

ne polzi z rrr-

kom. Tijelo,

a

posebno

noge

mi

se

grde.

Tako se

vi5e

umaram.

Zato

povremeno

trdim.

0dmaram se ali ne

smijem

dugo.

Pla5im

se da

6u

zakasniti. Ako

me

uhvati

jutlo

prije

nego

Sto doclem do

Bosanske

0toke,

onda

bih

morao da

se

sklivam

u

Siprdju

i kukuruzima

uz Unu

i

da

dekam no{

pa

nastavim. Nemam

ni vode

ni

hrane,

a

jo5

veci

je,problem

u

tome

Sto 6e stralafi ujutlo ustanoviti

da

me nema,

da sam

pobjegao

i

krenut

6e

za mnom.

I

oni

razmi5ljaju kao i

ja.

I

oni

6e

znJrJjuiiti

da

sam

krenuo

prema

Bosanskoj 0toci. Ne

bi

im

bilo

te5ko

da me uhvate...

Zato me hvata

panilio'.

Mogu

li

dvadesetak kilometar

pred

za tri

do

tri i

pol

sahata,

pitam

se,

znajuf

da nodu

normalnim

hodom

ne

mogu i6i

brZe od

detiri

kilometra na

sahat.

Zato

trdim,

crpedi

zadnje

atome snage

iz

tijela.

Na drugu

stranu

Une

ne

mogu

plije

0toke

jer

na

drugoj

strani

Tr1elo, a

posebno

no6e

mi

se

sde

t67



Trilm,ler u

zralcu,

u

dahu,

osjeiam

cik

zote

Aknti

-

EOS

&-

I

^{s

su

takoder

ietnici. Na

desnoj

strani

Une koja

je

cLo

iza

Blatne iz

pravca

Bosanskog

Novog

prena 0toci

i

Bosanskoj

Krupi

i

graniina

meda

izmedu

Bosne

i Hercegovine

i

Hrvatske,Karudiicrcvi

sr,r

detnici.

Na

lijevoj

strani

Une su Martidevi

ietnici.

Na

dlugoj

strani

je

tzv.

Republika

srpska

I<rajina. Na

nekoliko

kilometara

pred

Bosanskom

0tokom, znam to

od

ranije, naloai

se

tzv.

"Suha

mecta"

izmeclu

Bosne i Hercegovine

i Hruat-

ske, odnosno izmeclu

opiinskih

podrudja

Dvora na

Uni

i Bosanske

frrupe.

Zato mornm poZuliti,

zato

moram,

makar i

fanatiino

tr(ati

da

predem

"Suhu

merTll",

da

se

pribliZim

Sto

viSe

0toci, te

cla Unu

poku5am

preplivati

i

stupiti

na

njenu

lijevu obalu

na

mjestu

koje

je pod

kontrolom

na5ih

boraca..,

U

daljini,

u

mraku

ispred

sebe vidim

kuie. Uspolavam

hod

osluShr-

judi.

Nakon

minut,

dva

hoda

razurniem

da

je

lijevo

:uzieljezniiku

prugu

stanica.

Na

cesti,

moida

dvjesto

metara

ispred

sebe, dujem

glasove.

Slae-

6em sa

pruge

na

cestu, desno,

prelzim

i

nju

i

produiavam

u

istom

pravcu

travom pored

ceste oprczno

i polahko.

Fvld

sam

na

cesti

ved

mo-

gao

nzaznati zapreke,

"jeZeve",

uvjerio

sam

se

da

sam

bio

u pralu.

Is-

pred

Blatne

je

ietnidki

policijski punkt.

Pognuo

sam

se

i

skrenuo desno

prema

Uni.

Oblaci su bili

prekrili

mjesec,

ave(

je

i

bio

na

zalasku. Go-

tovo

niSta

se

ne

vidi

a

moram naprijed, moram.

Spotiiem

se,

padam,

diZem se, ali

kao

u magnovenju

grabim

naprijed. ViSe

nisam

ni

oprezan,

pailjiv.

Ikda

sam ocijenio da

je

selo Blatna iza mene,

ponovo

sam

se

vratio

i nastavio

cestom. Trdim,

jer

u

zraku,

u dahu, osjeiam cik

zore.

Moram

uspjeti...

-

Pomozi

mi,

BoZe,

budi uz

mene,

daj nii Sansu

-

mo-

lim

se

Bogu

di.5. StiZem do

jednog

zavoja. Nisam

siguran, ali

pretposta-

vljam

da sam

blizu

Bosanske

0toke.

Silazim sa ceste desno i nastavljam

se

kretati

uz

rijeku

Unu do

narednog

za'toja. Ne

vidim

nikalrvo

naselje

ispred

sebe, ali

osjedam da

sam

blizu Bosanske

0toke...

roz

Zbunje niz

blagu strminu

priSao

sam

rijeci.

0slanjam se

na

jedno jako

povijeno

dn'0.

Umoran sam,

iscrpljen,

,znojav,

vru(,

t68



:4JANCtt)tC

-

ev[olA MEIK)

EoSNo

Te5ko

smirujem dah.

JoS

jednom

sam

se obrisao

potko5uljoni

i pre-

dahnuo

desetak

minuta. Oklenuo sam

se

iza

sebe,

na suprotnu

stranu

od

rijeke.

Na

istolm

je

rudila uoru.'

Bio

sam

jako

uzbuclen.

Puna

clva ipol

mjeseca sam detniiki

zato(e-

nik. frriju

me, tuku,

premlaiuju,

ucjenjivaju...

majku su

mi zatvorili

i

sestrida. Cijelo

vrijeme

sam u samicama, u

garalama. PruZila

mi

se

plili-

ka,

prilika

koja to

i

nije. Prije

se

moZe

rc6

da dinim

gotovo

sulud,

samo-

ubilaiki

poku5aj

bjekstva sa

malim

izglectima na

uspjeh.

Bojim

se

miu-

skih

polja.

['ada se

sjetim

mina, uhvati me

ieza.

A

onda

misli

usmjera-

vam

na

potez,

na kolak koji neposredno

slijedi.

Nedu

da

mislim

na mine .

Za,

njih

ne mogu

nadi rje5enje.

Idem na

srecu.

Nadam

se

u

BoZiju

pomo6...

Smirujem

se

polahko,

svladedi odjedu sa

sebe

i

ostavljajudi

je

u

plasti-

dnu

foliju.

Sa cipela

skidam

Snjure,

pertle.

Jednom

veZem

foliju

u

koju

sam stavio ocljefu

i

cipele.

Drugom veZem

jedan

od do5kova

folije

koja

je,

sa

odjedom u sebi,

iz$edala kao

vleia.

Krakove Snjure,

kojom

sam

pri

vrhu

svezao

plastilnu

vredu, veZem

za

wat,

a

Snjuru,

kojom

sam

svezao

donji

dio,

io5ak

vrede, zateiem preko

stomaka

i

veZem ga.

z

sup-

rotni io5ak

vrede.,.

0smatram

drugu,

lijevu

obalu Une, Oslu5kujem.

Ne primjedujem ni-

5ta,

ne

Iujem

niSta.

Tamo

sr"r

naii

borci,

tamo

je

na5

Peti korpus.

Na

drugoj obali

Une

je

SI0B0DA. Uzbuclen

sam.

Ne mogu

da

se

smirim.

Ako

uspijem

predi,

preplivati

Unu, ako me ne

plimijete

ni

detnici

ni na5i,

onda

6u

se

sukobiti

sa

minskim

poljen,..

,

Sada

se

pla5im

i

na5ih

jer

oni ne

znaju ko

im

pliva

na njihoru stranu.

Ako me

primijete,

sigumo

ie

pucati

na mene. Pomislide cla

je

u

vodi

neko

od

detnidkih

izvida(a,

diverzanata...Trzam se

i

prestajemrazmiilja-

ti,

ier

zora

se sve

izrazitije pojavljuje.

Svide

novi

dan...

U

vodu,

u

rijeku

Unr.r ulazim oprezno, ietvoronoike.

Tako

6u,

mislin

amoftizirati teZinu

a i

pri vodi

me

teZe

mogu

uoditi s

obje strane

rijeke.

Kada

se

sjetim

mina,

uhvatr me

jeza

169



Iz vode

ponovo

izlazin

delvoro-

no3ke i

vrlo

opfezno

Atni

-

E)SA{A

I

Desetak metara

od

obale

voda

mi

je

ved

do iznat|

pojasa.

Iclem

opl'ezno

laoz

vodu,

joS

ne

plivam,

Stedim snagu. No,

nakon narednih pet metara

gubim

tlo

pod

nogama i

moram

plivati.

Plivam

polahko

prsnim

stilom,

a matica me

veilosi

niz

vochr,

tttzad pl'ema

Bosanskom

Novom. Plivam

snaZnije

kako

bih Sto

plije

svladao

maticu,

kako me

matica ne

bi

vratila

nazad,

niz rijeku.

Uspijevam. Vrlo

brzo

osjetim

dno

pod

nogama.

Iscrp-

ljen

sam.

Ponovo

idem

nogamal<rozvodu

ka

obali. Svladao

sam

maticu.

0cjenjujem da me

je

matica

vratila

nazad

najmanje

pedesetak

metara.

Nije

mnogo, zakljudujem...

Iz

vode

ponovo

izlazim

ietvolono5ke i

vrlo

oprezno. Kledem

se

ka

grmlju,

rastinju

uz

rijeku.

Obala

je

vlla

strma,

tipiina visoka vododerina.

Teiko

du

se

uspeti uz nju, mislim,

ali

se

nadam

da

na

takvim

mjestima

ima manje naqaznih

mina. Na obalama,

vododerinama

te5ko

je

postaviti

mine. Kredem

se

dugim

koracima

da smanjim

rizik, vjelojatnost

kon-

takta

sa

minom...

Jako

mi

je

hladno.

Drhtim

i

gliim

se. Odvezujem

nervozno

wedu

sa

vrata,

pa

sa

stomaka,

cijepam

je

i

oblaiim ocljedu

na mola'o tijelo. Navla-

iim

iarape,

obuvam

cipele.

Ne

vidim

ulr.rdi Snjure

u

cipele,

pa

ih

provla-

dim

ispocl

cipela i

veZem

jednim

povezom

iznad stopala.

Bitno

je

samo

da se uspnem uz

vocloderinu,

a onda du,

kada

se

pril'udem

i

javim

naiim

bolcima,

to

uraditi kako

treba...

Vrlo teiko

sam

se

uspeo

uz obalu.

Po-

maiu6

se

rukama, pridrtavaju(i

se

za Zile

i

rastinje,

to

mi

je

po5lo

za

rukom...

Stupio sam nekoliko

koraka

n zaravar

iznad

obale,

a

onda

za(uo rezak

povik

sa daljine od

oko

nekh

pedesetak

metara:

-

Stoj,

pucat

du

Stao

sam

kao

ukopan.

Sekundu

nakon

povika,

iz

pravca

odakle

se

duo,

prosu

se

rafal

i

nekoliko

pojedinadnih

pucnjava.

Trgnuo

sam se

naglo lijevo i

tnuad,

potrdav5i ka

jeclnom

udubljenju,

uZljebljenju

kloz

koje

se

jedan

potok

ulijevao

u

rijeku

Unu.

Okliznuo sam se

i

pao,

prevr-

nuv5i

se

jectnom

ili

dva

puta. Prilikom prevrlanja

osjetio

sam

veoma

jak

bol

u

predjelu buta lijeve

noge.

Zaustaviv5i

se

na dnu

potok?

od

nes-

t70



nOsne

boli

nisam

mogao

ni da

se

pomjetin'r.

Sa

nogu

su

mi

se bile

otkadile

obje

cipele.

Bez cipela

i

jako

ozlijeclen

nemodno

sam

leiao

na

dnu

potoka...

Nakon

clvadesetak

sekuncti

zaduo

sam

vi5e

koraka

iznacl

sebe

i

glasove

ljudi.

Jedan

od

ljucti

u

vojnidkoj

maskifnoj

uniformi

baterijom

mi

je

os-

vijetlio

lice,

pitav5i me

ko

sam.

Raittnajudi,

cta

su

to na5i borci,

pripadnici

Petog

korpr,rsa

nase

fu'mije,

sav

sl'etan,

iako

sam

osiedao

veoma

jake

bo-

love,

rekao sam

im

cla

sam

lffan

Ajanovif,

cla

sam

upl'avo

preplivao

Unu,

cla

sam

pobjegao

iz detnitkog

zatoderlijfva.

Govoredi

im sve

to,

proZimao

me

je jak

osjedaj

da

sam

konadno

sa

svojima,

sa svojom

bta6om"'

A onda

sam

drto

glasntt

narcdbu:

-

DiZi se

Iznenadio

me

je

bio

i'ezak,

neplijateljski

ton

nareche.

Nisam

mogao

ni

da

se

pokrenem.

0clgovolio

sam

da

sam

ranjen,

ozlijeclen,

da

osje(am

nesnosne

bolove

u

precljelu

br,rtne

kosti

lijeve noge,

te

da

se

pla5im

cla

mi

je

noga

jako

ozlijedel

,

&

mozcta

i slomliena.

Prisla su

mi dvoiica

boraca.

Na

rukama sam

im,

jer

je

bilo

svatrulo,

proditao

oznaku

"RE-

PUBilKA

SRPSKA

6114;lNA".

Srcem

i

clu5om

u

istom

trenu

prostrujila

mi

je

desetostruko

veda

bol

oct

boli

koju

sam

osjeiao

u

nozi.

Zar

ie

o,to

moguie,

upitah

se,

zuf

nakon

svega

Sto

sam

pro$ao, nakon

svih

patnji mqram

pongvo

u

detniike

ruke'

zar

je

mOgude

cla sam

od

foradzidevih

pobjegao

i

pao

u

ruke

mozda

i

gorim,

Marlidevim

detnicima...

-

Kurate

ste srede,

gospodine

-

reie

mi

jedan

od

ietnika.

-

Petsto

metaruod

ovog

mjesta, ttzvoclno

pl'ema

0toci

nalazi

se

linija

tazgrani(e-

nja

i

obostrani

rovovi.

Petsto

metara

falilo

vam

je

do

slobode..'

Jedan

ocl

detnika

narecli

clvojici

cla

nadu

ili

cla

naprave

prirudna nosila.

Nakon

10

'

15

minuta

clonijeli

su

printdtia

nosila,

sklepana

ocl

dvije

mot-

PeLsLo

meLara

la1ilo

vam

1e

do

slobode

I7l



Eosansft

Nq)i

-

'tsOSA@'l

ke,

uvezane

nekim

starim debetom. Plinijeli

su

nosila

clo

mene i

samo

me prevt'nuli na

njih. Bili

su

jako grubi.

Noga

me

je

nesnosno

boljela,

gotovo

do

besvijesti.

Cini mi

se da su me nosili

nckoliko

stotina

metala,

clo

neke

seoske

kude.

IJnijeli

su

me

u

jednu

praznu

sobr.r bez

prostilke

i

spustili

na

pod...

Umoran, iscrpljen

do

posljednjeg

atoma

snage,

sa

slomljenom

no-

gom,

ostao

sam

p0n0v0

sam.

Nikada

u

Zivotu

nisam

preZivljavao

teZe

trenutke.

Nikrda

u

Zivotu

nisam

osjedao

jaiu i

teZu

bol

u

tijelu,

u

du5i...

A

svjestan

sam

svegq

pli

svjesti

sam,

a

sve

moram

plihvatiti,

sa

svim se

moram

pomiriti.

Nikada

u

Zivotu

nisam

doZivio

ve(i poraz

i

gorie

razo(,a-

tanje.

Nikoga

ne

klivim.

Boga

ni najmanje.

Hvala

mLt z

sve.

Bog

me

patnjom

i

bolom samo nastavlja

isku5.wati

i

prosvjetljivati...

Bosnom

Hvala ti,

Milosnide,

za

sve Sto

nii

uiini. Sve sam

zasluZio.

Pomozi mi

povih rane

samo cla

istrajem

na tvom

putu,

ako

sam

rla

njemu.

Ako

nisam,

povedi

dami

lakse

me,MilosniBoie,zasobom...0blatihseBogu

dL.i.zatvorenihodijui

bLrde

poZelih

cta

izgubim

svijest, rla

zaspim,

cla

zaboravim

ko sam.,.

ViSe

nisam ni

u svojoj domovini,

u

Bosni i Hercegovini, ali sam

kod

istih

duimana,

kod

istih

zlikovaca...

I

Bosna

mi

osta

u mislima.

Ne mogu

u besvjesno stanje,

ne

mogu zaspati,

ne mogu

niSta

zaboraviti,

sala'iti se

od

sebe, od

svoje

istine.

U

misli

ranjena

mi

Bosna,

domovina

mati docle.

Bosne

se sjetih, Bosnom

se

ogniuh, Bosnom

povih rane

da

mi lak5e

bude.

Hvala

ti,

BoZe,

Sto

Bosnonl me

dariva majkoni...

172



MotAtuA:tKo

EosNQ

DRAGA

MOJA IIAJKO

BOSNO

DRAGA MOJA

MA.IKO BOSNO,

Opet

te

majko

zlotvori mrski

k'o i

prije

Zele

da

zgaze...

S bizantske strane

davoli drski

kroz

zube vukodladje

opet

jezike

krvolodne

na

tebe

plaze...

Braiu

nam

i

sestre

od

iste

sise,

sinove tvoje i kderi

podigli

na

nas

i na

te...

Da

te

se,

majko,

odreknu

mame

ih

svojoj nevjeri.

Ime

im

svoje

pagansko

dali,

srce

i

du5u

tamjanom

otrovali,

mrZnjom

ih

opili

i zlom

da bi

te

bestidno

izdali.

Pa nam

s bradom i

sestrama

davolje

kole

kolo,

"DAVOLIJIJ"

svoju

da

naprave

veiom

oko

tebe,

majko,

Zele

naokolo...

Povijest

i

ime,

duh i vrijeme,

u

niSta

sve bi

da ti satru.

I

groblja

i

bogomolje

i

plemi5ta

i

svetiSta

u

pepeo

sve

bi

da

spale...

t73



Eosarsfti

A{wi

-

EOS9,{A

I

Pa

da te,

majko,

viBe

nema,

kao

da

te

nikad

ni

bilo

nije

izmedu mora

i

Save,

izmedu

Drine i

Une,

gdje

si se tisui'

Ijeta

grdila,

...

kao

da

ih

nisi

ljubavlju majdinom i mukom

zanljela,

nosila,

porodila

i

nasu5nom

sisom svojom

podojila,

snagu

im

dala,

ime,

ponos

i cast...

Sinovi tvoji

rasinjeni mahnitaju

i

kieri tvoje

zabludjele,

raskcerene...

da te uwijede,

da te

osramote,

OZRENSKA

njedra,

ROMANIJSKE

skute,

kraji5ko, drinsko

ruho...

...

da ti

strgnu,

da

te osakate,

pijani

zulum

u du5i

udine...

...Da

te

ogole,

siluju,

ponize...

haljine

tvoje

gizdave

Drinu

i

Unu

da

ti skinu,

strgnu,

da ti

ih

otmu,

u

pijanom

kolu

popiju,

da

te

skr5e,

izlome,

majku

svoju,

Bosnu

da

ubiju...

t74



MolAMStKo

EoSNo

Al'neie,

nede

dugo,

kao

Sto

i

dosad' nije

pijani

pagan

orgije

svoje

po

tebi

majko,

bestidno

plesti...

Sinovlje

tvoje isto k'o i

prije

suze,

znoj

i

krv

za

majku

Bosnu ponovo

lije

i

s tebe ie

krvave

orgije stresti.

Iste

smo

sudbine majko,

kao

Bogumili,

preci

na5i prkositi...

Patnja

i

sablja

vjerne nas

druge

prate...

I

njih

su du5mani,

davoli isti,

htjeii

da

satru, slome,

osakate...

Al'

majko

Bosno,

ti si

ih

svila

u

njedra

svoja,

pod

svoje skute

i

vjerni

ti bili k'o

i mi danas,

potomci

im,

sinovi

majke,

glave

uzdignute.

DRAGA

MOJA

MA.IKO

BOSNO,

opit

si

pusta,

spaljena

poharana,

opet si

gola

i

bosa

po

ini put,

,

al'

dom

si,

utodiBte

sinovima

vjernim

i kierima,

iako

po

tebi

pepeo

je

uzdignut...

r75



PojiS

ih

sisom

svojom,

izvorima

bistrim

i

krijepiS

nemirnim

Sumskim snom..,

Snagu

im

daje5,

a

i

samoj

ti treba,

sudbinom

ih

ogrie5

svojom

oporom,

ljepotom,

Ijubavlju,

ponosom...

DRAGA MOJA

MAJKO

BOSNO,

podigni

glavu,

visoko,

gordo,

viSe,

Sto

moZe5

viBe...

Prkos

tvoj bosanski

snagu

nam

daje...

Pa neka duBman

jo5

vi5e

kidi5e,

neka

se

trese,

lomi,

borba

za

slobodu

neprekidno

traje.

Nek'

gori

zemlja

i

nad njom

nebo,

nek'

raspali kamen

se

u

vodi...

Neka se

gine,

uspravno

nek' se mre,

za

majku

Bosnu

bori

herojski.

Neka se

bitka bije

protiv

nevjere

zle,

pobjeda

veze u iilim slobodarski,

bosanski...

DRAGA

MOJA MAIKO

BOSNO,

opet

ie5

majko

Bosnom

biti...

Tebi

iz ljubavi,

duimanu

iz

inata

tvoji 6e

sinovi

iz

pepela

te

di6i.

Imenom tvojim

djeca

ie

tvoja

jo5

tisui'

Ijeta

i tebe

i

sebe

zvati...

t76



lrfan

AIANalrc

-

tutonn{AlKo

EosNo

I neie kao

dosad,

kao

Sto

morasmo mi,

jer

du5man

kleti

tako

je

htio,

pitati

ko

su

i

Sto

su,

ko

su

im

preci,

ko

im

je

pretke porodio...

DRAGA MOJA

MA.IKO

BOSNO,

ni

povijest

tvoju

viSe

nikada tudin

pisati

neie...

Sa

bedema

i

sa

rova

eno

vita

duga

ponosno

se

izvi,

prelijepa,

dista,

kao iza ijetne

kiSe.

Njom

heroj, sin tvoj

vjerni,

povijest

tvoju

i

svoju

s

pu5kom

u

ruci

piSe...

DRAGA MOJA

MAJKO

BOSNO,

ime

ti

ljubim,

u

srcu svome

evo

ga

pi5em.

Ljubav

ti

uzvraiam

za

ljubav

tvoju

i

slavu

i

kunem

se

Bogom

i

slobodom,

robinja

nikad

biti

neie5,

niti 6eB

ikom

pognuti

glavu.

DRAGA MOJA

MAJKO

BOSNO,

detiri

rijedi

darobne

ove

od svih stihova

najljep5i su stih.

U

srcu

mome,

u du5i

mojoj

pjesma

si

mojih

pjesama

svih...

177



Grozno

se

i

prliavo

osjecam

sekposlije

podne krajinski,

Marticevi

detnici

unijeli

su

mi

u

sobu

[&u

koju'su

me donijeli,

bocu

s

vodom

i nel(tl

metalnu

posudu,

5erpu,

za

veliku nuZdu.

Do

tada

Sam

se

vei

umolaio

u

gade.

Grozno

se

i

prliayp

osjedam.

Obuzima

me nag0n,

potreba da

izvrsim

veliku

nuZdu,

a

gotovo

sam

nepokretan.

frrajniim

naporom,

uz

nesngsne

bolove,

pre-

znojavaiuf

se

i

stenjudi,

hdtiem

se

pomodu desne,

zdtave

noge

i ruku,

iznad posude

i

uspijevam da obavim

veliku

nuZdu.'.

Predveier

mi dvoiica

mladih

detnika,

oba

sa

njegovanim

ietnidkim

bradama,

unose

Solju

mlijeka

i

detiri

mala

vojnidka

kelsa.

Ne

obradaju

mi

se.

Ne iele

ili ne

smiju

tazgovarati

sa

mnom.

Yrata

rza sebe

ostadaiu

otvorena.

zn$u

da sam

nemo6an.

Htjedoh

ih

upitati

da

li ie

me

pregle-

dati

lijeinilq

ali odustadoh

u

zadnji

tren...

Znait

da

sam

te5ko

povrije-

den,

da

mi

je

noga

gotovo

sigurno

slomljena.

dekat

6u

do sutra.

Nloida

6u

pogrije5iti ako

budem

postavljao

bilo

kakve

znhtieve

i

pitania."

u

cik

zore

sliedeceg

jutra

probudio

me

ie

bio

nagon

za

molaenjem.

Pomokrio

sam

se

u

pgsudu

pgkrai

sebe.

To

sam

uiinio

s

velikim

na-

p0r0m,

ier

svaki

pokr.et

tijela,

okr.etanja

na but

desne,

zdrave

noge,

naz-

iva

i

pokret

lijeve, slomljene

noge.

Podnosim

nesnosne

bolove,

prezno-

javam

se...

oko

10

sahatatog

jutra

dosla

su bolnidka

kola

pred

kudu.

Dva

detnika

izniiela

su

me

na sanitetskim

nosilima.

To su

uradili

strudno.

Zakljuiio

sam

da

ie

me odvesti

u

bolnicu

na

pregled

i

odgovarajudi

ortopedski

tretman

noge.

Bio

sam

u

praw.

Odvezli

su

me

u Glinu'.'

U Glini,

u

nekalwoj

njihovoj

ratnoj

bolnici,

iako

su

me

izmulili.

Na-

kon Sto

su

dvojica

lijeinika

konstatirali

prelom butne

kosti

lijeve

noge,

poku5ali

su

nogu

imobilizirati nekim plastiinim

elementima' Nisu

bili

uspieli,

pa

su

onda

to skidali

i

pravili

neke

kombinacije

klasiinim

me-

todama, sa

gipsom. Tek

nakon

tri dana

su

me ostavili

na

miru"'

178



AJANalrc

-

MOJAMAJKO

EOSNO

U

bolnici

u

Glini

leZao

sam

s

njihovim

ranjenicima.

U

sobi

nas

je

bilo

Sest.

Iznenadio sam

se,

u

pozitivnom smislu.

Bili

su

vi5e nego

korektni

prema

meni.

Jedan

od

njih,

mladid

od22-23

godine po

imenu

Slobodan

bio

mi

je

pri

ruci vi5e

nego

Sto su

to

bili bolnidari.

Medicinsko

osoblje

njihove ratne

bolnice i

ljekari

bili

su kolektni

u kontaktima

sa

mnom...

Nakon

desetak dana

provedenih

u

Glini

po

mene

su doili fraradiidevi

detnici

i kombi

vozilom

me

preko

Dlagotine

i Meclumajdana

odvezli u

Dvor

na

Uni. U

tom

gradidu

koga

su takodel drtaliMartidevi

detnici

pod

svojom kontrolom,

proveo

sam

noi

u

jednoj

baraci uz

policijsku

stanicu.

Ujutro su

do5li

p0

mene

drugi ietnici

i u

vojnom

vozilu

tegistarskih

oznaJ<a tzv. "Republike

srpske" odvezli me u oml

istu

ku6u iz koje

sam

desetak

dana

ranije

bio

pobjegao...

Ponovo

sam bio u

Bosanskom No-

vom...

Sretan sam

bio

kada

sam

primijetio

cla

me

osiguravaju

i

v

garaiu

Ti

si

konadno

straiarc

novi

ljudi...

Stralari

koji

su me

iuvali

prije

bjelatva

vjerovatno

zapeialio

su bili

na

novim cluZnostima.

Da

su

me

oni

dodekali, bio

bih

po

svojoj

6vo1u

plocjeni,

u

jako

te5kom poloZaju...

Nakon

dva

do

tri

dana u

galaZu

mi

sudbinu

je

u5ao

jedan

od

isljednika koji

me

je

52

dana

isljedivao

u

Teslidu.

Bio

je

to

onaj

mlacti

isljednik koji

je

sve

vlijeme

suraclivao

sa

majorom

i

koji

me

je

nekoliko

puta

bio i5amarao i istukao.

USavSi u

garui:u

rekao

mi

je:

-

Ti

si

konaino

zape(atio

svoju

sudbinu.

Htio

si

da

budei

Sehid.

To

ie5

i

biti.

Nije me

bio ni5ta

pitao.ZarJriao

se

bio

na kratko

sa straZarima,r&zgo-

varaiuf

s njima ispled garnle.

Predveder

istog

dana

cto5li

su

po

mene

i

policijskim

vozilom

u stra-

Znjem potpuno

zatvorenom

clijelu

vozila

iz

Bosanskog

Novog

odvezli

su

me

u Banjaluku.

U Banjaluci, tainije,

iznad

Banjaluke,

uz cestu

koja

vodi prema

Prijedoru,

uveli

su

me

u zatvor

Tunjice.

Po

ulazu u

zatvorski

krug,

po

oryanizaciii osiguranja,

po

zgradama

u laugu

zatvora,

po mno-

179



OpeL sam

u

samici.

Eamica

mi

sudbna

iice)

-

EOSA{,A- 1.

Stvu brava

i zrudnih

uredaja,

kao

i

po

uniformama

detnika,

zakljuiio

sam da su me

doveli

u pravi

zatvor. Pitao sam jednog

od zatvorskih

poli-

cajaca

koji

je

datum.

Odgovorio mi

je

nevoljko

da

je

28.

septembar 1993.

godine.

Smjestili

su

me

u

jeclnu

ocl

ielija

na

drugom katu, ponovo

u

samicu... Dobro

se sjeiam, dok

su me nosili na nosilima,

ispred

je

i5ao

jedan

od

zatvorskih policajaca

da

skloni eventualne

prolaznike,

zafroreni-

ke,

da'ih istjera

iz

hoclnika kojima

su

me nosili.

Niko

nije

smio da

me

vidi,

da me

pt'epozna.

Jo5

uvijek

me

kriju

-

zakljudih

u

sebi. Svoju

pnr-r

zatodeniiku noi

prove56u

u zatvoru

"TUNJICE"

u Banjaluci,.,

Pntr

u

Tunjicama,

a

ukupno

devedeset

i

dlugu

od

hangala

u

Zepdu,

preko

Doboja,

Tesli6a, Bosanskog

Novog,

Gline,

Dvora

na

Uni,

ponovo

Bosanskog Novog,

do

Banjaluke...

Opet sam

u

samici.

Samica

mi

sudbina. Sitoka

je

nepuna

dva

metra

a &rya ne5to vi5e

od tri.

Uz

dvosh"ukr vrata,

ona

sa

leSetkama

i

zatvor-

skim

zasunima

i

uz

njih

drvena sa

tzv.

"policijskim",

"straZarskim"

okom,

nalazi

se

veoma

mali

zahod, plomjera

ne

vi5e

od 80 sa 80 cm.

Dali

su

mi

jednu

Staku

jeL

mi

je

noga

u

gipsu,

ali

mi

nije od koristi

u sobi.

Nemam prostora

zal<retanje.Molda

ie

mi

trebati

ako

me

budu

izvodili iz

samice,

ako

se smiluju

i

odvectu

me u kupaonicu.

Pretposta-

vljam

da zatvor kakav

je

ovaj,

mora

imati kupaonicu i

ostale,

bar

najos-

novnije higijenske

sadriaje...

-HvaIa

Bogu,

Irfane...

-

govorim

sam sebi

-

neka

sikonadno

u

pravom

zatvoru

-

prihvatajudi

ga

kao

boljitak

u oclnosu

na

garaie

u kojima

sam

proveo

tri

mjeseca, prihvatajudi

i breme

neizvijesnosti

koje mi

pognu

letta.

Spustih

se

na lelajkoji

je

bio

postavljen

na nekakve

niske

dlene

okove.

Pogledom

obitloh

po

sobici, po

stropu,

zidovima,

visokom

plo-

zordiiu

sa

re5etkama

i

mutnim,

armiranim

staklom.

Pogled

mi

se

zaus-

tavi na maloj

druenoj

Stok'li,

hoklici,

jedinom

dijelu

pokudstva,

osim

le-

iaja. Malo

potom,

zatvorski

straiar

ugasio

je

oslnrdno svjetlo u

samici

na

prekidaiu,

Salteru

s

njegove,

s

vanjske

strane

samice...

180



MolArvLqIKo

EoSNo

Yoinja

od

Bosanskog

Novog

clo Banjaluke,

preko

Prijedora

za mene

je

bila veoma napoma. Smjestili su

me

bili u

strainji

dio policijskog ko-

mbi

vozila.

Taj

prostor

je

potpuno

zttvoren

i

mraian. Na

obje uzduZne

strane nalue

se

klupe

za

sjedenje. Na

njima

nisam

mogao

sjediti,

jer

se

nisam

imao

za

Sto drZati.

S

nogom

u

gipsn, pla5eii

se da

ne

padnem,

kada vozilo

naglo

ulazi

u

zavoj,

nisam

mogao

sjediti

na

klupi.

Spustio

sam se i

sjeo

na pod.

Dok

se

vozilo

bilo kr.etalo,

ni na

podu

nisam

m0ga0

sjedjeti,

ved

sam

se

postavio

u

leZedi

poloiaj.I

tako

mi

je

bilo

veoma

naporno

a

i hlaclno,

jer

je

septembar mjesec

bio na

svome

samome

kraju...

LeZim

naleiaju

u samici.

Razmi5ljam

o

svome

poloZaju.

JoS

malo

pa

ulazim

u

detvrti mjesec

zatoieni5tva.

Moji

sigurno

ne znaju

ni5ta

o

meni.

Ne

znam ni

ja

o

njima.

Ne znam

ni

o

situaciji

na rati5tima

Sirom Bosne

i

Hercegovine.

Nadao

sam se

bio

da iu,

dok sam u

Glini

leZao

sa

ietni-

dkim

ranjenicima,

neito

saznati, ali nije

mi

bilo

po5lo

za

rukom.

Niko

Moji

sr6urno

od

ranjenika

nije

imao

radio

prijemnik,

a osim

toga

tzv. Republika

stp-

ne

znEu

ska

krajina

je

sasvim

ch'ugi palach'Zavni

entitet.

Neito

malo

ipak

sem

saz-

ni$la

o

nao,

^

to me

bilo

ohrablilo. Niko

od ranjenika

nije

nikact

spomenuo da

meni

je

Bosna vojno

pala.

Stekao

sam dojam

da se borbe

vocle.

Govorili

su,

toga

se

dobro

sjedam,

o borbama

oko Tr.nova, na

planini

lgman...

Leiim

i

lazmi5ljam

o

svojima,

o Bosni,

o

svome bo5njadkom

narodu,

o

slobodi...

181



t

SVA

[trBOSNA

UOKU

Ne

pitajte

o dem' budan sanjam,

dok

pogled

mi

ukoden

u

daljinu

zuri,

dok ustreptao

gledam

u

prazno...

Ne ulazite

mi

u bajku,

ne

prekidajte

bajkovit

san...

Ne ulazite

mi

u

pjesmu

lepr5avu

Sto

srce du5om

je

pjeva,

ne

kradite

mi

dan

raspjevan.

Grle

i

ljube

se

slike

uspomena

duboko,

duboko

u

meni...

...

Toliko

godina

u

meni,

zima

i

ljeta,

tuge

i radosti,

toliko

ljubavi i nostalgije,

toliko

Bosne majke u

meni...

Da

l'

i

u

vama

sestro, brate,

Bosna

mqjka

spava,

sanja

i

stalno

iznova

se

budi,

kao

u

meni,

dok

u

daljinu

zurim,

dok

gledam

u

prazno?

182



...

A

sva

mi

Bosna

u oku,

u

du5i,

u srsu,

u sje6anju

i

budna i

snena...

Dok

zurim

i

gledam

u

prazno

grle

se,

milqiu,

ljube

slike

prelijepih

uspomena.

U vijencu

uspomena

nostalgijom

tuZnom,

ali

i rado5iu

ustreptalom,

draga moja

majka

Bosna

uvijek

mi istu

pjesmu

pjeva...

183



Niko

ne

omSe

da

me

vidi, da

me

evenlualno

prepozna

'alulla

('Iunjice)

-

nOSNn

1

mei

sam

dvadesetak

clana

u

vojnom

zatvoru Tunjice

u

Banjaluci.

VU istoi

sam

samici.

Tek nakon

cleset

dana

po

rtolasku

oclveli su

me

u

kolektivno

kupatilo.

Kad

su mc vodili

kloz

hodnike

do

prizemlja,

komandovali

su svima

koji

su se

na5li

u

hodnicima

da

se

okrenu licem

prema

zidu i

da

delom

dotidu

zid.

Niko ne

smije

cla

me vidi,

da me

eventualno

prepozna.

Na

Setnju me

ne

vode.

Druge

zatvorenike izvode

gotovo

svaki

dan. Cujem

u samici Sto

gocl

se

cle5ava

vani.

Hranu

mi

uno-

se dva

puta

dnevno. Hrana

je

veoma, veoma

loia.

Donosc

mi

nekakve

splaiine

bez

mirisa

i

bez ukusa.

f)a

nema

kruha, ne

bih

mogao

preZi-

vjeti.

Naveder

pred

povederije

zatvolski

iuvali

(zol'u

ih vodnicima)

u

plat-

nji

deZurnog

komandira,

w5e

vedernje

rapolte,

obilaske svih

ielija.

Meni

nel<ada

udu, a

deide

me

zaobictu,

zavisno

od

toga

koji

je

od

komandira

na

dtrZnosti, na

deZuri. Kadaulaze,

mol'am ustati i

stajati u stavu mirno

dok

oni

u

knjizi

ne konstatiraju

i

uvedu

stanje...

Yada

dijele

hranu,

jedan

od

cleZurnih

vodnika

otvala

cllena

\rata,

a"

jedan

od zatvorenika

protura hranu

kloz

reietkasta, za\<Liu(ana

vrata.

Najie56e

je

to

jedan

sredovjeian

zatvorenik

sa

velikom

bradom...

Danas

mi

je

rudak predao

i

bio

potpuno

sam.

lza

njega nije

stajao

vojnik.

Pitao

me kako

sam

i

da

li

mi

5to

treba.Za

ovih clvadesetakdana nikada

mi

se

nije

bio

obratio. Ne znam

Sto Zeli...

MoZcta

je

provokator.

Govorim

sebi

da budem opl€zan

u eventualnim

bududim komentarima.

Znam

da

on

sa

mnom

ne

smije

razgovarati.

TOio

je

22. ili 23.

oktobar

1993.

godinc

kada me

je

u Tunjicama

y')flpwiput

posjetio

lijednik. Pitao

me

je

kako

se

osleiam,

cta li mi

ne5to

treba,

da

li

imam nekih tegoba,

te

posebno

kako

mi

je

noga, kako

podnosim

gips.

PoZalio

sam

se

na

loiu

cirkulaciju

kn'i

Sto se

moglo vid-

jeti

na

prstima

lijeve

noge, ispod gipsanog

ovoja.

Poialio

sam

se

na

bub-

rege.

0n

je

ve(

znao

rla su

mi

u

Tesli(u

detnici uni5tili lijevi

bubreg.

Truiio

je

da

dam

mokraiu,

Sto sam i

udinio.

184



MO:IAA.LSJKO EOSNO

Nakon

otprilike

heftu

dana

do5li

su

p0

mene naveier

i

odvezli

me

u

centar Banjaluke,

u

bolnicu, Tu

su

mi

u

jednoj poclrumskoj,

suterenskoj

prostoriji

skinuli

gips

s

noge.

lijednici,

njih

dvojica

u

vojnim

uniforma-

ma, nisu

bili

zadovoljni

stanjem lijeve,

lomljene

noge

i

rekli

su

mi

da

du

morati

dodi na

joS

nekoliko

kontrola.

Jedan

od njih

mi

je

rrkao

da

mi

u

Glini nisu

doblo

uractili nogu,

te

da ie noga, vjerovatno,

ostati

ne5to

malo

wara

od

desne.

Iz

te podnrmske

prostorije

cloveli

su me

na

)edan

od

bolnidkh

odjela

gdje

su

mi

metodom

ultla

zruka preglectali

stanje

bubrega.

Mazali

su me

nekom

ljigavom

zelatinskom pastom

i

pritiskali

dlanom

u

precljelu oba bubrega s

pr.ednje,

stomaine

stl.ane,

zntim

n-te

okretali

na

bok,

pa

to

ponavljali.

sve

su oiitavali na

jeclnom

ekranu

porecl

lelaia

na kojem

sam

lezao.

Nakon pregleda

su

mi

saopdili

cta

mi lijevi

bubreg

uopde ne

funkcionira,

daje

jako

kontunzovan,

a

daje

desni

preu-

zeo

funkciju...

Time

su

se

obistinile

moje

strijepnje

da

su

mi,

kada

su

me

ietniiki

zlikovci

jedne

noii premlatili

u Tesliiu,

uni5tili

lijevi

bubreg...

Dan,

dva

po

skidanju

gipsa

sa

lijeve noge

hranu

mi

je

kroz

resetkasta

vrata

dodao

onaj zatvorenik

s bradom.

Rekao

mi

je

da

se

zove

pero,

da

je

izBanialuke,

te

da

je

tu

na istraznom

ocljeljenu zatvora

u Tunjicama

zbog

ubojstva

policajca.

Rekao

mi

je

takocler

rla

zna

kako

se

ja

zovem,

ko

sam, te

da me

u zatvorskim

knjigama

ne vocle

pod

imenom

Irfan

Ajanovii,

ved

pod

imenom

TJUBISA

NIK0HC...

Nije

iekao

moju

r.eakciju

na

ove

informacije,

posebno

na

o\u posljednju,

cla

me

u knjigama

ne

vode

pod

mojim pravim

inenom,

vei pocl

imenom

TJUBISA

NIK0UC.

Zatvorio

je

drvena

vratauz

r.e5etkasta

i

izgubio

se...

llq

samici

mi

jc

veoma

teSko.

TeSko

podnosinr

samoiu

i

saznanja

l{Flda

sam nakon

plemladivar\a

i

runjavarrja,

nakon

loma

lijeve

no-

ge

i gubitka

bubrrga

invalicl.

Molim

se Bogu,

traiim

razloge

za

utjehu,

tje5im

se... Trazim

argumente

za

optintizam.

Kopam

ih

u

sebi

i

naluim,

a

ondaponovo padam

u

teska

i

apatiina

stanja.

lz

sahatau

sahat

mijenja

Traiim

nrgumenLe

za

optimizam

I85



n'1

Dosebno

rnile

Le$ko

lulrom,

kada

6e

probudim

mi

se

laspoloZenje, zavisno

0d

toga

cta

li

i

koliko

uspijevam da se osok-

olim,

da

sim

sebe

uvjelim

cla

moram

izrlfiati

u

samodi,

u

samici,

u

sivilu betona,

u

hlaclnoii

stakla

i

reietaka,

okovan

t'eskim,

stravidnim

zlukovima

koji

se

duju

svud

okolo,

a

najupeiatljivije na mojim

vratima,

zvukovima metala koji oclzvanjaju

pod

rukama ietniikih

straZara,

prili-

kom

otvaranja

i zatvarunia1eljeznih

vrata,

otkljuhvanja

i

zaldjuiavanja...

Posebno

mi

je

te5ko

jutlom,

kada

se

probudim,

kada

se suodavam

sa

jo5

jednim

clugim,

predugim

dimom, samicom,

zafvorskom tottuLom,

osjedanjem

zatoienosti, izgubljenosti

pocl

tuclim

imenom,

kada

se

pono-

vo

suodavam

sa

istinom

cla

moji ne znaju zL mene, cla

ja

ne zn m za

njih, odekujudi da

me konaino

posjeti

i

registlira

Medunarodni komitet

Crvenog

kriZa,

pntem

svojih

aktivista

zakoje

znam

da djeluju

i na

okupi-

ranom

podrudju

Bosne i Helcegovine

pod

kontrolom KaladZiievih iet-

nika. Prije

nego

5to

sam

iza5ao

izSarujeva kontaktilao

sam

sa

trjima,

sa

gospodinom Tadeu5om Mzovjeckm,

osobnim

iziulanikom

Genelalnog

sekletara

Ujedinjenih

naroda

Butlosa

Giiifu

za ljudska

prava.

Tada

sam

u funkciji

vriioca

duZnosti

predsjednika Komisije

za ljuclska

prava

Skup-

Stine

Republike

Bosne

i

Helcegobine, u saradnji sa

preclsjednikom

Yiie(a

gradanitt

Skupltine

gospodinom

prof.

dr.

Abdulahom

Konjiciiom, tl

prat-

nji Mazovjeckog obi5ao

neke

od

na5ih zafvora

u

Sarajent,

u

kojima su

bili

zatoieni

letnici

-

kliminalci

i

zloiinci.

U

tim

prilikama vidio

sam

i

uvjelio se bjelodano u

kojoj

mjeri, na kom

nivou naia

strana

po5tuje

ljudska

prava

zato(enika i zalobljenika

pod

na5om

kontrolom. Uvjerio

sam

se

bio da

na5a

strana

u

pl'avom

smislu

Lijedi

po5tuje

sve

propise iz

oblasti

ratnog

pruviL,

a

posebno

one

iz

okvira

Konvencije

o rattrim

zaro-

bljenicima,

usvojene u

Zenevi...

Sada

se

na

svom

liinom

primjelu

uvjeravam

cta

ietniika,

ag'esomka

strana

ne

po5tuje

ljudska

pl'ava,

da

ne dozvoljva Cruenom

kriZu

ni

da

me

posjeti i

izvr{i

regishaciju.,.

DrZe

me

prethodtro

po privatnim

zatvori-

ma,

garaiama,

Frriju me

od

javnosti.

Potom me dovocte

u

svoj

registrilani

zatvor i

opet

me drZe

pod

turtim

imenom, ne clozvoljavaiu$

cta me Crveni

kriZ

posjeti

i registlira...

186



AtANoWc

-

^'{alLtv{AlKo

BoSNo

.6e

kreiem

se.

Nema

prostora.

Ne

izvode me na

Setnju. Nodi

su

SILve(,

jako

hladne

a

i

dzuri. Procjenjujem

da

ie

Waj

oktobra. Slabo

sam odjeven. Pokrivam

se samo

jednom

dekom.

U

samici

vidim

mali

radijator, pipam ga...

Hladan

je

pakadaga

pipnem

i meni

biva

jo5

hlad-

nije.

Hladno(a mi

se uvukla u

kosti.

Bojim

se

za

drugi bubreg.

PreZiv-

ljavam teSku

krizu

zatoienils,

u samici...

TISINA,

TAIIIFIICA,

NADA

TiSina

Tamnica ti5inom

pakosno

wiSti...

Ti5inom

Sto

svijest mi razara,

tazlJrr',

misao,

dula.

Odima slu5am,

srcem,

nemirnom

duSom...

U

ledeni,

jeziv,

utapam

se

zvuk...

padam

u

ku5nju,

ruke mi

dlan

o

dlan...

K'o

treptaj traje,

pa

opet

ledeni

muk.

DuSa

se trga

od

uma,

od

tijela,

ti5inom kobnom

letim

u

bezdan.

Hladnoia

ml

se

uvukla

u

ko"sLi

187



Tamnica

U

ieliji

samici ledeno

sivilo

i

ni5ta

viBe,

niSta,

ni5ta...

Sve

je

prazno,

vlaZni

muk

naokolo

svuda...

DuSu

ranjenu ledeni

zvuk mi

para

i

evo ba5 sada

bolno

zavilta,

pa

opet zvuka,

glasa

led'nog

niotkuda...

Bolna

tiSina

svijest mi

trga,

para.

Nada

U

dubini du5e,

u

dubini

svijesti

odjednorn

k'o

muzika

tiha,

bar5unasta

mehka...

trza se

otima,

polahko

jaEa,

raarm

mi

snaZi

ponosa

ranjen

glas...

I

evo

ga, evo zvuka,

ori se

kao

jeka...

Sve

danbs

sutra

je jude,

u

vjeri, u

nadi,

u

Bogu

samo

je

spas...

i

,+

.f

,g

a

88



AJANatnc

-

MoJ.n

jLslKo

EosNo

Sao

sam u novembat

1993.

Danas

je,

po

mojoj

procjeni,

2. ili

3.

novembar.

Ako Pero

bude

sam dijelio

hranu,

ili

jeclan

mlaili

zatvorenik,

pitat

iu

koji

je

clatum,

koji

je

clan

u

hefti...

I

upravo

dok

razmi5ljam

koji

je

ctan,

koji

datum

danas,

ofvaraju se

cllena vrata.

Pero

mi

kt'oz

reietke

dodaje

ruiak,

ior.bast

gah

sa

pr.evi5e

brainene

zapr5ke.

lza

niega ne victim

ni

jednog

od

voclnika.

Sam

je.

Zaustih

da

ga

pitam

koji

je

datum,

no

on

nte

preduhitr.i

rijeiima:

-U

tredoj

deliji

do

tvoje

sa

nekim

naiim zatvotenicama

koje

su

podi-

nile

ubojstva, nalaze

se dvije

va5e.

Jedna

se

zove Zirilo..lz

Starog Majdar.n

kod

Sanskog

Mosta.

Dnrga

se zove Hana.

Ona

je,

mislim,

iz Banjaluke,

Zinkin

brat

Zijo

i Hanin

n"nrL,

zier\no

sa

jo5

desetak va5ih

zarobljenika,

nalue

se u

prizemlju.

Veoma im

je

te5ko.

Oni

su

zarobljeni

negdje izme-

du Starog Majdana

i ljubije,

gclje

su

se

bili

odmetnuli

u

Sumama.

Zinka

im

je

nosila hranu

i

bila

s

njima

u kontaktu. NaSi

su saznali za njih

i

zarobili

ih.

Doveli

su

i

Zinku...

Sta hoee

ovim

da

mi

kaZe, pitam

se.

Da li

cta mu vjemjem

,

cta

li

je

provokator,

pitam

se,

a

on

nastavlja,

okr.eiuii se

izai

oko

sebe:

-

Evo

ti

papir

i

olovka. Napi5i

icnama

neito.

Utje5i

ih.

Ja

6u

im

ubaciti.

Niko

nede

saznati...

To iztrsti

i

zatvori

vrata...

Prvi put

sant u prilici

da u

lukama

imam papir

i

olovku,'cla

nejto

napi5em.

Da

li

me

provociraju,

pitam

se,

da li

je

pero

provokator?

Ako

je

i

provokator,

pa

me

budu

maltretirali

Sto sam

pisao

pisamce

sestlama

Bo5njakinjama,

mogll

se

opravdati time

Sto sam nakon

razgo-

vora

sa

Perom,

razmi5ljajuii

da

li

je

iskr.en, ili

je

plovokator,

zakljudio

da

je

bolje

da

pismo

napiSem,

nego

da

ga

octbijem. Ako ga

odbijem,

moida promijeni

oclnos

prema meni...

Tako

iu

se

braniti,

zakljuiih,

ako

Da

li da

mu

v1eru1em,

da

lile

provokalor

t89



U

njihovim

ruknma

mko

nrle

srg,uran

iiu)

-'BOS@I

buclem

prcvalien...

Uzeh

olovku

i

papif

i napisah

pismo, kratko,

jezgrovito

a

sadrZaino,

Nadam

se

da 6e

me

razttmjeti...

Aapisa0

sam

im

cta

moraju

izc\rlati,

cla budu

ltrabre,

istrajne,

cla

1f,ei

se

rat

zavr5iti

mirovuim

sporaztlmom

po

koiem

6emo mi,

Bo5njaci,

dobro

prodi...

Tek

nakon

dva

dana

uspio

sam

Peri

pleclati

pisamce,

jet

cto

tacla

prili-

kom

pocljele

obroka

nije bio

sam.

Iza

njega

je

uvijek

bio

neko od

zatvot'-

skih

voctnika.

Tom

prilikom

mi

jc

rekao

kako

nisam

jedini

koga

kliju

u

Tunjicama...

-

Tu

je

i

jeclan

pukovnik

hrvatskog

vazcluhoplovsfva.

Zove

se

vladimir

Sumanovac,

Jako

je

slab.

I otl

se

ualiui tt

samici.

Boluje

tuberkolozu

i

baca

krv...-

rede

mi

Pero,

ctoctavsi

da

i

pukovnik

Sumanovac

zna"zame-

ne,

jer

mu

je

on

rekao..,

Ostavsi

p0novo

sam

u samici

tjesim

se

cta

nisam

jedini

koga

kriju.

Kr.iju

i

clruge.

Pomisljam

da

je

to

moirla

i

clobfo.

Kfiju

me i

ittvaju.

Molda sam

im aclut,

ctZoker,

ukoliko

na5i

zarobe

nekog

od

niihovih

iel-

nika...

Jectini

sam

ja

od

delnika

sve

tri

stranke

koje

su

pobijedile

na

pruim

vijestranadkim

izborima

zalobljenik.

Jedini

sam

od

ielnika

koji

se s

puS-

kom

u ruci

borio

-

govorim

u

sebi

i

doctajem

cla su

jedino

moji

sinovi

Edin

iJasmin,

zarazlilu

ocl

sinova

drugih

ielnika,

ostali

u Sarajevu

i cta

su

plipadniciAr.mije

Republike

Bosne i

Hercegovine...

Kfiju

me

i

iuvaju.

Da su

htjeli, da su

snjeli

cta

me

ubiju,

to

su

ve6

trebali uiiniti...

Ali

ko

zna.

lJ

njihovim

t'ttkama

niko nije

sigttran

-

govorim

sebi

samome

rijeii

utjehe,

rijeti

nade,..

t90



AJANTWC

-

MotA

9/LTJKO

EOSNO

TAio

je

4.

novembar

1993,

godine,

molda

oko

9

ili

10

sahata

uju-

l2iltro.

U

prostranom

holu

izmectu

ielija,

ustakljene

prostorije

za

dezurstva

zatvorskih policajaca

-

straian i

ulaznih

vrata

na

kat, za(ula

se

iznenada

buka i

galarna.

duo

sam Zenski glas.

Na

engleskom

jeziku

neka

Zena

se

prepirala,

svactala

sa

zatvorskim

duvarima.

Nju

sam

pose-

bno

doblo

duo.

Stlaiari

su

bilivjerovatno

uz nju,

oko nje. Razumio

sam

kako tlaZi

ch

joj

se

otvolc

neke

iclije.

Cuvari

to vjerovatno

nisu

doz-

voljavali. Prepirka

je dugo

trajirla.

Na

momente

nisan

ni5ta duo, a

onda

sam duo kako

Salju po

uplavnika,

po

cleZulnog naielnika,

Zensk

glas

sam

ponovo

dobro

duo

i u

jednorn

trenutku

razumio

da spominje

deliju

broj 122.

To

je

bila moja

ielija.

Spominjala

je

bila

jo5 jednu

deliju...

Prepirka

sa

policajcima,

zafvorskim

straZarima, duvarima,

ttajalaje go-

tovo

pola

sahata...

A

oncla se

sve sti5alo.

duo sam

zwkieljeznih

okova

i

zasuna

na

vratima

moje

ielije. Vrata

su se

otvorila.

U

okviru

vr.ata

U

okvrftr

ugledao

sam

usplahilenu

mlaclu, visoku

Zenu

u

samtanim hlaiama.

vratn

Duga smeda kosa

bila

joj

jc

razbarulana, r'aidupana.

USla

je

u

ieliju,

u

LgJedao

sanr

iza

nje

su

stajali policajci

i zatvorski

straLari.

Medu njima

sam

viclio

i

usplahirenu

jeclnog

od naielnika.

Izmedu

njih pronrkla

se

jo5 jerLnniena

i

prijla

je

rnladu, vieohi

do

prue.0bratila

mi

se

na

na5enr

jeziku,

r'ekirvSi

cla

jel.ena

u hlafama

Zenu

delegat Meclunalodnog

komiteta

clenog llaiiir

i

da

ie

me

upisati

u

svoju

evidenciju,

da

ie

me

regish'irati...

Delegat

Crvenog kriZa

mi

se

potom

obratila

na

engleskom

jeziku,

pi-

tavsi

me

za.

ime,

plezime,

starost

i

postavivsi

mi

sva ostala

pitanja

koja

su nuzna

da

bi

se

neko

od zarobljcnika

rcgistrirao

kod

crvenogl<riir.

Pitala

me

je

ko me

je

zarobio

i l,ada,

gdje

sam

bio zarobljen,

u kojim

mjestima

sam

proveo

sve

vlijeme

u

statusu zarobljenika.

pr.evoditeljica

mi

je

korektno

prevodilapititnja.Ja

sam

u

poietku

odgovarao na

engles-

kom,

a

potom

sam, na

insistiranje

nadelnika

zatvorakoji

je

sa

strazarima

pratio

cijeli tok

razgovora,

morao

odgovarati

na

bosanskom

jeziku.

plevo-

diteljica

je,

razumio

sam, korektno

prevela

i moje

odgovor.e

na

engleski.

Sve

je

trajalo ne

vi5e

od

10

mintfta...Ynta

su

se

zafvorila

ipreda

mnom

t9t



txe)

-

EoSr{tL

I

Nrsam

znao

ni3la ni

za

rngku

fe ostala

stlmofna

siva

slika

zafvol'skih

reiet'aka

na

vratima

delije'

Ostao

sam

ponov0 sam

u samici,

sa

svojim

neopisivim

uzbuclenjem

koje

se

ni

stihom

ne

moZe

iskazati.

U

rttkama

su

mi bili

oblasci

poruka

Crvenog

kliZa.

Razumio

sam

cta

mogtt

najbliZim

sroctnicima

napisati

poftlke'

attresirati

ih

i sadekati

clok

ne dodu

po

njih.

Ostavila

mi

je

bila

jedan

sahat

vlemena...

Drhtavom

rukom,

u

magnovetrju,

got<tvtl

tt

opijenom

polttsnu

ispisao

sam

poruke

svojima

tt Sat'ajevo,

sestri

Nitcti

u

Zavicloviiima

i

roclacima

u

Zagrebu,

Aliji,

Hani...

Bratu

Eclibu

nisam

napisao

poluku

jer

nisam

,nuo"g,t;.

se

rial,1,i,

gclje

je

izbiegro

iz Zeph.

Nisanr

znao.

ni5ta

tri

za

majku,

'dali

iejos

wijek

zato(ena

sa

svojim

unukom

u

Tesli6u,

da

li

je

moZda

razmiieniena,

da

li

ie

iivir..,

IIAJKO

MOJA

AKO

SI

ZIVA

Majko

moja,

jesi

li

Ziva,

jesi

li

zdrava?

GDJE

LI

SI

SADA

starice

moja

mila,

s

kim

si ove

noii

hladne?

Sa

svojom

mukom,

sa

svojom

Patnjom,

kao

i

ja,

jesil'

noias

sama?

Znam,

Pitanja

ista

ova

kao

i meni,

misli

ti

plijene,

lebde

na

usnama'

t92



,v{oIAiiAtKO

EOSNO

Znam

da

noias,

ako si

Ziva

iz

sebe

Bogu

pitanja

zradiS...

srce

majdino

nemu5to

pita:

"Da

li

su

Zivi

i zdravi,

Sdje

li

su

sada,

da

I'

bolesni

su, ranjeni,

gladni

Zedni,

il'

ozebli,

uvrijedeni kao i

ja,

prognani,

zatodeni...

Da

I'

pate sina

mi

dva

i kierka

moja,

sestra

im

jedina?"

Majko

moja,

kao

da

te

kraj

sebe

gledam...

Kosu

sijedu

pod

Samlju

si skrila...

Otima5

se, ne

da5, nisi ni

do sada.

Pola

u

Sali,

jo5

vi5e

u

zbilji,

kao

uvjek

Seretski

zbori5:

"JoS

sam

ja

mladica

rnlada..."

I nodas

tralirr'

majdin

pogled

blagi

u vjedno

zaspala,

ugasla

slijepa

ti

oka

dva...

A

ti

kao

pred rastanak

zadnji na5

(O

BoZe

milosni,

nedaj

da zadnji

i

bude ba5),

ruku

mi

moju

desnu

milujeB

njeZno

ljubavfu

iskrenom,

toplom,

kao

5to

samo majka

umije

od srca

evladu

otpalom...

193



Pod

Samijom

tvojom

opet

te

vidim,

s tespihom

u

ruci,

na

serdZadi.

Pognute

glave

pogleda

smjernog

za

ljude

cijeloga

svijeta...

...

za

djecu

svoju moli

se

majka,

za

slobodu

i Bosnu milu

moli

se

Bosanka...

Kao

da glas

tvoj

topao,

njeZan

i noias

ti

dujem...

U

glasu

ti

prijekor

i

molba

u

isti

mah,

du5u

mi

spokojom

proZima:

"duvaj

se sine,

pamet

u

glavu

i nek' ti

je

Bog

milosni

'

stalno

u mislima..."

O

majko

moja,

ako

si

Ziva

kome

bol i

nespokoj svoj

u

ti5ini

lednoj,

detnidkoj

samici

nemoian

da

kaiem,

do u stihove ove sjetne,

tugom

robija5kom

Sto

ih

iz du5e, iz

srca,

u

pjesmu

bola

zatoden

slaZem...

Majko

moja,

ako si

Ziva,

do tebe ako

ikad

pjesma

tuLna

dode ova,

oprosti Sto

patiS,

samo

zbog

tog Sto

si,

kako

to detnik

jedan

Ianu

"kudka,

majka Irfanova..."

194



AJANatuc

- D&SCA

M}JAMAJK)

EoSNo

SuZanj

si detniku

mrskom

zbog

borbe

moje, zbog moga

djela,

taoc

si

zalog,

zlikovcu,

fa5isti

drskom,

jer

majka

si moja,

jer

ono 5to sam

i

ja

i

ti

si srcem

i

du5om

htjela...

Za

borbu

na5u, za Bosnu

milu,

za ime

na5e, za

vjeru

na5u

i

ti

si Zivjela...

O

majko

moja,

prijatelju

nad

prijateljima,

najljep5i stihu,

najljep5a rimo,

o

majko

moja,

PJESMO

NAD

PJESMAMA...

(Oru

pjesmu

napisao

sam

ponesen

ljubavlju

sina

prema

maici,

pone-

sen osjedajima sina zatodenika

prema

majci zato(enici...

Napisao

sam

je

ktajem

1993. godine

u

zatvoru

Tunjice kod

Qanjaluke

olovkom i na

papiru

koje

mi

je

Pelo

kri5om

drc vz

hranu...

Stihom

sam

poZelio

da

ova

pjesma

dotle

do

moje

rpajke.

Sudeno

bi

da mi

seLelja

ne ispuni,

jer

majka

me nije doiekala.

Umrla

je

17.

sep-

tembra 1996. godine,

tri mjeseca prije

moga oslobudanja.

Ostala

je

njena

duia uz

moju

du5u.

0stala

je

pjesma

iznesena

iz

&li-

je,

ogrnuta

mojom

i

du5om

moje

lahmetli

majke..,)

t95



Al,o

ikacia

izade3

na

siobodu,

nloy

zahvnli

za

Lcr

(,luniice) -

AOSNL 1 t{,]:K(

a6ekoliko

dana lvtsnije Pelo

je

opet bio sam sa

polcijom

hrane

na

)ffi,ratin-ra.

Rekto

mi

je

cla

su

ponrke

koje

sam

napisao

bile

na

korrtroli

kod

uplavnikazatvora i

rla

su

prnslijcctcne

putent

Cnenog

kr.iZa

onima

kojima

sam

ih

uputio...

Htio

mi

je jo5

ncsto

re6,ali

nije

uspio,

Zatvori|

je

vrata...

Nakon nekoliko

nareclnih

ctana

ponovo

se

ukazala

plilika

da

popri-

iamo, jer

je

sam

dijelio

obroke

zafvolenicinra.

Tacla

mi

je

relcro

sve

o

irrciclentu

koji

se

zbio

u

zahorskon

holu

onog cLana karla me

bila

pos-

jetila

delegat

Meclunarodnog

komiteta

Crucnog

kliZa.

Rekao mi

je

da se

ta iern zove

Natali

Ilovira,

cta

je

Spanjolka, te

da

je

ocl Zinkc i Hane

saznala z'n mene

i Vlaclu

Sumanovca,

pukovnika

hrvatske vojske.

Rekle

su

joj

bile da

smo

nas

clvojica skliveni

u

samicama,

cla se

vodimo

pod

tuclim imenima.

Rckle

su

joj,

dok

je

ona

s

njinra

vodila

razgovor

u sklaclu

sa

Konvencijom

o

latnim

zalobljenicinta,

oclvojeno i

bez

plisustva

zatrov

skilt

vlasti,

u

kojim ielijama

se

nalazimo

nas dvojica...

Natali

Rovit'a, iza-

Savii

iz

njihove

ielije, obiSla

je

nckoliko

felija

u

kojoj

su

zafvorenici

bili

Srbi

i

podijelila

im

pe5kre

i

sapune. Nakon

Sto

je

obi5la

nekoliko

ielija

u

kojima

dakle

nisu

bili

Bo5njaci ni Hlati,

vei

Slbi,

od

zatvorskih

vlasti

je

zatraiila

cla

joj

clozvole da

posjeti

h'fana Ajanovida,

poslanika

Skup5tine

Bosne

i Hercegovine

i

Vladimira

Sumanovca,

pukovnika

vzduhoplovstva

hruatske vojske...

Nisu

joj

clozvolili

i

onda

sc

ona

ctugo

prepirala

sa

njima

da bi

na kraju

legla

na

pocl

i

po5la

da se

valja

i vliSti.

Ikcla

je

rloiao

nadelnik,

ni

on

jc

nije

mogao

umiriti.

...0nda su zvali

naie

bczbjednjake

-

pri6a

mi Pero,

-

I

oni

su clozvolili da

Natali Ilovira

ude sanro

tebi,

ali

nc

i

pukovniku

Sunranovcu... Ako ilctcla

izarle5 na

sloboclu,

njoj

zithvali

za

to.

Ona

te

legistrilala

i

sada

ima5 mnogo

veic

Sanse...

-rcde

mi Pelo, i

sam

vidno

zadovoljan.

Vidjelo mu

se

to

na

licu...

Zafvorio

je

vrata

za

sobom

ostaviv5i

rne

u

deliji virlno

zactovoljnog zbog

sazn:anja

cla

postoje

ljudi koji

se

bole

za

ljude,

rla

nada ne

smije biti

t96



AJ'NOWC

MoJrLrv{AlKo

EoSNo

ugasena...

Tih

dana

pla5io

sam

se

da

zatvolske,

detniike

vlasti

ne

saznaju

ko

je

ttistinu

gospotlici

Natali

Rovirakazao

za

metre

i pukovnika

Vlartimira

5u-

manovca,

da

ocl

Zinke

i

Hane

nc

iznucte

priznanje,

te

cla ih ne zlosta-

vljaju.

Nisam

suztr

o

ni5ta

u

povodu

tih

mojih

bojazni.

Da

su

mi

se slut

nje

ostvarile, Pero

bi mi to

sigulno bio

javio.

Hvala Bogu,

nl,e...

Bio

sam

jako

sretan i zactovoljan.

Medunarodni

komitet

Crvenog

kriZa

rzLeneve, putem

svoje

hrabre

i

oclluine

ctelegatkinje, bio me

je

registri-

rao.

Dobio

sam svoj

bloj, bloj

386287...

Nisam meclutim

mogao

dugo

uZivati

u svojoj sredi

i

doblom raspolo-

Zenju

zbog

svog

novog

statusa...

Dan

dva

poslije,

u

kasnim

ponodnim

satima u deliju

su

mi

bila upala

dvojica

detnika

u

uniformamatn. vojske

republike

srpske. Trariili

su cla

se

dignem

sa

leZi5ta i

da

izadem

za njima.

Bili

su stari

izmeclv

25 i

30

goclina.

Digao

sam

se obuden

jer

sam

u

postelji,

zbog

velike

hlaclnode,

obuien i

spavao.

Naredili

su

da

podem

za

njima.

Uveli su

me

u

jednu

od ielija

preko

puta

moje. Bila

je prazna.

Jedan

od njih

udario me

je

Sakom

u

btadu

i

obolio na

pod.

Drugi

me

je

digao

i podeo

udarati

policajskim

pendrekon

po

leclima.

Povijao

sam

se, Stitedi

glaru

od

udaraca,

dokme onaj

prvi

ponovo

nije

udario

snaZno

i

bestidno

nekoliko

puta

letvom

koja

se

odnekud

naila

u

njegovim

ruka-

ma.

Pao

sam

na pod,

a onda

su

me podeli

udarati

(izmama

gdje

su bili

stigli... Izgubio

sam

svijest... Doiao

sam sebi

kada

sam

na

licu

osjetio

hladnu vodu

kojom

su me

bili

posipali

iz ove(e kante.

Nar.edili

su mi

da

se dignem

i

da

poclem

u

svoju

ieliji,

Nisam mogao

ni

da

se

pomjerim.

Rekao

sam im

da ne

mogn cla

se dignem. Na

to

je

jedan

od njih

prosi-

kato:

-

Cekaiemo

samo

jeclnu

minutu

cta

se cligne5.

Ako

se ne

digne5

izgazit

6emo

te

da

se

nikacta

vi5e

neiei

ctiii...

Pomolio

sam

se

Bogu

d2.5.

i

prikupio

zadr\e atome

snage. S

te5kom

mukom

uz stravitne

bolove

po

cijelom tijelu,

digao

sanl

se,..

0bojica

me

A onda

su

me poteli

udarall

iizmama

g{e

ou

brli

slr6li

t97



Zabraryeno

.1e

zaLi,'ore-

nicrma da

gJedaiu

kroz

prozor

tiQ

-

aos\A I

uzeie

za

ruke

i

ispod pazuha

i

doslovno ortl'uko5e

nazarL

u

moju

ieliji

samicu

i

baci5e

me na leZiSte. Ne

sjeiam

se

Sto

se

kasnije

cte5avalo.

Izgu-

bio sam bio svijest. Osvijestio sam se

pletr.rien

negdje

dok

je

svitala

zora.

Nisam

mogao

da

se

pomjerim.

Osjeiao

sam

nesnosne

bolove

po

cijelom

tijelu,

a

posebno po

ledima,

u

predjelu

bubrega,

nadlaktica...

Jako

me

je

boljeJa

lijeva,

ozlijectena

noga...

a6ekoliko

dana

kasnije,kadaje

Pero

bio

sam,

s

zrao

san

od

njega

JLda

su

to

bili

zatvorski straZari iz

drugog

dijelazatvora

Tunjice,

iz

dijela

u

kojem

pravosnaino

i

izvr'Sno

osucleni

zatvorenici iziliavaju ka-

znu zatvora. Do5li

su bili

na

na5 istlaZni

ocljel,

da

li

po

nagovot'u

trekoga

ili

po

svojoj

volji,

zlodinadkom

nagonu,

da

bi

me

pretuldi,

da bi

uZivali

u

tome... A

obojici sam

mogao biti

otac.

Toliko

su bili

mlacti

od

mene...

Zvali su se Aco

i

Geca.

Gotovo

dva

ctana

nisam

ilrogao ni5ta

okusiti.

Lelao

sam

u

polusvjes-

nom

stanju,

odekivao

lijeinika.

Niko

mi

nije

do5ao...

.rOakon

desetak clana,

polovitrom

novembra,

vatri

je

intenzivno stri-

JLjeiilo.

Prozor

ielije

okrenut

nii

je

prcnla

clvori5tu

zafranTunjice.

Gledao

bih kako

snijeg

pada,

kako

se

iivot

ochija

makar i

u

zatvorskom

k"ugu,

ali

ne

smijem.

Zabranieno

je

da

gledamo ktuz

pt'ozor.

Pt'ozor

tt

mojoj

deliji

je

visoko

u

zidu.

Dno

mu

nije niZe od

180

cm

visine zida.

Promjera

je

otplilike

120

sa

30

cn.

Da

bih

pogledao

kroz

njega, moram

se

popeti na

stolicu, ali

ne smijem.

Zabranjeno

je

zafvolenicima da

gle-

daju

kroz

prozol'...

Jako

mi

je

hlaclno.

Dan

prije

dobio

sam

joS

jeclnu

deku, ali

mi

je

opet

hladno.

Posebno

ujutro.

Radijator

je potpuno hladan. Nema griiania.

Yta-

ko

(uizdri.ati

zimu, ako se

ne bude

gtijalo,

pitam

se,

plaSedi

se

i

misliti

na

to...

r98



AJANOI/IC.

M)LA^{AIKO

EASNO

Poslije

podne

tog

dana do5li su

p0

mene

i izveli

me u

sobu u

vrhu

hola. U sobi deZulaju

cteZurni

vodnici, zatvotski

iuvali.

U

vodnidkoj

sobi

sjedio

je

niko

dlugi do

Rajko

Kasagii, poslanik

u

SkupStini

Bosne i Her-

cegovine do

rata,

a

inade

u

Banjaluci

na

poloZaju

predsjednika

lzvr5nog

odbota Skup5tine

opdine

Banjaluka.

Poznajemo se iz njegovih

poslani-

dkh dana

plije

izbijaniarata, prije

agresije Srbije

i

Crne Gore, te tzv.

JNA

na Bosnu i Hercegovinu.

Nikada

se

nije

osmjelio

rlaizade

za

skupStinsku

govornicu.

Zajedno

sa

mnom

bio

je

i

ilan

Ustavne

komisije

Skup5tine

Bostre

i

Helcegovine.

Na

sjednicama

Ustavne

komisije nekoliko

puta

je

uzimao

uie56e

u

raspravama.

Nismo

se meclusobno

snprotstavljali.

Sje-

6am

se

dobro

na

sjednicama

Ustavne komisije

nosio

sam se

sa

Aleksom

Buhom i

Goranom Zeki6em.

Sa

Kasagidem nisam...

Do5ao

da

me posjeti, govori

mi,

plenosedi

mi navodno

stav

Momiila

Kraji5nika,

predsjednika

samozvane

srboietnidke skup5tine

na

Palama,

da

bih

trebao

biti

lazmijenjen.

Pominje mi

poslanika

SDS

iz Zenice, ne-

kog

Uro5eviia.

Razmjena

bi

mogla iii, govori mi,

ukoliko na5a

strana

prihvati veliku razmjenu

civilnog

stanovni5tva

i

to

10.000 Srba

iz

Zenice

za

10.000 Bo5njaka

iz

Banjaluke.

Nisam

mn

vjerovao.

Znam

da

naia

strana

nikada nije prihvatila

lazmjenu

civila

tolikih ruzmjera, izuzev

spa-

janja

porodica.

To

bi

bio

na5

pristanak

i

prihvaianje

etnidkog di56enja,

5to

je

bilo

u

suprotnosti

sa

naiom

politikom

vi5enacionalne

jedinsfvene

Bosne

i

Hercegovine... Dolazak

Rajka

F'asagi(au

zntvor

Tunjice

po

meni

bio

je

u

funkciji obiine

provokacije

i

ispitivanja moga

psihidkog

i men-

talnog

stanja. Prozreo

sam

to

u

njemu

Woz

razgovore, posebno

kada

ie

govorio,

da

bih,

ukoliko

se

ostvari

razmjena, m0t'a0

i0

izvan Bosne

i

Hercegovine,

negdje po vlastitoj

Lelji

u inozemstvo.

Krajem

novembla primio

sam

pri

paket.

Paket

je

bio omanje

zapre-

mine.

U

paketu

sam

na5ao

konzenu goverleg

i ribljeg

mesa,

Seder,

keks

i mlijeko

u

prahu.

Pored

hrane

poslali

su

mi i 10 kutija

cigareta,

te

lijekove

(antibiotike,

sedative...).

Zafvorski

iuvar unio

mi

je

ofvoreni

pa-

ket

da

pogledam

Sta

sam

sve

u njemu

dobio.

frada

sam

ga

pregledao,

uzeo

mi

je lijekove,

rekav5i da

ie

lijekove

rlrlati u

deZurnoj

sobi. Nikalrvo

U vodnidkol

sobt siedio

1e niko

drqg

do Qalko

Kas6ri

199



:t (ftutjice) -

'tsOs\rn

I

pismo

nisam

na5ao

Ll

paketu.

Nisam

ni znao ko mi

je

paket

poslao.

Ctlar mi

nije bio

rckao.

Po sach'iaju paketa

i

pisnru

na

omotu,

na

kutiji

zakljuiio

sam

da

ga

jc

mogao

poslati

samo

Merhamct,

po5to

je

omot

bio

ispisan

arapskim

pismom

(Kasnijc

sanl saznao

da

mi

je

paket

zaista

trpr.rtio

Merhanret

Banjaluka,

nakon

Sto sc

od Crvenog lu'ii,a

si:Znalo d^

se nalazim u

zafvoru

Tunjice).

Dao

sam cigiu'e

i

nckoliko konzervi

Pcri i zamolio

ga

cla

jednu

kutiju

cigarcta

i konzenu

odnesc

pukovniku

Vlaclimilu

Sumanovcu,

5to

jc

Pelo

i

udinio...

Nakon

nekoliho

dana Vlado

mi

po Pcri

Salje

pismo

i

zahvaljuje

mi

se...

Po5tovani prijatelju

Zahvaljujem

na

cigaretama

i konze-

wi

i

vjelujte

to

za

mene

nije malo nego

puno

i

sve

kad

iovjek

Zivi

ovako

kao

Sto

je

to

sludaj

sannom. Hvala na

ovom, a

poscbno

na

dlugim

oblicima

p0m06i...

Vivjerujem

cla

imate

maku

malo kon-

takta

sa

MCK

oclnosno sa

familijom,

ali

ja

rjerrrjem

rlaznate

kako prolazim vei

18 nrjeseci.

Kai,ete

da

trebam

biti

stlpljiv, ali

ima

li

svemu ovome

kraja.

Ne

nrogu

vjelovati

dazalS

mjeseci

nije

rnoglo

ctoii

do

lazmjene.

Ovi

ovclje

ne

daju

nte

jel

smatlaju da sam

jitko

vi(titn

za

zrakoplovsfvo

i na

ovaj

nadin

spredavaju

HRV

da

koristi moje

znanje

i

iskusfvo.

Ako nekamo octete

nemojte

me ll'zo

zaboraviti, a

neiu ni

ja

vas:

Hvala

i

lijep

pozdrav

Sretno.

200

Vlaclimir'

(Xt/93)



AJANATNC -

ev[o]nMAJK)

EoSNo

5ao

sam

u

decembat

1993.

godine.

Jako

je

hlaclno.

Centralno

grijanje

ne rzdi.

Ne

loZe.

U ieliji

je

tenperatura

izmerlu

3

i

8

stepeni.

Nisam

je

mogao

izmjeriti

osobno i

uvjeriti

ali

mi

to govoti

perc,

Mjerili

su, kaZe

u

drugim

&lijmta,

i

izmjer.ili

da

je

tolika.

Obeiao mi

je

prnsvercovati

jos

jednu

deku i

nesto

ocljeie

koje

ima

u

zatvoru,

jer

snr

robu

koju

dobiju iz

crvenog

wiia,

zatvorenicima

ocluzimaju

kadabivaju

oslobocleni

ili razmijenjeni...

I

nije me

Pero

iznevjerio.

Jednog

popodneva

polovinom

clecembra

1993. godine

vodnik

Skoro

unio

mi

je

u

deliju

jos jeclnu

cleku,

rukavice,

rnbijaiku

kapu,

dZemper

i

zafvor.sko

odijelo. Bio

sam

spasen.

Sve sam

to

5to

sam

dobio

nalr"rkao

na

sebe. Da

bih se zastitio

od

noine

hlaclnode,

u toj

odjedi

sam

i

spavao.

r77

drugoj

polovini

clecembra

mjeseca

pelo

mi

je

clao

kroz

r.e5et-

llDlkasta

vrata

jedno

pisamce.

pisale

su

mi

zinka

i

Hana

iz

&lije

broj

125.

zahvaljujtt

mi

se na pisamcetu

koje

sam

ja

njima

ranije

uputio.

Zahvaljujtt

se

na

mojoj

podr5ci

i

ohrabr.ivanju...

ffionovs

me

je

posjetila

ctelegatknja

Crvenog

kjZa Natali

Rovira

21.

{pdecembra,

1993.

godine...

Jako

me

je

obraclovala.

Donijela

mi

je

poruke

od

mojih

najblizih

i

najmilijih.

Jako,

jerko

sam se

obraclovao.

0d

uzbudenja

ne

mogu

da

driim poruke

u

rukama.

Ruke

mi

dr.hte.

citam

poznate

i

drage

rukopise.

Dobro

su i

zdravo

svi

moji.

saznah

su za me,

dobili

su moje poruke,

clobio

sam

ja

njihove.

Hode

li

nii

sacta

lakje

biti

tu zatodeni5tvu,

hoiu

li

lak5e podnositi

feliju samicu,

pitam

se s nadom

da

Cu

izdrlati,

da

6u istrajati...

od

uzDudenja

ne

mo6u

da

drZim

poruke

u

rukama

201



ire)

- tsoSfi{A

I

ffiNMZA

JEDAN SUSBET

Ziut

za

jedan

susret,

'

za dodir,

zagr\E

odiju,

cjelov

pogleda

deZnjiva

dva,

za drhtaj srca,

za

susret

uzdaha,

5to

bliska

bi6a nebu uznosi,

u

jedno

ih

bi6e

ponovo

spaja,

.

za

bljesak

radosti,

sliku

nebeskog beskraja...

Za

Eetiri

rijedi

Zivim tople,

za

koje

se

trpi,

odride,

pati,

rijedi

ljubavi,

uzdisaj

deZnje,

za

koje

se

tamnica

mudna,

na sate

na minute broji,

za kliktaj

robija5ke duSe:

'VOLIM

VAS

NAJDNEZT

MOJI..."

Za

susret

du5a u

jednom

dahu..

Sto

nosi,

uzdTi,e

do

u

beskraj,

za stisak

grudi

Zivim

ja...

Suza

radosti,

iskrena,

dista,

biser Sto

u

sjaju svome

tugu

i radost

spaja,

krenut

ie

tad

iz

srca

a

kanut

iz zagrl1aja...

{F

+g

&

"€-

202



MO]AMAJKO

EOSNA

A_13ao

sam

u

januar'

1994. godirte.

JoS

sam u

vojnom

zatvoru Tun-

lllljice

u

Banjaluci.

Jako

sam

bolcstan.

Nesnosne

bolove osjedem

u

prectjelu

bubrega, kidme, kalliine

kosti.

PreteZni

dio

tijela gotovo

mi

je

cm od

batina,

Stalno

leiim

zatvorenih

oiiju

jer

ne mogu

da

gledam.

Pero

mi

je

u

ieliju

nbacio

nekoliko

sudskih

preclmeta,

presuda,

Zalbi

koje

glase

na

imena

srpskh

zatvorenika,

zatodenih

u

Tunjicama

zbog

ubojstava

koje

su

udinili.

Saznali

su

za

mene

.

Znaju

cla

sam

pr.avnik,

pa

mi

se

po

Peri

obradaju

cla

prnuiim

njihove

predmete,

cla im

napiSem

koji

savjet,

a

vrlo

iesto

i

samu

ialbu.

To

mi

doblo

dode

jer

tako

dobijem

olovku i

papir'.

U5tedim i za

sebe, za

svoje

skromne

pottebe.

Poler5avam

da

ne5to zapi5em

u folmi zabilje5ke.

Pi5em

u Sifi'ama...

Pokuiavam

da

pi5em

i

poeziju.

Zaumrut

mi

srpsk

zatvorenici

putem

Pere

poSalju

bi-

jelog

luka i voia.

Oni

imaju

pravo

na

posjete

svojih najbliZih.

Meni niko

ne

moZe

dodi.

Bijeli

luk

ranije

nikada

nisam

podnosio.

Tainije,

gotovo

sam

se

bio

zakleo

da

ga nedu

jesti... 0vdje, medutim, da

bih

sprijeiio

obolijevanje

zbog

hladnode,

jel

ielija

nema nikakvo grijanje,

uzimam luk

tu

svaki od

dva siroma5na

obroka

dnevno.

Dobro

mi

dode

jabuka

koju

Pero

proturi.

Pored

Pere

povremeno

mi

dodijeli

luanu

i

jeclan

od

mlatlih

zatvorenika.

Zove

se

zorrn.

Iz

Skender

vakufa

je.

u istraZnom

zatvoru

Tunjice

nalu.i

se

zbog

dvostrukog

ubojsfva. Maloljetnik

je.

presuda

mu

glasi

na

10

godina

zatvoru.

To

je

malsimalna

kaznazatvonzamaloljetna

lica.

I

njemu

sam napisao

ialbu.

Kod

nekolicine

Sfta

moja

ialba

je

na

Sudu

bila

uspje5na,

Sumnjam

da

6e

uspjeti

za

Zorana,

s

obzirom

na

inlaiminaciju

i

ostale

okolnosti koje

ga

jako

terete...

r

Prije

nekoliko

dana,

u

Lanll

zoru

opet

su

mi

u

deliju,upali

ietnici

Aco

i

Geca. Izveli

su me i

pretukli

u holu.

Nisu me

uvodili

u deliju

u

kojoj

su me

ranije

bili

pretukli

jer

je

rjerovatno

bila

popunjena.

uiinili

su

to

u hodniku.

0bolili

su

me

uctarcima pesnica

i

pendreka

na pod,

a

onda

me

izguli

teskm

vojniikm

(izmama.Opet

sam bio izgubio

svijest.

Aco

se ispi5o

na

moju glavu

dok sam

u

besvjesnom

stanju leiao

na

podu...

Oborili ou

me udarcima

peonica

i

pendreka

na

pod

203



iice)

-

EOSN4,

I

Urlo

slabo

spavam. 0sluikujem

svaki Sum

u

7/u i5iekivxnju.

Cekam

da mi

0t\0re

vrata

izvedu iz

nje

i

prctuku

me, izvrijectaju, ponize...

hodniku.

Stalno

sanr

ielije

samice,

da

me

Mnog i ne

znqlLr

za

Dosnu

i

Hercegrvrnu

ali

dobro

znaju za

daralevo

.6e

mogu

zaspati.

San

mi neic

na

oii.

Razmiiljam

o svojim

na-

JLjmilUima,

o

Zepdu,

ntome loclnom

gradr.r.

Pitam

se

da

li

sll

borci

na5e

At'mije uspjeli

da

ga

oslobode od

detnika

i

bojovnika

zloiinca Lozan-

iica

i

Drage

Dragidcvida. Rzmi5ljam

o

Sarajer.u.

Jako

volim

Sarajevo.

Dobro poznajem

njegol'u povijest.

I

pLije

ratt

a

i u

poietku

jako

puno

sam

putovao po

svijetu. Svucla

gdje

sam sugovornicima spominjao Sala-

jevo

kao

gracl

u kome Zivim,

izazivao

sam

njihovu

pozornost.

Mnogi i ne

znaju za

Bosnu i

Hercegovinu

ali

rtobro znaju zit

Salajevo.

Zimska

olim-

pijacla

1984.

godine

i

prelijepe

slike

iz Salajeva ostavilc slr

na

mnoge

veoma

sn'tlan

i

upeiatljiv ilojanr.

Sarajevo

jc

za mene

slika

i

simbol

Bosne

i

Bo5nja5wa...

PJESMA

PI.JNA

SARAJEVA

Sarajevo

je

SLIKA

Bosne

Sto

svoju

i

povijest

zemlje

na

ba5di

njenoj,

u

iilim

bosanski,

istkana

Sto

je,

sobom

samim

kazuje...

Knjiga

otvorena

sama se

lista,

sama se suncem

na

glas

dita.

Sarajevo svo baBda

je

prelijepa,

u

baBdi

bosanskoj

divan

grad.

Sarajevo

je

cvijet

Bosne,

bosanski

zambak,

vjedno

mlad...

204



Dru4EA

ev{olA evLslKo EoSNo

Sarajevo

je

PONOS

Bosne,

na

zemlji

bosanskoj

saraj

grad.

Iz

Bosne

u sebe k'o

kamen' wijet

sto$eia

preduga,

muku njenu

upi...

Muka

twda

u

kamenu

twdu,

u

posnoj

zemlji

sobom

se sama zapisala.

Zapis na

zemlji

od

krvi,

od zlata...

Pjesma

se nad

tuZnom

uznijela

vesela

i koio

vodi

bosansko,

sitno,

iz

inata.

Sarajevo

grad

MJESEdEV

je

SJAJ...

Na

wh Bosne

mjesedina

sjela.

SBjela5niceislgmana,

s Jahorine i

sa

'Irebevi6a

polje

dugo sobom

obasjala...

Iz

svijetla

se

voda iliva rodi,

isprida

se tajnim

znakovima.

Legenda

se

rodi

iz ljubavi,

iz legende

istina

i

prkos

Sto

Bosnom

se zove

vjekovima.

205



Sarajevo

je

OGLEDALO

Bosne...

Nigdje se

Bosna na

jednom

mjestu

cljela

ogledala

nije...

Nigdje se

Bosna

pred

sobom

samom

ljep5a ogledala nije,

kao

u Sarajevu,

wjetnom

perivoju,

bosanski

dZennet Sto

je,

raj...

U

njemu

povijest

svoju

burnu,

u

grad

od

krvi i

kamena sazda,

klecanje

svoje

i

uspravljanje,

rnuku bosansku,

ponos

i sjaj.

Sarajevo

je

FIAM.\ILIJA

Bosne...

O

kameni

zavlet

bosanski,

twdi

mad

du5manski

kr5io se

u

komade...

Na

Zivu

kamenu objava,

bedem

bosanski

izdig'o

se

istini.

Brojne

su

horde

i vojske

tudinske

kamenu

Zivom,

bedemu

i

sablji

bosanskoj pognule

glavu...

O

Sarajevo

se,

o

Bosnu

razbi

i

detnidka,

paganska

granata,

kukavna,

podla,

s brda,

iz

prikrajka,

prljava,

pogana,

bradata...

:.,

'r*

':'

206

;

.4;



AjAs{aWc

-

DMGA

rvtojL

rlLqlKo tsoSNo

Kad

god

na dobro

dizalo se

zlo,

kad

god

je

Ijude

dijeliti

htjelo,

kurBumi

podmukli,

zlodinadki

svijetu

su iz

Sarajeva

bili opomena

bolna...

...

I

vezanim rukama

branilo

je

svoje

i

Bosne

majke

ime

dasno,

nad nama

Sto

je

granitna

stijena...

l,jubav

je

budilo i dobrotu

protiv

mrZnje

i mradnog zla,

k'o

vatra

vjedna,

sarajevska,

slobodarska,

neugasla...

Otporom svojim,

dovjekovim,

Sto

ime

je

istini

i dobroti,

Sarajevo

je

u

sebi

i

sobom

na

bedemu istine

sjedinilo slobodarski svijet...

Sarajevo

je

SAVJES'I

svijeta,

k'o i Bosna,

iznikao,

prowjetao,

ojadao,

iz

prkosa

u

pobjedu

stasao,

njen

je,

iz

pepeia

samonikli

cvijet.

Sarajevo

je

PRKOS

Bosne...

Povijest

se opora,

patnja,

bosanska

Sarajevom,

zapisa,

u

Bosnu

se

ureza...

Prkos

u

prkosu,

oganj u ognju,

plamena

baklja

neugasiva.



ice)

-

EOS^{A 1

Sarajevo

je

MIRIS

Bosne...

Na

svakom kamenu,

na

svakoj

biljci,

du5om

Sarajlija

istina

ova

se

piSe.

I niko ne zr,a

da l'

Sarajevo

Bosnom,

il'

Bosna Sarajevom miriSe.

Sarajevo

je

SVJETLO

Bosne,

blistavo

k'o

vjera iskrena,

k'o

ljubav

strasna

kad

rodi

sundan

dan,

dug...

Na vrh

Bosne

otvara

se

i

zatvara

bo5njadkog

plamena

svjetlosni

krug...

Sarajevo

je

DUSA

Bosne...

Na

prsima

djevojke almas grana,

drhtava

mami

momadki

drhtav

dlan.

Rosa se

mlada

zaklela zori

da

ljubit

ie Sarajevo

prije

nje

i

sunca,

udahnut'

u njega mlada da

6e

zanosni

siobodarski

san...

208



AJW\{O,.)IC

-

DMG:4

9/\OJA

tut4lKo EOS

{O

Sarajevo

je

BOSNE

SVOJE

SJAJ...

Sjaj u

travi

neugasli,

{edan,

kao

Sto

vjedni

su

ljubav

i

vjera.

Iz

njih

bosanski rodio se

prkos,

postojan,

nepokoren,

neslomiv,

iz

njih

se stalno

preporada...

Sarajevo

je

PRICA BOSANSKA

I PJESMA,

uderma, umna,

plemenita,

bosanski

pedat

i

smaragd

znak...

Bosfor

se

hvali

da

Stambol

ima

a

Bosna

da ima

Sarajevo

grad.

209



Osleiam

korak prema

bo6u u

sebi

6AmOm

(luniice)

-

aoSNn

1 {EKCEE),/I

04

417e

fioci

kada

sam u

ilrislima

slagao slike

i

stihove

koji

me

veZu

ltLza

titj

iatobni

gl'ad

Ll deliju

su

mi

ponovo

upali

detnici.

Nije

bilo

Gece.

Bio

je

Aco i

sa

njim

jo5

jedan

mlacl kmpan detnik.

0d

Zorana

sam

saznao

da

se ujutro

nakon te

vedeli

pridalo

kako

su me

pretukli

Aco

i

neki

I1iba5i6...

Upali

su

opet bili

pled

svitanje,

precl

zoru. Izrukli

su

me

iz

&lije

rukudi

me po

betonskom poclu, a

oncla

me podigli. Udalali

su nre

pes-

nicama i

trekim kablovima.

Branio

sam

se

i

Stitio

rukama

po

tijelu

i

glavi.

Nastojao

sam

cla

ne

pachiem,

cla me

ne obore,

jel

kada me

obore

na

beton oncla

me

r.rdaraju

(izmanta

po

tijelu

gclje

stignu.

Nisam

bio

uspio. 0pet su

me

bili

oborili,

pljuvali

i

gazili.

Sada

se

Aco

bio

ispiSao

na mene

dok

sam

u

besvjesnom

stanju

leZao

pretr,ricn gotovo

do

smlti...

Razmi5ljam

o

genetskoj

sfvarnosti

koja

me,

utjelovljena,

inkarnirana

u

zlodince,

srboietniike,

oknrZuje

vei

pola godine.

Iz

kalrvog

to

bih

iz-

vire

tolika mrinja?

Je

li iznjedrenaiz

slpske

patoloSke

mitomanije. Ktk-

vim

neljudskim, zlotinadkim

idealima

i

porivima lobuju

slboietnici,

za-

toienici

iracionalnog

mitomansfva,

retalclilane

spodobe, dije

postupke

ne

mogrr

porediti

ni

sa

najgolim

zlodinima

koje

je

povijest

zapisala...

Vjerujem n Boga, n

jednu

uzvi5enu

istinu.

Vjerujem

u

pravdu

koju

isijava, kojom nas

obasjava.

Vjerujem

u

BoZije

svjetlo.

Zafvorim odi i

tla-

iim

ga.

0bradam se

Bogu molitvom

i

kledem

mu

u

susret.

0sjedam

korak

prema

Boglr u

sebi samom,

u

cijelom svome

bidu.

Budi

pokoran

istini kojom Bogom zovemo,

govorim

samome

sebi

i

dinim

kolak,

samo

jedan

korak

prema

jedinoj,

pravoj

ISTINI. Naclam

se

pravcli,

oiekujem

da

ta ISTINA prema

meni

uiini dva... i

opet

iskoradujem ISTINI,

prema

VJERI,

prema

NADI...

210



I

LrgNcnttc

-

MolAiv[A:lKO

E]SNO

OPET

SMO

SKI.JPA U

LJUBAVI

I ZRTVI

Sr,'ud

oko

nas

mezarja

su

pusta.

Tisuiljetna

povijest

burna

u

njima zapisa

se

na5a...

Svaki

kamen,

jama,

svaka

hrid,

planine

sure,

rijeke

plahe,

polja

Zitna

i u

gaju

Sumski

hlad,

zapisi

to

su o

zemlji

i

nama,

o svemu Sto

se

precima

davnim,

na zemlji Bosni

stoljeiima

zbilo.

Pradjedi

ih

zapisa3e

gordi.

Tijela im njihova pera

bijahu,

a

krv

Zivo

mastilo...

Povijest

bo5njadka,

patna

i

te5ka,

sudbina na5a

tako

je

htjela,

tijelima i l<rwlju predaka

slavnih,

u Skrtoj zemlji zapisa

se sama...

I

mi

smo

sretan

narod

i mi progledasmo

na

izmaku

5anse,

na

izmaku vijeka.

.

.

Gdje

god

nam

oko

podinak

nade,

prije

nego

5to

i zaspi,

prida

mu

se

slavna

i

davna,

pod

glavom

ispriia

neka...

211



(trniice)

-

EOS

S-

1 t{E

I

nije' zalud

krv

prolivena...

Izgubljen

pogled

i

jecaj

nijemi

'zalud

ne

stegnu5e

tuge

bo5njadke

patnidki

dvor

usred srca

wela...

U

vijenac

sudbine

patnja

se s

bolom

i

odricanjem

uzalud

nije

splela...

OZivjeli

ste u

nama

djedovi

na5i.

Niste,

nit' ikad

6ete

biti

mrtvi.

Bo5njak

je

na5ao

brata

Bo5njaka,

opet smo

zagrljeni, opet

smo

svoji,

opet

smo

skupa u ijubavi i

Lrtvi...

212



-

DMGA

MOJA

tu{AIKO

'tsOSNO

Alfogjanuarskog

jfira

1994.

gocline

bilo

je

jako

lilachro.

LeZao

sam

llJznemoian

i iscrpljen

ort bolesti

ocl

destih

premladivanja

na

svome

leiajtr

u ieliji

broj 122

Yojnog zafrora

slbodetniikih zlikovaca

TUNJICE

u

Banjaluci...

I

dalje

me

vode pod

imenom

TJUBISA

NIKOLIC, iako

me

Cleni

kliZ

uspio

registrilati

i

poslati

nekoliko poruka

mojima

najbliZim.

Posjetili

su me

vei

clva

puta.

Dobio

sam

ponrke

iz

Sarajeva i Zagreba.

Saznanje i istina

da

sam

upisan

u

knjige

Clenog

kriZa

olaKavaju

mi

teSko

stanje zatodeni5fva

i

bolesti

u

samici.

iesto se

pitam

da

li

je

mogu-

ie

toliko

vl'emena

provesti

u

samici.

ljude

ne

osuchrjr.r na

samicu,

ved

na

zafvorsko

izdri,avanje

kurrc.

Samica

je

kazneta

mjer.a za

zatv

or enike

i

dosuduju

je

zatvoreniku

koji pLek'SiviSekratno

zafvorsku

disciplinu,

ali

na

dan-

clva,

najvi5e

sedam clana...

Ja

sam,

mechrtim,

cijelo

vrijeme

u

samicama???

Ved

u 8 sahata

ujutlo

izvode

me

iz

ielije

i vorle

u

prizemlje

zatvora.

Izvode

me

iz

zafrora.

Hodam

svojim

nogama.

Ne

mogu

da vjelujem

da

hodam,

jer me

nikada ne

izvode

na

Setnju

kao

ostale zafvorenike.

Izvode

me laoz

kapiju

i

uvode

u

upravnll

zgradu

zatvora pr.eko

puta

zafvorskog

kazamata

Tunjice.

U

jednoj

oveioj

prostoriji

zati(em

defvoricu isljednika

koji

su me islje-

divali

u

Tesliiu

na

podetku

zatodeni5rva.

Prepoznajem

ih.

Dvojica

su

iz

Banjaluke.

Major

i

neito nilacti

mu kolega.

Ranije

je

bio

stalno u

civilnoj

odjedi.

Sada

je

i

on

obuden

u uniformu

ietniike

srpske vojske.

Dnrga

dvojca

su Paljani.

I

oni

su me povl€meno

isljeclivali

u

Teslidu,,sjedam

ih

se. Odmah po

mome

ulasku

u

prostorijrr

clolaze

jos

dva isljednika.

Oni me zele

isljedivati,

koliko

sam tacla

mogao

razumjeti.

Govore

ekav-

skim izgovorom

bosanslt

jezik.

uodavam

im

sanilzadku

melodiju

govora,

sanctZaiko

narjetje...

Ispituju

me

o mojim

susretima

sa

nekim

aktivistima

SDA iz

sandiaka,

o

mom

sudjelovanju

u naoruZavanju

sandZaklija...

I da11e me

vode pod

imenom

LJUtsISA

NIKOLIC

213



Nare<111u

mi

da

se

sludem

do

poJasa

t)

-

EQSN1

I

Nedugo

poslije podetlcr

ispitivartja,

ona

iefvotica

bosansko

-

srpskih

isljednika

nas ostavljaju.

Napu5taju

prostoriju.

Ostajem

sam sa

dvojicom

srbijanskih

isljednika.

Poznajtr

jako

dobro

sve

rra5e

aktiviste

iz Novog

Pitzura,

Prijepolja, Sjenice,

Bijelog

Polja. Spo-

minju

imena

Rasinta

Liajicn, Sulejmana

Ugljanina,

Rizaha

Grude,

Alije

Mahmutoviia,

Rifieta,

Hat'una

Hatii&t,

Sefketa

Klcida

i clruge.

Pokazuju

mi

neke

zapisnike

sa

saslu5avanja

naiih

Bo5njaka

u SanclTaku.

Pretpos-

tavliam da se

vodi

istraga

plotiv na5ih ljudi

tamo. U

zapisnicima,

poka-

zuju

mi

ih, vidim

i

svoje

ime.

Kao, sastajao

sanl

se sa

rljima

u

hotelu

"Evropa"

u

Sarajertt,

clogovarao

ispolukc

ot'ttlia,

sudjelovao

u

pl'evozl'l

oruiia

na

podnriju

Neclalida,

llidLe,

Zettice,

Visokog,

Breze"'

Sve

znaju.

Ja

nijedem svoje

ude5de

tt

tome. Govorim

im da

to Sto

pi5e

od

njih

je

iznucleno.

Podvlaiim

cta

sam

ja

u

to

vrijeme,

a

spomittjtt

se

novembar,

decembar

199I.,

januar

i febluar

1992.

godine,

aktivno

raclio

i stanovao

u

Beog'ach-r,

obnaiaju6i

funkciju

potpredsjednika

Saveztiog

parlamenta biv5e

Jugoslaviie,

da

to nije moj

nivo. Govorim

im

cla

je

mo-

glo

biti

aktivnosti

oko

naoruZar\a

ali cla

su

to radili

mlacli

ljudi.

0dbijam

bilo

kakvo

priznanje...

Mlarli

isljeclnik,

star oko

37

-

38

goclina,

povisok,

crn,

r'udijeg

pogleda,

punog mrlnje, starijeg

isljeclnika,

ne5to

niZeg

od

sebe, smeclokosog,

os-

lovljava

imenom

MIi0. Mido

(ako

mr,r

je

to

i

pravo

ime)

ne

obrada

se

imenom,

ctvije

tli

goctine od sebe

mlaclem

isljectniku,

zlikovaikog

izglecla...

U

prostoriji

je

hladno.

Sjede

u

jednom

ioiku

lrz

malu

grijalicu, a

mene su

postavili

u dijagonahio

sup|otan

kut.

Ne

daju

mi

da

sjednem...

Narecluju

mi

da

se srutem

clo

pojasa.

0naj

mlacli

me

tuie

pendrekom

po

ledima

i br.tbrezima.

Stariji

isljednik

mr"t

viie

da

se

izmakne

ocl

mene,

a onda

me

gada pepeljarom.

Pogacla

me u

nogll, a

mlacli

me

nastavlja

tufi

pesnicama.

Oborio

me

je.

Nisam bio

izgrrbio

svjest.

Bio

sam

na ivici

svjesrrog

stanja.

Zatvorio sam odi

i

Ie'zao

sam ne

pomijerajuii

se"'

214



MO:IA MATKO

EOSNO

Zovnuli

su

straZare

i

ovi su me

odnijeli

u zatvolsku poltilnicu.

Tamo

sam

do5ao sebi.

Vlatili

su me

u

moju

6eliju...

71zmtr&n

i psihiiki

i fizidki,

pretuden

ponovo,

lelim

na

svome

leZi-

"llStu

u

ccliji

i pitam

se

dokle

6e

me muditi.

Da li

je

ovo

sto

zivim

zivot ili

zbil

patnje

i

muka

iovjekovih,

utjelovljenih

u

moje

tijelo,

clu5u,

srce,

Ll

moje

bide na

ovom

mom,

ioljekovom

mjestu.

0bracam

se

Bogu

d2.5.

dugim

molitvama.

Meditiram.

Traiint

u

svome

bi6u,

tijelu,

cruhu,

snagu

koja

ie

me

izvesti

iz

neopisivog

koSmara.

uspijem,

ali ne traje

dugo.

Ponovo

zapartam

u

apatidna

stanja.

ponovo

se

borim

sa sobom,

tr

sebi. Molim

Boga

da mi

claliva

smrt.

Toliko

je

puta

bila blizu

uz mene,

gotovo

u

meni.

Viclio

sam

je,

duu,

osjetio...

Um1'0

sam,

govodm

u

podsvi-

jesti.

Osjetio

sam

zadah

smlti.

Ovo

Sto zivim,

sto

dujem, viclim,

osjedam,

samo

se

dZehememom,

paklom,

moZe

namati...

A

onda,

odnekle

usi-

sam

snagu

u

tijelo

u

duh,

oclhr"rem

se,

ugleclam

svjetlo na

kraju

tunela,

zatvorenih

odiju...

DA

SE

NE

ZABORAVI

I

neko

ie wiskom

reii

i

vei

je,

ponesen

vremenom,

kosim

ovim,

u

kome

se

nade

izmetnut

jadom,

zajedno

sa

mnom,

s tobom,

sa

mukom tvojom

i

mojim

bol.om...

Iz

nekog

ce izbiti

kao

lava,

kao

eksplozija

sva

patnja

i

bol

svijeta,

muka

k'o

Zelja

prokleta.

I

vriskat

ce

je

u

dudi

sputana,

da

se

rodi,

da

se

oslobodi

sestra

joj

po

krvi,

osveta...

Moltm

Bo6a

da

mi darivn

smrt

215



ice) -

E}jA I

I

I neko

ie

vriskom redi,

i wisnuo

vei

je:

"Osvetu

za

sve,

za

sve

hoiu",

jer

krvlju

djedijom

nacrta bol,

sliku

patnje

i

uZasa

na kamenu, na

zemlji,

na

vodi,

u

drhtavoj ruci,

u

du5i

sestirnoj, bratovoj,

u

du5i

svojoj,

opijenoj,

nepreglednoj muci...

I neko

ie

wiskom reii i vei

je:

"Krv

za

krv, muka za muku..."

U

pjeni

vremena,

nesretnog

ovog

iz

dovjeka

6e

zmlja

siknuti.

Cvjetovi

osvete

ie

crni,

te

strasti

ljudske,

nepokorne,

iz du3e

otrovane

niknuti...

Al' neko ie re6i

smiren

mukom istom kao

providenjem:

"Istinu

traLim, istinu

samo,

istina

da

se

zapi5e,

kao

sveta,

kleta opomena,

DA

SE

NE ZABORAVI,

DA

SE ZAPAMTI,

ZA

SVE

IJUDE, ZA

SVA

VREMENA''...

216



wA

{alrc

-

D&4EA

e,{o:m

MqtKg EosNo

... Za

djecu naSu

Sto

Zive

u nama

da se

ne

zaboravi

u

nama,

da zapiSu,

da

zapamte,

pa

tek onda iz

nas

da se

rode...

Istinu moramo

im redi

svetu

svojim

odricanjem

i mukom,

opomenom BoZijom

i

slovom,

svojim

paienidkim

krikom,

kaznom

i

nagradom,

BOZIJOM,

VELIKOM...

Ne

Zelimo

osvetu,

ved

samo

istinu

distu

i

britku...

Jer

ako

istinu

ne

udahnemo

da u

nama

sobom

procvjeta,

u

svome iskonskom

svjetlu

i mraku,

Sto

6emo

onda

oprostit' i

kome,

5to zapisat

iemo

u covjednosti,

u

ljudskom,

u

BOZIJEM

ZNAKU..."

Nad

poljem,

nad

gorom, kamenom,

vodom

kliktaj

istine

bolne

nek' lebdi...

Iz

sunca

nek'

sija

i

u

snu nas prati,

sa

zorom

svakom

neka

se

.javi,

DA

SE

NE ZABORAVI,

DA

SE NE ZABORAVI...

2t7



U

cehll

ml

1e lako

hladno

)

-

Eo'Nfi I

;7zurLt

r mjesec 1994.

godine

je

pli

k'aju...

U deliji

mi

je jako

hla-

J/ctno.

Zimatraie uveliko

a laclijator

je

i

ctalje

potputro

hlaclan.

Ne

smijem

ni

da

ga pipnem.

0nda

mi

je jo5

hlaclnije.

Po cijeli

dan

provodim

potpuno

obnden.

Zoran

mi

je

kloz

rc5etke

ctoturio

svoje

lttuene

darape.

RazmiSljirm

o

Peti,

Zoranu

sa

kojima

promjenim

po

koju

redenicu

laoz

re5etke,

o

ostalim

zatvorenicima,

Srbima

sa

kojima

nemam

kontakt.

Iz

nekoliko

redenica

koje mi

napi5tt, opisujuii

mi svoj suctski

sludaj,

zak-

ljudtrjem

da

me

uvitlavaju, po5tuju, suosjeiaju

sa

n1n0m.

Slbizafvolenici

su

dobri,

normalni

ljudi, a Srbivoinici,

policajci

u

tttrifot'mi,

u ogromnoj

vedini zli,

zlikovci, detnici.

T:"aiin

neke

octgovole,

ali

valjda

ne mogu

na-

di. Vrijeme

je

najpametnije,

govolim

sebi.

Vlijeme

(e

za dan, dva,

za

heftu,

mjesec, za

goctitru,

clecetrijlt,

donijeti

sve

oclgovore,

llama

i naiima

u nama..,

218



AtANOt/rc

-

MoJAevLslKa

EosNo

VRIJEFIE

JE

NAJPANIETIIIIJE

Ne

traZi

odima

siie

objesti

i nestrpljenja...

CEKAJ STRPLJTVO

sa wemenom u vremenu.

Dok

wijeme

na

prozor

ne

zakuca,

'n{esto

duieg,

put

ne

traii

KRA6I...

Kad trava

pokoBena

osu5i se,

slegne,

tad ieS

ea

NACI...

Vrijeme

najbolje

vidi,

vrijeme

najbolje

cuje

i

srce

nema

ustreptalo.

Vrijeme se

razumom kazuje

i

strpl.jenjerrr

zradr...

VRIJEME

JE

NAJPAMETNIJE,

Ono ie, sve

Sto

tralll,

na6i...

219



Dili

smcr

milosrdni

pfefila

t.r,o1o1

malci

E,tnialu(q (Iurrjite)

-

'3O.s{.1

7

111onov0

n1e

izvode

v, &lije

ivocle

u Llpravnu

pl'izemnu

zgladu

pre-

lFt

u

puta

zatvorskog

koinpleksa Tunjice

Banjaluka...

U sobi,

u kojoj

su me isljectivali sLbijanski isljednici

prije

mjesec

dana,

iekaju

nre

major i

njegov kolega bezbjednjak iz Banjaluke. Daju mi

sto-

licu

i nude me

cigaletama. Govolim

im

cla se

nisam

propu5io,

da sam

jako

bolestan,

da

Zelim cla umlem... Irino

se

ophode

sa

mnom.

-

Spre-

maju

ti

ne5to

Irfane, pa glume

finoiu

nmjcsto stlogoie

-

govolim

sebi

a

njih

gledam plavo

u

oii.

-

Fila'et Abclii nas

je

poslao

tla

tc

obiclemo.

Pot'uiio ti

da

je

jedina

Sansa

i

tebi

i Muslimanima ako se okupite oko

njega. Ti imai ugled u

muslimanskom naroclu. Dobar si

govornik

masovik.

Iskoristi moZcla

pos-

ljednju

Sansu,

vi5e za

nalocl, a

ntanje

za

sebe

-

govori

mi

major,

sacla

u

dinu

potpukovnika...

-

Bosna

ie

poctijeljena

izmetlu

nas

i Hlata.

To

su

shvatili

i

fik'et

i

Selim

Bc5lagic

u

Tuzli,

jer

su pamettii,

jel

su

ispled

va5eg

srednovjekovnog

vl'cnlerla...

-

gnvori

mi

njegov

kolega.

-0vdje

kod

nas

ie5

istru'nuti.

Toliko toga si

udinio

protiv

Srba

cla

nema Sanse da

osjeti5

slobodu.

Imamo

sve

tvoje

govor'e

po Bosni,

po

Evropi..,

Iz ta5ne mi

varli

kasetu

i

polvrzuje

5to

pi5e

na

njoj.

0itam

traslov

vicleo

kasere:

GOVORI

IRTANA AJN0VIdA, STIPE

MESICA

t ,qNtn

K0VACEVICA

U

FRANKFURTU 12.5.1992.

-

Sve

tvoje

kasete, svc

fvoje bljuvotine

imamo

u

svone

posjedu.

U

njima si

potpisao

svoju smrtrtu

pt'esuctu.

Iskupiti

se

moZei

samo

ako

bucte5

sulaclivao sa

Fiklctom

Abdidem

i

Selimom

Be5lagifcm...

Govore

mi

da

mi

jc

u

dccembru

majka

nznjeniena

zaierlto

sa

nlo-

jinr

sestlidem.

Razmjcnjena

kloz

t'azmjenu

civila

tia

relaciji Tesli(

-

Zavi'

clovidi,

negclje

na

prostoru

0zrena,

Vozuie.

-

Bili

smo

milosldni

prema tvojoj majci,

rnoZento,

ako

ti

to

hode5

i

220



A:t:4Malrc

-

Mol:71fr.{tLlKo Eos

{o

prema

tebi.

Ne

tralimo

cla

sarathrjei

sa

nama

na

Stetu, vei

na kor.ist

muslimanskog

narocla,

ne

samo

u

Bosni

i

Hercegovini, ved

i

Sir.om

Ju-

goslavije...

-

govori

mi major...

Dok

mi

sve

ovo

govorc

Sutim

i

gledanr

ih

plavo

u

odi.

Nastojim

da

ne trepnem.

Hodu

cla

se

i

tako

nosim

sa

njima.

Kao

cla

mi

neko

sapuie:

-

Nosi

se,

ILfane,

sa

njima,

ni5ta

ti ne

ntogu...

Gledam

ih

pravo

u odi,

jcrtnog

pa

clnrgog:

-

Ja

sam

ovclje

u

zafvonr

vei

seclam

mjeseci.

sve najgore

zloiinaike

torturc

prezivio

sam.

Prezivio,

ili

nisarn

. MoLcla

sanr i

umro.

prije

jesam

nego

nisam.

Pred

vama

jc

u

monre

liku

jedan

ocl bosanskih

iehila.

Sehi-

dom

postaje

boruc

za

prava

iol'jcka,

zlt

rLostojansfvo

Bolijeg poclanika.

Sehidom

postaje

borac

u

rowr,

branitelj,

juri5nik,

ali

i

stalica,",li1.t.,

ko1.

zloiln

pokosi...

Najveii

su

Sehidi,

mertutim,

oni Jehicli

koji

se muiki,

neljudski

kupe

kao

lobovi.

vi

nrene

niste

zarobili

na

bojnom

polju.

Zaro-

bili

su me

Hrvati,

pa

me

preclali

vanii.

vi

ste

mene

rlobili za tenkove

koje ste

clali

Lozanildevim

zloiincinra.

Ja

nisam va5

zar.obljenik.

Kacl

kao

takav

unuem za

svoje

icleale,

tek

tada

sam

plavi

i

jo5

veii

sehicl nego

cla

sam

pao

u

juri5u

na va5e

ietnike,

kao

muclZahedin.

Govorim

to,

iako

to

nije

moj

stav.

Govorim im

nesto

iime

bih

ih

zasti-

clio,

porzuio,

malvr

i

letoridki,

govonii5tvom.

I

uspio

sam.

lzazvao

saill

ih.

Rekao

sam im

istinu.

A

njima,

njima

kad

se

l<tze

istina

koju

ne

mogu

da

plogutaju,

r'uka

leti

na

ubogog,

na

nezaitiienog,

na

r.obija5a.

Major.ov

mlatti

kolega

o5amalio me je nekoliko puta

i

pozvao

straiarc, detnike

cla

me

oclvedu

u

feliju...

Clovorim

im

ne3lo

iime

bih

ih

znsLrclio,

porazio

221



DA

SE

I\{E

PONOVI...

(Posveieno

svim

sestrama

palim

za slobodu)

I

opet

me

zove, oPet

me

budi,

pjesma

me

oPet

sestrina

moli,

i

jutros

me

Drinom

sestra

preklinje.

Iz

virova

lednih

Drinskih

grobnice sestrine

krvavo-zelene,

iz

odiju

procvalih

molba

joj

leti

kao

strijela

bola

odaPeta...

Iz

krika

i"ru,nlukr-vavo

stijenje,

bol

skamenien

u

Drini

wjeta.

Krvavim

kaPima

sestrinu

Pjesmu

ki5a

mahnita,

krik

joj

vri5ti:

''...

DA SE

NE

PONOVI,

DA SE

NE

PONOVI...''

Krvavom

Drinom

poruka

potom

tiho

Zubori,

pa nadas

leti,

k'o da

ima

krila...

"..

DA SE

NE

PONOVI,

DA

SE

NE

PONOVI",

poruku sestra

krikom

k'o

pjesmom

mi zbori'

Pjesma

joj

cijela

u

krik

se

jedan

svila...

222



:41:4Na/rc -

DMEA

MOLA MryKO EOSNO

I

opet

me

sestra moja

zove,

krikom

sudbine

svoje

me

budi...

Obale Drine

snene,

upla5ene,

pletenicama

svezala,

u dvor ih

spieia,

da i

njih

Drina

ne

ponese,

suncu

se

prkosna

zaklela...

Opet mi

sestra

sudbinom

svojom zbon:

"...

Od

iste

duSmanske

ruke,

nikada

vi5e,

DA

SE

NE

PONOVI,

DA

SE NE

PONOVI..."

I

jutros

me krik

sestrin budi,

po

suncu

ga

Salje

sestra

mi

mila...

Kostima svojim,

suzama

ispranim,

da

se u Drini

ne

bi

izgubila,

sudbine

svoje,

i,ivota

svoga

i na5u

zajednicku

kletu

muku

u

pijesku

mi

crta,

biljeZi,

pi5e

posljednju

OPOMENU,

OPORUKU:

"...

O

mili

brate,

k6eri mile,

sinovi

moji

sokolovi,

od

iste

du5manske

ruke,

nikada

vi5e

DA

SE

NE PONOVI,

DA

SE NE

PONOVI..."

'

223



l)c-,k

su

rne

LLLkli, pluvall

c5l1

me

1

vruedali

iafitkq

(lwtiice)

-

EoSA-t7 I

Bei

clugo

nenram nikakvih

ponrka

od

mojih.

duo sam bio

u

deliji

1/gospodicu Natali

Rovirr,r.

Cuo sam

njen

engleski-

Spanjolski

sleng.

Oiekivao

sam

cta

me

posjeti,

ali

vrata

su

ostala

zafrorena.

Slikala

su se

nijema

sa

mojim

uzaludnim

dekanjem

u

mojoj

podsvijesti

u

mojim

za-

todenidkrn noiima...

q

v?

puta

su

me

jo5

izvodili

Aco

i lliba5id. Ilibaiii

bi

prui

uSao

i

lWrru)iruo

me

konjinom.

Oncla

me

onako

knrpan i nezglapan

hvatao

za

kragnu,

jaku

zatvoteniikog koporana i izgonio

iz

6elije. Oba

puta

su

me tukli

u onoj

istoj dcliji u kojoj su

me ved

bili

tukli Aco

i

Geca. U

njoj

su

me

tukli

tto

iznemoglosti. Bio

sam sretan

jer je

&lija

bila

prostorno

nlala,

pa

nisu mogli

da

me

nogama

uclalaju

onako

kako

su

to

dinili,

plemlacivajuii me-

u

hoclniku.

Dok su nle

tukli,

pljuvali

su

me

i

vrijedali.

Nazivali

su

me balijom,

Turiinom,

gnjidom

balinskom...

Gotovo sam

nepokletan.

Po

cijeli

dan

leZim

pretr"rien i izmuden.

Hra-

na

je

veoma lo5a.

Dobivam

rudak

u

12

avederu

u

18

sahata.

Dijele ugla-

vnom liZu,

dorbasti

gtah

i

leiu,

soiivicu.

Da

ne

dobijem od

Pere ili

od

Zonna

malo

viSe

kluha, clavno bih umlo

od

gladi...

Ako ikada izadem iz

zatodeni5fva,

ako se

smiri

ovaj

kaos

u Bostri, 5to

uljep5avajudi

mu

ime,

ratom

zol'u, trastojn&t da

se

oduZim,

revan5iram

Zoranu,

a

Peri

posebno.

Kada

plogovorim

sa

liiima

dvije-tri

redenice,

ukoliko

iza :njih nije

vojnik,

bucle mi

malo

1ak5e.

OboruZam

se

uaclonl,

pa

Bogu

pomolim. Lakie

rni bucle.

Juder

mi

je

Pero

lekao

kako

se

na5i

poltovo

mire

sa

Hrryatima. Ne

zna ni

0n

mnogo. Govoli

mi

ono 5to sazna

iz

ruzgovora o

ratu i

politici

koje

vocle

zatvorski

voclnici.

Kaie

da

Amet'ika,

Njemaika

i

Austrija

suc[-

jeluju

u

tome.

112

zz+



,]

MorA

grUIKe

,tsasNe

-...

Hrvati

su

vam

najvedi neprijatelji.

ViSe

su

vam

oni

snr5ili,

nego

Sto

vam

je

sr"u5eno

u

borbama

sa

nama. Klajem

pro5le

goctine

gaclali

su

topovima

stali

most u Mostatu. Nisu

prestali

dok

ga

nisu

potputto

snl-

5i1i...

-

govori

mi

Pero

ibvn

zittvitr-it

chvena

vlata

ielije,

jer

je

bio

duo

korake vodnika

u ilnu

hola...

KAFIENA BAJKA

I

U

kamenu

kamena pjesma,

oda suncu,

nebu

i vodi

...

U

kamenu ljubav kamena isklesana.

Ispod kamenog zagrljaja

voda

Ziva

zelena

hodi

da

ljude

ljubavlju

i

dobrotom spaja.

Ift'ug ljubavi

t i,ivcfta

zelena voda bistrinom

tede.

Od

kamena Zivot novi

u

kamenu

se

kamenit

stvori,

istina

to

ie,

kao

suza dista.

.

.

Iz kamene

dudesne

dkoljke

Zivot

se

novi

otvori,

biserni

polumjesec

zablista. .

f)(



luniice)

-

EOSAA-

1

U

mjesec

mlad

se

zagleda

srcem

djevojadkim,

nevinim,

Plahim,

djevojka

Hercegovka,

K'o

rosa

mlada, blaZena

...

A

zrake srca

mjesec

prihvati,

zatreperi

mladan,

zasija

i

zrakama

svoiim

zIa(,anim

djevojci

ljubav uzwati

...

I

djevojka

Hercegovka,

rosa

mlada,

blaZena,

nektarom

ljubavi

opijena,

k'o

noi,

kad

zavodnica

tamna

omami

bijeli

pospan

dan,

na

kamenu

kraj

kamena

usnu

slatki,

djevojadki

san.

Mlado56u

svojom

i vjerom

iskrenom

Milosnog

Boga

u

snu

Preklinje,

moli:

"O,

BoZe

milosni,

spusti

mi

mjesec

mladani,

prvi

put

da

me momak

zagrh,

u

zagrljaju

vjedno

da

mu

Podinem,

da

nikad

me

zora bijela

ne

probudi."

Molbu

iz

srca,

distu,

iskrenu,

Bog

Milostiv

djevojci

isPuni.

S

neba

joj

spusti

mjesec

mlad,

nad

njom

ga

mladog

skameni

...

226



U

istom trenu

planina kamena

tznad,

prizorom

dirnuta

darobnim

suzu

radosnu

na kamen

kanu

i kamenom

suza,

k'o

rijeka

Potede,

sobom

da

zalijeva

ijubav

zt4ezdanu,

da

ljubav

vjedno

ljubavlju

cvjeta,

da

ljubav

u

kamenu

vjedno

i:ii

.-.

dista

i

plaha, hitra

i

bistra,

rijeka studena

kamenom

zaplovi

...

Hitra

k'o

srce

kad srcu

ljubavl.l-u

hita,

dista

i

plaha, k'o

ljubav

djevojadka,

a

bistra

da

kroz

nju

gledat'

se

mogu

mladani

mjesec

i djevojka

rosa

mladana

...

U

kamenu

kamena

prida ...

Skameni

se

mjesec

m1ad,

miljenik

vode,

neba

i

sunca,

nad djevojkom

mlad da

bdije,

da

je

grli,

sa

njom

ljubav

sniva

...

III

I kao u

legendi darobnoj,

kao

u

bajci, sve

je

teklo

smjelo

...

Neimar

HAJRUDIN

rukama svojim,

ma5tom

i

umom

ugradi

bajku

u dobro

djelo

...

Covjek

vr1i,

plemenit

ubav

skameni

mjesec u

dobrotu,

u

pra5tanje i ljubav

...

227



-

EOSi{,n I

Rukama

svojim u

kamenu

Zivom,

od

kamena

sazda

predivnu

pridu,

ljubavnu

pjesmu

spjeva

plamenu

i kamenu bajku

prinese

vodi,

k'o

Zrtvu

svetu

kamenu...

A voda

Lrtvu

iskrenim srcem,

distotom

svojom smjerno

primi...

U

bisernu ogrlicu kamen

preporodi

da

pod

njom

i kroz

nju

ljubav

iz

srca srcu

tede,

da

ljubav

ljubavlju vjedno

se

plodi...

Harmonija

kamena

i vode

pod

suncem

vjecnim ovjekovjedi

se,

oslobodi...

Iz

legende,

rz

vjetra

bajkovita,

kao

stih

prida

krodi

u

srce

gordo,

duiu

ponositu

...

Na

kamenu

kamen

iz

kamena

izraste

u bajku

znameni.tu.

U

pjesmu Zivota

bajka

se

pretodi,

u

Zivu

BAJKU

KAMENITU.

.

.

Na vodi studenoj

kameni

plamen

usplamti

kao nikad

prije,

vjeru

i

nadu,

ponos

i ljubav,

svjetlom

da obasja,

vatrom

da

ogrije

...

228



D44EA

MolA

tu{AlKO EOSNO

TV

I

dugo, dugo Zivjeia

prida,

KAMENI

PLAMEN,

KAMENA

BAJKA

u kamenu

hercegovadkom

bremenitom

...

Pjesma

dugo

Zivjela

u kamenu

twdom,

plemenitom.

Pet

stoljeia

sobom

samom

pricala

se suncu

ocu,

pridala

se bistroj

vodi...

Pridala

se nebu ponosita,

pjevala

se kao

oda

i

ljubavi

i

slobodi

...

U

dovjeka

dobrog

u51a

kamen'

bajka,

biser

grana

srcem nanizana,

u

duSu

i

srce

plemenito,

gdje

se

ljubav pali

kao

baklja Liva

...

Kao

pjesma

uSIa mu

u biie cijelo,

da

u

srcu Zivi,

da

u

srcu

gori,

da

u srcu

sija i

vjedno

podiva

...

Ali

nije

uSIa

u

zlodovjeka,

u

srce mu

opako,

pogano,

zlo,

kom

porok

ljudski,

zao

samo sebe

vidi...

Kamenu

bajku

ono ne

iuti

jer

ona

ljubav

i

dobrotu

zradt.

Od njih

se mrZnja

krije i

stidi.

229



(r

-

EOSg'[.n

I

lJ

srcu

zlobnom,

opakom

za

mir i

ljubav mjesta nema,

za njih

je

ono

mradno

strati5te...

Samo

rr;rLnja, zlo i

pakost

u

njemu su

na5li

svoje

utodi5te.

V

I

dekala

mrZnja pritajena

s

porokom ljudskim

poganim, zlim.

U srcu

se

krila

opakom,

da

bi

k'o

zmlja

podmukla,

iznenada,

u

vjetar

se uvukla

zloslutni,

s

vodom

ga

zavadila

i kamenom ...

Zmga

MrZnja

mrZnjom

je

zasiktala,

u

vodu

se

uvukla

plahu,

studenu,

da bi

je

zamutila,

sobom

otrovala

...

VraZijom

rukom, opakom,

zlom

nemir

i

zlobu

mri,r4a

posija

na kamenu,

zemlji,

na

vodi,

sobom

pijanom

dovjeka

opi,

sobom

ga

samom

zaludi

...

Sujetu,

pohlepu

i

zavist

podlu,

poroke zle,

sve

mu

probudi...

Na usta

mu k'o

pijan

zadah,

k'o

psovka

pogana

pakost izad.e,

usta

mu

sobom

zapjeni,

pogled

mu

sobom

i

krvlju

oboji.

230



L|ANAIIC

-

DMGA

MO:n

evtSlKO

EOSNO

Iz

dovjeka

poklidem

svojim

ratnim

prijetnju

mradnu

zmija

prosikta

na mir

i

svijetlost,

na ljubav

i

pravdu,

na

sre6u, nadu

i

dobrotu ...

U

pu5ku

se uvude,

u

kur5um,

u top, u

granatu

...

Na

sve

Sto se

imenom

njenim ne

zove,

na

sredu radost

i

milost,

na

sve

Sto

ljude

miri,

zaprca

mrZnja

opakim

zlom,

na

sve

5to

ljude

i

obale spaja,

na

dovjeka zapuca

dovjekom ...

Na

bajku kamenu

iz

topa

zaprca,

na

mir,

na

slogu

i dobrotu,

jer

bajka Kamena

sobom

to

znadi,

na

ljubav

mri,nja

zapuca

iz

bajke Kamene

5to

zradi.

Na

ljiljan bijeli

zapuca

mri,n1a,

na

simbo]

dobrote

i ljubavi,

jer

njima

ljiljan

distotom

klide,

nevin i

dist

k'o

bajka Kamena,

k'o

srce

njeno,

k'o rosa

mlada,

iz

koji

gord

i

ponosit

nide

...

23t



-

E

OSNA

1.'HE\CEE

O'/1\rA

Na

ljiljan

bijeli zapuca

mri.nja,

jer

ga

k'o

utvaru

svoju

vidi

...

Visok

joj,

dist

i

lijep,

do

neba

se dini,

do sunca

...

SvjetloSiu

plamenom

i

dobrotom

distotu

i ljepotu

cednu

svud

oko

sebe ljiljan

Siri ...

Zaledno

s majkom, kamenom

bajkom,

obale spaja,

a

ljude

miri

...

Iz srca

zlobnog, podmuklog,

mrirtla

u

top

ude,

u

granatu,

dovjeku

ude

u

krvavo

oko,

u

ruku

mu

ude

poganu

i devetog

novembra

devedeset'treie

mrZnjom zagrmi

orude opako

...

VI

Bez

daha

osta

sve Sto diSe,

od bola

zamrije

priroda

sva.

Zastade

vjetar,

stado5e

ptice

u

nevinom lijetu,

tre5nja se

mlada

od

straha skameni

...

"..,

Iz

topa

je

mri,nja

na ljubav

pucala",

smokva stara

tuZno

prozbori

...

"...

Kamenu

bajku

mrir4aje

ubiia

...

U

granatu

se

prokletu

uvukla

i

sobom

je

k'o

sabljom

presijekla...

MrZnja

je

l.jubav

u

srce

pogodila

i

na njoj spalila

ljiljan bijeli

...

zJz



trJLNafic

-

DryTEA

e.[o]:4

Mq-tKo

Porok

ljudski,

zavist

i

zloba,

mrlnja

im

svima

prokleto

ime,

iz

topa

su

pucali

sramno

na

harmoniju

sunca

i neba,

darobni

sklad

kamena

i

vode,

na

zrake

ljubavi

nevine,

u

bistrini

zelenoj

Sto

se kriju,

da

ih

osakate,

rane,

da

ih

ubiju

...

Na kristalni

kikot

vode

plahe,

muziku

darobnu

5to Zubori,

na

krik

Livota

dudesni,

na

bulbula

tanahni

ljubavni

poj,

mrLnjaje

pucala

svim

svojim

zlom,

da

sve Sto

ljubav

spaja

i

rada,

zavije

"

*'::"]

.nespokoj...

Pucajte

stijene,

pobjesni

vjetre,

o,

sunce i,arko,

vjetrom

jecaj,

kiBama

tuZnim

placi,

oblakom

mradnim

nebo

obuci,

pred

sobom sve

pomradi

...

Zagrmi

zemljo

s nebom

skupa,

padajte,

lijte

tuZne

ki5e

...

Digni

se

vodo,

zamuti,

ponesi,

Kamene

bajke

i

ljiljana

bijetog

nad

vodom

zelenom

nema

vi5e ...

z-)

-)



('luniice)

-

'B)SNA

I

I

plamenu

baklju

Zivu,

a s

njom

i

ljubav,

Sto

iz

nje

svim

sjajem

svojim

sija,

u studen

duboku

mrLnia sruBi,

da

ih u vodi

plahoj

sobom

i zlobom ugu5i

..."

-

To

izusti

smokva stara

i

potom

ialosna

od tuge

goleme

usahnu,

kraj

vode

::

it:":

osusi

...

"...

Zalto

mi ubiste

bajku

Kamenu?"

-

i

voda svojim

Zuborom

plahim,

cednoSiu

bistrom

i distotom,

iz koiijevke

kamene

ranjena

zbori ...

"...

Zaito

prosuste

ogrlicu

neimar

5to

mi iz kamena stvori?

Za\to

mi

ubiste

dovjeka

da.rnog

plemenitu

pjesmu,

biserje

u Skoljci

plamenoj,

vremena

davnog

blistavo

dedo?

Zalto mi

ubiste

kamen'

zagrliai

u

kolijevci

mojoj kamenoj,

Ijubavi

vjedne

nevini

sjaj"?

234



AIANot/rc

- DMEA

tv{o:rA

tuMtKo EosNo

A

ranjeno

srce Kamene

bajke,

u

rijeku

plahu

5to

je

palo,

distotom

svojom,

djevojadkom suzom,

k'o

biser

darobni vodu

bistri.

Kraj djevojke

u vodi

je

zastalo,

plahu

je

tje5i,

smiruje

i

srce usnule

ranjene rose,

ijiljanom

bijelim njeZno

miluje

...

I

kada

BoZijom

voljom

ztake

sunca,

zrake Livota,

svjetloS6u boZanskom i

toplotom,

dubinu

obasjade,

bistru

studenu,

k'o Zivota

vjednog da

su

vlati,

iz

vode

izroni

ljiljan bijeli,

od

zraka

sunca

se

pozlati

...

Tad

vjetar

razvigor

snaZno

zavihori,

odaran onim

5to

se

zbilo ...

Milo5iu

sudbine kliktaj razveseli,

u

pjesmu

radosti

isprede

ga

dilo:

"..

Livoje

srce Kamene

bajke,

i,w

je

i

poziaden

ljiljan

bijeli.

Plamena

ljubav

ih

je

spasila

od

mrZnje,

zla

i

pakosti

..."

Cistoto-

svojom

bistrom

i ljubavlju

nevinom,

dednom,

eno

ga

pozlaien

ljiljan

nide

...

Iz majke

vode na

kamen'

rosi

ljubavi

i

Zivotu gordo

klide

..."

235



('flutiice)

-'tsOs\.n

l

Opet

je

srce

plemenito

zapalilo baklju

Zivu.

Opet

se

ljubav

na

smrt

i Zivot

sa

mrZnjom kletom hrvala ...

Iz

vode

bistre,

iz

suze

diste,

opet

je

ljubav

ljiljanom procvala

...

Opet

ie

Zivjeti bajka

Kamena,

u srce

dovjeka

ie

ljiljan

posadit'

bijeli.

Opet ie

spajati

obale

mira,

ljubavi,

slobode

...

Ljubav i mir svoje

6e

mjesto

nadi

u

dudesnoj

slici

kamena

i

vode

...

Opet

ie se

mjesec zrcaltt'

u

vodi

i

sina cjelivat'

kamenog

svog,

miesedinom

kao

briZnom

majkom

...

Tanahnih bulbula opet ie

poj

treperit'

nad

kamenom

bajkom

...

I

ljude

ie izmirit'

kamen

tvrdi,

kamen

zajednidki,

hercegovadki

duh

postojani.

Rane

na

tijelu

oprade

bistra

voda

zajednidka,

k'o ljubav

u srcu

bajke,

plaha

i

dista,

ljubav

djevojadka

...

236



qJANA/'hC

-

D'&4E:4

ilto:lA

MnlKo EosNo

Sunce

i nebo

zajednidko

zacijelit'

ie

rane

na

tijelu ...

A

ijubav

plaha,

pjesma

L:ota,

oda

uzvi5ena,

zacijeltt'

ie rane

u srcu vrelu,

smiriti

patnje,

u

du5i

sti5at'

jauk

...

I

dovjek

ie

oprostit'

covjeku,

al'

zaboravit

nikad neie

...

Pamtit

ie Bajku

kao BoZiji

nauk.

I

Bog

Milosni,

zajednidki

poveiie

ljude

i

obale

sjedinjene

stazom ljubavi

i

praitanja

...

...

Da

mri,nja

na

Bajku

kamenu,

na

ljubav

i

slogu,

nikad

ne

puca

vi5e ...

Suzama

radosti

sunca

i

neba

plakaie

tople

mostarske kiSe

...

x

O, BoZe

Milosni,

stihove

ove,

k'o

molitr,rr

moju

primi.

U

srcu iskrenom

su

rodeni,

a tz njeg'

ljubavlju

iznjedreni.

237



iLe)

- Eos101 1r{EKCE

Pjesnidkim

srcem

i

stihom

iz niega,

molim te

Boi,e,

ponizno,

smjerno,

put

ljubavi

i mira

nam

obasjaj

Rukama

naBim,

bratskim

zastave sloge

ponovo

sveZi,

a one ie

obale

u

mjesec

mlad,

u kamenit

zagrljaj

...

X

U

kamenu

kamena

pjesma,

oda

suncu,

nebu

i

vodi

...

U

kamenu

ljubav

kamena

isklesana.

Ispod

kamenog

zagrliaja

voda

Ziva

zelena

hodi

da

ljude

ljubavlju

i

dobrotom

spaja.

Krug

ljubavi

i Zivota

zelena voda

bistrinom

tede.

Od kamena

Zivot

novi

u

kamenu

se kamenit

stvori,

istina to

je,

kao

suza

dista

...

Iz kamene,

dudesne

Skoljke

Zivot se

novi otvori,

biserni

polumjesec

zablista

...

238



LIANcflrc

-

MIJA

evfnlKo

,toSNQ

/g

toms

ko

ie, kako

i

kacla

&

srusiti stari most

u

Mostaru,

nepro-

l{Zcjenjivo

blago

u

ba5tini cijelog

svijeta,

za5tiiene

i po

UNESC0-u

sve se moze

vicljeti

iz

napisa

zagrebadkog

vijesnika

koje

u cijelosti

ob-

javljujem

u

svojoj lt\izi.

Naime, ved

10.

jtrla

1993.gocline,

gotovo

tatno

4 mjeseca pdje

nego

de

ga

HVO

sruSiti, Vijesnik

objavljuje

napis

kojim

se

Zeli

pripr.emiti

do-

ma(a

i

svjetska

javnost

na

prijenr

vijesti

o

ru5enju

star.og

mosta

u

Mo-

staru. Tako

su

"guske

zapalile

Rim",

tako

je

"Dimitrov

zapalio

njemadki

savezni

paralment"...

Tako

su stali most

u

Mostam

trebali

"sru5iti Muslimani"...

Slidan

riapis

zagrebadki

Vijcsnik

objavljuje i

18.

jula

1993.,

plipre-

majuii

javnost

na

ruSenja ntosta.,.

Dan

nakon

ruienja

stalog mosta, 10. novembra

1993.

Vijesnik

ob-

iavJiuie

napis

pod

naslovom:

"STIiAST

ZA RMNTANJEM

IPAK

JE

BILA

JACA

OD

TJUBAVI

KOJOM

JE

STAIU

MOSTARSKI

MOST

GRADXN

I

CWAN

KROZ

ST0LJECA"...

Naslov

napisa

istinski

oslikava

strast

ekstlemnih

bojovnika

HVO

ali

se

iz napisa

ne

vicli

ko

je

snr5io

stari most.

lr,napisa

se

ne

moZe

zakljuiiti

da

li

se sm5io

sam

ocl sebc ili

usljerl

topniikih

borbi

"izmedu

nlrsli-

manskih

snaga i

HV0".

licemjerjc

isijava

iz

dijelanapisa

u

kome

se kaZe

cta

je-most

bio "oiteieno

i

prije,

iako

je

bio

zastiien

DRVEN0M

GRAD0M,

TNNCENNq

PIIESM

I

STARIM

AUTOMOBITSKIM

GUMAMA...''

Zaista,

licemjerje

-

hipok'izija

bez

presedana.

No ved

sutraclan,

11. novembra

l9gj.,

zag'ebadki

vjesnik

port

pli-

tiskom

svjetske

jiwnosti

prcnosi

leagiranja

iz

svijetit,

i

to iz

ITATUANSKE

STAltPr,

te

BBC,

Blitanskog

radila,listova

The

Dailu

Telegraph,

The

Guardian

i

The

Indephenclent...

Zarsla,

licenlerle

-

hipokrizila

bez

presedana

239



('lrnibe) -

'tsOS

{A

I

Napise

iz

Vijesnika objavljujem u

cijelosti,

podvlaiefi

i istinu

da

su

elatremni

bojovnici kao

faiisti

sm5ili sve

mostalske

dZamije,

nusliman-

ska

grnblja

i

sve objekte

kultulnog

se

nikada

ne

bi

moglo

prepoznati

kako

bi

im

se

zemlja

otela...

t'

I

I

Zele sruSiti Stari

most

I

I

MOSTAR

kedstoroikodj€laaskolswo,znanostrkLl-

|

I

Luru

tuEtsle

aiodnrce

H€r c6s-Bosn6

Jozo

Maria

attdro

i6

|

I

u

rd

hitnu

@moc

Unr.efa

kako

b'

oio

spaAen mosErslr

I

I

skri most.

srmbol

bsa

q,oda.

I

I

Kaio

ie erropc€no

12

llnalskoa

vrieis nbranp

musr'nan

l

I siaievorsksmm,rslaSbri

mosl

Ior

so

naldl

udt)elLBrada

I

I U

"ierinor

konrolon

U

prlop(enrr

s€

nas'asava

k*o

I

I

muslimanska

vojska

naslo., sruarrl

mo\t

ksko oi

a

'o

mosla

I

I

optutitl

hflalsku stranu

lHinal

I

Strast

za razaranjem

ipak

je

bila

jada

od

ljubavi kojom

je

stari

mostarsli

mosr

-

-_

.

iraden

i

eivai

kroz

sto\eea

o'

'iJ/lifriV""

,

VOSTAR

-

Znameniti mo-

cema

pileska

i

starim

automo

_irta6ki

Slari

most

srusio s€ u Ne- bilskim

8 mama.

iFtru

u utorak uiutro,

oko I sati.

Stea

k;meni

mos[ sagrdlo

je

'

nermsr llalrudin

1566. Na Nerc.

U

topnrcklm borbama

u

pone-

tvr

te

ve6 prrje

srus€no

peL

amr.

dJeljak

uveaer

t u utorak

uiuiro,

ranobeionskih I Zeljeznlaki most,

lzhodu muslimanskih

snaga i

koje

su

mlnlraii Srbj

pri povbae

lryO, mosr

te

vise

pula pogoden. nlu

iz Mostara. U

Moslgru

se

N€-

sbjoledtecpniprlleiakolebio relva sada mozc

prrietl

samo

asticen

dnenon

grsdom.

vre

prekomonbinogE mosra:tHinaj

Nema

vi5e Staroga

mosta

MOSTARSKO

VRI]EME

NI RATA

NI MIRA

Stari

m

o

st

u,gng1ryp"sli

MOSTAR

-

PredsrojniIOdjela

za

skot.

sruditi most

kako

bi

,a

to moota obru2]:,

stvo,

zlanost

i

kuh ru Hrv€trle za;€dnice

hry€tsku

stranL_

Harceg Boshe toro Ma,ia :strar'o j€ jua€r Nakon s[nih nsDada ftxstihersrin

fitnu pomoc

UN€SCO a koko b; oio

sDa posl,ojbi

na

p.ipad;,ks

rVO

.

r^.re .

ilj'll'l'"^"

van

nod'

s

rbo

"n"

9:"lJ,"i:;:'#;::

t:

:"'J1",; ::',::;:

Kako

ie

p,iopceno

:z

Hruarskos

\;j€@

.um:;e a

desro

pu,";1,'i.

p;esaiiJo

".-

b' 1e.

huslimansLr

je

..ojsre

Frni'€la

ija

i

povr€meno

qraa6ri.anj;

civirniric,rie-

slan

mosl,

rojr

se

nita ,

u

dl€tu

g-.dr

va.

Mustihsns(o

snoq€

naoadst.

s_

pod

rjeu.nod

konrro or. U

piopcenjJ

se

.eito rj€de,

+ o sc

r"-icr prip..-a-,

i"

a

rojska

nastoJr

novu

oteizivu.

(t.C..

H)

nasljecla Muslimana

u Mostaru,

kako

cla su

tu

Zivjeli

Bo5njaci

-

Muslimani,

Muslibanska

strana

po-

novno

te

optuzila

HFatsko

vilede

obrene za

rusenjh

Starosa

mosta, &ll argu-

\

menti kolimA

ba &taiu

nisu

n

uqerlrrvi. StoviAe.

moze se

-i

qldhdddn

raal da se radt o v

Dukrm

nnRadantrma,

odno

-

rno

o slua.^re

kojt sc 2eli

S

rskurrstrtl

/a nuwe oPtuibe

na

raaun

bosunsko-herce

J

sols4-kih

H.vnb

pred

s ret

:

skom zajednLcod.

Zt€&d',

oshie

sisurno samo

reddo.

^

Sr&rose mosta

koji

le

42?

Eodlne premoscl ao rtjeku

,<

Neretru

wi36

nema

-

I

on

ie

\

Deslao u

kwi

j

rus€vjnama .-.

-

bosansko-herc€sow&dks

.atne svakodnevice. lM. Ma-

.u i.l

(t/ra,.o

.*zrp

>7c')

Plai

za

mostom

ili

Mostarom

Moslovi

vezu

dvjje obal6

-

okruran i zaboravan.

Neki

n€lko

pame@n

moz€

reCi

lir?ii"ti#T;".,i1j"":ji

Most

je

srusio ratl Most su

srusili

;J;fl:;.Hff*:.'ti ,1

L""ii

""li,?,ill

(l'l"x$"r

:gljllu,i,',""'i":".,,l:i':Il

neliudski

oorivi

koji

dovode do

rata. Most

dinien, nerodi .,..

-.sr'.

ieonirn

,

drus,ma

on

,.

b,o

spalatu

ruoe

s ovue ooare

:---J-::*-^r:.-.-

^.'r:,--.:-:"-.

-'.:-'-'

-""'

iti brjeti,

nisra

naprsviLi za

jednak

simbol.

iednako

su

troiro'.sr",soxog'rueu'l

iesruSioSviiet.onaikoiiniStaniie

.spas

uubrovnu4

simbora

savorjeril,.dnakoimjebi.

Fi:iy,"T:"{i:[$fi.ili'"

napravio

dizat:staiirit,Ac .t::l,tittXx::[i;]'i,lf:i{,T:::_"

'',i:"1,i"":.',l,lf

.", ".",

svBkovrsnD,

s)rom

snt€-

-

80dne. Hneti

{ili

Muslima- su srusili .eliudskl poriqoune.

Hw&u

{ilr Musllma- su srusrr' rerludskl

poilq

-3-li

"'t"'

reda'

stsri

PbrGtiaMostecima

-f,n#1,5":,i 1S:,,:l

iit;t1""**]:ffgiil

Xfl;"*i::#i;i,*

9l9i ,

.M9:*nr .

Ro

t€

[d

,u

zrvoru.

b&

To

re

svile

koii

""

mmi;i.

moan

ika. isrih

6Arh korr

ra

tvia-n;om.

Sulit

xolr

'

n

Nurosl

samo

wo

04.

r6m

jeddnDuL

krdto nttme,

-^.---i- -^r

_^*,_,-l^ r,, , daih.,rtnm

(q ,p{

ni- niia nah/ari^ dq ,,,,cr

u,osl

samo.wo

0a

r6m

jeddnpulkrdronjlme,

nokr&nadbajimdana_

tu.adaihpilLomsa ,esrni-

niie

nupra\io

da zaustav

nas mozemo apoceu

pn.u

a moram

prEratr

da

:am

3nir;

lvec tn

codrne sra_

malo no

ap6ac.da

su Hws

laj

ral

oFonom mosru

po

koremu

bio

ledan

od

ar€tnlka kor,

rrir)

tjs.fansh_m

barbar. 'j

odrueLr rz

varesa

pslil,

A oni kot. J Mosratu

p.e

lednommostupokoremu

bioiedanodEr€tnlkakor,,,,irt

tjskanskril

uaruu.'i

oaruecr rzvaresapslil, Aonikot.JMosratup.e.

rP

nlegov

8rao

oooro rme

suprekonlegsdovorlnopu-

spom.

'stodobno

njsra n€

vlasrileku{e Danr.eapsur

zrve.

moti ae

lasravili

pu.

Bio

ie

mnoso

vise

od simbo

ra

presli,

smarrao

sa

te

wo-

;;d;;i

ii,i-iJ-iJ,

'"",j"a.ir-,

dno, bilo bi morda i dGovi

rsm danasnje

civiliza;ije,

lcbroleduaa8lavnogaAra-

Jlm.

Drodsru(i

I

dale orure

lo

uremeljFne medu

inrma

na

daH€rcesov,ne.redrnosbo-

sadiepbeeam. *.,i;;;.';1.,r.;l"nl-j

Noarrrudskarusamo

sre.anjurrjedowprenose

snskohercesovdLos

sr&

toronai4lodu.redu.No.ne

k;il;ir--

-

z€

bril

dunovta?

hr ltud

ntusseners.ic"ae"nera-

ddrojiteaidnosa\vojim

piaaes67&ljudrnakolsu

-

-"

skapulnre.pamekarLob,o

cru

-

lllf,fi',Tft*,H*:itr"1*i :",l$i.:r*li,lJ',H;,".,,"r,1ff

okrutnosrverikossvijcra

iit'S"i"i:T,*",1:-"*:T

""?[:X,:,i9....,J;"-T:,ti:

liullecatlma

rpak drsao

pu-

mnoso

d3€ od mosta Lotes

MosBr

.e

bio

pod

zssl

sanOoe

tgre. lako

bi

se

td I d€ralia d;je imao t;\

dm

pluClha

Medit€ran&

vrle

o6ml

Mosbv.

s€

ns

bm UNESCO.s.

3o r" ,". obranilj

-vtastrti

tnreresr

raspona

zd:o miura,

de

te

%kloblsopraUdelmatin- lme

moZ€ obno\iti,

rest& pravo

?na(r:

Koliho

te

to

ZarrLkopameEnmotpre-

arir:remei,ernocvodo.tara

rkl

Srad,BIi

uHerc€godnlurirarl,rekons ruirati.po-pomogloSoromemoitqrcr.adaronebudsprezrenotioz6merararinaOvodle

{osbrjedoisbbio$adu

novo

sbdd u

Iunkci ali

Mosbrclm&KsoiustuC4ju

kaolsLdaHnatiigdj€pat€

da

je

bio 3irok

4,os meb-

.oj€mu

se st.6ra. dobro

ljud€kojihn.m&vrseseni

oubromfia.dok36Hnlti floiekua€?Nakiaju,ako

ra.

'sjetao,

dok

'e

stanovnik€ kd I nik*o

ne

mo:o vra_ii-

nlsu

(navodnol

dosovoritl

6 su ih I

palili.

onda

je

o nev-

Sveee

ross

te se sjedati

,dl*ovao

pos€ban,

teako Li.ZabtrebaplakalrzaMo-

Crnogor.ima, nraB

prak-

l€ro)arna

koutina

patrrotr

samo;ni

k-o;r

preir"e

ouar

iprslv.

alr uvrjek

vedar

mo-

starcima,

a l€k

potom

a

ritno nlie

napravlieno

a

rma,

koju

goiovo

i

ne

mote

ra ,

bez

obzira

brtr

to Hnau

rarslr

duh

Mostarom

i

SErrm

mo

Crad. kojr

Sveil

Vl;ho ddr

mo shvs'il1

itj

Mustimanr.

No

vralimo

se

mostu. stom. nadlanu.Velikisvileijsbio

ponovo

Stari

most.

Zar

JUREILIC

240



AJANAINC

M)IAMAIKA

EOSNO

Slike

mostarskog

razarania izazivaju

prezir

i

gadenje

nad

onima koji su bili kadri

to razoriti.

a

Talijani

za {o ne

optuZrju odredenog Ivana

ili

Matu.nego

Hwate

/

y')

('s

*,,i',

///r/

:?.a)

@"

doD)snikal

- Ru*nie mo6Br-

ns

ono

koli

3u

ikbvno

narcdih

stocaSbioc

mos@

Eostislo

i€ bmbardrranio.

nego

na

srbe

olj.

barem

aropq$dnl

i be.

kao

kaicsoriju

Nile h

suvlse

r.m u

llaliij.

Da bl

3e. narme,

na lorlsllto

gto

su

mogli

tear

Ja

D$lovno

stranjce

blijanskih @9

pclo

nacije

s Lime

niio

addna

i

u

udsrne t€rmine

tdi-

ibalo

nik*ve

lzrah€

veze.

a

d

ianEkih

w-dnevnika

vratto

rat,

b sto Pera

t

KruSovca

nlj€

u kolemu

su I naigora

tv,crsrva

znuo

apravo

za

Dubr

ovnilq

pd

ore1i&

u rutinu

(s

rutrna

nikosa

keko ond&

moie b)rl

krjv^

A os

6robito

ne

an

jrira.

kao

rt?

posr.

te

ranra

pomRsalo

lo

lb 3u

slu

nani06koiii6uieoco\re^sl

-

rbenl rzvoli'otkrilalt'

da

qu

tro

ie

ndan niv

domak;

kvin-

DLh.ovn,k

ruatal:

ssmi

lrv&

bll

Ratnol.

dakb

nesaiivnoi

ri u

promlCb€ne

svrhe-

U

b

bi

nuserrem sLaroc

-o"r*

to

,u

selesko

poqerovalo

i da

e

bi'o

liri." n,,ri"'j"rt"" ,, .r*-"""

7s

tusenle

moster'koa

hosh

i;j;",";;; f;;;",;"6 ; ;;;;

oinq,cni

.u

Hpar,

Ne

odredo

""iu.i-ir^'i""r-nt,

Ahe.iru

nl Ivsn ili

MEIP.

n'qo

Hnari

ik;l;#i;-;;;;i;D;i i; ;;

ukhuc,vs, i

Peru

'

Biorovara

ijiil;;;;;;;;; ;;;;;i,;;: loii

"a

srail

mosl

n,re..,..Jo

r

tvstu

Drezj. I _deDre nad

onl.

lnoslava u

KlmJ horr

nrlc Dro Dr

;;"i;,i.;i;,ii;;i;;;;;r",

hrFu

vor€

se

s prdvom rcc,

uE

''l;;:;;c;;;i;;,;;"i'i.

"ii..

*

po

srar^r

rostL mraltri

i

nili"-i"'riijiii,

ji"ji'liJ"r,ii'

te"'',

'

d us,.

I troci

da

je.purl

iiii."i',i i'a-"i' iri"i,i.,-"izii;

3ru(ul

ii)a

,e

sranard

4da'a o'

It;rr Ilsrr hr6l^rnu brobruvr-

updsAra.e

lli Cd

dokazqu

dd

:li

-;iii-^i. r5'i'n

i'ii;;;;;

nr€

b)ra

h16'3ke

odsovor

ie

ii-u-"'

"a'.i ".2..'" "

ii'"

on'

kso u

onom kluJ

'Da

RLr

kne

ni

srienu nr

do

'.

ne

kro-

nrie hrtno'

ike. Onima koji su

uvj.reni

ds

je

isrlna. u moralnom

smislu,

jdna.

iedina

i

neDor€civa.

oshvtjarn

z&d#u

dd

protumaa€

tu ainjenicu

-

je

io

samo bille-

nm kao kroniaar.

Prezir

je

u

slutaju

Dutrrovni-

>>Hrvati su

sru5ili

most(

Predstavnik

Visokog

povjereniStva

za

izbieelice

iziavio

za-bhtanskilist

The

Daily

Teielraph

da

je

Stari

most

bio

namjerno

gadan

f,f

uko

nrenosr

BnLanskl

A .-di., tt.tovi thc DalJv

ll

retesrapt.

T,e Gi

atdtdn

i Tb. ltldcqondent

posvo ili

su

posebne

alanke

ruSenju

rnostarskoea 5 a'

a

sq su objavili

sliku

sDom6nrka

koji

)e

bio

ooprsu

UNESCO-vc

svje.skc

kult .ne basti.e. a

kutr

su. d:&on

<to

je

ftrEoga

stohel:L

orkdsio

raiovr,na i.

Dotiesjrra,

uzastopnim

ironrba.di.anl.m

sruBiLi

Hrzrti Tako

dva lista ustr-

duiu u

neslow.

.Most

je

pao

u .iioku

u

uto.ak

u lo3o

sati ujutro.

'Ocl

niesa

riie

osklo

niEta'.

k.]4o je p.edstavdik viso-kosr

posjerenrsrva

a

izbre-

sirce flflali su ca

Lukli

.rd

ponedjeljka

posljje

Podne

i

ponovno

u utorak

uiulro..

prenosi

njesovc

rileei

Tbe

Daily

Telesreph

'

Bio

ie.

ne-

ma

srrmnJe,

nsmlerno

ga-

d4n.

D&nas

su

u

sradu

od14sli

ljudi

plekali

zbog

rn()sra On oiie

bio simbol

r

,/

')

(

':2^/'/'<

-r'J'

, Xr'

'':2

7

I]BC

-t

za Muslimane

ili

H*ate.

bio

je

sidbol

srada:

,Veso

Vegar,

glasnoeo

vornrk

HvO

E.

iziavio

ie

da

le

must

{eroiatno

pAo

sam

d

scbe.

Sta.i

ie

most bro

d

vital4e wdnosti za

Pedeset

tisuco Muslidana

koii

su

opkoljenl .a

istocnoj

ob&li

Nererwe Muskarci i

te.e

Drolelli

su

preio

mosh.

usprkos snatperrma

s hr-

atske stran€ da br do'riieL

vdu Neki

su

hrvatski

ido-

ri rekli.. lvrdt

ChristoPher

Bellatny u

Tho

In.Jependctl-

tr4

'dE

ie

host

unisLen

kao

odgovor

da

niz

porea

koje

ie

bosanska

vojska nanijela

tlvo-u u srednioj Bosil..

Detladry

so

javlo

iz Vilea.q

Le

pige

da

je

glasnogowordik

bosanske

voiske uswrdio

k4ko se nada

da c€ Vitez i

Brrsovai-a

pasLi

priic

zin€

241



Nsu

wl

Erbi

r:u

ietnici,

ni

zioilnci

ia&q

('/uniice)

-

'noSNfl

I

.6isu

svi Slbi

ni

ietnici,

ni zlodinci. Bio bih

nepraveclatr

ako bih

/gereralizirao.

Mecl"r Slbima

inta

jako

dobrih

ljudi.

Dobar

broj

Srba osucluje

velikosrpsku

aglesijr"r na Bosnr.r

i

Hercegovinu.

Stanovit

ih

je

broj u sastaw Annije

Republike Bosne i Helcegovine. Mnogi su ostali

u

Sarajel'u,

Tuzli;

Zenici,

Mostaru, na

prostotima

pod

kontlolom

naiih

snaga. 0sjeiaju

Bosnu svojom clomovinom.

Jedan

od

njih

je

i Nikola

Petlovid

policajac,

voclnik

u

zatvoru Tunjice.

Jectan

je

od,

istina djetkih

koji

je

prema

meni

vi5e nego

kolektan.

Kaila

je on

cleZurni, onda

je

pra-

znik

rr

zatvoru. I

Pero iZorur

pred

njinr

slobodno

t"LZgovaruj:u

sa

mnom,

Cujem

kaclaizvocli zafvorenike

i

zatvoretiice

na di5denje

hola

izmectu

6e-

lija.lzvodi

i Zinlru i Hanu. Cujem

ih.

One

diste

hol

porect

poluotvorenih

vrata.

Nikola

dozvoli

Peri

da

ih

ostavi

poluofvorettin

jel

zatvorena stt

ona

Leljezrn,

re5etkasta.

U

dva

tizrt'ata Zinka

i Hatia srt mi

provilile

u

ieliju

i

javile

mi

se.

Bio

sam

sretan

kao ntalo dijete.

Plakao

sam

od slede

kada

bi se

vlata nakon nekoliko clesetaka

mitruta

ponovo zatvoiIa...

Bio

bih

nekorektati

i

nepo5teii

ako

i

ovo

ne bih

zapisao.

Da

se

zna

da

ima

ljudi i

da

Nikola

Petrovii, Pero,

ZoLati,

Dtt5ko

u

Teslidu,

nisu

sami. Sigulno

ih

ima

joS,

ali se

ne

iuju.

PlaSe se

ietnidkog

fa5iznia.

Dok

ovo

pi5enr ne mogu a

da

te

poncnem

Spasu

i Ljubicu

Berak

iz Sanieva,

umjetnike,

muziiale najviSeg

kvaliteta

koji

se

i pjesmom bore

za Bostru

i Hercegovinn,

za

sttZivot

njenih naLocta, dok

im se sin,

kao

pripadnik

na5e Armije,

s

puSkom

u

ntci

bo:ri za

pllu mtl domovinlt

Bostitt

i

Her'-

cegovintr...

Klajem februara

mjeseca

1994.

godine Pero mi kloz

vrata

protltra

i

clrugo

pismo

Vlaclimira Sumatrovca.

PiSe

mi Vlado na

poleclini

cigaret

papila.

Citam

pisamce,

ditam

pontku

mttdenika.

Te5ko mi.

Suosjeiam

sa

Vladimirom

i

on

suosjeda

sa

nlnorn.

Lak5e

je

sigttrno

i

njemu,

kao

5to

je

i meni,

kacla

znacla

se

moZe

javiti

nekonte,

makaL

i

ovako

tajno,

na

cigaret

papinr...

1,t'l



kfal

nllstu/tc

-

;A

x4OlA vl:.4:lKo

'BASN)

-

P-;+-=.:,..

pr:J-lJf*

t (47*Z

I

o;-,-*

^*

:J:"1-

*l

*

,;",

t

T-

i--*

-I^

t^^t-

4.r4

Htls

J.p-- .oI+

s

trdter

,-.Qa* iq

*ic

;(d.

J*

.-"L*.

r.;L.-

It*\*

iu-*q

*4ld

*

"]*-..I^ruop.*..

^

l-.r- t-*{-l^l .*

J*.I-;.;q<

paaLo

trer<

i.l.-.'--.{dJ?...

*

+r, ur€JsJ{-C-e

--l*-,..-l^.

r---

it..

*J..1

.

-;t*

J-

I,-J^

-."-

;J,,-0-.

?.*Jp-*l.'*gr*

J- *

L-J-I^}.*j-

.*

J..-*

-tal-

Z-*.

-A'Q.L*

p-

-J--

e-{a

*a*1, ru{n

L-r-

r.iu'

,

tu ucu4..*- 0J

Q-

-;,

u0-"',,

r"f-* L.;l-

*-.-.Q;

^

.--p

y*

.

-.. J*

*L*L*

Ae-ee1)^-4+-

*

p*:-'.-1t)

A-Al:

u l..".uu,-,.L -*--- "* *ilL - Jt-I

L*J-*f

''

-*

*Dl

u

-,*

.-

&oq

il-

r-

*fJ

l---

)+O,tu.

A

L-

,L-r-1"

,.-, .

&. i"L-

,,i*.-

*-,...,

*

p---_P.^-

*

L-L-l--

:ff-':::'

t:

;J'

i

f

''

o

J

7 ^r

"

r__7,

:,,

el*-

p444k

,A "--4*

{,r-

.r- *-* LJ_

"1"

fu t*

u.ie

q

L**

L|,..*l^1,*t"-L-tpIu-

h_L-

-\-

k

/?<t&

tlnuL*.

tJ-t^,_

*,:,

a*4,.

* J* .

J ni.

u.'J

r*

-r-,Q-

*

l-

.

-

iJ- -

r

;

,

-.;',ue

;^

..

-r

-

i- tt-.,

-.^

L--

u

-.-.tL

jL

*-o-:

.h-y* pr-

4

*.

:.{-r

ilf-f_

:.;}:';:JI

_u)c

T"

*-. - .*J* lLO-' -- n^ ,u*]o u

po.

^JqJ.*

,,I- *-a*.".

-Jl_p.

L*.*t"

-*

ke*-J*f,

\

\----22

Poituvirni

oriiateliuI

0ickivao

sam

da

dete

mi

sc

javiti

ovih

clana ali

kako

nisam

ni5ta

clobio

ja

vam

se

ponovo

javljam

jc|

vise

nc znam

ito

da

radint.

Kako cla

se

izborim

makal'

za

elemcntarno

pl'avo

zr

to

je

kontakt

sa

familijom

preko

MCK.

Moji

nach'ecle-

ni

u Hr. vjelovatno

znaju

za

menc,

ali

kao

Sto

victite

ni5ta

clo

sada

nisu

prechl-

zcli. Predpostavljarl

cta

vi

i<ontaktilate

sa

na5ima

u

hilo kome

oblilnr

pa

ako

iniatc

moguinosti recite

koju rijcd

i

za

mene

ne bi

li naSi glavni

Sefovi

neSto

rriinili

z,a n

s.

Ja

ncmam

nikakvc

ntoguinosti

za

praicnje

rLogadaja

na

tercrlLl,

ali

naiuo

sant nc5to

0

nekoj

koaliciji

izmectu vas

i

nas

pa

ne znam

5to

je

ocl toga istina.

Ako

nioZcte

recite

nii

neku

rijci

0

tome,

a

poscbno

ul<olil<o

riesto

saznatc

o lazmjeni

javite

nri

molim

vas.

Ponekad

sa

Petroni

poncku

lijci

plogovorin

0

vanra

ivaiem

zdravlju

tako da znam kako

stc.

Ja

sam

zdravstvcno

nlnogo boljc

ncgo

prije

iervi5e

ne

bacam

krr,

ali

sanr

jako

clslabio

tirko

cla sc

jeclva

kreiem.

Liekara

mi

i

dalje ne

daju, alivisc

nisanr

sam,

(tali

sll

mi

u

ieiiju

jcdnog

iovjeka

sa

0zrena

koji

jc

osu(tcn

za

ubojstvo,

a

pt€ma

zrfirniu

nc

bih

rekao

da

je

provokator,

ali

tko

7,t7iL.

ZLL

sacla

toliko, pa

iavite

se

ponekad,

iL iLko ubrzo

odete

ncntojtc

nas zabolaviti.

V.

Srrmanovzrc

(IIl94)

213



DoLrairlro

Islinu,

Bo6a

u

sebi

1er

i

C)na

nas Lraii

iice)

-EOSA?1

tt{L

odinje

mart

mjesec

1994.

goitine.

IJIazim

u

deveti

mjesec robije,

zatodeni5tva.

Cijelo

vrijeme

sam

u

samicama.

Tuku me,

vrijeclaju

srbodetnidki zlodinci. Medu njima

mectutim

ima

i

nekoliko

ctobrih

ljudi.

Oni me

bodre svojim

djelom.

Njihovo

ctjelo

mi

tl,qe

zaplavo

da

je

Istina

samo

jec{na.

Samo

jedna

Istina

mora

se

pisati podetnim

velikim

slovom...

Izgovoriti

je

nz

misli

na Boga

dZ.S.

U

njoj vicljeti,

duti,

osjetiti

ga.

U

njoj

vidjeti

zatvorenih

oiiju,

iuti

zatvorerilh

udiju, osjetiti a

niSta

ne

clirmrti,

sve

doZivjeti, srcem, duSom najuzvi5enijim, ustreptalim

osje(anjem...

Grije5imo ako

vjemjen-ro

samo u ono

5to smo

vidjeli,

duli,

dotaknuli,

u

materijalno...

Traganjem

za Istinom,

za

Bogom,

za

onim

Sto;e stvorilo

i

oplemenilo

sve ono Sto

se

zove

materijalnim,

Bog

je

u nama

samima.

Istina

se

ne

obuhvata

samo umom,

vei

i

umom i

clr,rhom, osjedajem,

utapanjem

sva-

kog

duha u

kosnros...

PotraZimo

Istinu,

Boga

u

sebi

jer

i

Ona

nas

traLi. KacL

se s

Njom

sret-

nemo, kad

je

u

sebi

naclemo,

ispunili

smo

svrfiu

Livota

na Zemlji...

0k-

renimo

se

Istini,

priznajmo

je,

pliznajmo

se

i sre5demo se sa Bogom.

Istina

se

ne

clogada

nigdje vani, izvan nas. Istina

je

samo

u

nama

ako

vjerujemo

u

nju. Ako ne vjenrjemo,

ako Boga negilamo, ako

ga

ne tr'rti-

mo,

ni

Istinu

jednu jedinr,r,

Istinr.r

nad istinama,

neiemo nikacla

naii,

jer je

ne Zelimo u

sebi... duclo

sc moZe

rlesiti

vani,

ali

ako se

nije

desilo

u

nama

samima,

nema

ga,

nijc istinito...

Vjeino

trebamo tlaZiti

susret sa

Istinom i

ctotaii

je

uvijek

kada

smo

isla'enim

nijetom, isklenom namjerom

ielom dotaldi

pod,

tlo...

I

sresti se s

Bogom...

244



eltojL

MAJK) EoSNo

POIqEFIEM

BOGA

I

Otvaram

odi

zatodenidke...

Kroz

beton

sivi,

redetke

hladne

u

deliju

svjetlost

uvladi

se

tiho.

Otvaram

odi

umorne

od nesna,

u njih

se

uvladi

zatvorska

zora.

Odima

snenim

odgovor

traLim...

Zaltoje

no6

lak5a od

dana,

za5to

si

zoro

tegbna

k'o

mora?

Zatvaram

odi,

udahnem

zraka...

Pokrenem

krila

ma5te

i

zaplovim

njome

nisko,

Sto niie,

k'o

ptii

na

svoj prvi

let,

pa

letim

slobodan,

moj

cio

je

svijet...

...

A

odi mi pune

ljepote

i

ne Zelim

stati,

vei

se

svoje

drage

Bosne

sretan

nagledati...

Otvaram

odi,

moIam,

od

sna

java

je

jad,a...

"Ustaj diZi

se "

Kre5ti glas

kljudara.

"Ovo

je

zatvor,

nije

hotel,

guzopero

mrska "

245



ice)

-EoSe{Art{rXCE

Iluzija

kratko

traje,

gu5i

je

uvrede

smrdljiv

dah.

Pokredem tijelo

snagom

inata,

ponosom

duha...

Uvredu

i

jutros

s

mukom

progutah.

II

Izmuden leZim

kraj

sivog duvara,

hladno

mi

tijelu,

jo5

vi5e

du3i.

Ledeni

zvuk

tiSine

ieliju

detnicku

para,

patnicka

mora

zadnju mi nadu

gu5i.

ZIa

sudbino,

tamnico

led'na,

kraljico

patnje,

kraljico tuge,

kako

.je

te5ko

hrvati se

s

tobom,

kako

je

bolna

Zudnja za

rodom,

Bosnom mojom, domovinom

majkom,

za

najveiim

blagom,

za

slobodom.

Obratim

se

Bogrr,

stvoritelju,

pravdi,

istini

uzvi5enoj,

jedinoj.

Utjehu,

oprost,

putokaz, nadu

molim

ga

da

mi

pruZi...

Saginjem

tijelo,

delom

ponizno

dotidem

pod,

dok

du5a

mi

sretna,

dista,

nebeski

dotice svod...

{3

6n

G}

246



MO:]A

flIAJKO

EOSNA

O,

Boi,e

jedini,

snago

nog

biia,

utjeho

misli

i

duha,

koji

dar, nauk,

sad

mi

dini5?

Da

l'

kaznu

Bto

uradih,

a nisam

smio,

il,

nagradu,

da

bih

u

isku5enju

svo zlo

u

sebi pobjedio?

Ako

je

kazna,

snage

mi BoZe

daj,

da

osjetim

je,

izdrZim...

Ako

je

nagrada,

snage

mi

opet

daj

i

strpljenja,

da

u njoj

nauk

i

putokaz

nadem,

danas

za

sebe,

a

sutra

za

pokoljenia.

O

BoZe

svemoini,

duh

mi

osnaZi,

u

moru

beznada

nadom

darivaj...

Razum

mi

saduvaj,

misao

kt;;t:aZi,

svjetlo5iu

nade

put

mi

obasjaj...

Pomenem

Boga

i

glavu

pogarem

tlima

biiZe.

Duiu

i

tijelo

dudesni

mir

mi

svlada...

Iz

brca

ranjenog

poruka

nade

stiZe...

Oh,

kako

je

s vjerom

kako

je

s Bogom

lak5e

sada.

1/a

z+/



Nadan

se

da ie3

uskoro

bili

slobodan

ialullq

('lwiice)

-

'aOSA{A

I

llisntcnu

poruku pledsjcdnika

Alije

Izetbegovida

dobio sam

12.

lpmart

1994.

goctine

. Posjetila me

clelegat Cruenog

kliZa

gospoclica

Natali

Rovira i

predala

mi

poruku.

Plepciznajem lukopis...

Nijin,

kru-

pan...

PiSe

mi

da

je

plimio

moju

ponrku,

cla svi iine

sve

kako bi do5lo

do

moga

oslobaclanja.

"dinimo

sve rta

se osfvari ruzmjena. Drugoj strani

smo

ponudili

adekr,atnu razmjenu. Nadant

se da

dei

uskoto

biti slobo-

dan,

te

da

6e5,

ako

Bog

da,

zrLriw

ponovo

biti

mechr nama..."-

pi5e

mi

predsjednik

Izetbegovii...

Veoma sam uzbuclen. 0sjeiam olakianje u duSi. Predsjednik Nija

Izetbegovid

je jedan

ocl

onih

koji me istinski razumije. I

on

je

u

zato(e-

ni3hu

proveo

gotovo

9

godina.

Gospoclica

Rovira mi pokazuje

i

porLrku koju mi

je

uputio

plemijer

Vlade

Republike

Bosne i Hercegovinc

clr.

Haris

SilajdZii.

Ponrku

mi

samo

pokzuje.

Ne

moZe

mi

je

jo5 pleclati

jcl

nije

bila na

obligatnoj

kontloli

kocl

vlasti

tzv. Republike

slpske,

kod njihovih

vojnih

bezbjednjala.

Daje

mi

Harisoru

poruku

da

je

pLoiitam.

ditam samo ovlaS,

nadajudi

se da

du

poruku

dobiti za nekoliko clana, nakon kontlole.

Proditao

sam samo

rr

X.

rijedi:

"...Cinimo sve Sto

je

u

na5oj

moii da clocte clo

tvog

oslobaclanja,

do

razmjene..." Vraiam Porr,rku

gospodici

Natali.

GuSt iitanja

Harisove

ponrke

odgadam

za nekoliko

dana.

Plevi5c

bi slatko

bilo

sve u

jednom

danu,

i

Nijina i Harisova

ponrka...

Medutim, nikada nisam

vi5e viclio

niti

u

ruke

primio

ponrku premi-

jera

Harisa

SiIajcLli(a.

Kontrola

bezbjednjaka

slpske agresorske

vojske

nije

je

propustila

clo

mene.

Umilivao

me

je

osjecaj da

mi

se

Haris

javio,

cta

nisam

zaboravlien

ni

ocl

predsjednika

Tzetbegovi(a,

ni

od

plemijera

Silaidlitu...

Znam

da

je

od

polovine

februara mjeseca

1994.

goctine

nastupio mje-

sec

muslimanskog

posta

-

Ramazan. Ni

psihidki

nisam

bio spleman,

a

posebno

fiziiki,

zbog

veoma

lo5e ishrane

i

psihofizidke

tortule,

da

po-

248



n

w'{ojA

rtLsjKo

E)SNQ

stim.

Pletpostavljm

da

bi

ramazanski

bqlam

l)L)4.

gorline

mogao

biti

oko

16.

marta.

Nisam,

medlrtim potpuno

sigul'an

u

to.

Nemam

pliliku

ni

kod

koga

da

provjelim.

Pero zna

da

teie mjesec Ilamazar. To

mi

je

rekao vei nekoliko

puta.

0n dijeli

hlanu

iZiil,t

i Hani na mome

katu,

kao

i

zarobljenicima Bo5njacima, muslimanima u

plizemlju.

Nikada

ni-

sam

bio

u

mogndnosti

da

se, makar i

u

mimohodu,

sretnem

sa

njima,

da ih

vidim

makar

iz

daleka.

Nisu ni

oni

mogli

nikacla

vicljeti mene.

U

jednoj

plilici po

Peri

sam

in

poslao

pisamce

u

kojem

sam

ih

hrabrio

i

izraLavao podr5ku.

To

je

moglo

biti u

ctvanaestom

mjesecu

1993.

godine.

0dgovorili sn

mi

la'atkin

pisamcetom

isto po

Peri.

falaimil

tog pisma

objavio

je

dnevni

list

AVAZ

iz

Sarujeva

u

Sestom

nastavku FEIJT0NA

pod

ttazivom: "lrfan AJAN0VId: TRIDESET MJESECI U CnfUtCruM

KAZAMA-

TIIU,{"

9.

janrara

1995.

godine...

76

olestan

sam.

Jake

bolove osjedam

u

precljelu

bublega. Uzimam

TZFantibiotike.

Lijeva, lomljena

noga

mi

trne.

Veoma

mi

je

lo5a

cir'-

kulacija knri. Imam plobleme

i

sa

kiimom,

sa

kar'licom. 0dni

tlak me

mr"rdi.

Uzimam

kapljice za

oil.

Nekada mi

pomaZu,

a

rrcI<ada

mi

sme-

taju...

LT

clva

navrata posjetio me

je

bio

cloktor.

Sav

tretman se svodi

na

lazgovol

sa

ilrnom.

Ono Sto

mu

kaZem

on

prihvata.

Nikakav

pregled

ne

dini,

pa

iak

ni

krvni tlak

mi ne

izmjeri.

Sva "meclicina" svodi se

na

kesi-

cr.r

antibiotil<fl, a

na

kesici

obavezno

pi5e

"[.1UBISA

NIK0UC"...

Ovih dana,

po

mojoj

plocjeni

trebao

bi

nastupiti

Ramazanski

bafant,

prvi

bajram u

mome te5korn zatodeniSfiu.

PloZima

me

cijelog

to

osjeia-

nje.

Rzmi5ljam

o

tome.

"Da

li na

bilo

koji nadin mogu

obiljai,iti

Ba-

jram"?

-

pitam

se, dok

leZim

nemo(an

na

zatvolskoj

postelji

ielije

broj

122

Vojnog zzfron Tunjice

u

Banjaluci...

5m

ltl.

MEOICNA

ovodi

se

na

kesrcr-i

anLibioLika

249



;aWa

('Iuniice)

-

'tsos^{A

t

io,wN4

BAJKAM

U CELIJI

Budim

se

tiho iz zatvorskog

sna...

Sabah

rani,

zot:a...

Iako ne dLrjem,

ne

vidim,

osje(am,

biiem

svim,

blaZeno

treperim...

Jutro

najavljuje

mili

mi

blagdan.

Oko

mene

polutnrak, beton

i

gvoZde

u

ieliju

sa

mnom,

stopili se

hladnu.

Tiiina

davi,

al'

jutros

ne k'o

jude,

u srcu

i

du5i spokoja

je

viSe...

U

zraku miris, ne

tako opor...

Jutros

i

tiSina

toplije

miri5e.

Znam, zima

je

pri

kraju...

Ramazan blaZeni

isto

tako,

al'

ne znam

koji

dan

se

jutri

sada.

Nikog

da mi kaZe,

nikog da

pitam...

Ne

znatn

u

koji

dan

naldr

ail blagdan, Bajram

pada.

U

istom

trenu

resko

Skripnu5e ielije vrata.

Na

beton

zveknu

Solja

daja

i

kruha

uz

r{u

malen

komad...

Potom

glas

neki

samicu

zgrija,

du5u

mi

razgali

do

samog dna:

"Sretan

ti

Bajram

i

nek' ti

je

s

mirom..."

Covjek

sa

bradom

od

usta do srca

blagdan

mi

destita

iap'tom...

250



A\AN7/IC

-

DMGTL

Mo:ln

$,LryKo

EosNQ

Od

koga

sazna

da

Bajrarn,

blagdan mi

upravo

danas

je

baS,

pitam ga

tiho,

gotovo

Sap'tom,

a

on bez rijedi papirni

smotak

ieliju

spusti nedujno,

kri5om...

I

ne vidjeh

i

ne cuh

kada

i

kako

:

u

isto

vrijeme

i

skupa

u

ieliji

samici

ostah

sam

s

rado5iu

svojom

i tugom...

Otvaram

.-oruU

drhtavom

rukom,

dulima

osjeiam

ga

svim...

Neditak

rukopis

ditam

s

mukom:

''BAJRAM

TI

EESTITAMO

OD SRCA,

NEK'

TI JE SRETAN

DRAGI

BRATtr

NAS..."

-

Zinka

i Hana

iz

lelIje I2b

-

Bajram

mi

eto

u

samicu

dode...

U

poiusnu

dok

leZim

blaZen

opijen

deZnjom

i

tugom,

najdraZim'

misli

mi

plove,

rodu

me milorn

na

krilima

vjere,

na

krilima

nade

nose...

Sestrama

i

braii

Sto

pate

kao

i

.ja

i

patnjom

svojom

prkose,

Sto

pognut glavu

osim

Bogu,

nikome

nikad

neie,

ne

smiju

i ne

mogu.

251



kadu

3Lo

oligpu.

Pravi

su

leAinnri

('Turrj it t)

-

gOSn1

1 rfi-,K'LEOVlt\C

7$aU

sam

obiljeZio

prvi Bairan

u

zatodeniSti'Lr,

u deliji. Sjetile

me

Jlse

moje

sestre, zato(eniceZinkai Hana. Ako

preZivim

sve ovo 5to

mi se, 5to nam

se svima deiava,

nikada

nedu zaboraviti Ramazansk

ba-

iram

1994.

godine,

koji

sam dodekao

u

zafvom Tunjice

u Banjaluci...

Popnem

se

na

Stokrlu

pa provimjem

kloz

plozor

ielije.

Vidim

krug

zatrora,

prostrano

dvori5te

.

Snijeg se

otopio

i na

okolnim brdima.

Dolazi

ploljede, osjetim

mu

dah,

toplinu.

I u

feliji

je

malo

toplije, iako

6u

pode-

kati

da

mi

u njoj

bucte

ugodno.

Trebat

ie

mnogo

toplih

clana

i

jugovine

da

zidovi zatvora,

okovani

leljeznom

armaturom,

usi5u toplinu

u sebe

i

prenesu

je

u unr.rtra5njost

ielije.

Plotekla

je

cijela

zimaa

da

niti

jednog

cLana &lija

nije

bila niiim zagrijana. Nikacla se u

njoj nije

osjetila

toplina

i

vatra.

Nikada

se

u

njoj,

tokom

plotekle

zime,

nije ukesala

niti

jedna

5ibica...

49.

marta l))4.

godine,

uaveier

oko

19

-20

sahata,

nakon veiere,

/ot'roriie

se

vrata

6elije.

Na

watima

se ukazaie

ctva

vodnika

-

poli-

cajci,

najodvratnijc

krcature,

najzloglasniji

zatvorski duvari,

Ljubo

Suvajac

i mladi

vodnik

Malini6. Niko

ih ne

voli,

ni zatvorenici, ni njihove

kolege,

dnrgi

vodnici.

Kladu

Sto

stignu.

Pravi

su

le5inari...

Kada

su

poslali

meni,

tada

su

poslali

iz Meilrameta

Banjaluke,

pakete

i ostalini Bo5njacirna

i

Bo5njakinjama.

0d

Pere

sam

sazn

o

cla

su

samo

meni,

Zinki

i

Hani

unijeli

pakete

u sobu. 0stalima

u

prizemlju nisu.

DrZali

su

ih izvan nji-

hove zajednidke

ielije, u

svojoj

vojnidkoj

sobi.

Pola

su

im konzervi i hra-

ne iz

paketa pojeli

i

pok'ali

voclnici

Suvajac

i Malini6...

-

Spremi

se,

Nikolicu,

iekajr.r

te.

Uzmi sve svoje stvari.

ImaS

lia

raspo-

l,rganju

deset

minuta...

-

obrati

mi

se

hladno i

sluZbeno

stariji

vodnik,

Suvajac...

DiZem se

vidno iznenaclen i spt'emam svoje stvali

u torbtt,

kojr.r

nosint

252



lrfan

AIAA{afiC - I

M)JA

flLStKo E)SNO

jo5

od Leph i

Tesliia.

0c[ Cruenog kriZa

ctobio san]

bio

jednu

platnenu

vreelr.

I

u

njr.r

trpam

sfvari.

Obu,allt

cipele

i

polazim

za

Suvajcem. Iza

menc

se

gega

Malinii...

Doprati5e

me

clo

policijskrh

kola pr.ed

recepcijom

u

klugu

zatvora.

Torbu

i

vleiu

stiwiSe naprijed kocl

sebe, a

meni

narediSe

cla uclenr

rr

stlaznji

dio crnog kombija,

u

plostonr

bez

prozor-a,

bez

bilo

kakvog

ofvora,

u

plostonr

u kojem

se

voze

zatvorenici,

Lobija5i...

Sjedim u

potpuno

mrainom

straZnjenr zatvorenidkom

ocljelu speci-

jalnog

policijskog

vozila.

Noi

jc.

Kloz

tanke prozore pli

clnu

orljela

vidim

samo clvena

svjetla

automobilskih

Stop

lampi.

0dvoze

mc

nekucl..,

Raz-

mjena

sigurno

nije

u

pitanju,

govorim

sebi.

Na razmjene

se

zafvolenici

ne

vocle

nodtr.

Vode

me

u novi zirfror,

prcrnjestajLr

nre???

Cujem

kda

ofvaraju

zatvolsku

metalmr

kapiju.

vnzilo izlazi

i

zaustavlla

se

nakon

10

-

15

sekundi.

Otvalaju

stlainja

vlata

policijskog

vozila

i izvode

me iz

njega

u

vozilo

malke

golf.

u

golfu

sjcde

clva ietniika

oficira

u

maskirnim

uniformama.

Frasnije,

u

voinji pli

privlenrenom

osr,jetljavanju,

zal<ljttilt

6r

cla su

oficiri

u

iinu

majola.

Yoza(.

ie

mlatli vojnik.

Niko

mi

se ne

obraia.

u

dlugo

vozilo

smjcstili

su

moje

stvali.

u

vozilu

plirnjeiujem tri

osobe.

Klemrli

smo lvr

sjg,em,

ka

Bosanskoj

GLadi5ci. vllo

dobro

pozna-

jem

i

ove

prrdjele

Bosne.

Na

16.

kilomettu

od

Banjaluke

skle6emo

cles-

no na

most preko

rijeke

vlbas...

Iclenro

prcma

Prnjavoru.

0ficili

me

niSta

ne pitaju.

Ni

sami

izmcctu

sebc

ne

razgovalaju.

Negdje

u

prcdjelu

poto-

iana

ukljuiuju

audio

kasetu

u kasetofon.

cujem

prve

nukove

pjesme.

Pjeva

Halid

Besli(

"Poljem

se

Sili miris

ljiljana..."

Nakon

devet

mjeseci

zatoieniStva

prvi

puta

iujem

praru

pjcsmu,

na5lr

pjesmu,

pl'avog

pjevada.

Nc

vjerujem.

Ne

mogu

sebi

cloii.

Nasa

pjcsma,

ljiljani,

u ietniikom

voz-

ilu...

sa straznjeg

sjediSta

gledam

naprijed.

Klizamo

se

sa

rijetkim

voz-

ilima

na

cesti.

Prometa

gotovo

i

nema. ".,.

Poljem

se

Siri milis

ljiljana...",

a

iz

moje

du5e

,

iz

slca,

Siri

se

ljubiw,

domoljublje,

pa

me

nosi.

Kao

cla

nisam

u

vozilu,

kao

tla

imant

klila,

letinr.

Oba mi

oka

plivaju,

kupaju

se u

jezenr

moje

cluSe,

u

toplini

ntojc

duSe...

Dollem

se

Siri

miris

l1il1ena

253



(,lturjice) -'tsosN{n

1't{EKC:E

Eo'nA@.

U

BOSI{U

PRIJATEIJU

DODI

ZeliS

li kuiat' Zivot

u svoj

njegovoj

istinskoj

ljepoti,

Ze1i3

li dotaii

smrt,

miris

joj

iz du5e

svoje

i

dah,

u samrtnoj

zbilji

osjetit'

je,

u domovinu

moju

prijatelju

dodi...

Ovdje

se s

mrakom

zloslutnim,

u

neprekinutom skladu,

svjetlost

u

dovjeku dogada...

Iz

umiranja

mudenidkog

sokove

Zivota

dovjek

sisa

i

s

Bosnom

majkom

preporada...

ZehS

li vidjeti dotaii, duti

i

boi

i

tugu

i

radost

i

sreiu

i

ljubav i mrZnju,

siobodu

i

ropstvo

u

isti

tren,

ne kao

u

snu

pustu,

vei

na

kristalno disto.j

javi,

u

domovinu

moju

prijatelju dodi.

U

patnji

i

bolu,

tek

Zivot ie5

osjetiti

pravi...

254



lrfan

%ANA/]C

MOl:4^v{LrKo

EoSNo

Zeli5

li

plakat'

i

ku5at

pjesmu

tazigran:u,

tuga i radost

iz

tebe da

wiSte,

i

sreia

i

nesreia,

u

isti

das,

Zeli5

li

svjetlo

da

te

gu5i,

u isto

vrijeme

da

ti sija mrak,

u

Bosnu

prijatelju

dodi...

Ona

ie

ti

pomoii,

a

s

njom

i

ia,

da

suh

ti

bude

suncu povratak.

Domovina

moja

i

raj

i

pakao

je,

nenapisana,

nedopridana,

pospana

bajka...

Samnom

je

bratski podjeli,

Bosna

6e i

tebi

biti majka...

255



Derventa

avet.inlskr

pustn,

rnzftrsena

)-'tsos\-hT'H1:

detnidkom

vozilu

umjeso

va5alske

pjesmc

iz

Srbije,

umjesto

ne-

kakve

Cece,

BLene,

plava pjcsma,

pt'avi kvalitetni

pjevad.

"...

Pollem

se

Siri

miris

ljiljan^"?

DiL

li

to

oni

nrene

provocit'aju,

pa

pustaju,ba5 tu

pjesniu?

Ako

i

provociraju" neka nastave...

PLije 6e

biti

da

je

nrka

kt'enula

spontano

ka

pravoj

pjcsmi. Rttka moZc biti

ietnidka,

bizantska,

ali i ruka

ima ctr,t5u. [i

ntktt

cluic

cleceuijanra

je

involvirana,

udahnuta

i

na5a, na5a

pjesma,

na5a

kttltura.

Ruka detnika

nesvjesno

je

osjeda

i

izraLava...

Prolazimo

Prnjiwor',

ribnjak...

Pronrit

sc

gotovo i

ne

primjedr.rje.

Sle-

6emo

ili

sustiTemo

vofnike

pjc5ake, pLibliZiwamo se

Detventi.

Prolazimo

kroz

Delentu. Volim

ovaj

tipidni

boSnjail<i

gracl.

Jako

sam

vczan zaf)er-

ventu, z,a

prililelje

f)etveniaue.

Covlel<

cla se

razboli

ocl

tuge

za ovint

gradom,

graclom

ufviu'ont,

gaclonr koji

je

lanijc

plijenio

svojom

ljepo-

tom,

svojom

Zivo56u.

Kao da

plolazim kloz napu5teni

i

spaljeni

gracl

neg-

dje

rra

ameridkom

divljern

ztytadu,l<ao

cla

ga

glcdam

rt

kinu.

Delenta

avetinjski

pusta, t'azruSena,

Novim

kilomctlinta

glavnc

saobladajnicc

pro-

lzinro

krcz Se5lije,

gclje

sc

oclvaja

ccstazaMoclriitt,

Samac

na

ietnidkom

kolidorr-t

zla.

0plezno

se

saginjenr

kako

bih

kloz staklo

vozJla:na

ploljet-

noj

mjeseiitii uodio

dttvenu

clTamiju

tt

Kotorskom

koja bi se svojom

bjeli-

nom

nrorala

polazati... NaZalost

cliamije

tt

Kotorskom

nema

viSe.

Slu5ili

su

je,

spalili

detnitki

zlikovci...

Oko

22

sahata

ulazinto

u

Doboj.

U

ttvtttt.t

gradu zapodelo

je

moje

tam-

novanje

i zatoieni5tvo

u ictniikim

kazanratima,

pa vclim

sebi:

Ako

Bog

da,

moida u

Doboju

bucten

i razmjenjen.

Zttani

dobro da

su

na5e

linije

prema ietnitkim

gotovo

na sitn'loilt

ttlaztt tt

Doboj sa

jttZne

stl'ane...

U

razmi5ljanju

u

svojoj

daljnoj sudbini

najbliZe sam

zakljr.rdkLr da

je

vei

ugovot'ena

moja ruzmjenr,

cta

iu

nro7dit

samo

noiiti

tt

Doboju.

Zbog

blizine

na5ih

poloZaja, mislim

da

jc

Doboj

pogodno nrjesto

za

moiu ruz-

mjenu. Dok

liumiSljani

o tome potajno

se

nactam

da

ie

se

osfvariti

ono

256



ww{al/rc

-

9,,{OlA

gvLrllKo

EOSNO

o demu

sanjam

272

darn, dcvet

mjeseci.

Pro5li

sno

potpuno pust

grad.

Ploiav5i

Doboj

jedan

kilometal prema

tu56u

Usore u Bosnu

vozila

su sla'enula

u

jeclan

Zicom

ogracleni klug.

Uili

smo

u

vojni

zatvor. Kasnije

iu

saznati da

je

to

zatyor

Usora,

medu

rra5im

logora5ima,

zatvorenicima

pozrntiji

kao Zatvor

Hangari...

Na

ovedem zemlji5nom

kompleku

clominirali

su

hangari

biv5e

Jugos-

lovenske

rralodne

almije.

Uveli su

me

u

clonji

hangar,

bliiiiiianoj

ogradi

prema

cesti

Doboj

-

Ikruie.

0pet

sant,

narzrvno,

smjelten

u

samicu,

u

jeclnu

malu

sobu uz

veiu

zatvol'sku prostot'iju

u kojoj

su

(kasnije

6u

sazriati) bili

smje5teni Bo5njaci, zatodenici iz

G:mlda(ca, Graianice,

Grap-

ske, Te5nja,

Maglaia...

Na

limenom

zidu

samicc

jeclan

otvor,

improvizirani

prozor

saieljez-

nim

reietkama,

ali zastrt i zakovan

sa clva

pfljavit

i

uma5tena

stolnjaka.

Vani ni5ta

nisam mogao victjeti.

Samica

je

bila

poluosvijetljena...

Dovec[o5e

me

opet

u samicu, Ll novi,

u

Sesti

zafrtot

po

ledu.

Uneso5e

mi

nonr

bocu za

voclu.

Uneso5e

mi

nol'u

plastidnu posudr.r

za

obavljanje

nuZde.

I

ovdje u i05hr

samice ctvije

drvene

palete.

Na

paletama

spuZva,

na

spuivi konjska

deka

i

joS jedna

savijena na njoj. Ni

ovdje nema

jas-

tuka.

Nisam

se

ni

raspremio,

a

zatvolski

iuvar

ugasi mi

svjetlo

sa spoljne,

stlaialske

strane

ielije...

Legoh

znaltd

da

mi

san opet

neie

ru

oii.

Ni5ta

od

razmjene, moj

Irfane.

0pet

samica,

samoda,

opet

tortula,

opet

premladivanje;

zlosta-

vljanje,

vrijeclanje.

lzdrii,

mora5

U

BoZijim

si

rukama,

u

nrkama

jedine

i

uzvi5ene istine...

U Boigim si

rukana, u

ruknna

jedine

i

uzu3ene

isLine

257



i

('IJsora)

-

I

SUZANJSI{I

SAN

Svaki

moj

san suZanjski

dudesnim

svjetlom

i,ivota

zradi...

Svud

oko

mene

Livot,

radost,

smijeh

i

pjesma...

Oko

mene

najdraZa

mi biia,

mirisni

cvjetovi

moje

du5e.

Nigdje

patnje,

bola,

tuge...

San

kao

bljesak,

tren,

bljedunjava

nada,

a onda

noii

mudne,

besane,

duge...

O,

BoZe

milosni,

ne daj

da se

iz

sna

budim

nikada,

nikada...

Probudit

iu

se

ipak

jednog

jutra,

svanut

ie

i meni

slobode

dan...

Probudit

6u

se

jednog

jutra

na

onoj

strani

krvave

rijeke.

Iz

sna

iu

se

pretodit'

u

san...

O,

BoZe

milosni,

hvala

ti

Sto

nadom

mi

grljes

i

ovaj

danainji,

tegobni,

suZanjski

dan...

258



lfan

A:tA ̂ {Ot'LrC

-

n

^.tolft

l.LtL:lKo BosNo

l11

utradan oko

potlne

stlaZal

mi

unosi

rtrdak.

0pet

FNf.

mogu

jesti.

Nije mi ni

clo

dega.

Najractije

bih

cta

umrcm.

leZim

u

polusvjesnont,

apatiinom stanju...

deru...

leia,

sodivica.

da

me

nema,

Odbijam

i

ve-

Drr"rgog

clana iujem nejasne

glasove

izvan hangala,

u

krugu zirfron

Usora. 0pet

iujem

engleskijezik.

Govori mu5karac. Nakon

njega

do u5iju

mi

clopilc pornat

Zenski

glas,..

Poznitjcnt

ga.

To

je

Dalin

glas. Dara

je

prevoditeljica

dclegatima

Clenog kliZa.

Luparn

jako

p0 plozonl

i

viiem

veoma glasno:

-

f)aLo,

Duro,

ja

sant

ovdje,

h'fan

Ajanovid.

Uctite

mi

u

ieliju Dat'0,

I)aro...-

i

opet

lupam

po

stolnjacima

kojinra

je

prekriveno

staldo

na

prozonl

moje

cclijc. Uzaluct

sanr

lupao,

clozivao.

Niko mi nije

uiao u

samicu.

Uplava

zltftora

Usora

-

HANGAIiI

nijc

vi5e

dozvolila

da

mi

ude,

cla

me

posjeti

Crleni kliZ...

Prihvatajuii

s

mukonr

ovu

istinu,

zitl'tadant

u

jo5

vedu

apatiju,

u o(aja-

nje,

u

ctepresiju.

Strajkovat

iu

glactu

clo smlti...- oclluiujem i

octbijam i

clrugi

ctan

i ruiak

i

veiem.

Pijcnr

santo

voctu.

Ne

niogu viSe

cla

podnesem

svc ovo.

SuviSc

je

dugo, suvi5e

je

tc5ko...

0sanr

ili

ctevet

clana

nisam

okusio ni kluinu

mn'u.

Molim

sc

Bogu. Klanjam

kao i

u ostalim kaza-

nratima.

U

dehju mi

ulazi

ponroinik

uplavnika.

'lraii

dajeclem. Korektan

je

prema

nteni.

Preclstar'lja

nti

sc imcnom

i

plezimenom:

ILIJA

PAN-

TELId

-

Panto.

Viclim

ga

kao

u

nragli.

Ne mog,r

cla

se

pocligncm.

NuZdu

vr5inr potta

se. Panto

mi

govoli

da

ie

iz

ZittiirLovi&t,

iz

Yozu(e, cla

ne

poznaje.

Viclao

me

je,kiti,c

u Zcpdu,

jet'

jc

slulheno, krur radnik

mi,e\je-

znici,

iesto

dolazio

u Zepie. Pot,najc

mi

i zeta

Suacla Fejzih

i

sestru

Nac1u. Moli

me

da

jettem.

0sjetih

u njcnnr

dovjcka

i

poslu5ah

ga.

Donio

mi

je

bio

sr.rpicu. Ponovo

sc

borinr. Zitlwaljujcm

se Bogu na

potpori...

SLralkovnt

cLr

5{ndu

dc.

snrrlr

259



(LL:ora)

-

EOSi\tL'l

r71

hodniku klaj moje

ielije

je

zirlrcd.

Jednom

tluevno sipam sebi

(lEf,voctu

u

bocu

i

perem higijensku

posrrdu.

U zahoclu nalazim iet-

niike

novine.

Kraclem

ih i njima,

na

marginama,

na

bjelinama

poku5a-

vam

da

piSem,

biljeZim, iega

god

se sjetim.

MoZda ne5to

i iztresem,

ako

ikada

sloboclu

urtahnem.

Moitlir

i

stih,

iznjetlren iz moje

ctu5e,

sa

mnom

zajedno

sloboctu

uclahne...

OSTAITil

PJESMO

ITIAKAR

NA

ZIDU

JoB

jedan

vrisak

srca

u

mudenidki

moram da srodim

stih.

JoS

jedan

krik boli

nepregledne,

nedodujne,

tugu Sto

izvlia

do

neba visoko,

jo5

jedan

paienidki

gias,

jaranicom

jedinom,

pjesmom

vjernom

Zelim da

kaZem,

da stihom

vrisnem

u ovaj samotni

das.

O

brate

moj,

sestro

mila,

da li iu

ikad

dodekat'

dane

da

li

iu

ikad

sobom

moii,

stihove

ove

bolne

mi

rane,

srcem

na srce,

licem

u

lice,

iz du5e sretne,

odi u odi,

giasom

svojim

i rukorn da

kaZem?

Srca

mog

wisak da

l'

ie

u

srca va5a

i

du5e

doii?

260



AT'INOVIC -

D'JVLEA

MOT:4 MAJKO

BOSNO

O

pjesmo

moja,

stihu

moj, rimo,

na zidu

vlaZnom

sad

te

pi5em

kradom.

Sudbinu

moju

sa

mnom

dijeli5

smielo...

I

ti

si

pjesmo,

paienica

bijedna,

i

tebe

davi

kao

i mene

ielija

ova, samica ledna

i

detnidka pjesma

pJana,

svuda

naokolo...

Ako

te

pjesmo

svojima

milim

i Bosni

majci

ne

mognem

reii,

ako

samnom

u

njedrima

dah

slobode ne

udahnes

nikad,

nek

te

prodita

robija5,

patnik

novi

neki

na

zidu,

hladnom

ti

spokoju...

Tobom

iu

pjesmo

bar nekome

bol kazati

i

tugu

svoju...

261



Zao

mi

1e

L-i1o

naroda

u

C,oraidLr

(Ll-cora) -

nr$Nl I

sil-r

rlanaiz

zatvorskog

kluga

u

icliju

clopirali su

desto

nejastii

raz-

lllzgovori,

ctozivanja.

Izmectu

ostalih, duo sc

bio

neki ctjedaiki

glas.

Oslovljavali

su

ga,

nekada

Netmitte,

nekada

Sini5a.

Odzr-ivao

se

i na

jectan

i na drqgi

poziv, Kasnije

sam

saznao

cla

je

plavo

ime

djedaku

Nemrin,

te da

je

iz

sela

Male5idi

ili

DZakule

kod

Gladanicc,

gdje

je

i

zarobljen.

Kao

nialoljetnog

djedaka,

detnici

su

ga

uspjeli

nagovoriti da

ne

prihvati

laznrjenu

zarobljenika

u Turbettt

i tako

je

ostao

sa

njima.

0d

tada

sr,r

ga

zvali iskljuiivo

Sini5om...

Nekoliko ctana

kasnije

ponovo me oclvocte

u

zgt'atltt

operativne

gtupe

u

centru

Doboja.

0pet

sant

tt ottoj zgladi

u

kojoj

sam

zapodeo svoje

zatoierrttifvo

u

ietniikim

lazanatintit.

Ttt stt

me opet

poieli

ispitivati,

isljeclivati,

iako

je

isljcclivanje

zavricno

prije

skoro

10 mjeseci u

Tes1i6u.

Doblo se sjedam,

bila

je

nectjelja,

17. apLila

1994.

godine.

Razgovore

sa

mnom

vodili

su

"majot"'

(tada

vee

poQukovnik)

iz

Banjaluke,

te

joS

je-

dan

major.

iz Doboja.

U

toku

isljectivanja obavezno

su

tl

ptlne

sahate

ukljudivali

laclioprijemnik

i

slu5ali

vijcsti. Najprijc

slu5aju

svoj

-

tetnidk

radio, a

potom,

nakon

mintrttr-ttvijc,

prebacrtjtl se

na R'.rclio

Sarajevo'

Njihov, ietnilk

ladio

izvjeStava

kako

Muslimani

i

ntuclZahcclini

napadajn

i ubijaju

nectuZni slpski

nat'ocl

u okolini

GoraZcla.

Kacla

se

prebace

na

Radio

Sarajevo,

tacla

se

tek ir.rje

plava istitia o

golaZdanskoj

tragediji.

Osjedam

dal,ele

iuti

plavu istititt, ali

cla

je

iujem

i

ja.

Cuje

se

glas

na5eg

inielta(aiz

Go'airLa.

Mislim

tla sc

zove

Kttrtovid.

NaJ

inje5tai

javlja

kako

detnici

bjesomudno

napadaju

GolaZclc,

kako

tenkovima

i

topovima,

mi-

nobacadima

i

snajpelima

tuku

ccutar

Gorai,rla,

necluZni

civilni

nat'od.

Istide

veliko

straclanje

civila,

ali

i

mogr"tcnost

zrahte

intervencije

aviona

NATO

pakta...

Tako sam

u

tom

clanu,

iako

maltletiran

i zlostavljan,

ipak

zajedno

s

njima,

odsluiao

i

nckoliko

cn-risija

vijesti... Tad sam

bio

pao

u

te5ku

ctepresiju.

i.ao

mi

je

bilo

nat'ocla tt GoraZdr.r.

To

mi

je

bilo

teZe

oil

sve

patnje i

golgote

koju

sam

osjeiao...

I

u

toj

plilici

su

n're

poku5avali

privoliti

cla

saradujem

sa

tijima,

dctnicinla,

cta

se

plidluZim

likletu

Abdiiu

i Selimu

BeSlagiiu.

Govorili

su

mi cla

je

Bosna

pled

padom,

cla

262



-

DMEA

Mol:Trt'{AIKo

EOSNO

je

naia Armija

u

rasulu.

Ni5ta

inr nisant vjerovao.

Nzrprotiv,

tog,

clana,

17

.

aplila

uvjelio

sam

se cla

naia Almija,

iako

je

GolaZde

bilo

u

te5kom

poloZaju,

dobro

stoji. Uvjcrio

san"r

sc

cla,

kako

proliue

clani, heftc, mje-

seci, mi

stojimo

sve

bolje

i

boljc,

atLa

jc

agrcsol'u

sve

teZe

iteie...

POEFIA

GORAZDU

I

Vrisak djece Zedne, izmorene

s

piadom

se stapa

upla5enih

m

3'ki

u

grd

bola,

grimasu

Zivotnu,

bolnu,

priguien

jauk

crne

istine

Sto ledi

se

u

zraku...

PraSina

znojava,

krvava,

uplakana

u

ptidijem

letu

sakatom

U

KOLO

SE FryATA

s

krikom

patnje

i

tuge,

s

gelerima

i

jekom

granata...

S

rikom

stoke

ostavljene,

s

grmljavinom

tenkova,

topova,

aviona...

U kolo

bezdu5no,

u

kolo

bezglavo,

hvata

se

cijela

vasiona...

263



i

(wot&) -

,tsOSN4

1

IZBJEGLICE...

Prognanici,

beskuinici,

glad,

Bo5njaci,

muslimani...

Ponovo

patnja,

demer

i

jad.

K'o zmija umorna,

ranjena,

rasuta, upla5ena

povija

se

kanjonom

iznurena, izgubljena,

paienidka

KOLONA...

Vjetar

sapleten,

upla5en,

spleli

ga

neki

tajanstveni,

nevidljivi

lanci...

Ni

daSkom se

ne

glasa,

Sutnjom

zloslutnom

opominje

od

straha i stida

Suu...

... A sunce

kroz

oblake

preklinje

moli,

mrZnju

i

smrt

zlokobno

SLUTI...

il

U

pohodu

detnidkom

neljudi,

dopor

krvoZednih hijena

krvavom

kamom

nejad koiju...

MrZnjom

pijanom

istini

prkose,

davoljom

rukom

trud

pale

i muku,

Bosnu da

ubiju,

satru

pokose,

topovima

smrt

bljuju,

tuku...

264



Irfin

Al,afu{al1c

-

Mol:4MsJKo EosNo

Znojave,

smrdljive, prljave,

KRVAVE,

bezduSne

detnidke

horde

pagansko

kolo

smrti vode,

na

GoraZde

nitkovi,

neljudi

detnidke zvijeri

BAFIATO

HODE

da satru,

udave

ISTINU,

paganskim

smradom

zamlJte,

zgade

nemirnu,

upla5enu

DRINU...

Pred

njima

neman

zdepasta,

trblava

crvenog

uma5tenog

vrata

od

detnika

do

sebe

KRVAVOG

BRATA

pu5ku

otima,

prostadki

trga,

kao

zvijer

od zviieri...

EAVOLJE

KOPILE

pijano-krvavim

okom

cilja,

Zrtvu

bira,

oko

ne

smije

da

ga

iznevjeri.

Tuda

topova,

tenkova,

jeka

granata

zlodinadku

duiu

mu drai,i...

NE...

pu5kom

neie,

njom

ne

moi,e

koliko pijanoj

strasti

mu

treba...

Mahnito

pu5ku

baca, mitraljez

trai,i,

krvoZedi

ne

moZe

da

odoli...

Sa

njim

hoie

ubojitim

zlu

Zed

UBICA

PROSTAK

da

utoii.

265



|

(tl-sott) -'tsOSiVL

L{'

Kao

da

pred

sobom

kopile davolje

ponovo

Sarajevo

vidi,

kao

da

na

njega

ponovo kidiSe...

Sjeda se

svoje

komande

prve,

sjeia

se

prvih ZLOCINACKIH

DANA:

''NA

VELUSICP,

NA

VELUSICE

UDRI,

TAMO JE

MNOGO MUSLIMANA..."

Zltkovac,

detnik

otac,

ime

mu RATNO

dao,

jo5

prije

u

zametku,

u

sebi,

nitkov,

nitkovu

srce

i du5u,

krv

i mozak

cetnickim

zlom

otrovao...

Otac

zlikovac

pravo

ime

zlikovcu

sinu

dao.

I sada

na Drini

zov oca)

detnika

zlikovca,

zov

paganskog zla,

dula

mu vodi,

prati,

pa

zlodinadkom

oku

i

du5i

vlastitom

rukom

odu5ka

Zeli zlikovac

dati,

to

nitkovu

du3evna

je

hrana...

Svojim

bi

okom,

svojom

bi

rukom

da

ubije, osakati

Sto

vi5e

Bo5njaka

Muslimana.

266



A:]:LNU/,IC

-

D

MqN

fl,{OJA frLqIKO E

OSNO

A

Drina

ga uplakana

doziva...

Cedno5iu

i

blagotom

zov

joj

bjelinom

dobrote

pjeni,

ka

nebu

se,

ka

suncu

plazi...

Runastim valom,

bistrim,

plahim,

u dubinu dude,

u dubinu srca

put

traZi i na1azi...

Iskrenom

distotom plijeni,

sokoli,

s kamena

na

kamen

valom hladnim

molbu

plete,

upliie,

preklinje,

moli:

"Stoj

komandante,

stoj

generale

Ne

komanduj

mrZnju,

umiranje,

komanduj

ljubav

i

mir,

Zivot i

praitanje...

I

to

na

juriS,

OVO

JE

BOSNA,

zemlja

5to

mrZnju

ne klija,

ne

plodi,

vei svjetove

miri i

spaja..."

iii

Al'

'zaiud molba

ljubavi,

'zalud

molba

bistrine

iivota,ljubavi,

mira,

dednosti,

blagote,

istine...

Uzalud molba

za MILOST,

dobrote

plemenit

zov,

tanahne rijedi

Sto bira,

davolji korov

ne

dupa,

nit'

duSu

pakosnu dira...

267



;

(,lkora)

-

'B05rV7'l

Komanda

generala

zlikovca,

kanjonom

Drine

prolama

se,

ori...

Krvnik,

nitkov,

pogan

ljudska

ustima

zapjenjenim

MRZNJU,

ZLO

i

SMRT

ZBORI...

IV

A

oko Drine

i

sjedne

i

s druge strane

ponovo

pog:rom,

derner

i

jad...

Hiijade

nejakih,

starih,

NEVINIH

na

patnju,

Zed

i

glad,

na umiranje

neliudsko OSUDENIH...

Slika cista,

k'o

stoljeia

pola prije,

gotovo

ista...

'lenkovi

ru5e,

mrwe,

satiru,

RAZARAJU...

U

pomoi

svijeta,

Iicemjerja

posljednju boSnjacku

NAfVNU

nadu

UBIJAJU...

Od

stida

umire

razum,

umiru

pravda, ISTINA,

od stida

umire

kr-vava DRINA...

Oko

GoraZda

davolji

sluga,

pagan

mrski

delidni

obrud smrti

steZe.

Stabla

vita

povila

se

mlada,

davolja vojska

na

Drinu

se

slijeZe...

268



lrfan

41:45{At/K

-

iv{oln

MAJK)

EoSNo

I

kamen

se drobi,

prsne,

puca,

lome

ga

vatrene,

celidne

sile...

Smradom

paganskim

i

zlom

GoraZde

pitomo

i

Drinu

mu

zagrljajem

smrtnim

zagrlile...

Klonula

brda,

klonule

Sume,

nad njima

i

pticija

krila...

Leptiri

klonuli,

pali

na

skrSene, slomljene breze...

Krv

se

iz ranjenog

daha slila,

pa

zgru5ala

kraj

djedije

sprZene suze...

AI' klonula

plamena

vjera nije,

bosanska tvrda,

pospana...

Budi

se,

trga, propinje,

otima,

kao

kad

ptiiima

rastu krila...

Iz

stoljetnog

sna

zaspaia

na

zlodin paganski

se

diZe

probudjena,

bo5njacka,

iskonska

sila...

269



)

-,tsosNL

1

,{'EKC"EEO'I/tNA

"Pu5kom

protiv topa,

bombom

na tenk,

o

BoZe,

zar

se

i

to

tnoZe,"

nemirna,

posticlena,

pita

se

Drina...

.

"MoLe,

moi'e,.jo5

kako moZe,"

sama

sebi

odgovor

daje,

"ako

se

ljubav i

patnja

protiv

zla

i mrZnje sloZe,

AKO

SE

PUSKA

U

SRCU

IMA,

ako se

voli,

ako se

brani

JEDINA

DOMOVINA

BOSNA

I

HERCEGOVINA.''

\

Izdi2u

se,

propinju,

hrablo

se

prse,

hordama

cetnidkim,

iz

inata...

Krvavim

hordama

zia

ne

daju,

da GORAZDtr

r,rbiju,

kao

oca

sinu,

da sinovima

nienim

zgade,

ubiju,

otmu,

predobru majku

Drinu...

IzdiLe

se,

propinje...

Hrabro

se

prsi

detnickoj,

paganskoj,

smrdljivoj

tAZt

i" inata...

u

ime

uvrijedenih

i NEVINIH

na

bedemu

slobode

opet

je

najjade oruZje

PRAVtrDNIH

-

ISTINA

270



A1:4NC/14C -

'DMCL

Mon

MAIKO

EOSNO

Izdii,u

se,

propinju,

hrabro

se

prse

hordama

paganskim,

detnickim

iz

inata

goraZdanska

brda

prkosna...

Predvodi ih,

k'o

majka

dobra

planinaJABUKA,

imenom

piemenitim,

bisernim

BIStrRNA

prkosi

ponosna...

O, vjetre

bosanski,

drinski,

sa

sebe

potrgaj

lance,

raspleti...

Uroku odupri

se

divljem,

z).om,

u

vihor izrasti,

opleti...

Siroko,

snaino, zamahni

kosom,

podigni

divalj,

pijanu

smrad,

puhni,

zaprkosi,

da vi5e

ne

nikne

nikad...

Korov

ljudski

iz

zemlje

dupaj,

sasjeci,

u

korijenu

ga

pokosi

viiovitim

svojim

OTKOSOM,

oruZjem najjacim,

iz

srca,

bosanskim,

gordim

prkosom...

271



'

('Usoru)

-

'tsO5A07

I

Najavi

proljeia,

sretnija,

ljep5a, nova,

u

njima

nadi sebe

snaZna

RAZVIGORA,

spletenog

u cvijetu,

leptirovom,

pdelinj

em,

proljetnom

ietu,

u

jedrom,

rumenom

Plodu,

bogatom

Zitnom

rodu,

majdinom

pruom

porodu...

A

odmah

potom

niz brda

goraZdanska, strma,

niz

livade

drinske,

pitome,

rosne,

na

kojim "ljiljani"

hrabri,

mladi,

najljepie

cvijeie

Bosne,

uz

tutanj

tenkova

i

jeku

granata,

za

Bosnu

majku,

ne Stedei'

se

hrabro

ginu,

vreo,

kao

srce

uzavrelo

poklic iz

grla

zagrmr

sloZno:

"NE

DAMO

BOSNU,

NE

DAMO

GORAZDE,

NE DAMO

DRINU..."

VI

O,

duite

branitelji

istine

i

dasti,

na

Neretvi,

na Bosni,

na IJni,

o dujte

djeco

na5a

u

cvatu

ljiljani,

o,

Bosno

zemljo, domovino,

majko,

utjeho

na5ih

slobodarskih

snova,

svi

ste

u

GoraZdu,

svi

ste

na

Drini

s nama,

kraj

prednjih

rovova...

272



-

DMEL

MolA

Mn:lKo

,tsosNo

Kliknite:

''EVO

NAS,

s

vama

smo

bili,

sad smo,

sutra

6err

:..."

Kliknite

mrtvi,

kliknite

Zivi,

u srcu se rodi,

s

usana

poleti

u

susret

suncu,

kad

zora

rudi,

pjesmo

i,ivofa,

pjesmo, ponosa...

Trgajte

braio,

srce

iz

grudi.

Oh,

klikni

i

ti majko,

zrrarn,

to

ZeIiS

i

sama...

Nek'

zemljom

ori

se

cijelom:

''SVA

BOSNA,

SVA

BOSNA,

SADA

JE

S

VAMA..."

273



Ul,.iL

celio

sve

u tebl

i

kosli

iduh

'

('Usora)

- EOS

.fA

1

47ogdana

tuveder, oko

ponoii,

u celiju stt

mi

ttpala dva

detnika

i

lllzpretukli

me

letvama

i

kablovima. Dok su

me

tukli

osjetio

sam

piianizadah iz njihovih

nju5ki.

Psovali

su

nti

"kun'Lr

majku

tursku,

balin-

sku."

Po5to sam bio

jako

iznulen

od

StLajka

glaclu,

kao i od

ranijih

zlo-

stav\ania

i

prrmlafivanja, nisam cLugo

izc\riao

u

svjesuom stanju.

Ones-

vijestio

sam

se...

Plobudio

sam

se

u

dobojskoj

bolnici. Bio

sam

u

bolnidkim kolicima'

Tada u bolnici saznao

sam

da su

mi

slomljena

clva

rebra i da

mi

je

izbijen

jedan

zub.

U

bolnici

sam

ostao

4

-

5

dana,pa

su

me

opet

vratili

tu

moju deliju...

I danas

se sjedam

rijedi

koje

stt

mi

govolili

uz

psovke:

-...Ubit

6emo

sve

r.r tebi

i

kosti

i

duh.

Iznutricu iemo

ti masakrilati

dotle

da samo

Ziv

moZei iza6,biti

razmijertjen...

Lelim

prctuden,

bolestatr,

isclpljen.

Gluclni

koi

mi

je

imobilisan.

Je-

dem

clva obtoka

dnevno.

Hrana

je

loSa,

no malo

je

bolja ocl

one

u

zafvoru

Tunjice u

Banjaluci...

dr.rjem,

u deliju

dopilu

mectttsobne

svacle

ietnika.

Psuju

svi od

reda,

i mladi

i stari,

i

obiirtivojnici

i oficiri'

Psttju samo

tri

psovke:

BOGA,

SUNCE

i

KRUH...

['ao

cla

stt

se clogovorili

na cijelom

podruiju

tzv.

"Republike

srpske",

i

u

Teslidtl,

i tl Bosanskom

Novom,

i

u

Banjaluci

i ovdje,

u

Doboju.

Radujem

se

kada iujem

psovke

detnika,

kada

dujem

kako se svatlaju

izmedu

sebe.

Sve

vi5e

psovki

i

negoclovanja,

a sve

manje ietnitkih

pje-

sama

dujem

s

valla.

Cetnidke

pjesme

su

me

gotovo

guSile

u

Teslidu

i

u

Bosanskom

Novom. Sada

ih u

ttsima

sve

matrje,

pa

mi

neito

neobiino'

Sve

dolazi

na

svoje,

govorim

i

sjeiam

se

poznate

narcdne

lailatice:

"SVE

SE

VRACA, SVE

SE

PLACA..."

To

mi

daje snagr.r,

to

me

bodri.

)'7 /



Irfan A;t-'1:\Lt]'t/1c

-

'D,Kl(i

1

^[(U:1

M:L'IJ()

,BOSNO

raiem maja 1994.

gatLnte

porlovo

tLolue

neki oficili

po

metre

tt

ieliju.

Iznocle

me iz

l<nrga Vojn<lg

detniihog

zafrora

Usora,

pozna-

tog kao

HANGAIil

i

octvoze

specijiLlnim

policijskim

vozilom

u

ceutar

Do-

boja u

zgradu tzv.

opelativrle

gnlpe.

Tamo

me iekaju clva

vi5a

oficila

karaclLi(,evih

ietnika.

Jedan

jc

potpukovnik

a dlugi

major.

Govore

ekavskim. Pretpostavljam, bez ol';t,ira na

njihovo

porijeldo,

cla su

oficiri

biv5e

JNA...

Zahtijevajr

cla

napiSem

pisma

prcrlsf

ectniku

Niji

lzetbegoviiu,

premi-

jeru

SilajctZidu,

komactantu Drugog korpusa

naSe Almije,

brigadiru

Sa-

cti6r.r,

njegovim

ponrocnicima,

Salihu

Kulenoviiu

i Ramizu

5uvali6u.

Tra-

ie

rla u

pisniima

folsimm

svojc

oslnbadanje

rumjenom za zarobljene

njihove vojnike

(ditaj:

detnike)

na

planini

Vijcnac,

jechiom

od

visova

pros-

tranog

gorja

0ZREN.

Odbijam

da

to

udinirn

govoreii

cla i Izetbegovid

i

SilajdZii

i

predstavnici

naic Arnrijc

t,ntju

zu

nrene, iako mi

se

vi5e ne

doprr5ta

posjeta

Cnenog

lrail,it...

-...

Oni

vjerovatno

raclc svc ono

5to

jc

potlebno

da bi doSlo do

moje

lazmjcne,

do

moga

oslobactanja.,.

-

govorim

im

smilenim

glasom,

tlaia-

vajuii

sznanje

da

je

ctoSlo

vlijenc

lvtcla

sam

ovim zloiincima

potreban,

kada nrc moraju

duvati.

Imaju intcles

rla

za rnenc

dobiju

zalobljene det-

nike.

koje na5i, to

je

oiito,

vci

Lrvelikc tlvobljavaju.

Saznajem

I,soz nzgo-

vol'

sa detnidkim oficirima cla su

naii

borci

iz

Graianice,

Lukrvca i Tuzle

zarobili

oko

50

njihovih

bolaca...

Znant

Jta

hode.

i,ele

rla se

javim

svojima

pismima

u

kojima ilt

Ia-

mentirati,

Zaliti

se

i moliti

ih

da

me I'azmjene zbog moga veoma

te5kog

zch'avstvenog

stanja. Kada na5i

putem

na5ih komisija

poklenu pitanje

moga

oslobadanja, razmjene,

u

kontaktima

sa oclgoviu'ajudim komisija-

ma zi:

razmjcnu

detniike strane, oncta

ie, lr

to

sam signran,

detnitlcr

strana

postaviti

vrlo

te5ke,

neplihvatljive

uvjete, kako

bi

zamene

jednoga

ctobila

Sto

viSe

svojih bolaca.

Na

to

nc

plistajem.

Bolje

je

da

leZim

sam

u

zatodeni5hu,

nego

tla

naii

za ntenc

oslobode

vi5e

detnika. Sutla

6e

Do3lo

Je

vri1eme

kadn

stln

ovim

zloiincima

poLrebnn

275



5vi

rnuslimam

,lednaki

sLr

pred

Bogont

'

('Usora)

- EOSA|-L I

ntolda toliko

naiih

biti

zarobljeno

i tieie rnoii clodi

clo

razmjetie

po

siste-

mtr'JEDAN

ZAJEDAN"

jcr bi

na5i

"potlolili"

ietnike

razmjenont

z^me-

ne

jednoga.

Mene deka

moja

pcilotlica.

Isto

toliko

poroclica

iekalo

bi

i

razmjenu

na5ili

bolaca

koji

bi

moicla

sr-rtla

bili

zarobljeni...

No

ietnidki

oficiri

su

uporni.

Podinju

mi

i

prijetiti...

-...

Dovest de5 sebc

u bez,izlttzitn

poloZaj.

Javit

6emo

da si

poku5ao

bjeksfvo

i cla smo

te ubiii

pri

pokusaju

bijcga..."

-

govori mi

jedan

od

zlikovaca,

a

ja

Sutim

ine

t'eagit'ani. Cctnici

insistil'aju

ir.rpr.rdujr.r

mi

joS

Ze56e

verbahie

prijetnje. U

jednom

tt'ctitt

mi

sinu

icleia

cta

pristanem,

cla

napi5em

pisma,

ali cla

ih

tako

sroiin rla

moji

izmetht

rcclova

t'azumijtt

kako sam

prisiljen

na

pisanje.

S

ttt'trge

stratle,

vei

dugo

mi

tie cLolazi

Crveni

kriZ. Ovo

je

moZcla

prilika da

i

ntoji

saznaju

gdjc

sam, dasaznaiu

da

sam

jo$

Ziv...

Plistao sam

pocl

ttvjetom cla

mi daju

clva

clatra

vLcmetta

za

pisanje...

Nakon clva

clana

poltov0

su

dosli

p0 illeue

i

zattaLili da

sa

pismima

klenem

r.t zgractu opel'ativtie

gfupe... Proiitali

stt

pisma

i

z,atraiili

da

ih

ispravim

ili

dopunim.

Pristao

sant cla

ih clopr,rnim,

t'ekav5i

im tta ie

moja

strana

primijetiti ispt'avke

,

te

cla ie

zni*i tLit

sam

pisma

pisao

pocl

pri-

tiskom...

Nadao sam

cta 6e

mc

i

pLeclsjeclnik

Izetbegovii

i

premijer

Si-

Iayli,i(

i naii

visoki oficiri

clobro

t'azuntjeti...

Kada

su

prihvatili

dopnnu

pisma,

oncla

su

me

podeli

pt'ovocit'ati,

go-

voreii

nri

kako

ie

televizijtt

pt'ik;irziilapLectsjectnika

Izetbegovira

naHlDi'IJ

u

Meki, te kako

se

"Nija

obulvro

kto

Arapitr..."

-Nije

se obukao

kao

Alapin

cta bi

time

iskzao

cla

nije

Bo5njak,

vei

je

to obredna

odot'a,

obredna

hactZijska

haljina

koju oblati

svaki

musli-

man

u

toku

obavljanja

obrecla

HADZA. I

time

se

islcrzuje

islamska

tol-

erancija

i

socijahia

jednakost

mltslintatra

pled Bogom.

Na

HadZu,

u dLa-

nriji,

na namaz1rl svi

mttslimatii

jcdnaki

stt

precl

Bogom,

bez

obzita

na

spol,

starost,

raSU,

boju

koZe.

Islam

ie

u

tome

neprevaziclena

cluhovna

ideologija...- r'ekoh

im

a

otti

osta5e

nijemi,

bcz

rijeii..'

276



MolA

JtL4lKo

EOSNQ

I DODE

NAM

COVJEK POSLAN

I

I

davni djecadki

ispuni

se

san,

kad kroz

oganj

preko

rijeke

za llku

me

povede

Poslanik

BoZji

odabran...

I

dode

dovjek

da nam

kaZe

put,

dode

odnekud

wli nam

brat...

I izdaleka

i

iz nas

samih

kao

da

je

tud,

k'o da nije

na5.

U

pogled

ukraden,

omamljen

dode da

narn

svjetlost wati,

istinu

dode

da

nam

vrati,

u

zadnji

dode,

u

pravi

tren...

Patnja

na5a

i njegova

Sto

porodi

je

rnajka

uboga n1'ena,

muka

tvrda

djedova

i

odeva naBih,

iznjedriSe

ga

kao

utjelovljenje

znoja,

krwi

i

suza,

tvrdih,

oporih,

bo5njadkih.

I

pode

dovjek

pravo

da

hodi,

po

trnju

da krodi

ispred

nas...

Pogledom

gordim

koraku

mehku,

pravu

stazu

bira,

kao

da

je

odnekog

P

O

S

L

A

N...

S kamena

na

kamen,

s trna na

trn,

zemljom

bosanskom

U S

P

R A

V

A

N...

277



i ('kora)

-

'tsOst{4'l

A

I nikome u inat,

nikom iz

grudi

ne

otima

dah,

iz misli nikom

ne uzima

rijed.

Nidijem

koraku

ne

podmeie

korak

Iahak,

svoj...

A

svima

u

dast, svima

za ljubav,

po

Bosni kroci

pustoj, zaspaloj...

U

koraku

mu

Bosna

majka,

u

mislima

mu Bosna majka...

U srcu

mu,

u duSi

i

sestra

joj

Hercegovina

i vjera

i istina...

Djedova

na5ih

u

mislima

mu

nauk,

opomena

i

gorka

sudbina.

U

ruci mu

desnoj

knjiga zelena,

kao

Bosna

na

dlanu

izlistala,

UPUTA

u

ruhu svome

proljetnom...

U

ruci

mu

lijevoj

opet

knjiga,

na dlanu

izlistala neka...

Duha

i

vremena

kao

da

je

znamen

plemenit.

S

PRVOM

je

knjigom POSIAN,

a

drugu

knjigu iz

duha

naieg,

IZ

SEBE,

prepisa

sAm,

zemijom

Bosnom hodei'

vidovit...

278



AI:7A{O'/IC

-

D (;L(i:l

MoIl

l,tvKo'tsosNo

Iz rnezarja

opustjelih

prepisa

je

i iz

huka

rijeka

bosanskih,

plahih,

i

s bedema bo5njadke

muke

i

sa

zidova

samice ielije...

Iz

uspomena

patnih,

dovjekovih,

iz

snaZne

rnu

misli

i

duha

u

knjigu

pretodi

se

snaga...

U

pogledu

mu

gordom

i pu5ka i

top,

ali

i

utjeha

i dobrota

blaga.

I

pode

dovjek

zemljom

svojom,

s

ljubavlju

velikom

kao

odi

mu,

kao

nebo

Sto

u

njima

se kupa,

plavo,

usplamtjelo,

Sto

iz njih

boju sebi ukra,

Sto

u

njima

spokojno

se

gleda,

put

kroz

trnje

krci

nam

smjelo...

Poruku

svoju

ne

nameie

niti

ubjeclenje...

POSLAgaNtrKO

istinu

da

nam

kai,e

i

opomenu...

POSLAgaNEKO

okom

i

srcem

povijest

da

pi5e,

P

O S

L A

ga

NEKO kao

isku5enje,

kao

nadu,

kao

providenje...

279



i

(tkora)

-

'BO5AA.

1

t

I

dovede

nas

brat

na5

vrli,

dovede

na "Zelen-polje

ljuto",

pod

kulu

jo5

ljuia Sto

je...

Dovede

nas ispod

zida

na kom

m.jesec

rnladi

noii

mrkloj,

bo5njadkoj,

ljute

rane

ljutom

travom

vida...

I

sigurnim

glasom

iz

oka

bistra

brat

nam

gordo

kliknu,

a

vjetar

mu

rijeci

mudre

"Zelen-polj.-.

"tu.

1..U"*.

diZe...

Razbjei,e

se

istina

iznad

zadudenih

ljudi...

RazlijeZe se

poruka k'o

jeka.

Zaspale

nas

opomena

budi,

kao da

je

nadijudska,

kao da

je

iz davnina,

iz

povijesti,

iz daleka,

k'o da

nije od dovjeka...

I

kaza

nam

istinu

brat,

kaza

nam

i ko

smo

i Sto

smo.

Povijest

nam kaza

Patnu,

istinu

gorku,

ali

na5u,

dragu...

S ognji5ta

djedovskog

ugarkom

i rijedju

rasPali

vatru

u

nama

zaPtetanu,

ime

nam

na5e

ponovi

viSe

Put'...

Nad bedeme

iz tristo tisui'

duSa

piamen

liznu

ka vjeri

na5oj,

ka

nadi

uzdignut...

280



lrfan

Al:w.lurc

-

D,&4En

tutoln

M4lKo

EosNo

Da pamienje

stidljivo

osvijetli

nam,

i

vjeru

i

nadu

izgubl.ienu

u

isti

mah...

Kao da

dosnismo

davno nedosanjanj

san...

... Mrak

bo5njacki

mrkii

pod

nogama

nam usnulim

"ZeIen

polje"

u se

upi,

svanu nam konadno

svijetao

dan...

I

ponudi

nam

covjek

mudar

ono Sto

je

kao MLADI

godinama

mudenidkim

snio,

a

potom

kao Bo5njak

zreo,

Zivotom

patnim,

odricanjem

muden i

progonjen

od

Zivota

i

iz

KNJIGE

naudio...

I

ponudi

nam

brat

nam

vrli

ono

Sto

mu

Zivot

buran,

ono

Sto

nam povijest

burna,

kao

zalog,

kao

plaiu

UZE,

ponudi

nam

dovjek P

O S

L

A

N

ZNOJ,

KRV

I SUZE...

I

za

sobom nas

brat

na5

vrati

na

VRH

BOSNE...

I

sebe

a

i nas

ba5 tu da

pita:

''HOCEMO LI

POGNUT'

GLAVU

IL'USPRAVNI

OS'lU.T'

HOCEMO

L'

ROBOVI

BITI

IL'

SLOBODNI

LJUDI?"

2BI



'

(tLsora) -'B(Uxd;l

I'HI,K(

I

umjesto

nas, ponesenih,

nijemih,

i sebi

i

nama

odgovor

pravi

dade:

''VELIKIM

BOGOM

SE

KUNEMO,

NIKOME ROBOVI

NECEMO

BITI..."

I

rijedi

njegove

povjesne,

smjeie

kao

iz

vremena

drugog,

davnog

da

su,

u

svijesti

nam

zasja5e,

u

duSi

probudenoj,

u

srcu

welu...

I kao

sudbinski

poticaj

odrazi5e

se,

oplodiSe,

u

na5em

pregnuiu,

u

na5oj

borbi,

u

na5em

povijesnom djelu...

iII

Iz daha

nam

se

vrelog

sloboda

rodi,

istina

to

je

od

nektara

siada,

zvl.iezda

za

zv

riezdom,

sreta

za dobrotom...

Ponovo

smo

sloZni,

ponovo smo

svoji,

blistamo

slobodarskim

sjaj

em,

istinom,

distotom...

Iz krvi

nam

se

wele

evo

zemlja

Plodi,

grana za

granom,

plod za

Plodom,

iz

punih

bedara,

iz

punih njedara...

Ponovo

se

zemlja

iz

PePela

rodi.

Sve

je

izvjesno,

sve

je

disto,

novi

krug

i,ivota se

otvara.

282



f,lANOl'\C

-

DMGTL

tvtoln tu071Ka

'tsosNo

Iz

snage nam

rodi5e se

brda naBa

pitoma,

krotka,

u

planine

do

neba rastu,

propinju

se,

diZu

kosmosu...

Umjesto korova

ljiljan i

trnoruZa.

Radost smjenjuje tugu,

sestru

prkosnu,

u nedogled

izvjesnost

se

pruZa...

...Jer

patnje

njegove

i

Zivotno

djelo,

poziv

i

poruke

nam

mudre,

britke,

ne

bijalru

uzaludne,

kao

ni

znoj,

krw

i

suze,

ni Zrtve

naSe

neznane

i

znane...

lJ vremenu

ovozemaljskom,

patnjama

i

bolom,

pobjedom

slavnom

i

slobodom,

blistaju

ovjendane...

Iz

trena

u tren, iz

sahata

u

sahat,

u

nama

vjera zaspala

se budi...

O, BoZe

svemoini, hvala

ti

Bto

nam ga

POSI"A,

i mi

smo

opet ljudi..

283



Da mi

je

ogeclnb,

cla se

I,rc-r8ledan

@-nnt

)

-'tsO,9\rn

I t{'L'tll('Ego'/'1Nn

anoltovo

sam

u svojoj

icliji

samici,

Naclanl

se

da ie

me

konaino

{ppoteti

izvocliti

u Setnju.

To

jc

naiosnovnija obaveza

zafvorskih

i

vojnih vlasti. To

je

elemctitarna

covjekova

ltoh'eba.

Ljtrdi

izvodc

pse

ila

Setnju

a rte izvocle

ljudc? Postojc

ljucti

ali

i

ljtrcti

zlikovci.

Kriju

me

ponovo.

Ne dozvoljzwaju

mi

posjetu

Cn'enog

kliia. Kada

sam

zavr5io

pisma

koja

su

traZili

da

napi5enr, nisu dozvolili

da

napi5cn

gclje

se

tralazim...

Pomi5ljam na

najgot'c. Ako sc

zloiinci

otllude tla

me lilwiclimjn,

te5ko

ie

se

moii nzrii

iz.vr'5itelji,

tesko ic sc

taj zloiin

ntoii

plipisati

och'ectettinr

licinra.

Plo5ao

sam

Sest

zatvora.

Tc5ko

jc

tLokazati

gdje

sam

lils'idilan.

0sim

toga ubojstvo

mogu

"pokt'iti"

ntojim nantje5tenim

bjeksfvom.

Zais-

ta

im trebam. Ako

ne

budu

irnali

itttet'csa, lahko

mogr,r cla

mc

likvidiraju.

U ovom

t'atnom

kaosu

nestalo

je

i

ubijeno

mnogo

ljudi, na desetine

hilja-

cla.

Te5ko

de se

imenovati

octgovolni

ljudi za ubojstvo

pojectinaca...

Itzmi5ljam

o

Sventu

potpitito

siint

ocl

iutt'a

clo

mraka.

Molinr

se

Bogr-r

svakoclnevtio.

Uspijevanr

doii

cto

papira.

Lr

nekoliktl

tlavratit

dobio

sam

ga

i od

Pante. Panto

je

posten

dovjek.

Jedan

je

ocl

onih Siba

koji

ljudskost

stavljaju

rla

ptvo

mjesto.

I sam

jc

ttczatlovoljan.

0sjetim

mu u

itrtonaciji

kada

govoli

kako se

teiko

Zivi,

vitlint

nttt

to na

lictt.

Pokuiavant

pisati, ali

Iie ntog.l

ctLrgo.

Odi

me

llole.

Pla5im

se da

mi

odni

tlak

ne

uniSti

odne

Zivce.

Tako nri

je

majka

oslijepila.

Najte5de

leZim

zatvoretrih

odiju.

Bole

me bttbt'czi,

lijeva

noga

nli

tt'ne.

Gujim

se

r,r

kaS-

lju...

TraZio

sam

bio

lijcdnikr.

DoSao

jc

na klatko.0c[

Pante

sam saznao

cla

je

nadelnik

njegovog saniteta

i

cla sc

pt'eziva

Ristii.

Nije

me

ni

plegle-

dao.

I

on

mi zaff'rtio

moklairt

i

doni<t

neke

k'.rpsr-rle

za

pt'ostatu.

-

Da

mi

bar

izmjeri

lavni

tlak,

r.rvjclio

bih se

da

jc

cloktor',

da

je

makal

bol-

niiar...

-

govorint

sebi

i

pt'cpttstant se svojoj

besk'ajrtoj,

nepoclno5ljivoj

samoii...

Da

mi

je

makal da

victim

kako

izglcclan.

f)a

mi

je

ogledalo,

da

se

pogledam, da

viclim

kako

iovjek pokreic

ttstit,

odtte

kapke,

cLa

tazgova-

284



tL:r:TNul'tc

-

Dwqtl

Mojn

n'tAlKg

'tsosN{o

ram

sanl

sa s0bonl...

Svako

vede

me

posjeiuju

miSevi.

[lpoictku

sll

n]e

jako

nervilali.

Gan-

jao

sam

se

sa

njima

koliko

sanl nlogao

ovako bolestan,

gaclao

ih

precl-

metima,

a

oncla

sant

se

ponririo

s

njima.

dcsto

me

probude,

hodajuii

po

meni,

po

licu,

kosi...

0d k'uha

koga

ctobijem za I'uiak

i

vederu

pravim

im

obrok u mwi-

camai

ostavljam

ispod nogLr.

Ujutro

provjclavam

cla li

su

"liopapali"

svo-

ju

veieru.

Bucle

mi

ch'ago

kacla

victinr cla

na

poclu ncma

viie

mwica

knrha...

Cesto

mi

ne

rlonesu

nriak ili

vcdcm.

pa

tako

dnevno

ostanem

samo

sa

jeclnim

obrokom,

jer

doluiak nc

clobivam.

Nckacla,

mechrtim,

zavisno

od

toga

ko

je

trpezat'ac,

dobijem

neito

viSe

kluha.

Pojedem

srednje

di-

jelove

5nite, ako

su clvije

Snitc,

ili

izdubinr

i

pojedem

slednji

dio okr.ajka,

a

kore

ostavim

i k'iomice

ih

su5irn. Tako

sc

prchlanjujem

kacla

me

pl'e-

skoie,

kada

mi

ne

clonesu

neki

ocl

obroka.

Nekada

se

knrh

osu5i,

pa

ga

moram

kvasiti

u

vorli,

a nekacla

ponra5inavi,

poplimi

plijesan.

plijesan

odistim, a

ostatak

la'uha

pojcclcnr...

Ako

ikada

it,artent

iz zatodeniStva,

jo5

vi5c

iu

cijcniti knrh,

dal

Boiiii,

hoga

ietnici najde5de

psujr,r...

ffir'otite

i

juni

mjesec

1994.

godinc...

Nc znam

ito

je

bilo sa

pis-

lFnrima

koja

sam napisao

na5inr

ielnim

ljudima po

nareclbi

det-

niikih

oficira. Nikr mc

od

njihovih vojnih

bczbjectnjaka ne p<lsjeduje.

Ne

posjedrrje

me

vi5e

ni

Cryeni

laiZ.

CLro

sanr

ih

ilva

puta,

a

saznuo

sam i

od

Pante

da su njihovi

delegati

obi5ii

nasc zatodenike

nekoliko

puta

za

vrijeme

ova

tri

mjeseca

koliko

boravini

u

Doboju.

Istina,

r'ekao

mi

je

kako

su

dolazili

i

trazili

posjetu

svim zarobljeni-

cima,

ali

da

im

to

srpske

r4asti

nisu

dozvolilc.

Vrlo

desto

naveier na prozol'

nti

lupa jedan od

ictnika.

Vr.lo

je

glasan,

Dlilesan

odistim,

a

osLat*

kruhn

pojedern

285



,Ja

6afll

Lrt'rllla I

Llnt

ifirenom

6e

ponoesim

-

,tsosM41

t{'E\c'EGo',r/r

04

buian.

lzazlva

me lupajuii

i uzvil<ivajuii

tckbil AILMU

EKBEIi.

Izvikttje

ga

potpuno

ispriwno. Podvlaii

ctvostrtrl<i

glas

"11".

Iutotiativno ga

iisto

izgovara. Pretpostavljam

da

je

t'astao i Zivio sa

nttslimaninta...

Bio

sanl

u

pl'avu.

Radi

se

o

Aci

Nediiu

iz

Zavittoviia. Ne

vidim

detnike?

Ile znam

im

lik,

ali iujem

ih...

Cujem

kacta sc tbzivajtt,

ctovikuju,

kada

se

orLazi-

vajtt. Poznajem cloblo

Acin

glas i

glas

ietnikaf'are

sa

Ozrena.

Itar-a

ne

izaziva,

vrijetla

ispod

prozora i

rcictakt...

Jedne

noii

Aco se

klevelji

pod

plozot'ont,

pa

zatim

stavlja

neke

pled-

mete

i

penje

se

da

bi

bio

bliTe

plozolu.

Izvilmjc

ponovo

tekbir, lupa

po

prozoru

i

viie mi:

-

0tvoli

balija-.

Ne

mogu

vi5e

da

nttt

tlStttim

i

oclgovat'anl

nllt:

-

Ja

sam

balija

i

tint

imettom

se

potiosim. To inre iu

isticati

gdje

god

buclem, ako

izatleni

iz

zatvorit.

Ako

bi

nte

trcko

tt

svijetlt,

ko mc

pozna

kao

BoSnjaka,

pitao

5to

znadi

inie BALIJA, octgovtlt'io

bili

mu da

je

to

pogtdno ime

kojim

nas Bosnjakc

nazivaju srpski

fasisti. 0n

bi

to

primio

sa

razumijevanjeni

i dak

sa

sinrpatijiLnl:i,

loo

nojc

ctl'ttgo

ime." Smije5

li

ti

ikome

u svijetu

lnzati tLl

si

SIiBIN.

Bili

se

stidio

kod

tpoztiavanja

sa

ljudima

redi cla si

SRBIN.

Ti sc

nrola5 strcljeti

svoga

plavog

imcna,

imena SRBIN,

jer

kut

se

tt svijetLt

ponlcrlc Lijei

SRBIN,

kod ljucti

koji

ga

iuju

obavezno

se stvat'a

clojam

tta sc

ladi o

divljaku,

koljadu,

palikudi,

ubojici,

zlodincu,

fasisti...

Ja

se

ponosinr

i

pogrclnim

imetiom

BAIIJA,

a

ti

se

mot'a5 sticljeti svoga

pravog SIfPSKOG

IMINA.

Iz Vaie

mrZnje

nikla

je

i

procvjetala na5a

treslomit,a

stiaga.

Ti

iz

sh'aha

izvikuje5

nai

tekbir

AttAHU

EKBER. UbijaS

st|ah

u

sebi...

-

r'ekoh

nru,

ne

razmi5ljajuii

o

eventualnim

posljeclicama

zbog

srcjc

otvot'cnosti...

286



1

AtANCtltc

.

Mo:tnMrytKo EosNo

TEKBIIt

Spali5e

nam

i

zemlju

i

kamen...

U

ni5ta

htjedo5e

da

pe

pretvori

sve Sto

Bosnom

zbori

se'i'pi5e...

I

coq'ek

i

biljka

i

san

kojim

cvjeta

i

dime

vodu

pije

iz

sunca,

iz

istine

5to

istini

se dala...

Grli

ga

zemljom

i kamenom

i

sobom,

istinom

kaZe mu

hvala.

Ni

pepeo

suncem)

vodom

i

zrakom

da

im

se ne

orodi,

suncu

i

zemlji

Zivot

da vrati

iz

duBe

svoje,

iz

svjetla i

praha...

Ni vjetar

da

ga

uzdigne,

ponese,

prah

prahom

da

se

oplodi

sred

vatre,

smrti,

uZasa

i

straha.

dir*o*

nam

svojom poganom,

pjanom

hiljade

zgaziie

bogomolja

svijetlih.

SrrrBi5e,

spaliie,

zgadi5e,

staliSe

hiljade

munara

i mihraba,

hiljade

tekija,

mezarja,

harema...

Al'

u

nama,

u

vatri

povratka

samima

sebi,

vjeri, istini,

u

jedan

se

stopi5e,

u

jedan...

u nama...

s

munara

alemi

svi.

287



(Ll<ora)

-'g(t5ft;L'1

Alem

iz

sunca,

iz

istine

u

mjesec

mlad

se

stvori,

stoPi,

u

vjecno

ucle

trajanje...

I

T

E

KB

I R seizdiZe

izvatre:

ALT"AHU

EKBER,

ALLAHU

EKBER

iz

hiljadu,

iz milion

grudi,

kao

iz

grijeha

i

stida

kad

izdigne

se

kajanje...

I watiSe

nas sebi,

Probudi5e.

Bosnu

nam

i nas

Bosnotn

u

Bosni

usPraviSe,

osnaZi5e

da

Bosnom

izbistrenom

vjera

potede,

u

nama

nikad

da

se

ne

Pomuti

za sinove

na5e

i unuke

i za

nas

u

njima

oPet,

iz

njih,

5to

iemo

se

TtrKBIROM

cuti.

I

sada

u

nama

i

alem

istine

T E

K

B

I

R

iskren,

Postojan,

zdrav..'

Iz

mermer-kamena

suzom

radosnicom

Badrvan

zbori,

a

put

Pod

nogom

sirok

naml

:L":*,

prav...

Pa

vratismo

se

sebi,

pa

dodosmo

sebi.-.

U

nama

k'o

gvoZcle vatreno

ALLAHU

EKBER

na

nakovnju

se

kuje.

Iz svakog

od

nas,

u svakoj

od

nas

TEKBIRsesodan,

TEKBIRsemoiancuje...

288



Mon

stsJKo

EosNQ

I

svi

smo

se u

T

E K

B

I

R

jedan

slili,

u

sablju

na

du5mane

uvijek

iste,

iz

du5e

obraiene,

iz

srca

da

nam

svjetlije

najavi

zore...

U

dast

istini,

u dast vjeri,

ALLAHU

EKBER,

ALLAHU

EKBER,

da

srce na5e

bude

mu

welo,

da

poroci

nas

stari ne pokore.

lJ nama,

iz

nas,

pa

u

nama

opet

za

stotine

ih,

tisuie

u

vremenu

posrtanja,

Sto

ih

se

stidismo,

kao

i

sebe

samih

pred

du5manom

5to

smo...

Davolja

kopilad

da

posrnu,

uzmaknu,

krv

da im

se

sledi

u

istom

dasu.

ALLAHU

EKBER,

ALLAHU

EKBER

u

jednom

dahu,

u

jednom

glasu,

na zemlji

.iednoj

i

jedinoj,

iz

srcajednog

sloZno,

ponosno,

Bogu

jedinom,

jednom

)

.

ALLAHU

EKBER,

ALLAHU

EKBER

bo5njadki,

dasno,

ponosno...

289



6unce

mo-1e,

zlato

moje,

ne

milqe3

me

kao

pr1Je

('Ikora)

-

nOSi,.Ca

1'HE'&C'

llrotide

i

dnrgo

ljeto, clrug0,

zatoienidko...

0sjetim

ga

u

zraku,

udi-

lBSem.

U

ieliji sam. Sunce

trisam

vklio

ocl

polovine

septembra

pro-

51e

1993.

godine. Deset

punih mjeseci

nisam

ga

jutlom

uctahntto

zajeclno

sa

zolom,

nisam

se okupao

s

njim,

Setajuii

po

jutarnjoj

rosi,

nisam

se

ogrijao

u dane

hladne, nisam

mu

zagrlio

purptlt'nu

boju

pli

zalaslnr,

niti

ono

mene,,.

Sunce

moje, zlato

moje, tie milujes

me kao

plije.

Ziv

sam.

llada

te viclim, nanilidu sve

ove

clane

bez

tebe, bez sttnca. Slu

ljr.rbav,

svih

deset

mjeseci

sak'io

sam dtrboko

u

sebi.

Ako

ikada

izadem

na

slo-

bodu,

ako

je

udahnem

i

vidim

te,

ra5itit iu

t'uke,

Sit'oko, Siroko,

prema

tebi..,

I

poljubit

6u

te...

.giko

me ne obilazi,

niko

me ne itryodi.

Dlugi

zarobljenici,

na5i,

JlBoiriaci,

rade

vani

na

polju

uz

hangale. Uz

ltangare

vojnog zat-

vora

"Usora"

nalazi

se

veliko

polje.

NaJi

ga

oblaclujtr.

Siju,

sade

povr6e'

Ni5ta

ne

vidim

jel

me ne izvode

vatri

tti

na

Setnju.

er-rjem,

medutim

gla-

sove.

dujem

kada

se

postrojavajrt,

lvtcta

ih

ietniiki

dttvari

postrojavaju'

Najdesde

ime

koje

tujem

je

SINISA,

ACO,

ZARA,

JOKSIM...

Sini5om

zoru

malog

Nermina

iz

Male5ida

kod

Gradanice,

I

Nernlin

me

vlijeda

i iztziva

pod

re5etkama

prozora

zajerLno

sa

Acom.

Ne

viclim ih, ne

mogu.

Na

pro-

zoru su

pokovani

stolnjaci...

Po

cijeli

dirn,

a

i

do

kasno

tt

ticti,

iujem

borbe

izmeclu na5ih boraca

i

ietnika. 0d

hangara

clo u56a

lijeke

Usole

u lijeku

Bosnu

zrainom lini-

jom

nije

vi5e

od

1200

-

1300

metara. S dluge

stratre

Bosne

i Usore su

na5i, Dobojlije,

Te5njaci,

Maglajlijc. Cujem

i

borbe

s

clrttge, suprottre

stra-

ne, Graianidke.

To boji5te

je

ne5to

udaljenijc,

ali

ni clo

njega

zradnom

linijom

nema

vi5e

ocL

2,5

cto

3

kilometla.

NaSi

gaclaju

zatvor

"Usortl"'

Minobacaike

gtanate

desto

padajtt na

kl'ug

z

tvora". Nekoliko

ih

je

palo

i na krovi5te

hangala...

desto

razmi5ljam

o

svojima

o

Ectintt, AiSi

i

Jasminu.

Oba

sina su

u

290



lrfun

A :a4LAfuC

-

Moln

L0LJKO BASNO

Sarajer.u. Plipactnici

su

na5e Alniije. Isljeclnici

su

nri

nekoliko

puta

lagali

da

ie

i

Edin zarobljen.

Lagali

iz nemoii

ietnidke,

cla

me

ubiju

i

time,

podvedu,

por&ze,

prisile

na

sulattnju...

Uobrai,avam

cta

mi

je

Jasmin

poginuo.

Ved osam

mjeseci

nemam ni-

kakvih vijesti

ni

od

koga, ni

o

kome

svome.

Borim

se sa

sobom, Ubje-

clujem

se da

je

to

uoblazilja.

tispijevarn, pit

ublzo

ponovo pokleknem,

klonem...

Vani

je

ljeto.

Prolaze

sp01'0 suniani

clani,

a

ja

sam u

ieliji

potpuno

sam.

Kada

tujem

bolbe,

puJdanu

paljbu,

zvukove

artiljerijskog oruda,

mnogo

mi

je

laKe.

Granate

padrrju

u

klug.

Gotovo

svakoclnevno

u

viSe

rnwata

dujem

zluk

silene

izDobojit

koji

oznadzwa

opdu

opasnost.

Neka

se bore,

nek

se

bitlo bije.

Tacl nti

je

u sanrici

lak5c...

A

onda borbe

prestanu

na

clan, clva. Ponislim

da

je

primirje.

Vani

je

grobna

tiSina

jer

oclvode

sve

zatvorenike

na neke

radove. Pretpostavljam

da

ih

odvocte na

kopanje l'ovova. Najgole

ni

pada

ti5ina.

Tako

je

ledena,

neprijateljska,

gotovo

stlaviina...

0ncla opet

ponti5ljam da

mi

je

Jasmin

pogirrtro.

S

tom

molom Zivim

i

bolinr

se

g0t0v0

mjesec

dana...

A

onda

pobijedim

sebe molifvama

Bogu

d2.5.

Osokolim

se.

Povreme-

no

iujem

glasove

iz ntuuga zatvot'l,

sa betonskog

clvoriSta...

Tete

moje

drugo zatoienidko

ljcto.

Sunce sija. Volio

bih

da

ga

vidim.

Pogledom

Zelim

da

probijem

zid...

Tede

mole

dru6o

zatodeniiko

11eLo

291



('(L:ora)

-

EOSN:A

I

SANJAMBOSI\ru

Svakoga

dana i

svake

noii

zorom

i

smirajem

sanjam

Bosnu...

Sanjam

Bosnu,

dom,

braiu

i

sestre,

narod

svoj, bo5njadki,

mili...

U

snu

mi,

u

ma5ti, dimije

basmene, svilene,

5to

hiljade

sestara ponosno

ih

nose...

...

pa

Samije

na5ih majki,

kerane,

yezefreT

Sto

mirisom i

distotom

du5manu

prkose...

Nema

dana, nema noii,

niti

hefte,

nit'

mjeseca,

kad za Bosnom, dragom majkom

i

na

javi

i u snu

srce

moje ne zajeca...

292



AJ:45(O/1.C -

A(o:t:7

M{lKo

,tsosNo

ede i

avgrrst

mjesec

1994.

goc\ine...

Cujem

kako

napolju

padaju

ki5e.

Ved

su

ieste.

Pdje

nekoliko

clana

u

popodnevninr

satima,

prvi

put

po

cranu

u

sobu

srt mi

rrpala

dvojica

mlaclili

ietnika.

Lica

su

im

bila

tram^zan^potpuno

crnom

bojom.

Nisu

mi

se

uopde

oblaiali,

nisu

ne

psovali,

vrijedali.

Je-

dan

me

je

prihvatio

z^ noge,

a

dmgi

za ruke.

Njihali

su me

nekoliko

puta

a onda

bacili visoko

na zirL.

Kacla

sam

se

nakon

pada

sa

zida

nasao

na

podu

delije, poieli

su me

udalati

i

gitziti

vojniikim

ilzmama.

Tada

su

me poieli

i

vrijedati,

psovati

mi

majku

balinsku.

sjedam

se cla

su

psujudi

me

i

udarajuii,

spominjali

i

blata

mi

Ediba

i njegoru

slrpr.ugu,

sestru

mi

i

zeta

iz

Zaviclovi(a,

Nachr

i

Suada...

Nakon

Sto

su me

divljaiki izgar,ili

ostzwili

su

me

u

deliji.

Mogli

su biti

detnici iz

okoline

zaviclovih

ili

mozcla

iz

Lepfu

kacla

su znali

imena

mogabrata,

sestre,

snahe

i

zeh...

0dluiio

sam

da p0n0v0

St.ajkujem

glaclu.

Ne

mogu

ovo viie

da

pod-

nesem.

NeSto

mi

u

podsvijesti

govoli

cla

sam

potreban

ietnicima,

da

po-

modu

mene,

r'azmjenom,

nlogu

ctolriti

svoje

zarobljenike

koji

se nalaze

u

nasinr

rulctma.

Zasto

me

oncla maltretiraju,

tulnr?

zaito

me

ne treti-

raju

kao

ratnog

zarcbljenika.

Zarobljen

sam

kao

branitelj

lep(a,

imam

status

ratnog

zarobljenika.

zaito

me

ne

izvoile

na

obaveznu

zatvoreniiku

Setnju?

zaito

mi

ne

dozvoljavaju

cIa

robijam

zajec\no

sa na5im

zaroblje-

nicima, da

spavam

sa

njima,

da

radinr

poslove

koje

i

oni

lade?

Tako

bi

mi

bilo

laKe...

sve

ovo

govorim

Panti

i

odbijam

da.jedem.

Hranu

mi

reclovno

unose.

Pijem

samo

vodu...

Nakon

pet,

Sest

dana

ve(

se ne

moglr

poctiii

sa

lezijta.

Nakon

nared-

nih

dan,

dva

nuzdu

vrtim

poda

sc.

ponovo

rni

viie

puta

clnevn

o

trlui

Panto.

Moli me

da jedem.

Govori

mi

cla

mi je

plijatelj,

cLa

'ije

mo6an

Odluiio

sam

da ponovo

Strqhlem

Siadu

293



OPeL

zapodiryem

borbu

s

boZgom

pornoiu

;

('|Lsora)

- B()SNI

I

niSta

vi5e da ulini,

da

de

moliti

tloktora

ltistida

da

mi

se

dozvoli

Setnja,

makar u

kasnim

veierrtjim

satinla...

Pdhvatam

prestanak Str.ajka

gladu

ako buctem

izvoclen

na

Setnju.

Pan-

ti

govorim Sapatom,

izmoren

i

klotitttl,

gotovo

clo smrti,

cla

6u

poteti

jesti

pod

tim uvjetom.

Panto

mi

ponovo

unosi

supu.

0pet

zapodinjem

bofbu

s

BoZijoin

pomodtt...

I

sa

sobonl

i

sa

ietnicima..'

MOJ

KOV

Un

Cnr-,Un

JoB

jedno

jutro

u

ieliji

samici

svi6e,

jo5

jedan

tece

robija5ki

dan.

Kao bez obala

i

mostova

tuZna

zaboravljena

rijeka,

sAm

sam

sa bolom

i

patnjom

kao

i

jude,

a

sutra

ponovo

isto

me

deka.'.

U

du5i

ko5mar,

nemir

kao

bura,

pred

sobom

sve

ru5i,

slama,

a

srce

obuzela

&Lnia...

Bolan

krik za

milim,

za

Bosnom,

du5om

i

srcem

se

Prolama...

294



AJANCflIc

-

DrLqEn

fl[oJL lLAlKO

EOSNO

Sinovi

moji

i

majka

im,

rod

moj

mili,

da

li

su

Zivi,

gdje

li

su

sada?

Gdje ijiljani

zlatni

herojske

bitke

za slobodu biju?

O,

BoZe

milostivi,

da Ii

ie

ikad

sunca

slobode

zrake

Bosnu

da

mi zgrqu?

O, zrake

sunca,

ptice

sjajne,

nevidljive,

ogrijte

ih,

pomilujte,

recite

im

da

sam

i

ja s

njima...

Moj

rov,

boji5te

moje,

patnje

moje

i

pjesme

ove

je

glas

i

detnidka

samica

ielija.

295



i

(UsorQ

-'tsOSAlA

I tlE'

nedemved

gotovo

heftr-r clana.

Doiao

sailr

malo

sebi...

Cekam

Pan-

JJru

Cekam

cta

nii

javi

cta

li

jc

majol

Ristii, ttoktor,

oclobrio

cla

me

iz.vocte

u

Setnju,

ali

Pante nenla.

Pitam

jechrog

ocl

ietnika

koji

mi unose

hLanu,

gdje

je

pomoinik

ttpravnikr.

0dgovara

mi

da

je

na

clopustu,

cta

ga

nede

biti

jo5

desetak

clatia...

Znitm da

me Panto

nije

prevalio. Sigulan

sam

da

je

dobar

dovjek.

0n

je,

meclutim,

oruZje

u

nrkama

zlodinaca.

Vojni

je

obveznik vojske

tzv.

"Republike

srpske"

kao

i

Slobodan,

Boban

Dr.rrii

iz

Gradanice.

I Boban

je

korektan

prema meni.

0n

je

vjelovatno tiekalsv

komandir'.

Stariji

je

od

vojnika

koji me dr.rvaju.

Nekoiiko

puta nri

je

lidno

unio

hranu, upitavSi

me

kako

sam.

Reie mi da

1e

iz, Gra(uticc,

cla

mu

je

'tena

iz

porodice

Gopr),

da

je

igrao

nogomet

u Glaianici.

Zakljuiujem da

pored

Pante

me-

I

sloku'

I

rtu

tetnicima

ima

jo5

ljurti, cta

nisu

svi

zlodinci.

Hvala

Bogr.r kad

je

tako.

psa

bi

Ovi

clobli

ljucti

su

embrio,

nukleus,

iz koga ie

se

rocliti srpski

ruzum

i

povreneno

srpska ljudskost. Zbog

takvih

ljurli

ne sntijemo genelalizilati

srpski

zlo-

rzveli

u

fin,

srpski

f,aiizam.

To mi claje

nactu

cla ie ovo

ludilo

jednom

stati,

da

3elryu

de

pobijecliti

razum,

praveclnost,

ljuclskost,

cla

iemo

opet

biti

ljudi...

etwlazim

i u

oktobal

mjesec

1994.

goclinc,

tt clt'rtgu

zatoieniiku

je-

(E[r.n.

Opet

se

nosim sa

uobraziljom

cla

mi

je

sin

Jasmin

poginuo.

Ni od

koga

nemam nikakvih vijesti o mcijima,

Ne

dozvoljavaitt

rla

tt mojtt

6e1iju

ucle Cleni

kliZ.

Dolaze

povlcmeno

i razgovatajtt

sa

ua$im

zarcblje-

nicima.

Meni

ih

ne

pu5taju.

Ponovo sarll

u apatiinom

stanjtt.

Teie

Ses-

naesti

mjesec

moga

zatodeni5tva

u

ietniikin

samicama

u

kojima

me

dri,e

kao stoku,

kao

zvijer.

I

stoku,

i

psa

bi

povfemeno

izveli u

Setnju,

da

trclahne

stje|

zrak, da

vicli

sunce,

Ja

sam

mttslimatl,

baliia,

Turtin,

Boinjak.

Ja

uemam

pfav0 lia

to

jel

sam

im

r.i

lice lekao

istimt,

jer

sam

im r.ekao

da su

zloiinci.

Istina

ih

boli.

Ne

mogu

je

podnijeti. zato

mi

se

svete,

zato

me

pate,

izttttt'ivajtt,

tuku

i

fiziiki i

psihidki"'

296



AtAe{ar)II

-

D@qtl

Mo:rn

M:7tKo

EosNo

1+lovremerlo

se otvore vrata

ielije.

u ieliju

uclu

oficiri

detnidke

vo-

fp;ste,

majori,

potpukovnici,

pukovnici.

Gledaju

me

kao zvijer,Ii-

kuju,

uZivaju,

keze

se,

vrijectaju

nie.

Sve

poctnosim.

0guglao

sam

i

na

toltulu

i

na

samicu

i

na njihove

pijane

poglede,

i

na

njihove pijane

psovke,

na njihove

pogane

tetniike

pjesme...

Neka

me gleclaju

kao

u

cirkusu.

vrijeclim

im

ako

je

tako.

Neka

5to

vi5e

detnika

znil

zn mene, gdje

se nalazim

u

zatoteni5fl'u.

vrijeclaju

nre,

dobacuju

mi prostc

seljadke

closjetke,

a

ja

im

uzwa&rm

kvalitetnim

i

argumentiranim

odgovolima, pa

oncla

poctviju

rep

i postideni

se

poku-

pe.

Zatvore

me

u moju

samicu...

;15obro

se

sjeiam:

jutlo

je

24.

oktoltar

1994.

goc\ine.

Rano

je

podela

fri,estoka

artiljelijska

borba

iznrectu

na5ilr

i

ietnika.

cujem i

pus-

danu

paljbu

sa

obje

strane,

i

sa tcsanjskc

i

sa

gradaniike.

Bor.be

traju

nekoliko

saliata.

Zakljudujem

rta

su

naii

u

ofanzivi,

cla napaclaju

Doboj,

Radr.rjem

se...

-

sa mnom

'eka

bude

Sto

b,cle.

samo

neka

nasi

ud,

u

Doboj...

-

govodm,

nadajul

se cta

doclu

u

ieliju

i cla

mc

iz

nje imecirr,

ubiju, ili

zajedno

sa

ostalim

na5im

zalobijcnicinra

povcclu

sa

sobom pr.i

po-

vlaienju...

Borbe

su

trajale

gotovo

clo

podneva.

0sjeiam,

dujem

uznemirenost

ietnikr

napolju,

na

kr.ugu

zirfrorit...

Tog

dana

mi

nisu

donijeli

nriiik.

Kvasio

sam

korc

lflrha

koje

ctrzim

skrivene

iznad

uzglavlja.

0pet

sam

nriao

kole

knrha pokvasene

u

vodi

i

bio

sretan..,

Nakon

nekoliko

dana posjetio

nic

je

major,

doktol

Ristid...

pita

me

kako sam.

Jadam

mu

se

cla

sam

bolestan,

cra

me

bole bubrezi,

cla ne

Opet

sam

rudao

kore

kruha

pohra3ene

u

vodi

i bio

sretm

297



Javila

mi

se

i

Sanela

flfbndic,

c_lievo1ka

mo6a sina

,la6mina

(lLsorLt)

-'tsOSNlIJ{'

mogg da

gledam, da

mi

smeta

oini

tlak,

cla

me

bole

t'ebra, da

mi

noge

trnu

zbog

slabe

cirkulacije,

lijeva poscbtto, lijeva

lomljena'

JoS

sam

sav

mgdaf

i

pod masnicamn.

Mastiice

po tijelu,

po leclima

i rttkama

stat'e

mi

vi5e

od

jedne

godine.

Doktor

mi

priia

o ofanzivi

na5ih na

Doboj

prije

nekoliko dana.

Viclim

daLell

ostaviti

dojam

samottvjerettosti

i

smirenosti:

-...

Pogimrlo

vam

je

200

boraca,

a zarobljeno

50.

Ludost

sr.r

napravili.

NaSi

su

dvrsti

na

svim

linijama.

Nikada

treicnlo

odstupiti

ni

sa pedlja

srpske

zemIje...

-

govoli

mi,

glunleii

samortvjct'enost.

Ne

mogu

a da

mu

ne odgovolim.

Nc

bih

bio

ja'

-

Kako

to, ctoktore,

pa

sve

okrugle,

pttne

cifie,

200

pogimrlih, a

50

zarnbljenih.

Ko ih

tako

liiepo

i

peclanhro

izbLoji.'.

qnilo

ie

tadno

500

dana

12. novcmbn

1994.godine

kako sam

ilSUtniAo

zatodenik.

I

ba5

na

ti , tta

petstoti

dan

posjetio

me

je

Crueni

kriZ

nakon

clevet

mjeseci

Sto

nru

ietnici

tiistt

clozvoliavali...

pitam

se

z

fazlognovog

ochiosa

pl.enla

meni.

T|aZim

ga, ispipavam,

pa

odustajem.

Donijeli su

mi ttosta

por"Ltlvt koje

stt tt

meduvremenu

sti-

zaleu

Banjaluku.

Na

svakoj

pot'uci

puno rijcii,

pa

icijelih

leienica

pre-

muzutro bijelim

lakom.

Cenzltra

ietnidka... Ipak,

radostan sam.

Primio

sam

poltke

oct

Aije,

Edina,

Jasnlitrit,

Ediba,

Nacle,

Hatie

,

Niiua,

Seada'

oct Sahze

i

Sevke

Dreca oct

j.rko

clragih

0s0ba.

Ocl

njih

se

nadam,

odekrt-

jem

da budu

uz

moje

Ll sarajeiu,

da

im

pomognu...

I

pi5u mi upravo

to.

Javlja

mi

se

i

Sanela

Efendii,

rtjcvojka

moga

sina

Jasmina.

Jako

me

raduje.

Znam,

zabav\aiu se

vi5e

ocl

pet

goclina."

298



4r"qNa/'tc

it1

Moln tu{n:|Ko

EosN{o

SUZA NruSKA

KOBIJASKA

Kako

da

skrijem

suzu,

suzu robijaiku

twdu,

kako

da

skrijem

tugu

i

bol,

kad

to

je

sve

5to

imam,

Sto

blaZi

mi

tugu,

nespokoj...

U

suzi

mi

slike

drage,

u

suzi

gorkoj,

ljutoj,

mu5koj

...

Tuga

mi

u

suzi

i

iiubav

prema

rodu

svome,

prema

majci

zatodenoj...

U

suzi

mi

i majka

Bosna...

U suzi ruke prema

meni

Siri.

Pogled

joj

gord,

glava

uzdignuta,

pod

svoje

tople,

majdine

skute

zove

me

ponosita...

Pa

za5to

da

krijem

suzu,

bola

i

suze

muike

da

se stidim,

kad

dovjeka

ni5ta

ne

dini

tako

gordim,

plemenitim

k'o

velika

patnja,

k'o

velika

bol,

suzom

iz

srca

Sto

se

kaZe...

I

zato

kani

suzo,

da

mi

makar

malo

lak5e

bude,

moje

du5e

ti

si

topla

rosa,

al'

i

sestra

moje

tuge,

moga

bola i

prkosa...

299



Do3ii

CELruCKI

oficiri

da

ne

vide

-

,tsos'N4I

'HL ((

4ako

je

hladno.

Kzro

po

plavilu i

ovaj,

drugi

zatodenidki

novembar

)i,

iako

hlaclan

i

snijeZan

Vani

pacla

snijcg.

Cujem

to

od

Bobana.

USao

mi

je

nekoliko

puta.

Vidim

nrtl

lra

licu.

itrjenl

u

glasu

potiSterlost.

Znam da bi

mi

Zelio

pomoii,

izvcsti nle

tla

Setnju,

ali

ne

moZe.

Mora

slu5ati

nareche

pretpostavljenih

ietnidkih

starjeSilia...

Negdje

u

drr.rgoj

polovini trovembt'a

u ieliju

nti

r.tlazi nekoliko

detni-

ikh

vi5ih oficira, clva

potpukovnilvr

i

jeclan

majoL.

Sa

njima

je

i

jedan

kapetan.

Poznajem

g

,zove

se

Dcjan Orlii,

iz

Prrtjavot'a

je.

Sa

mnom

je

sluZio

vojsku

u

Biledi.

Doili detniiki

oficiri

tla

nte

vicle,

cla

vitle zatodenog

Irfana

Ajanoviia...

Jedan

od

njih

spominje

mintoic

govorc.

ZatLtLava

se

na mome

poz:na-

tom

govofu u Ruclom.

Tamo sant

rt

ntaju

nrjesecu

1991.

godinezaieclno

sa Senadom

Sahinpaiiiem

-

Sajonr,

poslatlikom skup5tine

Bosne

i Her-

cegovine,

Safetom

HaclZiiem,

predsjednikom

SDA

Novi Gtad

Salajevo,

Ab-

clelom

Brajaucem,

plectsjednikonr SDA

Itudo

i dltrgima

rekao

nekoliko

neprikosnovenih

istina o

kat'aktcnr

t'itta na

pt'ostot'ima

Hruatske,

o

pri-

premi

za

rut

u

Bosni

i Hercegovitii...

-

Ako Bosna

br,rcle

napatlntttit,

Bosnzt

ie

sc

blaniti

i

na

Fu'ki

i

tra Kora-

ni,

i na

lbnr...

rekao

sam

tada.

Nckoliko

pr"rta sam

i istakao

vodtt

iza

koga su

se

postlojilivelikoslbi,

Sloboclana

Miloievida.

Nazvao

sam

ga fire-

rom

SDS-a

i

iovjekom

koga

vocte

sttntanltte,

Sizofl'ene

velikosrpske

ideje

i

porivi...

Cetnidk

potpukovnik

spontinje

mi ntoje

rijeii

iz

Rr.tdog, a

ja

mu odgo-

varam

da su

se

u

vremenu nakon

Sh

sam

ih

izrekao

clo clanas

obistinile

u

potpunosti...

300



lfan

AlAs{Ut/IC -

,D,tVEn

*{oln *[A:lKo

,tsosNo

raiem

noveiltbra

u

ieliju

mi

ulazi Panto.

Dugo

ga

nisam

bio

vi-

dio.

Ytale

mi

onako

s

vrata:

-

Ona

vaia

budala

stigla

do

pctrrivca,

clo

Spasova.,.

Pitam gakoia

t0

"na5a",

a

panto

nti

kaZe:

-

General

Dudakovii,

komandant

va5eg

petog

korpusa...

Prije

moga

zarobl)avanja

komanclant

pctog

korpusa

Ar.mije

Republike

Bosne

i

Hercegovine

bio

je,

cloblo

sc

sjeianr, Itamiz

Drekovid.

pretposta-

vljam

da

je

Dudakovii

novi

kontaiiclant

pctog

kolpusa...

-

A

Sto

ti

je

sPAS0vO

-

pitan

ga.

panto

mi

odgova'a

da

je

spasovo

ono

Sto

se

nekacla

zvalo

Kulen

ytilqrfonr...

-

Ma

ostavi

Panto

i tu

"naiu

budalu"

(mislim

na generala

Atifa Dtr-

dakovida)

i

Petrovac

i

spasovo.

Oledaj

ocr

iega

se zivi...

-

govorim

mu,

glumedi

indolenciju,

nezainteresiranost

zittakvenovosti,

a

u cluji

mi

ch'a-

90,

srce

mi

ubrzano,

uzbuctcno

kuca...

ffioietkom

decembla

mjescca

p0rl0v0

mi

panto

ulazi

u ieliju.

{pOsjedam,

vidim

nlu

na

zacaldjenim

oiima

da

je

popio.

-...

Porukao

se

Dudakovii.

Nasi

su

u

verikoj

ofanzivi.

Bihad

sigurno

pada.

Nastojim

da

budem

mil'an,

da

ga

ne

izazovent

i

govorim

mu:

-

Neka pada.

Mi

neman.

niita

ocl

tog^.

Da

je

Bog

dao

da'ama

ovdje

kakva

dobra pachie

za

slobodu...-

govorim

nru

Ll ielii

da

poclstaknem

raspolozenje,

a u

cluii

mi

tegoban

osjciaj,

steglo

me

nejto.

plajim

se za

Bilrad,

za

cazinsku

Klajinu.

Ako ona

pactne,

bit iemo

u

veoma

feskoj

Ona vaJa

budala

sligJa

do

Detrovca,

do

Spasom

301



i

(11-<ora)

-'tsOS\A

I'HLK(

poziciji.

Znam

sigru'no

cta

fikrct

Abctii

sa

svojom

falangom,

naSoill

bra-

(om,

zavedenim

Kladu5acima,

ponraZc

detnike.

Izdajnik

je,

paracligma,

obrozac

nadeg ctevastiranog

clr-rha,

utjelovljenje,

inkarnacija

devastacije,

opustoienosti,

sagorjelosti

na5eg

bo5njadkog

duha;

dovjek

koji

ne zna

ni

ko

je,

ni

5ta

je,

iovjek

koji se

sluganski

prostt'o

velikosrpskom

fa5izmu,

atai

faslzamgalelio

smoZditi

lcoz afelu

Agt'okomet'c.

U

njemr.r

ie

tada

vidio Muslimana,

Bo5njaka.

Sjeiam

sc Tivo

izvjeitaja

iz

beogladskih

me-

dija.

Sve

su stavljali

u

kontelat

islanrskog

futtclamentalizma.

Sjedam

se

$to

su sve

o

rikletu,

pemonifikiiciji

nuslimzrnstvzt,

bo5nja5wa,

govorili

Miloljub

Jeftif,

DlagoS

Kaliqii,

Sirno

Gajin.

A mi

smo

1990.

godine

Fikretu

dali

sansu.

Pozvali

ga

cLa

pocle za

svojim

narodom,

za svojim

cluhonr...

0plostili

mu

grijehe,

abolilali,

pos-

tavili

na

mjesto

dlana

Pleclsjedni5tva

Bostie

i Hercegovine...

Tai

Fik'et

sacla

sluZi

ietnicima

i

Beogractu,

koji

stoji

iza svega.

Taj

Fik'et

sada

je

Tq

Fikret

sluga

detnicima,

izdajnik svoga

ttalocla...

"Hvala

Bogt-t"

-

govolim

sebi,

-

sada

oluti

"takyih

je

sve

manje

i manje

.

BoSnjaci,

ntrslimani

se

bude.

lz

patnje, iz

deLnicima

1

ftrvi,

znoja

i

suza bo5njadkih

nidc cvijet

preporocla,

triie

na5 zap|etani

Beogadu

bo5njadki

ctuh.

Vlaiamo

se

scbi,

svojim

vlijeclnostima,

svojoj

tradiciji,

identitetu,

imenu iastlom,

svojoj

ch'agoj

niajci

Bostli."

U

SEBI

PREPOZNASMO

POzuEDU

Da nas

ne

stiZe

krvava

opomena

i danas

bismo

bili

zagledani

u

korak tudi

Sto uzor

ga

njegov vodi

i

grlje

...

I vuklo

bi

nas ne5to

za

njtrn,

za

:uzororrr njegovim,

kletim

samo

zato

ito

je

tud,

5to

na5

nije.

302



AJ:ANaWC

-

D'Mq'\

ff{oLLfr[nlKo

EoSNo

U

osmjeh ljigav

u

duSu nam,

zagledani

bismo

bili,

kao

u opsjenu

razgoliienu

i

smijali

bismo

se

grohotom

sa

njim,

da mu i

tako

ugodimo,

da

mu

se

prostremo

biiem

svim.

plakali

bismo nad

sudbinom

njihovom.

U

njihovom

bi

se kupali

nespokoju,

da

olakiamo

irn

u

teZak

cas...

Pognuli

bismo

leda

i

rijed

svoju,

da umjesto

njih

tegobni

,:l*

o..nlsne

nas...

I

ime

njihovo,

tude,

djeci

svojoj i

daije

bismo

ushiieno

birali...

Da

im

pokaZemo

pognuti

kako

su

i

djeca

na3a,

njihova,

imena

njihova

djeci

svojoj

i

na

delo

bismo

tetovirali...

...Samo

to

smo

trebali

jo5

zagledani

u

wemena

neka

na5a

snena,

da nas

ne

stiZe

krvava

opomena.

303



'

(tkora)

-'tsOsr\n

1

I

jezik

njihov, tudi,

cvjetao bi

iz

daha

na5eg

podanidkog

iz zadudenog

sna.

I danas

bismo

bili

zagledani

u

sve

Sto

je

tude,

5to na5e

nije,

da

nas

ne

stiZe

krvava opomena.

I

braia

naBa Sto

zacudeno

reko5e:

''OVO

NIJE

NAS RAT..."

i htjedo5e oti6i,

al'

za

bijeg

od sebe

bilo

je

kasno,

sad se

ponose

"SVOJIM

RA'IOM"

i

pobjedom svojom

nad sobom,

Sto uslika

se

na

ljiijan

peludu.

U

njemu,

u

svolne sudbinskom

ratu,

U

SEBI

PREPOZNASE

POBJEDU...

304



lrfitn )4JA\'A/IC

-

Moln MtLlKQ

,tsosNQ

7'lstide

1994. godina.

Dccembar

jc

pli

klaju.

Jako

sam bolestan.

Po-

2)red stu'ih bolesti,

osjeianr

iznulcnost,

slabost,

malaksalost.

Glc-

clam

ruke i vidim

kostur

pLstiju

umtitan koZom. Pipanr

se

po

tijelu,

po

stomaku,

prsima,

nogama.

Jako

sam smr'Savio..,

Jednog

jutra

iskaSljao

sam

lar'.

Hvata me

panika.

Pitam

se da

li

je

u

pitanju

ono

najgole.

Pokuiavan

da

se

utje5im. MoZda

je

od

ka51ja

pr.rkao

neki od

lvrpilara. To

se

ljudima

deiava.

kdljem

cijeli

clan.

tlvijek

iska5lja-

vam

ktv. To

se

ponavlja

i

sutla,

nekoliko

rlana,

heftu

clana...

Zovem

stt"ai,at'e,

tt'rtin

cla

me

prcglcda

cloktor,

pitam

zit"

Pantu,

Bo-

bana.

Bobana

rlcma.

Plemje5ten

je.

Panto

je

ponovo na

oclsusfi'u. StraZa-

rima govolim

cla

"bacam"

kv, da

tlcbam

rkiktrl'a, Oni siijeZu

ramenima.

Ncki

se

i

smiju...

Po

treii

put poiinjern

oclbijati

hlanu,

poiinjem

Striijkovati

glachr.

Stla-

i,ari

ni

unose

i vraiaju

hranu. Ne

oblaianr

inr se

vi5e.

Uzimam samo

vorlu,

izlazim

u zahocl i mijen.jam lochr, pet'enr higijensku

posurlu...

Nakorr

riekoliko

ditnit

tLolazi

Panto.

Sve

mu

kaZem.

CLrjenr

ga

vani

kako

se

svacta

s

nekinr.

Plcctveicl dolur

po

rncnc.

Doslovno

ilre

unose

u

specijalno

policijsko

vozilo.

Vozc me

u dobojsku bolnicu,

Pleglectaju

mi

pluia

slu5alicanra,

snimaju

me,

uzimaju

uzorke

pljuvadke...

Ni5ta

mi

rlc

govole.

Ponovo

sanr u ieliji.

Panto

mi ulazi

ujutlo

i

kaie

mi da

sam obolio

na

pluiima,

cla su u bohiici

ljekari

konstatirali TUBEI{KULOZLI.

Sjeiam

ser

cloblo, tako

je

bilo

i

u Banjaluci

sa

luvatskirn

pul<ovnikom

\Ilaclimilom

Sumanovcertr, I

cln

je

bolovao tubelkulozu

pluia.

0clveli

su

ga

bili

negdjc na

nckoliko nrjeseci iz Tunjica,

pa

ga ponovo vratili

u Tun-

jice,..

Hoie li i

menc?

SLraZann,r

6c,.vonli

c1n

"L.BCiuti"

lcv.

c.ln

[.r'ebnm

doklora

305



i)rcr

.$ittn

t-eZrk

"snrio

55

krkriumritr

'

g\Lson)

-

tsrU:ll I H'tn:'Lr.iO'/lfi1

Popodnc

je

doiao

doktor

Ristii i

clonio

nri lijekove.

Tt'i

vt'ste.

Tablete

i

lvtpstrle. Cuo

sanr

kada

je

u

hoclniku ispled

ielije

,

na

odlasku

Panti

lekao

da

mi ttnose clnevtto

tri

obroka...

Tako

sam

podco

cla

lryedim

tttberkr,tloztr

u

(eiiji,

ne tt

bohiici.

Klajem clecembla

u ieliju

mi

ulazi

ncki

voclnik.

Cujem

zol'tt

ga

Bran-

ko. Unosi

mi

paket.

Kai.e rtit

su

mi

ga poslali

rnoji roclaci.

Kako

poslali,

pitam

se,

l<acla

nema

tiikaklih

l<onttnikacija

sa

telitorijom

koju

na5i

kontroli5u. Otvaram

paket.

U

njemu neito

ocljeie, clZcmper,

iarape,

ctviie

koSulje,

rukavice.

Nema donjeg

lublja, a

tia

mcni

sanlo

jedne

gotovo

pocijepane

gaiice

i

potko5ulja. U

pakctu i

kotlzet"vc,

got'eclina,

riblje

ne-

so,

kompoti,

mlijeko u

pt'alttt...

Jeclem

na

silu.

Nemant

apetita

ali

se

plisil.iavam.

Patrto

mi

l<aZe da

su

kacla Su

ute

na

plcgleclu u bolnici

r,agali,

ustanovili

cta

sam

teZ'.rk

samo

55

kiloglama.

I oti

nte

hrabri.

Tjela

nie

cla

jcdenr.

Terapiju

drZe

iinan

delije.

Unose

mi je

stridlu'i

tli

puta

dnevno,

Dajem Panti

jednu

kosuljr.r, da|ape,

kompot, Octbija

r\e,'t)iLga

prisiljavani.

Znam

i

bd

njih

lelciza

za

hranu,

otljeiu,

kao Sto

ie

ikottnas

bila

rani;e.

Plilike

inepli-

likc se srnjcnjuju.

Tako

plavcla

hode.

4,1 ',to

sarn

i u

i995.

goctinu. Dluga

zatoicniiln

zirna uveliko

tede.

(lEl.ulnt,in

jc

Lr

icliji.

i

ovctje

nc

loZc. Po

cijeli

clan

sam

obuie'

tt

vi5e

ko5ulja, clZentpera

hiaia.

Na rttktnta

nti

t'ttkavice,

na

glavi

cfna

r0-

bija5ka

kapa. Organizam

se

adaptilao

na hladnodtt.

0vt-t

zimu

pochlosinl

tesko.

No,

ipal< mi

je

ne5t<l

laksc nego sto

je

bilo

p|oslc gocline

u

Ba-

njaluci...

io

je

5.

ili

6, januat

1995.

gotlinc.

Pottovo

su

doili

p0

mene

'

Voze

me

u

cctitai'

Doboja,

tt

zgracht

njihove opcrativtle

grupe.

306



n

)Ll1i{or/I.c

-

DMEA

Moln totAlKo

,,BosNo

Llvode me u

poznzltu

plostoriju.

U

njoj

jectan

nrajor

u detniikoj

unifolmi

i

jedan sleclovjeian

iovjek. ielav

potpuno.

Na

nosll

mu

naoiale

sa

jakom

clioptrijom.

l'}t'edstavlja

mi

se

liao Adil

Medii.

Ilukujemo

se.

Prvi

puta

nakon

vi5e

ocl

godinu

i po

clana

rukujcnr

se s

naiim iovjel<oni. Poclsjeia

me ko

je.

Sjedam

ga

sc.

Negdje

pLcd

lat

smo

se bili

upoznali

u

lakta-

Sinra.

Tada

je

bio

laclio

magistarski lad.

Nisam

ga

bio

zaboravio.

Sacla

ladi u MEITHAMETLT Banjaluka.

0n

mi

1e,\urie,

poslao

posljeclnji

paket.

Sapde

mi

cta

ga

je

nvlao r zit to zamolio

Salirn Sabii

iz

Zagreba. Ne

moZe

govoriti

ofvoleno. Uz

nas

je

majol

sve

vlijeme.

Obeiava

rni cla ie

posjetiti

loclake

i

prijateljc

u

Zagrebu, Salima

Sabida,

,zimaKaramehme-

dovida,

Ahmeta Ikanoviia,

Ser4tr

Onrcrba5iia,

Hanu,

Sakiba,

Muniba.

Poslaie mi

jo5 jeclan

paket.

Govoli

rni

cla

postoje

doble

Sanse

da

docle

do

moje

lzrzmjene,

rla

buclen

osloboclen...

Itastali

sm0

se.

Ponovo

sam

u

ieliji.

Zaitovoljan sanr,

Zatodeniku tako

malo treba

pa

cta bucle zadovoijan.

Topao

poglect i topla lijed

besklajno

vri.jecle.

LeZirn

na

svome

leZi5tu.

Ilaznri5ljam

o svojoj,

o

na5oj

opot'oj

boS-

njadkoj

sudbirl.

LI

rnislinra

mi

otac, babo

rahmetli,

Iblahimbeg Ajanovii.

Komunisti, Boinjaci,

dankolizi

velikoslpski

ga

izvLijectali,

odr,rzeli

mu

pet

kuia,

gotovo

hiljac[r

ctunuma

zenlje,

ali

ga

nisu uni5tili.

Nisu

uni5tili

njegovo

clostojansfvo.

Nisu

r.rspjeli

sojsuzi.

Ostao

jc

sa

nanlir,

sa

defvet'o

cljecc,

gotovo

u bijcdi,

ali

u dostojansh.u,.,

Zivcr

se

sjciam

lci<o

je

nas

nrlacler,

pcctescrtih

-

Sezclesetih

gorLirut

zao-

kupila

irleolo5ka incloktrinacija komunistickog

LeZinrir

koji

je

bio u

sluZbi

velikoslpskc

iclcologijc.

I

komurrizam

i

Jugoslavija...

Jugosliwija

je

bila

sarrro

nonrirvtcija, nu,iv

za

sve Sto

sc

moglo podvesti

pocl

zajednicki

niu-

ivnik

velikoslpsl<e ideologije...

Kao mlacl i

ja

sam bio otrovan,

z',rr,cr[en.

Cesto sam

se

s babom

rah-

metli

plepirao

o

politici.

Nisnro se slagali.

Oponirao

sam

rnu,

a on bole-

stan,

gotovo

nepokletan

ol<r'enuo

bi stolicu

na

kojoj

je

bio

sjedio

i

ponovo

sjco

na

njrt,

oklentrvii

nii

lecta,

prestajuii

da

se

plcpile

sri

mrlon,

"otr'o-

vaniilr"

juno5om...

Krc'mlad

t

.1ir

siut

btcr

oLror,trn,

zavcdcn

307



llro

sani

clt,Lxr .Stn,

[,uZliiv

Prcllul

nlcmll,

f)fcuiil

lorlil.ellrnrn

-

E

o5\g-'t

t{E\c'

EE

O14\n

Tek

precl

njegovu

smrt spoznao sam

istine o

kojirna

mi

je

pridao.

Spoznao

sam

cla

je

bio

u

svenu

u

pravu.

Imao

sam

iclju

da

mu

sve

t0

kai,em,

cta

mu

pnrZinr

nrku,

Bb

sam dobal

sin,

pailjiv prema

njemu,

prema

roditeljima. Nilcrcla

nisam

imao

nikakvih

sukoba, osini

tih icleolo-

Skih

jo5

r,r

lanoj

mlactosti

sa

17-18 godina. Nije

bilo

prilike

da

razgo-

varamo

o

tome

jcl ja

sam

precl

oio,u smlt

Zivio

sa

porodicom

tt Sara-

jewr...

0tac

jc

uniro

1973.

gocline.

Sada,

ktcta

se

sjeiam

oca

raltmetli,

sjedam

se cluga,

ledinoga

chrga

plema

njernu, izvinjenja

za

jogunastost

i

priznanjtt

da

je

u

svenll

bio

u

prawr...

BIO SI U PRAVU

OCE

Koliko

dovjeku

treba da

istinu spozna,

koliko snage,

koliko dlrha?

U

sebi,

u

poklet;u

svome,

koliko

vremena

mu treba

da

krug

magicni

zat,von,

na obzorju

Zivota

znak

da

prodita,

slikr-r

postojanja

da

u

sebi

od

sebe samog

stvori?

Bio si u

pravu

ode

ito

mlade

mi

griiehe

ukori...

Koliko dovjeku

tleba

da othrije

tajnu,

l<oliko

sudbina

u

sebi

samom

da

zatecen

spozna,

kada

sve

prode,

kad sve

se

smiri,

u

vremena

neha

pozna,

kad

kao majka

dobra,

majcinim srcem 5to

pra5ta,

sunce

nam

opet se

nasmje5i?

Bio si u

pravu

ode

i

to

mi

sazuanje

sada

uspomene

gorke

tje5i...

308



AjAs{ot/tc

-

D'&sGq

e{o:tA

MnlKo

EoSNo

Koliko

dovjeku

treba

od

mraka

do

zvtjezda,

koliko

vjere,

samopouzdanja?

Iz

koliko rijeci

opomene

treba,

iz

sjemena roditeljske

molbe,

da

nikne

cvijet

pokajanja?

Nazad vi5e

ne

mogu

po

opomenu

tvoju,

po

rijedi

tvoje...

Ispred

su

i vode

me

obojene

davnim

mladalackim podozrenjem,

ka

istini,

ka

vjeri i nadi,

da

se

ogrnem sudbinom

i njima,

amanetom

tvojim,

a

svojim

isku5enjem.

Iz

tvojih rijeci

opomene

tada

nije

nikla

ni

sumnja

ni

bunt,

a

kamoli

da

je

niklo

cvijeie...

... Iz

rijeci

tvojih

tugu

Sto

zrcali5e,

Sto

bijahu nagovjeStaj

patnje,

ali

i

njenog

deda,

zasluZene

sreie...

Jednom,

kad

sve

ovo

prode

i kada

nebo

bude

nisko,

a dan

obojen

pepeljastom

tugom,

napisaiu

stihove

molbe

sjetne

u

nekom

tuZnom

glazbenom

molu,

kitnjastim

slovom

Sto

srce

ga

kiti

u

svome

nijemom

i

pokornorn bolu.

309



i ('Usora)

-

EOSN4

'l

Za

oprost

iu

te

molit'

ode

i

samo

pred

milosnim Bogom

i mezarom

tvojim

ponizno

pognut

iu

glal'u...

Smiren

fatihom

iz

srca

ponosan

iu

reii:

..

RAHMtrT

DUSI

NEK'

TI

JE OdE,

U SVEMU SI

BIO

U

PRAVU..."

I vidjet iu te ode,

kao

i

sada

5to

te vidim.

Osmijeh

tvoj

i

strog

i

blag

u

isti

tren...

Osjetit'

iu i

srcem

i okom

i

duti

rijedi

tvoje...

One

su tek

sada

vodilja

mi

prava,

poriva

mojih

ljudskih

i

htijenja...

Odinskim

glasom

ponovo

ie5

reii:

"...Ztvor

sE

SINE NE

ODUZIMA,

VEC

SMRCU

NASOM

SAMO

MIJENJA..."

310



lrfan

AJA^{A/tC

-

'D'W.A

9,{OJA nmlKo

E05NO

111r'intio

sam

i

ch'ugi

paket MERHAME'IA

Banjaltrka 13.

febluara

fptfi

goctirre.

U

paketu

bttrek,

zeljarica

i

slatka

pita

"rltZica". U

pal<etu

prilidno puno

mesnilt

konzewi,

mlijeka

u

pt'altu,

iedera,

sokova.

Sve

mi

je jako

cloblo

doSlo

s obzirom

na to cla sam se

lijeiio

ocl

tuberku-

Ioze,

tla

mi

je

trebala bolja

i

jaia

ishrana.

No i

pored

toga

ispostih

clo

Bajranra

17

danir

llarnazann. Nisam

taino

znao

vaktiju.

Pretpostavljao

sam

kacla

je

akSam,

iftar,

clo

kada

je

sehur.

Ilaspoleclivao

sam

hranu

za

sehrrr,

za

iftar'.Imam

plavi

nijet

za

post.

Molim

se

Bogu... Nikada

nedu

zaboraviti

tih

17 ctana

posta. To

mi

je

bio

najljep5i

Ramazan u

Zivottt...

Tih

dana

Panto

je

bio

premje5ten

tra

dlugtt

dr.rZnost

i

vi5e mi

nije

ulazio u deliju...

Krajcm

febt'uat'a

posjeiuje me

Cleni

kriZ.

Delcgat se

zove Bertrand

Levlat

a

prevoditelj

je

iz

Bnrjaluke.

Zove

se

Bolis.

Korektan

je

r.r

prevo-

clenju...

Gospodiri

Levrat mi

govoli

cla Crvctii kliZ

ladi

na mojoj riamjeni, ali

cla

nema

plesuclan

uticiij.

U

mome

sluiaju

se

radi

o

posebnoj

pogodbi

izmeclu

irglesolske

i naSe, bo5njaike

stratre.

tllivaju

mi nacttt,

podgri-

javaju

je.

Drago mi

je

makar cta sam ctobio

poruke

od

svojih,

da

im

mogu

poslati

svoje...

Stalno

sailr u samici.

Na

Setnju

me ne

izvocte, a

tako

bi

mi

cloblo

bilo

cta

povlcneno

zbog

bolesti

izacfum

na

disti

urek...

DluZim

se

sim

sa

sobom. Stalno

snm u n'rislima

i

sa

svojirnrq sa

Bosnom,

sa

Nii5im

bor-

cima.

Rat

traje. Nismo

slomljeni,

tiisnto nestali otiako

kako nam

je

to

Zelio, kako nam

je

to pledvidio zlodinac Radovau

Karucliii

Sigurati sam

da

iemo

izclriati,

cla smo

jitii

iz

tlana

u

dan.

Mi

jail,

a clu5mani

nam

sve

slabiji. 0sjeiam da icnro

se

konsolidiL-a:ti,

z,bliliti, sloZiti, ujediniti,

da

demo

se

vratiti

sebi...

A

bili

smo

gotovo precl

nestankom,

plecl

asinrilacijom,

prect

umiran-

311

Mi.1adi,

Lr

duSmani

Il011l cSVe

slabili



'l'16lr

sltcr

.sc

rrz

Boijn

lrrnoci

u

znr

lnji

cln.s,

rr

zadnjoj

lrrtlict

Do6oj

(A-tora)

-

EOS\,-LT t{'

jcm.

Lr

povijesti

su se

narodi

lactali, irvjeli

stoljecima,

ali

i

umirali,

nesta-

jali

pod

piltiskom,

po(l

jannonr dlugih

naloda.

Tako

je

bilo

zapisano

i

nnma.

'l'r'gli

snio se

uz Boiju

pomoi

u

zadnji iits,

u

zaclr\oj

plilici...

Bolno, mudeniiki, ali opstaiemo, uz

visoku cijcnu.

Zivo

se sjeiam

juna

1991.

godine.

Sa

0sniationt

Bt'kom

sam

i5ao

u

sluZbentr

posjetlr naSim

ogratrcinta, ogt'ancima

SDA

na Kosolu.

Domadin

nam

je

bio dL.

Numan

Balii.

U

toj pLilici

obiSli

smo

i Ibrahima

Rugoru

i

njegove

suractnikc

u

Pri5tini.

Pretlsjeclnik

ogt'anka

SDA

iz Draga5a

rta

Kosol.u

(viSe

mu

sc

ne

sjedam

imeti;)

bio

je jako uporan

da posjetimo

i Draga5. U

toj kosovskoj opiini

tra

sjcvet'nittr

obroncima

planine

Sare

Zive

Golanci.

To im

je

clomicihio

ime. Inaie, u

tiacionalno smislu

osjeda-

ju

se

Bo5njacima.

Govore

specifiinim

bosattsko-makeclonskim

jezikom.

Na

malom su

prostoru,

okrttZeni

stt Makedorlcinta,

Nbancima,

Srbima,

Tulcinta,

Bolnjacinra.

Vt'lo stt

poclloini

asimilaciji,

posebno

albanskoj...

Posjetili smo

Dlaga5 i ltcstelicu.

Ilestelica

je

vcliko

selo tt opiini

Dra-

gai

na obroncima

Sale,

Tipidno

planinsl<0, stoiat'sko.

Veliki

bloj

muika-

raca.

je

u

peialbi.

Iloznati su

i

kao

dobri

poslastiiari...

Do5li smo

nentrj:rvljeni.

Bio sam

mab

i ljr-rt

na

ctomaiine

5to

folsiraju

posjet

Restelici al<o

lanije

nije

najavljet].

No,

pogt'ije5io

sanr.

Dok

smo tl

zbornici

osr]ovne

Skole odliaii

sastartak sa

mjesnim odbolom

SDA,

za

15

minuta,

u

holu

Skole

sc

ctozivatijenl,

skr-rpilo

pLeko

500

llestelidana.

Trai.ili su

cla

int

se obt'atimo

i

to

smo udinili.

Govolili

smo

im

nadahnr"tto

Numan

Balii,

0srnan

Brka

i

ja...

Dok sant

im

govorio, gladio sanr

misittt

iizritt',

poantlt,

zal<taj

govora.

Govorio

sam

0 bo5njaikim

ttacionalninl

osobenostinta,

o

genocidima

nad BoSnjacinta,

0

nastojaniina

svih

koji

nas

oktuiujlt

cla

nas

progrrtaju,

stope

sa

S0b0n1,

cla

nas

ncstatre. Covol'io

San.]

veona rtadahnuto,

tak

i

teatralno

s

namjeront

cla

postignem

ito

llolji

efekt...

A onda

iz chrbine Skolskog

hola

duo

sam

neki

tih,

pa

sve

jadi

i

jadi,

gotovo

veliiansfven

huk.., Tiho, pa sve

jade

ijade

se

dulo,

sve vi5e

ljudi

.)tz



NAfu{Ar)rc

-

DMEL

MotA

e.&JKo

,tsosNo

je

preuzimalo,

u

horu ponavljalo,

clok

se nije

cijeli

Skolski

hol

orio od

gnmoglasnog povika mu5kalaca,

stalih

i

mladih:

MI

SMO MUSLIMANI,

MI

SMO MUSTIMANI,

MI

SMO MUSLIMANI...

Tako

smo

budili

zaspale

Bosnjake,

tako

su se

Bosnjaci

budili i warnli

sebi i

svojim

plactjeclovskim

kolijenima...

STEEAK,

KATIIEN'ZNAK

A

kamen

Suti

Sutnjom

lednom...

Koliko

samo

glazbe

u toj

Sutnji

i

pjesme

u

kamenu

tople,

snene...

Na zeml.ji

ostavljen

postojan

kamen,

leden,

tvrd

o

zeml.ji

prida

pridu

dugovjeku.

Koliko

pride

kamene,

dedne

o zemlji,

o

vremenu,

o doyjeku...

Na zemlji

ostavJ.jen

steiak

kameni,

na

zemlji

ostavljena

prida

davna...

Dotidem

rlkom

kamen,

djedovski

znak

i

slu5am

kako zemlji

se

vraia,

u

zemlju

"

::-:t.

prida

uranja...

Slu5am,

u

sebe

upijam

poruku

djedovsku,

tih kameni glas.

U

sebi

ga

dujem,

u

meni

stol.jeia

iume,

povijest

boBnjadka sl.avna odzvanja.

ivll

6MO

MUSLIMANI

313



i

('Lsoro)

-

EOSNL I

Dok Suti Sutnja

mudra, skamenjena,

kamenom

Sto

ju je

predak

nam davni

BOGUMIL

rekao,

stedak se

kameni,

glas

diedovski,

slobodarski

znak

o zemlji

i

nama

u

svijesti

naSoj

ponovo

stekao...

Na

zemlji, u

meni, kameni

leden

glas

vjetrom

me

iz

sebe

u sebe

uvija...

Sutnjom

se

nijemom,

kamenom,

Skrtom,

o

zemlji

pjeva pjesma

sama...

Pridom

se

davnom,

ledenom,

twdom,

zemlla mi

mati

kroz

mene,

kroz steiak

kamen'

toplinom

biagom

prolama...

@{3

-6')

G}

3t4



lrfan

f195L{}/1C

-

t[o]A frt41Ko EoSNo

bei

sam u aprilu

mjesecu 1995. godine. Bolestan sam. Redovno,

7/svakoctnevno

uzimam

terapiju,

lijeiim

tr.rberkulozr.r p1u6a. Prije

l5-ak

dana

posjetio

me

bio

jedan

mladi

ljekar.

Samo smo

ruzgovaruIi.

fraZe nri

da

napredujem

sa

lijeienjem.

Vicli se

to,kaie,

na

licu,

na

podoi-

njacima.

Vjenrjem mu,

nloram...

Vei

dva

mjeseca me

ne

posjeiuje

Crueni

k'iZ.

Kolika

li de

biti

nova

paLtza,

koliko

clugo du

ih

opet iektti...

Samica

me

gotovo

smoZctila.

Sa-

moda,

samoca,

ti5ina,

besane

nodi...

Ne

tuku

me

vec

dugo. Srpske

ietnidke

vlasti

l'jerovatno

su

zabrarile

da se ietnici

iZivljavaju

na meni. Zmju

da bolujem

tuberkulozu,

da

se

lijedim

rr deliji.

DrZe

me kao

clZokera

radi povoljne rumjene...

Juder

su

u

deliju

u51i

novi

detnidki

oficili.

Ne zagledam ih. Ne

diZem

se

kada

udu.

Doili

da

vide

Ajanovida,

da

vicle kako

je

fiziiki propao,

cla

se

nasladuju...

Vide

h'aj

mene

papir

i

olovku.

Pitaju me

Sto

to

piSem.

-

Pi5em

sva5ta

-

odgovaram im,

-

sve

Sto

mi

padne

na

pamet...

-

Kojim

jezikom

pi5e5...

-

pitaju

me.

-

Bosanskim, kojirri

ir,r drr,rgim. To

mijc

maternji

jezik...-

odgovaram

im.

-

frako bosanskim

-

pitaju

me.

-

Nema

bosanskog

jezika.Ima

samo

srpski

jezik,

hnatski

jezik.

Bosanskog

nema...

-

Ima, itekako

ima

-

oclgovaram

im.

-

I hrvatski i

srpski

jezik

iznil,Ji

su

iz

bosatiskog

jezika.

Bosanski

iezik

je

izraz naciotralnog identiteta

nas

Bo5rrjaka

i na5e

bosanske

clrLaye.

Mi,

Bo5njaci

i

muslimani

i

pravoslavci

i

katolici, govorimo

jednim

jezikom,

i

to potpuno

istim.

0d

Janje

cto

Kla-

du5e,

do lastve

kod

Tlebinja.

Na

plostoru

dana5nje

Hrvatske govori

se

pet

jezila,

bolje

reieno

pet

lazliiitilt

dijalekata.

tsti

sludaj

je

i

sa

Srbijom.

I lrvnlskr

i

orpslc.lezik

izrukli

sLr

rz

bosanskog

lezika

315



,

(lJsorQ -

EOS

iA

I

t{EqCEEO'n^4.

Posebno sa Srbijom.

Vi u Srbiji

Lr svonre sryskom

jeziku

nemate

ni na-

josnovnije rijedi

putem kojih

se

u

svakoclnevnom

Zivotu izdiiete

od

stoke

u

stajama.

Preci

sr.r

vam,

ort

kojih

bi ste

trebali

da

nauiite

jezik,

spavali

na

slami.

Zato

i imaju

u

svom

lijedniku

iijed

slama.

Dmge rijeii,

koje

bi

ih

izdizale iznad

slame,

iznact stoke, nisu

ni imali.

Uzeli su

ih

ocl

nas.

Na 5to dete

vi

veieras ledi?

-

pitam

jednog

ocl

ietnidkih

oficila.

Cetnik Suti,

ne

octgovara...-

Na

DUSnf

-

r'ekoh

mu. A

dija

je

to

rijei?

Je

li Lijei srpskog

jezillla?

Sto ce5

ptostrijeti

na duiek?

-

pitam

ga

dal)e...

Cetnik Suti, ne octgovara...-

C,qn5,qt

6e5

plostrijeti

- pomaZem

mu.

-

Hryat

bi

rekao

plahtu.

Sto

ie5

staviti

na

iarsaf, a

pod

glavu?

-

pitam

ietnidkog

oficira

i

ne

dekam odgovor,

jer

je

z,anijemio,

zajeclno

sa

svojom brati-

jom... -

JASTUK

6ei

staviti, Cila

1e

to Lijed?

Je

li

srpska?

Cime de5 se

pokliti

veieras?

JORGAN0M,

ailjaje

to Lijed?

I

sve dei

to uraditi uz svjetlost sa

FENJERA. A

iija

je

to rijei?

Je

li

srpska? Sutra

kad

ustane5,

otvorit

de5

Qekoh

rnu,

cnsuu

i

umiri

de5

se. Obrisat

ie5 se PESKIR0M.

Zatimces

popiti

KAHVLT

pa

3tn,

sa SncnRom, sjecleii

na Sniryt,

nogana na iltlmu...

I iesma

i

pe5kir',

bude

da

kahva,

5efer,

i

sefija

i

iilim

nisu

srpske

lijeii,

nemate

ih

u

svome

vok-

bude

abularu,

rijeiniku

-

rekoh mu,

pa

Sta, br.rcle

cla bucle. Sigulan

san'r

da

je

bio sam

ili

sa

nilaclim

detnicima

da bi

me, iuvSi oru

neprikosnovenu

istinu,

pletukao.

0vako u

dlu5hu ostalih

visokih

oficira

ostao

je

bez

rijedi.

Nije, meclutim,

prijatelj

mu,

kolega do

njega,

koji

mi

poviSenim

tonom,

ofvaraju(i

vrata

delije,

clobaci:

-

Ti

deS,

Ajanoviiu,

biti

ili

debelo

razmijenjen

u

naiu

korist, ili de5

iekati sami

l<raj ruta, ili

ga

nedeS

nikada

ni

doiekati.

3t6



1

4rANO/IC

MojA ivL4jKo

Eos\{o

ZABKANILI

SU

BILI

SVE STO JE

NASE

I

Zabraniii

su

nam

bili

IME

djedovsko, BOSN.IaCKO,

jer

ime na5e

iz

Bosne

izvte,

jer

ono

Bosnu

nam majku

Zivom

i

postojanom

cini

u

nama,

jer

BOSNA

JE

MAJKA

I

IMENU

na5em,

jer

time

i

Bosnu

ZABRANJUJU,

ubijaju

je

mudki,

bez

srama...

Jer

njima Bosna

smeta,

bri5u

je

i

time s

njenoga

mjesta

na

kome

kao

simbol

suZivota

Zivi

tisui

ljeta,

kao

OPOMtrNA,

slika

patnje

i

prkosa,

kao

bajka i kao iSTINA

SVETA.

Zabranili

su

nam

bili

JEZIK

pod

imenom

didnim

BOSANSKIM,

jer

i

jezik

na5

BOSNU nam majku

Zivom

i

postojanom

dini u

nama.

Svojim

ga

nazva5e

imenom,

u

svoj

ga

jezlk

prometnude

i

nama

ga

mudki

pod

imenom

svojim,

paganskim

silom

nametnuie...

3t7



-

EOSA@ 1

Jezik

svoj

paganski

kitnjastim

oplemeniSe

ruhom,

uresi3e

zadah

svoj,

jezikom

na5im

k'o

pjesma

dto

je,

k'o

jutarnji

ptidiji

poj...

Od

djece na5e

i

od nas samih

POVIJEST

na5u

sakri5e

svijetlu,

Stit

i

sablju

ljutu,

plamenu,

Sto

poklid

slobodarski

krvlju

i

znojem,

kao

putokaz za

buduinost

ispisa5e

na zemlji,

na vodi,

na

steiku

twdu

kamenu.

I POVIJES'I

nam

sakriSe,

knjigu

mudru, baklju

svijetlu,

5to buduinost

sobom osvjetljava...

Kroz

mrak

da

lutamo,

da

ne slijedimo

ideale

svete,

5to

POVIJEST

ih kao

nauk

zavjeBtava...

Bez POVIJESTI

svoje,

simbola

svjetlih,

slijedimo

lail,

gazimo

bespuia...

Niko

smo

i

niSta bez

korijena

svoga,

bez

domoljubnog

nadahnuia...

3tB



-

,tsos\g_

1

Zabranili

su nam

bili

JEZIK

pod

imenom

dicnim

BOSANSKIM,

aI'prkos

naS

tvrdi,

opori,

5to tinja5e

nam

u

du5i,

k'o

ugarak

s djedovskog

ognjiSta,

JEZIKOM

BOSANSKIM

evo opet zbori.

Zalismo

mu klicu

uleZanu

mukom

svojom

u

zemlji

posnoj,

bosanskoj...

I

JEZIK nam

BOSANSKI

nad

evo

opet

polahko

nide,

iz

du5e

nam

se

napaja,

u dahu

nam

welom rudi,

iz

srca

oslobodenog

raste,

cvjeta,

iz

djedijeg

kliktaja,

iz

oslobodenog

duha,

iz

slobodnih

grudi...

ilI

Sakrili

su

nam

bili POVIJEST,

uditeljicu Livota,

nauk,

putokaz,

opomenu

ljutu,

aI'

zabot:avili

su,

ili nikad nisu

znali,

da

POVIJEST prava

ISTINITA

samo

pu5kom

i

srcem se

piSe,

bitkama

slavnim,

pobjedama,

af

i kobnim

stratiStima,

Sehidskim mezarjima...

-/')

J/A

t" /,-/

oa

6'

320



lrfan Al:a9{0/1C

-

MolA

ev{A-tKo

EoSNo

Djelom

i

okom,

rukama

na5im

pi5e

je

i ljiljan

cvijeie

i zalo

se

kunemo

Bosnom majkom

da

nikada, nikada

vi5e

tudin nam POVIJEST

pisati ne6e.

TV

Zabranili

su

nam

bili,

sakrili

su

nam

bili,

sve

Sto

je

BOSANSKO,

sve

Sto

je

eOSN,lACrO,

sve Sto

Bosnu

Bosnom

dini...

Uni5tit'

su htjeli

narod

jedan

cijeli...

Al'

duh

i

vjeru

ubili

nam

nisu...

Uni5titi

nisu

mogli

najwijednlje

blago

naSe...

Umiestoda"NESTANU"

Bo5njaci

se

probudiSe,

NASTASE...

Mi

Bodnjaci

k'o

trava

smo bosanska,

posna,

al'

krepka

i

prkosna...

Sto

nus

kosa

vi5e

kosi,

Sto

nas

du3man

vi5e

gazi

i

sudbina

gorka

tladi,

u

korijenu

svom

stasamo,

sve

smo

postojaniji,

sve smo

jadi...

12t



i

(usorQ -

EO5A01

I

t{Eqc'EEo't)'tA-tL

ec sam u

julu

mjesecu

1995.

godine.

Svi

dani su

mi

gotovo

isti.

U

samici

se

ni5ta

ne

dogacta. Izvan

samice,

u

knrgu

zatvola,

oko

hangara, meclutirn,

sve

je

vi5e

i

viSe glasova,

sve

jc

vi5e

ivi5e

vozila.

Meclu

detnicima se

osjefa

llevoz . Cujem

jc,

clopile

mi

clo

u5iju.

Viclim

je

ru

licima

detnika, straiara Sto

mi urlose hranu.

0sjeda

im se nezactovoljstvo,

defetizam, clemolalisanost

na licima, vidi

se

u

pokletu...

Jerlnog

clana,

iznenada,Lt

klr,rgr,r

zavlulaveselje,

slavlje.

Puca

se,

pjeva,

Senluii. Cujem ietnike.

Pominju Slebrenicu. Cujem

lvrko

govore

o

zaw-

Setku

rata.

I

ja

bih

volio

da

je

ltaj

ntta, ah

da

nije kraj

Bosni

i

Helce-

govini.

Neruira me

njihova

lactost, njihovo

slavlje.

Ako

se

oni

lactuju,

na5i

bi

morali

da

tugirju. Iz

ovog

veselja

i

pone5to Lijeii koje

sam

mogao

raz-

afuati

za\<ljudujem

da

je

Sreblenica

pala.

Kao

da

inr

je

to

bio

krajnji

cilj,

Dro.q13n1g1

pa

zauzimarijem

srebrenicc

oiekujr,t

l<ritj nta, ili

rnoZtla misle da dc na5i

r

beskLrcnici

borci

poloZiti

oruZje

nakon

pada

Slebrenicc.

Jr-ili

je

mjesec,

it

meui

se

sada

su

slce

lecli

od

tuge za

Srebrenicom,

Slcbrenica

je

jeclan

od

na5ih bo5nja-

Srbi

dkih,

bosanskih

simbola...

Medutim, nije

pro5lo

ctugo

vlenrerla

pa

cla

podctkom avgusta ir-rjem

i

sasvim

dlugaiije

tonove

od

slavljenidkih. Sada

mi clo

delije

dopire

uzne-

milavajuii Zagor, kr.rknjrya detnika. Spominju

kot'iclor, sponturju

mjesto

5e51ije,

Deruentu,

Modridu,

tlaktore, izbjeglicc. U ovoj

plidi

o

kolidoru

osjedam

njihovrr

tugu i Lalos|

Nc

mogu,

metlutim da tlokuiim

o demu

se

racli, za5to

pominju kolidor,

izbjeglice, tlaktore...

Tek kasnije

6u

sve

povezati i

saznati istinu da

jc

pala tzv.

"Republika

srpska

klajina",

da su

izbjcglice Slbi

iz

Klajine,

Like,

Banije

i Korclutia,

da

se

ponavlja

izbjeglitka,

plognaniika

slika

iz

podetka rata, itli da

su

tuloge

promijenjene.

Prognanici i

beskufnici

sacla su Slbi, oni

isti

koji

su

proganjali

druge da

bi

stvolili

"Veliku

Srbiju"...

Ima, ima

pravcle

...

I{r'ajem

jvla

1995.

godine

prli put

mi za

rudak

unosc i mnogo

slanine,

pomije5ane

sa

grahom. Morarn jesti.

Guranr

kaiikcim

ispred

sebe

slaninu

JZZ



lrfan

fl|A\{C/IC

-

DMEA'fu,tojA

tUAlKo EoS\o

a

kusam

grah.

Na

la'aju

je

ostala slanina u

polciji.

Donose mi

vecenr,

leitt,

soiivicu

(Vcc

vi5e

od

godinu

dana jeclem samo

glah

za

ru(ak,

a

le&r ztt

vedem.

Sleia

imam koruen'e

0d

MERHAMETA.

Njima pobolj5a-

vam

ishranu

uz

reclovnu telapiju plotiv

tubelkuloze).

Kzrcla unose

obiok

tr delijtr,

tadavrahju plaznu polciju

od

prethodnog

obroka.

Tako

i

sada

ruzimaju

porciju

ali

u

porciji

sva slanina

Sto

su

mi

je

poslali

za

ludak

sa

grahom.

Sutraclan

mi

unose

nrdak. U

polciji,

iini mi

se,

ona

ista

slanina,

sa

jo5

ctoclatnom.

Puna polcija

slanine

stoji

mi

kodleia;ja,

ispod

nogu...

Opet

kvasim korice

knrha

i

jeclem

ih

kao

dodatak

kruhu koji

sam

bio

clobio za rtt(.ak

lrz slaninr,r.

0tvaram

konzenu...

Naveier mi

unose

1e6u.

StraZant kaZem

da 6u Stlajkovati

glactu

ako

mi

i

dalje

nastiwe slati

slarrinu

za ru(ak.

Cetnik

nri

bezobrazno

orlgovara:

-

Slaninom

se

ctoblo

lijedi

nrbeLkrioza...

Stttra,

mecltttim,

i naleclnih

ctana

nisu

mi

vi5e

slali

slanintr...

;7n

o5ao

je

i septembar mjesec

1995.

gocline,

i to

sasvim neobiino.

N+.

iii

5.

septcmbra dujeni

avione. Visoko

su iznacl Doboja. Klule

.

NiSta

neobiino.

iujem ih

svo

vlijenre

dok

sam

u

zatoieniStvLr.

0djeclnom,

u sekunclu,

clvije,

zagmi

avion

u

niskom

letu, a

oncla se

zatn

zastra5u-

juda

detonacija.

Ubrzo,

nakon

5-10

minuta,

clnrga,

trcia,

defvrta. Doh<lj

je

bombalcliran. Pitam

se

ko

je

to

udinio,

iiji su

avioni???

Sutlaclan

sam

sazrlao

tta

su

to

bili

avioni NATO-a,

cla

su razolili neka

detniika postlojenja

na

Becnju,

kasarnu

u

Miljkovcu, telcvizijske

repeti-

tore i

druge

objckte.

Cujem

tn

u ieliji.

0

tome

ietnici lleruozno priiaju...

Nakon

7-8

dana,

bio

jc,

mislim, 12.

septembar

1995. godine,

iujem

Zagor

oko

samice, na

klugu zatttora.

Cetnici izvode zarobljenike.

Prema

gotovo

grobnoj

ti5ini

koja

je

zavlirdiia

nakon

ovog iznenadnog

izvoclcnja,

iseljzwanja

zafvorenika,

zakljutio

sam

cla

sam

u

hangarima

ostao

pot-

Odlc-clnc.ni,

u

"sekLrndu,

c.lvije,

zngnni

avion u

niskom let.u

-)

z

-')



U

dvori$LLr

sreiern

i

nate

zaroblenike

iz

Crapske

-

EOS1'@. I

q.l,i

puno

sam.

0d B-12

sahata,

ni5ta

nisam

iuo

iz kluga zafvola

osim

zas-

tla5ujude ti5ine

moje

samice.

Da

li

su

me

zaboravili

ili

su

me

namjerno

ostavili

samog

u hanganr,

Molim

se Bogu... U

12

sahati

iznenada,

u

jed-

noj

sekundi

dujem

zastla5ujudi

zluk

niskoletedeg

aviona

i

detonacijr"r

koja me

iznad lei,iita

izdiZe

vi5e

od

pola

metra.

Hatigar

je

pogocten

av-

ionskom bombom.

Bomba

je

pala

na

preckiji

otvoreni dio

ltangara, na

nadstre$nicu

ltangar-a ispocl koje

su bila

palkilana

detniika

vozila.

Cijeli

hangar

je

pod

jednim

krovom.

NATO

avion

pogoclio

je

prednji

dio

han-

gata,

tL

ja

sam bio

zatvoren

u

straZnjem,

zafvol'enom, ozidanom dijelu.

Imao sam

sreiu.

PreZivio

sam. Nakon 1,5

sahat

ir.rjem

ietnike.

Vidu

is-

pred

ielije:

-

Jesi

li

Ziv?"

-

Ziv sam

-

oclgovaram

im.

Poku5avaju

rla

otvot'e

wata

cruIiie.

Nemaju

kljr.rda,

paih ruvaljuju

pajselima i metalnim

polugama.

Trai,e da odmali

podem

sa

njima. DiZem

se

i

spremam. Sve

moje

sfvari

ostajtr u

6eliji.

Kaiu

mi

da

6e

naknadno clodi

po

njih.

Ne

mogu

da

iclem, nemam

snage,

kondicije.

Ictemo

pje5ke

prema

uSiu

llsole

u

Bosnu.

klemo

jo5

bliZe

na5im

linijama.

Vuku

me. Spotiiem se,

Itemam daha.

Nakon

otplilike

800

metala

skredemo

lijevo

u

jedmr

od

kuda ltz

rijeku

Bostiu.

Kuda

je

velika,

prostrana,

Iznad

prizemlja

su ctvije

etaie

i potklovlje. To

naselje

zove

se

Vila. U

clvoriStu

sredem

i na5e

zarobljenike

iz

Grapske.

Cujem

kako razgovaraju, oslovljavajr.r

se.

Jednom

je

prezime Hibi6 ili

Hidid.

Drtt-

gi

se

zove Faruk...

Podosta ima

i

njihovih sLpskih

zatvot'enika.

Potiio

sam

bio sa sobom

svesku

sa

zabilje5kama

i stihovima

i

joS

ne5to od

zabillei,aka

na oclvo-

jenim

papirima.

Sve

mi

octuzima

detnik

Miorh'ag

Triputrovid,

zvani

(kalia.

Saznao

san

kasnije

da

je

iz

Gostovi6a

kott

Zavicloviia.

Nakon

sahat-ilva,

clonose

mi i moje liine

stvari

kojc

su

lrile ostale

u

hangant. 0dvocle

nre

na drtrgi

kat

lmde,

clok

mi nawat^podrttmske

bZionice stavljaju

ieliezne

le5etke...

Poporlne

ie,

moicLa

17

iIi

17,30.0pet

se

duju

avioni. Visoko

su.

Cuju

1Z+



lrfan

AJ'A9{s/tC

-

ev{ojA

toWKo

E]SNQ

se

i

tetniiki

topovi.

Gaclaju

avione. Cini

se

bezuspje5no. Sve

tlaje

oko

pola

sahata

i

naklatko

vlada

mir.

To

je

bilo

izvidanje

aviona

NATO-a...

Oko

18

sahati

u

razmacima

0d

po

nekoliko

minuta

8 aviona

je

u

bri5u6im

letovima

uz

zastraiujuie zrukove nadletjelo

kufu

u

kojoj

se

nalazimo. Prozori

ofvoreni

zbog

detonacija.

Cetnici

bezglavobjeie

rnniie

etale,

trale

skloniSta,

a

cletonacije

parajr.r

nebo,

bombe

nr5e, spaljuju

sve

pod

sobonr. Tako

su avioni

NAT0-a

sravnili

sa

zemljom vojni zafvor

USO-

RA,

poznatiji

kao

muiili5te HANGARI

u

Doboju...

Usplahileni

i

upla5eni detnici se

vrafaju na kat

gdje

sam ostao

pot-

puno

sam... Sutim i likujem u

sebi.

I

u srcu

i

u duii

mi

golemo,

pre-

golemo

zactovoljstvo...

Trr,

na Vili

ostajem

Sest

dana.

l\arta

prazrim

posudu

za fiziolo5ke

pot-

rebe, ili

lrzimam

voclu,

moram

ploii

pleko prostranog

clvori5ta. Cujem

ietnike kako razgovalaju

o borbama

oko

Bosanskog Petrovca, Kulen Va-

kufa

(zowr

ga

Spasovo).

Pominju

Kljui,

Sipovo,

Dffar.

Pominju Hrvate.

Zow

ih

ustaiama.

dujem,

i

to

sa

velikim

zaclovoljsfvom,

i

prezime

gene-

rala

Drrdakovih.

Zal<ljuiujem

da

naii

napreduju, cla

sadejstruju sa

Hrva-

tima.

U

tim

razgovorima

dosta

je

budan

jedan

njihov

zatvorenik,

Srbin.

Dok

smo

bili

u

hangarima

njihovi zafvorenici,

uglavnom

clezelteri, kavga-

dLije, bili

su

u

jednom,

a

na5i

u dmgom

hangaru.

Zatvolenik

Srbin, o

kome

pi5em,

zvao

se Rambo.

JoS

dok

sam

bio

u

hangam

duo

sam bio

da

je

tulvro

na5e zarobljenike

i iiivliavao

se

na njima. Meni

je

donosio

hramr za vlijeme

tih

Sest

dana.

Bio

je

korektan.

Pitam

ga

u

jednoj

prilici

odakle

le.lraie

mi

da

je

izBotajice

kod

Modride. TlaZi

cigalete oc[,mene,

nrisledi

cta

pu5im:

lzrazito

je

visok

i

kt'upan

iovjek.

Prava

gromada

kosti-

jtt

i mesa.

Tei,ak

sigulno 150 kilograma.

Jectne

nodi

u

pratnji

stt'ai,araoti5ao

sam

preko

clvoli5ta

clo iesme

da

promijenim

vodu.

Na vodi

jedan

mladi

detnik

pere

nogc i

dok

dekam,

dobaci

mi:

-

VaSi

skoro

cijelu

Bosnu

oslobocli5e.

ielruci

bezglavo

b.1eZe

na

nizf

et8ze,

Lraie

skloniSta

325



U

razm.lenu

6e

u3e

ne

pouzcJqem

-

noSq-rtA 1t{EKCtE

Ne reagiram. Pravim se da

ga

nisam

duo, a u ch.r5i

mi se

radost

Sili...

Nakon

Sest

dana

plovedcnih na

Vili

ulazi

nii

sumanuti

Triputtovid,

zvari

(kalia

i nadmeno

nat'eduje da se

spremim

za

minutu.

Tog

18.

septembra

oclvezett

sant tl

novi,

osmi

po

ledu

zitftot.

Nisant

clugo,r'azmi5ljao

i

pitao

se

gdje

me

vocle,

cla

li

iclem u

bolje,

ili

u

gole,

a

vei

smo bili stigli

u Kotorske

,

udaljeno

15 kilometara

od

Doboja. Uvocte

me u

privatnu

kudr.r

pod kudnirn

blojem

(dini

mi

se)

454. Uvode

me

ponovo r,r

samicu.

U

sobi

leiaj

sa

clvije

cleke,

mali

stoli{

i

pei,

fur'una.

Nakon

viSe

od

800

dana

zatoieni5fva

ulazim

u sobicu

koja liii

tra

ne5to. Soba

ima

i

prozol'

sa

re5etkama.

Mali

je

ali

nije zastrt

l<ao Sto

je

bilo

u

ltangarima.

Mogrr

vidjeti

sunce,

mogu

vidjeti

ljucle,

prit'octtt,

Zivot...

-

Hvala ti, clragi

BoZe, 5to

si uz

mene, 5to

nti

pomaZe5...-

obratih

se

Milosniku...

0sjedam

u

zt'aku

bolju

ldimu.

Cetnici

sla'ttSeni,

pognutih

glava.

Blizu

je

k'aj

rata,

a

meni

ga

je

dektti.

U

t'azntietiu

se

vi5c

ne

pouzdajem...

24.

septembra

s

isklenim

nijetom

poiinjem

postiti,

odluian

da

pos-

tim, uz

BoZju

pomod, do oslobarlatja

iz

ietniikh

kaz,amata'

U

kotor-

skom

zatiiem

lliju

Panteliia

-

Pautu.

Nisani

ni zao da

je

premjelten

ovamo.

Tu

je

pomo6nik

qlravnika.

I zatvor

Llsola

(Hangari)

i

zafvor

tt

Kotorskom su

pocl

jednom

komanclom.

U

Kotorskom,

to

viclim

lc'oz

prozordii, mnogo

zarobljenika'

Kasnije

saznajen

da

ih

je

najvi5e

iz

Sreblerilce.

Meclu,

zarobljenicima

je

i nek-

oliko

Hrryata...

Glectam

zafvorenike

kloz

pt'ozor. I

oni

menc

vide. lzglecla da

me

iel

nici

vi5e

ne

skrivaju.

Nakon

NAT0 bombaldovanja

svi su

me

vidjeli

za

vlijeme onih

Sest

dana

naVili.

Nisam

vi5e,

clakle

TJUBISA

NIKOIIC,

pono-

vo

sam

IRFAN

AJANOVIC.

326



AJAstA/I.c

- MO:IA

^VLAJKO

EOSNO

Iznacl

mene

na

lcttr.t

ir,rjem

glasove.

ftacta

mi

ttouose

ltfattll,

oclnose

je

i

gole.

Uz

moju

sobu

je

kupatilo. Pwo

odnesu

ltt'antt na kat

uekom

ocl

zah'ot'enika,

svectu

ga

clo

moje

sobe

lt

lnrpatilo

da

promijeni

votlu,

opele

higijenskrt

posucirt

i

potom

ga vrate na

ktt.

Potom

to

isto

iine

i

sa

illllom,

u

sobrr

mi

ulazi

Panto.

Razgovaramo

nekoliko

minuta.

sunaiem

da

su

na5i oslobodili

Vozttdu

i

gotovo

pola

0zrena,

zatirn

Bosansku

Ifuttpt't,

Kulen

Vakuf,

Bosauski

Petrovac,

Kljud,

Donji

Vakuf.

Kontroliram

se.

Nedu

pr.ecl

njim

cla

izruim

svoje odr.rjevljenje,

ali

ne

mogu

ni

da

mu od5utim

neke

stvari

iz

pro5losti. Naime,

Panto

je

veoma

nezadovolian

stanjem

i

oclnosima

u

njihovoj

vojsci.

OptuZuje

majora

Skondriia

i

zastavnika

0s-

toju

Triftrnoviia.

Nezaclovoljan

je

i socijalnim

statusom,

pla6om,

psuje

sve

reclom...

Umirujem

ga,

govoreii

mr.r da

se

duva,

cla se

ne zamieti

sa

ljudima,

sa starjeSinama

posebtio.

-

Te5ka

su

vl'emena.

Sebi

i

svojoj

polodici

si

najpredi

-

govorim mu

u

Zelji cla

mu

podvudem

potlebr,t

da

se

ne

zanieta

sa

ljudima,

pa nas-

tavljam:

-

Sjefai

se

kada si

mi

u clecembnt

projle

goctine

ujao

u

pripi-

tom

stanjn

u

deliju

u Usori

i

rekao da

6e

Bihad

pasti.

Ja

sam

tada

to

tesko

primio, iako

to nisi

primjetio. Vidis,

Bihad

nije

pao,

pala

ie\ozv(a,

tvoje

rnchio

mjesto...

Ljetos

mi

je

isto

tako

uiao

i,aral

r'ekao

likujudi

da

mi

je

poginuo imenjak

Ilfan

Ljubijatrkid,

a s

rljim

i

poslanik

Izet

Mr-rha-

mecla$6.

Meni

je

tada

to

bilo

veoma

tesko

podnijeti. Na vili

sam duo

da

su

i,ari

poginula dva brata

na

Ozrenu. Sve

se

vra(it, sve se

pla(a...

Govolim

to

Panti

i

ne pla5im

se cla

dr.t

zbog

toga zaialiti.Odobrava

mi,

razoiaran

je.

Priia

o

ctivljanju

detrtikt

sa

Ozretla

u

Dobojr-t,

6

prot-

jerivanju

Dobojlija

nakon

pada

Ozrena...

"Siv-ari

polahko, ali

sigurno,

kao

i istina, clolaze

na

svoje..."

-

govorim

sebi

sa

velikim

zaclovoljsfvom.

Parrto

nri

govori

da

je

u sobi

iznad

mene

samica

za

niihove

zatvo-

renike,

za

Srbe. Plovocle

u

samici nekoliko

dana,

pa

ih

ponovo

pu5tajtr

rt. l,' n l

v1L-t16,

Dlnac

nqe

pao,

pala

1e

VozLiia,

t.vo1e

rodno

rnleslcr

327



Neie3

Lr,

Qambo,

nikada viSe

dc.ct

na

Vozuiu.

Ona

je

na3a

-

Eas^l-a 1

meclu njihove

zafvorenike.

-

Danas

smo

gore

cloveli

Ramba.Daz:na

da

si

ti

ovdje,ranalio

bi

ti

watakada

silazi sa

na5im

policajcima

u

kupatilo

cto fvoje

sobe...

-

govoli

mi

Panto,

odito u

namjeri

cla ostavi ctojarn

kod mene. Kuia

mu

je

ostala

tu Vozuii.

Pouzdava

se u

mene.

Nakon nekoliko

dana

Rambo

jc

od detnidkih

policajaca

sazn o da sam

ja

u donjoj

sobi

i

tako

jednom

zakuca

na

moja

vlata, pitajudi

ne:

-

Frako

si,

Ajanovidu?

Javih

mu

se

i

upitah

koliko

joS

ostaje u samici.

Rambo mi odgovoli

da ostaje

jo5

desetak darn.

ZaI,Jjttdatr

sam, ali

ni5ta se

ne

zlla. Ne Zelim

da

ga

izazivam. Nikacl

se

ne zna.

Cetnitki

zatvorenici

i njihovi

iuvali det-

nici

jedno

su

te

isto. To

sam

gorko

iskusio na svojoj

koli...

Nakon

12-13

clata iujem

kako

ga

svocle

sa

gornjeg

kata, Razabirem

razgovat. Pu5taju

ga.

Rambo

ponovo

kuca

ua moiavrata

i

vite:

-

Vidjet demo se,

Irfane.

Ja

mu

odgovaram:

-

Hodemo,

hodemo.

Za mene

je

njegovo

"vidjet

demo se" bio

pozdrav.

0n

mechttim

tias-

tavlja:

-

Vidjet demo

se

na

Vozudi,

Idane,

ja

na

jednoj,

ti na drugoj stratii,.,

Ne

razmi5ljajudi

o

eventualnim

posljeclicama,

odgovorih

mu ko

s

nokta:

-

Nede5 ti, Rambo, nikada

viSe

dodi

na

Vozudu. Ona

je

na5a.

Vidjet

6emo

se

mi

u

tvojoj

Botajici

kocl

Modri6e,

kacl-tad."

328



lrfan

AJANAT/IC

-

D'MEA

l4OlA tv{AlKO

EOSNO

io

je

20. oktobar

kada su doSli da

nle Llpozore

da ofvorim

oba

mala okna

na

prozoltl, po5to

6e se

popoctrte

minilati

neke kuce,

temelji.

0d

eksplozije

bi, ako bi

plozoli

bili

zafvoreni, mogla

popucati

stakla...

Tog clana, s

znao

sam

kasnije,

minirali

su

temelje tuvetre

kotorske dZa-

nrije.

U

novemblu

mjesecu llada

je

jako

zahlacLilo,

clonijeli su

mi

i

prva

dna

za loZenje. Meclu

njima,

tra moju

veliku

Zalost

i

tugu,

bila

su

i

clrua

sa

milrlaba

i

mimbele

kotorske

cliamiie.

DZamiju

u

Kotot'skom

sruiio

je

sa svojim

policajcima

komaudant

detnidke

vojne

policije

u

Doboju

zastavnik

Ostoja

Triftlnovid uz

znanie

nrajora

Skondlida.

DZamiju

sr.r

zapalili,

munaru

sruiili

jol

1992.

godine.

U

oktobru

1995.

godine

minirali su

zidove, okov

i

temelje,

prisiliv5i

t'o-

bija5e da sve

uldone i

oiiste,

zasiju tlartt na mjestu

gdje

su

bili

ukopani

temelji,

da

se

nikada

ne

prepoz

na

rla

ie

na tom

mjestu

nekada

bila

d\a-

mija,

iz

koje su

se

vjeniici

muslimani

obladali Bogtt

d2.5.

Rzumi5ljam

o

gnusnon

zloiinu

ietniikom,

o

genociclu

nad ljudima,

urbocidu

nacl

gladovima,

kultulociclu nacl

spomenicima

kulture,

o iet-

nitkom ru5enju

dlamija,

nezaria,

sveti5ta

jednog

narcda, cla se

na

zemlji

nikada ne

bi

prepoznalo

daje

jedan

narocl Livio

na

njoj, ispoljrwao svoju

osobenost na njoj...

Sru5ili su detnici

clZamije u

Fodi,

Vi5egradr.r, Calnidu,

Rudom, Zvor-

niku,

Trebinju, Banjaluci,

Prijedorr-r,

Bijeljini; smiili

su bojovniei

HVO

cV,amije tt Stocu, Mostaru,

Jajcu,

Prozonr, Zepiu, u... ali u

zemlil,

tta

zemlji

ostao

je

duh

njihov

islamski,

bosanski, bo5njadki.

0stala

je

klica

duha naSeg neuni5tivog.

Nisu

detnici

sru5ili rllamije

i naia mezarja, nisu

to

udinili

ni

ekstlemisti

HVO-a. Mi

smo ih

sruiili

BoZijim

odreclenjem

a

du5manskim rukama,

jel

su

zjapile

pr^zne,

jer

su

plakale

na

vjetrovima,

pod

vatrom vremena

i

razmeda.l

kamen

dZamijski

je

proplakao

moledi

da se

makne

sa svoga opr,rstjelog,

jalovog

mjesta,

cla se

prernjesti

u

plod-

Mr

sno

ih

sn-r"3ili

Doiilim

odreclenjem

a

duJman.skim

rukala

329



Irodile

sr-r

se

i rocfiie

6e ponovo

u naila

i

Nadia i

,Vnaudiln

i

Ierhacliln

r

mqla diamrla

Kgtorskq

-

E)SA[4. I

no

tlo,

da

iz

sebe

na

ch'ugom

tlu izladi

svoj duh, da

opet bucle

kamenon,

pravinr dZamijskim...

I

rodile su

se

i

lodiie

se

ponovo

u

nama

i

Nadia

i Arnaudija

i Felhadija

i

moja diamija

(prua

moja) Nibegova u

mome

Zepiu.

iutim

im

mids,

6utim

im glas, poj, pjesmu

uzvi5enu svud

oko

sebe,

u sebi.

0pet ie

Bosna

Bosnom

biti,

opet

iemo

i mi

biti

ljudi,

Bo5njaci...

ZEVTLJA,

VATRA, COVJEK

U

nama i

oko

nas

zernla

i

vatra

strasno

se

grle...

Jedna

sa

drugom,

istine

dvije,

u toplom stisku,

u vatru

jednu

se stapaju.

Slike

vjednosti

i

prolaznosti

okonasiunama

same

se slikaju...

Da

li

to

zemlja

vatru

rada

iz utrobe svoje,

il'vatrom svojom

snaga sundeva, vjecna

zemlju opominje?

Da 1' sunce

zemlju ognjem,

k'o

madem

sebi waia?

I1' sve

je

to

za

nas,

sve

je

to u

nama...

Da 1' nam

se

Istina

SveviSnja

jo5

jednom

vatrom obra(a?

330



AJAfu{A/IC

-

DM7A

MOLA

tuMlKO

EO.tNO

Na

zemlji majci

dovjek

sa

zemljom

gori.

Vatru

iz

rtlega s ognjem

rata

sunce

u

buktinju jednu

stapa

i

svud

se buktinja 5iri,

otvara

Sirom

istine

vrata...

I

sve

je

istina,

sve

je

tako,

na

svom smo

kraju,

al'

i na

podetku...

DZehennem,

pakao,

opomena,

kada

u

dovjeku vi5e

nisu,

sami

se

na

zemlji

slikaju

dovjeku...

331



Vidim

dan,

vrdrn sunce,

t.

I

ztvot.

.t

L\llnsent

n

I(otorsftq

-

EO5A01

1:

rovirujem

kroz

prozot'iif.

Ispred zgratLe u kojoj

sam

zafvoren

Set-

ka

strai,ar. Povlemeno iujem

tutanj,

bat

vi5e

ljudskih

kolaka. Pri-

ruiem

se

prozorll

i

provilujem.

Cetnici

vocle

naie

zarobljenike na racl ili

sa

,'ada.

Cujem kaila

ih

postlojavaju, plozivaju,

lctcla

vrse

smotru.

Mene

ne izvdde na

Setnju

ni

u

Kotomkom,

ali

jako

sam

sretan.

Imam

svjetla

lt sobici,

imam

plozol

sa

re5etkama.

Vidim

dan,

vidim

sunce,

Zivot.

MiriSem ih...

Jednog

jutra

dujem

neko kuckanje

malo

dalje od

zgrade

u

koju

sam

zafroren. Plovirim

hoz

prozordid,

k'oz le5ctke. Malo

dalje,

ispled

jedne

od

kuia

gmpa

zaholenika

demontiraju

snopove

i,eljezne

aLmature,

pa

onda

amraturu,

clugu

izmeclu

2 i

l0 nletaLa,

ispravljaju te5kim

tekidima

na

ch.venim

gredama.

Plepoznajem, osjedam, da

nikog i ne

pitam,

da

je

to

armatura sa

kototske

dlamije.

Najie5de

je

isplavljaju

clrojica

zaroblle-

nika.

StraZari

detnici

nazivaju ih

usta5ama.

Jednog

od

njih,

stalog oko

55

godina,

nekacla nazivaju

i

ntajot'0m...

Tih

dana

udestalo dujem

i pje5adijsku

paljbr,r, ali

u

plotunima.

Po

tri

neusklaclena

plotuna, pa

oncta

ponovo

opet

tri

plotnna

i tako nekoliko

puta,

svc

po

tri

plotuna...Yje'tbaju

ietnici

svedatie

vojniike

sahrane svojih

poginulih.

Sjedam se,

iuo sailr ova uvjeLbavnia

i klajem ljeta

u

vojnom

zatvonr

Usora

u

Doboju.

Cetnici ovdje

u

Kotomkom

vje"r,bajv

svaki

dau,

rtoslovno svaki clan...

Pobili

su

na5e Zene

i

starce

i

nemocne.

Sacla

sahlanjuju

svoje borce,

detnike,

svoju mladost.

TeSko

je

govoriti

o

kvalitetima

ljudi,

te5ko

je

di-

jeliti

ljude na vrijeclne

i vi5e

vrijedne

od

vrijednih,

ali

moram

reii,

napisa-

ti

u ovoj

prilici:

Oni

nama

stare

i nemocne, a mi

njima

njihor.u

mlaclost,

njihov

bioloiki,

genetski potencijal...

JJZ



Ajtwst/tc

-

DRAGA n'totL e/ttlJKo

EosNo

11

o

lov ino m

not'embr

a Hara

mi

javlla

iz

Zttg

cb a

p

ot'ukom C

wetro

g

lpta'fa

da

nri

se

mlacli

sinJasmin oZenio. 0Zenio se

Sanelom. Ples-

retan

sam.

Kada

god

sam

imao

priliku

da se

javim

svojima

putem

Cwe-

rrog

kliZa, molio

sam ih

da

se i,ene, da

me ne iekaju.

Jasmin

me

pos-

Iu5ao,

oZenio se

i to

svojom

(mojom)

Sanelon.

Hana

mi

jiwlja

cla

su

je

posjetili

Abclulah i Mirela

sa

culicom

Merjem. Mirela

mi

je

bratidna,

kie-

rka

nrog

brata

Ediba. Nakcrn

noga

zarcblja'taniit kao

prognarica

iz

i,eph

udala

se

za

/uapi:na

Abdulaha,

mudZahectina.

Kloz

Zag''eb

su,

javlja

mi

Hana,

plo5li

za Englesku, Abrtulahovima

n

posjetu...

Dolaze

bolji

dani

i za mene

i

za Bosnu i

Hercegovinu, razmi5ljam

veoma

zadovolian.

Bosanci i Boinjaci

se

bore,

ginu,

ali

se

i

iene

uclaju,

ractaju.

Mi

smo

neuniStivi. Bo5njaci ne

mogu

NESTATI. BoSnjaci

6e

pono-

vo NASTATL..

a.iaanto

mi

je

unio

papila

i

olovku,

bankovtie

perfolirarte

t:zvorle

iz

{pkon4riutcra,

ali

iiste

s clnrge strane.

Mogu

pisati

ali

mi

se

ne

rnili.

Miodlag

Tripunovii

z'tani

(kalja

ochrzeo

mi

je

sve Sto sant

bio

napi-

sao

do bombaldovanja Doboja,

sve

zabilje5ke,

stihove, za koje

sam

in-

timno vezan.

Hoie li mi

ih

vlatiti.

Posebno milao

poente

KAMENA

BAJK{

o

Mostarskonr

starom

mostu.

Sve Sto sam

pisao kao

svoje zabiljedke

pi-

sao

sam

tajnovito

da

se

nikada ne prepozna

Sto

sam

htio redi,

Sto

sam

zapisao. Lao

mi

i

poeme

G0RAZDU. Pisao

sam

je

tako

cta

nigctje

rle

p0-

minjem

GolaZcle, f)r'inu, planinu

Jabuku,

Bisermr,

detnike,

Mladiba. Na-

pisao

sam

je

kao

poemu

o borbama izmeclu naiih

boraca

i

ekstremista

HVO-a

u Laivanskoj

dolini.

Dlinu

u

poemi

zovem

LaSvoqr,

detnike

bo-

jovriicima,

Goraide

Vitezom...

Kada pominjern

zloiinca

Mladica

u

poemi kaiem:

"lme mu tiho,

mifllo",

a ne

kako

sam

zamislio:

"lnte

mu IiATNO". Dok

sam

pisao,

lazmi5ljao

sam

Sto

bi

se

moglo desiti ako

mi

oduzmu

zabilje5ke, stihove.

Dosarci

r

boSryaci

se

L.ore,

€lmr,

aii se

i

iene

LrdqlLr, rnclELr

It'Ii

smcr

neuniALivr

-) -)

-)



ZwoL

sc

prc.drrZr

Lr

nama,

vleian

pc.sLa

-

EOS'\iA'.t

t{EK(.

Zato sam

i

pisao

"tiho,

ntiLtto...".

icttiicima

bih

rekao

cla

sam

mislio

na

TIHOMIRA

Blaikiia,

zapovjednika HVO

ekstremista

tt

Vitezu...

Ne

plaSini

se

da

ie se detniciplepoznati.

Sve sam

pisao

mudn.r

i

desto

tu

nekim svojim Siframa.

Bojim se samo

da

mi

zabilje5ke i

stihove

ne

octuzmu,

uniSte...

Ipak

piSem.

0tin"ram se,

bot'im

tt sebi.

Prepttn sam

nekim

ctomollub-

nim,

plemenitim,

patriotskim, bosanskint

ttaclahtnticm.

Patito

mi

je

is-

plidao

5to

se desilo

25. maja tt

Trtzli,

kocl

"Kapije"

tl

santonl

centru

gt'a-

cta.

Rekao

mi

je

da

je

topovska

gratiata

sa

0zt'ena pogodila centar

gracla

i

tuzlanskr-r mlaclost.

Rekao

mi

je

cla

je

poginulo

scclamclesetdvoje

mladih

ljucli,

momaka, cljevojaka.

Pogodila

me

je,

ali

i

ponijela

tlt

sttt'ova

istina.

Iz

smrti se

racla

tiovi

iivot,iz

plemenitog

gubitkt,

izhfre,jo5

plemcnitiji

dobitak,

Ilova,

tlepro-

cjenjiva

vrijednost,

Zivot. Duh

tta5 potiostii,

pt'kostii oslobacta

se...

Llzimam

papir

i

olovlnr.

Zatvaran

oil

i

za tren sanl

opet

sloboclati,

Lt

Tuzli, u dragom

mi

gt'aclu, meclu

Tttzlacima,

mecltt

poroclicama

koje djc-

cu svojtt,

mlactost

naSu,

za Bosnu

naiu

rtesebidno daclo5e...

I

pocte

stih

pod

rukont,

r'odi

se

pjesma,

r'odi se

icleja cta svakog

25.

maja u

Tuzli

kod

krpije,

mladi

pjesnici

kaZtr

svoj

isk'eni

rodoljubni stih.

tla

na

glas,

Sto

glasnije

lccitiraju

poeziju

tl

spoillel],

tt slal'tt

ttizlarlskoj

mlarlosti...

Danas

u

mojoj

zatoienidkoj

samo6i rocti sc pjesnra...

Zivot

se

produZi

u

nama,

vjeian

posta, porlese

tiits, kao

Sto

pjesma

poliese

mladost,

kao

Sto

maclost

pjesntu

u

72

stiha

poticse...

.).)+



I AtsNAlrc

-

er{ofin[A]Ko EoSNo

SEDAIIDESET

I DVA

STIIIA

TUZLANSKOJ

FILADOSTI

I

A

htjeli

su dan

sundan da

zagrle,

u buket

Zelja

spleteni

cvijetovi

slobodarski

-

tuzlanski...

... Zov slobode u suncu

majskom

Zel.jom

poletnom

da

naslute,

da duju

ga, proditaju...

U

pjesmi mladosti

majskoj

slobodarsku

nadu

htjeli

su

u

suncu da

okupaju...

Iz

buketa

Zeija plamenih

dvadeset

i

petog

maja

devedeset

pete

cvijet mladosti

jedan,

samo

jedan

iz

sebe

izviSe

visoko ka suncu...

Iz

cvijeta

pude

Zelja

zadr4a

i

kliknu

Zelja

kao

da

je

znala

da

je

slada

kad

se samo

sanja:

"O

sunce

slobode, osnaii

nam

vjer-u

i

njome

podgrij

nadanja..."

335



-

EOS

[5',Lr{E\CEEO'4NA

il

I

zemlja ranjena

od

bola vrisnu,

vrisnu

majka

nad

dedom

mrtvim

kod

KAPIJE

mladosti

i

Zivota...

I

puce

Zelja,

umuknu,

zaspa

usred svoga

mladalackog leta.

U trenu

jednom

mrZnja

bljesnu,

pade

i

pude

prokleta...

Satanskom

mrZnjom

s Ozren

gore

delidnom smriu

procvjeta

zbog

pobjeda

boBnjadkih, slavnih

detnidka,

kukavna

osveta...

Iznad

krika

krvi i

smrti,

s

kikotom

mladosti,

s

bo5njackim prkosom,

pjesma

se

gorda

u

koio

uhvati

Sehidska,

herojska,

muienidka...

da

iz nje

se

preporodi

iz

inata

u sedamdeset

i

dva

izvezena

stiha

pjesma

slobodarska,

pobjednidka.

Nad Tuzlom, nad

Bosnom,

nad

pobjedom

razvi

se bajrak nastajanja,

kao

poljubac

mladalacki,

prvi

i

uZitak

iz njega

5to sija...

...

Da

vihori,

da

prkosi

i

da

plamti,

kao

pjesma

radanja i,ivota,

Sto

stanidte usred srca

svija...

336



::

::l-:

'ji::ii.:.:'

:

,

rt.::

,iitjii:C+i

e+

;#Si

*6

'd8

#fu

-**"@4

ffi#

&

$

#

$eF

qq

:\

;i;i-3li

1,1i"1

.'::,r,::::::,

'':l:lPJl''::i

:

,

':':iii.i:i=

'

.-

*'

.j'

.

.

.tl:'

o

"'

"

il,..,

il :r

.;i*:{:::,u:

:.,.rr-iiai";'

:i:,:;,:::::

€i.'-,::1r,:a;.ii=r,..:..:r;1',,1*l

"r



,vtoIL

elAJKo

EosNo

Neda

se

mladost,

neda

se

ljubav'

pjesma slobodarska cvjeta

na

prsima"'

Iz

r1e

se

izdiZe,

iz

r4e

se

izvija

snaga,

Pobjeda,

sloboda

delikom

tude

Bosna

u

grrrdima'

Dvadeset

petog

maja

devedeset

pete

snaga

najveia,

jedina'

Bollia

u

nama

i

iz

nas

oglasi

Pobjedu'

Dvadeset petog

maja

devedeset pete

usred

bola

i

majdina

krika

mlad.ost

tuzianska,

snaga

procvjetala

porazu

detnidkom

bila

je

slika"'

III

Jer

nisu

umrli,

nisu

PaIi

cvijetovi TUZLANSKE

MLADOS'II"'

U

Pobjedi

sia-"noj

baklja

su

Sehidska,

junadka,

svijetla'

Iz

Sehidskog,

iz

svjetla

junadkog

sedamdeset

dva

Livota

vjecna

u

nama,

u

Bosni

rodiSe

se,

slobodarski

u

nama

raspaii5e

plamen"'

Utisnu5e

u

nas

vremena

jednog,

zemlje

jedne,

Patnje

i

uzdizania

povijesni

Pedat,

slovo

i znamen"'

Dvadeset

petog

maja

devedeset

pete

pjesma slobodarska

ote

se

iz

grudi

u

sedamcleset

i dva

toPla

stiha,

u

TUZLANSKE

MIADOSTI

nevinom

cvijetu"'

...

U

Zrtvi

prepoznasmo

snagu

svoju'

a

u

sebi

Pobjedu

slavnu

i

svetu"'

) )1

)J /



I(otorcfu

-

EOSI,{A

I

REKVIJEM

IIEROJIITTA

.

SEIIIDIPIA

Kad

padoste,

kad

umrijeste

na zemlji, za zemlltt

za Bosnu,

za

va5u

Lrtvr

zemi.ja

posta

jada...

Hrabrija

posta

za

vaSu

hrabrost,

bogatija

za

va5e

fielo,

poletnija,

ljep5a,

za

va5u

mladost...

Kad

padoste

na

zemlji,

za zemllu,

iz Lrtve

va5e

nad

Bosnom

zasja

svjetlo.

Iz

vaSih

ruku, iz

va5e

krvi,

iz

va5eg

djela,

vremenu

da

osvjetli

mjesto...

Izmedu

istine

i

IaLi,

izmedu

ljubavi i mrZnje,

izmedu

zla

i Bosne

ste

stali...

Istinu

i ljubav, hrabrost

i

dast

imenima

va5im

tad smo

nazvali.

Od

vas, od

praha

Sto ste

sada

rijedi

su

ove

i

svaki

stih...

I ni5ta

od

nas

ne bi

bilo,

sve bi

se

rodno,

sve bi se

plodno

od

nas

poniZenih

skrilo...

Majdin bi bolni

prolam'o

se

krik,

iz

srca

va5eg

da

ne

buknu

slobodarski

plamen

vreo,

bo5njadkog

preporoda gromki

usklik.

338



glgttcxttc

-

DwAwtoncr[AlKO

EOSNO

I niko

nikad

ne6e

moii

sve

rane

dasne

izbrojat'va5e,

jer

njih

je

toiiko,

koiiko

i

nas,

koliko

i ljubavi

u

nama...

Svaka

va5a

rana dasna

bila

je

nova

Pobjeda.

Kad

zemlja

vas

mati

na

branik

Pozva

u

ognju

se

prvi

nadoste

vrelom."

Sdetlo

ste

i

Poruka

sveta,

Sto

pjesmom

ovom

svijetli

uznesena'

u

snu

na5em

dosanjanom,

ztelom.

Sobom

ste

i Bosnom,

ponovo Sto

cvjeta

tisuiljetna,

iz

Zrtve

VaSe

slovo

izdigli

na5e,

sveto,

knjigu

naiu,

Istinu

PrYu...

... kao

na

Bedru

bra1a

na5a

Sto

su,

iz va5ih

ruku,

ka bratu

i sestri,

opomene

da

bude

strijela

odaPeta,

Bosnom

ste

i

Zrtvom

svojom,

sjedinili

opet

sa

njima

samim

bradu

na5u

s

kraja

na

kraj

svijeta...

Da

I'

pali ste,

da

l' zauvjek

nestali,

kad

nama

se

krede,

kada

nas

vodi

va5

vjedan,

neuni5tiv

duh...

Sve

je

vjedno

Sto

nestane

i

nikad

neie

prestati.

Iz

sebe

rodit'

ie

se

oPet,

iz

praha, pepela,

oPet

nastati.

339



-

EOSA@

1

Da 1'

pali

ste, da

I'

zauvijek

nestali?

Ne, niste,

sa

nama

ste

i

sr,rrd

oko

nas,

vaBa

je

snaga

u

naiem

koraku...

...

Gdje

god

da

svjetlo sija,

od sunca

pa

do

nade,

u

naSem

razigranom

srcu...

U

povratku

sebi,

u

naioj

slobodi

pedat

ste i

glas

najjadi.

Iz

odiju djedijih, radosnih,

velikih,

suncem siobode

va5e djelo

zrali...

Znali

ste da Zivot

se dastan

rada

samo

iz

dasne smrti,

da

smrt

zutzvrat

samo

Zivot

ho6e

i

s

njime velika

$udska

djela,

hrabrost

i distotu...

...

Da

iz njih

rodi

svoju, va5u

djecu...

Cvjeiem

Sto

niknut'

6e

iznad

vas,

da udahne

l*

r::-"nu

ljepotu.

Kad

padoste

na

zemlji,

za zerrlju,

nad zemljom

Bosnom

svjetlo

zasja,

zemlja

se

vama,

plodom

svojim,

sjemenom

svojim

oplodi,

rodom

i

posta

opet

zemija

junadka...

Iz klice

vaSe,

u rukama

va5im,

Sto

nidu

ponovo,

nad

zeml.jom

se

izdiZu,

opet

svijetli

baklja

bo5njacka.

340



Svjettost

iz krvi,

krv

u

svjetlosti...

Mezarje

mlado

sija

Zrtvom

dasnom.

Pupaju

ljiljani

imenom

va5im,

suncu

se

zahva[uju

i

zemiji,

a

zemlja

vas

blaZena,

k'o

trudna

mati

cvijeiem

k'o

pjesmu

svedanu,

k'o

molitvu

izgovata...

...

Njezin

ste

dulistan,

mirisni

wt.

Da

l'

ljep5i

je,

dasniji,

isprazan

Livot,

il' vaSa

Sehidska,

junadka

smrt...

341



Doznqem

dovleka

u

Ludem

kaputu.

Velik

mu

-

EOSA@ 1

lloietkom

decembra

1995

godine

u samicu

mi

hranu

unosi

dBmr5av

iovjek,

tridesetpetih

godina,

smedekos koliko

se

to moZe

vidjeti

ispod robija5ke kape.

Odi

mu

blage, dobroduSne sve

govore.

Iza

njega

detnik straiar

s

kljuiem

u rukama...

Poznajem

dovjeka

u

tudem

kaputu.'Velik

mu.

0iito

nije

ni

Sivan,

ni

pri

kupovini

biran

za

njega.

Prepoznajem

ga.

Njega najie5de

vidim

kroz

svoj

prozorii{

ln'oz re5etke.

Jedan

je

od

na5ih

zarcblienika.

Unosi

mi i

spu5ta

plastidnu

zdjelu

sa

grahom, a

uzima

zdjelu od

vedere,

od

sehura.

Postim neprekidno

od

24.

septembra.

Grah

ocl ruika ostavliam

za iftar, a le6u

od

veiere za sehur...

0smjelih se

i

upitah stralara:

"Koji

ti

je

ovo

kolega?".

Straiar,

mladi

ietnik

mi odgovori,

iini

mi

se sa

zadovoljstvom,

sa

Zeljom

dami

ugodi:

"To

je

zarobljenik

iz

Srebrenice..."

Postavih

naredno

pitanje:

"Smijem

li

se

pitati

sa

njim? Kako

se

zo\e?" Mladi

detnik

mi

odgovori: "lme

mu

je

Izet.

0n de

ti

od danas

s

n

m

unositi hranu..."

Sta se

to

de5ava, upitah

se

nakon

Sto

se

za Izetom i

detnikom

zafvori5e

vrata? Dobro stojimo,

rafu

se

vjerovatno

bliiilraj,

prostiru

mi

se ietnici...

Nekoliko dana

kasnije

u

samicu

mi

ude

Panto

sa

lzetom.

lzet mi

unese

ruiak, a

Panto mu rede

da ostane

u

sobi

15-tak minuta,

da

je

podisti,

pomete,

da

mi

unese drva

koje

je

lzet

tog

dopodneva bio

donio

pred

kudu

u

kojoj sam

zatvoren...

I

tako prvi

put

ostah

nakratko

mal<ar

sa

jednim

od na5ih zarobljenika.

Jako

sam uzbuden, uznemiren.

Pitam

lzetaltako

se

preziva.

Kaiemida

se

zove

lzet Dani{

a

da

je

u

julu

1995.

godine zarobljen u Srebrenici.

Porodica mu

je,

Lenai

troje djece, izbieSa

iz

Srebrenice

podetkom

1993.

godine i naJaze

se u okolini

Lukavca. Y.nie mi da

iz

Srebrenice

ima

veliki

broj

zarobljenika

u Kotorckom,

zatim iz

Cazinske

l{rajine,

da

ima

mnogo

Abdidevaca, da

s

njima

te5ko izlaze

na

lnai

jer

su

za hdi(a, ali da

se

bore

s

njima,

da

ih

ubjetluju

da

prihvate,

da

priznaju praru istinu,

da

je

Abdif

izdajnik bo5njaikog

narcda

i

detnidki

sluga... Govorim

mu

da

342



pozdravi

sve

na5e

od

mene,

da

budu

istrajni

iilJ<r,

fu, oiekuiem

svr5etak

iata

i

na5u slobodtt,

kao

i

slobodu

za

sve

na5e

Bo5njake

u

rovovima'

u

izbjegliSttu...

io sam

u

praw kada

sam

zakljuiio

da

se

nesto

zna(^ino

desava

na bojistima

Sifom

Bosne

i

Helcegovine,

cta

dobfo

stojimo.

To

mi

i Izet

kada

unosi

hrauu

daie

do

znania.

Pred

straiarom

mi

govori

kako

se negclje

u

Americi

vode

pregovoli,

te

kako

bi

ruzmiena

mogla

biti

ubr.zo...

"frrai

je

fata..."

govoli

La

njegovih

leda

ietnik

(ati(.

Za

njegovo

prezime sam

ga

bio

upitao'

I

rekao

mi

ga

ie

bez

ustezania'

Nekoliko

dana

kasnije

u

samicu

mi ulazi

Panto

i nosi

mali

tranzistor'

"lz$eda

da

su

se

nasi

i

vasi

clogovorili

u

AmeLici",

-

govori

mi

i

spusta

naleiai

tranzistor.

"Evo

ti

ga ila

iedan

sat,

sat

i

po. slusaj

ga

ispod

jas-

tuka.

Dodi 6u

po

njega

za sat

I

p0..."

-

rele

mi

Panto

i tlapusti

sobu,

jer

spolja

se

dula neka

galama,

svada

izmechr

detnidkih

sttaiaru...

Tih

claria,

u

nekoliko

rnvrata

po

sahat,

sahat

i

po,

najvije

dva'

sahata

Panto

mi

tlnese,

pa iznese

mali

tlanzistor.

U

nekoliko

nav12;ta

iuo

sam

bio

i

vijesti

na

Raclio

Zagrebu.

Sarajevo

nisam

mogag

tuti,

ali

jako

sam

clobro

iuo

Radio

TESANJ,

Radio

GMCANICU,

i

neku

na5u,

po

programu

i

plistupu

informiranju,

veoma

atraktivnu

radio

stanicu.

Mislim

da se

zove

radio

SAJGON.

Zapamtio

sam

i

neke od

voditelja.

Iz Tesnia

Fahru-

dina

Hrvi6a

i

Senacla

Durkalida,

iz Graianice

Mirsada

damdi6a,

Hasana

(alica,

Nihada

Klajinovi(a

i

Mehmeda,

sa

Radio

Sajgona

nisam

zapuntio

nikakvo

ime,

ali

jesam

simpatidne

pser.rclonime

kao

5to

su

"Mujo

od

Do-

boja", "major

Kriger"

i sl.

Milina

ie

bila

slusati

nase

ljude,

pa

jos

nase

pjesme,

posebno

na5e

prelijepe

sevdalinke."

ubota

je

b]la,

23.

decembra

1995'

godine'

Sunce

izviruje

kroz

maglu,

nadurava

se

sa

posavskom

maglom

Sto

je

pritisla

ravnicu'

Mihna

1e

brla

siuBali

naBe

l1ude,

pa

1oB

na3e

pjesme

,

prelgepe

sevdalinke

343



Zemlju

nece

mlukm

hrlduk

Zeml.la

osLEe

dcxyehr

- EOS^\IA

I

Oko

11

sahata

ctolaze

p0

mene. Izvode

meizzgrzde.

Teiko

se

kreiem,

nemam

konclicije,

snage.

Plolazim

poled na5ih

zarcbljenika.

Jeclan

od

njih uporno me glccta.

lzar.ivt,

mami

i

moj

pogle

rl. ZeIi

odito

da

mu

rrzvratim.

Gledam

ga

i

ja,

a on

mi

onako

crn, simpatidan, namigrje

.

Ni-

kada

ga

necu

zaboraviti...

Uvode me u

policijsko

vozilo

i

oclvoze ravllo

u

Doboj.

Na vozihr

su

stakla, ne

vi5e

lim.

Vidim

Kotorske,

F.oiu,

Johovac,

Rudanku...

Srud

okolo

razvaline

i

paljevine.

Zapalili

nam

duimani kuie

da se u

njilr nikada

ne

vratimo.

Zaboravljajn

da

su

nas

djedovi

naudili

svojim

iskusfvom,

cla kuie,

sfvari mogu izgoriti,

ali

zemlja ne

moZe

.

Ona

je

vjed-

nal<ao

i ljubav

domoljubna.

Zemlja

se

moZe

oteti, ali

se

zemlja

moZe i

osloboditi. Vratit iemo

se na svojr.r

zemlju

kad, tad... Zemlju

nede

ni

ruk

ni

hajduk. Zenlja

ostajc iovjcku.

Pottovo,

po

ko

zna koji

put

ulazim

u

zgtadu

ietnidke

opelativne

grupe

u

Doboju.

Tamo

me

doiekuje

moj

stari

"znanac"

ietnidki

vojvoda

Milo-

van Stankovii

koji

ne

je

preuzeo

od HV0,

inaic

veliki

prijatelj

lve Lozan-

diia

i Drage Dragiieviia

iz Lepia. Lozanii(

je

zbog

clobre

suraclnje sa

ietnidkim

vojvoclom

unaprijeclen

u din

generala

HV0,

a od

strane

Tuclnrana

na "clemokratskim"

izbolima

"iilrenovan"

za

sabolskog zastup-

nika

u

Hn'atskom

sabonr.

Drago

Dragidevid

je

zbog

rlobre saradnje

sa

Milovanom

Stankoviden-r

unaprijecfun

u

din brigadira

i

postavljeil

za"znpo-

vjedrrika

ZB0RN0G

PODRUCJA

VITEZ,..

Gledam

detnidkog

vojvodu

u

uniformi

oficira

vojske

tzv.

"Republike

Slpske". I

on

napleclovao.

Nije

vi5e

major'.

Unaplijecten

je

u din

podpuk-

ovnika.

Gledam

ga

i pitam

se

koliko

je

neduinih

Tivota morao

uni5titi,

koliko

dobara

popaliti,

kakav genocid

udiniti,

posebno

(kako

sam

kasnije

sazrao) u

GRAPSK0J kod Doboja,

dabi

zaradio

ovaj

din,

ovo

Llnapre-

tlenje

...

Potpukovnik

Stankovid

sa

jednim

majorom.

"Namjeitaju"

ilti

se, srni-

julje,

umiljavaju...

KaZu

mi

cla

sam 0SL0B0DEN. "0sloboclila

Vas

je

344



BE0GRADSKA

ISLITIKA

na ielu

sa

SLOBODANOM

MILSSEVICEM"

govoli

mi

major

i

nastavlja:

"To

je

akt

cloble

volje Sloboctana

Milo5evida..."

Gleclaju

me, oieknju

r.adost

rla

mome

licu,

a

ja

se

ne clam.

Nastojim

cta

ne

tlepnem.

Razmisljam

ubuano.

Sigurno

se

racli

o

RAZMJENI'..

Gle-

daju

me ietnidki

oficili

i

smijr"r

se

usilieno.

Gledam

im

oficirske

ditrove

na

prsima,

glectam u

njima

snze

i kletve

bosanske,

paierliike...

Kad,

tad,

sti6i

ie

ih.

To

im

je

zapisano...

Zoru

jednog

ocl

svojih

posilnih

i trale cta

im se

dotrestt

tfi

porcije

ievapa.

Rekose

mi

cla

6u

popoctne

biti

prevezen

u

Banjaluke

r".rdi os-

lobadania.Yra(/|iu

mi moje

zabiljeske

i

svesku

sa

stil'rovima.zahvali$en

im,

jef

mi

je

cto

njih

bilo

jako

stalo.

zele

da

se

iskupe,

da

me

odobro-

volje,

da

mi

se selirajlt...

Posilni

nakon

20-ak

mimrta

unosi

6evape.

Nucle

me

jednom

porci-

jom.

0ctbijam

ih,

govoledi

cla

POSTIM.

"Posti5"

zatudiSe

se

obojica.

'JoS

nije

Ramzan"

rekose

mi

znaiajno.

Kazem

im da

postim

jer

to zelim,

jel

imam

naum, nijet,

cla

postim.

"Postit

se

moZe

kad

god

se

ima isklen

nijet

za

post. Moze

se

i

napostiti

opravdano

propusteni

post..," oclgova-

ram

im. Oni

se

tla sve

ovo

smiju

i nazt*avliaiu

jedan

drugome.

Postio

sam

pored njih. 0dbio

sam

bio

i

jelo

i

pi6e.

Nakon

pola

sahata

vfatili su

me

bili u

moju

samicu

u

Kotorsko.

Spre-

mio sam

svoje

stvari

za l5-2A

mitiuta

i legao

mirati

na

svoj

lelai.

Lelim

i

konh'olir.am

se.

Ko zna Sto

de

iz

svega

izaii.

"iini

Irfane

Sto od

tebe

traie

i

ne

racluj

se

turaplijed"

-

govodm

sebi smireno.

Ved

mi

S]tmnie

postaju

opipljive.

Ulzim

u

tto6

a

niko

ne

clolazi

po melle.

Iftiu'io

sam

t0

vede tadno

nakon

tli

mjeseca

neprekidnog

posta...

Nisam

zaspao

itugo.

Molio

sam se

Bogu,

r'1zmi$ljao

o svojima

lajniilijiru,

o

Bosni, o

slobodi...

Odbgam

rh,

6ovoreii

c{a

poSTlM

345



i-

Eos

&1

sAMo

6u

vns

KLJr{AIIA

nIJErrtrM

TAKI\[ITI...

Ako

se

ikad' najdraZi moji

iz

ovog

pakla,

s

robije

crne

slobodan watim,

sva

moja

Eeir4a

ostarjela

u

njedrima mojim

svijena

6e

biti.

Od sunca slobode

i

pogleda

va5ih

u

suzi 6e

se

priguSenoj

kriti.

I

ne

odekujte

najdraZi moji

u susreta

prvog

magidnom

trenu

ni

pogled

moj, nit' rijed

ijednu...

I

pogled

i

sve

rijedi moje

kriti

ie se

nijemi

u

suzi

prigu5enoj,

u

mome suhom

grlu

svijeni

u

grdevit

otkucaj uzbudenja...

Od

deZnje

preduge

krit'

6e

se

u

suzi

bola i ushidenja.

346



w4Nalrc

-

Mo:tAevtAIKO

EOSNO

Na

dlanu

mome

rumeni

cvjetovi

otvoreni

iete

biti

i tu

6ete

od

sebe

sebi

i

pogled

i rijedi

moje

duti."

Samo

6u

vas

rukama nijemim

TAKNUTI...

i

sakrit'

se

u

zagrljaju,

i

ostat'u

zagrljaju,

i otpatit'

u

zagrljaju...

Ni

rijec

jedinu

jednu

prozborit'

neiu

moii,

dok

pjesma

ova

ne

Progovori

iz

vulkana

boli,

iz

(eLr4e

ostarjele,

Sto

drhtat'

6e

je

moji

Prsti

iz

grla nijemog,

iz

okovane

radosti...

347



Droiruirl

pored

po"SLro-ienih

zarobllenika,

porecl

moje

braie

i -

Eos^tTl

gtrtlaclan,24.

decembra,

u nedjeljr-r

r"r

10

sahata

dolun

p0

mene.

&)TraLe

da

ponesent

sve svoje

sfvali i

podem

za

r,lima.

U zatvonr

sam

bio

pune

clvije

i

po

goctine,

taino

9A7

rlar.n. Cleni

kiZ mi

je

bio

donio

odjede.

Imao

sam i

konzervi

koje

sam

iuvao ocl

sebe samog. Cekao

sam

slohodu,

uzdzro

se

u

iltilost

BoZiju,

naclao

se

izlasku

iz

detnidkog

zatodeni5tva.

Nisam

htio

pojesti

sve konzerye

ni

clok

sam

bolovao

od

tu-

berkrrloze.

Stalno sam

odekivao oslobaclan

je.

Znao

sam da sam

28.

aprila

1993. godine,l<ada sam

preko

aeroclromske piste

sa

borcima

naie

armije

izaiao iz

Sarajeva,

ostavio

glachio

i

hladno

Sarajevo, a

u

njemu

i

svoje.

Konzerue

sam

tuvao za njih,

cla ih

iznesem

iz zatodeni5fva

i

clonesem

svojima n Sarajevo.

Isto tako

sam

postupao

i

sa odje6om.

Sve

(u

Sto

sam

dobio

iznijeti

i

dati onima kojima

je

potrebno,

koji

zebr.r na

salajevskoj

zimi...

Nisam mogao

sam

ponijeti

dvije

torbe i

crnu

plastidnu

vredu,

pa

su

straiari

zovnuli

nekoliko

na5ih zalobljenika

koji

su

takocler tog

dana i5li

u

razmjenu,

cla mi

pornogml, ponesu

moje tolbe...

Prolazim poled postt'ojenih

zarobljenika,

polecl

moje

braie Srebreni-

daria, Grabdana,

Kladusaln,

Cuir'\ana.

Ima

ih

mnogo.

Cini

ml

se

vi5e

od

stotinu.

iitam

im

laclost

i

sliku

slobocle sa

lica, ispaienih,

izmorenih,

okoitalih

lica

svoje braie

Boiniaka.

Prolazim

pored

njih

i

gledam

ih.

Kimajtt mi neprimjetno glavama

na pozdrav

i

po5tovanje.

F'ao

da

idem

poled

poiasnog

stloja

blaie

po

sudbini, zarobljenika.

Cetnici

to

sigr.uno

nisu

htjeli, ali ispalo

je

tako.

Samnom su kasnili

zbog

mojih

stvari...

Pro-

lazinr

porecl

blaie i nosim na pognutim

leclima

907

cLam samice, det-

nidkog

zatoieni5fva,

sa

hladom n0g0m,

izlomljenom

rukom,

rebrima,

bez

lijevog

bublega,

sa

tubcrlnrlozom

u

pludima.

Prolzim

poled

blade

robija5a

pored

njihovih

izmudenih, izlomljenih kostiju,

poled

njihovih

bolesti,

tegoba i

muka,

pot'ed

vise

od

stotinu

godina

lobije...

Uveli su

me

u

poluofvoreno

terensko

vozilo.

Stvari

mi nose

clva

mom-

ka

i

unose

u

vozilo.

Pitam

ih,

sada

potpuno

slobodno,

pomalo

i

bezo-

348



-AJANO1I/',JC

- DM?A

MOLA

9vt:41KO

EosNo

brazno,odakle

su,

kako se

zow.

Mladi

mi

odgovara:

-

Iz srebrenice

smo'

Ja

se

zovem

Kem0,

a

ovo

je

Dahmo."

Fogledah

ih

i

plepoznah

DAHMU,

plepoznah

blata

robija5a

koji

mi

je

juier

bio

namigtiuo"'

rn

rolazimo

kt'oz

centar

Kotolskog.

Glectam

tra desnu

stt'antt

iz

voz-

{pifo.

Oiinra

tt'ai,imctZamiju,

dtlenu

kotorskr.r

dLarnifi

sa

dva

Sere-

feta

ia

munari.

gdima

ie

traiim.

Nema

ie

vise

lla svome

mjestu,

ali

je

ima, ima

u

mome

sjecanju,

u

mojoj

nspomeni.

Gledam

ie umjesto

Ko-

toranzr

koji

su

prognani

sa

svojih

ognjista

i victim

je

n

svom

njenom

sjajtt,

osjedam

je

u

srcn.

Nikmrfe

nova,

ista,

ljepia,

kada

nikle

ponovO tl

sfctl

svim

Kotoranima,

svim

Bo5njacima...

I bi6e

puna

i

moliffe

i

ljubavi"'

vozimo

se,

izlazimo

iz

gotovo

potpuno

razntsenog

Kotorskog.

ubrzo

smo

cloSli

i u

Dewentu.

I

u

Deruenti

je

sve

poruSetro,

spaljeno

sve

sto

je

bo5njaiko,

islamsko.

Srce

me boli

za

Denentom,

za

gtadom

u kome

sam

imao puno

prijatelia,

rcrlak?".

vozedi

se

dalje prolazimo pored Prnja-

vola,

pr.ibliZavamo

se

Banjaluci.

Odekujem

da

ispled

Bartjalr,rke

skle-

nemo

pfeilla

Prijeclorr.r,

jer

leldi

su

nam

cla

6emo

biti

razmijenjeni

u

Sanskom

Mostu,

Sa

mnom

u

ctZipu

jos

str

zalobljenik

iz

Donjeg

Vakufa

Salih

i

jeclan

krupau

plavokos,

sreclovjedan

zalobljenik

tz Odi'aka'

Pitam

ga

je

li

Hruat.

octgovara

mi

cla

je

Bosnjak,lnzvie

mi

i

me,

ali

ga

nisam

upamtio...

Vozad

metlutini

trlazi vozilom

r.r

Banjaluktr. Vozimo

se gotovo

kloz

cijelu

Barlalnku,

kloz

centaL,

pored

ltoleta "Palas"

i

"Slavija".

Lijevo

is-

ptecl

victim Krstel,

a

pl'avo ispred

trai,im

clZamiju

"Ferltacliju",

dltvetltt,

petstogocti5nju

banialuikrr

"Feihactiju"...

Nemit

je,

ne

viclim

je.

detnici

su

l.

rt

*n.

Svih

sesnaest

banjaludkih

rfluniiit

su

snriili.

Uz

"Ferhadijtt"

'dlamiju

srusili

su,

spalili

i

poravnali

i

harem

diaryiie

u

kome

je

bio

salrlaiijen

moj

lahmetli

amitIi,aHAMZAtUA

AJAN0VIC,

jectan

od

najbliZih

sulachiika

rahmetli

MEHMEDA

SPAHE

u okviru

JUG0SLOVENSKE

MUSII-

MANSKE

ORGANIZACIJE.

Amictza

Hamzaliiaje prvi

poslanik

i

najbolji

go-

vornik

Ustavotvot'ne

skup$tine

Kraljevine

Srba,

Hrvata

i

Slovetlaca,

Svrh

Be.snaesL

banjLrludkh

diamga

sLr

"sruSr1i

349



-

EOS^,In

L

Kraljevine

Jugoslavije.

Po amidZi

se

zvao i moj

po$nuli

brat

rahmetli

Hamzalija.

detnicima

je

smetalo sve

Sto

je

boSnjaiko, islamsko.

Malo

ranije,

jedan

kilometar nazad.,

gleclaju6i

lijevo

iz

vozila,

u

strogom centru

Banjaluke detnici

grade pravoslavni

hram.

Zlikovci

i

paliku6e

rude

na5e,

a

u

isto

vlijeme grade

svoje,

pravoslavne

bogomolje..,

Hode

li im

se

pri-

miti

kod Boga svevi5njega,

jednog jedinoga,

zajedniikog nam,

pitam

se,

slu5ajudi

ir

mislima,

u

maiti zwk

ezana

sa

"Felhadije", osje(ajudi

u

oku

zelenilo njenog

halema,

Sum,

Zubor'Sadrvana

u

uhu..,

Tako poti5ten

sjetio sam

se

na

koji

nadin

je

poginuo

moj

rahmetli

amidiaHamzaliia

Ajanovid. Bilo

je

to

pri

voZnji iz

Te5nja

u

pravcu

Ba-

njaluke,

davne

1931.

godine. Na

tom putu

r.r

mjestu

Vrbanja

bio

je

poru-

5en

most na rijeci.

Sva upozoretja

na

cesti,

znakovi,

zapreke, fenjeri,

te

kobne noii bili

su uklonjeni

pred

sam nailazakvozila. Srbozlikovci

i tada

su

znali

ko

6e

naici

u

vozilu

i

sklonili su sva

upozorenja.

Yozilo

je

na

Celrucima.le

tom mjestu

sletilo u ambis,

u

rijeku. 1rinid?a mi

je

tada

poginuo.

Yoza(,

smeinlo

8ve

strina

mi Nasihahanuma i

pratioci

ostali su

Zivi.

Strina

Nasiha, inade

kde-

6Lo

je

rka

tuvenog

ADEI4AGE

MESICA

bila

je

bremenita,

noseda.

Rodila

je

u

bo3ryadko,

Zagrebu

poslije

sina

i nadila

mn

ime

p0

ocu

Hamzaliji.I amidi.i(

Hamza-

rslmuko

lija naplasno

je

umlo

veona mlad u

PoZegi, kao

i moj

brat

sa

27

godina,

takoder

po

imenu Hamzalija,

dobivenom

od

moga oca

t

znak

sie(ania

na

amicliu...

350



wANcfDMEAe,tortryKo2osNo

Mcrhrm

i{amzalija

Ajanovii

osnovatelj

rNarodne

Uadanice'

Dovezli smo

se

pred

jednu

zgr?ldu

na

drugoj

strani

vrbasa,

Tu.su

mi

bezbjednjaci

bivieJNA,

a sada

ietnidki

oficiri,

predali

lidnu

kartu

ivozal

ku clozvolu

koje su

mi oduzeli

jos

davnog

L

jula

1993.

godine,

Pasos

mi

medutim,

nisu

vratili.

Trudili

su

se da

pri

ovom

susretu

poprave

tnniie

negativan

dojam

kada su

me do

iznemoglosti

tuldi

i Sikanirali

kr.oz

islje-

tlrvanje

u

Teslidu

i Banjaluci,

a

zatim

u deliiu

slali

mlade

ietnike

da

me

lome

i

premlacuju

do

besvjesti.

Trudili

su

se

ali

bezuspjesno.

ostao

sam

potpuno

sabran

i miran

ne

reagirajudi

na

njihovo

dodvoravanje"'

351



tsnnlniuka

tlcila na

oSromnu

slodnu

pgacu

-

BOS

d4l

Tu

u

Banjaluci

nas trojicu

zalobljenika

iz Kotorskog

premjestili

su u

jedan

manji

autobus

sa

jo5 jeclanaest

zarobljenikaiz

Bosanske

Gradi5ke,

Kljuda

i

Sanskog

Mosta.

Wafaiuli

se kroz

Banjaluku ka

rasla'snici

za Plijedor na ulicama se

tnoSlg

vidjeti

mnoitvo naroda,

gomile

ljudi

u

nereclu zr)edno sa

stokom,

zapreinimvozilima,

traktolima.

U samom

centru

Banjaluke

toliko

je

bilo

stoke

da

je

Banjaluka liiila

lla

ogromnu

stoinu

pijacu.

Na

sve strane,

smrad,

prljavitina, gomile

smeia.

ljudi izmijeiani sa stokom,

smedem,

civili,

pijani

detnitki

vojnici.

Sve

me

podsjeda na

srbijanske

va5are, na

razvrhu

i nered. Ko

bi

ranije

mogao

pomisliti

da

ie

u

decembru

1995.

godine

u

samome centru

Banjaluke

biti

toliko

smlada,

prljav5tine,

sme-

ia, stoke

i

detnika

pijanaca

sa

izbjeglim,

obezglavljenim

civilima..,

Vozimo

se

prema

Prijedoru,

plolazimo

poled

detnidkog

kazamataTU-

NJICE,

porecl

jednog

ocl osam

zatvora

u

kojima sam

robovao. Uz

cesttt

od

Banjaluke prema Prijedoru

ne

victe

se

tragovi rata

i

ruzarania.

lza

Prijedora

prema

Sanskom

Mostu

sve

ih

je

vi5e i

viSe.

Zarobljenici

u auto-

busu

tiho

govore

o sukobima

u tom kraju.

Cujem

ih, na5i

su

bili

gotovo

pred Plijedolom.

Kako

se

pribliZavamo

Sauskom

Mosttt,

st'uSenog

i

popa-

ljenog bilo

je

sve

vi5e

i

viSe. Plo5li

smo

05tru

Luku.

Dobro

poznajem

i

ovaj

klaj.

Znam

od

ranije, od

Prijeclora

do

Sanskog

Mosta

je

2 kilometa-

m,

od

Plijedora

clo

05tle

Luke 16.

Prolazimo

05tru

Luku i nakon

2

-

3

kilometta autobus

se

zaustavlja.

Mjesto

se,

lcZtt,

zove

Koptivna.

I auto-

bqs

i

pratedavozila

oklenttla su

se

oclmalt

u

sttpt'otatr

smjer,

u

pravcu

odakle

smo

doSli,

plema Prijecl<lru.

Uz

nas stt

i

bot'na

vozila

na' kojim

ditam

natpise

IFOR.

Ne ztram iija su

to

vozila. Zarobljenici

mi

obja5nja-

vaju

cla su

to

vozila

mechtnaroctnih snaga

kojc

su

zamijenile

UNPR0F0R

nakon

sporazuma

o

primirju,

postignutont

tt

Amelici.

Tu

bi

trebala biti

izvrSena

lazmjerta

zarobljcn

ika.

Cekali

smo

gotovo

clva sahata

i

postajali

sve

ncnozniji. Gledali

smo

vani prema

detniikim

vozilima, prcma

detnicima, Irastojali

ploditati

na

njihovim licima cla

li

ima

nekih

problema.

0slu5kivali

smo

povremene

352



ntonslglXo

nOStQ

razgovol.e

uz

sami

autobus

i

oncla

smo

"clokttiili"

da

je

naSa

fazmiena

tlKopl.ivnikoctsanskogM0stauvjetovanajo5jeclriomrazmjenomkod

Sodkovca

blinr

Graianii..

tun','

su

trebali

biti

razmije'ie'i

ostali

na5i

,uronri.n"i

za

ietnike

u

tuzlanskim,

gradaniikim,

lttkavadkim

zaftottma'

Komisije

,u,u,^i,nu

stt

odito

imale

ractioveztt.

Pretpostavljali

smo

da

se

deka

cla

prode

tan:mienakoct

Gradanice'

pa cla

se

onda

izvrti

i

nasa

.razmiefiakod

Sanst<og'trlosta'

Lahnulo.,nam

ie

kacla

su

u

autobus

u51i

novinari

i

s'imatelii

tr"u.

,rprr..,

,,sfne6e"

televizije

sa

pala.

To

je

bio

znak

da

sve

ide

Po

Planu"'

Ekipa "sruefe"

televiziie

tralilaje

razgovor

sa

mnom'

Iako

ranije

ni

kacla,nipocijenute5kilrbatina,nisampr.istajaobiloStorc6zldetniiku

televiziju,

radio,

sacla

sam

to

prihvatio.

Priie

svega

zelio

sam

sfpskom

naroctu

koji

glecla

tai

plogram,

ni

g^ slu5a'

r'edi

cla

mtt

ie

bucludnost

u

obnovlienoi,

rcintegrtrano]

Bosni

i

Hercegovini'

U

tom.smisltr

dao

sam

,.ro

poriririiu

i odnileren,ii'10*'"'

kacla

sam

meclutim

do5ao

u

Sarajevo'

s&lfi&o

sam da

je

,isrneda"

televizija

emitovala

vijest

o

razmieni,

all

da

je

emitovala

samo

slikn

uz

komeutat

iz

stuctiia.

Moju

izjavu

sprskom

naroclu

na

okupiranim

poclrttdjima

Bosne

i

Hercegovine

nistt

smieli

ptrstiti..

Po

izlasku

televiziiske

ekipe

s[bodetnidke

televiziie

u

autobtts

ie

usao

mlact,

naodit

momak

r.r uniformi

Armije

Republike

Bosne

i Hercegovine.

BiojetoSAMIRSEFER'kapetan.Pitaorrasjejesmolisvinabr'ojuida

li

1.'trfun

Ajanovic

*.du

zafobljenicima.

Dok nam

se

obfacao

stajao

je

porecl

*.n.,

ali

me

nije

prepoznao'.Javio

sam

mu

se

i

pruZio

mn

rulat'

iacla

,e

u

dovjeku,

robijasu

sa

bfaclom

i

robiiaskom

kapom

prepozlla0

iovjekazakogajepitao.Te5komejebiloprepoztrati,iznurenogilakSeg

za

gotovo

40

kilograma...

Oct

ujega

smo

sai'ali

cla

stt

razmijenieni

i

na5i

pLiiatetli,

zaroblje.ici,

zatoie^ici

iz

Koto'skog

koct

Doboia'

U

toj

plilici

ml,e

Sami'

Sefer.

saopiio

cla

mi

je

on

po srpskoj

komisiji

za

rumienu

,,

Dobolr,,

poslao

p,,t.t

to

hranom

i

ocljedom

tt avgitsttt

mjesecu

1995'

gocline,

detiri

mjeseca

prije

razmie.e,

Siedam

se

tacta

sam dobio

i

pismo

otl

Samir.a.

Nismo

,e

poinuuoli.

Samir

je

mene

zrtao

iz Stampe

i sa

TV

TeBko

me

1e

bilo

prepoznail,

iznureno6

t

laGe6

za

goLovo

40

[<rlo6rama

353



I

krenuli

6mo

na na$u

st-ronu, u

slobodLr

Slo6o[a

- EOS7'&- L

ekarra,

1a

niega

ne.

Samir

mi

je

u

pismu pisao

da

se stlpim,

da budem

istrajan,

cla

izdriim

kada sam

to

uspio

rlo

tada. Napisao

mi

je

da

on

aktivno

radi

na

mojoj lzmjeni,

kao i razmjeni

na5ih

prijatelja,

tlanova

Merhameta Banjaluke,

koji su

i0 mjeseci bili

zatodeni

u

ietnidkom

zat-

voru

u Banjaluci.

I

ispunio

je

bio svoje

obedanje,

pruo za"

mene,

a

ne5to

kasnije

u

januaru

mjesecu

1996.

godine

i za ilatrove

Merhameta

Ba-

njaluke,..

Iza5li smo

izvozila

sa svojim stvadma.

Postrojili stl

uas.

Meni

su

na5i

zarobljenici ostavili mjesto na

ielu

kolotie.

I

klenuli

smo

lla

tla5lt

stranu.

u slobodu.

6'nNa4

OEOK

OA{OGA

KOlL

SE

EO

J

PKO',TI',/

A?E

(hz.

ALIJA

r'.a.)

354



nlsqcxltc

-

DMEA

M}IA

T'[AiKo'tsosNo

S druge,

naie

strane

la'enr.rli

su

i

ietuici,

zaroblienici

nase armije'

U

mimohoclu smo

Se

mimoijli

sa

njima.

Poslije toga

stt

autobttsi,

i

naS

i

rrjilrov,

voze6

u

dkverc,

urrazad,

pli5li

jectan

drugom

na

razclaliinu

od

oio

50

metal'a,

tako

cla se

oclmah

moglo

uCi

u

vozila.

Mene

su

povezli

vozilom

riaie

komisije

za

tazmieru...

stigli

smo

u

liotel

"sarlos"

u sanskom

Mosttt,

gdje

nam

je

prireclen

rudak

Tamo

me

ie

ctoiekao

i

pozclravio stlanaiki

prijatelj

Mirzet

Katabeg,

predsjednik

Ratnog

ptedsjedniStva

opfine

Sanski

Most'

Dok

sam

sjedio

za ruikom,

pred dragim

pfijateljima

sam

se

sage0,

zadigao

nogavice

odhlar.2na

obje

noge

i ispod

ialapa

dokoljenica

tzvadio

,u.rku

i zabitie5t<e

koje

sam

tako

iznio

iz

ietnidkog

zatvon

Kotorsko'

Plaiio

sam

se

bio

cla opet

neko

ocl

ietnika

ne

izvrii

premetadinr-r

mojih

stvari,

nade

ioclttzme

mi sve

biljeSke

i

stihove

koje

sam

bio

uspio

napi-

sati,

ahvala

Bogu

na

ovaj

nadin

i iznijeti

zaiedno

sa

sobom

na

slobodu,

da

bih

sve

0v0

mogao

uapisati,

oteti

od

zabonva"'

lz

hotela

"San0s"

moji

novi

plijatelji oclvezli

su

me

u

Ratuu

bolnicu

u

Sanskom

Mosttt.

Tamo

me

je

cloiekao

komatlclant

ratne

bolnice

Be-

hzacl

HadLic

i

veoma sr.rsretljivo

osoblie,

ljekali,

sestl'e'

mecticinski

te-

hnidzui.

U

bolnici

su

me

plegledali

i konstatilali

da stt

mi

pluia u

redu,

da

ima

tragova,

ali da

je

tuberkuloza

izliieiem.

veoma br.zo

po mOm smjestanju

u bolnicu,

posjetio

me

je

dragi

pri-

jatelj,

komandant

sedmog

kor.pusa

a'mije

Republike

Bosne

i

Hercego-

vine,

brigadni

general Mel'rmed

Nagii.

Poslije

njega

posjetili

su

me

i

Mid-

Itat

ltarudhic,

pledsjednik

SkupStine

Oklr,rga

Banjalttka,

Mitza

Muiadii{

poslanik Skupstine

Bosne

i

Hercegovine,

Rasema

cer0,

poslanik

Skup5tine,

dr. Semso

Tatrkovi6,

pledsjednik

SDA

i Faris

Nanid,

sekretar

SDA

Hrvatske

i mnogi clragi

i ctobli

prijatelji. U

Ratnoj

bolnici

Sanski

Most

zadrlao

Sam

Se

tri

daua,

a oncla

me

je

predsjednik

komisije

z?.

r"aztfllefiE

latnih zalobljenika

Seclmog

armijskog

kolpusa

Samir

Sefer

preko Kljr.rda,

MLkonjii

Grucla, Jajca

i

Donjeg

Vakufa

rLoyezao

u

Travnik.

U

Travniku

sr.t

me dodekali

sestta

Nada i zet Suad

sa sinovima

Adisom

i Danisem,

brat

Dred

c{'qg,rm

prgaleljnla

6ilri

6e

sa6eo

i

ispod

darapa

dokoilenica

izmdio

svesku

i

zabiile3ke

355



6lobodan

snm,

a nisam

Lo6a

6vJosL8n.

Ne

osleiam

to

Sb,otta

- EoSlLaL't

5{E

Ectib

sa snahom

Mirom...

Tako

sam

nakon

30

mjeseci

plovedenih

u

samicama

detnitkh

kaza-

mata,

nakon

9A7

dana

zato(eni5tva

ponovo

bio sa svojima...

Dodekali

su

me

brat i

sestra sa

svojima. Nije

me

meclutim,

dodekala

stara mdjliakoja

j;e

zajedno

sa unukom,

mojim

sestridem

Aclisom,

zbog

mene provela

5

mjeseci

u

tehtidkim

zatvor.inta

u Tesliiu.

Majka

mi

je umrla

17. septembra 1995.

gocline, udedi,

moleii

se

Bogu,

gotovo

danonodno i

dekajudi

da

buclem osloboclen.

Nije me

dode-

kala. Rahmet

nek

joj je

njenoj

plemenitoj

du5i...

Doiektla

me

je

mechrtim,

snaha

Sanela kojom

se

moj mlacli

sin

Jas-

min

oZenio

h'i i po

mjeseca

plije

moga

oslobarlanja.

Doiekali

su

nre

moji

najmiliji

u Sarajevu,

noji

prijatelji,

roclaci.

Divan

je

osjedaj

strujio mojim cijelim

biiem

clok

sam

se

u

almijskom

vozilu

vozio prema

Sarajew

sa Samironi Seferom i Zaimom

Kablarom,

pred-

sjednicima komisija za

vrzmjerr:r

Sedmog

i

Tredeg

armijskog

korpusa

Armije

Republike

Bosne i

Hercegovine.

Vozimo

se

preko

Igmana.

Cesta

pocl

snijegom, ali odi5dena budi mi

asocijacije,

sjeianja na 28.

aprila

1993. godine

kada

sam

iziiao

iz

Sara-

jeva.

Bilo

je

to

tlianje pleko piste

pocl

mjeseiinom

i

kiSom

detniikih

metaka,

pa

oncla

voinja

nocu

pleko

Igmiura,

bez

osvjetljenja.

Tada sam

izlazio

iz

gladnog

i hlachiog,

ali

nepokolenog

Sarajeva.

Sacla se

vraiam

u

svoje,

tt

naSe,

svima

ctlago, zajednitko

Salajevo.

Pleko

Hrasnice

"Kapije

iivota",

preko

sbbodarske Dobrinjc,

koju

je

zajedno

sa

zelenim

beret-

kama,

pa

lvrsnije pripadnicima

naie

armije,

ochranio brigaclir

Ismet

Ha-

di.i(,

ulazim

u

Salajevo...

Nakon

dva mjeseca

bolavka

na

slobochiim

plostorimaizvan

Salajeva,

nakoti tricleset

mjeseci zatoieniStva

u

ietnidkim

kazamatima,

slobodan

sam, a nisam toga

svjestan.

Ne

osjeiam to, toliko

odekivano lrzvi5eno

356



:LL:lt\atn

c

-

DM?A

MolA

ryA1592eSNo

osjedanje.

Sanjao

sanl

0

slobotti,

stihove

pisao

o slobocti,

a

jos

je

ne

osjedam

ni

blizu

onako

kako

sam

to zamisljao,

kako

sam

to

ielio."

I

bolje

je

tako.

Neka

blagi

osjeiai

slobocle

traje sto

ctuZe,

nek

tlaie

do

smfii'

goiji

je

takav

blagi

a

d|lii,

postojaniji,

nego

ttstreptao,

btttatr,

ali

k'atak

osjedaf

najclraleg

BoZiieg

clara,

slobode...

Svima

kojima

Bosna

i Hercegovina

clomovinlt

znaii

slijedi

ttova

borba

za

reintegracliu,

za obnovn

zernlje,

nienog

tieslomivog

clr,tha.

Milenijska

logika

suZivota

leligiia,

kttltttla

i

narocta

na

prostorima

Bosne

i Helcegovine,

sobtlm

Sama

govori

da

6e

se

Bosua

i

Hercegovina

pon0vo

leintegrilati,

ttdvrstiti

u

svojim

mileniiskim

granicama,

kao sto

je

to

vi5e

puta do

sada

u

svojoj

povijesti.

Bilo

je

vise

pokgsaia

i s

jectne

i s

ch'r,rge

strlne,

i

s

istoka

i

sa

zapada

cta

se

Bosna

i

Hercegovina

podijeli,

ctovecle

clo

raspacla,

ali

Bosna

se

ne

cla,

Bosna

istrajava,

pati,

klone,

posrde, ali

uvijek

se

diZe

iz

pepela,

uspravlja...

Bog c12.5.

postavio

je

Bosnu

na

njeno

mjesto

i

kao

zemlju

i kao drzaw

i

nas u

njoj

koji

je

ljlbimo

i tt

srcu

nosimo...

Bosnu

kao

simbol

i

kao

svoj

ZNAK,

ZNAI4EN

B0ZUI.

Otvorimo

se

jectni

clrr-rgima

na

ttaS

bosatlski

nadin,

otvorimo

Bosuu

na

naS bosanski

nadin,

kao

5to

je

svima

i

svakome

bila

ofvot'ena

fuoz

svoju

povijest...

Otvorimo

pfocese

r.eintegracije

Bosne,

povfatka

Bosni

i sl'e

ie

po

pri-

roclnim

zakonitostima

cloii

tia svoje.

Mora

Na

korist

svili

koji

Bosttu

i

Hercegovintt

osjecaju

svojom

clomovinom,

na

korist

Bo5njaka,

bosanskih

Srba,

bosanskih

Hwata,

na

kolist

sr.tsjecta

Bostle

i Helcegovine,

Crne

Go-

[e,

Srbije,

Hruatske...

Bosna

je

tu

gctje

je

ved

cijeli

milenij

i tu

6e

ostati..'

"Kacla

je

i ne

bi

bilo,

Bosntt

bi

trebalo

izmisliti

i

postaviti

lla

nieno

sada-

Snje

mjesto..." Davno neko

rede

ortt

svettt

istitttt"'

bosna

se

ne

da,

bosna

r"sLrqar,n

357



Sb6o[a

-

E)[email protected]

BOSNA

NAMJE

OPET

POBJEDITICA

BOSNA

NAM

JE

OPET POBJEDNICA.

Nik1i

smo iz rie,

u

njoj

smo

i

ona

u nama,

neslomiva

Liva...

I

opstajemo

u

njoj,

na

zemlji koja

poklekne

samo,

pa

opet

se digne

gorda,

NEUNISTIVA...

Bosna,

majka

nam

mila

od nas

sada

uznesena

deka

i

za

svoje i za

njeno

srce

i

za

svoju

i

za

njenu

dudu

patnji

i

trudu

odu5ka da

damo...

PODIGNIMO

GI,AVU

VISOKO

prkosno, bezobrazno,

onako kako

samo

mi BOSNJACI

znamo...

Mi

to

rnoZemo,

mi

to smijemo,

pred

Bogom

smo,

pred

sobom

smo

disti,

A

ONI...

Prljavo

nedjelo

ZNAK im

pogan

na

delu.

BOSNA

NAM JE

OPET POBJEDNICA,

a

oni su

poraZeni,

oni to ne

mogu...

...

A

glar.rr

potom

istini

jednoj

pognimo

samo

i

za

sebe i

za

BOSNU

MAJKU

pravednom

se

zahvalimo

Bogu.

358



AJANOWC

-

MOJA

EOSNQ

PBEPOZNASMO

SE

UTEBI

BOSNO,

IIIAJKO

Prepoznasmo se

u tebi, Bosno,

majko

kao

pred

ogledaiom,

pred

ogledalom

sudbine.

U

tebi

ime svoje

blistavo

na

deiu

svome

proditasmo,

Bosno,

majko mila...

...

u

korijenu svome,

5to

u

tebi se,

za tebe se

grdevito

drZi

u

tisuiu

ljeta, u tisuiu

LiIa...

Prepoznasmo se u

tebi,

Bosno,

majko

kao pred

ogledalom,

pred

ogledalom

istine,

5to Sapie

se

postojana

svjetlo5cu

svojom

i

tamom

i

proZima nas

uZitkom

slatkim,

prkosom

strasnim, sobom

samom.

I

zato

te

htjedo5e

ubiti,

Bosno majko

Iail1u

zlom

nesini tvoji

zabludjeli,

pohotom

sramnom

nekieri tvoje

omamljene...

359



sb^ofa

- EosNdTl

...Htjedo5e

razbttt

sliku

svoju

u sebi,

u

otrovanoj

du5i,

u svome

mitomanskom mraku...

Jer

i njima si

ogledalo

istine,

slika opomene, usud

neumitni...

U

svakom

si

im

dahu,

u

svakom

si

im koraku...

Prepoznasmo

se

u

tebi,

Bosno majko

digosmo

se,

uspravismo,

pred

tobom

Bosno

i

u

'Iebi,

istino svijetla

i

sudbino...

U

tebi

podojismo, Bosno majko,

kao

i

oci

na5i,

Bogumili

preci,

i tugu

i

radost,

i siast

i

patnju,

i

bol te3ku

i

uZitak

ubav,

darove

neizmjerive,

nedodirive,

darove

neprocjenjive,

neizrecive

SLOBODU

I

LJUBAV...

360



lrfan

:IJ:1N01/1C

-

DMEA

ivtg 4

EOSA{O

BIT

CD

BOSFM

JOS

I

VISD

Ima

iedna

zemlja...

i

BILA

JE,

bajkovita,

zmajevita,

a

I'

i

stvarna,

istinita.

I

BILA

JE

I

IMA

JE

I

BIT

CE

JE...

KaLu

neki,

Zele

NEKI

da

je

BIVSA,

da

je

PRoSLA,

da

je

MR'I'VA.

S

vragolijom

svojom

Zele

da

je

sPoje...

Da

je

NEMA,

da

NESTANE

i mi

sa

njom,

Sto

u

njenom

prepoznasmo

IMtr

SVOJtr.

Zele

neki

da

je

BIVSA,

da

isPari,

da izgori,

u

pepeo

da

se

stvori,

da

joj

otmu,

da

nam

otmu

rijeke

njene,

Polja,

gore...

I

to

Zele,

tome

strijeme

i

ziim

srcem

mrZnju

vri5te,

ime

zernlje

mrZnjom

zbore"'

361



Sb1oda

-

EOSNA I

72

'Q-/

60

G}

Ime mrZnje

zle njihove,

ime

zemlje

majke na5e,

mradnom

duhu

im

prkosi.

U

njemu

im,

plamti,

gori

i PRKOSOM

klija,

klide...

O

njega se

tamo

neki,

du5man bijedni

i

prokieti

na

satanskoj

stazi svojoj

vatrom paii

i

spotide...

Ima

jedna

zemlja,

IMA,

IMA...

Uzvi3ena

patnja,

uzvi5ena

radost,

imenom

joj

svi6u

stolje6ima...

I BIT.A

JE,

I

IMA JE

i

zemlje

ie

vjedno

biti.

U

vrijeme

je

utisnuta,

kao simbol

kao

znamen

opstanka

i

bitisanja,

da

prkosom

u

njem' cv'jeta.

Putokaz

je,

svjetionik

za

sve ljude,

za

sve

strane

svijeta...

Ima

jedna

zemlja...

I BIT,A JE

I

SADA

JE,

I

SAD

BTVA I

BITISE...

Pati

klone, uspravlja

se,

AL'

BIT

CE

JP,

BIT

EE

ZEMLJE,

BIT

EE

BOSNE,

BIT

EE

BOSNE

JOS

I

VISE...

362



..:==

=+€

.==.:=a€

"draga moja majko bosno" - ifran ajanovic

Documents