draæen Æivi∆: dario matika: »asopis za dru©tvene ... · druËja, osnova /su/ za svaku...

Dana 26. studenoga 1991.SveuËiliπte u Zagrebu osnovaloje Institut za primijenjenadruπtvena istraæivanja. OdlukomUpravnog vijeÊa od 18.veljaËe 1997. godinepreimenovan je u Institutdruπtvenih znanosti IVO PILAR.Institut se bavi znanstvenim,struËnim, interdisciplinarnim tetræiπnim istraæivanjima,strategijskim analizama,organiziranjem meunarodnih idomaÊih znanstvenih skupova,tribina, okruglih stolova tepredavanja u podruËjudruπtvenih i humanistiËkihdisciplina. Izdaje ËasopiseDruπtvena istraæivanja i Pilar; teedicije Zbornici, Studije i ActaInstituti scientiarum socialium IvoPilar, Zagrabia.

24

»ASOPIS ZADRU©TVENE I

HUMANISTI»KESTUDIJE

Pilar

PIL

AR

•»

ASO

PIS

ZA D

RU©T

VEN

E IH

UM

AN

ISTI

»KE

STU

DIJE

pil

ar

pil

ar

GODINA XII. (2017.)BROJ 24(2)

ISSN 1846-3010

ISSN 1846-3010

Ime Ëasopisa PILARnapisano glagoljskim pismom.

Institutdruπtvenih znanosti

Instituteof Social SciencesIVO

U o v o m b r o j u d o n o s i m o :

• R A S P R A V EDraæen ÆIVI∆:Demografsko izumiranje hrvatskoga istokaDario MATIKA:Prikaz odabranih socijalnih obiljeæja pripadnikaOruæanih snaga Republike HrvatskeDamirka MIHALJEVI∆:Razvoj politiËke kulture u Bosni i HercegoviniSabina VELADÆI∆:Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine u jugoslovenskim ibosanskohercegovaËkim druπtveno-politiËkim i idejnim previranjimaod sredine 1960-ih do poËetka 1970-ihAndreja SR©EN:Procesi integracije i oblikovanja hrvatske nacije kao zajednicenovoga tipa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊeIvan ARAPOVI∆:Vrijeme kao nadnaravna dimenzija kapitalaDora TOT:Francusko orijentalistiËko slikarstvo kao izraz kulturnogaimperijalizma: Parisiennes en costume algérienneAdesoji A. ONI:Analysis of the Relationship between Sociology of Religionand Social MovementsTina ©TEFAN, Ivan BALABANI∆, Maja ODORJAN:Stanje i perspektiva procesa implementacije palijativne skrbiu Gradu Zagrebu i Meimurskoj æupaniji

• P R I K A Z I 24

Odrednicom Ëasopis zadruπtvene i humanistiËke studije

æelimo upozoriti naopÊedruπtvenu i dugoroËnu

relevantnost tih dviju skupinaznanstvenih interesa u doba u

kojem se danomice svesnaænije osjeÊa nesnalaæenje u

vrijednosnim orijentacijama:kao da ljudsko druπtvo viπe neupravlja samo sobom nego se

prepuπta lagodnosti rjeπenjakoja se nameÊu logikom slijepa

tehnoloπka razvoja; sve semanje traæi upitanost nad

problemima svijeta, sve se viπeprepuπtamo ispraznosti

konzumnoga druπtva. Kolikogod u sebi konzistentne i

meusobno razliËite, idiscipline eminentno

humanistiËke i one eminentnodruπtvene — imaju zajedniËku

antropoloπku osnovicu, istitemelj: nerado se neupitno

prepuπtaju stihiji fltehnoloπkoga«kao flposljednje rijeËi«, i nepristaju na to da se sadræaj

pojma jednakopravnosti meuljudima ostvaruje iskljuËivo kaojedna te ista dezorijentiranost

pojedinaca, pritisnutih sveoπtrije korporacijskom reæijompotroπnje. Stoga vjerujemo da

nam je potreban Ëasopisniprostor za interdisciplinarno

tematiziranje flpilarovskihtema«, temâ identiteta,

modernizacije i europeizacije,s motriπta relevantnih

znanstvenih disciplina. ImajuÊiu vidu interdisciplinarnost tenarav znanstvenoga naporakao opÊeljudskoga, »asopis

PILAR ima i svoja redovitameunarodna izdanja, a

adekvatno tome sastavljeno je inaπe UredniËko vijeÊe. Prvi brojizaπao je u studenome 2006. uprigodi obiljeæavanja petnaeste

godine postojanja Institutadruπtvenih znanosti koji nosi

ime Ive Pilara.

P-24-korice_t 20.05.19 12:38

Pilar

»asopis zadruπtvene i humanistiËke studije

Godiπte XII. (2017.), broj 24(2)

pil

ar

CasPil24_prijelom 11.05.19 11:38 Page 1

PILAR »asopis za druπtvene i humanistiËke studijeGodiπte XII. (2017.), broj 24(2)ISSN 1846-3010

Nakladnik:Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hrZa nakladnika:Æeljko Holjevac

Glavna urednica:Ivana Æebec ©iljZamjenik glavne urednice:Ivan HrstiÊUredniËko vijeÊe:Heinrich Badura (BeË), Carl Bethke (Tübingen), Sandra CvikiÊ (Vukovar), Gordan »rpiÊ (Zagreb), Ljiljana Dobrovπak(Zagreb), Vlatka DugaËki (Zagreb), Gabor Egry (Budimpeπta), Renata Glavak TkaliÊ (Zagreb), Stipica GrgiÊ (Zagreb),Zlatko HasanbegoviÊ (Zagreb), Caroline Hornstein TomiÊ (Zagreb), Katica Ivanda JurËeviÊ (Zagreb), Boæidar JanËikoviÊ(Zagreb), Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb), Josip MihaljeviÊ(Zagreb), Ljudmila Mindova (Sofija), Hrvoje PetriÊ (Zagreb), Milica ProkiÊ (Bristol), Tomasz Pudlocki (Krakov),Andrej Rahten (Ljubljana), Kreπimir Regan (Zagreb), Ivan RogiÊ (Zagreb), Ines SabotiË (Zagreb), Vlado ©akiÊ (Zagreb),Dinko ©okËeviÊ (Zagreb), Draæen ÆiviÊ (Vukovar)

Tajnica uredniπtva:Arijana Kolak BoπnjakLektorica:Mira Pavlica StojËeviÊ

GrafiËki urednik:Zlatko RebernjakPrijelom i priprema za tisak:GrafiËki studio Forma ultima, ZagrebTisak:ITG, Zagreb

»asopis izlazi dva puta godiπnje.Cjelovit sadræaj Ëasopisa dostupan je na mreænim stranicama Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar: www.pilar.hr

Cijena ovom primjerku je 25 kn (za inozemstvo: € 5)Godiπnja pretplata: 40 kn (za inozemstvo: € 8)

Rukopisi se πalju na:»asopis PILAR, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,MaruliÊev trg 19/I., HR-10000 ZagrebE-mail: [email protected]: (+385 1) 4886-800Telefaks: (+385 1) 4828-296

Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπtaiznesena u pojedinim prilozima.

Copyright „ 2017. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb


24»ASOPIS ZA

DRU©TVENE I HUMANISTI»KESTUDIJE

Pilarpil

ar

Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2017.


Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.),po struci pravnik i ekonomist (studirao uBeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊa do1920. æivi i radi u Bosni i Hercegovini(Sarajevo, Tuzla), potom do smrti uZagrebu. Sudjelovao i u politiËkom æivotu:do jeseni 1918. zalagao se za odræanjeviπenacionalne i multikulturne Austro-UgarskeMonarhije, ali pod uvjetom da se — udræavno-politiËkom i nacionalno-politiËkomsmislu — reformira, o Ëemu je napisaonekoliko vaænih programskih spisa. Unovostvorenoj juænoslavenskoj dræavi(Kraljevina SHS — Kraljevina Jugoslavija)politiËki je proganjan. Znanstvenik i publicistπirokih interesa (umjetnost, povijest,sociologija, psihologija, demografija,politiËka geografija itd.). Najvaænija djela:studija Secesija (Zagreb 1898., kojomstjeËe fllegitimaciju teoretiËaramodernizacije«), struËni rad o recepcijiOpÊeg austrijskog graanskog zakonika uBosni i Hercegovini (Entwicklungsgang derRezeption des Österreichischen ABG inBosnien und Herzegowina..., Wien,1911.), opseæna studija Die südslawischeFrage und der Weltkrieg (BeË, 1918., podpseudonimom L. v. Südland), pionirski rad uhrvatskoj psihologiji (Borba za vrijednostsvoga flJa«. Pokus filozofije slavenskogindividualizma, Zagreb 1922.), politiËko--ekonomska studija Immer wieder Serbien.Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin,1933., pod pseudonimom FlorianLichtträger).


Sadræaj

RASPRAVE99 Draæen ÆIVI∆:

Demografsko izumiranje hrvatskoga istoka2277 Dario MATIKA:

Prikaz odabranih socijalnih obiljeæja pripadnika Oruæanih snagaRepublike Hrvatske

5511 Damirka MIHALJEVI∆:Razvoj politiËke kulture u Bosni i Hercegovini

7711 Sabina VELADÆI∆:Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine u jugoslovenskim ibosanskohercegovaËkim druπtveno-politiËkim i idejnim previranjimaod sredine 1960-ih do poËetka 1970-ih

110055 Andreja SR©EN:Procesi integracije i oblikovanja hrvatske nacije kao zajednice novogatipa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe

112277 Ivan ARAPOVI∆:Vrijeme kao nadnaravna dimenzija kapitala

114455 Dora TOT:Francusko orijentalistiËko slikarstvo kao izraz kulturnoga imperijalizma:Parisiennes en costume algérienne

115555 Adesoji A. ONI:Analysis of the Relationship between Sociology of Religionand Social Movements

117711 Tina ©TEFAN, Ivan BALABANI∆, Maja ODORJAN:Stanje i perspektiva procesa implementacije palijativne skrbiu Gradu Zagrebu i Meimurskoj æupaniji

PRIKAZI118877 Cleuna. »asopis FranjevaËkoga muzeja i galerije Gorica — Livno,

god. II., br. 2(2017) (M. Petrinec)


RASPRAVEp

il

ar


9

Demografsko izumiranjehrvatskoga istoka

Draæen ÆIVI∆,Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar— PodruËni centar Vukovar, Vukovar

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 10. svibnja 2018.)UDK 314.116-022.252(497.54)“2001/2011“

Predmet istraæivanja u ovom radu je ukupno (opÊe) kretanje stanovniπtva trijuæupanija hrvatskoga istoka (Brodsko-posavska, OsjeËko-baranjska i Vukovarsko--srijemska) tijekom posljednjega meupopisnoga razdoblja (2001.—2011.). Ciljistraæivanja je utvrditi dosegnutu razinu ukupne depopulacije, prirodnoga pada inegativne migracijske bilance te odrediti tip intenziteta meupopisne promjenebroja stanovnika, kao i tip opÊeg kretanja stanovniπtva. Suvremena demografskaslika promatranog prostora oËekivani je odraz dugoroËnog i sinergijskog/kumulativnog djelovanja razliËitih demografskih i nedemografskih Ëimbenikakretanja i razvoja stanovniπtva, od kojih su mnogi imali remetilaËke uËinke,kako na demografski, tako i na druπtveno-gospodarski razvoj/napredakhrvatskoga istoka. Provedena analiza nedvojbeno je pokazala da u promatranomrazdoblju æupanije hrvatskoga istoka gube stanovniπtvo i prirodnim imehaniËkim putem, tj. veÊim umiranjem od raanja i brojnijim iseljavanjem oddoseljavanja. Prema konceptu/kriteriju flukupnog« stanovniπtva, kako je analizapokazala, ukupna je depopulacija dominantno determinirana negativnommigracijskom bilancom, a prema konceptu/kriteriju flprisutnog« stanovniπtva,njegovim prirodnim padom. Brojne su i uglavnom dugoroËne demografske,druπtvene i gospodarske posljedice depopulacije i demografskog izumiranja.Kada su u pitanju dugoroËni demografski uËinci depopulacije i demografskogizumiranja, oni se najjasnije istiËu u bioloπkom sastavu stanovniπtva. Najvaænijiproces u razvoju bioloπke strukture stanovniπtva hrvatskoga istoka jestdemografsko starenje.

KljuËne rijeËi: hrvatski istok, ukupna depopulacija, prirodni pad, negativnamigracijska bilanca, demografsko izumiranje, starenje stanovniπtva

UvodPredmet istraæivanja u ovom radu je ukupno (opÊe) kretanje stanovniπtva tri-ju æupanija hrvatskoga istoka (Brodsko-posavska, OsjeËko-baranjska i Vuko-varsko-srijemska) tijekom posljednjega meupopisnoga razdoblja (2001.—2011.). Svrha istraæivanja svoje motivacijsko uporiπte ima u dva analitiËka mo-menta: prvom, koji proizlazi iz Ëinjenice da su demografska istraæivanja, tj.flpromjene broja, struktura i izgledi buduÊeg razvitka stanovniπtva jednog po-


10

druËja, osnova /su/ za svaku politiku druπtvenog razvoja«11 i drugom, premakojemu tematizirano podruËje u prostorno-geografskom smislu pripada istoË-nom graniËnom arealu hrvatskoga dræavnog teritorija te je, stoga, priliËno os-jetljivo sa stajaliπta druπtvene stabilnosti i nacionalne sigurnosti, napose ima-juÊi u vidu njegovo trenutno/zabrinjavajuÊe demografsko stanje.22 Cilj istraæi-vanja je utvrditi dosegnutu razinu ukupne depopulacije, prirodnoga pada inegativne migracijske bilance te odrediti tip intenziteta meupopisne promje-ne broja stanovnika, kao i tip opÊeg kretanja stanovniπtva — ukupno i na ra-zini pojedine æupanije. Jednostavnije reËeno, utvrditi model (demografskog)izumiranja stanovniπtva u okviru tipizacije opÊeg kretanja stanovniπtva.

Ukupno kretanje stanovniπtva, Ëiji je najjednostavniji statistiËki (agregat-ni) izraz promjena broja stanovnika, odreeno je proæimajuÊim djelovanjemdviju osnovnih dinamiËkih odrednica: bioreprodukcijom i migracijama, tj.prirodnim i mehaniËkim kretanjem stanovniπtva, pri Ëemu natalitet i imigra-cija Ëine aktivu, a mortalitet i emigracija pasivu demografske bilance. Njihovmeusobni odnos odreuje intenzitet i smjer ukupnog kretanja stanovniπtva,na naËin da negativno prirodno kretanje (veÊe umiranje od raanja) i emi-gracija determiniraju demografski pad (depopulaciju), a pozitivno prirodnokretanje (brojnije raanje od umiranja) i imigracija determiniraju demograf-ski porast. Upravo se kroz promjene u trendu i intenzitetu ukupnoga kreta-nja stanovniπtva odraæava prevladavajuÊi utjecaj pozitivnih/negativnih Ëinite-lja demografskog razvoja, kako u smislu kretanja brojnosti stanovniπtva, ta-ko i u kontekstu oblikovanja njegovih struktura, naroËito bioloπke strukturestanovniπtva.33

11 Alica WERTHEIMER-BALETI∆, flDemografske promjene i globalni demografski procesi uHrvatskoj u poslijeratnom razdoblju«, Encyclopaedia Moderna 13 (1992) 2, 238-251.22 Korisno je na ovome mjestu donijeti neπto dulji citat iz rada Stjepana ©terca i Monike Ko-muπanec, jer daje iznimno dobar motivacijski okvir demografskim istraæivanjima Hrvatske:flDemografska buduÊnost Hrvatske popriliËno je neizvjesna, s obzirom na dugotrajne ne-gativne trendove, izgubljenu demografsku proπlost, duboku starost ukupne populacije, ni-zak fertilitet mjeren totalnom stopom fertiliteta, dugotrajni pad stanovniπtva, pojavu sekun-darne negativne migracijske bilance, djelovanje posebnih faktora na razvoj hrvatske popu-lacije itd., itd., te dolaska u razvoju do kljuËne razdjelnice izmeu nastavka izumiranjaukupnoga stanovniπtva i moguÊe populacijske revitalizacije. Poseban je to istraæivaËki in-teres, s obzirom na to da je stanovniπtvo temelj svih prostornih, regionalnih, gospodarskih,druπtvenih i inih planiranja, osnovni prostorni resurs i potencijal te u svakoj zemlji nacio-nalni strateπki interes«. Usp. Stjepan ©TERC i Monika KOMU©ANEC, flNeizvjesna demograf-ska buduÊnost Hrvatske — izumiranje i supstitucija stanovniπtva ili populacijska revitaliza-cija...?«, Druπtvena istraæivanja 21 (2012) 3 (117), 694.33 Draæen ÆIVI∆, flDemografski Ëinitelji braka i obitelji u istoËnoj Slavoniji«, IπËekivati i po-æurivati dolazak dana Boæjega, Zbornik radova u Ëast prof. dr. sc. Peri AraËiÊu, prigodom65. obljetnice æivota, Ivo DæiniÊ i Ivica Raguæ prir., –akovo, KatoliËki bogoslovni fakultetu –akovu, 2009., 325-351.

PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XII. (2017.), br. 24 (2)


U prostorno-administrativnom smislu demografska analiza je obuhvatilatri æupanije koje se svojom povrπinom prostiru na krajnjem istoËnom, konti-nentalnom dijelu hrvatskoga dræavnog prostora, Brodsko-posavsku, OsjeË-ko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku æupaniju, i koje, veÊ uvodno moæemoupozoriti, pripadaju sve πirem depopulacijskom polu hrvatske demografskebilance. Ukupna povrπina navedenih æupanija iznosi 8639 Ëetvornih kilome-tara πto je 15,3% ukupne kopnene povrπine Republike Hrvatske (RH). U 533naselja (7,9% svih samostalnih naselja u RH), okupljena u 87 opÊina i 14 gra-dova, æivjelo je, prema posljednjem popisu stanovniπtva iz 2011. godine,ukupno 643 128 osoba, πto je 15,0% ukupnog stanovniπtva RH. ProsjeËna op-Êa relativna gustoÊa naseljenosti u navedenim æupanijama iznosila je 74,4stanovnika na Ëetvorni kilometar, πto je neπto ispod dræavnog prosjeka(75,7). No, prosjeËan broj stanovnika po pojedinom naselju (1207) znatnopremaπuje prosjek za RH (634).44

Osnovni vremenski okvir analize definiran je popisima stanovniπtva2001. i 2011. godine, s tim da je usporediva vremenska serija podataka vi-talne statistike dana za razdoblje 2001.—2015., a statistike migracija za raz-doblje 2002.—2015. godine. ObuhvaÊeno je razdoblje koje u πirem kontek-stu moæemo smatrati mirnodopskim, tj. u njemu su, uz ostale Ëimbenike,djelovali odgoeni, ali ne i izravni utjecaji rata i demografskih ratnih gubita-ka, kao πto je, primjerice, bio sluËaj u prethodnom meupopisu (1991.—2001.).55 U radu su prezentirani i odabrani rezultati procjene Dræavnoga za-voda za statistiku Republike Hrvatske (DZSRH) za 2015.66 te projekcije de-mografa s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta SveuËiliπta u Zagre-bu za 2030. godinu.77

11

44 Prema rezultatima popisa u RH je u kritiËnom trenutku popisa iz 2011. (31. oæujak/1.tra-vanj) bilo 6756 samostalnih naselja, dok se u StatistiËkom ljetopisu RH za 2016. godinu na-vodi podatak o 6762 samostalna naselja. Izvor: Popis stanovniπtva 2011., DZSRH, Zagreb;StatistiËki ljetopis Republike Hrvatske 2016., DZSRH, Zagreb, prosinac 2016., www.dzs.hr.Pristup ostvaren 25. svibnja 2017.55 Ilustracije radi, treba napomenuti da je stanovniπtvo triju æupanija hrvatskoga istoka u raz-doblju 1991.—2001. prema konceptu/kriteriju flukupnog« broja stanovnika depopuliralo za7,9%, a prema konceptu/kriteriju flprisutnog« stanovniπtva depopuliralo za 8,1%. U istom jerazdoblju negativna gruba migracijska bilanca bila u rasponu od -59 280 do -62 490 sta-novnika. Ovako izraæena negativna gruba migracijska bilanca bila je izravna posljedica pri-silnih i drugih, ratom potaknutih migracija stanovniπtva.66 Procjene stanovniπtva Republike Hrvatske u 2015., PriopÊenje 7.1.4., DZSRH, Zagreb,www.dzs.hr. Pristup ostvaren 25. svibnja 2017.77 StruËna podloga za izradu Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske: Demograf-ski scenarij i migracije, I. »ipin (voditelj), Ekonomski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Kate-dra za demografiju, Zagreb, 2014.

D. ÆiviÊ: Demografsko izumiranje hrvatskoga istoka


12

Ukupna depopulacijaUkupna depopulacija flrazumijeva smanjenje broja stanovnika izmeu dvajususljednih popisa ili izmeu bilo kojih odabranih godina. U tipu otvorenogstanovniπtva (obiljeæava ga vanjska migracija) ukupna depopulacija nastajezbog udruæenog djelovanja prirodnog kretanja i migracije.«88

Prije negoli ukaæemo na dosegnuti stupanj ukupne depopulacije æupani-ja hrvatskoga istoka, korisno je barem naznaËiti da su popisi iz 2001. i 2011.godine obavljeni po razliËitoj metodologiji, iako je osnovni koncept ostaonepromijenjen. Naime, i jedan i drugi popis pripremljeni su i obavljeni pre-ma konceptu fluobiËajenog mjesta stanovanja«, ali je definicija flukupnog sta-novniπtva« u njima bila razliËita, s oËito flrastezljivim« kriterijima flpri utvriva-nju prebiva li popisana osoba zaista u naselju za koje je izjavila da joj jemjesto stalnog boravka«,99 πto oteæava/onemoguÊava neposrednu meupo-pisnu usporedbu rezultata, odnosno, izraËunate pokazatelje nije moguÊedræati posve pouzdanima i treba biti oprezan prigodom njihova tumaËenja.1100

Razlog tome jest fluvoenje namjere odsutnosti/prisutnosti u popisu iz 2011.,koja se nije prikupljala deset godina ranije, kao i zbog Ëinjenice da su u uku-pan broj stanovnika 2001. godine bile ukljuËene i osobe odsutne godinu idulje, koje su se u mjesto stalnog stanovanja vraÊale sezonski i mjeseËno, anisu uvrπtene u ukupan broj stanovnika 2011. godine«.1111

ImajuÊi u vidu potonje, na temelju objavljenih popisnih rezultata, meu-popisnu usporedbu promjene broja stanovnika æupanija hrvatskoga istokamoguÊe je izvrπiti prema dva koncepta/kriterija: prema konceptu/kriterijuflukupnog« i konceptu/kriteriju flprisutnog« stanovniπtva (stanovniπtvo flu zem-lji«). Naime, iz ukupnoga broja stanovnika, ustanovljenog u popisu 2001. go-

88 Ivo NEJA©MI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima, Za-greb, ©kolska knjiga, 2005., Zagreb, 111.99 Anelko AKRAP, flPromjene broja i prostornog razmjeπtaja stanovniπtva Hrvatske i æupa-nija«, Migracije i razvoj Hrvatske. Podloga za hrvatsku migracijsku strategiju, Vlado Puljiz,Josip Tica i Davorko VidoviÊ, ur., Zagreb, Hrvatska gospodarska komora, 2014., 28.1100 Tako je, prema konceptu/kriteriju flukupnoga« broja stanovnika Hrvatska izmeu 2001.i 2011. zabiljeæila pad broja stanovnika za 3,4%, dok je prema konceptu/kriteriju flprisut-nog« stanovniπtva (bez popisanih u inozemstvu), ostvarila demografski porast od 2,0%. flUspomenutom razdoblju Hrvatska je imala prirodno smanjenje i negativan saldo migracijepa se nije oËekivao porast broja stanovnika. Na temelju rezultata popisa ne moæemo utvr-diti kako je doπlo do tog porasta. Pretpostavljamo da se radi o popisanim stvarnim povrat-nicima, ili o povratnicima u tzv. procesu povratka, πto znaËi da se nije dosljedno provodi-la propisana metodologija popisa stanovniπtva 2011.« Usp. A. AKRAP, flDemografski slomHrvatske: Hrvatska do 2051.«, Bogoslovska smotra 85 (2015) 3, 860.1111 Detaljnije vidjeti u: Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Metodoloπka objaπ-njenja, DZSRH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 25. svibnja 2017.




dine, moguÊe je izdvojiti kontingent stanovniπtva flu zemlji« i kontingent sta-novniπtva koje je popisano u inozemstvu, πto na dosadaπnjoj razini dostup-nosti podataka nije moguÊe uËiniti za popis 2011. godine, iako je i u njemu,prema primijenjenim popisnim kriterijima, bilo inozemaca, no ne znamo ko-liko!

Rezultati popisa i izraËunati indikatori meupopisne dinamike dani su utablici 1. Iz njih se, nedvojbeno, moæe zakljuËiti da æupanije hrvatskoga isto-ka,1122 neovisno o primijenjenom konceptu/kriteriju usporedbe, karakteriziraukupna depopulacija kao najvaæniji demografski trend/proces, ali razliËitogtipa1133 intenziteta meupopisne promjene. Tako prema konceptu/kriterijuflukupnog« stanovniπtva Brodsko-posavska (-10,3%) i OsjeËko-baranjska æu-panija (-7,7%) te hrvatski istok ukupno (-9,7%), pripadaju tipu jaka depopu-lacija, dok Vukovarsko-srijemska æupanija (-12,2%) pripada najnepovoljnijemtipu meupopisne promjene (izumiranje). Prema konceptu/kriteriju flprisut-nog« stanovniπtva Brodsko-posavska (-3,0%) i Vukovarsko-srijemska æupani-ja (-3,6%) te hrvatski istok ukupno (-3,0%), pripadaju tipu osrednja depopu-lacija, a OsjeËko-baranjska æupanija (-2,7%) tipu slaba depopulacija. Prezen-tirani pokazatelji znaËe da hrvatski istok i sve tri njegove æupanije imaju re-gresivna obiljeæja demografske dinamike. Zbog toga je izmeu 2001. i 2011.godine smanjen i relativan udio stanovniπtva hrvatskoga istoka u ukupnomstanovniπtvu RH — sa 16,0% na 15,0% prema konceptu/kriteriju flukupnog«stanovniπtva, odnosno, sa 15,8% na 15,0% prema konceptu/kriteriju flprisut-nog« stanovniπtva.

13

1122 Detaljnije o uzrocima i posljedicama suvremene demografske dinamike Brodsko-posav-ske, OsjeËko-baranjske i Vukovarsko-srijemske æupanije vidjeti u: Petar FELETAR, flProce-si depopulacije sjeverne Hrvatske izmeu 1948. i 2001. godine«, Podravina 6 (2007) 12,151-158; Marijan JUKI∆ i Ivo TURK, flDinamiËke demografske determinante ruralno-urba-ne polarizacije OsjeËko-baranjske æupanije (1971.—2001.)«, Druπtvena istraæivanja 19(2010) 6 (110), 1139-1162; Mario KEVO, flKretanje stanovniπtva Brodsko-posavske æupani-je, 1981.—1991.—2001.«, »asopis za suvremenu povijest 40 (2008) 1, 237-268; D. ÆIVI∆,flStanovniπtvo Vukovarsko-srijemske æupanije — procesi, trendovi i perspektive«, Vukovar-sko-srijemska æupanija: prostor, ljudi identitet, D. ÆiviÊ, ur., Zagreb — Vukovar, Institutdruπtvenih znanosti Ivo Pilar, Vukovarsko-srijemska æupanija, 2012., 27-54; D. ÆIVI∆, flSu-vremena migracija kao odrednica depopulacije IstoËne Hrvatske (2001.—2014.)«, Sociokul-turno nasljee i gospodarski razvoj. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa globalizacija iregionalni identitet 2016., Antun ©undaliÊ, Krunoslav ZmaiÊ, Tihana SudariÊ i Æeljko PaviÊ,ur., Osijek, SveuËiliπte J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet, Poljoprivredni fakultet, Od-jel za kulturologiju, 2016., 52-75.1133 Prema intenzitetu meupopisne promjene broja stanovnika I. NejaπmiÊ izdvaja, uz tipstagnacija, Ëetiri progresivna i Ëetiri regresivna tipa. Progresivni tipovi su: flvrlo jaka pro-gresija, jaka progresija, osrednja progresija i slaba progresija, dok su regresivni tipovi: sla-ba depopulacija, osrednja depopulacija, jaka depopulacija i izumiranje«. Usp. I. NEJA©MI∆,Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima, 63.


14

Suvremena demografska slika promatranog prostora oËekivani je odrazdugoroËnog i sinergijskog/kumulativnog djelovanja razliËitih demografskih inedemografskih Ëimbenika kretanja i razvoja stanovniπtva, od kojih su mno-gi imali remetilaËke uËinke, kako na demografski, tako i na druπtveno-gos-podarski razvoj/napredak hrvatskoga istoka. U tom smislu osobito se istiËu:ljudski i demografski gubitci u Hrvatskom domovinskom ratu, jaËanje iselja-vanja (prisilnog u vrijeme rata te flvoljnog« zbog poslijeratne druπtvene i gos-podarske krize), pad nataliteta te jaËanje negativne prirodne promjene zbogkumulativnih uËinaka ubrzanog demografskog starenja i nastavka procesamodernizacije u domeni promjena u hijerarhiji druπtvenih vrijednosti, odno-sa prema braku, obitelji i djeci, poloæaja æene u druπtvu, jaËanja sekulariza-cije, individualizacije i dr. NaroËito jak destabilizacijski Ëimbenik suvremenedemografske dinamike hrvatskoga istoka duboka je gospodarska kriza saznaËajnim implikacijama po opÊe (sve pesimistiËnije) stanje/ozraËje u druπ-tvu, u Ëijem se korijenu, meu ostalim, nalaze loπa privatizacija i zapostav-ljenost poljoprivrede, loπ politiËki i gospodarski menadæment, loπe gospoda-renje resursima i nebriga za opÊe dobro.1144

TTaabblliiccaa 11.. Promjena broja stanovnika æupanija hrvatskoga istoka izmeu 2001. i 2011.prema konceptu/kriteriju flukupnog« i flprisutnog« stanovniπtva

Izvor: Popisi stanovniπtva 2001. i 2011., DZSRH, Zagreb (www.dzs.hr;pristup ostvaren 26. svibnja 2017.).

fl U k u p n o « s t a n o v n i π t v oIndeks

Broj stanovnika Apsolutna meupopisneÆupanija 2001. 2011. promjena promjeneBrodsko-posavska 176 765 158 575 -18 190 89,7OsjeËko-baranjska 330 506 305 032 -25 474 92,3Vukovarsko-srijemska 204 768 179 521 -25 247 87,8Hrvatski istok — ukupno 712 039 643 128 -68 911 90,3

fl P r i s u t n o « s t a n o v n i π t v oIndeks

Broj stanovnika Apsolutna meupopisneÆupanija 2001. 2011. promjena promjeneBrodsko-posavska 163 489 158 575 -4914 97,0OsjeËko-baranjska 313 406 305 032 -8374 97,3Vukovarsko-srijemska 186 185 179 521 -6664 96,4Hrvatski istok — ukupno 663 080 643 128 -19 952 97,0

1144 A. ©UNDALI∆, flOsiromaπivanje i nerazvijenost — Slavonija i Baranja u oËima njezinihstanovnika«, Revija za socijalnu ekologiju 15 (2006) 1-2, 125-143.




Premda je stopa ukupne depopulacije æupanija hrvatskoga istoka, premanaËelu prisutnosti, znakovito niæa (-3,0%) od stope ukupne depopulacijeprema konceptu/kriteriju flukupnog« broja stanovnika (-9,7%), ta Ëinjenica nesmije zavarati, tj. ne smije nas dræati u uvjerenju da je demografska slika hr-vatskoga istoka povoljnija nego πto realno jest. Naime, jedan od priliËno ja-kih flrazloga« manje ukupne depopulacije stanovniπtva flu zemlji«, leæi u pro-blemima popisne metodologije, tj. — manje-viπe — (ne)uspjeπnog svoenjapopisnih podataka na razinu usporedivosti,1155 a ne u djelovanju eventualnihpozitivnih demografskih kretanja u domeni bioreprodukcije i migracija. Tonam najbolje potvruju u nastavku rada izneseni podatci vitalne i (necjelo-vite) migracijske statistike.

Razmjere ukupne depopulacije i snaænog demografskog praænjenja æupa-nija hrvatskoga istoka tijekom posljednjega meupopisnoga razdoblja, do-datno ilustrira i meupopisna usporedba broja stanovnika prema gradovimai opÊinama. ImajuÊi u vidu problem oteæane usporedbe rezultata posljednjadva popisa, ipak se signifikantnim moæe dræati Ëinjenica da je izmeu 2001.i 2011. godine, prema konceptu/kriteriju flukupnoga« broja stanovnika, od101 jedinice lokalne samouprave samo njih pet (opÊine Bukovlje — 13,5% iDragaliÊ — 6,2% u Brodsko-posavskoj te Antunovac — 4,0%, Bilje — 3,0%i »eminac — 1,9% u OsjeËko-baranjskoj æupaniji) zabiljeæilo demografski po-rast (s ukupno 15 916 na 16 723 stanovnika, tj. za 5,1%). Sve ostale opÊinei gradovi u æupanijama hrvatskoga istoka imali su meupopisno smanjenjebroja stanovnika (u rasponu od -30,3% u opÊini Drenovci, do -0,2% u opÊi-ni Negoslavci1166), πto upuÊuje na izrazitu prostornu homogenost ukupne de-populacije u tom dijelu RH.

Zbog meusobne uvjetovanosti druπtvenih, gospodarskih i demografskihsilnica razvoja nekog prostora, flstupanj depopulacije posredan je pokazatelji relativnih razlika u razvijenosti pojedinih dijelova nacionalnoga teritorija«.1177

S obzirom na to da je, prema konceptu/kriteriju flukupnog« stanovniπtva, sto-pa ukupne depopulacije u svim æupanijama hrvatskoga istoka u razdoblju2001.—2011. godine signifikantno veÊa od stope ukupne depopulacije sta-novniπtva RH (-3,4%), moæe se zakljuËiti da hrvatski istok kao dio πireg is-toËnog panonskog krila Hrvatske, u smislu regionalnog razvoja, (zamjetno)

15

1155 Detaljnije vidjeti u: A. AKRAP, flPromjene broja i prostornog razmjeπtaja stanovniπtva Hr-vatske i æupanija«, Migracije i razvoj Hrvatske. Podloga za hrvatsku migracijsku strategiju,41, 65.1166 Zanimljivo je da se obje opÊine nalaze u Vukovarsko-srijemskoj æupaniji.1177 Dane PEJNOVI∆, flDepopulacija æupanija i disparitet u regionalnom razvoju Hrvatske«,Druπtvena istraæivanja 13 (2004) 4-5 (72-73), 703.


16

zaostaje u odnosu na dræavni prosjek, osobito u odnosu na neke druge di-jelove dræavnoga teritorija.1188 Uz ratne posljedice u domeni visokih izravnih imigracijskih ratnih gubitaka, kao i velikih materijalnih i nematerijalnih ratnihπteta, meu iznimno vaæne, πtoviπe, razorne uzroke zaostajanja istoËnohrvat-skog prostora u regionalnom razvoju Hrvatske, MatiπiÊ i PejnoviÊ1199 istiËu iproces fltranzicijske deindustrijalizacije«, kao kumulativnu posljedicu uËinakarata, funkcionalne ovisnosti o susjednoj Vojvodini/Srbiji, promaπenog mode-la vlasniËkog prestrukturiranja/privatizacije te dolaska stranih trgovaËkih la-naca od sredine 1990-ih godina.2200

Prirodni pad stanovniπtvaPrikazana vitalna statistika analiziranih æupanija (prema konceptu prisutno-sti) u razdoblju od 2001. do 2015. godine te njihova usporedba s ranijim me-upopisnim razdobljima (od 1964. do 1990.), ukazuje na ozbiljne demore-produktivne probleme u kojima se nalazi hrvatski istok, tj. na prirodni padstanovniπtva kao flbrojËano smanjenje stanovniπtva prirodnim putem, zbogveÊeg broja umrlih nego roenih...«.2211 Oni su posljedica ne samo naslijee-nih dugoroËnih nepovoljnih odrednica reprodukcije, napose demografskihgubitaka u svjetskim ratovima i Domovinskom ratu te dugotrajnog (viπede-setljetnog) denatalitetnog koncepta u bioreprodukciji (flbijela kuga«), nego isuvremenih destabilizacijskih odrednica prirodnog kretanja stanovniπtva, po-put duboke druπtvene, vrijednosne i gospodarske krize i, sukladno tome, sve

1188 Prema indeksu razvijenosti (Narodne novine 132/2017) sve tri æupanije hrvatskoga isto-ka pripadaju ispodprosjeËno rangiranim jedinicama podruËne (regionalne) samouprave ukojoj je njegova vrijednost manja od 100% prosjeka Republike Hrvatske, a meu jedinica-ma lokalne uprave samo gradovi Slavonski Brod, Vinkovci i Osijek pripadaju jedinicamaËija je vrijednost indeksa razvijenosti veÊa od 100% dræavnog prosjeka. U preostalim gra-dovima i opÊinama hrvatskoga istoka indeks razvijenost manji je od 100% prosjeka Repu-blike Hrvatske, s tim da je u veÊini sluËajeva manji od 75%, pa i od 50% dræavnoga pros-jeka.1199 Mislav MATI©I∆ i Dane PEJNOVI∆, flUzroci i posljedice zaostajanja istoËne Hrvatske uregionalnom razvoju Hrvatske«, Hrvatski geografski glasnik 77 (2015) 2, 101-140.2200 Razmjere razvojnog zaostajanja æupanija hrvatskoga istoka zorno ilustriraju i podatci okretanju bruto domaÊeg proizvoda za razdoblje 2000.—2014. godine. Tako je u promatra-nom razdoblju udio u ukupnom hrvatskom BDP-u Brodsko-posavske æupanije smanjen sa2,41% na 2,02%, OsjeËko-baranjske æupanije sa 5,80% na 5,58% te Vukovarsko-srijemskeæupanije sa 2,68% na 2,37%. Promotrimo li BDP po stanovniku, 2014. godine BDP OsjeË-ko-baranjske æupanije iznosio je 79,2% hrvatskog prosjeka, Vukovarsko-srijemske æupani-je 58,1%, a Brodsko-posavske æupanije svega 55,8%. Izvor: BDP i gospodarska snaga æu-panija, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, veljaËa 2017.; Bruto domaÊi proizvod zaRepubliku Hrvatsku i prema NKPJS-u 2012., DZSRH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostva-ren 29. svibnja 2017.2211 I. NEJA©MI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima, 111.




brojnijeg iseljavanja te ubrzanog procesa demografskog starenja, zahvaljuju-Êi kojemu je demoreproduktivna osnovica populacije hrvatskoga istoka znat-no suæena (osiromaπena), s vrlo nepovoljnim perspektivama. Naime, zahva-ljujuÊi razliËitim demografskim gubitcima, kako u ratnom tako i u mirnodop-skom kontekstu, znatno su poremeÊeni odnosi izmeu velikih (funkcional-nih) dobnih skupina, bitnih za reprodukciju, πto je flproizvelo« redukciju fer-tiliteta i nataliteta te jak pad vitalnoga indeksa (tablica 2).

TTaabblliiccaa 22.. Prirodno kretanje stanovniπtva æupanija hrvatskoga istoka od 1964. do 2015.Izvor: Vitalna statistika Republike Hrvatske, DZSRH, Zagreb.

Prirodna Vitalni indeksMeupopisna razdoblja Natalitet Mortalitet promjena (prosjek)1964.-1970. 87 999 50 736 37 263 173,41971.-1980. 104 917 73 884 31 033 142,01981.-1990. 103 990 82 589 21 401 125,91991.-2000. 77 134 76 344 790 101,02001.-2010. 83 062 105 088 -22 026 79,02011.-2015. 35 303 50 206 -14 903 70,3

Prezentirani podatci (tablica 2 i graf 1) jasno indiciraju radikalnu promje-nu u prirodnom kretanju stanovniπtva hrvatskoga istoka. Ona se oËituje uznaËajnom smanjenju nataliteta, porastu mortaliteta te — πto je osobito indi-kativno — u drastiËnoj promjeni predznaka prirodne promjene. Dok je od1964. do 2000. godine u æupanijama hrvatskoga istoka æivoroeno ukupno374 040 djece, a umrle 283 553 osobe, Ëime je ostvaren prirodni porast sta-novniπtva od 90 487 stanovnika (ili 2513 prosjeËno godiπnje), u posljednjih15 godina (2001.—2015.) u tim je æupanijama æivoroeno 118 365 djece, aumrle su 155 294 osobe, pa je ostvareno prirodno smanjenje od Ëak 36 929stanovnika (ili -2462 prosjeËno godiπnje). ProsjeËan godiπnji broj æivoroenedjece izmeu dva navedena perioda smanjen je za 24,1%, dok je prosjeËanbroj umrlih stanovnika poveÊan za 31,4%.

ProsjeËna vrijednost vitalnoga indeksa po izdvojenim razdobljima ukazu-je na proπirenu bioreprodukciju do 2000., te snaænu opadajuÊu bioreproduk-ciju stanovniπtva nakon 2001. godine. Dok su u razdoblju od 1964. do 1970.na 100 umrlih stanovnika prosjeËno roene 173 bebe, od 2011. do 2015. go-dine broj umrlih bio je u prosjeku za treÊinu veÊi od broja æivoroene dje-ce.

Iz prezentiranih podataka moæe se zakljuËiti da dinamika nataliteta, mor-taliteta i prirodne promjene stanovniπtva, u posljednjih desetak ili neπto viπegodina, ne predstavlja pozitivan demografski okvir za razvoj bioloπke struk-

17


18

ture stanovniπtva i dinamiku nupcijaliteta, a time ni za buduÊu bioreproduk-ciju. Nizak (i sve niæi) natalitet neÊe omoguÊiti dovoljan priljev mladog sta-novniπtva u fertilnu dob, pa Êe sve malobrojnije fertilno stanovniπtvo umjes-to poæeljnijeg prirodnoga porasta determinirati joπ jaËi prirodni pad stanov-niπtva hrvatskoga istoka.

Negativna migracijska bilancaIzraËun (procjena) grube migracijske bilance (tablica 3) jasno ukazuje napreteæiti emigracijski karakter kretanja stanovniπtva analiziranih æupanija hr-vatskoga istoka, s tim da postoje odreene razlike s obzirom na koncep-te/kriterije flukupnog« i flprisutnog« stanovniπtva. Emigracijska depopulacijafloznaËava smanjenje broja stanovnika, ponajprije pod utjecajem veÊeg iselja-vanja nego doseljavanja, tj. zbog negativnoga migracijskog salda«.2222

Prema konceptu/kriteriju flukupnog« stanovniπtva, sve tri æupanije i hrvat-ski istok imali su u promatranom razdoblju negativnu grubu migracijsku bi-lancu, koja je u ukupnoj depopulaciji Brodsko-posavske æupanije sudjelova-la sa 82,5%, OsjeËko-baranjske æupanije sa 61,1% te Vukovarsko-srijemskeæupanije sa 87,2%, dok je relativan udio negativne migracijske bilance (-52 581) u ukupnoj depopulaciji hrvatskoga istoka (-68 911) iznosio 76,3%.To znaËi da je, prema ovom konceptu/kriteriju, ukupna depopulacija domi-nantno bila pod utjecajem negativne migracijske bilance, dok je prirodni padstanovniπtva ipak imao relativno manje znaËenje.

2222 I. NEJA©MI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima, 111.


GGrraaff 11.. Prirodno kretanje stanovniπtva æupanija hrvatskoga istoka u razdoblju 2001.—2015.Izvor: Vitalna statistika Republike Hrvatske, DZSRH, Zagreb (www.dzs.hr).



No, sasvim je druga (obrnuta) situacija procijenimo li grubu migracijskubilancu prema konceptu/kriteriju prisutnosti. U tom sluËaju jedna od tri ana-lizirane æupanije imala je u promatranom desetljeÊu pozitivnu migracijsku bi-lancu (OsjeËko-baranjska), dok je u preostale dvije æupanije negativna gru-ba migracijska bilanca u njihovoj ukupnoj depopulaciji sudjelovala sa 35,1%(Brodsko-posavska), odnosno sa 51,4% (Vukovarsko-srijemska). Promotrimoli sve tri æupanije zajedno, dolazimo do podatka da je u ukupnoj depopula-ciji hrvatskoga istoka izmeu 2001. i 2011. godine (-19 952), prema koncep-tu/kriteriju prisutnosti, prirodni pad stanovniπtva sudjelovao sa Ëak 81,8%, anegativna migracijska bilanca (-3 622) sa svega 18,2%. To, drugim rijeËima,znaËi da je prema ovom konceptu/kriteriju ukupna depopulacija hrvatskogaistoka dominantno bila pod utjecajem prirodne depopulacije, dok je emigra-cijska depopulacija imala relativno manje znaËenje.

TTaabblliiccaa 33.. Migracijska bilanca stanovniπtva æupanija hrvatskoga istoka u 2001.-—2011.prema konceptima/kriterijima flukupnog« i flprisutnog« stanovniπtva.

Izvor: Kao tablice 1 i 2.

fl U k u p n o « s t a n o v n i π t v o

Apsolutna Relativnapromjena promjena

broja broja Prirodna promjena Migracijska bilancaÆupanija stanovnika stanovnika Apsolutna Relativna Apsolutna RelativnaBrodsko-posavska -18 190 -10,3 -3188 -1,8 -15 002 -8,5OsjeËko-baranjska -25 474 -7,7 -9906 -3,0 -15 568 -4,7Vukovarsko-srijemska -25 247 -12,3 -3236 -1,6 -22 011 -10,7Hrvatski istok — ukupno -68 911 -9,7 -16 330 -2,3 -52 581 -7,4

fl P r i s u t n o « s t a n o v n i π t v o

Apsolutna Relativnapromjena promjena

broja broja Prirodna promjena Migracijska bilancaÆupanija stanovnika stanovnika Apsolutna Relativna Apsolutna RelativnaBrodsko-posavska -4914 -3,0 -3188 -1,9 -1726 -1,1OsjeËko-baranjska -8374 -2,7 -9906 -3,2 1532 0,5Vukovarsko-srijemska -6664 -3,6 -3236 -1,7 -3428 -1,8Hrvatski istok — ukupno -19 952 -3,0 -16 330 -2,5 -3622 -0,5

Demografsko izumiranje pojam je koji oznaËava najnepovoljniji tip op-Êeg/ukupnog kretanja stanovniπtva, a definiran je sljedeÊim obiljeæjima: pri-rodna promjena je negativna, popisom utvreno kretanje stanovniπtva je ne-gativno, a stopa prirodne promjene manja je od stope popisom utvrenogsmanjenja stanovniπtva.2233 Na temelju rezultata popisa stanovniπtva, podataka

19


20

vitalne statistike te procijenjene grube migracijske bilance, razvidno je da sta-novniπtvo hrvatskoga istoka, neovisno o konceptu/kriteriju meupopisne us-poredbe, pripada upravo najnepovoljnijem tipu opÊeg kretanja stanovniπtvaE4 — izumiranje, s tim da Brodsko-posavska i Vukovarsko-srijemska æupa-nija, prema oba primijenjena koncepta/kriterija, imaju tip opÊeg kretanja —izumiranje, dok OsjeËko-baranjska æupanija, prema konceptu/kriterijuflukupnog« stanovniπtva ima takoer tip izumiranje, a prema konceptu/krite-riju flprisutnog« stanovniπtva tip I4 — vrlo slaba obnova imigracijom. U cjeli-ni uzevπi, hrvatski istok, s obzirom na odnos i utjecaj prirodne promjene imigracije u meupopisnom razdoblju 2001.—2011. godine, pripada emigra-cijskom ili egzodusnom tipu ukupnog kretanja stanovniπtva,2244 vrlo jakog in-tenziteta prirodne, emigracijske i ukupne depopulacije.

AnalitiËko-vitalnom metodom za meupopisno razdoblje 2001.—2011. iz-raËunata je, dakle, negativna gruba migracijska bilanca u rasponu od -3622(za stanovniπtvo flu zemlji«) do -52 581 stanovnika (za flukupan« broj stanov-nika). Za ocjenu migracija i njihove vaænosti u suvremenoj demografskoj sli-ci hrvatskoga istoka moguÊe je, dakako, koristiti i druge podatke i indikato-re.

Na temelju baze podataka o prijavi i odjavi prebivaliπta Ministarstva unu-tarnjih poslova, DZSRH na godiπnjoj razini objavljuje podatke o doseljenim iiseljenim osobama — unutarnjim i vanjskim migrantima, po æupanijama i zaHrvatsku u cijelosti. Meutim, ti podatci nisu posve pouzdani, odnosno ni-su cjeloviti, osobito kada je rijeË o vanjskoj migraciji, jer se realnom dræi pret-postavka da podcjenjuju broj iseljenih, a precjenjuju broj doseljenih osoba.

ImajuÊi u vidu metodoloπke probleme, ipak moæemo dati pribliæanbrojËani okvir unutarnje i vanjske migracije te, na temelju tih podataka, upo-zoriti na zabrinjavajuÊe stanje, tj. na Ëinjenicu da je bilanca ukupne, unutar-nje i vanjske migracije stanovniπtva æupanija hrvatskoga istoka, u razdobljuod 2002. do 2015. godine, na godiπnjoj razini izrazito negativna i da kao tak-va, i u kratkoroËnom a osobito u dugoroËnom smislu, predstavlja jaku de-

2233 Mladen FRIGANOVI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo svijeta, Zagreb, ©kolska knjiga,1987; I. NEJA©MI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima.2244 M. FriganoviÊ istiËe da fltipovi opÊeg kretanja stanovniπtva pokazuju odnos i utjecaj pri-rodnog priraπtaja i prostorne pokretljivosti u odreenom razdoblju. Ovisno o tome da li jemigracijska bilanca pozitivna ili negativna, odreujemo da li je neki prostor egzodusnog(E) ili imigracijskog (I) obiljeæja«. Usp. M. FRIGANOVI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo svi-jeta, 101. Isti autor izdvaja Ëetiri emigracijska (emigracija, depopulacija, izrazita depopula-cija, izumiranje) i Ëetiri imigracijska tipa opÊeg kretanja stanovniπtva (ekspanzija imigraci-jom, regeneracija imigracijom, slaba regeneracija imigracijom i vrlo slaba regeneracija imi-gracijom). Usp. M. FRIGANOVI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo svijeta, 102.




stabilizacijsku odrednicu ukupnoga kretanja stanovniπtva, kao i razvoja de-mografskih struktura, naroËito strukture stanovniπtva po dobi i spolu.

Dakle, prema objavljenim podatcima DZSRH, od 2002. do 2015. godineu tri æupanije hrvatskoga istoka doselila je, ili preciznije reËeno, u njima pri-javila prebivaliπte, ukupno 62 671 osoba, od Ëega je 40 555 ili 64,7% unutar-njih migranata (doseljenih iz drugih æupanija), dok je 22 116 osoba ili 35,3%doselilo iz inozemstva. U promatranom je razdoblju iz æupanija hrvatskogaistoka odselilo, tj. odjavilo prebivaliπte, ukupno 99 736 osoba, od kojih je 69 128 osoba ili 69,3% unutarnjih migranata (odseljenih u druge æupanije), a30 608 osoba ili 30,7% vanjskih migranata.2255 Navedeni podatci jasno ukazu-ju na negativan saldo ukupne migracije æupanija hrvatskoga istoka od -36 180 osoba. Bitno je naznaËiti da se veÊina negativnog migracijskog sal-da odnosi na unutarnju migraciju (76,5%), dok je negativna migracijska bi-lanca s inozemstvom zamjetno manjih razmjera (23,5%). flSmanjena potraæ-nja za radnim mjestima, uz porast nezaposlenosti, uslijed nepovoljne gospo-darske situacije i socijalne krize, loπe poduzetniËke klime i nemoguÊnostipronalaæenja zaposlenja u profesiji, naroËito mladih, bila je snaæan 'push'faktor jaËanju emigracijskih struja istoËnohrvatskog stanovniπtva.«2266

Posljedice demografskog izumiranjaBrojne su i uglavnom dugoroËne demografske, druπtvene i gospodarske pos-ljedice depopulacije i demografskog izumiranja. Kada su u pitanju dugoroË-ni demografski uËinci depopulacije, oni se najjasnije istiËu u bioloπkom sas-tavu stanovniπtva, jer je on pod izravnim utjecajem dosadaπnjih trendova uprirodnom i mehaniËkom kretanju stanovniπtva. Sastav stanovniπtva premaspolu i dobi zrcali proπle demografske promjene, ali je ujedno i najvaænijiËimbenik buduÊih trendova u kretanju i strukturnom razvoju stanovniπtva.

Najvaæniji proces u razvoju bioloπke strukture stanovniπtva hrvatskoga is-toka jest demografsko starenje, koje indiciraju najvaæniji indikatori dobnogsastava stanovniπtva (koeficijenti mladosti i starosti, prosjeËna starost te in-deks starenja). flUbrzano starenje stanovniπtva, odnosno poveÊanje broja sta-rih stanovnika i smanjivanje broja mladih, u uvjetima negativne prirodne

21

2255 Treba upozoriti da se u ukupnom broju unutarnjih migranata nalaze i osobe koje su mi-grirale izmeu æupanija hrvatskoga istoka, tako da je stvaran broj doseljenih u ove tri æu-panije iz drugih æupanija Hrvatske, kao i iseljenih iz ove tri æupanije u druge æupanije uHrvatskoj, neπto manji. Ujedno treba istaknuti da navedeni brojËani pokazatelji ne uklju-Ëuju preseljavanja unutar æupanija hrvatskoga istoka (izmeu gradova/opÊina iste æupani-je te izmeu pojedinih naselja u istom gradu/opÊini).2266 D. ÆIVI∆, flSuvremena migracija kao odrednica depopulacije IstoËne Hrvatske (2001.—2014.)«, 59.


22

promjene, ima brojne nepovoljne implikacije na sva podruËja druπtvenogaæivota«,2277 napose po pitanju formiranja (smanjenja) πkolske populacije, sma-njenja i starenja radnog kontingenta te poveÊanja obujma umirovljeniËke(radno neaktivne) populacije.

©to to konkretno znaËi za æupanije hrvatskoga istoka, zorno ilustriraju po-datci i izraËunati pokazatelji prezentirani u tablici 4. U samo deset godina(2001.—2011.) broj stanovnika do 14. godine smanjen je za 21,4%, broj sta-novnika u dobi od 15. do 64. godine smanjen je za 8,9%, dok je broj stanov-nika starijih od 65 godina æivota poveÊan za 4,1%, iako je ukupna depopu-lacija u æupanijama hrvatskoga istoka u istom razdoblju iznosila, kako je ra-nije prezentirano, -9,7%. Zbog tako izrazito diferencirane dinamike premavelikim (funkcionalnim) dobnim skupinama, koeficijent mladosti je smanjensa 18,7 na 16,2, a koeficijent starosti poveÊan sa 14,8 na 17,1. Porast indek-sa starenja (sa 79,6 na 105,5) jasno pokazuje da je veÊ prema posljednjempopisu stanovniπtva (2011.) starije stanovniπtvo, svojim brojem i udjelom uukupnom stanovniπtvu æupanija hrvatskoga istoka, nadmaπilo mladu popu-laciju. RijeË je o nepovoljnom trendu, s loπim implikacijama, prije svega pobuduÊu bioreprodukciju, ali i po ekonomsku aktivnost stanovniπtva, osobitoza formiranje radne snage. Kao potvrda potonjeg, upravo su ilustrativni po-kazatelji reprodukcije radnoga kontingenta: koeficijent ulaska u radnu dobsmanjen je sa 9,95 (2001.) na 9,24 (2011.), uz predvidivo smanjenje na 7,82(projekcija za 2030.);2288 koeficijent izlaska iz radne dobi poveÊan je sa 8,74(2001.) na 8,76 (2011.), uz predvidivo poveÊanje na 11,42 (projekcija za2030.); apsolutna veliËina zamjene smanjena je sa 5709 (2001.) na 2035(2011.), uz predvidivo smanjenje na -11 649 (projekcija za 2030.); i konaËno,koeficijent zamjene smanjen je sa 114,09 (2001.) na 105,42 (2011.), uz pred-vidivo smanjenje na samo 68,45 (projekcija za 2030.). Iako su rezultati popi-sa 2001. i 2011. pokazivali proπirenu reprodukciju radnoga kontingenta, ne-povoljan trend i projekcija za 2030. godinu, nedvojbeno upuÊuju na predvi-divu, opadajuÊu reprodukciju radne snage. Drugim rijeËima, ubrzo Êe iz rad-ne dobi izlaziti viπe stanovnika nego πto Êe u nju ulaziti, πto znaËi da Êe vr-lo brzo priljev mladih u radnu dob uspjeti nadomjestiti tek dvije treÊine bro-ja onih koji postaju ekonomski neaktivni, odnosno, odlaze u mirovinu. Da-

2277 I. NEJA©MI∆, flPosljedice buduÊih demografskih promjena u Hrvatskoj«, Acta Geographi-ca Croatica 38 (2012) 1, 1-14.2288 Pokazatelji reprodukcije radnoga kontingenta za 2030. godinu izraËunati su prema:StruËna podloga za izradu Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske: Demografskiscenarij i migracije, I. »ipin (voditelj), Ekonomski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Katedraza demografiju, Zagreb, 2014.




kle, vlastiti demografski potencijali æupanija hrvatskoga istoka u najskorijevrijeme neÊe biti dovoljni za osiguranje radne snage, potrebne za snaænijigospodarski uzlet i napredak. Razlozi tome leæe u niskom natalitetu, ali i ujaËanju emigracijske komponente u mehaniËkom kretanju stanovniπtva.

TTaabblliiccaa 44.. Odabrani indikatori bioloπke strukture stanovniπtva æupanija hrvatskoga istokaprema rezultatima popisa 2001. i 2011., te procjeni za 2015. i projekciji za 2030.

Izvor: Popisi stanovniπtva 2001. i 2011., DZSRH, Zagreb (www.dzs.hr; pristup ostvaren 25. svibnja 2017.);Procjene stanovniπtva Republike Hrvatske u 2015., PriopÊenje 7.1.4., DZSRH, Zagreb (www.dzs.hr; pristupostvaren 25. svibnja 2017.); StruËna podloga za izradu Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske:Demografski scenarij i migracije, I. »ipin (voditelj), Ekonomski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Katedra za

demografiju, Zagreb, 2014.

2015. 2030.Indikatori 2001. 2011. (procjena) (projekcija)Broj stanovnika 712 039 643 128 614 469 522 818Muπko 342 934 310 688 297 261 254 156Æensko 369 105 332 440 317 208 268 662Koeficijent maskuliniteta 92,9 93,5 93,7 94,6Koeficijent feminiteta 107,6 107,0 106,7 105,7Stanovniπtvo do14. godine 132 806 104 320 93 140 72 147Stanovniπtvo od 15.do 64. godine 470 691 428 742 409 987 323 372Stanovniπtvo od65 godina i stariji 105 708 110 066 111 342 127 299Koeficijent mladosti 18,7 16,2 15,2 13,8Koeficijent starosti 14,8 17,1 18,1 24,3Indeks starenja 79,6 105,5 119,5 176,4ProsjeËna starost 38,2 40,9 41,8 44,7

U tablici 4, uz rezultate popisa iz 2001. i 2011., dane su i procjene DZSRHza 2015. te projekcija demografa s Katedre za demografiju Ekonomskog fa-kulteta u Zagrebu za 2030. godinu. I ti podatci, nesumnjivo, upozoravaju napredvidivo crni scenarij daljnjeg oblikovanja bioloπke strukture stanovniπtvaæupanija hrvatskoga istoka, jer indiciraju ubrzanje demografskog starenja kaoposljedice opadajuÊe bioreprodukcije i jaËanja iseljavanja. Naime, procjenaDZSRH za 2015. godinu pokazuje daljnji porast indeksa starenja na 119,5 iprosjeËne starosti na 41,8 godina,2299 dok projekcija za 2030. godinu predviagotovo dvostruko veÊi broj starijeg u odnosu na mlado stanovniπtvo (indeks

23

2299 Prema procjeni DZSRH broj stanovnika æupanija hrvatskoga istoka 2015. bio je za 4,5%manji od broja stanovnika ustanovljenih popisom iz 2011. godine, s tim da je broj mladih(do 14. godine) smanjen za 10,7%, a broj starih (65 godina i stariji) veÊi za 1,2%.


24

starenja 176,4) te prosjeËnu starost od 44,7 godina.3300 Ako se rezultati projek-cije za 2030. godinu pokaæu (pribliæno) toËnima, to neÊe znaËiti samo nas-tavak nepovoljnih demografskih trendova i procesa, nego i potpuni demo-grafski, napose bioreprodukcijski slom hrvatskog istoka, buduÊi da ove æu-panije viπe neÊe raspolagati dovoljnim vlastitim demografskim potencijalimaza bilo kakav vid populacijske, druπtvene i ekonomske revitalizacije, pa Êese nametnuti kao (jedina) migracijska (doseljeniËka) komponenta kretanjastanovniπtva, πto nije jednostavno rjeπenje jer ima razliËite druπtvene konota-cije i implikacije. Naravno, sve to pod uvjetom da se dosadaπnji demograf-ski trendovi nastave nesmanjenim intenzitetom, πto Êe biti oËekivana poslje-dica izostanka primjene poticajnih mjera demografske politike u najπiremsmislu rijeËi.

ZakljuËakProvedena analiza nedvojbeno je pokazala da u promatranom razdoblju æu-panije hrvatskoga istoka gube stanovniπtvo i prirodnim i mehaniËkim putem,tj. veÊim umiranjem od raanja i brojnijim iseljavanjem od doseljavanja. Pre-ma konceptu/kriteriju flukupnog« stanovniπtva, kako je pokazala analiza,ukupna je depopulacija dominantno determinirana negativnom migracij-skom bilancom, prema konceptu/kriteriju flprisutnog« stanovniπtva prirodnimpadom.

Alica Wertheimer-BaletiÊ3311 opisala je model u kojemu se zbiva ukupnadepopulacija na nekom podruËju i pritom izdvojila Ëetiri faze. S obzirom naizraËunate indikatore prirodnog i mehaniËkog kretanja stanovniπtva, razvid-no je da æupanije hrvatskoga istoka pripadaju veÊ Ëetvrtoj, posljednjoj evo-lutivnoj fazi u razvoju ukupne depopulacije, kao rezultat zajedniËkog djelo-vanja prirodnog i mehaniËkog smanjenja stanovniπtva, uz ubrzanje procesademografskog starenja. To je flfaza demografskog izumiranja«.3322 U tim uvjeti-ma, dugoroËno gledano, jaËat Êe utjecaj prirodne, a postupno slabiti utjecajemigracijske depopulacije na ukupno kretanje stanovniπtva. Naime, sve sla-bija biodinamika implicira i manji priljev stanovniπtva u radnoaktivnu dob izkoje se generiraju sve malobrojnije (e)migracijske flrezerve«, tj. postupno sesmanjuje broj potencijalnih emigranata. To se joπ neÊe dogoditi jer je posto-jeÊi emigracijski kontingent potaknut snaænim flpush« i flpull« Ëimbenicima iz

3300 U odnosu na rezultate popisa iz 2011., projekcija za 2030. godinu pokazuje daljnje sma-njenje broja mladih (za 30,8%) i poveÊanje broja starih kohorti (za 15,7%).3311 A. WERTHEIMER-BALETI∆, Stanovniπtvo i razvoj, Zagreb, MaTe, 1999.3322 I. NEJA©MI∆, Demogeografija. Stanovniπtvo u prostornim odnosima i procesima, 112.




domene ekonomije (potraænja za zaposlenjem i boljim uvjetima æivota i ra-da), a ne pritiskom trenutnog nataliteta.3333

Procjene DZSRH za 2015. i projekcija za 2030. godinu (tablica 4) jasnoupozoravaju da Êe se depopulacijski trendovi u æupanijama hrvatskoga isto-ka nastaviti, pa i produbiti, ako izostane primjena sveobuhvatnih mjera de-mografske politike kao razvojne, a ne samo socijalne i obiteljske politike.3344

Prema projekciji za 2030., u odnosu na popis iz 2011. godine, stopa ukupnedepopulacije u Brodsko-posavskoj æupaniji mogla bi iznositi -19,9%, u Os-jeËko-baranjskoj æupaniji -14,9%, u Vukovarsko-srijemskoj æupaniji -24,2%, teza hrvatski istok ukupno -18,7%. RijeË je, doista, o predvidivom demograf-skom gubitku koji Êe ostaviti neizbrisiv trag na demografsku sliku toga dije-la Hrvatske, s nesagledivim posljedicama po druπtveni i gospodarski raz-voj/napredak te nacionalnu sigurnost RH. Potraje li demografsko izumiranjefldulje, npr. u razdoblju jednakom ili duljem od dva meupopisna razdoblja,pogotovo kod malih populacija, neizvjesnost revitalizacije jest oËekivana«.3355

Draæen ÆiviÊDemographic Extinction of Eastern CroatiaThe topic of this research is overall (general) population change for threeEastern Croatian counties (Brodsko-posavska, OsjeËko-baranjska,Vukovarsko-srijemska) for the period between two population censuses(2001—2011). The aim is to determine achieved level of overalldepopulation, natural decrease, and negative migration balance, same asthe intensity type of population change in the period between twopopulation censuses and the type of general population change.Contemporary demographics of the studied area however is an expected

25

3333 Izneseno temeljimo na podatcima vitalne i migracijske statistike za razdoblje 2011.—2015. godine. Naime, u tih pet godina Brodsko-posavska æupanija je prirodnim i mehaniË-kim putem pretrpjela demografski gubitak od 8230 stanovnika, od kojega je prirodni padËinio 31,3%, a negativna migracijska bilanca 68,7%. U istom je razdoblju OsjeËko-baranj-ska æupanija, zbog negativne prirodne promjene i brojnijeg iseljavanja od doseljavanja,imala demografski gubitak od 13 043 stanovnika, pri Ëemu je prirodni pad sudjelovao sa46,9%, a negativna migracijska bilanca s 53,1%. KonaËno, demografski gubitak zbog veÊegumiranja od raanja i negativne migracijske bilance, iznosio je u Vukovarsko-srijemskoj æu-paniji 12 398 stanovnika, pri Ëemu je prirodni pad Ëinio 27,2%, a negativna migracijska bi-lanca Ëak 72,8% demografskog gubitka.3344 ©terc i Komuπanec, meu ostalim, navode da flrevitalizacija ukupnoga stanovniπtva Hr-vatske nije moguÊa sama po sebi, kao nastavak demografskih trendova, nego je za to po-trebna planska, strateπka, programska, funkcionalna, znanstveno utemeljena i razvojnonuæna intervencija dræave i njezinih resornih institucija«. Usp. S. ©TERC i M. KOMU©ANEC,flNeizvjesna demografska buduÊnost Hrvatske — izumiranje i supstitucija stanovniπtva ilipopulacijska revitalizacija...?«, 706.3355 Isto, 697.


26

outcome of long-term and synergic/cumulative effects of variousdemographic and non-demographic factors of population change anddevelopment, out of which many had disruptive effects both on thedemography and socio-economic development/progress of Eastern Croatia.Conducted analysis undoubtingly indicates that in the studied periodCroatian Eastern counties are losing population due to natural andmechanical depopulation, namely, bigger mortality than natality and moreextensive emigration than immigration. According to the flgeneral«population concept/criterion, based on the conducted analysis, the overalldepopulation is predominantly determined by negative migration balance,and according to the flpresent« population concept/criterion by naturalpopulation decrease. Therefore, there are numerous, mainly long-term,demographic, social and economic consequences of depopulation anddemographic extinction. The one with greatest impact as a long-termdemographic effect of depopulation and demographic extinction is abiological composition of the population, thereby, the most importantprocess in the development of the biological population composition of theCroatian East is demographic aging.

Keywords: Croatian East, general depopulation, natural decrease,negative migration balance, demographic extinction, aging population



Prikaz odabranih socijalnih obiljeæjapripadnika Oruæanih snagaRepublike Hrvatske

Dario MATIKA,SveuËiliπte u Zagrebu, Vojni studiji, Zagreb

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 29. lipnja 2018.)UDK 355.11(497.5)“2008/2009«

316.662-057.36(497.5)“2008/2009”

U Ëlanku se prezentiraju rezultati istraæivanja odabranih socijalnih obiljeæjapripadnika Oruæanih snaga Republike Hrvatske (OSRH). Istraæivanja suprovedena 2008./2009. godine, neposredno prije ulaska Republike Hrvatskeu NATO. Jedno od najvaænijih socijalnih obiljeæja Oruæanih snaga RepublikeHrvatske, a πto propisuje i Zakon o sluæbi u Oruæanim snagama RepublikeHrvatske, proizlazi iz naËela jednakih moguÊnosti, prilika i postupanja uprofesionalnom razvoju te jednakih moguÊnosti obrazovanja i napredovanjapripadnika OSRH-a, bez obzira na njihove socijalne moguÊnosti i status.Rezultati istraæivanja pokazali su da rjeπavanje stambenog pitanja,dostupnost akreditiranoga visokog obrazovanja u Hrvatskome vojnomuËiliπtu flDr. Franjo Tuman«, te stjecanje i usavrπavanje znanja stranogjezika predstavljaju vaæne Ëimbenike socijalnog obiljeæja pripadnikaOruæanih snaga. Navedeni Ëimbenici imaju bitan utjecaj na percepciju i stavo primjerenosti i vaænosti pojedine misije ili zadaÊe pred kojima se nalazeOruæane snage Republike Hrvatske, a prezentirani su strateπkimdokumentima.

KljuËne rijeËi: socijalna obiljeæja, socijalni status, sociodemografskipokazatelji, stavovi, misije, zadaÊe, Oruæane snage Republike Hrvatske

1. UvodNeposredno prije ulaska Republike Hrvatske u NATO (2008./2009. godine)provedeno je istraæivanje socijalnog statusa pripadnika Oruæanih snaga Re-publike Hrvatske (dalje OSRH). Istraæivanje je provedeno u okviru znanstve-nog projekta flIstraæivanje ljudskih resursa i potencijala«,11 a zbirni rezultatiprovedenog istraæivanja odabranih socijalnih obiljeæja dani su u Evaluacij-

27

11 Nositelj organizacije i provedbe projekta bio je Kinezioloπki fakultet u Zagrebu, voditeljprojekta prof. dr. sc. Igor JukiÊ. Usp. https://www.morh.hr/hr/vijesti-najave-i-priopcenja/vijesti/2725-radionica-projekta-qistraivanje-ljudskih-resursa-i-potencijalaq.html. Pristup ost-varen 30. lipnja 2018.


28

skom izvjeπÊu za 2008. i 2009. godinu.22 Cilj ovog Ëlanka je prikazati one Ëim-benike socijalnih obiljeæja pripadnika OSRH-a na koje bi Ministarstvo obra-ne i OSRH, kao socijalno senzibilan poslodavac, trebali obratiti najviπe po-zornosti pri poboljπavanju njihova socijalnog statusa. Namjera je istaknuti po-trebu za provoenjem novoga komparativnog istraæivanja, s usporedbomstanja kod navedenih Ëimbenika prije ulaska Republike Hrvatske u NATO inakon ulaska. Provedeno istraæivanje predstavljalo je pilot-projekt radi testi-ranja istraæivaËke metodologije, Ëiji je opÊi cilj utvrditi stanje antropoloπkogstatusa (obiljeæja) hrvatskih profesionalnih vojnika. Antropoloπka su obiljeæjaorganiziran sustav svih osobina, sposobnosti i motoriËkih znanja te njihovemeusobne relacije kod pojedinaca ili skupina. Stoga se pod antropoloπkaobiljeæja ubrajaju antropometrijske karakteristike, motoriËke, funkcionalne ikognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalni status.33

Socijalni status, ugled ili prestiæ pojedinca (ili skupine), prema Proleksisenciklopediji, povezan je s njihovim poloæajem u druπtvu.44 U suvremenimdruπtvima glavni je pokazatelj socijalnog statusa mjesto u socijalnoj hijerarhi-ji, odnosno mjesto u druπtvenoj podjeli rada i poloæaj u radnom procesu. So-cijalni status povezan je i s percepcijom pripadnosti odreenoj primarnoj ilisekundarnoj skupini, koja uæiva veÊi ili manji ugled u druπtvu.55 U modernojsociologiji socijalni status mjeri se indikatorima tzv. socioekonomskog statu-sa (SES), kao πto su indeks prihoda, stupanj obrazovanja i prestiæ radnogmjesta. Socijalni status povezan je i s druπtvenim poloæajem pojedinca, kojion zauzima u odreenoj druπtvenoj grupi ili druπtvenoj strukturi s obziromna svoje osobne sposobnosti, stupanj obrazovanja i ekonomsku moÊ. Sve toodreuje i karakteristiËno ponaπanje pojedinca, njegove druπtvene stavove ivrijednosti te prava i moÊ, πto ukljuËuje i odgovarajuÊe druπtvene (civiliza-cijske) norme ponaπanja i ograniËenja.66


22 Igor JUKI∆, Benjamin PERASOVI∆, Petra RODIK, Damir ©OH, SunËica BARTOLUCI, Cje-lovito evaluacijsko izvjeπÊe za 2008. i 2009. godinu za projekt flIstraæivanje ljudskih resur-sa i potencijala« (zavrπni elaborat), Zagreb, Kinezioloπki fakultet SveuËiliπta u Zagrebu,2009., 105-157.33 Marjeta MI©IGOJ-DURAKOVI∆, Zijad DURAKOVI∆, flAntropoloπke i zdravstvene pretpos-tavke rada u kinezioloπkoj edukaciji, sportu i rekreaciji«, Antropoloπke, metodiËke, meto-doloπke i struËne pretpostavke rada u podruËjima edukacije, sporta, sportske rekreacije ikineziterapije, zbornik radova, Vladimir Findak (ur.), Zagreb, Hrvatski kinezioloπki savez,2007., 55-62.44 flSocijalni status«, Proleksis enciklopedija online, http:/proleksis.lzmk.hr/54506/. Pristupostvaren 30. lipnja 2018.55 Tomislav SMERI∆, flDruπtveni ugled ËasniËke profesije u Hrvatskoj — pogled iznutra«, Po-lemos 4 (2001) 8, 111-131.66 Usp. Ivan ROGI∆, Anka MI©ETI∆, Tomislav SMERI∆, flHrvatska vojska kao Ëimbenik dru-πtvenog razvitka — miπljenje javnosti«, Druπtvena istraæivanja 18 (2009) 3 (101), 417-434.


Navedene je Ëimbenike nuæno razumjeti, ali i istraæiti, iz jedne vrlo vaæ-ne perspektive OSRH-a, a to je socijalni senzibilitet. Jesu li Ministarstvo obra-ne i Oruæane snage kao poslodavac, osjetljivi na probleme, potrebe i æeljesvojih djelatnika (vojnika, doËasnika i Ëasnika)? Biti socijalno senzibilan zna-Ëi prije svega prilagodljivo reagirati u socijalnim situacijama u kojima su senaπli vaπi podreeni, te razborito postupati u meuljudskim odnosima u ne-kom socijalnom kontekstu, na naËin koji je socijalno prihvatljiv i vrednovan,a istodobno koristan i organizaciji i pojedincu. Prema Silviji Vinski, flpojamsocijalne senzibilnosti, moæemo konstatirati da odraæava opÊu kvalitetu iliprocjenu o opÊoj kvaliteti ponaπanja, postupanja i stavova pojedinaca ili gru-pa u nekoj socijalnoj situaciji, i to komplementarno sa socijalnom kompeten-cijom, empatijom, altruizmom, solidarnoπÊu, socijalnim vjeπtinama, podrπ-kom, integracijom, socijalnom percepcijom, izraæajnoπÊu, adaptacijom i dr.«77

No, je li moguÊe u jednoj sloæenoj organizaciji kao πto je OSRH, biti jed-nako socijalno senzibilan prema svim skupinama? Postoje li meu njima isignifikantne razlike koje zahtijevaju drukËije (razliËito) ponaπanje i senzibi-litet poslodavca u odnosu prema problemima, potrebama i æeljama svojihdjelatnika, koji pripadaju razliËitim radnim i profesionalnim skupinama?88 Uovom Êemo Ëlanku predstaviti rezultate istraæivanja koji nude neke elemen-te odgovora na postavljeno problemsko pitanje.

2. Predmet istraæivanja i uzorakProvedeno istraæivanje obuhvatilo je, meu ostalim, sljedeÊe temeljne socio-demografske parametre populacije: dob, spol, socioekonomski status te ne-ke druge, kao πto su poznavanje stranih jezika, rad na raËunalu i naËin pro-voenja slobodnog vremena. Istraæivanjem su obuhvaÊeni i stavovi o poje-dinim tipovima misija i zadaÊa OSRH-a, a provedeno je putem anketnogupitnika tijekom 2008. i 2009. godine na ukupno 591 ispitaniku — pripadni-cima Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva (HRZ) i protuzraËne obrane (PZO),pjeπaπtva, Hrvatske ratne mornarice (HRM), Bojne za specijalna djelovanja(BSD),99 oklopniπtva, Vojne policije i topniπtva OSRH-a. Prvi skup istraæiva-nih sadræaja ukljuËivao je niz varijabla koje se odnose na ispitanike i njihovstatus u Oruæanim snagama, s ciljem praÊenja trendova (npr. u obrazovnojstrukturi ili stambenoj zbrinutosti vojnika). Jednako tako bilo je moguÊe kroz

29

77 Silvija VINSKI, flNeka razmatranja u pokuπaju odreivanja pojma socijalne senzibilnosti«,Ljetopis socijalnog rada 7 (2000) 1, 114-115.88 Usp. Dario MATIKA, Marinko OGOREC, flGospodarska kriza i poæeljnost odabira vojnogpoziva«, Druπtvena istraæivanja 21 (2012) 1 (115), 121-136; Zvonko TRZUN, flKriza povjere-nja u institucije: istraæivanje povjerenja u vojsku«, Polemos 15 (2012) 29, 33-54.99 Danas je to Zapovjedniπtvo specijalnih snaga (ZSS).

D. Matika: Prikaz odabranih socijalnih obiljeæja pripadnika Oruæanih snaga...


30

multikriterijsku analizu usporediti dobivene pokazatelje s pokazateljima mo-tivacije i vrijednosnim stavovima ispitanika. Radi provedbe istraæivanja odre-en je sljedeÊi istraæivaËki uzorak, prikazan u Tablici 1, s obzirom na vojniËin ispitanika.

TTaabblliiccaa 11.. Prikaz strukture ispitanika s obzirom na vojni Ëin. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu za projekt flIstraæivanje ljudskih resursa i potencijala« (zavrπni elaborat), Zagreb,

Kinezioloπki fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, 2009, 114-115.

»asnici 94 viπi Ëasnici 5 pukovnik 1bojnik 4

niæi Ëasnici 89 satnik 33natporuËnik 29

poruËnik/poruËnik korvete 27DoËasnici 131 viπi doËasnici 20 ËasniËki namjesnik 1

stoæerni narednik 10nadnarednik 9

niæi doËasnici 111 narednik 20desetnik 42skupnik 49

Vojnici i mornari 366 vojnici i mornari 366 razvodnik 157pozornik 58

vojnik/mornar 151

Istraæivanjem je, dakle, obuhvaÊen uzorak od 591 pripadnika OSRH-a, odtoga 107 pripadnika HRZ-a, 43 pripadnika PZO-a, 130 pripadnika pjeπaπtva,71 pripadnik HRM-a, 51 pripadnik BSD-a, 85 pripadnika oklopniπtva, 48 pri-padnika Vojne policije i 56 pripadnika topniπtva, pri Ëemu je najmlai ispi-tanik imao 19, a najstariji 50 godina.

Potrebno je ponovno istaknuti kako je rijeË o pilot-istraæivanju, u ciljurazrade istraæivaËke metodologije, kao i anketnog upitnika. Broj ispitanikaovisio je o raspoloæivosti Ëasnika, doËasnika i vojnika, zbog zauzetosti zada-Êama, preuzetim obvezama i angaæmanima. Stoga se rezultati provedenog is-traæivanja moraju tumaËiti ograniËeno, uzimajuÊi u obzir raspoloæivi uzorakispitanika i naËin na koji je strukturiran. Zbog toga bi bilo vaæno u buduÊ-nosti ponoviti istraæivanja na stratificiranom uzorku,1100 kako bi se dobiveni re-zultati i analize mogli generalizirati, znanstveno verificirati i evaluirati.

3. Rezultati istraæivanjaPolazeÊi od predmeta istraæivanja i uzimajuÊi u obzir istaknuto ograniËenjeuzorka u provedenom istraæivanju, u nastavku Êe se prezentirati rezultati is-

1100 Vrsta sluËajnog uzorka koji unutar uzorka odraæava toËan postotak pojedinih slojeva(stratuma) istraæivane populacije.



31


SSlliikkaa 11.. Dobna struktura ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊe za 2008. i 2009.godinu za projekt flIstraæivanje ljudskih resursa i potencijala« (zavrπni elaborat), 107.

SSlliikkaa 22.. Razdoblje stupanja u OSRH. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 114.

traæivanja u dvije skupine: odabrani sociodemografski pokazatelji i drugi pa-rametri te stavovi o pojedinim tipovima misija i zadaÊa OSRH-a.

3.1. Odabrani sociodemografski pokazatelji i drugi parametriNa dijagramu (Slika 1) prikazana je dobna struktura ispitanika prema skupi-nama (19-24 godine, 25-30 godina, 31-36 godina i 37-50 godina).

PrimjeÊuje se kako je najmlaa dobna struktura kod pripadnika BSD-a,topniπtva i pjeπaπtva, a najstarija kod pripadnika Vojne policije i HRM-a.

Na dijagramu (Slika 2) prikazano je razdoblje stupanja u sluæbu ispitani-ka, kroz period od 1990. do 2005. godine.

Vaæno je primijetiti kako je najveÊi broj ispitanika stupio u OSRH u raz-doblju od 2005. do provedbe ispitivanja 2008./2009. godine (51,3%), zatimod 1990. do 1995. (27,7%). Slijedi razdoblje od 1996. do 1999. godine


32

(12,6%), a najmanji broj ispitanika stupio je u OSRH u razdoblju od 2000. do2004. godine (8,4%).

Na dijagramu (Slika 3) prikazano je braËno stanje ispitanika. UoËava sekako je najveÊi broj pripadnika OSRH-a bio neoæenjen, odnosno neudana.

U tom kontekstu prednjaËili su BSD i topniπtvo. NajveÊi broj oæenjenih,odnosno udanih, bio je u oklopniπtvu, gdje je zabiljeæen i odreeni broj iz-vanbraËnih zajednica te rastavljenih. NajveÊi broj izvanbraËnih zajednica za-biljeæen je u HRM-u. Zabiljeæeno stanje prema dijagramu (Slika 3) pokazaloje da je najveÊi broj ispitanika bio neoæenjen (55,4%), 40,3% je oæenjenih, a4,1% æivjelo je u izvanbraËnoj zajednici.

Na dijagramu (Slika 4) prikazana je struËna sprema ispitanika, a na slje-deÊem dijagramu (Slika 5) struËna sprema ispitanikovih roditelja.


SSlliikkaa 33.. BraËno stanje ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 108.

SSlliikkaa 44.. StruËna sprema ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 111.


NajveÊi dio ispitanika (80,7%) imao je srednju struËnu spremu, 14,7%imalo je visoku struËnu spremu, 2,9% ispitanika imalo je osnovnoπkolsku, a1,7% viπu struËnu spremu. Srednja struËna sprema najzastupljenija je kod is-pitanikovih majki (53,2%) i ispitanikovih oËeva (56,3%). Slijedi osnovnoπkol-ska sprema (28,7% majki i 20,3% oËeva), a nezavrπenu osnovnu πkolu ima-lo je 8,2% majki i 6,1% oËeva. Viπu ili visoku struËnu spremu imalo je 9,6%majki i 16,3% ispitanikovih oËeva, a magisterij ili doktorat imalo je 0,3% maj-ki i 0,9% ispitanikovih oËeva.

Iz podataka prikazanih na Slikama 6 i 7, uoËava se kako je veÊina ispita-nika (66,7%) stanovala kod roditelja ili roaka. U vlastitoj kuÊi ili stanu æivje-lo je 24,4% ispitanika, sedam posto æivjelo je u vojnom smjeπtaju (vojni stan,dom, hotel, vojarna), a 1,5% bili su podstanari i/ili su æivjeli kod partnera.

33


SSlliikkaa 55.. StruËna sprema roditelja ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 112.

SSlliikkaa 66.. Stambeni status ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 109.


34

Vidljivo je kako je velik broj ispitanika æivio kod roditelja ili roaka, s ro-diteljima i/ili Ëlanovima uæe i πire obitelji, a relativno malo njih æivjelo je uvlastitom stanu. Kod roditelja ili roaka æivjelo je 68,8% ispitanika u dobi do30 godina, te 31,2% iznad 31 godine. S druge strane, u vlastitoj kuÊi ili sta-nu æivjelo je 29,4% ispitanika u dobi do 30 godina, te 70,6% starijih od 31godine. S obzirom na velik broj ispitanika mlae dobi, koji nisu imali vlasti-tu kuÊu ili stan, moglo se oËekivati da u buduÊnosti veÊina njih æeli rijeπitistambeno pitanje i osamostaliti se.

Na dijagramu (Slika 8) prikazana je veliËina naselja u kojem su ispitaniciproveli najveÊi dio æivota.

NajveÊi dio æivota u naselju do 10 000 stanovnika provelo je 52,8% ispi-tanika, slijedi 21,6% iz naselja s 10 001-70 000 stanovnika, zatim 19,8% iz na-


SSlliikkaa 77.. Stambene prilike ispitanika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 110.

SSlliikkaa 88.. VeliËina naselja. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 110.


selja sa 70 001-500 000 stanovnika (Pula, Zadar, Rijeka, Osijek, Split), a naj-manji broj ispitanika (5,8%) veÊinu æivota proveo je u Zagrebu.

Od stranih jezika, oËekivano, najviπe je bilo prisutno poznavanje engles-kog, i to znatno viπe od ostalih stranih jezika. ProsjeËni ispitanik HRZ-a,BSD-a i HRM-a Ëita ili razumije barem jedan strani jezik, dok je poznavanjestranih jezika najniæe kod pripadnika oklopniπtva i Vojne policije. Na Slici 9prikazana je distribucija poznavanja stranog jezika prema oËitovanju ispita-nika.

U Tablici 2 prikazani su rezultati indeksa informatiËke pismenosti, odnos-no poznavanja rada na raËunalu.

TTaabblliiccaa 22.. Indeks informatiËke pismenosti. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 116.

InformatiËka z a n i m a n j e / r o dpismenost HRZ PJE© HRM BSD OKL VP TOP PZO Ukupnoniska 12 39 18 13 50 22 20 21 195prosjeËna 31 56 32 21 17 17 22 9 205visoka 64 31 21 17 13 9 14 13 182

Na temelju odgovora ispitanika na pitanja u vezi s razliËitim aspektima ra-da na raËunalu, (koriπtenje programa za obradu teksta, Ëitanje elektroniËkepoπte, koriπtenje interneta itd.), konstruiran je indeks informatiËke pismeno-sti. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine, ovisno o razini njihova poznavanjarada na raËunalu (niska, srednja i visoka). OpÊenito gledajuÊi, osim pripad-nika HRZ-a, informatiËki su najpismeniji bili pripadnici BSD-a i HRM-a, a za-tim pripadnici ostalih rodova, pri Ëemu su na samom zaËelju pripadnicioklopniπtva. Meu pripadnicima HRZ-a nalazio se najveÊi dio ispitanika u

35


SSlliikkaa 99.. Poznavanje stranih jezika. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 115.


36

kategoriji visoko informatiËki pismenih, dok se s druge strane, meu pripad-nicima oklopniπtva, nalazio najveÊi dio ispitanika u kategoriji niske informa-tiËke pismenosti.

Zadnje ispitivanje u ovom sklopu odnosilo se na provoenje slobodnogvremena, a rezultati su prikazani na dijagramu (Slika 10).

Kako je vidljivo iz dijagrama (Slika 10), najveÊi broj ispitanika provodislobodno vrijeme baveÊi se prvenstveno rekreativnim sportom, u izlascima sprijateljima, gledanjem TV-a, zatim boraveÊi u prirodi te baveÊi se glazbom/filmom/fotografijom, ili na putovanjima.

Na temelju prethodno prikazanih rezultata istraæivanja odabranih socio-demografskih pokazatelja i drugih parametara — dob, spol, socioekonomskistatus, odnosno poznavanje stranih jezika i rad na raËunalu te naËin provo-enja slobodnog vremena — mogu se prepoznati sljedeÊa preteæita obiljeæ-ja istraæivane populacije:

— NajveÊi broj ispitanika stupio je u OSRH u razdoblju nakon 2005. go-dine, do provedbe istraæivanja 2008./2009. godine (51,3%), πto poka-zuje kako je rijeË o populaciji koja nije bila u djelatnom sastavu OS-RH-a tijekom Domovinskog rata.

— NajveÊi broj ispitanika bio je neoæenjen (55,4%), a veÊina (87,7%) jeimala samo srednju struËnu spremu i dolazila iz obitelji u kojima jekod roditelja najzastupljenija srednja struËna sprema — majke (53,2%)i oËevi (56,3%).

— VeÊina ispitanika stanovala je kod roditelja ili roaka (66,7%); od togbroja kod roditelja ili roaka æivjelo je 68,8 % ispitanika u dobi do 30godina.

— NajveÊi dio æivota proveli su u naselju do 10 000 stanovnika (52,8%).


SSlliikkaa 1100.. Provoenje slobodnog vremena. Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊeza 2008. i 2009. godinu, 117.


— ProsjeËni ispitanik znao je samo jedan strani jezik (engleski); meu nji-ma je najviπe pripadnika HRZ-a, BSD-a i HRM-a, koji su ujedno bili iinformatiËki najpismeniji.

— NajveÊi broj ispitanika provodio je slobodno vrijeme baveÊi se prven-stveno rekreativnim sportom, zatim izlascima s prijateljima i gleda-njem televizije.

Od ukupnog broja ispitanika bilo je 225 Ëasnika i doËasnika, te 336 vojni-ka i mornara.

Dakle, rijeË je o mlaoj populaciji sa srednjom struËnom spremom, iz ma-njih sredina, Ëiji roditelji takoer imaju srednju struËnu spremu. Uglavnomæive kod roditelja ili roaka, nemaju rijeπeno stambeno pitanje i u veÊini slu-Ëajeva nisu zasnovali svoju obitelj. Koriste se engleskim jezikom, relativno suinformatiËki pismeni, a slobodno vrijeme provode baveÊi se sportom, u iz-lascima i gledanju televizije.

PolazeÊi od prije utvrenih (odabranih) obiljeæja populacije, bilo je inte-resantno istraæiti vrijednosne stavove promatrane populacije, prije svega za-to jer se radi o mladim ljudima sa srednjom struËnom spremom, koji æivekod roditelja i nisu zasnovali vlastitu obitelj, iz malih su sredina i prosjeËnihhobija. Moglo se oËekivati da imaju otvorene stavove prema integracijskimprocesima pred kojima se tada nalazila Republika Hrvatska (integracija uNATO i ulazak u Europsku uniju), te novim misijama i zadaÊama pred koji-ma se naπao OSRH, buduÊi da to mladim ljudima otvara perspektivu, omo-guÊuje rjeπavanje stambenog pitanja, nastavak πkolovanja i svladavanje stra-nih jezika (posebice engleskog).

3.2. Stavovi o pojedinim tipovima misija i zadaÊama OSRH-aInstrument na temelju kojeg je mjerena naklonost pojedinim misijama i

zadaÊama OSRH-a, proiziπao je iz temeljenih dokumenata objavljenih namreænim stranicama MORH-a, kao πto je npr. Strateπki pregled obrane.1111 Pri-tom su formirane dvije skale: jednom se mjerilo osobno slaganje s angaæira-njem Oruæanih snaga u odreenom tipu misije ili zadaÊe, a drugom se mje-rila vaænost pojedinih tipova misija i zadaÊa u buduÊnosti. Fokus istraæivanjabio je, dakle, na percepciji ispitanika o primjerenosti (P) i vaænosti (V) poje-dine misije ili zadaÊe za OSRH. U Prilogu 1 (Tablica 8) prikazani su rezulta-ti prosjeËnih vrijednosti za primjerenost pojedinih tipova misija i zadaÊa, a uPrilogu 2 (Tablica 9) rezultati prosjeËnih vrijednosti za vaænost pojedinih mi-

37


1111 D. MATIKA, flPrilog istraæivanju metodoloπkog pristupa u strateπkih dokumenata u funk-ciji obrambenog planiranja«, Polemos 14 (2011) 28, 57-82.


38

sija i zadaÊa u buduÊnosti. U Tablici 3 prikazane su razlike u percepciji pri-mjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊe za OSRH.

TTaabblliiccaa 33.. Razlike u percepciji primjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊe za OSRH.Izvor: I. JUKI∆ et al., Cjelovito evaluacijsko izvjeπÊe za 2008. i 2009. godinu, 139.

Red. x xbr. Tipovi misija i zadaÊe P V1. Zaπtita neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i opstojnosti RH** 4,66 4,462. Zaπtita zraËnog prostora RH** 4,66 4,433. Zaπtita akvatorija pod nadleænoπÊu RH** 4,64 4,454. Obavjeπtajne djelatnosti** 4,35 4,235. Protokolarne zadaÊe** 4,10 3,966. Potpora zemlje domaÊina savezniËkim snagama

(osiguravanje ugovorenih resursa)* 3,97 4,037. Traganje i spaπavanje** 4,51 4,378. OdvraÊanje potencijalnog agresora te obrana RH,

ukljuËujuÊi pozivanje na Ëlanak V. Sjevernoatlantskog ugovora** 4,29 4,149. Obrana Ëlanica NATO-a 3,93 3,97

10. Mirovne operacije** 4,07 4,2211. Humanitarne operacije 4,32 4,3112. Obrambena diplomacija 4,10 4,0613. Regionalna inicijativa 3,90 3,9614. Nadzor naoruæanja 4,14 4,1115. Izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti 4,14 4,1216. PomoÊ civilnim vlastima* 4,28 4,2117. PomoÊ namjenskim sluæbama u zaπtiti i spaπavanju ljudi i dobara** 4,44 4,3018. PomoÊ civilnim institucijama u borbi protiv

proliferacije oruæja za masovno uniπtenje** 4,27 4,1719. PomoÊ civilnim institucijama u borbi protiv terorizma** 4,42 4,3520. PomoÊ civilnim institucijama u borbi protiv krijumËarenja* 4,33 4,2721. PomoÊ civilnim institucijama izvrπenjem ostalih nevojnih zadaÊa

(npr. istraæivaËka djelatnost, zaπtita spomenika kulture i sliËno)* 3,95 3,87Legenda:— srednja vrijednost (x)— signifikantnost (**p≤0,01, *p≤0,05)

Naime, Strateπkim pregledom obrane veÊ od 2005. godine (str. 15-16 i 45--46) definirane su nove misije i zadaÊe OSRH-a, buduÊi da su promjene u si-gurnosnom okruæenju dovele i do promjene percepcije sigurnosnih rizika, asamim time do redefiniranja temeljnih misija i zadaÊa OSRH-a nakon ratnihvremena. Potrebno je napomenuti kako je tek 1998. godine definiran prvimirnodopski ustroj Ministarstva obrane i OSRH-a. Pribliæavanje sjevernoat-



lantskoj zajednici sluæbeno je zapoËelo 15. veljaËe 2000. godine, kada je Hr-vatska pozvana da se ukljuËi u program izgradnje Partnerstva za mir. PoËet-kom oæujka iste godine ekspertni tim NATO-a pripremio je posjet glavnogtajnika Hrvatskoj, koji je u skladu s odlukom NATO-a od 25. svibnja 2000.godine, pozvao Hrvatsku u punopravno Ëlanstvo Partnerstva za mir. Procesje zavrπio punopravnim Ëlanstvom Republike Hrvatske u NATO savezu, utravnju 2009. godine. Dakle, bilo je potrebno punih devet godina nepresta-nih reforma i prilagodba obrambenog sustava NATO standardima. Ne smijese zaboraviti da u to vrijeme zapoËinje i angaæman OSRH-a u mirovnim mi-sijama. Sudjelovanje pripadnika OSRH-a u mirovnim misijama UN-a zapoËe-lo je 27. rujna 1999. godine, kada je deset Ëasnika upuÊeno na duænost voj-nih promatraËa u mirovnu misiju UN-a u Sijera Leoneu (naziv misije: UNOM-SIL). Dakle, paralelno s transformacijom OSRH-a zapoËinje i njegov meu-narodni angaæman i afirmacija. Intenzitet promjena koji je zapoËeo 1991. go-dine i trajao sve do ulaska Republike Hrvatske u NATO, bio je izrazito veliki znaËajan, i bilo je potrebno konstruirati kvantitativne empirijske instrumen-te za mjerenje promjena u stavovima. Osim toga, bilo je vaæno konstruirati in-strument kojim se moæe flmjeriti« naklonost novoj misiji i zadaÊama OSRH-a,na temelju sluæbenih dokumenata, kao πto je Strateπki pregled obrane, kojina prijedlog Vlade RH donosi Hrvatski sabor. U konstruiranom instrumentupriloæene su dvije skale: jednom se mjerila procjena vaænosti pojedinih tipo-va misija u buduÊnosti, a drugom osobno slaganje sa sudjelovanjem OSRH-au takvom tipu misije i zadaÊe.

U demokratskim druπtvima misije, zadaÊe i ciljeve djelovanja Oruæanihsnaga ne definira vojni establiπment, nego πira druπtvena zajednica, kroz jav-nu raspravu i strateπke dokumente.1122 No, pripadnici Oruæanih snaga imajupravo na vlastite procjene oko prikladnosti odreenih tipova misija i zada-Êa. Iako, apstraktno gledano, profesionalnost zahtijeva od vojnika da svakojmisiji i zadaÊi pristupi s jednakom ozbiljnoπÊu i na jednak naËin, u praksi jeto drukËije. Realno je oËekivati da Êe pripadnici Oruæanih snaga kvalitetnijei s veÊim entuzijazmom izvrπavati one zadaÊe za koje postoji sveopÊi kon-senzus i koje imaju druπtvenu i socijalnu legitimaciju.

Ako ne postoji svijest o opÊem konsenzusu oko odreene zadaÊe, misi-je ili cilja, odnosno ako nije prisutna druπtvena i socijalna legitimacija, to semoæe odraziti na razmiπljanje pojedinog pripadnika Oruæanih snaga u svezisa svrhovitoπÊu njegova angaæmana. Upravo je stoga, primjerice, u veÊini eu-

39

1122 Usp. D. MATIKA, flPrilog istraæivanju metodoloπkog pristupa u strateπkih dokumenata ufunkciji obrambenog planiranja«, 57-82; I. ROGI∆, A. MI©ETI∆, T. SMERI∆, flHrvatska voj-ska kao Ëimbenik druπtvenog razvitka — miπljenje javnosti«, 417-434.



40

ropskih oruæanih snaga omoguÊeno pripadnicama i pripadnicima da samiodluËe æele li sudjelovati u odreenoj meunarodnoj misiji. U nekim primje-rima zabiljeæeni su i sluËajevi da vojnici uloæe prigovor savjesti jer ne æelesudjelovati u odreenom tipu misije i zadaÊe koje su postavljene pred oru-æane snage.

Svijest da u πirem druπtvenom kontekstu ne postoji sveopÊi konsenzusoko odreene misije i/ili zadaÊe oruæanih snaga, nuæno Êe se odraziti i narazmiπljanja njihovih pripadnika.

Na temelju rezultata istraæivanja, prikazanih u Tablici 3, moæe se primije-titi sljedeÊe:

— Procjene o prikladnosti pojedinih misija i zadaÊa, definiranih Strateπ-kim pregledom obrane, vrlo su visoke. No, jednako tako moæe se pri-mijetiti kako se obrana Ëlanica NATO-a nalazi na pretposljednjemmjestu, s ocjenom 3,93 (P) i 3,97 (V). Hrvatska tada joπ nije bila Ëla-nica NATO saveza.

— Na posljednjem su mjestu regionalne inicijative — 3,90 (P) i 3,96 (V)— πto se moæe interpretirati politiËkim diskursom 90-ih godina, u obli-ku flbalkanskih asocijacija«.

Osim navedenoga, bilo je vaæno istraæiti i razlike u percepciji ispitanikaizmeu primjerenosti i vaænosti pojedinih tipova misija i zadaÊa OSRH-a ubuduÊnosti. Rezultati prosjeËnih vrijednosti, za varijable koje istiËu te razli-ke, prikazani su u prilogu (Tablice 8 i 9), a moæemo primijetiti sljedeÊe:

— Iako rezultati pokazuju kako postoje manje razlike u pogledu procje-ne primjerenosti i vaænosti pojedinog tipa misije i/ili zadaÊe, one sustatistiËki znaËajne. VeÊina percipiranih razlika odnosila se na misije izadaÊe vezane uz RH, bilo da je rijeË o zaπtiti suvereniteta i obrani, ilipomoÊi civilnim institucijama u domaÊem kontekstu.

— U odnosu prema primjerenosti, ispitanici dræe kako Êe prije spomenu-ti tipovi misija i zadaÊa (zaπtita, suverenitet, obrana) u buduÊnosti bi-ti manje vaæni, iako ih — sveukupno gledajuÊi — dræe vaænijima iprimjerenijima od tipova misija i zadaÊa koje podrazumijevaju meu-narodnu suradnju, izuzev mirovnih i humanitarnih operacija.

— Kada je rijeË o meunarodnoj suradnji, u veÊini sluËajeva ne postojistatistiËki znaËajna razlika izmeu percipirane primjerenosti i vaæno-sti.

Svi sluËajevi u kojima se vaænost percipira veÊom od primjerenosti, od-nose se na misije i zadaÊe sljedeÊeg tipa (srednja vrijednost ocjene):

— potpora zemlje domaÊina savezniËkim snagama (osiguravanje ugovo-renih resursa) 3,97 (P) i 4,03 (V)

— obrana Ëlanice NATO-a 3,93 (P) i 3,97 (V)



— mirovne operacije 4,07 (P) i 4,22 (V)— regionalna inicijativa 3,9 (P) i 3,96 (V).U pogledu korelacije, na primjeru najmlaih i najstarijih pripadnika

OSRH-a koji su sudjelovali u istraæivanju, u Tablicama 4 i 5 prikazani su od-nosi izmeu primjerenosti i vaænosti misija i zadaÊa koje se pojedinaËno raz-likuju od prije utvrenih srednjih vrijednosti.

TTaabblliiccaa 44.. Razlike u percepciji primjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊeza najmlae pripadnike OSRH-a koji su pristupili istraæivanju. Izvor: autor.

N a j m l a iKorelacija Primjerenost VaænostBSD zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalne

cjelovitosti i opstojnosti RH (4,61) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,49)regionalna inicijativa (3,82) regionalna inicijativa (4,10)

Pjeπaπtvo zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalnecjelovitosti i opstojnosti RH (4,60) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,37)obrana Ëlanica NATO-a (3,88) obrana Ëlanica NATO-a (3,79)

Topniπtvo zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalnecjelovitosti i opstojnosti RH (4,66) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,51)potpora zemlje domaÊina savezniËkim potpora zemlje domaÊina savezniËkimsnagama (osiguravanje ugovorenih snagama (osiguravanje ugovorenihresursa) (3,93) resursa) (4,15)

TTaabblliiccaa 55.. Razlike u percepciji primjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊeza najstarije pripadnike OSRH-a koji su pristupili istraæivanju. Izvor: autor.

N a j s t a r i j iKorelacija Primjerenost VaænostHRZ zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalne

cjelovitosti i opstojnosti RH (4,80) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,45)obrana Ëlanica NATO-a (3,78) obrana Ëlanica NATO-a (3,71)

Vojna policija zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalnecjelovitosti i opstojnosti RH (4,75) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,50)regionalna inicijativa (3,96) regionalna inicijativa (4,13)

Iz navedenih tablica uoËavaju se razlike u percepciji primjerenosti i vaæ-nosti misija u odnosu na æivotnu dob ispitane populacije (najmlai i najsta-riji), kao i pripadnosti pojedinoj postrojbi OSRH-a.

Jednako tako, u pogledu korelacije, na primjeru pripadnika OSRH-a kojisu preteæito stupili u Oruæane snage nakon 2005. godine i onih koji su pre-teæito stupili od 1990. do 1995. godine, a sudjelovali su u istraæivanju, u Ta-blicama 6 i 7 prikazani su odnosi izmeu primjerenosti i vaænosti misija i za-daÊa koje se pojedinaËno razlikuju od prije utvrenih srednjih vrijednosti.

41



42

TTaabblliiccaa 66.. Razlike u percepciji primjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊe za pripadnikeOSRH-a koji su preteæito stupili u OSRH nakon 2005. godine i pristupili su istraæivanju. Izvor: autor.

S t u p a n j e u O S R H ( p r e t e æ i t o n a k o n 2 0 0 5 . g o d i n e )Korelacija Primjerenost VaænostBSD zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalne

cjelovitosti i opstojnosti RH (4,61) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,49)regionalna inicijativa (3,82) regionalna inicijativa (4,10)

HRM zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalnecjelovitosti i opstojnosti RH (4,79) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,63)obrana Ëlanica NATO-a (3,83) obrana Ëlanica NATO-a (3,79)

TTaabblliiccaa 77.. Razlike u percepciji primjerenosti (P) i vaænosti (V) pojedine misije ili zadaÊe za pripadnikeOSRH-a koji su preteæito stupili u OSRH izmeu 1990. i 1995. godine i pristupili su istraæivanju. Izvor: autor.

S t u p a n j e u O S R H ( p r e t e æ i t o o d 1 9 9 0 . d o 1 9 9 5 . g o d i n e )Korelacija Primjerenost VaænostOklopniπtvo zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalne

cjelovitosti i opstojnosti RH (4,58) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,40)obrana Ëlanica NATO-a (4,14) obrana Ëlanica NATO-a (4,00)

Vojna policija zaπtita neovisnosti, teritorijalne zaπtita neovisnosti, teritorijalnecjelovitosti i opstojnosti RH (4,75) cjelovitosti i opstojnosti RH (4,50)regionalna inicijativa (3,96) regionalna inicijativa (4,13)

Iz ovih se tablica uoËavaju razlike u percepciji, primjerenosti i vaænostimisija u odnosu prema datumu stupanja u OSRH, kao i pripadnosti pojedi-noj postrojbi OSRH-a.

Vaæno je istaknuti sljedeÊe:a) SagledavajuÊi prikazane rezultate u kontekstu tadaπnjeg trenutka (pred

ulazak Republike Hrvatske u NATO), vaæno je primijetiti visoku razi-nu prihvaÊanja svih tipova misija i zadaÊa. To je pokazalo da razlike urazini prihvaÊanja tipova misija i zadaÊa OSRH-a nisu bile velike.

b) Nadalje, vaæno je primijetiti i to da je — u svjetlu buduÊeg sudjelova-nja u meunarodnim misijama i operacijama — prihvaÊanje zadaÊameunarodnog karaktera bilo niæe od prihvaÊanja klasiËnih teritorijal-no-obrambenih zadaÊa (i drugih zadaÊa vezanih iskljuËivo uz RH), kaoi spremnosti obrane Ëlanica NATO-a.

Dakle, sklonost meunarodnim misijama i operacijama u tom razdobljubila je osrednja, a svijest pripadnika OSRH-a nije bila dovoljno razvijena otom pitanju, iako je bilo prisutno pozitivno vrednovanje uloge meunarod-nih institucija, pogotovo u njihovu mirotvornom i humanitarnom djelovanju,kao i NATO-a. BuduÊi da je rijeË o mladim ljudima sa srednjom struËnomspremom, koji æive kod roditelja i nisu zasnovali vlastitu obitelj, iz malih susredina i prosjeËnih hobija, mogli su se oËekivati otvoreniji stavovi prema in-



tegracijskim procesima pred kojima se tada nalazila Republika Hrvatska (in-tegracija u NATO i ulazak u Europsku uniju), kao i novim misijama i zada-Êama pred kojima se naπao OSRH. No, rezultati istraæivanja pokazali su do-nekle konzervativan stav jer je na prvome mjestu bila zaπtita neovisnosti, te-ritorijalne cjelovitosti i opstojnosti RH, a na zadnjem obrana Ëlanica NATO-a— 3,93 (P) i 3,97 (V) te regionalna inicijativa — 3,9 (P) i 3,96 (V).

Promatrana populacija (iako razmjerno mlada) nije prepoznala integracij-ske procese, nove misije i zadaÊe OSRH-a kao svoju flπansu« u svjetlu rjeπa-vanja vlastitih bitnih pitanja, moæe se reÊi i onih egzistencijalnih, kao πto jestanovanje, nastavak πkolovanja, zasnivanje obitelji i drugo. Naprotiv, njihovpogled bio je tradicionalan, utemeljen na ratnoj paradigmi — neovisnost, te-ritorijalna cjelovitost i suverenitet.

Zato su spomenuti rezultati bili poticaj za pokretanje novih istraæivanja.Jedno od takvih cjelovitih istraæivanja bio je znanstveni projekt flHrvatska voj-ska — hrvatsko druπtvo«,1133 koji je proveo Institut Ivo Pilar, na zahtjev Insti-tuta za istraæivanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a, Ëiji se rezultati na-laze na prije citiranoj mreænoj stranici u fusnoti.

4. ZakljuËakKako je istaknuto u uvodu samoga Ëlanka, u njemu su predstavljeni rezulta-ti istraæivanja socijalnog statusa (konkretno — odreenih obiljeæja tog statu-sa) pripadnika OSRH-a, koji se odnose na dob, spol, socioekonomski statusi druge parametre, meu kojima su: poznavanje stranih jezika, rad na raËu-nalu, naËin provoenja slobodnog vremena, odnosno vrijednosni stavovi opojedinim tipovima misija i zadaÊa OSRH-a. Rezultati se odnose na razdob-lje prije ulaska Republike Hrvatske u NATO (2008./2009. godina), a namje-ra je Ëlanka (vodeÊi raËuna o vremenskoj distanci) analitiËki predstaviti iznanstveno opisati dio rezultata provedenog istraæivanja radi nastavka istra-æivanja i izrade komparativne analize stanja prije ulaska Republike Hrvatskeu NATO i nakon ulaska.

Neosporiva je Ëinjenica koja govori da je socijalni status (ugled ili pres-tiæ) jedna od vaænih komponenta za razumijevanje ukupnoga antropoloπkogstatusa pripadnika OSRH-a, a jednako tako moæe biti i vaæan indikator kojiistiËe karakteristiËno ponaπanje pojedinca, njegove druπtvene stavove i vri-jednosti, zauzimanje za sudjelovanje u misijama OSRH-a i provedbu dobive-nih zadaÊa.1144 Rezultati istraæivanja mogu biti dobar pokazatelj flposlodavcu«,

43

1133 Usp. https://www.pilar.hr/2011/01/predstavljeni-rezultati-projekta-hrvatska-vojska-hrvatsko-drutvo/. Pristup ostvaren 25. oæujka 2019.1144 D. MATIKA, flSudjelovanje OSRH u meunarodnim vojnim misijama — stajaliπta hrvat-ske javnosti i Ëasnika OSRH«, Druπtvena istraæivanja 18 (2009) 3 (101), 355-369.



44

u ovom sluËaju Ministarstvu obrane i Oruæanim snagama, kako reagirati usocijalnim situacijama u kojima su se naπli podreeni, te kako razborito pos-tupiti u meuljudskim odnosima u nekom socijalnom kontekstu, na naËinkoji je socijalno prihvatljiv i vrednovan, a istodobno koristan i organizaciji ipojedincu (socijalno senzibilan).1155

Rezultate istraæivanja moguÊe je sagledati kroz dvije razine. Na pojedinaË-noj se razini uoËava mnogo razlika kada se meusobno usporede razliËiteprofesionalne skupine na razini grana i rodova OSRH-a. To potvruje pret-postavku o organizacijskim razlikama unutar Oruæanih snaga, kao sloæenevojne organizacije.1166 S druge strane, na opÊoj razini, zabiljeæeno je postoja-nje odreenih zajedniËkih socijalnih obiljeæja, meu kojima treba istaknutisljedeÊa:

1. U pogledu sociodemografskih pokazatelja treba obratiti pozornost naËinjenicu kako je prije ulaska Republike Hrvatske u NATO velik dio is-pitanika æivio u domaÊinstvu zajedno s roditeljima, i/ili drugim Ëlano-vima uæe i πire obitelji. Tada nije bilo realno oËekivati da Êe se stam-beno pitanje tako velikog broja pripadnika OSRH-a moÊi rijeπiti dodje-ljivanjem vojnih stanova na koriπtenje. Valjalo bi istraæiti kakvo je sta-nje danas, jer je jedna od tradicionalnih karakteristika vojnih organiza-cija da flbrine za svoje ljude« u tako osjetljivom socijalnom pitanju kaoπto je stanovanje i osamostaljivanje radi stvaranja obitelji (treba zapazi-ti kako je najveÊi broj ispitanika bio neoæenjen — 55,4%).

2. Kada je rijeË o obrazovanju, zabiljeæeno je kako je udio onih koji ima-ju zavrπenu samo osnovnu πkolu bio 2,9%, πto je u perspektivi mogu-Êe reducirati prema nuli, a udio onih sa srednjoπkolskim obrazovanjembio je 80,7%. Ustrojavanje posebnih studijskih programa za potrebeOSRH-a, zatim otvaranje moguÊnosti za pohaanje razlikovnih studij-skih programa i, naposljetku, ustrojavanje Hrvatskoga vojnog uËiliπtaflDr. Franjo Tuman«, kao visokoobrazovne i znanstveno-nastavne us-tanove koja Êe provoditi studijske programe akreditirane sukladno Za-konu o osiguranju kvalitete u znanstvenoj djelatnosti i visokom obra-zovanju, na sve tri akademske razine, po miπljenju autora pravi je putza unaprjeivanje naËela jednakih moguÊnosti, prilika i postupanja u

1155 D. MATIKA, M. OGOREC, flGospodarska kriza i poæeljnost odabira vojnog poziva«, 121--136.1166 Usp. Joseph L. SOETERS, Donna J. WINSLOW, Alise WEIBULL, flMilitary Culture«, Hand-book of the Sociology of the Military, Giuseppe Caforio (ed.), New York, Kluwer Acade-mic, Plenum Publishers, 2003, 237-254; Henning Sorensen, flNew Perspectives on the Mili-tary Profession: The I/O Model and Esprit de Corps Re-evaluated«, Armed Forces and So-ciety 20 (1994) 4, 599-617.



profesionalnom razvoju, te jednakih moguÊnosti obrazovanja i napre-dovanja bez obzira na socijalne moguÊnosti i status.

3. Kada je rijeË o poznavanju stranih jezika, takoer je zabiljeæeno da jeto podruËje na kojem bi trebalo poraditi. VeÊ je tada bilo poæeljno dasvi pripadnici Ëitaju i razumiju barem jedan strani jezik. Prema tadaπ-njim podatcima, samo je u HRZ-u, BSD-u i HRM-u poznavanje jezikabilo takvo da njihov prosjeËni pripadnik Ëita i razumije barem jedanstrani jezik, s tim da je samo prosjeËni pripadnik HRZ-a govorio i pi-sao jedan strani jezik. Ista je situacija i kada je rijeË o poznavanju radana raËunalu, gdje su se pripadnici HRZ-a, BSD-a i HRM-a opet isticaliboljim rezultatima od ostalih. Navedeno govori o potrebi za kontinui-ranim unaprjeivanjem Srediπta za strane jezike unutar Hrvatskogavojnog uËiliπta, kao i informacijskih moguÊnosti i na pojedinaËnoj i naopÊoj razini.

U kontekstu vrijednosnih stavova o primjerenosti i vaænosti pojedinih ti-pova misija i zadaÊa Oruæanih snaga, pripadnici OSRH-a imaju svoje procje-ne oko prikladnosti odreenih tipova misija i zadaÊa. U tom sklopu vaæan jenjihov druπtveni ugled i socijalna legitimacija (socijalni senzibilitet).1177 U kon-kretnom sluËaju bila je rijeË o mladim ljudima sa srednjom struËnom spre-mom, koji æive kod roditelja i nisu osnovali vlastitu obitelj, potjeËu iz malihsredina i prosjeËnih su hobija. Od njih su se mogli oËekivati otvoreniji sta-vovi prema integracijskim procesima, no pokazalo se upravo suprotno: op-Êi stav bio je konzervativan u odnosu prema novim misijama i zadaÊama,kao πto su obrana Ëlanica NATO-a, mirovne i humanitarne misije i regional-ne inicijative. Razmotrimo razloge za takav stav:

a) MoguÊi razlog je Ëinjenica kako je razdoblje u kojem su provedena is-traæivanja, bilo i razdoblje intenzivnih institucijskih i organizacijskihtransformacija. Te promjene zasigurno su utjecale i na stavove i raz-miπljanja pripadnika OSRH-a o primjerenosti i vaænosti pojedinih tipo-va misija i zadaÊa (flstrah od promjena«).

b) Moæda je ipak veÊi razlog nedovoljna informiranost i komunikacijskastrategija (flnedovoljno dobrih informacija«).

Veliku ulogu u tom kontekstu zauzima visoko obrazovanje Ëasnika i do-Ëasnika jer je vaæno upoznati pripadnike OSRH-a s novim vrijednosnim pro-mjenama te vaænosti meunarodnog sudjelovanja u zaπtiti vlastitoga teritori-jalnog integriteta i suverenosti, kroz djelovanje u novome sigurnosnom ok-

45

1177 Usp. D. MATIKA, flSudjelovanje OSRH u meunarodnim vojnim misijama — stajaliπta hr-vatske javnosti i Ëasnika OSRH«, 355-369; T. SMERI∆, flDruπtveni ugled ËasniËke profesijeu Hrvatskoj — pogled iznutra«, 111-131



46

ruæenju, na naËin da Hrvatska bude pruæatelj, a ne primatelj sigurnosti. To-me su doprinijela i empirijska istraæivanja, poput onoga kakvo se predstav-lja i u ovom Ëlanku, te znanstveno utemeljene spoznaje koje su znatno pri-donijele promjeni stava prema meunarodnim obvezama Republike Hrvat-ske u podruËju sigurnosti i obrane.

UzimajuÊi u obzir navedene zakljuËke, ali i prije navedena ograniËenjakoja se odnose na istraæivaËki uzorak, rezultati predstavljeni u ovom Ëlankupredstavljaju prikaz istraæivanja i trebaju se prihvatiti kao odreeni trendovii preporuke koje je u buduÊnosti potrebno joπ viπe komparativno istraæiti,znanstveno verificirati i evaluirati. Stoga autor predlaæe nastavak istraæivanja,uz koriπtenje predstavljene metodologije, na naËin da se ona nadopuni i pro-πiri novim mjernim instrumentima, osobito rezultatima istraæivanja znanstve-nog projekta flHrvatska vojska — hrvatsko druπtvo« Instituta druπtvenih zna-nosti Ivo Pilar.

Dario MatikaAn Overview of Selected Social Markersof the Croatian Armed Forces MembersThis article provides research results of selected social markers of theCroatian Armed Forces members (OSRH). The research was conducted in2008/2009 prior to becoming a NATO member. One of the most importantsocial markers of the Croatian Armed Forces, regulated by the CroatianArmed Forces Law, derives from the principle of equal opportunity,possibility and conduct in professional development as well as equalopportunity in education and advancement of the Croatian Armed Forcesmembers regardless of their social abilities and standing. Research resultshave indicated that resolved housing issue, access to accredited highereducation in the Croatian Military Academy flDr. Franjo Tuman« andgaining and improving foreign language competences all representimportant armed forces social markers factors. Those factors have crucialimpact on the perception and attitude towards appropriateness andrelevance of a certain mission or a task confronted by the Croatian ArmedForces according to strategic documents.

Keywords: social markers, social status, socio-demographic indicators,attitudes, missions, tasks, Croatian Armed Forces



47


Zaπti

ta ne

ovisn

osti,

terito

rijalne

cjel

ovito

stii o

pstoj

nosti

RH0

0,2

6,3

20,5

73,1

591

4,66

4,80

4,60

4,79

4,61

4,58

4,75

4,66

4,51

Zaπtit

a zra

Ënog

pro

stora

RH

00,

34,

224

,271

,259

14,

664,

864,

564,

794,

574,

554,

774,

624,

53Za

πtita

akva

torija

pod

nad

leæno

πÊu R

H0

0,3

5,6

24,0

70,1

591

4,64

4,89

4,53

4,77

4,57

4,47

4,73

4,59

4,49

Oba

vjeπta

jne d

jelatn

osti

01,

012

,437

,748

,959

14,

354,

374,

254,

484,

314,

294,

464,

434,

23Pro

tokola

rne z

adaÊ

e0,

21,

920

,243

,334

,558

94,

103,

944,

114,

244,

184,

054,

194,

184,

07Po

tpora

zem

lje d

omaÊ

ina sa

vezn

iËkim

snag

ama

(osigu

rava

nje ug

ovor

enih

resurs

a)0,

51,

721

,053

,823

,058

73,

974,

053,

903,

863,

964,

004,

063,

934,

07Tra

ganje

i sp

aπav

anje

0,0

0,5

6,1

35,6

57,8

590

4,51

4,69

4,42

4,61

4,43

4,38

4,56

4,52

4,40

Odv

raÊa

nje p

otenc

ijalno

g ag

resor

a te

obra

na R

H, uk

ljuËu

juÊi p

oziva

nje n

aËla

nak V

. Sjev

ernoa

tlants

kog

ugov

ora

0,2

0,5

16,8

35,2

47,4

591

4,29

4,45

4,21

4,34

4,29

4,27

4,19

4,27

4,23

Obr

ana

Ëlanic

a N

ATO

-a 1,

23,

220

,751

,023

,959

03,

933,

783,

883,

834,

143,

914,

213,

954,

12M

irovn

e op

eracij

e 0,

72,

714

,952

,828

,959

14,

073,

964,

053,

854,

244,

004,

424,

184,

12Hu

manit

arne

ope

racij

e 0,

30,

37,

550

,341

,559

04,

324,

294,

324,

344,

224,

224,

504,

484,

28O

bram

bena

dipl

omac

ija

0,2

1,5

18,3

48,4

31,6

591

4,10

4,04

4,06

4,15

3,98

4,07

4,31

4,29

4,00

potpunoneprimjereno (%)

neprimjereno (%)

ne moguprocijeniti (%)

primjereno (%)

potpunoprimjereno (%)

NX

XHR

ZX

PJE©

XHR

MX

BSD

XO

KLX VP

XTO

PX

PZO

Kolik

o je,

prem

a va

πem

osob

nom

miπlje

nju,

prim

jeren

o da

prip

adnik

OSR

H-a

sudje

luje

u slje

deÊim

misi

jama

PRILO

G 1

— TT

aabblliicc

aa 88..

Prim

jere

nost

poje

dini

h tip

ova

misi

ja i

zada

Êa (n

asta

vlja

se n

a id

uÊoj

stra

nici).

Izvor

: I. J

UKI∆

et a

l., C

jelo

vito

eval

uacij

sko

izvje

πÊe

za 2

008.

i 20

09. g

odinu

, 154

-155

.


48


potpunoneprimjereno (%)

neprimjereno (%)


primjereno (%)

potpunoprimjereno (%)

NX

XHR

ZX

PJE©

XHR

MX

BSD

XO

KLX VP

XTO

PX

PZO

Kolik

o je,

prem

a va

πem

osob

nom

miπlje

nju,

prim

jeren

o da

prip

adnik

OSR

H-a

sudje

luje

u slje

deÊim

misi

jama

Regio

nalna

inici

jativa

0,

51,

727

,647

,422

,858

83,

903,

903,

923,

793,

823,

853,

964,

093,

95N

adzo

r nao

ruæan

ja 0,

30,

815

,851

,032

,059

04,

144,

034,

094,

144,

024,

164,

294,

274,

23Izg

radn

ja mj

era p

ovjer

enja

i sigu

rnosti

0,2

0,5

15,4

53,0

31,0

591

4,14

4,05

4,08

4,28

4,08

4,06

4,31

4,25

4,19

Pomo

Ê civ

ilnim

vlas

tima

0,3

1,0

9,2

49,2

40,3

590

4,28

4,21

4,25

4,42

4,08

4,27

4,44

4,36

4,30

Pomo

Ê na

mjen

skim

sluæb

ama

u zaπ

titi i

spaπ

avan

ju lju

di i d

obar

a 0

0,2

5,9

43,6

50,3

590

4,44

4,45

4,36

4,62

4,29

4,36

4,54

4,52

4,47

Pomo

Ê civ

ilnim

insti

tucija

ma u

borb

i pro

tivpr

olifer

acije

oruæ

ja za

mas

ovno

uniπte

nje

0,5

0,7

14,0

40,9

43,8

591

4,27

4,24

4,25

4,49

4,10

4,13

4,27

4,45

4,26

Pomo

Ê civ

ilnim

insti

tucija

ma u

borb

ipr

otiv t

eroriz

ma

0,2

0,5

7,3

40,8

51,2

590

4,42

4,40

4,34

4,52

4,37

4,26

4,56

4,64

4,48

Pomo

Ê civ

ilnim

insti

tucija

ma u

borb

ipr

otiv k

rijumË

aren

ja 0,

22,

48,

342

,646

,558

94,

334,

314,

264,

464,

164,

214,

504,

484,

38Po

moÊ

civiln

im in

stituc

ijama

izvrπ

avan

jemos

talih

nevo

jnih

zada

Êa (n

pr. i

straæ

ivaËk

adje

latno

st, z

aπtita

spom

enika

kultu

re i s

liËno

) 1,

54,

122

,941

,230

,359

03,

953,

883,

874,

083,

943,

874,

214,

053,

93


49


PRILO

G 2

— TT

aabblliicc

aa 99..

Stav

ovi o

vaæ

nosti

poj

edin

og ti

pa m

isija

u b

uduÊ

nosti

(nas

tavlj

a se

na

iduÊ

oj st

ranic

i).Izv

or: I

. JUK

I∆ e

t al.,

Cje

lovit

o ev

alua

cijsk

o izv

jeπÊ

e za

200

8. i

2009

. god

inu, 1

56-1

57.

Zaπti

ta ne

ovisn

osti,

terito

rijalne

cjel

ovito

stii o

pstoj

nosti

RH

0,2

1,9

4,6

38,6

54,8

591

4,46

4,45

4,37

4,63

4,49

4,40

4,50

4,61

4,33

Zaπtit

a zra

Ënog

pro

stora

RH

0,3

2,0

4,6

40,3

52,8

591

4,43

4,45

4,30

4,62

4,37

4,39

4,50

4,59

4,33

Zaπtit

a ak

vator

ija p

od n

adleæ

noπÊ

u RH

0,2

1,0

5,9

39,8

53,1

591

4,45

4,51

4,29

4,66

4,41

4,42

4,46

4,52

4,35

Oba

vjeπta

jne d

jelatn

osti

0,2

1,4

14,1

43,6

40,7

589

4,23

4,16

4,14

4,28

4,29

4,26

4,44

4,35

4,16

Protok

olarne

zad

aÊe

0,3

2,5

24,7

45,3

27,1

590

3,96

3,70

4,02

4,01

4,10

4,00

4,06

4,13

3,88

Potpo

ra z

emlje

dom

aÊina

save

zniËk

im sn

agam

a(os

igura

vanje

ugov

oren

ih res

ursa)

0,2

1,0

20,1

53,1

25,7

588

4,03

3,90

3,95

4,00

4,20

4,10

4,17

4,12

4,02

Traga

nje i

spaπ

avan

je 0,

00,

37,

547

,344

,959

04,

374,

484,

244,

464,

414,

294,

404,

414,

28O

dvra

Êanje

pote

ncija

lnog

agres

ora

i obr

ana

RH,

uklju

ËujuÊ

i poz

ivanje

na

Ëlana

kV.

Sjev

ernoa

tlants

kog

ugov

ora

0,2

1,5

19,4

42,4

36,5

589

4,14

4,01

4,04

4,08

4,20

4,22

4,23

4,36

4,16

Obr

ana

Ëlanic

a N

ATO

-a 0,

73,

620

,049

,925

,858

93,

973,

713,

933,

794,

204,

004,

234,

154,

12M

irovn

e op

eracij

e 0,

71,

011

,649

,337

,458

84,

224,

104,

234,

004,

434,

144,

454,

294,

35Hu

manit

arne

ope

racij

e 0,

20,

77,

851

,040

,359

04,

314,

224,

284,

284,

204,

324,

494,

464,

30O

bram

bena

dipl

omac

ija

0,7

2,4

16,1

52,3

28,6

591

4,06

3,86

4,04

4,03

4,12

4,04

4,35

4,27

4,02

uopÊe neÊebiti vaæna (%)neÊe bitivaæna (%)


bit Êevaæna (%)

bit Êevrlo vaæna (%)

NX

XHR

ZX

PJE©

XHR

MX

BSD

XO

KLX VP

XTO

PX

PZO

Moli

mo va

s da

proc

ijenit

e u k

ojoj Ê

e mj

erisva

ka o

d na

vede

nih z

adaÊ

a bit

i vaæ

naza

OSR

H u b

uduÊ

nosti


50


uopÊe neÊebiti vaæna (%)neÊe bitivaæna (%)


bit Êevaæna (%)

bit Êevrlo vaæna (%)

NX

XHR

ZX

PJE©

XHR

MX

BSD

XO

KLX VP

XTO

PX

PZO

Moli

mo va

s da

proc

ijenit

e u k

ojoj Ê

e mj

erisva

ka o

d na

vede

nih z

adaÊ

a bit

i vaæ

naza

OSR

H u b

uduÊ

nosti

Regio

nalna

inici

jativa

0,

72,

022

,749

,824

,759

03,

963,

803,

943,

894,

003,

934,

134,

204,

05N

adzo

r nao

ruæan

ja 0,

31,

915

,450

,831

,559

04,

113,

904,

044,

174,

124,

114,

464,

304,

09Izg

radn

ja mj

era p

ovjer

enja

i sigu

rnosti

0,5

1,5

15,1

51,2

31,7

590

4,12

3,92

3,99

4,15

4,24

4,14

4,35

4,41

4,12

Pomo

Ê civ

ilnim

vlas

tima

0,5

1,9

10,9

49,6

37,2

589

4,21

4,05

4,09

4,29

4,24

4,27

4,40

4,41

4,23

Pomo

Ê na

mjen

skim

sluæb

ama

u zaπ

titi i

spaπ

avan

ju lju

di i d

obar

a 0,

31,

47,

549

,241

,658

94,

304,

324,

144,

464,

224,

354,

384,

394,

26Po

moÊ

civiln

im in

stituc

ijama

u bo

rbi p

rotiv

proli

ferac

ije o

ruæja

za m

asov

no un

iπtenje

0,

22,

514

,745

,037

,659

14,

173,

924,

134,

284,

204,

244,

334,

344,

16Po

moÊ

civiln

im in

stituc

ijama

u bo

rbi

proti

v tero

rizma

0,

21,

07,

646

,245

,059

14,

354,

224,

224,

394,

374,

354,

584,

484,

44Po

moÊ

civiln

im in

stituc

ijama

u bo

rbi

proti

v kriju

mËar

enja

0,2

1,5

10,0

47,5

40,8

591

4,27

4,17

4,14

4,37

4,33

4,28

4,48

4,38

4,28

Pomo

Ê civ

ilnim

insti

tucija

ma iz

vrπav

anjem

ostal

ih ne

vojni

h za

daÊa

(npr

. istr

aæiva

Ëka

djelat

nost,

zaπtit

a sp

omen

ika ku

lture

i sliË

no)

1,7

5,6

22,9

43,2

26,6

590

3,87

3,65

3,80

3,96

4,00

3,96

4,02

3,96

3,90


Razvoj politiËke kulture uBosni i Hercegovini

Damirka MIHALJEVI∆,Filozofski fakultet SveuËiliπta u Mostaru, Mostar

Pregledni rad(primljeno: 22. studenog 2018.)UDK 316.644:32(497.6)(091)

323.2(497.6)(091)

PolitiËko-kulturnim pristupom u ovome radu se povijesno-analitiËki te kritiËkianalizira politiËka kultura u Bosni i Hercegovini. Ponajprije se odreuje politiËkakultura, njezin povijesni razvoj u osmanlijskom, austro-ugarskom ijugoslavenskom razdoblju te posljedice i utjecaji takvog razvoja na suvremenupolitiËku kulturu u BiH. PolitiËku kulturu, naime, oblikuju njezine dræavne iinstitucionalne organizacije te njezini konkretni ljudski subjekti. SpecifiËno pak,politiËka kultura BiH razvijala se u suprotstavljanju i sukobljavanju triju glavnihreligijskih i etniËkih zajednica — muslimansko-boπnjaËke, pravoslavno-srpske ikatoliËko-hrvatske. Demokratizacijom i liberalizacijom bosanskohercegovaËkogdruπtva devedesetih godina proπlog stoljeÊa takva povijesna suprotstavljanja isukobljavanja triju glavnih religijskih i etniËkih zajednica nisu dovela dostvaranja zajedniËkog politiËkog identiteta konstitutivnih naroda BiH, nego sunjihove nepomirljive razlike i iskljuËivost prouzroËili meusobne ratne sukobe uBiH (od kojih se BiH kao dræava joπ nije konsolidirala).

KljuËne rijeËi: Bosna i Hercegovina, politiËka kultura, politiËki identitet,demokratizacija, liberalizacija, podijeljeno druπtvo

UvodPolitiËku kulturu Ëini sve ono πto je stvoreno tijekom povijesti unutar odre-ene politiËke zajednice u obliku dræavne i institucionalne organizacije, ali iljudi s konkretnim osobinama koji Ëine subjektivnu stranu politiËke kulture.To znaËi da je politiËka kultura svakog naroda duboko proæeta povijesnompozadinom, ali i socijalnim naslijeem konkretnih ljudi Ëije vrijednosne ori-jentacije imaju πire politiËko znaËenje. PolitiËka kultura pod znaËajnim je ut-jecajem upravo povijesnog iskustva strukture vlasti i rezultata svakidaπnjepolitike tijekom koje su oblikovane odreene vrijednosti i obrasci ponaπa-nja, usmjereni na politiËki sustav. Bilo da je rijeË tek o jednostavnoj navici itradiciji, ulazi u objaπnjavanje politiËke kulture, kaæe Almond.11 RodonaËelni-

51

11 Gabriel A. ALMOND, flIntelektualna povijest koncepta civilne kulture«, Civilna kultura —politiËki stavovi i demokracija u pet zemalja, Gabriel A. Almond, Sidney Verba, Zagreb,PolitiËka kultura, 2000., 427.


52

ci politiËko-kulturalnog pristupa politici, Gabriel Almond i Sidney Verba, is-traæili su politiËku kulturu u pet dræava (SAD, Velika Britanija, Italija, NjemaË-ka i Meksiko) i utvrdili znatne razlike meu ispitanim pripadnicima razliËitihnacija. Kooperativna politiËka kompetencija, primjerice, manje je ovisila odemografskim obiljeæjima pojedinaca, a viπe o njihovoj nacionalnoj pripad-nosti. IstraæivaËi su zakljuËili kako je kooperativna politiËka kompetencija bi-la iskljuËivo vezana za povijesno-kulturne specifiËnosti svake nacije.22 Ame-riËki znanstvenik T. W. Rice proveo je istraæivanje o etniËkom podrijetluAmerikanaca i utjecaju toga podrijetla na njihovu civilnu kulturu. Istraæiva-nje je pokazalo da imigranti donose sa sobom svoju kulturnu prtljagu kojaonda traje generacijama i utjeËe na politiËko miπljenje i ponaπanje njihovihpotomaka.33

R. Putnam je u svojoj glasovitoj knjizi Kako demokraciju uËiniti djelotvor-nom, pokazao kako su se pod utjecajem povijesti na jugu i sjeveru Italije raz-vili razliËiti karakteri civilnog æivota u regijama. Korijene razlika u institucio-nalnoj djelotvornosti juga i sjevera Italije Putnam vidi upravo u povijesnomkontekstu. flIpak, pokazuje se da su druπtveni obrasci koji potjeËu joπ od ra-nosrednjovjekovne Italije odluËujuÊi za objaπnjenje zaπto su danas, na prije-lazu u dvadeset i prvo stoljeÊe, neke zajednice sposobnije od drugih voditikolektivni æivot i odræavati djelotvorne institucije.«44 Iako predstavlja dinami-Ëan fenomen, kultura je i dalje krajnje vaæna, kako navodi Fukuyama.55 Po-lazeÊi od takvih promiπljanja, moæemo postaviti temeljno pitanje o utjecajupovijesnog i kulturnog naslijea na nemoguÊnost integrativnog politiËkogdjelovanja i odluËivanja u BiH. Unutarnje snage nisu postigle konsenzus oureenju dræave od devedesetih godina proπlog stoljeÊa. Nametnuto ustav-no ureenje (1995.) uza znaËajnu ulogu meunarodne zajednice u politiË-kom æivotu BiH implicira, Putnamovim rijeËima kazano, nerijeπenu dilemukolektivnog djelovanja, iz koje proizlazi nemoguÊnost konsenzusa. PolitiËkiraskol takvih razmjera indikator je politiËke kulture i njenog snaænog djelo-vanja na politiËki sustav i cjelokupni politiËki æivot. U ovom je radu, naime,rijeË o politiËkoj evoluciji vrijednosnih obrazaca u BiH i njihovim meusob-

22 U SAD-u je bilo 37%, u Velikoj Britaniji 35%, u Italiji 13%, u NjemaËkoj 12%, a u Meksi-ku 15% onih koji su se opredjeljivali za strategiju grupnog djelovanja u ostvarivanju poli-tiËkih ciljeva. Navedeno prema: Vladimir VUJ»I∆, flPogovor«, Civilna kultura politiËki sta-vovi i demokracija u pet zemalja, 443.33 Isto, 451.44 Robert D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, Zagreb, PolitiËka kultura,2003., 131.55 Francis FUKUYAMA, Kraj povijesti i posljednji Ëovjek, Zagreb, Hrvatska sveuËiliπna na-klada, 1994., 238.



nim odnosima u osmanlijskom, austrougarskom i jugoslavenskom razdoblju,zatim o druπtvenim i politiËkim promjenama devedesetih godina proπlog sto-ljeÊa, te na kraju, o obrascima politiËke kulture u suvremenoj BiH. Metodo-loπko-teorijski koncept smjeπten je u okvir analitiËko-kritiËkog pristupa po-vijesti BiH u sklopu dviju strana uprave — osmanlijske i austrougarske te ju-goslavenske dræave, unutar kojih Êe se u nastavku teksta analizirati utjecajtih povijesnih iskustava na oblikovanje sadræaja politiËke kulture. Rad se os-lanja na spomenutu Putnamovu knjigu, utemeljenu na politiËko-kulturalnompristupu politici. Putnamova promiπljanja i teze potvruju utjecaj povijesti nauspostavljanje dvaju razliËitih druπtvenih obrazaca, uspostavljenih u Italiji:kooperativnog politiËkog stila sjevera i hijerarhijske tradicije juga. Ti su seobrasci pokazali najboljim prediktorima performansi njihovih politiËkih vlas-ti. Osim Putnamova, u radu se koriste politiËka i kulturna promiπljanja o po-litiËkoj kulturi BiH autorice Mirjane KasapoviÊ66 i autora SreÊka M. Dæaje,77

prema kojima se politiËka kultura BiH razvijala u suprotstavljanju i sukoblja-vanju triju glavnih religijskih i etniËkih zajednica — muslimansko-boπnjaËke,pravoslavno-srpske i katoliËko-hrvatske. U pristupu politiËkoj kulturi koristise Almondov i Verbin koncept, prema kojemu politiËko i kulturno naslijee,tradicija, vrijednosti, uvjerenja i stavovi oblikuju subjektivne orijentacije pre-ma politici.

Definiranje pojma politiËka kulturaPojam sliËan fenomenu politiËka kultura postoji otkako su ljudi poËeli govo-riti i pisati o politici, navodi G. A. Almond. U proroËanstvima i opomenamaproroci su pridavali razliËite kvalitete i sklonosti AmaleËanima, Filistejcima,Asircima i Babiloncima. Isto tako, grËki i rimski povjesniËari, pjesnici i dram-ski pisci opisivali su kulturu i karakter Jonjana i Dorana, Spartanaca, Atenja-na i drugih.88

Zatim se pojam postupno razvijao kroz radove velikih mislilaca, poputPlatona, Aristotela, Machiavellija, Montesquieua, Rousseaua i Toquevillea. Ia-ko je njihovo poimanje politiËke kulture bilo priliËno maglovito i nejasno,prvi su spoznali subjektivnu dimenziju politike, tvrdeÊi da razliËiti oblici vla-davine odraæavaju vrline koje prevladavaju meu ljudima.99 Zbog toga ih ro-

53

66 Mirjana KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina: Podijeljeno druπtvo i nestabilna dræava, Za-greb, PolitiËka kultura, 2005.77 SreÊko M. DÆAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Svjet-lost, 1992.88 G. A. ALMOND, flIntelektualna povijest koncepta civilne kulture«, 406.99 GrËku rijeË arete kojom je Aristotel oznaËavao duh i tijelo, autori su prevodili kao valja-nost. Time je postalo jasno da je vrlina manje nekakvo uzviπeno htijenje, a viπe æivotno

D. MihaljeviÊ: Razvoj politiËke kulture u Bosni i Hercegovini


54

donaËelnici politiËko-kulturalnog pristupa politici G. A. Almond i S. Verbasmatraju preteËama politiËko-kulturalnog pristupa. Svojevrsni doprinos defi-niranju pojma dali su A. Comte, E. Durkheim i M. Weber. Kako navodi H.Eckstein, u pojmovima kao πto su Comteov konsenzus, Durkheimova kolek-tivna svijest, Weberov koncept individualnih akcija, Parsonsov referentni ok-vir za djelovanje (the action frame of reference), bio je skriven pojam poli-tiËke kulture.1100 Pojam je prvi put definiran 1963. godine u spomenutom gla-sovitom djelu The Civic Culture: Political Attitudes and Democracy in FiveNations. Almond i Verba definirali su politiËku kulturu kao orijentacije/sta-vove prema politiËkom sustavu i njegovim razliËitim dijelovima te stavove oulozi pojedinca u politiËkom æivotu.1111 Iako postoje razliËite definicije politiË-ke kulture, poput subjektivnih, objektivnih, heuristiËkih i obuhvatnih, sveobuhvaÊaju kljuËne komponente poput vjerovanja, vrednota i stavova. Sviautori govore o politiËkoj kulturi kao o kolektivnoj pojavi, historijskom fe-nomenu, ali i subjektivnim orijentacijama prema politiËkim objektima. Pove-zivanje subjektivnih orijentacija, te objektivnih vrednota, normi i pravila, us-postavlja proces internalizacije tih sastavnica kulture, odnosno socijalizaci-je.1122 U procesima stjecanja osobnog i kolektivnog iskustva jednog naroda,politiËka kultura odreuje konkretne sadræaje svijesti te utjeËe na pojedinaË-no ponaπanje, kao i ono na socijetalnoj razini.

Jezgru politiËke kulture na opÊoj razini druπtva Ëini socijalna baπtina ko-ja obuhvaÊa povijesnu pozadinu, ekonomski i politiËki razvojni hod, prevla-davajuÊi socijalni mentalitet, a na individualnoj razini i osobine konkretnihljudi. Dakle, sve ono πto se stvaralo kroz povijest u ustrojstvu dræave i njezi-nih institucija koje prati dinamika ekonomskog razvoja, kao i ljudi s odree-nim osobinama koje su stekli, moæe utjecati na politiËki æivot. Dinamika dru-πtvenog i politiËkog razvoja ne odreuje nuæno kontinuitet politiËke kulture,veÊ i diskontinuitet pod kojim se modificira.

Stavovi, vrijednosti, ideologije, simboli, javna miπljenja... sve su to subjek-tivne pojave i subjektivne manifestacije odnosa ljudi prema razliËitim objek-tima politike, a politiËka kultura je samo zajedniËki nazivnik tim pojavnosti-ma.1133 Politiku, dakle, ne Ëine samo institucije i interesi, odnosno racionalni

praktiËno umijeÊe. U srediπtu politiËkih vrlina bila je phronesis politiËka rasudna snaga,koja je kao praktiËna pamet odluËivala o upotrebi drugih vrlina u praksi politiËkog æivo-ta. O tome vidjeti: Thomas MEYER, Transformacija politiËkog, Zagreb, PolitiËka kultura,2003., 62.1100 V. VUJ»I∆, PolitiËka kultura demokracije, Zagreb, Osijek, Split, Pan Liber, 2001., 30.1111 G. A. ALMOND, S. VERBA, Civilna kultura, 41.1122 V. VUJ»I∆, Politika i kultura, Zagreb, PolitiËka kultura, 2008., str. 171.1133 V. VUJ»I∆, flPogovor«, 441.



stavovi i iskazi, veÊ i razliËite pojavnosti subjektivnog odnosa ljudi prema po-litici, koje se razvijaju u procesima osobnog i dugotrajnog kolektivnog is-kustva pripadnika odreene politiËke zajednice. Glavna obiljeæja odreenihnacionalnih politiËkih kultura odreuju se tipologijom politiËke kulture naosnovi dominantnih sadræaja.

Tipologija politiËke kultureUtemeljitelji politiËko-kulturalnog pristupa politici, Almond i Verba, odredilisu i tipove politiËke kulture: parohijalna, podaniËka, participantna i civilna,graanska, politiËka.1144 Svaki od navedenih tipova reproducirao se iz odno-sa odreene druπtvene strukture i oblika dræavne i institucionalne organiza-cije. Oblici politiËke kulture u suπtini predstavljaju povijest razvoja politiËkesvijesti. Parohijalna politiËka kultura imanentna je æivotu prvobitnih zajedni-ca u kojima nema diferenciranih politiËkih uloga. Ne postoje ni vrijednosneorijentacije kao temeljne komponente politiËke kulture. PolitiËki sustav nijese odvojio od drugih druπtvenih sistema, pa tako ni politiËke orijentacije odreligijskih. U parohijalnoj zajednici pripadnici ne oËekuju niπta od politiËkogsustava, niti oËekuju promjene koje bi pokrenule politiËki sustav.1155 Drugioblik, podaniËka politiËka kultura, razvija se u feudalnom obliku vlasti. Po-danici imaju razvijenu svijest o vlasti, ali ne na razini koja bi ih aktivno uklju-Ëivala u politiËke procese. flPodanik je svjestan specijaliziranog autoritetavlasti: prema njoj je afektivno orijentiran, moæda se njome ponosi, moæda muse ne svia, a ocjenjuje je kao legitimnu ili nelegitimnu.«1166 Podanici ne uæi-vaju i ne koriste prava slobodnog Ëovjeka. TreÊi oblik, participativna politiË-ka kultura, javlja se kao posljedica velikih ekonomskih, politiËkih i kulturnihpromjena koje izaziva kapitalizam. Participant je politiËki emancipirana oso-ba koja posjeduje i koristi svoja politiËka prava. Za razliku od druga dva ti-pa politiËke kulture, participanti su skloni aktivistiËkoj ulozi u politiËkoj za-jednici. Njihove procjene i osjeÊaji takve uloge mogu varirati od prihvaÊanjado odbacivanja.1177 I napokon, konsolidiranje demokratskog poretka omogu-

55

1144 U opseænom empirijskom istraæivanju vrijednosne orijentacije su podijelili na kognitiv-ne, afektivne i evaluativne. PolitiËke objekte u odnosu na koje su istraæivali orijentacije,definirali su kao politiËki sistem u cjelini, objekte ulaza politiËkog sistema putem kojih sezahtjevi druπtva prenose na vlast (politiËke stranke, interesne udruge, sredstva komunika-cije, itd.), objekte izlaza politiËkog sistema pomoÊu kojih se provodi sluæbena politika (bi-rokracija, sudstvo, itd.), te na odnos prema samome sebi kao politiËkom akteru. Do topo-logije politiËke kulture doπli su koristeÊi kombinacije triju vrsta orijentacija prema navede-nim tipovima politiËkih objekata1155 G. A. ALMOND, S. VERBA, Civilna kultura, 23.1166 Isto, 241177 Isto, 24.



56

Êila je graanska politiËka kultura, buduÊi da jedino njezine dominantne ka-rakteristike odgovaraju demokratskom poretku. U ovom najrazvijenijem tipupolitiËke kulture izraæene su tendencije ka politiËkoj participaciji, ali i lojal-nosti. Od demokratskoga graanina se oËekuje da u politici bude aktivan, au svom pristupu racionalan i voen razumom, a ne emocijama.1188 U graan-skoj politiËkoj kulturi mogu se naÊi visoke razine politiËke informiranosti tespremnosti na komunikaciju, kao i politiËko organiziranje i politiËko djelo-vanje. Graanska politiËka kultura je pluralistiËka politiËka kultura. U njezi-noj participantnoj orijentaciji i dalje se zadræavaju osobine æupljana i poda-nika. Zbog toga se graanska politiËka kultura oznaËava kulturom, kako bito rekao H. Eckstein, flbalansiranih dispariteta«. Ona zapravo poËiva na unu-tarnjoj sposobnosti samih pojedinaca da uravnoteæe osobne unutarnje kon-tradikcije i potrebu za aktivnim politiËkim djelovanjem, s potrebom da se bu-de lojalan ili odan demokratski izabranoj vlasti. Ta se kvaliteta ne raa i nenastaje sama od sebe, veÊ se razvija, uËi i formira kroz procese politiËke so-cijalizacije i edukacije. Pored navedenih Ëistih oblika politiËke kulture dvo-jac je uveo i tri vrste sistemski sloæenih politiËkih kultura: parohijalno-poda-niËku, podaniËko-participacijsku i parohijalno-participacijsku. Nakon defini-ranja pojma i tipologije politiËke kulture, u nastavku rada slijedi analiza utje-caja povijesti na oblikovanje sadræaja politiËke kulture u BiH.

Utjecaj povijesti na politiËku kulturu u BiH — osmanlijska upravaIstraæivanje djelotvornosti talijanskih regionalnih vlada, R. Putnam zapoËinjeu dubokoj proπlosti, odnosno u srednjem vijeku. U politiËki æivot Italije re-gije su uvedene sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa, ali su njihovi povijes-ni korijeni puno dublji. Putnam smatra da su fldruπtveni obrasci koji potjeËujoπ od ranosrednjovjekovne Italije odluËujuÊi za objaπnjenje zaπto su danas,na prijelazu u dvadeset prvo stoljeÊe, neke zajednice sposobnije od drugihvoditi kolektivi æivot i odræavati djelotvorne institucije«.1199 Jesu li ove Putna-move teze uopÊe primjenjive na BiH, odnosno, koliko su danaπnje nepomir-ljive razlike i iskljuËivosti vrijednosnih orijentacija u politiËkoj kulturi pod ut-jecajem povijesnih iskustva? U traæenju odgovora na ta pitanja, a slijedeÊiPutnamovu nit, ulazimo duboko u proπlost BiH, toËnije u 15. stoljeÊe.

U to vrijeme u BiH zapoËinje osmanlijsko razdoblje, koje je trajalo skoro500 godina i ostavilo iza sebe duboke tragove u strukturi bosanskohercego-vaËkoga druπtva. Iz europskoga srednjovjekovlja, kako navodi S. M. Dæaja,BiH je preπla u potpuno drukËiji, osmanlijski politiËki, socijalni i konfesio-

1188 Isto, 32.1199 R. D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, 132.



nalni obrazac. Jedna od najvaænijih promjena koju je BiH doæivjela, vezanaje za islamizaciju i oblikovanje bosanskohercegovaËke multikulturalnosti.Procesom islamizacije stvorena je brojËano najveÊa, muslimanska vjerska za-jednica koja je, uz povlastice od poreznih nameta, jedina imala i pristup dr-æavnim sluæbama u okviru osmanlijske uprave. Intenzivnim naseljavanjemVlaha pravoslavne vjere, u BiH je stvorena pravoslavna vjerska zajednica,druga po veliËini, dok je broj katolika pod osmanlijskom upravom sma-njen.2200

Druπtveni æivot vjerskih zajednica, sukladno njihovim obiËajima, organi-ziran je kroz specifiËni miletski sustav. RijeË je o jednoj vrsti vjerske autono-mije u okviru Osmanskog Carstva, u sklopu koje su miletski sustavi ipakimali odreenu samostalnost u njegovanju tradicije, pod zaπtitom sultana.Primarna lojalnost miletu podupirala je vjersku podijeljenost jer je milet pos-tao glavni fokus identiteta. Na taj naËin religija je bila glavni Ëimbenik ho-mogenizacije i razlikovanja meu ljudima. Obrazovanje i drugi interni pos-lovi bili su u rukama miletske hijerarhije, zapravo, izvan dræavne kontrole,πto se pokazalo idealnim za prijenos nove ideologije nacionalizma koja jeprodirala sa Zapada — posebice u krπÊanske milete. KatoliËka i pravoslav-na crkva bile su u stalnim napetostima, sukobljavanjima i neprijateljstvu pre-ma osmanlijskoj dræavi i islamu, boreÊi se za veÊa crkvena i vjerska prava.2211

Savezniπtva meu vjerskim zajednicama, kako piπe Dæaja, bila su uvjetna, di-jelom zbog napetosti organske prirode, a dijelom zato πto su ih poticale istrane uprave. Osmanlijska vlast Ëesto je poticala njihove meusobne suko-be, izigravajuÊi i sprjeËavajuÊi duhovnu komunikaciju. Zbog toga se javljaostrah za vlastiti identitet, preosjetljivost, nepovjerenje i duboka duhovna otu-enost meu konfesijama.2222 Povijesno gledano, kako navodi M. KasapoviÊ,najprije su se oblikovali vjerski rascjepi koji su u povijesnim procesima kon-stitucije modernih etniËkih i nacionalnih zajednica, poprimili obiljeæja etniË-kih i nacionalnih rascjepa.2233 Utjecajem miletskog sustava na druπtvene prili-ke u BiH, uspostavljena je Ëvrsta poveznica izmeu religije i etniËnosti. Iakoje u 19. stoljeÊu, nakon kraja osmanlijske uprave, BiH bila duboko orijenta-lizirana, ipak nije ugasila zapadnu komponentu. flTa komponenta je nadæiv-jela osmanlijsku epohu u obliku bosanskog neetabliranog katolicizma, pod

57

2200 M. KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina, 78.2211 Iz islamske kulture Osmanskog Carstva prihvaÊeni su neki elementi koji nisu ugrozilikrπÊansku kulturu i identitet katolika i pravoslavaca u BiH. I u hrvatskom i u srpskom je-ziku ima turcizama, a na jelovnicima ima orijentalnih jela.2222 S. M. DÆAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1992., 188.2233 M. KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina, 77.



58

vodstvom franjevaca, ali je pritom morala pretrpjeti viπestruke gubitke i za-dovoljiti se treÊim mjestom, nakon srpskopravoslavnog i muslimanskog.«2244

PropaπÊu Osmanskog Carstva BiH se austrougarskom okupacijom vraÊa ueuropsku politoloπku paradigmu, usvajanjem prvog Ustava 1910. i Saborakao zakonodavnog tijela. Uspostavljanjem Sabora poËinje razvoj parlamenta-rizma u BiH, koji je imao ograniËene nadleænosti u odnosu na Monarhiju.

BiH u austrougarskoj upraviAustrougarska okupacija BiH nije bila jednostavna. Zbog jakog otpora mus-limanskog, a dijelom i srpskopravoslavnog stanovniπtva, morao je biti anga-æiran mnogo veÊi vojniËki potencijal nego πto se planiralo. Okupacija je za-tekla BiH tehniËki i gospodarski vrlo zaostalu, duboko orijentaliziranu i us-tankom krπÊanskog, preteæito srpskopravoslavnog stanovniπtva, dodatnoiscrpljenu i politiËki uznemirenu.2255 Vjerske razlike preslikavale su se i na so-cijalnu sferu, a poloæaj triju vjerskih zajednica mijenjao se s promjenom dr-æavne vlasti. Konfesionalna struktura zauzimala je razliËita stajaliπta premanovoj dræavnoj upravi, na temelju svoje pozicije. Monarhija je odlaganjemagrarne reforme s jedne strane, uzela u zaπtitu bosanske muslimane, a s dru-ge strane koËila je procese emancipacije juænoslavenskog krπÊanskog stanov-niπtva — oboje u interesu odræavanja dvojnog sustava.2266 Muslimani su us-postavili strategiju odræavanja dobrih odnosa s Monarhijom, zbog oËuvanjaprivilegija i zabrinutosti za svoj poloæaj. PolitiËko djelovanje muslimanskekonzervativne elite, koju je slijedila veÊina muslimanskog stanovniπtva, ute-meljeno je na ideji o Muslimanima kao najpostojanijem domaÊem elementuu Bosni i Hercegovini, a njihova prava na posjed postoje od pamtivijeka.2277

Nacionalne ideologije Hrvata i Srba polagale su pravo na BiH i prije austro-ugarske okupacije. Hrvati u BiH su pozdravili aneksiju, oËekujuÊi da Êe tajËin biti korak ka ujedinjenju BiH s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. flDonacionalnog ideoloπkog rascjepa meu bosanskohercegovaËkim Hrvatimaipak nije doπlo jer je Ëitav hrvatski graanski tabor u Bosni i Hercegovini us-trajao na pozicijama velikohrvatstva.«2288 Srpske politiËke snage u BiH djelova-le su izmeu okupacije 1878. i aneksije 1908., iskljuËivo u okviru svesrpskeideologije. Nakon aneksije svesrpska vizija BiH dosegnula je svoj vrhunac

2244 S. M. DÆAJA, Bosna i Hercegovina, 18.2255 Isto, 37.2266 Isto, 42.2277 Isto, 214.2288 Isto, 208.2299 Isto, 197.



prelaskom jugoslavenskih tonova u svesrpsko poimanje.2299 U okviru Austro--Ugarske Monarhije vjerska pripadnost bila je osnova identifikacije i znaËa-jan politiËki Ëimbenik, i to na naËin, kako navodi M. KasapoviÊ, po kojem jevjera postajala naËelo politiËke konstitucije i organizacije druπtva. U odnosuna procese u Europi, u kojoj je u to vrijeme bila u usponu sekularno-racio-nalistiËko birokratska dræava, to je bilo retrogradno. Nova uprava nastojalaje odræati koncept konfesionalne pripadnosti i sprijeËiti emancipacijske pro-cese. Pod utjecajem politiËkih gibanja u Srbiji i Hrvatskoj, ipak su prevlada-li nacionalni identiteti koji su imali vaænu ulogu u pokretima protiv uprave.Pritisak modernosti na subjektivitet odreivala je pripadnost jednoj od trivjerske zajednice. Pravoslavci su se odreivali prema srpstvu, katolici premahrvatstvu, a muslimani prema islamu i Osmanskom Carstvu. Njihove politiË-ke teænje bile su usmjerene u razliËitim pravcima izvan bosanskohercegovaË-kog politiËkog okvira. Pokuπaji Monarhije u stvaranju jedinstvene boπnjaËkenacije, kako bi Hrvate i Srbe udaljila od nacionalnih kretanja u susjednimdræavama, nisu urodili plodom. Taj koncept, koji se intenzivira u vrijemeuprave Benjamina Kalaya, nije naiπao na odjek u bosanskom puËanstvu i napolitiËkom planu nije mogao nadvladati vjerske podijeljenosti. Sve djelatno-sti Monarhije bile su pod utjecajem straha od nacionalizama. Austrougarskauprava se, kako navodi Dæaja, zbog toga ponaπala neo-apsolutistiËki i vodi-la nesigurnu politiku. flHtjelo se izgraditi Bosnu i Hercegovinu kao politiËkiotok unutar juænoslavenskog svijeta, ali je istodobno nedostajalo spremnostiza obuhvatnije investicije i dublje reforme.«3300 Povijesne silnice koje su djelo-vale na BiH, ostavile su dubok peËat na tri vjerske i nacionalne zajednice injihove meusobne odnose.

Oblikovanje vrijednosnih razlikaU tradicionalnom agrarnom druπtvu, pritisnutom tlaËiteljskim stranim upra-vama, razvijalo se nepovjerenje u dræavne institucije i jaËala homogenizacijakoja je vodila unutargrupnom djelovanju. Hijerarhijsku strukturu tradicional-nog druπtva karakterizira mentalni sklop podaniπtva, osobito prema patrijar-halnom autoritetu. Sveprisutno nepovjerenje i nesigurnost koju je izazivao iz-rabljivaËki despotski oblik vladanja, nisu ostavljali prostor za izgradnju te-meljnih vjerovanja o karakteru politiËkog sustava i politiËkih aktera koje Ver-ba oznaËava primitivnim vjerovanjima. To su zapravo opÊenito prihvaÊenavjerovanja o politici, kako svaki pojedinac koji ih se pridræava, vjeruje da ta-ko Ëine i svi drugi ljudi.3311 Mreæe meusobne formalne i neformalne komu-

59

3300 Isto, 237.3311 V. VUJ»I∆, PolitiËka kultura, 40.



60

nikacije na vertikalnoj i horizontalnoj razini obiljeæavaju druπtvo i ostavljajutrajne posljedice. Na vertikalnoj razini, u uvjetima osmanlijske uprave uteme-ljene na islamu, nisu se mogle graditi norme uzajamnosti jer je to obiljeæjeiskljuËivo zapadne civilizacije. RazliËiti poloæaji vjerskih zajednica unutarstranih uprava stvarali su i zasebne obrasce odnosa prema politiËkoj sferi.Alokacija vrijednosti unutar autoritarnog sustava funkcionira na naËin da seodreenim pojedincima uskraÊuju vrijednosti koje druπtvo posjeduje, dok seistodobno drugima omoguÊava ili ograniËava pristup tim vrijednostima. Pri-mjerice, neravnopravna raspodijeljenost zemljiπnih posjeda u osmanlijskoj, adobrim dijelom i austrougarskoj upravi, stavljala je pripadnike triju vjerskihzajednica u razliËite pozicije prema dræavi, a to se odrazilo i na meusobneodnose. VladajuÊu klasu zemljoposjednika Ëinili su Muslimani (91,15 pos-to).3322 Na horizontalnoj razini ta Ëinjenica nije mogla poticati usklaeno su-radniËko djelovanje koje bi razvijalo zajedniËku korist i tako postalo znaËaj-ka druπtvene organizacije. Razvijale su se segregirane mreæe suradnje unutargrupe, ali ne i graanskog angaæmana koji prekoraËuje druπtvene podjele ipotiËe πiru suradnju.3333 Dolazilo je i do meusobnih interakcija izmeu trijuvjerskih zajednica koje ipak nisu dobile kvalitetu navedene norme. PolitiËkaevolucija BiH nije iπla u smjeru stvaranja podloge na osnovi koje bi se mo-gla razrijeπiti dilema kolektivnog djelovanja. Umjesto strane uprave nedosta-jala je, Hobbesovim rjeËnikom kazano, dræava kojoj bi strane dobrovoljnopredale ovlasti da sreuju njihove odnose. flDræava svojim podanicima omo-guÊava da Ëine ono πto sami ne mogu — da jedni drugima vjeruju.«3344 U BiHkroz povijest nije bilo takvoga zajedniËkog djelovanja triju vjerskih i nacio-nalnih zajednica u smjeru izgradnje zajedniËke dræave. flU tom su se poloæa-ju obiËno nalazili samo pripadnici jedne zajednice, dok su pripadnici ostalihdviju zajednica uglavnom bili protivnici ili neprijatelji postojeÊe dræavne za-jednice.«3355 Prisila, naprotiv, stvara sve dublji raskol koji onemoguÊava smire-no funkcioniranje druπtva, postajuÊi generator unutar grupnog lojalnog dje-lovanja, u okviru kojeg se svi oni koji ne pripadaju istoj grupi, osjeÊaju kaostranci. To je nedvojbeno odgovaralo i osmanlijskoj i austrougarskoj upravi,jer su stvaranjem jaza izmeu triju vjerskih zajednica jaËale svoju poziciju. Utakvom povijesnom kontekstu razvijalo se spontano buntovniËko reagiranjena ugroæavanje interesa i prava. Strane uprave koje su utjelovile asimetrijumoÊi i izrabljivanja na socijetalnoj razini, jaËale su svijest o vrijednosti slobo-

3322 S. M. DÆAJA, Bosna i Hercegovina, 40.3333 R. D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, 187.3344 Isto, 177.3355 M. KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina, 86.



de od. To je samo po sebi logiËan slijed, ali je na ovim prostorima dovelo ukoliziju dvije koncepcije slobode — unutarnju i vanjsku. Tome je doprinije-la unutarnja logika zasebnih grupa, s izraæenom tendencijom pasiviziranjapojedinaca i erodiranjem slobodnog, aktivnog voljnog djelovanja. U prilogtoj orijentaciji iπla je i apsolutna deprivacija u uvjetima ograniËenih resursa.Elite u sve tri skupine doËekale su 20. stoljeÊe, okrenute svojoj idealiziranojproπlosti ili utopijama buduÊnosti. Otvorile su, kako dalje navodi Dæaja, πi-roke prostore starim i novim stereotipima o neprijatelju, dok je koncepcijazajedniπtva i zajedniËkog interesa ostala na pola puta. flTuinske su vlasti jed-nostavno zamijenjene domaÊim porivom za vladanjem jaËega nad slabijim.Citoyen se u zadnjih stotinu godina mogao u toj regiji potvrditi samo kaoverbalna konstrukcija.«3366 U 20. stoljeÊu BiH je bila jedini kolonijalni posjed uEuropi. Od tuinske vlasti oslobodila se pod utjecajem vanjskih Ëimbenika,raspadom u ratu pobijeene Austro-Ugarske, a manje doprinosom unutarnjihsnaga. Time zapoËinje politiËki razvoj BiH u okviru monarhistiËke, a potomi socijalistiËke Jugoslavije.

BiH u obje JugoslavijeJugoslavenska povijest zapoËinje ideologijom integralnog jugoslavenstva uprvoj zajedniËkoj dræavi, koja se javlja kao posljedica ugroæavanja juænosla-venskih naroda od drugih sila. Temeljila se na ideji fljednoga troimenog, tro-plemenog naroda«, s Ëvrstom i centraliziranom vlasti u Beogradu. U okolnos-tima izraæenog centralizma i unitarizma, drugi narodi su teæili decentralizaci-ji, nastojeÊi oËuvati svoj identitet; to je postala konstanta njihovog djelovanjau jugoslavenskoj dræavi. Viπenacionalni sastav stanovniπtva usloænjavao jeodnose u BiH viπe nego u drugim dijelovima prve zajedniËke dræave. Stalnoperpetuiranje nacionalnih podjela i suprotstavljanja izmeu Srba i Hrvata okosvojatanja muslimana, Ëiji nacionalni status nova dræava nije priznavala, do-vodilo je do stalnih napetosti. Intelektualno vodstvo muslimana u tome se isamo podijelilo. Jedni su zastupali hrvatsku, a drugi srpsku nacionalnu ide-ju, opredjeljujuÊi se za odgovarajuÊu narodnost. To nije, kako piπe Dæaja, uh-vatilo dubljega korijena u obiËnom muslimanskom narodu, vezanom uz re-ligiju i islamsku kulturu, kao i tursku politiËku tradiciju na Balkanskom po-luotoku. Unutar Kraljevine Hrvati se sve jasnije svrstavaju uz njihove suna-rodnjake u Hrvatskoj, kao πto se i Srbi sve viπe veæu za svoje sunarodnjakeu Srbiji. Muslimanske elite, pouËene iskustvom s austrougarskom upravom istrahom za svoj opstanak, nastavile su i u Kraljevini strategiju odræavanja do-brih odnosa sa srediπnjim vlastima. Glavna muslimanska politiËka organiza-

61

3366 S. M. DÆAJA, Bosna i Hercegovina, 243.



62

cija JMO, bila je redoviti koalicijski partner za vrijeme prve jugoslavenskedræave. Iako je autoritarni reæim zabranjivao samostalno organiziranje nacio-nalnih zajednica, rascjepi meu bosanskohercegovaËkim segmentima nisunestali, samo su potisnuti i priguπeni.3377 Diferencijaciju na razliËite druπtvenestrukture i tri razliËita vrijednosna sustava u BiH, nastojali su razrijeπiti ko-munisti, kroz nametanje jedinstvenog identiteta te istodobnim osuivanjemnacionalnih identifikacija i podjela. Paralelno se provodila ideoloπka stigma-tizacija religije i afirmiranje ateizma kao bitne sastavnice dræavne ideologije.UzimajuÊi u obzir utjecaj religije na nacionalnu svijest taj je proces imao ve-Êe znaËenje u BiH nego u drugim komunistiËkim dræavama. flKatoliËki i hr-vatski identitet nisu bili toliko povezani u Hrvatskoj, kao u Bosni i Hercego-vini, kao πto vjerojatno ni pravoslavni i srpski identitet nisu bili toliko pove-zani u Srbiji kao u Bosni i Hercegovini. Poseban je problem Ëinila potpunanominalna stopljenost muslimanskoga vjerskog i nacionalnog identiteta: pos-tavπi komunisti, Hrvati i Srbi formalno su prestajali biti katolici i pravoslavci,dok su Muslimani kao komunisti prestajali biti muslimani i ostajali su samoMuslimani.«3388 »vrsta povezanost vjerskog i nacionalnog identiteta u BiH, ka-ko pojaπnjava KasapoviÊ, osobito se reflektirala na Hrvate i na njihovu zas-tupljenost u KP, koja je bila rjea od one Hrvata u Hrvatskoj.

Nakon dolaska na vlast, komunisti su izbjegavali definiranje zasebnog na-cionalnog identiteta, izmeu ostalog i zato jer su tada bili uvjereni da Êe serazliËiti identiteti jednoga dana pretoËiti u zajedniËki, socijalistiËki identitet.Novo zajedniπtvo pokuπalo se graditi prevladavanjem povijesnih razlika ipodjela kroz socijalistiËke vrijednosti, poput bratstva, jedinstva i jugoslaven-stva, kao izrazâ socijalistiËkog patriotizma. Posebno se poticalo jugoslaven-stvo, kao podobno nacionalno odreenje kroz mjeπovite brakove. Ta je kon-cepcija bila priliËno neuspjeπna, o Ëemu svjedoËi i podatak o 12 posto mje-πovitih brakova u BiH, πto je bio jugoslavenski prosjek. Za multinacionalnuBiH, tzv. flJugoslaviju u malom«, taj je podatak bio viπe znak jasne nacional-ne segregacije. flNa takvo stanje zasigurno je presudno utjecala snaæna privr-æenost bosanskih i hercegovaËkih katoliËkih Hrvata, pravoslavnih Srba imuslimanskih Boπnjaka, svojim vjerskim i nacionalnim zajednicama.«3399

Vrijednosno naslijeeSvaki ideoloπki konstrukt poËiva na vrijednostima koje internalizacijom sluæekao vrijednosne orijentacije i okviri orijentacije u okruæenju. Liberalizam ta-

3377 M. KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina, 102.3388 Isto, 110.3399 Isto, 111.



ko afirmira autonomiju pojedinca i preferira individualistiËke vrijednosti. So-cijalizam podræava kolektivno vlasniπtvo, posredovano dræavom i kolektivis-tiËke vrijednosti. Performans socijalistiËkog sustava odraæavale su ideologizi-rane i administrativno uvedene vrijednosti u javni prostor. Te su se vrijed-nosti postavljale kao neupitne, zahtijevajuÊi pokoravanje pojedinca i njego-vu afirmaciju u kolektivu. Osnovni ideologijski faktor bila je samoupravnaorijentacija koja je potiskivala nacionalni i religijski identitet. Iz te orijentaci-je izvedene su komponente podobnosti, egalitarizma i kolektiviteta, Ëije vri-jednosti ne nestaju transformacijom politiËkog sustava, veÊ nastavljaju djelo-vati, ostavljajuÊi trajne tragove u kulturnim obrascima. O tome govore istra-æivanja koja su u bivπim socijalistiËkim dræavama proveli Schwartz i Bardi(1997.). Rezultati su pokazali kako se u druπtvima koja su imala socijalistiË-ki sustav, veÊi naglasak stavlja na konzervativne vrijednosti i hijerarhiju, amanji na intelektualnu autonomiju, egalitarizam i (master) glavni status.4400

U okviru bivπega socijalistiËkog poretka, bosanskohercegovaËko druπtvoproπlo je proces ograniËene modernizacije koja nije omoguÊavala poπtova-nje temeljnih ljudskih prava i sloboda. Iako je, kako piπe D. SekuliÊ, moder-nizacija uzdrmala tradicionalni sustav vrijednosti, taj je hod bio u okviruideologiziranih vrijednosti, s istodobnim brisanjem individualistiËkog i libe-ralistiËkog duha. Dublje tranzicijske promjene nakon uruπavanja socijalistiË-kog poretka traæile su cjelovitu druπtvenu modernizaciju.

Brzinu institucionalnih promjena, meutim, istim tempom nije mogla pra-titi promjena vrijednosnih orijentacija. Nepovezanost institucionalnog i poli-tiËko-kulturoloπkog razvoja manifestira se upravo kroz promjene i otpor pro-mjenama. To svjedoËi o odreenosti demokratske konsolidacije sociokultur-nim preduvjetima, u kojima srediπnju ulogu imaju naslijeene subjektivneorijentacije graana. Dublji uvid u razumijevanje zastoja u modernizacijskimprocesima u postsocijalistiËkim godinama pruæa teorija egalitarnog sindroma(TES) Josipa Æupanova. Teoriju egalitarnog sindroma Æupanov je primjenji-vao u analizi jugoslavenskog druπtva od πezdesetih godina proπlog stoljeÊa,a od devedesetih, u analizi hrvatskog druπtva. TES je plauzibilan i na BiH, sobzirom na to da je bila dio jugoslavenske zajednice u kojoj se teorija razvi-la i sustavno primjenjivala. Teorija poËiva na tezi da je u jugoslavensko dru-πtvo, kao i u bosanskohercegovaËko, ukorijenjen specifiËan socio-kulturniobrazac predmodernih seljaËkih druπtava koji su zapreka uËinkovitom dru-πtveno gospodarskom razvoju. RijeË je o dominantnom socijetalnom vrijed-nosnom obrascu koji kontinuirano koËi modernizacijske pokuπaje, unatoË

63

4400 Duπko SEKULI∆, flVrijednosno-ideoloπke orijentacije kao predznak i posljedica druπtve-nih promjena«, PolitiËka misao 48 (2011) 3, 36.



64

vrijednostima træiπne ekonomije i poduzetniπtva. TES je vrijednosna prtljaga,utemeljena na ideji da nitko ne smije dobiti viπe od onoga koji ima najma-nje.4411 To je logika agrarne ekonomije u kojoj je glavni ekonomski resurszemlja, a ona se ne moæe poveÊati. Ova je koncepcija prenesena u industrij-sko druπtvo i ukorijenjena u socijalizam. Negativan stav prema poduzetniπ-tvu, koji koËi razvoj træiπne ekonomije, smatra Æupanov, reproducirao seupravo iz takve koncepcije. Vaæna komponenta egalitarnog sindroma je i flin-telektualna uravnilovka«, kojom se svoenjem svega na prosjeËnost u druπ-tvu, ne prihvaÊaju inovacije.4422 Tako se ukorijenio i antiprofesionalizam iz ko-jeg je proizaπao negativan stav prema struËnom znanju i metodi. flStruËnimkriterijima suprotstavlja politiËke i ideoloπke kriterije (politiËka podobnost,klasni interes, nacionalni osjeÊaj).«4433 Nevidljive dimenzije egalitarnog sindro-ma, iako destruktivne, i danas bitno odreuju naËin ponaπanja. Zbog toga jeÆupanov procijenio egalitarni sindrom glavnom preprekom u razvoju træiπ-ne ekonomije i modernizacije druπtva.

BiH u prekretnici devedesetihPrateÊi povijesnu nit nacionalnih segmenata i njihove meusobne odnose,devedesetih godina proπlog stoljeÊa teπko se moglo oËekivati progresivnuputanju demokratske konsolidacije i institucionalne djelotvornosti. Jer kakokaæe Putnam, kada razvoj krene odreenim smjerom, tu putanju jaËaju orga-nizacijsko uËenje, kulturne navike i mentalni uzroci druπtvenog svijeta.4444 Po-litiËka liberalizacija u BiH odvijala se u znaku osnivanja nacionalnih strana-ka i nacionalne homogenizacije. Iako se uzdizanje nacionalne ideologije do-godilo i u drugim tranzicijskim dræavama, BiH nije uspjela oËuvati stabilnost.U vrtlogu viπestrukih promjena devedesetih, BiH je bila politiËki nezrela ipodloæna utjecajima koji su dolazili sa strane. Uspostavljanjem demokratskogokvira rasplamsalo se prvo suprotstavljanje, a potom i sukobljavanje trijuglavnih religijskih i etniËkih zajednica — muslimansko-boπnjaËke, pravoslav-no-srpske i katoliËko-hrvatske. Njihovi meusobni odnosi u suvremenimokolnostima odraæavali su uspostavljeni ekvilibrij suprotstavljanja i sukoblja-vanja, unutar kojeg se nije uspjela infiltrirati suradnja radi uzajamne koristi..Nevolja je zapoËela aktualizacijom razliËitih vrijednosnih orijentacija koje su

4411 Josip ÆUPANOV, flDominantne vrijednosti u hrvatskom druπtvu«, Erasmus 1 (1993) 2, 3.4422 Egalitarni sindrom sastoji se od sedam dimenzija: perspektiva ograniËenog dobra, redis-tributivna etika, egalitarna raspodjela, opsesija o privatniku, antiprofesionalizam, intelektu-alna uravnilovka i antiintelektualizam.4433 J. ÆUPANOV, flDominantne vrijednosti u hrvatskom druπtvu«, 4.4444 R. D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, 191.



vodile u radikalizaciju i izrazit raskol meu politiËkim elitama, kad je rijeË obuduÊnosti zajedniËke dræave.

O buduÊnosti ureenja zajedniËke dræave svaki od tri naroda razmiπljaoje na potpuno drukËiji naËin. Njihove suprotstavljene stavove pokazao je ireferendum o neovisnosti BiH, u oæujku 1992. BoπnjaËka i hrvatska politikauvjetno su bile usuglaπene po pitanju neovisne buduÊnosti zajedniËke dræa-ve. Zbog nuænosti odræavanja referenduma o neovisnosti, koji je prema Ba-dinterovoj komisiji bio jedan od uvjeta za priznavanje novonastalih dræavana prostoru nekadaπnje Jugoslavije, Boπnjaci su zamiπljali BiH kao unitarnugraansku dræavu, a Hrvati kao federaciju ili konfederaciju nacionalnih jedi-nica. BuduÊi da je odræavanje referenduma bilo uvjet za priznanje BiH, sa-dræajne su razlike samo privremeno pale u drugi plan. Srpska strana nijeprihvaÊala BiH kao samostalnu i neovisnu dræavu izvan jugoslavenske zajed-nice, i zapoËela je samostalan proces politiËke organizacije. Iako rezultati re-ferenduma govore o tome da je dræava nastala na temelju pristanka, kakoupozorava KasapoviÊ, rijeË je o duboko podijeljenom druπtvu. Da bi dræavamogla funkcionirati, odnosno, da bi uopÊe opstala, potreban je formalanpristanak veÊine iz svakog od triju naroda u BiH. NemoguÊnost prevladava-nja razdora zavrπila je ratom. Sukob je zaustavljen potpisivanjem Daytonskogmirovnog sporazuma, uz izravnu intervenciju meunarodne zajednice. BiHje tako postala nominalno suverena dræava, s jasnim vanjskim i ograniËenimunutarnjim suverenitetom. Rat je stvorio joπ dublje rascjepe. Svaki narod uBiH ima svoje heroje i svoju ratnu istinu, dok su u isto vrijeme ti heroji i teistine za pripadnike drugih naroda zloËinci i krivotvorenje povijesti. Hrvati,Srbi i Boπnjaci imaju vlastite politiËke elite meu kojima nema preklapanja,pa Ëlanovi politiËke elite jednog naroda rijetko participiraju u politiËkoj ilikulturnoj organizaciji elitâ druga dva naroda. Postoje i tri zasebne struje po-litiËke misli i tri zasebne politiËke ideologije.4455

Neke karakteristike sadræaja politiËke kulture u BiH danasU BiH nema dovoljno istraæivanja sadræaja politiËke kulture, ali su se u sklo-pu odreenih istraæivanja, provedenih posljednjih godina, pokazali i seg-menti politiËke kulture. PolitiËke vrijednosti koje se tiËu nacionalnog identi-teta, sudeÊi po rezultatima izbora od devedesetih pa do posljednjih godina,Ëine se najstabilnijim sadræajem politiËke kulture.4466 Vrijednosti uspostavljene

65

4455 Isto, 150.4466 U politiËkom prostoru BiH od prvih viπestranaËkih izbora, odræanih u studenom 1990.,dominiraju nacionalne snage, izuzev 2000., kada je meunarodna zajednica grupnim mi-jenjanjem izbornih pravila nastojala to promijeniti proteæiranjem manjih stranaka lijeve ori-jentacije.



66

u javnoj sferi, kao najvaænije politiËke vrijednosti, odreuju i mjerilo koji supolitiËki zahtjevi relevantni. Funkcija normi politiËke kulture izraæava se upresudnom utjecaju na limitiranje pitanja i problema koji mogu biti predmetpolitiËkog odluËivanja. Vrijednosti i osnovne karakteristike politiËke kulturemogu pospjeπivati ili sprjeËavati problematiziranje odreenih pitanja. Feno-men politiËke kulture regulira, dakle, naËin izraæavanja vrijednosnih orijen-tacija i odnos prema vrijednostima drugih. Uspostavljena norma politiËkekulture u BiH definirala je u prvom redu suprotnosti, odnosno iskljuËivo sa-mointeresno i unutargrupno djelovanje. BiH, uostalom, nije konstruirana1995. godine dogovorom unutarnjih snaga, veÊ voljom meunarodne zajed-nice. Time je, kako navodi KasapoviÊ, stavljen veto na podjelu dræave i us-postavljen meunarodni subjektivitet BiH, neovisno o volji njezinih konstitu-tivnih naroda.4477 U dræavi je nemoguÊnost politiËkog integrativnog odluËiva-nja temeljni problem.

U meusobnim suprotstavljanjima, elite u odreenim trenutcima uprav-ljaju nacionalnim identitetima kao resursima, a taj proces mobilizacije uvijekide odozgo prema dolje. Merkelovim rjeËnikom kazano, to pokazuje kakomase joπ nisu izaπle iz tutorstva politiËkih elita. Vrijednosti politiËke kulturei stimulans na politiËko djelovanje graana Ëine suπtinu vaænosti politiËkekulture. Ako su u politiËkoj kulturi naglaπene autoritarne vrijednosti, izvjes-na je autoritarna politiËka kultura kao glavna prepreka razvoju moderne de-mokracije. Prevalencija autoritarnosti sadræi projiciranu agresivnost koja raz-rjeπenje konflikta moæe traæiti i u nasilju. UzimajuÊi u obzir ratni sukob de-vedesetih i determinirajuÊi utjecaj autoritarnosti na demokratsku konsolida-ciju, istraæivanja autoritarnosti iznimno su vaæna jer impliciraju brzinu i us-pjeh demokratskih promjena. Nakon rata je provedeno malo istraæivanja ukojima su autori koristili autoritarnost uglavnom s ciljem dokazivanja drugihfenomena.4488 Istraæivanje provedeno meu Boπnjacima u BiH 2007. godine,objavljeno je u knjizi Dine AbazoviÊa BosanskohercegovaËki muslimani iz-meu sekularizacije i desekularizacije, koja govori o visokom stupnju auto-ritarnosti meu Boπnjacima. Tako se npr. veÊina Boπnjaka slaæe s tvrdnjomda flumjesto viπe demokracije, u naπoj zemlji prije svega treba Ëvrsta ruka«(38,1 posto u potpunosti se slaæe, a 28,3 posto uglavnom se slaæe).4499 Oba is-

4477 M. KASAPOVI∆, Bosna i Hercegovina, 192.4488 Istraæivanja provedena u jugoslavenskim uvjetima, Ëiji je dio bila i BiH, pokazala su iz-raæeniju autoritarnost meu ispitanicima bivπe federacije. S obzirom na to da politiËka kul-tura na izvjestan naËin programira politiËko djelovanje ljudi, na osnovi odreenih eleme-nata moæe se predvidjeti politiËko ponaπanje. Autor Ivan ©iber je u toj Ëinjenici vidio real-nu pretpostavku nametanja razliËitih utjecaja, pogotovo u situacijama druπtvenih previra-nja, nesigurnosti i konflikata.



traæivanja o kojima piπe Puhalo, raena su na podruËju Republike Srpske.DuπaniÊ, jedan od autora, proveo je istraæivanje pozitivnih stavova mladihljudi izmeu 15 i 26 godina u Republici Srpskoj, 11 godina nakon rata u BiH,prema flratu kao ponaπajnoj opciji«. Rezultati su pokazali da su znaËajni pre-diktori stavova mladih prema flratu kao ponaπajnoj opciji«, autoritarnost, et-niËka vezanost i dogmatizam, dok se religiozni fundamentalizam nalazi nasamoj granici znaËajnosti. Tijekom godine (2007.), u istraæivanju provede-nom u desetak gradova Republike Srpske, DuπaniÊ je nastojao utvrditi pove-zanost razliËitih vrsta religioznosti, autoritarnosti, dogmatizma, socijalne dis-tance i opravdavajuÊih stavova prema ratu. flRezultati pokazuju nisku, ali sta-tistiËki znaËajnu korelaciju izmeu autoritarnosti i intrinziËne i ekstrinziËnereligioznosti, kao i s religioznim iskustvom i religioznim fundamentaliz-mom.«5500 Istraæivanje o autoritarnosti nije raeno meu Hrvatima u BiH, ali seintuitivnom procjenom moæe pretpostaviti da nema znaËajnije razlike u od-nosu na druga dva naroda. Naglaπeni autoritarni elementi upuÊuju na razvi-jen i postojan patrijarhalni i podaniËki oblik politiËke kulture u BiH. To sdruge strane implicira nerazvijen participativni, individualistiËki oblik, od-nosno civilnu politiËku kulturu, koja jedina odgovara demokraciji.

U odreenu korelaciju s navedenim moæe se dovesti i izrazito slaba pot-pora demokraciji u BiH. Tek 29 posto graana BiH, prema istraæivanju pro-vedenom 2008. godine, ocjenjuje demokraciju najboljim oblikom vlasti. Ta-ko slabi rezultati o potpori demokraciji, kako navodi B. ©alaj, sugeriraju dabi graani BiH u nekoj ozbiljnoj krizi mogli prihvatiti nedemokratska rjeπe-nja.5511

Istraæivanje o nevladinim organizacijama, kao glavnom generatoru iz-gradnje civilnog druπtva i demokratske politiËke kulture, takoer nije dalooptimistiËne rezultate. flTri Ëetvrtine graana Bosne i Hercegovine (oko 72posto) ne vjeruje da nevladine organizacije mogu rijeπiti njihov osobni pro-blem ili problem na lokalnoj ili entitetskoj razini.«5522 Angaæman za opÊe do-bro slabo se vrednuje, jer se uglavnom poistovjeÊuje s bivπim ideoloπki obi-ljeæenim oblicima kolektivnog djelovanja. Iako je kljuËan za demokratskeprocese, takav angaæman teπko se uspostavlja. VeÊina ljudi u BiH i premaUNDP-jevom izvjeπÊu participira iskljuËivo u obiteljskom æivotu i uskim obi-

67

4499 Dino ABAZOVI∆, BosanskohercegovaËki muslimani izmeu sekularizacije i desekulari-zacije, Zagreb — Sarajevo, Synopsis, 2012.5500 Sran PUHALO, Stefan VUKOJEVI∆, Kako graani BiH opaæaju nevladin sektor, Saraje-vo, Friedrich Ebert Stiftung, 2015., 109-110.5511 Berto ©ALAJ, flSocijalno i politiËko povjerenje u BiH«, PolitiËke analize 4 (2004) 1, 13.5522 S. PUHALO, S. VUKOJEVI∆, Kako graani BiH opaæaju nevladin sektor, 215.



68

teljsko-prijateljskim mreæama.5533 Takvo povjerenje pruæa pojedincu veÊu si-gurnost, ali je ograniËeno na razmjerno uzak druπtveni krug i ne utjeËe znat-no na πire druπtvene odnose. Na kraju rezultira nepovjerenjem prema drugi-ma, nerazumijevanjem drugih i drukËijih, a potom netolerancijom i iskljuËi-voπÊu. Tamo gdje ne postoje norme ni mreæe graanskog angaæmana, slabisu izgledi za uspostavljanje stvarne demokracije. Zato Putnam navodi kakoje sudbina Mezzogiorna pouka za TreÊi svijet i bivπe komunistiËke zemlje,pa tako i za BiH.

Amoralni familizam — sudbina MezzogiornaflBez normi uzajamnosti i mreæa graanskog angaæmana, hobbesovski izgle-di Mezzogiorna — amoralni familizam, klijentelizam, bezakonje, nedjelotvor-na vlada i gospodarska stagnacija — Ëine se vjerojatnijim od uspjeπne demo-kratizacije i gospodarskog razvoja. Palermo je moæda buduÊnost Moskve.«5544

Putnam je paradigmatskim primjerom Mezzogiorna skrenuo pozornost biv-πim socijalistiËkim dræavama na pouke iz istraæivanja koje je proveo na juguItalije. RijeË je o ozbiljnim nevoljama koje nastaju kada ljudi nisu spremnidjelovati zajedniËki za zajedniËko dobro, izvan uskih obiteljskih krugova.5555

Amoralni familizam, kaæe on, primitivan je nadomjestak za civilnu zajedni-cu. Uspostavljen je na odnosima pokrovitelja i klijenata, sile i obitelji. flTaj jeekvilibrij veÊ tisuÊljeÊe tragiËna sudbina juga Italije.«5566 Iako je obrazac nedje-lotvoran, obnavlja se zajedno s druπtvenom patologijom koja se takoerukorjenjuje. flAkteri u tom druπtvenom ekvilibriju moæda Êe shvatiti da im jeloπije nego bi bilo u ekvilibriju s viπe suradnje, ali postizanje toga sretnijegekvilibrija nadilazi moÊ bilo kojeg pojedinca.«5577

Stanje druπtvene anomije koja prati tranzicijske promjene, pruæa pogod-no tlo za ukorjenjivanje amoralnog familizma. Korupcija i klijentelizam pos-taju racionalan izbor u okolnostima u kojima nema moralnih i normativnihkorektiva, a to je pokazalo i Putnamovo istraæivanje. Maksimalizacija osob-nih i skupnih interesa koju usvajaju pojedinci i skupine, na πtetu opÊeg, jav-nog, postaje racionalna strategija. VeÊinski dijelovi stanovniπtva preuzimaju

5533 Sanela BA©I∆, flDruπtvene nejednakosti, druπtveno raslojavanje i nejednakosti u BiH«, Di-jalog — »asopis za filozofiju i druπtvenu teoriju 2013. 1-2, 80.5544 R. D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, 195.5555 Koncept amoralnog familizma u znanost je uveo Edward C. Banfield, nakon poznatogistraæivanja koje je 1956. proveo u siromaπnom selu Montegrano na jugu Italije. Banfieldje siromaπtvo i zaostalost Montegrana objasnio nesposobnoπÊu seljana da djeluju zajedniË-ki, izvan uskog obiteljskog interesa.5566 R. D. PUTNAM, Kako demokraciju uËiniti djelotvornom, 190.5577 Isto, 189.



stavove druπtveno fluspjeπnih« jer se socijalno ponaπanje najlakπe uËi opona-πanjem. O tome govori istraæivanje o korupciji koje je 2016. provedeno uBiH. Oko 16,7 posto graana korupciju smatra prihvatljivom, a viπe od Ëe-tvrtine ispitanika izjavilo je kako se suoËilo s otvorenim zahtjevom za nekimkoruptivnim djelom. Viπe od polovine graana BiH smatra da nema svrheprijaviti korupciju, dok 30,2 posto tvrdi da je korupcija uobiËajena praksa ida nema smisla prijavljivati je.5588 Zajednica u kojoj su tako naruπena moralnapravila, loπ je okvir orijentacije unutar koje se nemoralno ponaπanje pojedi-naca nameÊe kao normalno i ima tendenciju preoblikovanja formalnih pra-vila s vrlo neizvjesnim rezultatima.

ZakljuËakPolitiËka kultura u BiH razvijala se u suprotstavljanju i sukobljavanju trijuglavnih religijskih i etniËkih zajednica — muslimansko-boπnjaËke, pravoslav-no-srpske i katoliËko-hrvatske. Demokratizacijom i liberalizacijom bosansko-hercegovaËkog druπtva devedesetih godina proπlog stoljeÊa takva povijesnasuprotstavljanja i sukobljavanja triju glavnih religijskih i etniËkih zajednica ni-su dovela do stvaranja zajedniËkog politiËkog identiteta konstitutivnih naro-da BiH, nego su njihove nepomirljive razlike i iskljuËivost prouzroËili meu-sobne ratne sukobe u zemlji (od kojih se BiH kao dræava joπ nije konsolidi-rala). Odgovore na pitanje zaπto je politiËka kultura u BiH orijentirana na sa-mointeresno i unutargrupno djelovanje, nije moguÊe naÊi iskljuËivo u teza-ma o nametnutom rjeπenju, ili u naËinu na koji nacionalne stranke vode po-litiku, veÊ u formi nerijeπene dileme kolektivnog djelovanja. Uspjeh u pre-vladavanju dvojbi kolektivnog djelovanja u izravnoj je vezi s kulturnimobrascima povijesnog naslijea, πto potvruju empirijska istraæivanja R. D.Putnama. Tijekom dugog razdoblja stranih uprava, u kojem su se izmjenjiva-li razliËiti oblici dominacije i razliËiti poloæaji vjerskih zajednica, BiH nije us-pjela infiltrirati suradnju radi uzajamne koristi. Politogeneza BiH nije stvorilapodlogu na osnovi koje bi se mogla razrijeπiti dilema kolektivnog djelova-nja. Kompleksnost toga nedostatka umnaæa stanje druπtvene anomije kojaprati tranzicijske dræave, poput BiH, i pruæa pogodno tlo za ukorjenjivanjeamoralnog familizma. Takva fundamentalna orijentacija prema svijetu posta-je racionalna strategija u onim druπtvima u kojima ljudi nisu spremni djelo-

69

5588 Projekt pod nazivom flIzgradnja kapaciteta za borbu protiv korupcije u strukturama dr-æavne sluæbe u BiH« proveo je Ured koordinatora za reformu javne uprave BiH i ZAMMConsulting d.o.o., a rezultati istraæivanja javno su prezentirani 1. 11. 2016. godine. Cilj pro-jekta usredotoËen je na pruæanje podrπke procesima demokratske stabilizacije i reformijavne uprave u BiH, u segmentu izgradnje profesionalne i etiËne dræavne sluæbe. Preuze-to sa http://parco.gov.ba/hr/. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.



70

vati zajedniËki, u cilju zajedniËkog dobra izvan uskih obiteljskih krugova. Po-pratne pojave takvog ekvilibrija su razliËiti oblici druπtvene patologije, kojeprati ekonomska zaostalost i politiËka nedjelotvornost. U sadræajima danaπ-nje politiËke kulture u BiH zabrinjavajuÊa je naglaπena autoritarnost i izrazi-to slaba potpora demokraciji. Uspjeh tranzicije u demokraciji u izravnoj jeovisnosti o politiËkoj kulturi koja definira brzinu i uspjeh promjena.

Damirka MihaljeviÊPolitical Culture Development in Bosnia and HerzegovinaThe article historically-analytically and critically analyzes the political culturein Bosnia and Herzegovina. The primary focus of the article is determiningthe political culture, its historical development in the Ottoman, Austro--Hungarian and Yugoslav period, and the consequences and impacts ofsuch development on contemporary political culture in Bosnia andHerzegovina. Having in mind that, according to Putnam, Dæaja andKasapoviÊ, political culture has been shaped by state and institutionalorganizations and specifically its human operators, political culture inBosnia and Herzegovina has evolved confrontationally between the threemain religious and ethnic communities of Muslim-Bosnian, Orthodox--Serbian and Catholic-Croatian. At the time of democratization andliberalization of the Bosnian-Herzegovinian society in the 1990s, suchhistorical confrontations and conflicts between the three main religious andethnic communities did not lead to the creation of a common politicalidentity of the constituent people of Bosnia and Herzegovina but rather,their irreconcilable differences and exclusivity caused mutual war conflictsin Bosnia and Herzegovina (out of which Bosnia and Herzegovina as astate has not yet consolidated).

Keywords: Bosnia and Herzegovina, political culture, political identity,democratization, liberalization, divided society



Udruæenje knjiæevnika Bosne iHercegovine u jugoslovenskim ibosanskohercegovaËkim druπtveno--politiËkim i idejnim previranjima odsredine 1960-ih do poËetka 1970-ih

Sabina VELADÆI∆,Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo

Izvorni znanstveni rad(primljeno: 17. rujna 2018.)UDK 304.4(497.6)“196/197”

82:061.2(497.6)“196/197”316.72(497.6)“196/197”

Autorica u ovom radu nastoji pokazati kako je, u jugoslovenskom ibosanskohercegovaËkom konjunkturnom druπtveno-politiËkom kontekstu, odsredine 1960-ih do poËetka 1970-ih godina 20. stoljeÊa, u kojem je idejno isadræajno revidiran pojam nacionalno-kulturnog jugoslovenstva na kulturnomplanu i narativno flosmiπljavane« neke flnove« nacionalne i druπtvene kulturneformacije, meu kojima i bosanskohercegovaËka, politiËka elita SR BiH, kaopatron republiËke kulture, preusmjeravala druπtvenu i idejnu ulogu Udruæenjaknjiæevnika Bosne i Hercegovine koje je trebalo uËestvovati u ravnopravnojafirmaciji savremene, i dotad konceptualno nepostojeÊe bosanskohercegovaËkeknjiæevnosti. Kulturna i knjiæevna ravnopravnost, afirmiranost i flvidljivost« Bosnei Hercegovine na saveznom nivou, razumijevana je kao dio ukupne politiËkeravnopravnosti te republike, kao federalne jedinice u SFR Jugoslaviji.

KljuËne rijeËi: Bosna i Hercegovina, bosanskohercegovaËki kulturniidentitet, bosanskohercegovaËka kulturna politika, CK SKBiH, Udruæenjeknjiæevnika Bosne i Hercegovine, Hrvatsko proljeÊe

Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine, kao i knjiæevna udruæenja/dru-πtva u drugim jugoslovenskim republikama, osnovano je neposredno nakonDrugog svjetskog rata. Na Ëelu republiËkih knjiæevnih udruæenja stajao je,kao objedinjujuÊa organizacija, Savez udruæenja knjiæevnika Jugoslavije.11 Na-kon osnivanja bosanskohercegovaËkog udruæenja, ono je postalo dijelom or-

71

11 OsnivaËka skupπtina, kojom je formirano Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine,odræana je 9. 9. 1945. godine. U to vrijeme Udruæenje je brojilo tek deset Ëlanova. U upra-vu Udruæenja tada su uπli knjiæevnik Marko MarkoviÊ, kao predsjednik, Isak Samokovlija,kao potpredsjednik te Skender KulenoviÊ, kao sekretar. flOsnivaËka skupπtina Udruæenjaknjiæevnika Bosne i Hercegovine«, Sarajevski dnevnik, Sarajevo, br. 61, 10. 9. 1945., 3; Na-kon πto je u Beogradu, 17-19. 11. 1946. godine, odræan I. Kongres Saveza knjiæevnika Ju-


72

ganizacione mreæe koju je nova vlast formirala nakon rata, s ciljem, izmeuostalog, podreivanja kulture paradigmatskoj idejnosti te prenoπenja ideolo-πke poruke kroz kulturu, tj. knjiæevnost i kulturno-knjiæevne manifestacijekao medij.

Slaba pozicioniranost bosanskohercegovaËkog knjiæevnog udruæenja, ka-ko unutar bosanskohercegovaËkog druπtva kao flzamiπljanog« jedinstvenogentiteta, tako i u konstelaciji odnosa s ostalim knjiæevnim udruæenjima, nasaveznom nivou, ishodila je iz malobrojnosti njegovih knjiæevnika i njihove,u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, skromne knjiæevne produkcije, te izËinjenice da bosanskohercegovaËko knjiæevno druπtvo nije bilo nacionalno ida je, do 1960-ih godina, razumijevano shodno idejnom konceptu Bosne iHercegovine kao Jugoslavije u malom, tj. srpskohrvatske kulturne, knjiæev-no-jeziËke medijatorske flzone«. Dakle, bosanskohercegovaËko knjiæevnoudruæenje nije okupljalo primarno knjiæevnike porijeklom iz Bosne i Herce-govine, niti one kojima je Bosna i Hercegovina bila knjiæevna tema. Napro-tiv, bio je to πarolik skup knjiæevnika, i po porijeklu i po nacionalno-kultur-nim, odnosno regionalnim knjiæevnim preokupacijama.22 Zapravo, knjiæevni-ci unutar bosanskohercegovaËkog Udruæenja nisu bili okupljeni ni idejnimkonceptom bosanskohercegovaËke knjiæevnosti, za koju se do poËetka 1970--ih smatralo da i ne postoji.33

goslavije, 20. 2. 1947. odræana je i skupπtina Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine,Ëime se bosanskohercegovaËko knjiæevno udruæenje definitivno konstituisalo u okviru Sa-veza knjiæevnika Jugoslavije. Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABiH), Udruæenje knjiæev-nika Bosne i Hercegovine (dalje: UKBiH), flBilten Trideset pet godina Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine« (Aleksandar Ljiljak) (dalje: flBilten«), Sarajevo, 11. 1980.22 Npr. Duπan –uroviÊ, knjiæevnik srpskog nacionalnog opredjeljenja, porijeklom iz CrneGore, bio je u viπe navrata predsjednik Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine. ∆amilSijariÊ, porijeklom iz Srbije, poËetkom 1970-ih predsjednik Udruæenja, knjiæevno je obrai-vao teme iz rodnog Sandæaka. Skender KulenoviÊ, koji je, kako se vidi, u prvo vrijeme dje-lovao u Udruæenju knjiæevnika Bosne i Hercegovine, kasnije je preπao u Beograd, tj. uUdruæenje knjiæevnika Srbije, te je i na Novosadskom dogovoru o jedinstvenom srpskohr-vatskom jeziku, 1954. godine, kao i prilikom knjiæevnih posjeta Bosni i Hercegovini, oz-naËavan kao beogradski pisac. UnatoË tome, profesor Midhat BegiÊ ga je, na Simpozijumuo savremenoj knjiæevnosti Bosne i Hercegovine, 1970. godine, flstavio« u sam vrh bosan-skohercegovaËkog knjiæevnog stvaranja. Dakle, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, nje-no knjiæevno udruæenje, te posebno Muslimani i njihovo knjiæevno stvaranje, mee nacio-nalno-kulturnog, pa i druπtvenog odreenja i pripadanja pokazuju se zbunjujuÊe kom-pleksnima, a pisac i njegovo liËno nacionalno-kulturno opredjeljenje, ponekad uvjetovanovrlo praktiËnim æeljama vlastitog afirmiranja u prestiænom kulturnom centru i prestiænoj na-cionalnoj kulturi, i njegovo knjiæevno stvaranje, koje emanira specifiËnu duhovnost kojaishodi iz kulturnog-civilizacijskog miljea iz kojega je potekao, bivaju dovedeni u proturjeË-je koje oteæava pojednostavnjena interpretativna svoenja njegova identiteta.



Koja je onda bila konkretna svrha tog Udruæenja i njegovog osnivanja ne-posredno nakon rata? Jednim dijelom Udruæenje je u svom radu nastojalo rje-πavati flstaleπke«, tj. praktiËne æivotne probleme pisaca: stambeno pitanje, pi-tanje autorskih honorara, izdavaπtvo, itd. Drugi, znaËajniji segment djelatno-sti Udruæenja, bilo je prenoπenje ideoloπke poruke druπtvu, kroz kreiranje iodræavanje odgovarajuÊe kulture sjeÊanja na knjiæevnike koji su poginuli unarodno-oslobodilaËkoj borbi, organiziranjem komemorativnih veËeri, pro-slavom jubileja, uËeπÊem u izbornoj kampanji, itd.44 Od svrπetka Drugogsvjetskog rata pa do 1950-ih godina, u vrijeme dominacije socrealizma, kon-cept angaæovane knjiæevnosti, apsolutno podreene izgradnji socijalistiËkestvarnosti, bio je eksplicitan. Isto je spominjao i Meπa SelimoviÊ, u Beogra-du 1966. godine, na V. Kongresu Saveza knjiæevnika Jugoslavije, osvrnuvπise na flprvi, poËetni i politiËki usmjeravani razvoj« jugoslovenske literaturenakon Drugog svjetskog rata: flUmjetnost, kao slobodna transpozicija stvar-nosti, bez unaprijed odreenog druπtvenog cilja i htijenja (...) smatrana je iz-dajom, borbom protiv uËvrπÊenja pobjede proleterijata.«55

73

33 U Zborniku savremene bosanskohercegovaËke proze, koji je 1950. publikovalo bosan-skohercegovaËko izdavaËko preduzeÊe Svjetlost, profesor Salko NazeËiÊ napisao je: flPo-trebno je i moguÊe ovdje govoriti samo o knjiæevnicima, jer knjiæevnost Bosne i Hercego-vine, sa nekim svojim specifiËnim osobinama posebne knjiæevnosti, ne postoji.«; Ilija Kec-manoviÊ, Marko MarkoviÊ, Salko NazeËiÊ, ur., Zbornik savremene bosansko-hercegovaËkeproze, Sarajevo, Svjetlost, 1950., 8; O srpskom i hrvatskom nacionalno-kulturnom identite-tu knjiæevnosti koja se stvara u Bosni i Hercegovini, vidjeti i u: Radovan POPOVI∆, Knji-æevni razgovori (Govore pisci Bosne i Hercegovine), Sarajevo, Veselin Masleπa, 1970., 158.44 Predsjednik Udruæenja knjiæevnika NR Bosne i Hercegovine, Marko MarkoviÊ, na prediz-bornoj knjiæevnoj veËeri u Narodnom pozoriπtu, sredinom novembra 1945., objaπnjavajuÊiidejni profil stvaralaca okupljenih unutar bosanskohercegovaËkog knjiæevnog udruæenja,napominjao je da ono: fl(...) na istom poslu sjedinjuje knjiæevnike koji su sudjelovali u Us-tanku, ili su se u njemu, kao takvi, javili i razvili, te knjiæevnike iz bloka koji su za Narod-nooslobodilaËki pokret bili vezani osjeÊanjem, miπlju i djelom, i koji su i pod cijenu ærta-va uskratili saradnju okupatoru i njegovim slugama.« ABiH, UKBiH, flBilten«, 10.55 Meπa SelimoviÊ, u pomenutom referatu, napominje da je, nakon Drugog svjetskog rata,Savez knjiæevnika Jugoslavije: fl(...) bio transmisija dræavne i partijske politike, s velikimnovËanim sredstvima i znatnim uticajem, naravno u okviru svoje transmisione uloge.« Me-πa SELIMOVI∆, Pisci, miπljenja i razgovori, Eseji, Ëlanci, polemike, intervjui, Beograd,BOOK-MARSO, 2006., 174, 178, 180; Srpski knjiæevnik Dobrica ∆osiÊ je, na 19. redovnojgodiπnjoj skupπtini Udruæenja knjiæevnika Srbije, na iduÊi naËin objasnio motive osnivanjaSaveza knjiæevnika Jugoslavije, kao krovne institucije za sva republiËka Udruæenja: flSavezpisaca Jugoslavije je nastao u jednom vremenu kao politiËka organizacija pisaca, koja jetrebalo da u sistemu vlasti bude transmisija KomunistiËke partije na odreeni sektor æivo-ta (...) da bude transmisija ideoloπke linije, politiËkih stavova KomunistiËke partije Jugosla-vije na prostorima i oblastima knjiæevnog æivota.« Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), Savez knji-æevnika Jugoslavije, fasc. 16, flStenografski zapisnik sa 19. redovne godiπnje skupπtineUdruæenja knjiæevnika Srbije«, 21. 2. 1965.

S. VeladæiÊ: Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine...


74

Zaæivljavanjem ideje o jugoslovenskom samoupravnom putu u socijali-zam, koncept angaæovane knjiæevnosti imao se redefinirati na naËin da senaglasi odmak od rigidnog i dogmatskog socrealistiËkog diktata spram knji-æevnosti, koji je, kako se pokazalo, sputavao razvoj literarnog stvaralaπtvakao jednog od znakova napretka druπtva. To pak nije znaËilo da se ideolo-πko-politiËka elita odrekla zahtjeva spram knjiæevnog stvaranja.66 Samo su gaupakovali u flmekπe« parole, upuÊujuÊi pisca da, kroz knjiæevnost, naprostoizrazi flljudsku istinu« o socijalistiËkoj stvarnosti. Shodno novom decentraliza-torskom i samoupravljaËkom kursu, te slijedeÊi opÊejugoslovenske trendove,bosanskohercegovaËka politiËka elita je, sredinom 1960-ih, potaknula idejnonadopunjavanje druπtvenog, kulturnog smisla i uloge bosanskohercegovaË-kog knjiæevnog Udruæenja.

flBosanska kulturna politika« unutar Udruæenja knjiæevnikaBosne i Hercegovine — njena idejna ishodiπta,

politiËki ciljevi i praktiËni motiviGodine 1964, na 17. redovnoj skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne i Her-cegovine, odræanoj 10. februara u Sarajevu, bosanskohercegovaËki knjiæev-nik i Ëlan Udruæenja, Ahmet HromadæiÊ, ispred grupe pisaca, iznio je pro-gram rada koji je trebao predstavljati prekretnicu u djelovanju Udruæenja unarednom periodu.77 Program je sadræavao tri naËelna zadatka. Prvi je bio jas-nije odreivanje mjesta i uloge Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovineu bosanskohercegovaËkom druπtvu.

©ta je zapravo znaËila ovako opÊenito formulirana taËka programa?Kao πto se vidi iz skupπtinske diskusije, te navedene Ëinjenice da je Ak-

tiv Saveza komunista Udruæenja formulirao glavne zadatke pomenutog pro-grama, bosanskohercegovaËka politiËka elita dala je inicijalni poticaj Udru-æenju knjiæevnika Bosne i Hercegovine da prevazie svoj, do tada marginal-ni druπtveni status profesionalnog udruæenja, te da preraste u druπtveno-po-litiËkog Ëinioca, tj. promotora bosanskohercegovaËke knjiæevnosti kao zna-Ëajnog segmenta bosanskohercegovaËke kulture. Pomenutu kulturu, koja jeishodila iz Ëinjenice postojanja Bosne i Hercegovine kao politiËke jedinicekoju se nastojalo, sukladno ustavnom trendu jaËanja federalnih jedinica, afir-

66 O odnosu Partije prema kulturi u jugoslovenskom konjunkturnom povijesnom razdoblju1960-ih i 1970-ih, vidi: Radina VU»ETI∆, Monopol na istinu, Beograd, Clio, 2016.77 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine«, 10. 2. 1964.; Grupu pisaca koja je imala razraditi naËelne pos-tavke pomenutog programa Ëinili su, izmeu ostalih, iduÊi Ëlanovi Udruæenja: Meπa Seli-moviÊ, Ahmet HromadæiÊ, Miodrag BogiÊeviÊ, Rizo RamiÊ, Mak Dizdar, Slavko Leovac,Vuk KrnjeviÊ, Husein TahmiπËiÊ, Derviπ SuπiÊ, Risto TrifkoviÊ, i dr.



mirati sredinom 1960-ih godina, tek se poËinjalo idejno-teorijski fundirati.BosanskohercegovaËka republiËka vlast, u datom druπtveno-politiËkom kon-tekstu, poËela se nametati kao patron, promotor i zaπtitnik bosanskoherce-govaËke kulture, unatoË tome πto joπ nije dovoljno jasno i sadræajno defini-rana.

Druga taËka pomenutog programa odnosila se na uspostavu odgovorno-sti Ëlanova Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, delegiranih u razli-Ëite forume Saveza knjiæevnika Jugoslavije, a formulirana je iz potrebe da sebosanskohercegovaËko Udruæenje, tj. njegovo Ëlanstvo, na saveznom nivou,predstavi kao subjekt koji zastupa jasno definirane interese jedne od jugo-slovenskih kultura i knjiæevnosti, koja ima pravo na ravnopravnu promociju,πto dotad nije bio sluËaj. TreÊa taËka programa, borba za afirmaciju savreme-ne knjiæevnosti Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji i inostranstvu, bila je naj-eksplicitnije sroËena, pa su prve dvije ishodile iz potrebe njenog ostvarenja.

Dakle, pomenuti program rada trebao je donijeti idejnu88 prekretnicu upogledu dotadaπnjeg perifernog statusa te poloæaja Udruæenja knjiæevnikaBosne i Hercegovine i bosanskohercegovaËkog knjiæevnog stvaranja, polo-æaja koji je ishodio iz bosanskohercegovaËke politiËke, ali i ekonomske pe-rifernosti, finansijske deficitarnosti i slabosti. Prema tom programu, Bosna iHercegovina se iz srpskohrvatske kulturne kolonije i regije, trebala preobra-ziti u kulturni subjekt Ëiji su kulturni djelatnici zainteresovani za aktivnu pro-mociju neËega πto zamiπljaju vlastitom kulturnom zasebnoπÊu. Ravnoprav-nost savremenog bosanskohercegovaËkog knjiæevnog stvaranja, realiziranakroz njegovo pravo na ravnopravnu promociju prema ostatku Jugoslavije iprema svijetu, bila je dijelom sveukupne druπtvene i politiËke ravnopravno-

75

88 Samo godinu dana prije, na skupπtini Udruæenja iz 1963. godine, Blaæo –uriËiÊ, potpred-sjednik Izvrπnog vijeÊa NR BiH, ukazujuÊi knjiæevnicima na ispravan idejni kurs, veliËao jeidejni koncept jugoslovenske integralne kulture, koji je kasnije, tokom 1960-ih, bio idejnorevidiran, napuπtan i kritikovan: fl(...) Suviπe mnogo istiËemo to, kao da kultura u socijalis-tiËkoj Jugoslaviji treba da ima svoje regione, dijelove, i da ne Ëini, predstavlja sastavni dioopπtejugoslovenskih tokova naπe zemlje i integralni dio svjetske kulture. »ini mi se da jeu posljednje vrijeme bilo traæenja gdje smo, gdje je naπe mjesto pod suncem? Bilo je par-tikularistiËkog shvatanja. (...) Sve ono πto je vrijedno u kulturi, a kultura moæe da bude sa-mo jedinstvena, iako je dijelimo na prosjeËnu i vrhunsku, ona gdje god se pojavila bila jejugoslovenska. U posljednje vrijeme, mislim prije sedam-osam godina, Ëak su poËele da seveliËaju neke nacionalne veliËine, da se predimenzioniraju i da se u svemu onom πto jesocijalistiËko u svojoj suπtini, razvijala skepsa. To su bile devijacije i deformacije na planuintegralne jugoslovenske kulture. Sve ono πto je vrijednost, biÊe jugoslovensko, a sve πtonije vrijedno, ostaÊe usko, esnafsko i æivot Êe ga pregaziti.« ABiH, UKBiH, kut. 22, flSteno-grafske biljeπke sa XIV redovne godiπnje skupπtine Udruæenja knjiæevnika NRBiH«, 2. 3.1963.



76

sti Bosne i Hercegovine kakvu se nastojalo postiÊi, te njezine kulturne flvid-ljivosti« kao ravnopravne republiËke jedinice na saveznom nivou.

Iako opisanom programu ne treba pretenciozno uËitavati velika idejna inacionalno-kulturna znaËenja, jer je bosanskohercegovaËka politiËka elita, usvom idejnom i organizacionom restrukturiranju Udruæenja, slijedila opÊi ju-goslovenski trend, ono πto je obiljeæilo skupπtinu Udruæenja iz 1964. godine,bila je artikulirana svijest pojedinih knjiæevnika o bosanskohercegovaËkojknjiæevno-kulturnoj osobenosti, istina ne toliko povijesnoj, koliko onoj for-miranoj u flnovoj«, progresivnoj, socijalistiËkoj stvarnosti.

NavodeÊi posjete bosanskohercegovaËkih knjiæevnika stranim knjiæevnimudruæenjima tokom 1963. godine, sekretar bosanskohercegovaËkog Udruæe-nja knjiæevnika, Aleksa MikiÊ, u svom izvjeπtaju skupπtini, spomenuo je daje pjesnik Izet SarajliÊ, prilikom posjete Savezu sovjetskih pisaca u Moskvi,vodio razgovore o flbosanskohercegovaËkoj knjiæevnosti« i djelovanju flnaπihpisaca«, pri Ëemu je mislio na bosanskohercegovaËke pisce. Upotrijebljenasintagma, flbosanskohercegovaËka knjiæevnost«, iznenauje kada se uzme uobzir da se tek 1970. godine, na prvom Simpozijumu o savremenoj knjiæev-nosti u Bosni i Hercegovini, vodila rasprava o terminoloπkom, a zapravoidejno flispravnom« nazivlju savremenog knjiæevnog stvaranja u Bosni i Her-cegovini, tj. o njegovoj identitetskoj suπtini koja bi bila adekvatno izraæena unjegovoj nominaciji. Ipak, njezina upotreba govori i o tome da se veÊ sredi-nom 1960-ih, kao datost razumijevalo neπto o Ëijem Êe se postojanju rasprav-ljati tek pola decenije kasnije, u uzavrelom druπtveno-politiËkom kontekstukoji Êe obiljeæiti intenzivne meunacionalne rasprave.

Tokom skupπtinskog zasjedanja Udruæenja, 1964. godine, Izet SarajliÊ se,odgovarajuÊi na prigovore knjiæevnika Saita Orahovca da je jedini bosansko-hercegovaËki pisac koji putuje van zemlje, Izet SarajliÊ se vrlo znakovitopravdao: fl(...) vjerujte mi da sam tamo viπe govorio o literaturi Bosne i Her-cegovine, nego o literaturi Jugoslavije.«99 NavodeÊi kako ga je, svojevremeno,srbijanski i novosadski knjiæevnik, Draπko Redæep, fluvredljivo pitao πta miimamo od literature u Bosni i Hercegovini«, te svoj odgovor da je Bosna iHercegovina Srbiji dala dosta nacionalno-kulturnih veliËina, SarajliÊ se osvr-nuo na potcjenjivaËki odnos jugoslovenskih kulturnih centara prema kultur-nom stvaranju u Bosni, iz potrebe Ëijeg nadvladavanja je zapravo ishodilanarasla bosanska knjiæevno-kulturna samosvijest: flTo je moæda neka vrsta πo-vinizma u novoj varijanti, ali ja sam tako postupio zbog toga πto se o Bosnii Hercegovini sa priliËno negodovanja govorilo u nizu naπih kulturnih cen-

99 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine«, 10. 2. 1964.



tara. »esto i vrlo Ëesto se podcjenjivaËki govori o dostignuÊima naπe kultu-re.«1100

Iskazana svijest o zasebnosti savremene bosanskohercegovaËke literatu-re je, dakle, velikim dijelom proizlazila iz frustracije, izazvane marginalizova-noπÊu te perifernoπÊu bosanskohercegovaËkih knjiæevnika i njihova uratkana jugoslovenskoj knjiæevno-kulturnoj sceni. Odnosno, da budem precizni-ja, za bosanskohercegovaËke knjiæevnike i njihovu knjiæevnost, koja kao tak-va nije bila jasno definirana, nije se znalo ni na flsrpskohrvatskom« kulturnompodruËju, objedinjenom jednim jezikom, πto je bio dobar preduvjet meu-sobnog kulturnog poznavanja, a kamoli na makedonskom i slovenaËkom, ilinekom meunarodnom. U Udruæenju knjiæevnika Bosne i Hercegovine sma-tralo se da Slovenija, Hrvatska i Srbija, ekonomski i kulturno dominantne ju-goslovenske republike, preko Saveza knjiæevnika Jugoslavije primarno zas-tupaju svoje interese, πto se vidjelo i u broju odlazaka njihovih knjiæevnihdelegacija u inostranstvo, u prevoenju njihove literature na strane jezike, teu broju posjeta stranih pisaca navedenim republikama, koje su imale dovolj-no finansijskih sredstava, za razliku od Bosne i Hercegovine, da ih ugoste.Navedene forme saradnje su zapravo predstavljale sredstvo promoviranjaknjiæevnosti i kulture, za πto su Bosna i Hercegovina, do tada nevidljiva u ju-goslovenskom kulturnom mozaiku, kao i njezini knjiæevnici i bosanskoher-cegovaËka vlast, svako iz svojih razloga, bili zainteresirani.1111 Pritom se i æe-lja za liËnom promocijom knjiæevnika, koja je u veÊini sluËajeva bila temelj-nom podlogom narasle flbosanske samosvijesti« na individualnom planu, mo-gla ispuniti jedino kroz adekvatnu promociju bosanskog knjiæevno-kultur-nog totaliteta.

»injenica da je flbosanska kulturna samosvijest«, kod samih pisaca, uglav-nom uvjetovana praktiËnim motivima i æeljom za samopromocijom, a moæ-da i nametnutom potrebom da se odgovori zahtjevu vlasti, te da je tek u ma-njem broju sluËajeva predstavljala idejno uvjerenje, doprinosi njenoj relativ-nosti i umanjuje moguÊnost da joj se uËitaju veÊa idejna znaËenja. Bosansko-hercegovaËka politiËka elita je, pak, bila mnogo dosljednija u promoviranju

77

1100 Isto.1111 U izvjeπtaju sekretara Udruæenja, Alekse MikiÊa, stoji: flTako slaba posjeta stranih dele-gacija pisaca naπoj Republici proπle godine, minus je u svakom pogledu, jer se i manje znai manje govori u svijetu o nama i kulturi naπe uæe domovine, ako se ne odræavaju odre-eni kontakti.« ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udru-æenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine«, 10. 2. 1964.; Prilikom obrazloæenja novog progra-ma rada Udruæenja, HromadæiÊ je napominjao: flVeÊ nekoliko godina poËele su da zaobi-laze Sarajevo delegacije stranih pisaca, zbog Ëega smo bili onemoguÊeni u stvaranju po-trebne saradnje s inostranim piscima i savezima, onemoguÊeni da se predstavimo kao diojugoslovenske knjiæevnosti.« Isto.



78

bosanskog kulturnog kursa. O tome svjedoËe i zakljuËci Kasima SuljeviÊa,politologa i Ëlana CK SK BiH: fl(...) naπi knjiæevni stvaraoci nose svoju 'dvoj-nost', a time i nekonsekventnost, jer se izvan Bosne i Hercegovine svi 'opre-djeljuju' i smjeπtaju u nacionalne knjiæevnosti, stavljajuÊi tako bosanskoher-cegovaËku knjiæevnost na nivo nekog regionalizma, zatvorenog rezervata iprovincijalizma, iz koga najjaËi centri, a i njihovi nacionalni programi izabi-ru, odvajaju i prisvajaju po vlastitim mjerilima i kriterijima ono πto im odgo-vara (...) dok naπi knjiæevnici, bez obzira na nacionalnost, govore o jednoj iintegralnoj knjiæevnosti u Bosni i Hercegovini, izvan nje masovno je dezin-tegriπu, opredjeljujuÊi se za ovu ili onu, te svojim dvojstvom ili trojstvomstvaraju zabune.«1122

Za razliku od fakta nepoznavanja onovremene bosanskohercegovaËkeknjiæevnosti, od strane samosvjesne kulturne inteligencije Beograda i Zagre-ba,1133 bosanskohercegovaËki knjiæevnik, Ahmet HromadæiÊ, isticao je da susva znaËajnija djela srpske i hrvatske knjiæevnosti bila zastupljena u bosan-skohercegovaËkom obrazovnom sistemu koji je, izmeu ostalog, kanonizira-nom knjiæevnoπÊu, odgajao i flosoben« kulturni identitet: flGotovo da i nemanaπeg savremenog pisca Ëija je knjiga uvrπtena u programe πkolskih lektiraSrbije i Hrvatske, dok su za razliku od takvog stava gotovo sva znaËajnijadjela, i djeËija i drugih vrsta literature, naπla mjesto u programima naπe Re-publike. (...) Na planu borbe za ravnopravnu zastupljenost naπih pisaca udrugim republikama ono (Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine, op.a.) treba i mora da se pojavi kao inicijator revizije i preispitivanja programate da odgovarajuÊe faktore u naπoj Republici podstiËe na to da se nova i zna-Ëajna ostvarenja uvrπtavaju u πkolske programe.«1144

1122 ABiH, CK SK BIH, kut. 36/1972, flIdejno-politiËke implikacije u naπem πkolstvu s aspek-ta idejnosti i nacionalnih odnosa« (Kasim SuljeviÊ), 2. 1972.1133 Hrvatski knjiæevnik Josip PupaËiÊ, gost skupπtine Udruæenja knjiæevnika Bosne i Herce-govine, odræane 10. 2. 1964., pozdravio je bosanskohercegovaËke knjiæevnike iduÊim rije-Ëima: flPravo da vam kaæem ja se ne mogu snaÊi ovdje, jer sam prvi put meu knjiæevni-cima Bosne i Hercegovine, prvi put ih vidim, a liËno ne poznajem njihova djela; (...) lite-ratura Bosne i Hercegovine nije dublje upoznata u Zagrebu.« ABiH, UKBiH, kut. 22, flSte-nografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine«,10. 2. 1964.; Nepoznavanje je dijelom bilo posljedica nadmoÊnog stava kulturnog centraprema kulturnoj provinciji za koju je knjiæevna Bosna smatrana, a dijelom se, od strane hr-vatske kulturne inteligencije, pravdalo i nemoguÊnoπÊu interferencije u kulturne prilike Sa-rajeva, zbog prisustva dominantnog Beograda kao kulturnog patrona bosanskohercego-vaËke sredine. O tome vidi: Miroslav VAUPOTI∆, flOpaske izmeu tekstova i poslije njih(Muhsin RizviÊ: flIznad i ispod teksta«, ogledi, kritike, Sarajevo, Svjetlost, 1969.)«, Kritika,Zagreb, br. 14, 9/10. 1970, 717-720.1144 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine«, 10. 2. 1964.



I Kasim SuljeviÊ je, u veÊ citiranom dokumentu, napominjao da bosan-skohercegovaËki nastavni plan i program za druπtvene nauke, u osnovnim isrednjim πkolama, predstavlja flzbir nacionalnih programa«, i to hrvatskog isrpskog. BuduÊi da se nije gajila bosanskohercegovaËka kulturna svijest, veÊsrpska i hrvatska nacionalna svijest, u planu i programu nije postojala idejabosanskohercegovaËkog kulturnog individualiteta.1155

Treba joπ jednom napomenuti da Ëlanovi Udruæenja knjiæevnika Bosne iHercegovine nisu bili monolitni u svojoj flbosanskoj samosvijesti«, te da gos-ti skupπtine Udruæenja, koji su dolazili kao predstavnici dominantnih nacio-nalno-kulturnih centara, nisu pruæali podrπku ideji afirmacije kulturno-knji-æevne zasebnosti Bosne i Hercegovine. Tako je knjiæevnik Neo Pareæanin,Ëlan bosanskohercegovaËkog Udruæenja, dajuÊi podrπku izloæenom progra-mu, izrazio protivljenje Ëinjenici da je Aktiv SK Udruæenja, a ne njegovi Ëla-novi, bio taj koji je inicirao nastajanje i saËinio koncept programa, te dodao,s negodovanjem se referirajuÊi na afirmativni flprobosanski« stav Izeta Saraj-liÊa: flNaroËito mi se Ëini da ne treba isticati da postoji neka knjiæevnost ko-ja se piπe u Bosni i Hercegovini. Postoji jugoslovenska knjiæevnost.«1166

SliËan stav iznio je i Dragan JeremiÊ, predstavnik Saveza knjiæevnika Ju-goslavije i Udruæenja knjiæevnika Srbije, istaknuvπi nejasnost pojma bosan-skohercegovaËka knjiæevnost, i pledirajuÊi za jugoslovensku knjiæevnost i je-dinstven nastavni program u πkolama Jugoslavije, Ëime bi se na adekvatannaËin ispunio i cilj afirmiranja znaËajnih pisaca u Bosni i Hercegovini. Po nje-mu, Bosna i Hercegovina je bila knjiæevni region.

Kako se moglo zakljuËiti iz prethodnog iskustva, zastupljenost unutar ju-goslovenske knjiæevnosti bila je proporcionalna nacionalno-kulturnoj, eko-nomskoj i politiËkoj snazi i subjektivitetu, zbog Ëega samo zaæivljavanje kon-cepta kulturnog jugoslovenstva nije bilo garantom flbosanske kulturne vidlji-vosti« u njegovom kulturnom sadræaju.1177

StavljajuÊi na stranu idejne rasprave, voene na skupπtinama Udruæenjaknjiæevnika Bosne i Hercegovine, smatram da je ovdje bitno napomenuti i

79

1155 ABiH, CK SK BIH, kut. 36/1972, flIdejno-politiËke implikacije u naπem πkolstvu s aspek-ta idejnosti i nacionalnih odnosa« (Kasim SuljeviÊ), 2. 1972.1166 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke XVII redovne skupπtine Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine«, 10. 2. 1964.1177 Kontroverzni Husein TahmiπËiÊ, koji je ispred Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercego-vine uËestvovao u radu Odbora za meunarodne veze Saveza knjiæevnika Jugoslavije, i nakojeg se, izmeu ostalih, mogla odnositi i kritika o pasivnosti bosanskohercegovaËkihpredstavnika u Savezu, potvrdit Êe za izbore jugoslovenske knjiæevnosti, antologije koje suse prireivale za strane izdavaËe: fl»injenica je da u tim antologijama pisaca iz Bosne i Her-cegovine nema.« Isto.



80

nimalo beznaËajan segment rasprava, voenih unutar Udruæenja knjiæevnikaBosne i Hercegovine, kao i na nivou Saveza knjiæevnika Jugoslavije 1960-ihi 1970-ih godina, i posveÊenih nepovoljnom druπtvenom poloæaju knjiæevnihstvaralaca, koji se ogledao u nerijeπenim egzistencijalnim pitanjima, poputstambenog, te u niskim autorskim honorarima, i sl. U bosanskohercegovaË-kom druπtvenom kontekstu njihov je poloæaj, Ëini se, bio i nepovoljniji jer subili flneposrednim proizvoaËima« produkta koji je na bosanskom kulturnomtræiπtu, zbog njegovog siromaπtva i kulturne zakræljalosti, imao slabu prou.Osim toga, kako je naglaπavao Ahmet HromadæiÊ, srpski, hrvatski i slovena-Ëki knjiæevnici nisu bili jedina brana promociji savremene bosanske knjiæev-nosti. Zapravo, kako je naveo, ni sami izdavaËi u Bosni i Hercegovini nisuvjerovali u træiπnu kurentnost i vrijednost djela domaÊih pisaca, pa su u tomsmislu djelovali iznutra, kao prepreka promoviranju bosanskohercegovaËkeknjiæevnosti. Zbog inertnosti izdavaËa deπavalo se da pisci svoja djela objav-ljuju izvan Bosne i Hercegovine. Osim toga, sporovi koji se vode izmeu pi-saca unutar bosanskohercegovaËkog Udruæenja, i koji nisu odlika samo tograzdoblja i toga Udruæenja, ne vode se u ime i zbog idejnosti, veÊ zbog dru-πtvenog uticaja i reprezentativnosti, monopola u izdavaËkim kuÊama i savje-tima, te zbog stanova. Ovi flpraktiËni« interesi katkad se tijesno isprepliÊu smotivima idejnog djelovanja i nacionalno-kulturne afilijacije.

Bosna u klinËu geografskog versus literarnog kljuËa— VII. Kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije

Ideja, izraæena u programu grupe pisaca na skupπtini bosanskohercegovaË-kog Udruæenja iz 1964. godine, o potrebi odluËnijeg angaæmana ove organi-zacije na promociji bosanskohercegovaËke knjiæevnosti u ostalim republika-ma Jugoslavije i svijetu, izrastala je iz jugoslovenskog druπtveno-politiËkogkonteksta, obiljeæenog decentralizacijom i jaËanjem republika, kao i Ëinjeni-com reorganizacije Saveza knjiæevnika Jugoslavije, koja je bila u toku i uskladu s opÊim druπtveno-politiËkom kursom. Hrvatska kulturna inteligenci-ja, okupljena u Druπtvu knjiæevnika Hrvatske i 1960-ih godina najglasnija uosudi jugoslovenskog centralizma, etatizma i birokratizma, inicirala je reor-ganizaciju Saveza i izmjenu njegovog Statuta.1188 Savez knjiæevnika Jugoslavi-je, po svojoj organizacionoj strukturi, imao je pratiti promjene koje su se de-πavale u jugoslovenskoj dræavnoj strukturi. Iako su sva republiËka knjiæevnaudruæenja podræala ideju reorganizacije Saveza, percepcije naËina na koji bitaj zahvat trebao biti izveden, unekoliko su se razlikovale, te bile usko ve-

1188 AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc. 16, flStenografski zapisnik sa Plenuma Druπtvaknjiæevnika Hrvatske«, 18. 3. 1964.



zane za razumijevanje suπtine ustavnih promjena i socijalistiËke Jugoslavije,kao politiËke zajednice koja je trebala ishoditi iz njih.

Na kongresu Saveza knjiæevnika Jugoslavije 1964. godine, odræanom od24. do 26. 9. u srediπtu jedne od jugoslovenskih republiËkih periferija, tj. uTitogradu, glavnom gradu Crne Gore, raspravljalo se, izmeu ostalog, o pri-jedlozima za izmjenu i dopunu Statuta Saveza. To je predstavljalo prvi prak-tiËan korak u reorganizaciji Saveza, u skladu s opÊim jugoslovenskim, samo-upravljaËkim, deetatistiËkim i decentralizatorskim kursom. U tom smislu,uËesnici Kongresa, u svojim izlaganjima podnesenim na istom, raspravljaju-Êi o ulozi knjiæevnika i knjiæevnosti u jugoslovenskom socijalistiËkom i sa-moupravljaËkom druπtvu, naglaπavali su odmak od fldogmatski okamenjenogkoncepta soc-realizma«, koji se oËitovao u flbirokratsko-knjiæevnim narudæba-ma od strane Ëinovnika, specijaliziranih za ideoloπka pitanja«, te odbacivalikoncept angaæovanog knjiæevnika. Navedeno ne znaËi da je u flnovom« ju-goslovenskom idejnom kontekstu proklamovana nesputana sloboda knjiæev-nog stvaranja, koja bi omoguÊila izgradnju knjiæevnog imaginarnog univer-zuma, kao svijeta za sebe. Naprotiv, promovirane su parole o piscu flkao pro-tagonisti naprednih kretanja u krilu druπtvene zajednice«, a ne pripadnikunekog izdvojenog elitnog staleæa. Knjiæevnost je imala odraæavati flljudsku is-tinu kretanja æivotne stvarnosti«, tj. pozitivnu dinamiku socijalistiËkog i samo-upravnog progresivnog kretanja, te humanizirati radne mase kojima je treba-la biti dostupna.1199 Progresivna, humana i prihvatljiva knjiæevnost razlikovalase od reakcionarne, odnosno one koja je nastupala s fldesnih«, reakcionarnihpozicija, po tome πto je ova druga, prema miπljenju referenata, flprolazne« sla-bosti socijalistiËkog samoupravnog sistema tretirala kao trajne nedostatke.Proklamovani i uvjetni koncept slobode umjetniËkog stvaralaπtva, dakle, ni-je obuhvatao takvu vrstu djela.

Na Kongresu je raspravljano i o marginalnom materijalnom i druπtvenompoloæaju pisca, koji ga je onemoguÊavao da ostvari adekvatnu druπtvenuulogu.2200 Kritikovan je Savez knjiæevnika Jugoslavije koji se, prema stavuuËesnika, pretvorio u okoπtalu etatistiËku organizaciju, tj. ËinovniËku kance-

81

1199 Predsjednik Skupπtine opπtine Titograd, Aleksandar RadeviÊ, obraÊajuÊi se uËesnicimaKongresa, u svojoj pozdravnoj rijeËi, najjezgrovitije je objasnio oËekivanja jugoslovenskepartijsko-politiËke elite spram knjiæevnog stvaranja: flVi ste, drugovi knjiæevnici (...) u sta-nju da (...) viπe kaæete o ljudima naπeg socijalistiËkog druπtva nego πto oni sami o sebi zna-ju (...) da nama, naπem potomstvu i ljudima izvan naπih granica, svojim snaænim ostvare-njima, izrazite umjetniËku istinu o naπoj zemlji (...).« AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc.17, flVII Kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije«, Titograd, 24-26. 9. 1964., 2-3.2200 Isto, 12. (iz referata Meπe SelimoviÊa, Ëlana Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovi-ne)



82

lariju flkoja je kao metod rada rabila liËne, prijateljske afinitete«.2211 Naposljet-ku je data ocjena stvarnih dometa parola o jugoslovenskom kulturnom za-jedniπtvu te meurepubliËkoj i meunacionalnoj saradnji. Hrvatski knjiæevnikritiËar i historiËar knjiæevnosti, Miroslav VaupotiÊ, konstatirao je: flMi svi æi-vimo u svojim izoliranim svijetovima, u svojim centrima, u svojim udruæenji-ma, oko pojedinih Ëasopisa, u grupama i grupicama, moæda Ëak koji put izadovoljni πto smo izolirani, a koji put po inerciji takvi. (...) teoretiziranja ojugoslovenskim kriterijumima, o jugoslovenskim integracionim kretanjima ujugoslovenskoj socijalistiËkoj kulturi (...) Ëesto ostaju zvonke, lijepe, ali praz-ne fraze.«2222

Ipak, ono zbog Ëega je VII. kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije bionaroËito znaËajan, jeste da su uËesnicima, od strane formirane Komisije zareviziju Statuta Saveza, prezentirana Ëetiri prijedloga za izmjenu i dopunuStatuta i reorganizaciju Saveza. Æelim da ponovim da su razliËite vizije Save-za, koje su doπle do izraæaja unutar ovih prijedloga, i koje su predviale ma-nji ili veÊi stupanj decentralizacije, tj. federalizacije savezne knjiæevne orga-nizacije, bile usko povezane s vizijom dræavnog ureenja Jugoslavije, onihkoji su dali te prijedloge. Tako je Udruæenje knjiæevnika Srbije, podvlaËeÊineophodnost poπtovanja principa rotacije u izboru uprave Saveza, predloæi-lo da stalno izvrπno tijelo Saveza bude Sekretarijat, sastavljen od predsjedni-ka, potpredsjednika, generalnog sekretara i sekretara Udruæenja/Druπtava.Druπtvo knjiæevnika Hrvatske dalo je prijedlog da se sjediπte Saveza, abeced-nim redom, seli iz jedne u drugu republiku, te da se pri okonËanju trogodiπ-njeg mandata uprave, koja bi bila birana iz trenutnog republiËkog sjediπta, uistom odræi i kongres Saveza. Iz praktiËnih razloga bila bi zadræana kancela-rija Saveza u Beogradu, koja bi primala direktive od Uprave. TreÊi prijedlogpodnijela su, ispred svog udruæenja, tri slovenaËka knjiæevnika: Matej Bor,Drago ©ega i Joæe ©mit. Po njima, Savez je trebalo konfederalizirati, na na-Ëin da se pretvori u Savez Udruæenja, na Ëelu kojega bi bio Koordinacioniodbor, s predsjednikom koji bi dolazio iz reda najuglednijih jugoslovenskihknjiæevnika, sekretarom i jednim Ëlanom iz svakog republiËkog udruæe-nja/druπtva.

Prema prijedlozima donesenim od strane hrvatskog Druπtva i slovenaË-kih pisaca, Savez bi se, dakle, pretvarao u dogovornu tribinu uprava, repu-bliËkih i nacionalnih knjiæevnih udruæenja, koji bi postali pravim kreatorimaknjiæevno-kulturne politike u okvirima svoje republike. DugoroËno, realiza-cija hrvatskog prijedloga iπla bi ka potpunom meusobnom otuenju pisaca

2211 Isto, 153. (iz izlaganja Mladena OljaËe, Ëlana Udruæenja knjiæevnika Srbije)2222 Isto, 137-138.



u Jugoslaviji kao cjelini, u kojoj bi uprave republiËkih knjiæevnih udruæenjafaktiËki igrale ulogu interesnih medijatora u meurepubliËkim knjiæevno-kul-turnim odnosima.

»etvrti prijedlog, koji je izazvao najviπe rasprava i osuda, podnesen je odstrane srpskog knjiæevnika Dobrice ∆osiÊe, ispred grupe pisaca iz Srbije. Unjemu se traæilo da se novim statutom afirmiπe pravo knjiæevnika da se or-ganizuju i na drugim osnovama te po drugim srodnostima i afinitetima, um-jesto republiËko-teritorijalnih i nacionalnih. Iako je, u obrazloæenju Komisijeza reviziju Statuta, naglaπeno da je ovaj prijedlog podnijela grupa srpskih pi-saca, iznenauje Ëinjenica da su na Kongresu svoj potpis na isti prijedlog sta-vili i neki hrvatski knjiæevnici, kasniji potpisnici Deklaracije, rezolutni u osu-di jugoslovenskog kulturnog centralizma i integralizma, idejnih koncepatakoji su se implicitno nazirali u ∆osiÊevu prijedlogu.2233 Sveta LukiÊ, knjiæevnikritiËar i autor kontroverzne knjige Savremena jugoslovenska literatura(1945—1965),2244 tokom diskusije na Kongresu pokuπao je objasniti suπtinu∆osiÊeva prijedloga. Po njemu, stvarni cilj reorganizacije Saveza trebao je bi-ti literarni uspon, do kojeg je najefikasnije dovodila dinamika sukobljavanjarazliËitih estetskih grupa. Za LukiÊa je bilo vaæno fl(...) da ti (ujedinjeni estet-ski op. a.) afiniteti rode rezultatima koji su viπe jugoslovenski nego πto je todosad bio sluËaj«. Udruæivanje jugoslovenskih pisaca na temelju flestetskihafiniteta« trebalo je, po LukiÊu, dovesti do bliæeg povezivanja, flproπniravanja,premreæavanja Jugoslavije u stvarnijem smislu«. On se u svom izlaganju kri-tiËki osvrnuo na nacionalno-teritorijalni partikularizam, unutar kojeg se, ka-ko je smatrao, pojavljivao novi, republiËki centralizam, tj. etatizam. Ovim jealudirao na opasnost raanja integralnih republiËkih kultura koje izrastajupod patronatom republika, koje postaju nosioci dræavnog etatizma. Repu-

83

2233 Od Ëlanova Druπtva pisaca Hrvatske prijedlog su potpisali: Josip PupaËiÊ, Miroslav Vau-potiÊ, Antun ©oljan i Slavko MihaliÊ. »lanovi bosanskohercegovaËkog Udruæenja koji supotpisali prijedlog bili su: Sreten AsanoviÊ, Vuk KrnjeviÊ i »edo KisiÊ. Ispred Udruæenjaknjiæevnika Srbije, u potpisu prijedloga, izmeu ostalih, stoje imena Antonija IsakoviÊa,Borislava MihajloviÊa-Mihiza, Brane CrnËeviÊa, Matije BeÊkoviÊa, Oskara DaviËa, Svete Lu-kiÊa, Ivana LaliÊa, Petra DæadæiÊa, i dr.2244 O knjizi Svete LukiÊa, Savremena jugoslovenska literatura (1945—1965) — Rasprava oknjiæevnom æivotu i knjiæevnim merilima kod nas, koju je 1968. godine izdala beogradskaProsveta te koja je, po broju rasprava πto ih je izazvala, proglaπena flknjiæevnom pojavom«,organiziran je razgovor na Narodnom univerzitetu u Sarajevu 25. 10. 1968. godine. U raz-govoru su uËestvovali autor knjige, zatim Vlado Gotovac, Slavko Leovac, Miodrag Juriπe-viÊ, Vasilije KaleziÊ, Novica PetkoviÊ i Meπa SelimoviÊ. SelimoviÊ je tom prilikom ukazaona maliciozni stav LukiÊa koji je u knjizi naveo, navodno na temelju informacije koju muje dao knjiæevnik i knjiæevni kritiËar, Vuk KrnjeviÊ, da samo tri Ëovjeka u sarajevskoj kul-turnoj sredini u knjiæevnom smislu neπto znaËe. Rasprava je objavljena u: Odjek, Sarajevo,br. 23, 01. 12. 1968.



84

bliËka knjiæevna udruæenja, na naËin na koji su se nastojala oformiti, podri-vala su, po LukiÊu, Savez knjiæevnika, dok se ∆osiÊevim prijedlogom ta flsa-veznost« nastojala osnaæiti.2255

Na temelju odluke Komisije i glasanja na Kongresu, naposljetku je odlu-Ëeno da se svi podneseni prijedlozi o reviziji Statuta i reorganizaciji Saveza,vrate na raspravu udruæenjima/druπtvima, nakon Ëega bi se sazvao vanred-ni kongres na kojem bi se odluËilo na koji Êe naËin biti izvrπena reorganiza-cija Saveza. Ovdje je bitno primijetiti da Makedonci, Crnogorci i predstavni-ci bosanskohercegovaËkog knjiæevnog udruæenja nisu uËestvovali u osmiπ-ljavanju prijedloga. KljuËnu rijeË imali su stvarni politiËko-kulturni subjektijugoslovenske scene, dok je nacionalnim i republiËkim periferijama bilo na-mijenjeno da se odreuju prema zadatim idejnim koordinatama.

O prijedlozima za novi statut Saveza knjiæevnika Jugoslavije raspravljalose 12. 3. 1965. godine, na godiπnjoj skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne iHercegovine. Tom prilikom, Mak Dizdar, kao Ëlan Komisije Saveza knjiæev-nika Jugoslavije za izmjene i dopune Statuta, usvojenog 20. 5. 1959. godine,upoznao je Ëlanove bosanskohercegovaËkog Udruæenja, prisutne na skupπti-ni, sa stavovima i prijedlozima koji su podneseni na Kongresu, a onda pre-zentirao miπljenje o novom statutu i organizaciji Saveza udruæenja knjiæevni-ka. Zapravo, kako se vidi iz Dizdareva obrazloæenja, crnogorsko i bosanskoUdruæenje, u svom odreenju prema novom statutu Saveza, dræala su sesrednjeg puta. Iako su dali nesumnjivu podrπku reorganizaciji Saveza, kojaje pratila ustavno restrukturiranje i decentralizaciju socijalistiËke Jugoslavije,pledirali su za to da Beograd ostane njegovim sjediπtem, te izrazili protivlje-nje konceptu koji je zagovarao Savez udruæenjâ.2266 Svi Ëlanovi bosanskoher-cegovaËkog Udruæenja, koji su na skupπtini 1965. godine uzeli rijeË, odbilisu ∆osiÊev prijedlog i istaknuli kao primarnu, pripadnost nacionalnom, tj. re-publiËkom udruæenju.2277 To je zapravo znaËilo da je kljuËna mea knjiæevno-

2255 AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc. 17, flVII Kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije«,Titograd, 24-26. 9. 1964., 184, 187, 189.2266 Dizdar je na skupπtini kritikovao Savez koji se kao birokratsko tijelo flotuio« i oko ko-jeg su se okupljale uticajne grupe koje su ignorisale rad republiËkih udruæenja, te dotadaπ-nje predstavnike Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine koji su se, participirajuÊi uradu uprave Saveza, pokazali inertnima i indolentnima prema potrebama svoje sredine isvog Udruæenja. ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke sa godiπnje skupπtine Udru-æenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine«, 12. 3. 1965.2277 Knjiæevnik Neo Pareæanin rekao je da ∆osiÊev prijedlog ide za nekim ultrajugosloven-stvom, πto nije politiËki opravdano, te da dobri Jugosloveni u Bosni doprinose bosanskojsredini. Ili pojednostavnjeno, da se jugoslovenskoj zajednici doprinosi izgradnjom primar-ne, republiËke zajednice. Bitno je napomenuti da je Ëlan Udruæenja knjiæevnika Bosne iHercegovine, Stevan BulajiÊ, pri zavrπetku skupπtine koja je odræana 12. 3. 1965, pro-



-kulturnog identiteta bila nacionalna i republiËka, te da joj nije bilo dozvo-ljeno da se gubi u apstraktnim, estetskim, jugoslovenskim bespuÊima.

∆osiÊ je naknadno izrazio miπljenje da je njegov prijedlog na Kongresunaiπao na idejno-politiËki otpor, jer ga je pratio glas zagovaraËa jugosloven-skog integralizma i velikosrpstva. Predloæenu decentralizaciju Saveza perci-pirao je kao konfederalistiËki sistem organizovanja, koji je uniπtavao san ozaæivljavanju integralne jugoslovenske kulture i integralnog jugoslovenskogdruπtvenog prostora, unutar kojeg bi bile izbrisane kulturne i politiËke gra-nice.2288

Iako su tenzije na VII. Kongresu u Titogradu veÊ bile podignute prijedlo-zima o reviziji Statuta i raspravama o tome kako, kada i gdje Êe se donositikonaËna odluka o naËinu reorganizacije Saveza, posebno muËna atmosferanastupila je kod izbora nove uprave Saveza knjiæevnika Jugoslavije. Zapra-vo, u komplikacijama koje su izbile vezano za izbor novog predsjednika sa-veznog knjiæevnog udruæenja, do izraæaja je doπla pozicija Bosne i Hercego-vine u meurepubliËkoj, jugoslovenskoj kulturnoj i politiËkoj konstelaciji, injeno percipiranje od strane kljuËnih kulturnih subjekata: srpske i hrvatskekulturne inteligencije. Naime, godine 1964, slijedeÊi ustanovljeni princip dase predsjednik Saveza svaki put bira iz drugog Udruæenja, red je doπao naBosnu i Hercegovinu koja je za svog kandidata, kako se Ëini, uz inicijativu ipodrπku Udruæenja knjiæevnika Srbije, predloæila Meπu SelimoviÊa. Do po-Ëetka samog Kongresa SelimoviÊ je bio jedini kandidat oko kojega je, kakose tvrdilo, u dugotrajnim pregovorima Saveza i bosanskohercegovaËkogUdruæenja, postignut konsenzus. IstiËuÊi da je doπlo vrijeme da se napustiprevazieni naËin biranja predsjednika Saveza po birokratskom, republiË-kom i geografskom kljuËu, te da treba pobijediti literarni princip, tj. vrijed-nost i veliËina literarnog stvaranja, kao jedini istinski kriterij primjenjiv u iz-

85

komentarisao povlaËenje Huseina TamiπËiÊa sa duænosti potpredsjednika, te Sretena Asa-noviÊa, sa mjesta sekretara Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, kao opstrukcijukoja ishodi iz kampanje koja je poËela na Kongresu u Titogradu. Isto; »ini se da je timeukazivao na uticaj πto ga je, na neke Ëlanove unutar bosanskohercegovaËkog udruæenja,imao dio srpske i hrvatske kulturne inteligencije koja je, prilikom izbora nove uprave Sa-veza na Kongresu, opstruirala ravnopravan tretman Bosne i Hercegovine.2288 AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc. 16, flStenografski zapisnik sa 19. redovne godiπ-nje skupπtine Udruæenja knjiæevnika Srbije«, 21. 2. 1965.; O jugoslovenstvu beogradske kul-turne inteligencije iz vremena socijalistiËke Jugoslavije, obrazovane flu periodu 'unitarnogjugoslovenstva' kralja Aleksandra«, koja je bila flnauËena da tradicionalni srpski identitet po-vezuje sa predstavom o jedinstvenoj jugoslovenskoj naciji«, vidi: Jasna DRAGOVI∆-SOSO,Spasioci nacije, Intelektualna opozicija Srbije i oæivljavanje nacionalizma, Beograd, 2004.,Edicija ReË, 66-69; O izgradnji kulturnog i idejnog koncepta jugoslovenstva unutar kojegaje dominirala srpska tradicionalna kultura pamÊenja, vidjeti: Andrew Baruch WACHTEL uknjizi Stvaranje nacije, razaranje nacije, Sarajevo, BoπnjaËka asocijacija 33, 2010.



86

boru predsjednika saveznog knjiæevnog udruæenja, dio hrvatskih knjiæevni-ka na Kongresu, nezadovoljnih SelimoviÊevom kandidaturom, istom je su-protstavilo flsvog« kandidata, srpskog knjiæevnika Mihajla LaliÊa. Pogorπava-juÊi opÊi dojam SelimoviÊevog i bosanskohercegovaËkog poniæenja na Kon-gresu, Borislav MihajloviÊ Mihiz je svojom izjavom dodatno istakao knjiæev-nu inferiornost bosanskog kandidata, naspram spomenutog srpskog knjiæev-nika: fl(...) veliko je pitanje da li bi Ëovek uopπte pristao na tu kandidaturuda je znao da za protivkandidata ima Miroslava Krleæu ili Mihajla LaliÊa (...)koji je, snagom svog imena, svojom izuzetnom literarnom vrednoπÊu, apso-lutno Ëovek koji ima sve πanse da uËini deplasiranom kandidaturu Meπe Se-limoviÊa.«2299

IzraæavajuÊi svoj protest zbog diskriminacije Bosne i Hercegovine i uskra-Êivanja prava da se za predsjednika Saveza izabere njezin predstavnik, Ëimese dokazivao, kako su tvrdili, njen neravnopravan tretman, bosanski delega-ti na Kongresu su nakon svega saopπtili svoju odluku da Êe se uzdræati odglasanja i povuÊi sve kandidature na mjesta u Upravi Saveza knjiæevnika Ju-goslavije.3300 Najizrazitiju podrπku knjiæevnim predstavnicima Bosne i Hercego-vine na Kongresu, pruæio je Mladen OljaËa, Ëlan srpskog knjiæevnog udruæe-nja, istiËuÊi da je za poπtovanje geografskog principa, jer je to princip jedin-stvene Jugoslavije.3311 Iako je u prvom krugu glasanja LaliÊ odnio prevagu nadSelimoviÊem, nakon bojkota bosanskohercegovaËkih knjiæevnika, srpski knji-æevnik je odluËio povuÊi svoju kandidaturu i napustio je Kongres. Glasanjeje, uz SelimoviÊev pristanak, naposljetku ponovljeno, a za novog predsjedni-ka Saveza knjiæevnika Jugoslavije izabran je bosanski kandidat. No time nijezaboravljen muËni utisak cjelokupne atmosfere koja je pratila izbor.3322

2299 AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc. 17, flVII Kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije«,Titograd, 24-26. 9. 1964., 228.3300 Tom prilikom Ahmet HromadæiÊ je protestvovao: flNas jako Ëudi zaπto je baπ na ovomKongresu, u ovom momentu, kad je doπao red na Bosnu i Hercegovinu, jedan dogovorprekrπen i jedna konvencija izneverena«. Risto TrifkoviÊ je, ispred bosanskih delegata, iz-javio da i oni misle da je flrepubliËki kljuË« prevazien, ali da treba dopustiti da se napra-vi puni krug, tj. da i Bosna i Hercegovina ostvari prava koja su ostvarile druge republike.Isto, 222, 226.3311 Njegova izjava predstavlja svjedoËanstvo otuænog lobiranja u Udruæenju knjiæevnika Sr-bije, da se aminuje predstavnik bosanskog Udruæenja iz redova flmuslimana«, kao kandidatza predsjednika knjiæevnog Saveza: flPonovo sam molio drugove na plenumu od 20. ma-ja: u pitanju je drug iz Bosne i Hercegovine, u pitanju je drug Meπa, u pitanju je odnosprema drugoj republici, u pitanju je odnos i prema ne znam Ëijoj religiji, koja je sada moæ-da napuπtena, itd.« Isto, 234.3322 ∆amil SijariÊ je, potvrujuÊi u ime bosanskih delegata da Êe povuÊi svoju raniju odlukuo apstinenciji, ukoliko se bude ponovno glasalo za SelimoviÊa, izmeu ostalog, rekao: fl(...)celo vreme — ne zamerite mi na ovome — mi smo bili okrenuti ovom grbu Jugoslavije,



Smatram da je Ëinjenica, da je kandidat za novog predsjednika Savezaknjiæevnika Jugoslavije bio predstavnik, kako se smatralo, inferiorne knjiæev-ne provincije i regije,3333 izazvala protivljenje dijela srpske i hrvatske kulturneinteligencije na Kongresu. Mojem miπljenju govori u prilog i izjava Sloboda-na MarkoviÊa, na 19. redovnoj godiπnjoj skupπtini Udruæenja knjiæevnika Sr-bije, odræanoj pet mjeseci nakon titogradskog kongresa:

fl(...) jednog Mihajla LaliÊa zamenjuje Meπa SelimoviÊ, koji nijeizabran jednoglasno; mi Êutimo. On ide u Sovjetski Savez, onide ovde, onde, potpisuje ugovore u ime nas (...)«.3344

Navedeno govori u prilog Ëinjenici da su hrvatski i srpski knjiæevnici, za-govarajuÊi tzv. literarni princip pri izboru Ëelnog Ëovjeka Saveza knjiæevnikaJugoslavije, nastojali zadræati dominaciju unutar Saveza, za koju su smatralida im pripada veÊ samom Ëinjenicom nesumnjive literarne i kulturne supe-riornosti.

Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovineu vrtlogu Hrvatskog proljeÊa

Hrvatsko proljeÊe, nepovratno inicirano Deklaracijom o nazivu i poloæaju hr-vatskog jezika iz 1967. godine, potaknulo je meunacionalne rasprave kojesu destabilizirajuÊe djelovale na Jugoslaviju, ali i na Bosnu i Hercegovinu kaoviπenacionalnu republiku i druπtvo. Tim viπe jer je dio hrvatske proljeÊarskekulturne inteligencije u Zagrebu, u svojim javnim istupima, imao potrebu na-glasiti flËinjenicu« duboke strukturalne destabiliziranosti bosanskohercego-vaËkog druπtva koju je, kako su tvrdili, prikrivala represivna priroda bosan-skohercegovaËke vlasti. Osim toga, implicirano je da Bosna i Hercegovinapostoji kao flmoralna«, a ne povijesna cjelina koja, na mikro planu, treba dapotvrdi opravdanost postojanja Jugoslavije.3355 U tom nasrtaju dijela zagrebaË-ke kulturne inteligencije na bosanskohercegovaËku ravnopravnost, sinhronosu uËestvovali i pojedini zagrebaËki mediji, koji su svojim pisanjem uticali na

87

gde sve ove baklje stoje jedna do druge ravnopravno. Zato kaæem da je bila greπka i bilaje jedna uvreda.« Isto, 249.3333 Ne treba smetnuti s uma da SelimoviÊ u to vrijeme joπ nije napisao knjigu Derviπ i smrt,kojom Êe se zapravo neupitno vinuti u sam vrh jugoslovenske knjiæevnosti. Do pojave teknjige on nije figurirao kao znaËajan knjiæevni autoritet, o Ëemu svjedoËi i tretman koji muje prireen na Kongresu.3344 AJ, Savez knjiæevnika Jugoslavije, fasc. 16, flStenografski zapisnik sa 19. redovne godiπ-nje skupπtine Udruæenja knjiæevnika Srbije«, 21. 2. 1965.3355 O tome vidjeti: Grga GAMULIN flNa rubu ili u jezgri problema (o nacionalnoj ravnoprav-nosti u socijalizmu — u povodu diskusije o muslimanima)«, Kritika, Zagreb, br. 12, 5/6.1970, 398-403; Vladimir BLA©KOVI∆, flOgrada od objede ili poruka javna povodom jednearabeskne kolajne i njene ture i jazije«, Kritika, Zagreb, br. 13, 7/8. 1970., 543-547.



88

flproizvoenje« izvjesnih bosanskohercegovaËkih sluËajeva. Primjer za to je iflsluËaj SarajliÊ« koji je trebao ukazati na dvojbenost ispravne idejne orijenta-cije bosanskohercegovaËkog rukovodstva u jeku izgradnje samoupravnogsocijalizma, ali i u vrijeme kada su se unutar Jugoslavije otvarali flreakcionar-ni« idejni frontovi s kojih se napadalo tu izgradnju.

Uglavnom, pomenuti sluËaj je flkreiran« nakon πto je pjesnik Izet SarajliÊ,na skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, 27. 2. 1970. godi-ne, izabran za predsjednika ove knjiæevne organizacije. Ono πto se moæezakljuËiti o SarajliÊu i njegovom djelovanju 1960-ih i poËetkom 1970-ih, jes-te da je bio flangaæovani« umjetnik, tj. dræavni pjesnik, koji je nakon Drugogsvjetskog rata uËestvovao u idejnoj izgradnji nove kulture pamÊenja. Radioje kao urednik u izdavaËkoj kuÊi Veselin Masleπa, πto mu je, na πta su se æa-lili ostali knjiæevnici unutar Udruæenja, omoguÊivalo velik utjecaj, ako ne imonopol, na politiku izdavaπtva. ©to se tiËe njegovog idejnog djelovanja,osim oduπevljenja za Rusiju kao kolijevku socijalistiËke revolucije, SarajliÊ je,kao πto sam pokazala analizom skupπtinskog zasjedanja iz 1964, zastupao iideju bosanskohercegovaËke knjiæevnosti. S druge strane, poËetkom 1970-ih,na zasjedanjima skupπtine bosanskohercegovaËkog Udruæenja, optuæivali suga za povezanost sa srpskom kulturnom inteligencijom, koja je idejno djelo-vala s pozicija tradicionalnog nacionalizma. Kao urednik izdavaËkog predu-zeÊa Veselin Masleπa, 1972. godine je objavio knjigu Duπana –uroviÊa, Mi-ris Oskoruπa, koja je sadræavala problematiËnu revizionistiËku interpretacijudijela povijesti srpskog naroda.

Nakon πto je SarajliÊ izabran za predsjednika Udruæenja knjiæevnika Bos-ne i Hercegovine, u Vjesniku u srijedu je objavljen Ëlanak u kojem je dat os-vrt na idejno-politiËku kvalifikaciju SarajliÊeve pjesme, A gdje sam — zna se.Kvalifikaciju je dao CK SK Crne Gore, nakon πto je pjesma objavljena u tito-gradskom Ëasopisu Ovdje.3366

3366 Pjesma je πtampana u listu Ovdje, Titograd, br. 9, 2. 1970., 9. Pjesnik je kroz nju ekspli-citno izraæavao ljubav prema SSSR-u, kao i nemoguÊnost mijenjanja svojih stavova i uvjere-nja, shodno zahtjevima revidirane idejno-politiËke paradigme. Redakcija pomenutog Ëaso-pisa je, tokom 1970. godine, bivala optuæivana za πirenje tzv. flneoinformbirovπtine«. Redak-cija, flKako je πtampa informisala o XIV sjednici CK SK Crne Gore (flOvdje« otiπlo tamo — uIB)«, Ovdje, Titograd, br. 10, 3. 1970., 3. Tekst kontroverzne SarajliÊeve pjesme je glasio:

A GDE SAM — ZNA SE

Voleti Rusiju unosno nije.To je barem jasno Ëak i cvrËku.Æelite li smirom doÊi do penzije,Volite radije — Staru GrËku.

Sa GrËkom i svojoj supruzi ste draæi.S Rusijom ona nikada ne zna



Autor Ëlanka u VUS-u osvrnuo se na istupanje predsjednika CK SK CrneGore, Veselina –uranoviÊa, 20. 2. 1970. godine, u kojem je ovaj govorio oantisamoupravnim i neoinformbirovskim shvatanjima πto se plasiraju krozpolitiku ureivanja lista Ovdje. U tom smislu, kao jedna od najveÊih pogre-πaka i idejnih promaπaja redakcije, spomenuto je objavljivanje SarajliÊevepjesme, koju je titogradska Pobjeda ocijenila kao direktnu i nedvosmislenupolitiËku insinuaciju, πto je novinar VUS-a nadogradio interpretacijom premakojoj SarajliÊeva pjesma sadræi neoinformbirovsku tezu flda s 1948. u nas ni-je zapoËeo proces sazrijevanja ideja socijalizma iznad do tada vaæeÊih dog-mi, veÊ da je to bio sukob izmeu onih koji 'vole Amerikance' i onih koji'vole Ruse'«. »lanak je zakljuËen implicitnim pitanjem, kako je nosilac takvihidejnih shvatanja, osam dana nakon πto je uslijedila donesena kvalifikacijanjegove pjesme, mogao biti izabran, demokratskom veÊinom, u Sarajevu, zapredsjednika Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine.3377 Reakcija bosan-skohercegovaËkog rukovodstva na te optuæbe uslijedila je promptno: Saraj-liÊ je smijenjen s mjesta predsjednika Udruæenja. Na vanrednoj skupπtini,odræanoj 27. 3. 1970. godine, za novog predsjednika izabran je knjiæevnik∆amil SijariÊ. Organizacija Saveza komunista u izdavaËkom preduzeÊu Vese-lin Masleπa, gdje je SarajliÊ radio kao urednik, donijela je odluku o pjesniko-vu iskljuËenju iz SK. Predstavnici bosanskohercegovaËke vlasti na pomenu-toj vanrednoj skupπtini, ograivali su se od uËeπÊa u izboru SarajliÊa za pred-

89

da li da vas u zatvoru traæiili na nekom banketu kod zvezda.

Da mogu u ovo veËe decembarskoja bih i sam s Venerom u noÊ da poem,ali da se menjam meni je prekasno,ja sam veÊ jednom, tridesete roen.

Meni je prekasno da od svog æivotapravim æivot tui. A i dosta vas sei bez mene oko Venere mota.Ja ostajem gde sam, a gde sam — zna se.

Sedeo u susedstvu kod Vinka Zovkeili traæio do pesme put πto kraÊi,na uglu Kuznjeckog mosta i Petrovkepola moje duπe uvek Êete naÊi.

I sutra kad me, sva u ranama,stigne moja smrt — u Dubi, u Grenoblu —pola mene leæaÊe na Barama,pola na NovodeviËjem groblju.

3377 ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udruæenja knjiæevnikai Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπtine«; D. VEJI∆, fl'Lju-bavni jadi' Izeta SarajliÊa«, Vjesnik u srijedu, Zagreb, br. 933, 18. 3. 1970., 10.



90

sjednika Udruæenja. »lan Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, druπ-tveno uticajni knjiæevni kritiËar, knjiæevnik i urednik Svjetlosti, Risto Trifko-viÊ, sloæio se s idejnom kvalifikacijom SarajliÊeve pjesme u titogradskom lis-tu. Knjiæevnik Nenad RadanoviÊ ukazao je na pogubnost Ëinjenice da bosan-ski mediji nisu bili ti koji su ukazali na greπku u izboru, veÊ je na to skrenu-ta paænja izvana, zbog Ëega je novinarka Marina TrumiÊ, u sarajevskom lis-tu Svijet, skupπtinu bosanskohercegovaËkog Udruæenja nazvala otuænom ko-medijom. Zapravo je novinarka Svijeta, u svom kratkom Ëlanku, nekolikoputa otvorila pitanje svrhe opstanka fletatistiËke strukture« Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine. Po novinarki TrumiÊ, Udruæenje je okupljalo sla-be i osrednje pisce koji su preko njega plasirali svoja flnemuπta djela« i ost-varivali liËne interese. Novinarka je takoer smatrala da bosanskohercego-vaËka knjiæevna organizacija, kao administrativno-staleπka, nije mogla bitni-je uticati na literarne tokove, tim viπe jer se bavila pitanjima kao πto su pro-blemi dodjele stanova, itd. Zbog svega toga, zakljuËila je, skupπtine Udruæe-nja knjiæevnika Bosne i Hercegovine viπe su liËile na otuænu komediju.3388

Na vanrednoj skupπtini Udruæenja, odræanoj 27. 3. 1970. godine, jedinoje knjiæevnik Anelko VuletiÊ bio protiv SarajliÊeve ostavke, a Ëlanica Udru-æenja, Dara SekuliÊ, stala je u odbranu pjesnika kojeg je okarakterisala kaoangaæovanog dræavnog stvaraoca Ëija kontroverzna pjesma predstavlja lirskizapis, izdvojen iz putopisa koji je nastao tokom njegovog proputovanja krozRusiju.3399 Uprava Udruæenja je naknadno tvrdila da je flsluËaj SarajliÊ« insceni-ran izvana, te da je pjesma, koja je napisana flznatno ranije, u drugaËijoj po-litiËkoj klimi«, tj. u vrijeme kad je sovjetski komunizam smatran uzor-mode-lom jugoslovenskog, posluæila tek kao formalni povod za interferiranje uunutarnje stvari Bosne i Hercegovine, te u pokuπaje njenog destabiliziranja.4400

Efikasnim uklanjanjem SarajliÊa sa Ëela Udruæenja, nisu nestali svi proble-mi ove organizacije. Zapravo, zahuktavanjem Hrvatskog proljeÊa, koje je svojvrhunac dostiglo tokom 1970. i 1971. godine, unutar Udruæenja su izbili su-kobi koji su destabilizirali njegov rad. Zbog ostavki pet Ëlanova Udruæenja,koje su bile posljedicom sukoba, rad njegove Uprave, napadane i od stranemedija i od strane nekih knjiæevnika, bio je dobrano uzdrman. Druπtveno--politiËkoj dramatizaciji spora doprinosila je i medijska zainteresiranost zadeπavanja unutar Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine. Sukobi izme-

3388 Marina TRUMI∆, flOtuæna komedija«, Svijet, Sarajevo, br. 615, 13. 3. 1970., 11.3399 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke vanredne skupπtine Udruæenja knjiæevnikaBosne i Hercegovine«, 27. 3. 1970.4400 ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udruæenja knjiæevnikai Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπtine«.



u bosanskohercegovaËkih knjiæevnika djelomiËno su izazvani nastojanjemmlae generacije da se izbori, ponekad ne birajuÊi sredstva, za vlastitu afir-maciju, tj. za pozicije u redakcijama Ëasopisa i izdavaËkih kuÊa, za vlastituknjiæevnu promociju, ali i druπtveni uticaj i materijalne povlastice. Ipak, te surazmirice, velikim dijelom, imale dimenziju idejnog spora, voenog s razliËi-tih nacionalno-kulturnih pozicija, i pojaËavanog ehom koji je u Bosni i Her-cegovini proizvodio MASPOK, koji je u datom druπtveno-politiËkom kontek-stu, i od strane bosanskohercegovaËke vlasti, smatran temeljnom prijetnjomstabilnosti Bosne i Hercegovine.

Dakle, glavni sukob unutar Udruæenja, 1970. godine, vodio se izmeubosanskohercegovaËkog pjesnika Maka Dizdara, Ëlana uprave Udruæenja iviπegodiπnjeg urednika Ëasopisa Æivot, s jedne strane, te mladog pjesnika, uto vrijeme sekretara Udruæenja, Rajka Petrova Noge, s druge. Dizdar je op-tuæio Nogu da je dio neformalne grupe koja promovira samu sebe kao knji-æevnu elitu, negirajuÊi knjiæevne i knjiæevnokritiËarske uratke starije genera-cije. Osim toga, tvrdio je da su Ëlanovi pomenute grupe, dezinformacijamakoje su πirili o sarajevskoj kulturnoj sredini, u susjednim republiËkim i kul-turnim sredinama, posebice SR Srbiji i SR Crnoj Gori, naruπavali meurepu-bliËke i meunacionalne odnose.4411 Kao rezultat navedenog, srpski pjesnikcrnogorskog porijekla, Ranko JovoviÊ, napadao je Dizdara i Nikolu MartiÊa,Ëlanove bosanskohercegovaËkog Udruæenja, prilikom pjesniËkih susreta uNikπiÊu, Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu. U pomenutim prilikama Dizda-ra je nazivao hrvatskim, a MartiÊa katoliËkim pjesnikom iz Bosne. Mak Diz-dar je optuæivao Nogu i za rastroπno i neopravdano troπenje sredstavaUdruæenja, za pribavljanje nedozvoljene finansijske koristi za sebe, te za sa-movoljno revidiranje liste za dodjelu stanova. Na stambenoj listi Udruæenja,navodno su bili potisnuti stariji Ëlanovi, Nedæad IbriπimoviÊ i Nikola MartiÊ,u korist Noge, Novice PetkoviÊa i Radovana KaradæiÊa. Dizdar i knjiæevnikAnelko VuletiÊ tvrdili su da je nove Ëlanove Udruæenja knjiæevnika Bosne iHercegovine izglasavala neformalna grupa, mimo izbornih pravila, zbog Ëe-ga su bosanskohercegovaËki knjiæevnici, koji nisu primljeni u ËlanstvoUdruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, odlazili u Zagreb.4422 Dizdar je

91

4411 U flDodatku uz ostavku« Maka Dizdara, na mjesto u upravi Udruæenja knjiæevnika Bos-ne i Hercegovine, od 15. 1. 1971., stoji: flU svojim misijama po SR Srbiji i SR Crnoj Gori po-jedinci iz neformalne grupe ne propuπtaju priliku da dezinformiπu tamoπnje knjiæevnike idruge kulturne radnike o situaciji u Bosni i Hercegovini. Tendenciozno se lansiraju neisti-ne da se u sarajevskim Ëasopisima ne πtampaju pisci iz tih republika (...) Nasuprot tome,imali smo sluËaj zapostavljanja nekih bosanskih pisaca, te je na primjer Hamza Humo, pri-mljen u akademiju pred samu svoju smrt, mada je njegov znaËajni opus bio veÊ odavnozavrπen.« Zahvaljujem prof. dr. Husniji KamberoviÊu koji mi je ustupio navedeni doku-ment.



92

napominjao da na sastanke uprave Udruæenja nisu pozivani Vladimir Pavlo-viÊ4433 i Ahmet HromadæiÊ, koji je trebao koordinirati rad Uprave bosansko-hercegovaËkog Udruæenja s radom Koordinacionog odbora Saveza knjiæev-nika, te da je u bescijenje prodata biblioteka Udruæenja koja je sadræavalasve primjerke dviju panorama savremene knjiæevnosti, odnosno poezije iproze Bosne i Hercegovine.

Po Dizdaru, zbog pritiska koji je vrπen na urednike u sarajevskim izda-vaËkim kuÊama i Ëasopisima, πirenjem dezinformacija o loπem stanju u nji-ma, te zbog Ëinjenice da Uprava Udruæenja nije uËinila niπta da sprijeËi tepritiske i πirenje neistina, pjesnik, knjiæevni kritiËar i glavni urednik Izraza,Husein TahmiπËiÊ, istupio je iz Ëlanstva Udruæenja. Dizdareve optuæbe i ne-zadovoljstva, vrhunac kojih je bila tvrdnja da se protiv njega, od strane po-menute neformalne grupe vodi kampanja,4444 kulminirale su 15. 1. 1971. go-dine njegovom ostavkom na mjesto Ëlana uprave Udruæenja knjiæevnika Bos-ne i Hercegovine. U isto vrijeme, ostavke su podnijeli i knjiæevnici AnelkoVuletiÊ i Vladimir PavloviÊ.

S druge strane ovoga spora, Rajko Petrov Nogo optuæivao je Dizdara zauredniËki monopol nad Æivotom, tvrdeÊi da postoji kadrovski monopolodreenog broja ljudi u sarajevskoj kulturnoj sredini, zbog Ëega bosansko-hercegovaËki kulturni Ëasopisi postaju privatne radionice u kojima se stvara-ju mali provincijalni geniji. Mladi knjiæevni kritiËar, Novica PetkoviÊ, za ko-

4422 Dizdar je u tekstu svoje ostavke tvrdio da su, zbog nepovoljnih stvaralaËkih prilika i lo-πe atmosfere meu kulturnim radnicima, te zbog neprimanja u Ëlanstvo Udruæenja, iz Sa-rajeva u Zagreb otiπli: Tomislav Ladan, Nusret IdrizoviÊ, Rasim FilipoviÊ, Ibrahim Kajan,Stanko BaπiÊ i Dæemaludin AliÊ. Zahvaljujem prof. dr. Husniji KamberoviÊu koji mi je us-tupio tekst ostavke Maka Dizdara na mjesto Ëlana Uprave Udruæenja knjiæevnika Bosne iHercegovine; O flsluËaju« Nusreta IdrizoviÊa, njegovom odlasku iz Udruæenja knjiæevnikaBosne i Hercegovine, i uopÊe o odlasku iz Sarajeva u Zagreb, bilo je govora na XVI. re-dovnoj skupπtini Udruæenja knjiæevnika NR Bosne i Hercegovine. Tada se spominjao i su-kob koji je izbio izmeu Ëlanova Udruæenja — Izeta SarajliÊa, Esada VeliÊa i Nusreta Idri-zoviÊa, ali se suπtinski razlozi spora nisu spominjali. ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografskebiljeπke sa XIV redovne godiπnje Skupπtine Udruæenja knjiæevnika NR BiH«, 2. 3. 1963.; Ho-Êu reÊi da je i Dizdar, da bi podupro svoju stranu priËe, nekim Ëinjenicama uËitavao flna-tegnuto« znaËenje.4433 Uprava je, da bi se opravdala, tvrdila da je PavloviÊ ujedno bio i Ëlan Druπtva knjiæev-nika Hrvatske, te da je æivio u okolini MetkoviÊa, zbog Ëega je njegovo prisustvo sjedni-cama bilo oteæano. ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udru-æenja knjiæevnika i Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπti-ne«.4444 PoËetkom 1971. godine Dizdar je, u beogradskom NINU, tvrdio da je pozadina navede-nog Noginog djelovanja bila nezajaæljiva borba za vlastite pozicije u izdavaËkim kuÊama,konkretno Svjetlosti, i knjiæevnim Ëasopisima, tj. Æivotu. Usp. Mak DIZDAR, fl»injenice sutvrdoglave«, NIN, Beograd, br. 1050, 21. 2. 1971.



ga se tvrdilo da je voa nefomalne grupe koju je pominjao Dizdar, smatraoje da bosanskohercegovaËki knjiæevnici nemaju svoje pravo glasilo oko ko-jeg bi se okupljali pisci s estetskim afinitetima, veÊ da su knjiæevni Ëasopisiu Bosni i Hercegovini flslepi putnici na knjiæevnim raskrπÊima, uljuljkani ra-nijim priznanjima«. Nogo je urednike sarajevskih kulturnih Ëasopisa i izda-vaËkih kuÊa opisivao kao flnabeene palanaËke polubogove«, okruæene flar-mijom poltrona« i flpoluinteligentnim kritiËarima«.4455

U Ëlanku koji govori o destabiliziranoj kulturnoj atmosferi Sarajeva i su-kobu meu njegovim knjiæevnicima, objavljenom u beogradskom NINU, po-menuto je i pismo petorice mladih pjesnika — Marka VeπoviÊa, Todora Du-tine, Tomislava ObradoviÊa, Drage JovanoviÊa i Reπada HadroviÊa — upu-Êeno Meπi SelimoviÊu i objavljeno u Licima, sarajevskom Ëasopisu mladih zadruπtvena pitanja, kulturu i umjetnost. Povod tom pismu navodno je bila Se-limoviÊeva izjava da odlazi iz Sarajeva zato πto mladi pisci vrπe strahovit pri-tisak na izdavaËku kuÊu Svjetlost, u kojoj je SelimoviÊ radio kao urednik, tenastupaju kao ærtve bosanskohercegovaËkog druπtva i izdavaËke djelatnosti,prisiljavajuÊi izdavaËke kuÊe na πtampanje knjiga.4466

Bitno je napomenuti da je Rajko Petrov Nogo, kao ratno siroËe, tj. ærtvafldomaÊeg« faπizma, uzvraÊajuÊi na optuæbe za πirenje meunacionalnog ne-povjerenja, podsjeÊao Maka Dizdara da je u ratnom periodu, u kojem je No-go izgubio roditelje, on neometano kulturno djelovao.4477 Navedenim je uka-zivao na dvojbenost Dizdarevog antifaπizma i njegove idejne orijentacije zavrijeme Drugog svjetskog rata.

U flInformaciji« koju je za potrebe redovne skupπtine Udruæenja saËinilanjegova uprava, u izuzetno napetom druπtveno-politiËkom kontekstu i situa-ciji unutar Udruæenja, nakon iznenadne smrti Maka Dizdara, 14. 7. 1971, ko-ja je, kako se Ëini, stvorila osjeÊaj krivice kod Ëlanova Uprave, naglaπeno jeda flnije bilo namjere da se i u najmanjoj mjeri nanese πteta pjesniËkom i ljud-skom ugledu Maka Dizdara«, te da je Dizdar shvaÊao Nogine istupe isuviπeliËno, nakon Ëega je i poËeo flpamfletistiËki obraËun« u novinama koji je fliπaodo direktnih politiËkih insinuacija«.4488

93

4455 M. K. TRUMI∆, flGnevni knjiæevnici«, NIN, Beograd, br. 1046, 24. 1. 1971., 13; M. SAVI∆,flSarajevske bure«, NIN, Beograd, br. 1048, 7. 2. 1971., 46-47.4466 M. SAVI∆, flSarajevske bure«, 46-47.4477 Rajko PETROV NOGO, flVratimo se Æivotu«, NIN, Beograd, br. 1051, 28. 2. 1971.; R. PE-TROV NOGO, flUmjesto odgovora Maku Dizdaru«, Osloboenje, Sarajevo, 30. 1. 1971.4488 ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udruæenja knjiæevnikai Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπtine«; Iznenadno pre-minulom uredniku Æivota, Maku Dizdaru, bio je posveÊen cijeli broj tog Ëasopisa iz jula1972. U to vrijeme, na Ëelu Æivota, kao glavni urednik, bio je Alija IsakoviÊ. Æivot, Saraje-vo, br. 7, 7. 1972.



94

Pored spora koji je, unutar Udruæenja, izbio izmeu Dizdara i Noge, a ko-ji je od strane Uprave definiran kao flspor oko Ëasopisne situacije«, buknuoje i sukob floko nacionalno-kulturnih odnosafl izmeu Anelka VuletiÊa i La-zara AmidæiÊa.

VuletiÊ je svoju ostavku na mjesto potpredsjednika Udruæenja knjiæevni-ka Bosne i Hercegovine, podnio zbog izjave Lazara AmidæiÊa, kako se u pr-vi mah navodilo, Ëlana RK SSRN Bosne i Hercegovine.4499 Naime, AmidæiÊ je,na Plenumu Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, od 8. 1. 1971. go-dine, hrvatskim piscima u Bosni i Hercegovini predbacio πto nisu odgovori-li na osvrt Grge Gamulina u Kritici, u kojem je ovaj ustvrdio da u bosansko-hercegovaËkim knjiæevnim Ëasopisima nema hrvatskih pisaca.5500

Anelko VuletiÊ je tvrdio da je, nakon objavljivanja Gamulinova Ëlanka,u Udruæenje primljeno joπ 20 Ëlanova, meu kojima nije bio ni jedan Hrvat,te da je izazvao napade prijedlogom da se u Udruæenje primi Ilija KoziÊ ko-ji je, navodno, petnaest godina Ëekao na prijem u Ëlanstvo.5511 Iznio je stav dabi predloæeni kandidat, i Ëlanstvom i rijeËima, demantovao napis Grge Ga-mulina. Uprava bosanskohercegovaËkog knjiæevnog udruæenja je, na dvasastanka, apelirajuÊi na potrebu oËuvanja utiska prema ostatku Jugoslavije daBosna i Hercegovina nije disfunkcionalno druπtvo, potreseno meunacional-nim sukobima, nastojala privoliti Dizdara i VuletiÊa da opozovu ostavke.Zbog toga je Radivoje PapiÊ, ispred Aktiva SK Udruæenja, na sjednici od 28.1. 1971. godine, naglasio: flOvdje je prisutan i trenutak Bosne i Hercegovine.Nekome ne zvuËi dobro kad se kaæe: Bosna i Hercegovina je dræava. I, evonas pisaca. Mi moramo da sluæimo tome. Uglovi su, moæda, razliËiti. To ni-su razlozi da ne naemo zajedniËki jezik.«5522

4499 U intervjuu, koji je predsjednik RK SSRN BiH, Todo KurtoviÊ, dao za Vjesnik u srijedu,demantirano je da je AmidæiÊ bio flfunkcioner« RK SSRN Bosne i Hercegovine. Usp. AbidBUDIMLI∆, flDijelovi ne smetaju jedinstvu (Intervju s Todom KurtoviÊem o aktualnim dru-πtvenim dogaajima u Bosni i Hercegovini)«, VUS, Zagreb, br. 984, 10. 3. 1971., 16-20.5500 Grgo GAMULIN, flNa rubu ili u jezgri problema (o nacionalnoj ravnopravnosti u socija-lizmu — u povodu diskusije o Muslimanima)«, Kritika, Zagreb, br. 12, 5/6. 1970., 399.5511 VuletiÊ je tvrdio da je njegov prijedlog, da se KoziÊ primi u Ëlanstvo Udruæenja, NovicaPetkoviÊ popratio uvredama. flSaopπtenje Uprave povodom ostavki izvjesnih Ëlanova Udru-æenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine«; Zahvaljujem prof. dr. Husniji KamberoviÊu koji mije ustupio navedeni dokument; Na skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine,19. 3. 1974. godine, Ilija Ladin KoziÊ je bio primljen, skupa sa joπ dvadeset knjiæevnika, uUdruæenje. Tom prilikom je, napominjuÊi kako liËno nema niπta s manipulacijom njegovaimena po πtampi, demantirao VuletiÊeve tvrdnje. Postoji moguÊnost, ili da je taj KoziÊev po-tez bio motiviran oportunizmom, ili da je VuletiÊ pretjerivao. ABiH, UKBiH, kut. 22, flSteno-grafske biljeπke izborne godiπnje skupπtine Udruæenja knjiæevnika BiH«, 19. 3. 1974.5522 ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udruæenja knjiæevnikai Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπtine«.



Osim Dizdara, VuletiÊa i PavloviÊa, ostavke na Ëlanstvo u Upravi, u istovrijeme, ali iz razliËitih motiva, podnijeli su i knjiæevnici Vitomir LukiÊ i Sta-nislav BaπiÊ.

LukiÊeva ostavka uslijedila je nakon sjednice Predsjedniπtva RepubliËkekonferencije SSRN Bosne i Hercegovine i CK SK BiH, na kojoj su usvojenesmjernice o jeziku, a protest pisca motiviran je Ëinjenicom da Udruæenje knji-æevnika Bosne i Hercegovine nije bilo konsultovano, niti pozvano da uËe-stvuje u raspravama o jeziku. LukiÊ je, navodno, zahtijevao da uprava Udru-æenja reaguje na Ëinjenicu da su knjiæevnici bili iskljuËeni iz razgovora o je-ziku, ali se dio Ëlanstva suprotstavio toj inicijativi, iz razloga da se ne bi pra-vile smetnje druπtveno-politiËkom rukovodstvu republike.5533 Za bosanskoher-cegovaËko rukovodstvo je, u tako nemirnim vremenima, prioritet bilo osta-viti dojam druπtvene stabilnosti Bosne i Hercegovine, smirivati potencijalnaæariπta nestabilnosti, sprijeËiti otvaranja πiroke diskusije predstavnika kultur-ne inteligencije, koja je lako mogla izmaÊi kontroli.

Ostavka Stanislava BaπiÊa, s druge strane, prema interpretaciji UpraveUdruæenja, motivirana je posve drugaËijim razlozima. BaπiÊ je, navodno, zbogpodrπke koju je pruæio pismu grupe mladih pisaca u Licima,5544 proskribovan

95

5533 Isto.5544 flU odbranu prava na kritiku Povodom ‘polemiËkog’ sukoba sarajevskih knjiæevnika Ma-ka Dizdara i Rajka Noge«, Lica, Sarajevo, br. 1/2 (37/38), 3/4. 1971., 108-109; Pismo je bi-lo datirano na 2. 3. 1971., a potpisali su ga: Abdulah Sidran, Stevan TontiÊ, Stanislav Ba-πiÊ, Marko VeπoviÊ, Josip Osti, Tomislav ObradoviÊ i Radovan V. KaradæiÊ. U pismu je mla-da generacija knjiæevnika iz Bosne i Hercegovine, kojoj je pripadao i Nogo, ustala u od-branu svog prava na izricanje javnog miπljenja. Ukazali su na flprincipijelnost, nedvosmi-slenost i istinitost« kritike πto ju je Nogo bio uputio redakciji Ëasopisa Æivot, jer je, po nje-govom miπljenju, ustupala prostor flpolupismenim tekstovima petorazrednih knjiæevnih po-lemika«. Dizdar je, po potpisnicima pisma, taj manjak kriterija, predstavljao kao otvorenostËasopisa, a mlaa generacija pisaca, u pismu, definirala kao otvorenost za diletantizam izatvorenost za literaturu. U pismu je osuen i naËin na koji je urednik Æivota, Dizdar, vo-dio polemiku sa Nogom, nastojeÊi — ne opovrÊi kritiku — veÊ diskvalificirati kritiËara. »akje i Dizdareva ostavka na mjesto Ëlana uprave Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovi-ne bila protumaËena kao ucjena, ne bi li tadaπnja uprava podnijela ostavku i ne bi li se lo-πe postojeÊe stanje konzerviralo. U pismu se tvrdilo da je flopÊi utisak sarajevske kulturnejavnosti« bio da je rad Udruæenja, na Ëelu sa Nogom kao sekretarom, intenziviran, te da sekonaËno priπlo otvaranju pitanja druπtvenog statusa pisca i rjeπavanju problema koji su tajstatus Ëinili problematiËnim. Na kraju pisma, potpisani su ustvrdili da nisu æeljeli tim jav-nim istupom braniti Nogu, veÊ princip, kao ni osuivati Dizdara, veÊ njegov naËin voe-nja polemike koja je ionako zaπla u sferu liËnog. Na str. 108, istog broja Lica, donesena jei flBiljeπka redakcije« u kojoj se ista ograivala od stavova iznesenih u pismu, konstatujuÊida je i u njemu bila prisutna dimenzija liËnog. U ljeto 1971., Nogo je preko Lica uputio pis-mo glavnom uredniku Osloboenja, podsjeÊajuÊi ga da svojevremeno nije htio objaviti pis-mo sedmorice mladih pisaca, s opaskom da su poznati, ne po knjiæevnom radu, veÊ popolemiËkim obraËunima. NavodeÊi podatke o knjiæevnim nagradama, koje su osvojili dvo-jica potpisnika pisma, Stevan TontiÊ i Marko VeπoviÊ, Nogo je pitao za razloge zanemari-



96

kao izdajica od dijela hrvatskih pisaca u Udruæenju, zbog Ëega je trpio razli-Ëite neugodnosti. Jedna od njih bila je i to da je, bez pristanka, potpisan napismo sedmorice hrvatskih knjiæevnika iz Bosne i Hercegovine, datirano28/29. 1. 1971. godine.5555 Autor flInformacije o nekim problemima iz radaUdruæenja knjiæevnika i Upravnog odbora«, rezimirajuÊi okolnosti BaπiÊeveostavke, glavnu oπtricu kritike uperio je na hrvatski proljeÊarski nacionalizamu Bosni i Hercegovini, detektirajuÊi ga kao kljuËni destabilizacijski faktor, πtodjeluje na razbijanje zajedniπtva naroda te republike: flOËigledno je iz Baπi-Êevog teksta da postoji nekolicina 'emisara' tuih nastojanja, da se na nacio-nalistiËkoj osnovi zatruju odnosi u Udruæenju, da bi doπlo do podvajanja, πtoodgovara veÊ ispoljenim teænjama da se na tlu Bosne i Hercegovine stvara-ju ogranci organizacija koje nose nacionalna obiljeæja, a πto nije u interesunarodima Bosne i Hercegovine. Razdvajanje kulturnih i drugih organizacijau Bosni i Hercegovini po nacionalnoj pripadnosti vodilo bi samo ka jednomcilju: razbijanju dræavnosti naπe Republike.«5566

vanja navedenih podataka u kulturnim rubrikama Osloboenja. R. PETROV NOGO, flUm-jereno pismo glavnom uredniku 'Osloboenja'«, Lica, Sarajevo, br. 5/6 (41/42), 5/6. 1971.,133.5555 Pismo je 28. 1. 1971. godine objavljeno u Vjesniku, Borbi i Politici, a dan poslije, na po-ticaj knjiæevnika Mladena OljaËe, i u Osloboenju, koje ga prvo nije htjelo objaviti, uslijedbojazni od nacionalno-politiËkih odjeka koje bi moglo izazvati. U pismu, sedmorica hrvat-skih pisaca iz Bosne i Hercegovine su konstatovali da se hrvatskoj kulturi i hrvatskim kul-turnim radnicima u pomenutoj republici nanosi nepravda kroz neadekvatnu kadrovskuzastupljenost, kroz diskriminaciju zapadne varijante srpskohrvatskog jezika, kroz zanema-rivanje hrvatske kulture i neadekvatan rad na njenom afirmiranju u okviru promocije kul-turnog nasljea u Bosni i Hercegovini. ZakljuËili su da izmeu bosanskohercegovaËke po-litike i kulture postoji barijera koja onemoguÊuje otvorenu razmjenu miπljenja flsa deklari-ranih pozicija legalne nacionalno-kulturne pripadnosti«, πto bi znaËilo da kao Hrvati nisumogli otvoreno govoriti o problemima hrvatske nacionalne kulture te, kljuËno, da su pri-padnici srpske nacionalnosti u Bosni i Hercegovini, igrali ulogu arogantnih policijskih du-πebriænika, tj. da su se, kao eksponenti i s pozicija srpske nacionalne i kulturne suverenos-ti, obraËunavali s hrvatskom nacionalnom i kulturnom suverenoπÊu u ovoj republici. Olja-Ëa je smatrao da je pismo flsroËeno pregrijano, pristrasno i neodmjereno«, ali i da pokreÊeozbiljna pitanja bosanskohercegovaËkog knjiæevnog, politiËkog i kulturnog æivota. flKadaÊemo odgovoriti Grgi Gamulinu?« (u potpisu: Stanislav BaπiÊ, Veselko Koroman, VitomirLukiÊ, Mirko MarijanoviÊ, Nikola MartiÊ, Mile Peπorda, Vladimir PavloviÊ), Osloboenje,Sarajevo, br. 8139, 29. 1. 1971., 7; flPovodom 'pisma sedmorice'«, Isto; flPismo Mladena Olja-Ëe«, Isto.5566 ABiH, UKBiH, kut. 22, flInformacija o nekim problemima iz rada Udruæenja knjiæevnikai Upravnog odbora u periodu od 27. 2. 1970. godine do saziva skupπtine«; Ovdje se aludi-ra na pokuπaj osnivanja ogranaka Matice hrvatske, zbog Ëega je u Mostaru, u ljeto 1970.organizovano suenje Ivanu AliloviÊu, profesoru hrvatskosrpskog jezika iz Gruda. O pro-pagandi u pojedinim hrvatskim medijima, koja je pratila ovaj sluËaj, vidi: Igor ZIDI∆, flSlu-Ëaj AliloviÊ«, Kolo, Zagreb, br. 12, 12. 1970., 1587-1590; Drago TOVI∆ i Branko KOVA»E-VI∆, flProces AliloviÊ«, Vjesnik u srijedu (VUS), Zagreb, br. 953, 5. 8. 1970., 22-24.



U flInformaciji«, u kojoj su sumirane posljedice unutarnjih sukoba u Udru-æenju, uprava je tvrdila da su ostavke posluæile kao povod za medijsku kam-panju, kojoj je cilj bio podrivanje politike bratstva i jedinstva kao temelja bo-sanskohercegovaËkog zajedniπtva, smatrajuÊi da je taj atak na Udruæenje, ukojemu su neki bosanskohercegovaËki pisci, i ne htijuÊi, uzeli uËeπÊa,predstavljao zapravo napad na Republiku samu:

fl(...) nesumnjivo je da je poslije te tri ostavke (Dizdara, Vuleti-Êa i PavloviÊa, op. a.) u πtampi, ne samo sarajevskoj, Ëak viπesa strane, poËeo da se javlja pritisak na flkrnju upravu« da dig-ne ruke od svog posla i od Udruæenja. Nema sumnje da su ne-kim krugovima ostavke Maka Dizdara i Anelka VuletiÊa, usuπtini principijelne naravi, kakva je i ostavka Vladimira Pavlo-viÊa, posluæile za neke poteze koje pomenuti drugovi nisu æe-ljeli i nisu mogli da æele. A stvaranje rascjepa u Udruæenju i di-jeljenje Ëlanstva na pripadnike pojedinih nacionalnosti, poseb-no kad je rijeË o takvoj sredini kakvu predstavlja Udruæenje, vo-dilo bi ka razbijanju osnova jedne politike koju smo svi u Bos-ni i Hercegovini prihvatili. Smatramo da se Ëlanovi naπegUdruæenja nikada meusobno nisu prebrojavali, a i posljednjiizbori nove uprave to pokazuju. Pravljenje afere od ostavki uupravi mogli smo ocijeniti jedino kao unoπenje smutnje meunaπe narode, a to je ono na πta smo svi veoma osjetljivi.«5577

Izuzetno napetu situaciju dodatno je zakompliciralo nastojanje Uprave dapod ingerenciju Udruæenja vrati Ëasopis Æivot, oko kojeg je zapravo i poËeospor izmeu Noge i Dizdara. Izrevoltirani moguÊnoπÊu da je spor dijelom uz-rokovao Dizdarevu smrt, zbog namjere da ga se smijeni s pozicije urednikalista, pojedini knjiæevnici su se obruπili na Upravu i njeno nastojanje da sena Ëelo Æivota postavi, kako se tvrdilo, fldeprofesionalizovana uprava«.5588

Iako bi se, iz interpretacije sukoba koju je iznijela Uprava, moglo zaklju-Ëiti da je ona djelovala u izvjesnom idejnom i akcionom suglasju s politiËkimvrhom, u flInformaciji« se zamjeralo bosanskohercegovaËkom druπtveno-po-litiËkom rukovodstvu πto nije reagovalo na ostavke i propagandu koja ih jepratila. Ta Ëinjenica zapravo usloænjava moguÊnost nekog pojednostavnje-nog zakljuËka o deπavanjima unutar Udruæenja 1970/1971. Ostaje utisak da

97

5577 Isto.5588 »asopis je, u oktobru 1952. godine, pokrenuo RepubliËki savjet za kulturu Bosne i Her-cegovine. U oktobru 1961. Udruæenje je postalo izdavaË lista, a od maja 1963. godine iz-davanje Æivota preuzelo je izdavaËko preduzeÊe Svjetlost, uz finansijsku podrπku Fonda zaizdavaËku djelatnost SR BiH.



98

je autor flInformacije« svjesno koristio poæeljni i legitimni idejni diskurs u osu-di, primarno, hrvatskog nacionalizma, te zaπtiti integriteta Bosne i Hercego-vine, te da je, u izvjesnoj mjeri, konstruisao teoriju zavjere ne bi li time umi-rio tenzije i abolirao tadaπnju Upravu Udruæenja od odgovornosti za sukobei njihove uzroke.

Opisani sukobi potvrdili su da, unatoË æelji bosanskohercegovaËkog ru-kovodstva, nije bilo jedinstvenog bosanskohercegovaËkog stava meu kul-turnom inteligencijom unutar Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, teda se ista, pod pritiskom jugoslovenskog druπtveno-politiËkog konteksta,unutar kojeg je relegitimizacija nacionalnog potakla artikuliranje nacionalno--kulturnih narativa i meunacionalne sporove, idejno raslojavala po eksklu-zivnim nacionalno-kulturnim meama.

Udruæenje knjiæevnika Bosne i Hercegovine nakon 21. sjednicePredsjedniπtva SKJ i gaπenja Hrvatskog proljeÊa

Na skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, odræanoj 28. 2.1972. godine, koja je uslijedila nakon 21. sjednice Predsjedniπtva SKJ i gaπe-nja Hrvatskog proljeÊa, te nakon intenzivnih unutarnjih sukoba koji su po-tresali Udruæenje, uËinjen je pokuπaj da se stanje u njemu konsoliduje i sta-bilizira. U to ime, u pomoÊ je flpriskoËio« Ëlan Uprave Saveza knjiæevnika iUdruæenja knjiæevnika Srbije, Mladen OljaËa. Na pomenutoj skupπtini OljaËaje uloæio mnogo truda da energiju i fokus Ëlanova Udruæenja, umjesto naprotekle sukobe, usmjeri na organizovanje BosanskohercegovaËkog saborakulture,5599 na proslavu 25-godiπnjice postojanja Udruæenja knjiæevnika Bosnei Hercegovine, te na pripreme za kongres Saveza knjiæevnika Jugoslavije, ko-ji je trebao biti odræan u Sarajevu, oko Ëega je te godine ispoljavan naroËitentuzijazam, ali je na kraju otkazan. Poticajnu atmosferu, koju je OljaËa nas-tojao stvoriti na skupπtini, poremetili su istupi Ëetvorice knjiæevnika.

Najprije je Vlado NastiÊ, zapoËinjuÊi uobiËajenu raspravu oko dominaci-je i monopola na izdavaπtvo uvijek istih pojedinaca, optuæio urednika Svjet-losti i knjiæevnog kritiËara, Ristu TrifkoviÊa, kao i Rajka Petrova Nogu, dota-daπnjeg sekretara Udruæenja, za diskriminaciju hrvatskih pisaca i njihovogknjiæevnog uratka.6600

Na NastiÊev istup nadovezao se, u kritici mnogo eksplicitniji, Ivan Kor-diÊ, koji je optuæio dotadaπnju Upravu i sekretara Nogu za iskljuËiv mono-

5599 Koji je odræan tek 1974. godine. O tome vidi: BosanskohercegovaËki sabor kulture, Sa-rajevo, 12 i 13 XII 1974, Sarajevo, NIP flZADRUGAR«, 1975.6600 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke sa redovne godiπnje skupπtine Udruæenjaknjiæevnika Bosne i Hercegovine«, 28. 2. 1972.



pol nad programom i akcijama Udruæenja, ustvrdivπi da je potpis na flgene-racijskom pismu« predstavljao kljuËni kriterij za promicanje odreenih Ëlano-va unutar Udruæenja. Po njemu, rad Uprave, iz koje je istupilo pet Ëlanova,nije bio legalan. KordiÊ je kritikovao rad Aktiva SK Udruæenja, koji je prisvo-jio pravo da autoritativno politiËki presuuje u flsluËajevima koji su jasni i po-litiËki πtetni«. Smatrao je da je bilo antisocijalistiËki i antisamoupravno optu-æivati Vitomira LukiÊa koji je pisao flznanstveno i argumentovano« o proble-mima jezika, kada su mnogo kontroverznije tekstove o tome pisali Alija Isa-koviÊ, »edo KisiÊ, Jovan VukoviÊ, Muhamed FilipoviÊ i Mak Dizdar. Dakle,KordiÊ je sugerirao da su hrvatski intelektualci u Bosni i Hercegovini bili dis-kriminirani, te da Aktiv SK, koji im je priπivao etikete nacionalista, nije bioobjektivan medijator u sporu unutar Udruæenja, nego je takoer bio izmani-puliran od strane sekretara Noge.6611

KordiÊ je ukazivao i na Nogine kontroverzne idejne stavove, objavljeneu beogradskom Studentu 18. 5. 1971. godine.6622 Naime, u intervjuu ovombeogradskom Ëasopisu, Nogo je zvaniËno osuene stavove o jeziku knjiæev-nika Vojislava Lubarde nazvao flargumentovanom jeziËkom analizom«, kojomje odgovoreno na neprihvatljive teze o jeziku Maka Dizdara i Veselka Koro-mana, koje su, prema Noginoj tvrdnji, bile i jednostrane i netaËne, te dijame-tralno suprotne zvaniËnoj jeziËnoj politici u Bosni i Hercegovini.6633 Pa ipak je,

99

6611 KordiÊ je na skupπtini na iduÊi naËin opisivao flkreiranje« Noginog knjiæevnog imena: flNetreba (...) objaπnjavati kakvim je sve specijalnim i tananim nitima tkano i stvarano pa i in-stitucionalizirano neko znaËajno pjesniËko ime, kako su podizane fame i praπine oko na-grada i nagradica, kako su enormno rasli estetiËki ugledi ona u poeziji.« Posljednje je bi-lo aluzija na Noginu izjavu: flKo kako, ja onom, pa kome cikne.« Isto.6622 Nogo je, u intervjuu koji je dao za Student, govorio o Bosni i Hercegovini kao flduhov-no nezreloj knjiæevnoj sredini«, u kojoj je bilo flpogibeljno biti polemiËan«. U tom kontek-stu pominjao je i Novicu PetkoviÊa koji je, kako je Nogo tvrdio, fluÊutkan« jer je pokuπaopisati knjiæevne polemike. O svom sukobu s Dizdarom oko ureivanja Æivota ustvrdio je:flSluËaj sa Makom Dizdarom i sa Æivotom, to je ovdje jedna æalosna i dugogodiπnja farsakulturno-knjiæevnog domena. (...) upuÊivane su oπtre primedbe, Ëak i politiËke osude, narad redakcije koju vodi Mak Dizdar. Knjiæevnici Sarajeva su se bunili na krajnje nesolidnovoene Ëasopise. Mi smo imali razloga da se stidimo zbog izgleda naπeg jedinog Ëasopisakoji je posveÊen svim oblicima knjiæevnog stvaranja.« R. PETROV NOGO, flBiti polemiËanje pogibeljno«, Student, Beograd, br. 16/17, 18. 5. 1971., 6.6633 Misli se na Poslanicu koju je Vojislav Lubarda uputio Maku Dizdaru, Nikoli MartiÊu i Ve-selku Koromanu, kao odgovor na njihove tekstove u Æivotu, objavljenom potkraj 1970. go-dine i posveÊenom pitanjima jezika u Bosni i Hercegovini. Æivot, Sarajevo, br. 11-12,11/12. 1970.; V. LUBARDA, flO 'kastraciji' jezika i nacionalnim proporcijama Poslanica Ma-ku Dizdaru i 'Æivotu'«, Student, br. 10, 6. 4. 1971., 10; ISTI, fl O 'kastraciji' jezika i nacional-nim proporcijama Poslanica Maku Dizdaru i 'Æivotu'«, Student, Beograd, br. 11, 13. 4.1971., 6/7; ISTI, fl O 'kastraciji' jezika i nacionalnim proporcijama Poslanica Maku Dizdarui 'Æivotu', Student, Beograd, br. 12, 20. 4. 1971., 7. Dok je Lubarda o jeziku u Bosni i Her-cegovini pisao s tradicionalnih srpskih nacionalno-kulturnih idejnih pozicija, Mak Dizdar



100

Ëudio se Nogo, piπuÊi o tome javno za Student, od strane bosanskohercego-vaËke vlasti zvaniËno osuen Lubarda, a ne Dizdar. Stoga se mladi srpskipjesnik iz Bosne i Hercegovine zapitao: flNisu li tako implicitno uzeti u zaπ-titu problematiËni stavovi o jeziku, objavljeni u Æivotu? Nisu li oni time bra-njeni Ëak i kao svoji, nisu li ti stavovi time na sporedna vrata ozvaniËeni?«6644

Navedenim miπljenjem Nogo je nastojao posredno ukazati na to da je bosan-skohercegovaËka vlast nastupala kao patron hrvatskog i narastajuÊeg musli-manskog, tj. bosanskog jeziËnog nacionalizma.

UpuÊujuÊi na nacionalistiËke konotacije Nogina intervjua, na skupπtiniUdruæenja iz 1972, KordiÊ je zakljuËio da Aktiv SK Udruæenja nije reagovao,niti je zvaniËno osudio stavove koji su upuÊivali na zaostalost bosanskoher-cegovaËke kulturne sredine i represivnost vlasti te republike, kao i njezinuidejnu nedosljednost i pokroviteljstvo spram muslimanskog/hrvatskog nacio-nalizma.

Osim na Nogu, KordiÊ se, na istoj skupπtini, ustremio i na politiËku po-pularnost Izeta SarajliÊa, pjesnika za kojeg je tvrdio da zauzima poËasno mje-sto u svim kulturnim bosanskohercegovaËkim manifestacijama, te na njego-ve veze i javno zajedniËko istupanje s dijelom kontroverznih pripadnika srp-ske kulturne inteligencije, aludirajuÊi na sadræaj koji je u sarajevskoj kultur-noj sredini prolazio kao prihvatljiv naspram stavovima hrvatskih knjiæevnika:

flKako ne primijetiti organiziranje specijalnih tematskih veËeri u Sarajevu,na kojima dominira izrazita primitivna politiËka publicistika, na kojima slu-Ëajno zajedno nastupaju Izet SarajliÊ, Rajko Nogo, Matija BeÊkoviÊ i JevremBrkoviÊ.«6655

KordiÊev istup na skupπtini izazvao je uznemirenost, kritiku, ali i potre-bu da se odbrani dotadaπnja uprava. ∆amil SijariÊ je tvrdio da nije bilo pri-vilegiranih unutar Udruæenja, da je Ëlanstvo bilo inertno po pitanju uËeπÊa urazliËitim manifestacijama, te da se πtampa, za vrijeme podnoπenja ostavki,dræala nekorektno, nanoseÊi dezinformacijama πtetu Udruæenju, ali da je onoisplivalo zahvaljujuÊi moralnoj i materijalnoj podrπci bosanskohercegovaË-kog politiËkog vostva.6666

je razvijao diskurs o, u to vrijeme flnepostojeÊem«, tj. formalno nepriznatom bosanskom je-ziku.6644 Isto, 6.6655 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke sa redovne godiπnje skupπtine Udruæenjaknjiæevnika Bosne i Hercegovine«, 28. 2. 1972.6666 SijariÊ je imao potrebu naglasiti: fl(...) mi smo imali podrπku u izlaganju predsjednika CKSKBiH Branka MikuliÊa. Takoe smo dobili podrπku od tadaπnjeg predsjednika republiË-ke skupπtine Dæemala BijediÊa. Dobili smo priliËnu sumu novaca. Na taj naËin mogli smoda odræimo ugled Udruæenja.« Isto.



Na osnovu intervencije Radivoja PapiÊa,6677 koji je istupao ispred Aktiva SKUdruæenja, vidi se da je temeljni interes bosanskohercegovaËke vlasti biosmirivanje sporova unutar Udruæenja, koji su veÊ poprimili konotacije meu-nacionalnih sukoba. Kao najozbiljnija prijetnja jedinstvu bosanskohercego-vaËkih naroda, poËetkom 1970-ih, percipirala se ideologija Hrvatskog prolje-Êa, πto je, uostalom potvrdila i 21. sjednica Predsjedniπtva SKJ.6688 Pod prolje-Êarskom hipotekom naπli su se istupi hrvatskih knjiæevnika u Bosni i Herce-govini, koji su æestoko kritikovali srpsku kulturnu dominaciju u toj republi-ci. Iako je njihova kritika imala realne osnove, ustalasala je na nepoæeljan na-Ëin atmosferu u bosanskohercegovaËkom druπtvu, ukazujuÊi, na mahovetendenciozno, prema ostatku Jugoslavije, da bratstvo i jedinstvo u toj repu-blici ne funkcionira na temeljima nacionalno-kulturne ravnopravnosti. Za bo-sanskohercegovaËku politiËku elitu to je bilo neprihvatljivo, i stoga je treba-lo zatvarati destabilizacijska æariπta koja su ostavljala prostor za intervencijusa strane, ne mijeπajuÊi se u principijelnu stranu sukoba.

Atmosferu na skupπtini Udruæenja iz 1972. godine, dodatno je pogorπaloinsistiranje Mladena OljaËe, kao mandatara za sastav nove uprave i kandida-ta za predsjednika Udruæenja, na republiËkom kljuËu.6699 OljaËa je, naime, in-sistirajuÊi na dosljednoj primjeni kriterija o nacionalnoj srazmjeri zatraæio,umjesto Vladimira »erkeza koji je povukao svoju kandidaturu, flnovog Hrva-ta«,7700 πto je izazvalo novi krug rasprava izmeu Mladena OljaËe na jednoj, teNikole MartiÊa i Vitomira LukiÊa na drugoj strani. BraneÊi se od optuæbi zanacionalistiËke ispade, MartiÊ je optuæio Nogu da je manipulirao izjavom Sta-nislava BaπiÊa koji je MartiÊa laæno optuæio za vrijeanje i prijetnje na ©imi-Êevim veËerima poezije, iako je MartiÊ tvrdio da nije ni bio na njima.7711 Vito-

101

6677 Koji je na spomenutoj skupπtini flpreklinjao«: fl(...) plediram i apelujem na svakoga ËlanaUdruæenja koji ima neke razloge da akumulira, u sebi, prikuplja neπto iz minuloga perio-da, u ime buduÊnosti, u ime stvaralaπtva naπeg i njegovog, kao i integralnog u Bosni i Her-cegovini, da se prikloni neËemu πto je u ovome trenutku naπa svetinja (...) naπe jedinstvo.«Isto.6688 O 21. sjednici Predsjedniπtva SKJ vidi: Duπan BILANDÆI∆, Hrvatska moderna povijest,Zagreb, Golden marketing, 1999., 644-656.6699 OljaËa je tom prilikom, obrazlaæuÊi svoju listu, spomenuo da je ona bila proporcional-na nacionalnom uËeπÊu u Udruæenju koje je brojalo 42 Srbina, 29 Muslimana, 16 Hrvata i10 Crnogoraca.7700 Mislim da je i takvo banalizovanje flnacionalnog kljuËa« bilo dio nastojanja da se pokaæe,da se vodi raËuna o nacionalnoj ravnopravnosti.7711 Da je atmosfera na sastanku Aktiva SK Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, nakojemu se raspravljalo o LukiÊevim, MartiÊevim i istupima Veselka Koromana, bila krajnjenapeta, govori i MartiÊeva izjava: flPoslije ovoga doπlo je da se vidi, mislim doπao je mojbrat (da vidi, op. a.) da li sam ja u zatvoru ili na slobodi.« ABiH, UKBiH, kut. 22, flSteno-



102

mir LukiÊ je naglasio da na skupπtini Udruæenja nema πiroke i demokratskerasprave o tim problemima, unatoË tome πto oni joπ uvijek postoje, te da nebi trebalo biti neprikosnovenih stavova po bilo kojem pitanju. Naglasio je ineprimjerenost rasprave o nacionalnom kljuËu i pripadnosti.7722

Na MartiÊevo pitanje zaπto nema Hrvata u Udruæenju knjiæevnika Bosnei Hercegovine i da li procenti nacionalne zastupljenosti u njemu odgovarajuprocentima u bosanskohercegovaËkoj stvarnosti, OljaËa je odgovorio da muje glavni kriterij bio kod izbora nove uprave, da njezini buduÊi Ëlanovi nje-guju bosanskohercegovaËko zajedniπtvo unutar Udruæenja, umjesto da ga ra-zaraju. Eksplicitno je podvukao Ëinjenicu da je politiËki princip stajao iznadstvaralaπtva, te da u Udruæenju nije mogao biti ni flknjiæevni genij«, ako bi na-ruπavao bosanskohercegovaËko zajedniπtvo. BraneÊi dotadaπnju upravu,OljaËa je naglasio: fl(...) ta uprava je radila, i to radila u dosta teπkim uslovi-ma, kada se u Udruæenju pojavila nacionalistiËka grupa i tendencije sa na-cionalnom osnovom u kulturi, πto mi ne moæemo prihvatiti. U tom smislu bi-lo je nekoliko govornika sa ove pozornice.«7733

Time je OljaËa diskvalifikovao oponente na skupπtini, kao nosioce reak-cionarnog idejnog djelovanja, ali i zakljuËio: flNije naπ cilj da sjeËemo glave,pogotovo Nikoli, da tjeramo ljude od sebe.«7744

Na skupπtini Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovine, odræanoj 7. 3.1973. godine, Radivoje PapiÊ je, ispred Aktiva SK Udruæenja, dao kratku, zva-niËnu ocjenu deπavanja i djelovanja pojedinih pisaca, Ëlanova Udruæenja, uprethodnim godinama: flMinuli period (...) karakterisala je izvanredna upe-Ëatljiva bitka protiv nacionalistiËkih, πovinistiËkih i anarhoidnih nasrtaja, bit-ka protiv razbijanja Udruæenja i njegovog obezvreivanja, napori da se eli-miniπu duπebriæniπtvo i matiËni paternalizam, usmjeren duhovnoj eksploata-ciji, nacionalnom i nacionalistiËkom zloupotrebljavanju (...).«7755

I narednih su se godina, unutar Udruæenja, nastavljale stare rasprave me-u njegovim Ëlanovima, o monopolu jednih te istih knjiæevnika i njihovoj do-minaciji u izdavaπtvu. Na meti napada redovno su bili Izet SarajliÊ i Risto Trif-koviÊ. Mlaa generacija knjiæevnika i dalje je optuæivala stariju da je, zaradkomemorativnih usluga koje je pruæala Partiji, uæivala posebne povlastice. Po-

grafske biljeπke sa redovne godiπnje skupπtine Udruæenja knjiæevnika Bosne i Hercegovi-ne«, 28. 2. 1972.7722 Isto.7733 Isto.7744 Isto.7755 ABiH, UKBiH, kut. 22, flStenografske biljeπke sa redovne Skupπtine Udruæenja knjiæev-nika Bosne i Hercegovine«, 7. 3. 1973.



Ëetkom 1970-ih, Udruæenje se ubrzano popunjavalo novim Ëlanovima, ali seotvarao i problem dominacije sarajevskih pisaca u njemu, tj. problem adek-vatne zastupljenosti razliËitih bosanskohercegovaËkih regiona unutar Udruæe-nja. Skupπtine bosanskohercegovaËkog knjiæevnog druπtva nisu bile poπtee-ne ni ekscesnih ispada, kojima se propitivalo na koji se naËin moæe knjiæev-no iskazati neugodna istina o dijelu socijalistiËke stvarnosti.7766 ReferirajuÊi sena pomenute istupe, Mladen OljaËa je i 1973. godine uporno ponavljao da nepostoji, kao πto bi se moglo zakljuËiti, nikakav spor izmeu partijske politikei kulturne inteligencije u Bosni i Hercegovini, tj. da je MIRNA BOSNA.

Sabina VeladæiÊAssociation of Writers of Bosnia and Herzegovina in Yugo-slav and Bosnia and Herzegovina’s Socio-Political and Idea-tional Struggles (from Mid-1960s to the Beginning of 1970s)In the paper, author shows how the reconstitution and decentralization ofsocialist Yugoslavia in the 1960s, as well as the legitimization of nationalquestion and affirmation of Yugoslav federal units as national and socio--cultural entities, reflected on the organizational structure of the Writers'Union of Yugoslavia, as well as on the Association of Writers of Bosnia andHerzegovina. How the political elite of Bosnia and Herzegovina, as part oftheir effort to move its republic from the periphery of political and culturalpower to a more equal position, tried to implement the Bosnian culturalpolicy through the Association. Within the mentioned policy Bosnianpolitical elite strive to define more precisely and to determine the literary--linguistic identity of Bosnia and Herzegovina. In the process of definingthe cultural identity of Bosnia and Herzegovina, cultural intelligentsiaplayed the role of dominant producers of discourse and was mainlygathered within the Association of Writers of Bosnia and Herzegovina. Inher work the author shows how the Serbo-Croatian national-culturaldisputes were revived at that time reflecting the work of the Association,provoking the inner conflicts within it, conflicts that destabilized not onlyBosnian Association of Writers but the Republic (B&H) itself. Authorpresents ideological, conceptual side of the conflicts but its flpractical«essence as well. Key fldilemma« that has been implicitly imposed throughthe work is whether the Association of Writers of Bosnia and Herzegovina,just like the republic itself, was an unstable, artificial organization thatgathered intelligence deeply divided by ideological and national-culturalboundaries, or it was the organization / republic that the exponents Serbianand Croatian national exclusivism, with a certain political goal, tried, withinpublic discourse, to present as such.

Keywords: Bosnia and Herzegovina, Bosnian and Herzegoviniancultural identity, Bosnian and Herzegovinian cultural policy, CentralCommittee of the League of Communists of Bosnia and Herzegovina,Association of Writers of Bosnia and Herzegovina, Croatian Spring

103

7766 Isto.



Procesi integracije i oblikovanjahrvatske nacije kao zajednicenovoga tipa na prijelazuiz 19. u 20. stoljeÊe

Andreja SR©EN,Hrvatski studiji SveuËiliπta u Zagrebu, Odsjek za sociologiju,Zagreb

Pregledni rad(primljeno: 18. sijeËnja 2019.)UDK 316.356.4(=163.42)(091)“189/190”

Rad razmatra pitanja o osnovama oblikovanja hrvatske nacije na prijelazu iz 19.u 20. stoljeÊe, sagledavajuÊi sve relevantne procese vezane uz integraciju ioblikovanje hrvatske nacije kao zajednice novog tipa. Hrvatski nacionalniidentitet u ovom se radu propituje i definira kao dublji druπtveno-povijesnifenomen, kroz razliËite stupnjeve procesa njegova oblikovanja. Proces hrvatskenacionalne integracije tekao je paralelno s procesom modernizacije iurbanizacije, koji je posljediËno doveo do izgradnje graanskog druπtva.Paralelno s opÊenitom dinamizacijom druπtva i smanjenjem njegovepolariziranosti, pojavljuje se ujednaËavanje dotad socijalno segmentiranoghrvatskog prostora na graanskim osnovama. U skladu s tim, hrvatska nacijapredstavlja uËinak novovjekovnih modernizacijskih procesa, pripajajuÊi u sustavsvoga nacionalnoga identiteta elemente prednacionalnih (protonacionalnih),etniËkih i staleπkih identiteta.

KljuËne rijeËi: hrvatska nacija, identitet, integracija, modernizacija,druπtveno-povijesni fenomen

UvodKljuËno pitanje u razmatranju nacionalnog identiteta i procesa njegova obli-kovanja, opÊenito, jest kako od flja« nastaje flmi«. Ljudski kolektivi sugerirajurazliËite naËine njihovih tvorbi, kao i strukture odnosa pojedinaca u njima.Najrasprostranjeniji oblici kolektivnog identiteta su rod, nacija i religija. Utom smislu govorimo o tipu kolektiviteta koji tradicionalno smatramo zajed-nicom. Zajednica povezuje ljude na temelju njihovih apriornih veza i usmje-rava ih u smjeru odræavanja zajedniπtva. PrihvaÊanje zajedniËke proπlosti jevaæan konstitutivni element svake nacionalne zajednice; to je osnova po ko-joj se definira nacionalni identitet. Iako sâm osjeÊaj nacionalnog identiteta upojedinca nije nacionalizam, nema nikakve dvojbe da nacionalizam promi-Ëe i proizvodi nacionalni identitet. Suvremena sociologija preteæito se bavi

105


106

nacionalizmom kao povijesnim fenomenom11 koji predstavlja jednu od domi-nantnih ideologija moderniteta. Nacionalni identitet, shvaÊen kao varijabla usocioloπko-historijskom istraæivanju, ima dvije bitne dimenzije.22 Prvu moæe-mo oznaËiti kao opseg, πto ukljuËuje zbroj pojedinaca i grupa koji participi-raju u nacionalnom identitetu. Druga dimenzija odnosi se na periode eks-panzije i kontrakcije odreenog nacionalnog identiteta. Naime, analiza sva-kog identiteta moæe nam pokazati da on ima svoje periode ekspanzije i kon-trakcije, ukljuËujuÊi i iπËeznuÊe pojedinih identiteta. U daljnjoj raspravi, naprimjeru prikaza procesa integracije hrvatske nacije i na oblikovanju hrvat-ske nacije kao zajednice novoga tipa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe, mo-æemo zakljuËiti da se flnacija moæe pojaviti i formirati samo u onoj sredini ukojoj je jedan narod prije njezine pojave organiziran, viπe-manje u homoge-nu narodnu zajednicu; ako se taj narod organizirao u viπe subzajednica, narazliËitim razinama, i to prije svega unutar etniËke, narodne, jeziËne, kultur-ne, knjiæevne, obrazovne, znanstvene, teritorijalne, ekonomske i politiËke«.33

Kao πto je prethodno naznaËeno, prihvaÊanje zajedniËke proπlosti pred-stavlja uporiπnu toËku u razmatranju svake nacionalne zajednice. Zasniva lise osjeÊaj zajedniËke proπlosti na mitskoj priËi ili znanstvenoj historiografiji,u osnovi je svejedno. Njegova integrativna snaga jednaka je i prije tisuÊu go-dina i danas, jer je uvijek na djelu flracionaliziranje« tradicije i njezino podre-ivanje primarnosti politiËko-ideoloπkog aspekta. Najranije razdoblje konsti-tucije ranog hrvatskog protonacionalnog identiteta je vrijeme kada konstitui-rajuÊu ulogu imaju mitovi o podrijetlu; kasnije nastaju kronike, a onda iznanstveno utemeljena historiografija. Nacionalni identitet kao moderni fe-nomen, u Europi se javlja kao proces flu nastajanju« u drugoj polovici 18. sto-ljeÊa. Srednjovjekovna slika svijeta poËinje se naruπavati prodorom humaniz-ma koji je kao filozofsko-znanstveni pokret zagovarao tri naËela: antropo-centrizam, naturalizam i scijentizam.44 PoËetak je to povratka Ëovjeka samo-

11 Gellner istiËe kako postoji viπe raznovrsnih razloga relativno zakaπnjelom znanstvenominteresu i sustavnom istraæivanju nacionalizma. Oni seæu od nerazvijenosti druπtvenih zna-nosti u 19. stoljeÊu i usmjerenosti na istraæivanje drugih druπtvenih fenomena, kao πto sunastanak modernog graanskog druπtva, klasne diferencijacije i drugo. Prema autoru na-cionalizam konstituira naciju kao zajednicu. Usp. Ernest GELLNER, Nacije i nacionalizam,Zagreb, PolitiËka kultura, 1998., 8-10.22 Randall COLLINS, Weberian Sociological Theory, Cambridge, New York, Cambridge Uni-versity Press, 1986., 145-166.33 Petar KORUNI∆, flPorijeklo i integracija nacije kao znanstveni problem«, Migracijske teme13 (1997) 3, 159.44 Tihomir CIPEK, flOblikovanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Primordijalni identitetskikod u ranoj hrvatskoj politiËkoj misli«, Dijalog povjesniËara/istoriËara 4, Igor Graovac,Hans-Georg Fleck, ur., Zagreb, Zaklada Friedrich Naumann, 2001., 64.



me sebi, pri Ëemu se ruπe dotadaπnje srednjovjekovne paradigme o Ëovjeku,i zapoËinje nova era njegove potrage za samim sobom. U toj potrazi Ëovjekotkriva povijesnu dimenziju svog postanka i konstruira svijest o sebi. Na tomtragu zapoËinju i potiËu se pitanja nacionalne zajednice i njezina nacional-nog identiteta. Vremenska dimenzija proπlosti i sadaπnjosti iznimno je vaænaza identitet opÊenito, prije svega nacionalni, jer omoguÊuje propitivanje obli-kovanja flideja iz korijena«. U toj se dimenziji koriste svi oni flizvori« nacije ukojima se sadaπnjost sagledava kao odraz kontinuiteta koji izvire iz proπlosti.

Proces oblikovanja hrvatske nacijeKada je rijeË o procesima koji su prethodili oblikovanju hrvatske nacije, onise uglavnom vezuju uz procese kulturne, politiËke i ekonomske integracije.Traganje za hrvatskim nacionalnim identitetom nerijetko je dovodilo do ob-nove pritisaka nacionalnih ideologija u tumaËenju proπlosti. Mogli bismo re-Êi kako ti procesi uvijek sadræe elemente koji mogu djelovati ili na ubrzanjenacionalne integracije, pa govorimo o integrativnim Ëimbenicima, ili kao nje-govo koËenje, pri Ëemu govorimo o dezintegrativnim Ëimbenicima u formi-ranju nacije. Sukladno tom shvaÊanju i proces oblikovanja hrvatske nacije,kao zajednice novog tipa, takoer je ukljuËivao proces prijelaza iz staleπkogu graansko druπtvo na prijelazu iz 18. u 19. stoljeÊe. Taj se proces odvijaopod utjecajem, kako integrirajuÊih, tako i dezintegrirajuÊih elemenata koji subili druπtveno i politiËki uvjetovani. Oni su kasnije odreivani dinamikommodernizacijskih procesa, utjeËuÊi na to da pojam flintegracije hrvatske naci-je« podrazumijeva sloæen proces preobrazbe tradicionalne hrvatske etniËkezajednice, tj. srednjovjekovnog hrvatskog naroda, u modernu naciju na pri-jelazu iz 19. u 20. stoljeÊe. Taj je prijelaz iz statiËke etniËke, u dinamiËku na-cionalnu svijest, kod Hrvata obiljeæen razliËitom druπtvenom dinamikom.

Razlozi usporenog toka integracije hrvatske nacije su razliËiti, a svoje ko-rijene vuku od 16. do 19. stoljeÊa. Kada je rijeË o razdoblju na prijelazu iz16. u 17. stojeÊe, treba istaknuti da su ta vremena obiljeæena velikim seoba-ma zbog turskih osvajanja. Te su seobe izmijenile strukture svih juænoslaven-skih etniËkih skupina, Ëemu treba pridodati i stvaranje zasebnih politiËko-te-ritorijalnih jedinica sa slabom meusobnom komunikacijom i razliËitim dru-πtvenim strukturama. Faktori koji su bili nazoËni od 16. do 19. stoljeÊa, kaoπto su stvaranje zasebnih politiËko-teritorijalnih jedinica na hrvatskom etniË-kom prostoru, unutar kojih su se razvile razliËite druπtvene strukture (primje-rice, Istra je bila podijeljena izmeu Habsburgovaca i MleËana), geografskeokolnosti i slaba prometna povezanost, takoer su djelovali dezintegracijski.Stoga moæemo ustvrditi kako je flu vrijeme inicijalne faze nacionalne integra-cije postojala slaba povezanost teritorijalno-politiËkih jedinica hrvatskog et-

107

A. Srπen: Procesi integracije i oblikovanja hrvatske nacije kao zajednice novoga tipa...


108

niËkog prostora, posebno Istre i Slavonije, Istre i Vojne krajine itd., jer je se-ljaπtvo — kao tada najmnogobrojniji druπtveni sloj — onemoguÊivalo boljupovezanost i druπtvenu pokretljivost, tako da su te teritorijalno-politiËke je-dinice imale slabu ili gotovo nikakvu meusobnu vezu«.55

Kada je rijeË o etniËkoj zajednici, treba istaknuti nekoliko Ëinjenica. Prvo,flslavenski Hrvati nisu doπli na prostor rimske Dalmacije kao organiziran i for-miran narod. Tijekom njihove seobe razvijao se proces mijeπanja i asimilaci-je raznih etniËkih grupa i skupina Slavena, ne-Slavena i slavenskih Hrvata.Tako je nastajao, koliko moæemo zakljuËiti prema vrelima, prvi povijesni pro-ces asimilacije i simbioze razliËitih etniËkih skupina i grupa u novu etniËkuzajednicu.«66 Drugo, takva etniËka zajednica viπe nije bila formirana na rodo-slovnim osnovama, veÊ i na flzajedniπtvu bliskih i sliËnih obiËaja, jezika, vje-re i tradicionalne kulture«.77

Naslijee stoljeÊa ranog novog vijeka zasigurno povlaËi za sobom mno-ge dezintegrirajuÊe Ëimbenike koji su utjecali na procese preobrazbe tradi-cionalne hrvatske etniËke zajednice u modernu naciju. Ta su stoljeÊa, naime,ostavila na hrvatskim prostorima novi etniËki i vjerski raspored stanovniπtva.Tijekom srednjeg vijeka oblikovao se hrvatski druπtveni prostor, od jadran-skog do panonskog, koji je bio πiri od promjenjivih granica hrvatskog poli-tiËkog prostora na kojemu se oblikovao stabilni hrvatski etnokulturni identi-tet. Meutim, osmanska osvajanja, a zatim potiskivanje Osmanskog Carstva,u stoljeÊima ranog novog vijeka izazvali su velika migracijska kretanja, tije-kom kojih su nastale i velike promjene u etniËkom supstratu na Ëitavom po-druËju tih ratnih zbivanja. Dio starog stanovniπtva se iselio, a doselilo se no-vo; stanovniπtvo se opÊenito ispremijeπalo u etniËkom kotlu izmeu Kupe iDrine, ali se nije homogeniziralo.88 Na poËetku epohe nacionalizma99 na hr-

55 Nevio ©ETI∆, flO procesu nastanka suvremene hrvatske nacije u Istri — skica za buduÊaistraæivanja«, Druπtvena istraæivanja 2 (1993) 4-5 (6-7), 589.66 P. KORUNI∆, flPorijeklo i integracija nacije«, 171.77 Isto.88 EtniËka slika hrvatskog prostora po zavrπetku migracijskih kretanja prethodnih stoljeÊa,pokazuje da je krajem 18. stoljeÊa na hrvatskom prostoru kao cjelini, katoliËko stanovniπ-tvo, koje Êe se integrirati u hrvatsku naciju, bilo najguπÊe rasporeeno u dijelovima kojinisu bili pod osmanskom vlasti: u kopnenoj Hrvatskoj od Drave do sjevernog Jadrana, naobalnom pojasu i otocima od Istre do Dubrovnika, te u istoËnom dijelu Bokokotorskog za-ljeva, odnosno na mediteranskim dijelovima hrvatskog prostora. Usp. Nikπa STAN»I∆, Hr-vatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeÊu, Zagreb, Barbat, 2002., 71-81.99 Nacionalizam kao ideja, stvoren je i promican tijekom 18. stoljeÊa u Francuskoj i Ame-riËkoj revoluciji. U 19. stoljeÊu prihvaÊen je u svim europskim, a tijekom 20. stoljeÊa i uizvaneuropskim zemljama. Iako je istraæivanje nacionalizma zapoËelo veÊ u 19. stoljeÊu, osustavnom i intenzivnom istraæivanju moæe se govoriti tek nakon Drugoga svjetskog rata.Usp. E. GELLNER, Nacije i nacionalizam, 8-10.



vatskom su prostoru, na razliËitim druπtvenim razinama, postojale novovje-kovne prednacionalne zajednice, odnosno protonacionalne zajednice, kojesu takoer naslijee iz prethodnog razvoja, dok je hrvatska nacija u suvre-menom smislu rijeËi tada bila tek u zaËecima.

Ove zajednice, proiziπle iz starih druπtava, oblikovanih u ranom novomvijeku, pratile su socijalnu i kulturnu polariziranost druπtva na hrvatskomprostoru.1100 S jedne strane bile su to etniËke zajednice koje su postojale op-Êenito na puËkoj razini, s druge strane, obuhvaÊale su gornje slojeve druπ-tva, πto se tada odnosilo na druπtvenu elitu flvanjskog druπtva« u globalnomkontekstu. Unutar razliËito strukturiranog teritorijalno i politiËki hrvatskogprostora te su zajednice nosile razliËite predznake, od hrvatskog unitarnogpredznaka, kao πto je sluËaj kod staleπki omeenog hrvatskog plemiÊkog na-roda (natio croatica), do razliËitih pokrajinskih predznaka koje nalazimo kodfenomena koji se u historiografiji oznaËavaju kao pokrajinski partikularizmi:kajkavski, flhorvatski«, flslavo-dalmatski« ili slavonski.1111 Svi su ti elementi utje-cali na razliËitost druπtvenih struktura u pojedinim teritorijalnim jedinicamau kojima je æivjela hrvatska etniËka zajednica, πto je kasnije uvjetovalo razli-Ëite druπtvene identifikacije. Na svim upravnim segmentima hrvatskog pros-tora postojala su staleπka druπtva razliËitog tipa.1122

Hrvatska staleπka flnacija«Hrvatska staleπka flnacija« bila je identiËna s hrvatskim kraljevstvom, a hrvat-ski flregnum« je u predodæbi plemstva u ranom novom vijeku obuhvaÊao re-alni i povijesni teritorij na koji su se prostirala prava i povlastice plemstva ikraljevstva. On je u svojim granicama obuhvaÊao prostor, ponekad πiri odgranica hrvatskog etniËkog prostora (npr. u Bosni), ili ga nije sasvim obu-hvaÊao (npr. u Istri).1133 Staleπka natio croatica stoga je bila ograniËena na gor-nji sloj feudalnog druπtva, πto se odnosilo na flvanjsko druπtvo«, staleæe i re-dove, odnosno na plemstvo i njegove socijalne pratitelje, te je za razliku odhrvatske etniËke zajednice, raspolagala vlastitim druπtvenim i politiËkim in-stitucijama i sustavom komunikacija kojim su bili povezani njeni pripadnici.Osim toga, bila je politiËki operacionalizirana u zaπtiti svog identiteta i svo-je zasebnosti, te je imala svoju viziju buduÊnosti, tj. politiËki program koji se

109

1100 Usp. N. STAN»I∆, Hrvatska nacija, 71-81.1111 Isto.1122 Staleπka flnatio«, institucionalizirana u feudalnoj dræavi, ujedno je i politiËka zajednica,osvijeπtena kroz sustav plemiÊke ideologije. Usp. N. STAN»I∆, Hrvatska nacija, 95-101.1133 Novovjekovna etniËka zajednica nije bila institucionalizirana, niti politiËki operacionali-zirana, tj. nije bila politiËka zajednica, πto ju je koËilo da aktivnije sudjeluje u procesimaintegracije hrvatske nacije u 19. i 20. stoljeÊu. Usp. N. STAN»I∆, Hrvatska nacija, 95-101.



110

sastojao od oËuvanja ili obnove povijesnih flprava« koja su se odnosila na sa-mostalnost i teritorijalnu cjelovitost kraljevstva.1144 Stoga je uzimamo kao jez-gru integrativnih Ëimbenika u procesu formiranja hrvatske nacije. Natio cro-atica je funkcionirala na latinskom, kao sluæbenom jeziku, iako je imala i svojkulturni identitet, oblikovan kroz stoljeÊa ranog novog vijeka, i bila osjetlji-va ne samo na politiËki, veÊ i na jeziËni identitet Trojedne Kraljevine.1155 Tose najbolje oËitovalo u procesu flkulturne standardizacije«, odnosno naËinukojim se hrvatsko plemstvo oπtro protivilo njemaËkom upravnom jeziku ibranilo latinski. BraneÊi latinski jezik, istovremeno su se branila i hrvatskaflmunicipalna prava«, odnosno prava da se samostalno odluËuje o podruËji-ma iz nadleænosti vlastite autonomije, ukljuËivπi i odluËivanje o tome koji Êejezik biti sluæbeni u Trojednoj Kraljevini. Krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊai hrvatsko selo biljeæi procese koje moæemo okarakterizirati kao integrativneËimbenike u formiranju hrvatske nacije, naravno, pod utjecajem politiËkeideologije. Naime, u tom periodu hrvatsko selo polako izlazi iz svoje autar-kiËnosti, buduÊi da se u njemu poËinju pojavljivati dinamiËni slojevi, uklju-Ëeni u kapitalistiËku proizvodnju u agraru, πto je doprinijelo procesu integra-cije hrvatske nacije pod ideologijom pokreta Antuna i Stjepana RadiÊa, od-nosno njihove Hrvatske puËke seljaËke stranke, Ëime se postupno smanjivaodruπtveni prostor hrvatske etniËke zajednice, a istodobno πirila i mijenjala so-cijalna supstancija hrvatske nacije.

Proces hrvatske nacionalne integracije tekao je paralelno s procesom mo-dernizacije i urbanizacije, koji je posljediËno doveo do izgradnje graanskogdruπtva. Paralelno s opÊenitom dinamizacijom druπtva i smanjenjem njegovepolariziranosti, pojavljuje se proces ujednaËavanja dotad socijalno segmenti-ranog hrvatskog prostora na graanskim osnovama. U skladu s tim, hrvatskanacija predstavlja uËinak novovjekovnih modernizacijskih procesa, pripajaju-Êi u sustav svoga nacionalnoga identiteta elemente prednacionalnih (proto-nacionalnih), etniËkih i staleπkih identiteta. Stoga je uloga druπtvenih elita uprvoj polovici 19. stoljeÊa bila od iznimne vaænosti, buduÊi da su upravo onezasluæan integrirajuÊi faktor u oblikovanju hrvatske nacije te ujedno nositeljiflpreporodnog« pokreta koji se prvenstveno odnosi na patriotske stavove istupanj nacionalne agitacije u razdoblju oblikovanja hrvatske nacije.

Dakle, hrvatska nacionalna integracija u 19. stoljeÊu zapoËinje vertikalnimπirenjem prostora druπtvene dinamiËnosti, tzv. flvanjskim druπtvom«, kao pos-ljedicom prodora kapitalistiËkih odnosa u gradu i na selu, Ëime se stvara os-novica za veÊu stratifikaciju druπtva i πirenje obrazovanja, kao i moguÊnost

1144 N. STAN»I∆, Hrvatska nacija, 95-101.1155 Isto.



javnih komunikacija. Novi dinamiËni slojevi u gradu i selu postupno su po-punjavali prostor izmeu polova dotad polariziranog druπtva, a proces struk-turiranja i integracije novog graanskog druπtva ujedno je postajao i procesintegracije nacije.

Predvodnici flnovog« nacionalizmaProces oblikovanja hrvatske nacije kao zajednice novog tipa i proces njego-ve integracije u modernu naciju, tekao je zajedno s preporodnim nacionaliz-mom, te su oba procesa imala oblik specifiËan za srednju Europu. Za razli-ku od druπtava na Zapadu, koja su tada predstavljala europski modernizacij-ski centar u kojem se oblikovalo snaæno graanstvo, hrvatski prostor nosioje teret ranovjekovne refeudalizacije. Pritom su nositelji druπtvenih promje-na, voeni idejom graanskog liberalizma, bili plemstvo i imuÊno graan-stvo.

Kada je rijeË o hrvatskom narodu i njegovoj integraciji u modernu naci-ju, proces koji je potaknuo tu integraciju je preporodni nacionalizam. Nosi-telj preporodnog nacionalizma u socijalnom smislu je prije svega graanstvo,zbog Ëega se taj tip nacionalizma Ëesto naziva i flgraanskim nacionalizmom«.Predvodnici ovog tipa nacionalizma uglavnom su bili pripadnici slobodnihprofesija, uzimajuÊi dakako u obzir i πire graanske slojeve, a osobito se is-ticala uloga inteligencije. U preporodnom razdoblju do sredine 19. stoljeÊaplemstvo se ukljuËilo u hrvatski flilirski« preporodni pokret, te je bilo nositeljpolitiËke borbe u staleπkim politiËkim institucijama. Upravo je taj staleπkiprotonacionalizam unosio elemente hrvatskog nacionalnog identiteta u ranihrvatski nacionalizam. Trojedna Kraljevina u ideologiji plemstva nosila je tra-diciju samostalne srednjovjekovne Hrvatske; naziv Regnum Croatiae pone-kad se izriËito izjednaËavao s nazivom Regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavo-niae, πto govori da su staleæi bili natio koji tvori kraljevstvo i koji po kraljev-stvu (Regnum Croatiae) nosi naziv natio croatica, a pripadnici te politiËke na-cije po politiËkoj pripadnosti su Hrvati (Croatae).1166

Historiografija potvruje da je nacionalistiËka mobilizacija zahvaÊala πiro-ke slojeve stanovniπtva: sluæbenike, studentsku omladinu te malo graan-stvo, ukljuËujuÊi seljaπtvo i radniπtvo. Radniπtvo je u poËetku svoga djelova-nja propagiralo proleterski internacionalizam, ali to ne potvruje marksistiË-ku tezu prema kojoj se iza nacionalnog pokreta kriju iskljuËivo graanski

111

1166 Usp. N. STAN»I∆, flEtniËnost na hrvatskom prostoru u XIX. stoljeÊu: od etniËke zajedni-ce, plemiÊkog naroda i pokrajinskih partikularizama do hrvatske nacije«, EtniËnost i povi-jest, Emil Herπak, ur., Zagreb, Institut za migracije i narodnost, Jesenski i Turk, Hrvatskosocioloπko druπtvo, 1999., 117-138.



112

slojevi æeljni jedinstvenoga, reguliranog træiπta i carinske zaπtite koju bi impruæala njihova nacionalna dræava.1177 Seljaπtvo je zasigurno odigralo vaænuulogu u nacionalnoj mobilizaciji, potaknuto agitacijom niæeg klera, gdje je ti-piËan primjer ideologija pokreta braÊe RadiÊ. Nacionalisti 19. stoljeÊa imajuza cilj buenje ili preporod nacije, a ne njenu izgradnju, buduÊi da je onaprema njihovu sudu postojala oduvijek i roena je u slobodi. Oni su meugraanstvom bili junaci svoga doba, jer je borba za naciju predstavljala priz-nanje za graansku hrabrost. Njihovi protivnici — visoki kler, aristokracija idvorska birokracija — u poËetku su imali na svojoj strani tradicionalno kon-zervativno seljaπtvo i vojsku, a cilj im je bio zaπtita starog poretka, utemelje-noga na boæanskoj legitimaciji vladara.

Novi druπtveni sloj — graanstvo — postaje nositelj svih onih aktivnostikoje su vezane uz druπtvene promjene. Kao takvo, ono postaje i glavni ak-ter u politiËkoj sferi, u kojoj zapoËinje proces sve πire participacije staleæa upolitici. Sve te procese na europskoj razini potaknula je Francuska revoluci-ja 1789. i Industrijska revolucija u Engleskoj, koje su oznaËile poËetak ubr-zanih, kako politiËkih, tako i ekonomskih promjena. U skladu s tim promje-nama odvijale su se i one druπtvene. Razvojem druπtva doπlo je do promje-na u tradicionalnoj zajednici, gdje je pojedinac izgubio osjeÊaj pripadnosti,ili bolje reËeno vjernosti flstarim gospodarima«. Kmet ili seljak viπe nisu vid-jeli razloga za vjernost svome gospodaru, feudalcu, buduÊi da im on u træiπ-noj ekonomiji nije mogao zajamËiti socijalnu sigurnost. Nestankom tradicio-nalnog legitimiteta otvara se prostor formiranja novog druπtvenog sloja —graanstva, koje postaje nositeljem nove socijalne tvorbe u kojoj pojedinacpostaje lojalan naciji. Ta promjena u druπtvu ukljuËuje i jednu vrlo vaænu de-mokratsku sastavnicu, koja omoguÊava svim pripadnicima nacije pravo su-djelovanja u politiËkom æivotu dræave. Potpuno novi sustav vladanja trebaoje ukljuËivati prihvaÊanje novog politiËkog poretka na temelju uvjerenja, a nestraha. To je pretpostavljalo uspostavu jedne nove doktrine u kojoj svi pri-padnici nacije imaju pravo sudjelovati u politiËkom æivotu dræave. Upravo topostaje osnova politiËkog legitimiteta sustava vladavine. Tim promjenamazapoËinje i demokratizacija politiËkog æivota u kojemu je poredak, utemeljenna zemljoposjedu, vladavini plemstva i duhovnoj vlasti crkve, zamijenjen vla-davinom koja pripada i proizlazi iz volje naroda.

Ovaj poËetak nove doktrine bio je sve prisutniji u javnosti. Potaknut jeFrancuskom revolucijom, nakon Ëega se poËela oblikovati i konzervativnadoktrina kao odgovor na sve prisutnije nacionalno-liberalistiËke ideje. Njezin

1177 T. CIPEK, flNacija kao izvor politiËkog legitimiteta«, Nacija i nacionalizam u hrvatskoj po-vijesnoj tradiciji, Tihomir Cipek, Josip VrandeËiÊ, ur., Zagreb, Alinea, 2007., 27.



je cilj biti jak kritiËar nacionalizma kao ideologije i pokreta, braneÊi nasljed-nu monarhiju kao jedini pravni legitimitet politiËkog poretka. Meutim, na-cionalizam kao nova ideoloπka paradigma u druπtvu, otvara prostor za jaËa-nje πire druπtvene strukture u kojoj pojedinac kao pripadnik nacije postajejednak svim njezinim Ëlanovima, pri Ëemu se dokida podjela na privilegira-no plemstvo i obiËan puk.

Zapadni model oblikovanja nacijeO procesu oblikovanja zapadnih nacija, u literaturi se najËeπÊe govori kao okretanju flod dræave prema naciji«, a prema tom razvoju oblikovao se i ideal-tipski model nacije kao nacije-dræave, kakav su teæili ostvariti svi europskinacionalizmi.1188 Slojevi koji su vodili procese oblikovanja graanskog druπtvana europskom zapadu, u ranome novom vijeku, afirmirali su naciju kao po-litiËku zajednicu koja je bila nositelj suvereniteta, nasuprot suverenitetu vla-dara koji je svoj autoritet temeljio na flmilosti Boæjoj«. Istovremeno je nastaoi pojam dræavnog suvereniteta prema drugim dræavama, πto je podrazumije-valo nepovredivost povijesno oblikovanog dræavnog teritorija na koji se pro-teæe vlast nositelja suvereniteta. Graanske elite koje su naciju shvaÊale kaopolitiËku zajednicu ravnopravnih graana, te kao takvu izvorom suverenite-ta, proπirile su pojam nacije na sve pripadnike druπtva, stvarajuÊi novi obliknacionalizma koji se u literaturi oznaËuje kao politiËki ili graanski naciona-lizam.. Meutim, razvojni proces nastanka graanskog nacionalizma, i stvara-nje novog poimanja nacije, susreo se s problemima vezanim uz jeziËno-kul-turne sastavnice, tj. etnicitete.1199

Potreba za standardiziranim jezikom, umjesto latinskog, poradi boljegfunkcioniranja centralizirane dræavne uprave, pojavila se joπ u apsolutnojmonarhiji. Standardizirani jezik trebao je biti utemeljen na vernakularu2200 i

113

1188 O modelima oblikovanja nacije vidi u.: N. STAN»I∆, flEtniËnost na hrvatskom prostoru«;ISTI, Hrvatska nacija; ISTI, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma: od hrvat-ske staleπke 'nacije' (natio croatica) do hrvatskog politiËkog naroda«, Nacija i nacionalizamu hrvatskoj povijesnoj tradiciji, 33-54; T. CIPEK, flNacija kao izvor politiËkog legitimiteta«;Mirjana GROSS, flO integraciji hrvatske nacije«, Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stolje-Êa do poËetka 20. stoljeÊa, M. Gross, ur., Zagreb, SveuËiliπna naklada Liber, 1981., 175-190;E. GELLNER, Nacije i nacionalizam.1199 Hrvatska je nacija, kao i srednjoeuropske nacije opÊenito, svoj identitet naËelno temelji-la na obiljeæjima naroda, tj. puka, prije svega sela (etniËke zajednice), na njegovoj izvor-nosti, napose jeziËnoj, te na obiljeæjima koja su, selektivno prilagoena modernizacijskimpotrebama (npr. izgradnji standardnog jezika), Ëinila obiljeæjem svojeg identiteta. Usp. N.STAN»I∆, flEtniËnost na hrvatskom prostoru«, 129.2200 O standardnim jezicima koji su u sklopu modernizacijskih procesa potiskivali latinski,kao jezik srediπnjih dræavnih i kulturnih institucija, viπe u: N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkognacionalizma i etnonacionalizma«, 36.



114

predstavljati jedan od elemenata flkulturne standardizacije« i oblikovanja je-dinstvenoga kulturnog prostora koji su oblikovale druπtvene elite. Upravo suone zasluæne za stvaranje projekta nacije, jer su se prve integrirale u naciju.Kada govorimo o prvoj fazi oblikovanja nacija, govorimo o flnaciji druπtve-nih elita«. Druπtvene elite su isticale naËela slobode2211 i ravnopravnosti svihgraana, veæuÊi identitet nacije uz dræavu kao politiËku zajednicu, a jedin-stveni standardni jezik njezinih institucija i svoje kulture shvaÊali su kao obi-ljeæje flpolitiËke« nacije, gdje je bio jamstvo jedinstva te nacije.2222 Iz navede-nog je razvidno kako su zapadni graanski nacionalizmi, uz politiËki, sadræa-vali i jeziËno-kulturni identitet, pri Ëemu su jezik i kultura prihvaÊeni od stra-ne pripadnika svih etnija. Kulturna kretanja, kao πto su πirenje πkolstva i stan-dardizacija jezika, omoguÊila su komunikaciju meu pripadnicima nacije ko-ja je poticala nacionalnu solidarnost.

©irenje πkolstva potaknulo je proces asimilacije seljaπtva, i opÊenito, puË-kih slojeva. Proces asimilacije velikim je dijelom dovrπen u 19. stoljeÊu, ka-da su stvoreni druπtveni preduvjeti za integraciju tih slojeva u druπtvo. Stan-dardni jezik imao je ulogu etniËki neutralnog komunikacijskog sredstva, za-ustavljajuÊi standardizaciju vernakulara drugih etnija na konkretnom dræav-nom prostoru na kojemu je dotad takoer postojala knjiæevna produkcija, ivodeÊi ka kulturaciji i potiskivanju zasebnih etniËkih identiteta.2233 Meutim,problemi koji se javljaju slijedom takvih procesa, vezani su uz potisnute et-nije. Naime, u modernom druπtvu na zapadu neki od potisnutih etnija poËe-li su razvijati svoj jeziËno-kulturni identitet, pa su tako, uz program kulturneautonomije, poËeli razvijati i programe politiËke autonomije.

Kada je rijeË o europskom zapadnom modelu izgradnje nacije, mogli bis-mo reÊi da su u njezinom nastajanju postojale znatne sliËnosti, Ëiji su proce-si iπli smjerom od dræave prema naciji. Posljedica je to prvenstveno povijes-nih evolutivnih procesa. Francuska revolucija afirmirala je naciju kao politiË-ku zajednicu ravnopravnih graana, nositelja suvereniteta dræave, nasuprotsuverenitetu vladara flpo milosti Boæjoj«, i paradigmatski stvorila zapadni mo-del politiËkog oblikovanja nacije. Takvom shvaÊanju nacije suprotstavlja semodel srednjoeuropskog nacionalizma, koji je pojam nacije vezao uz etniË-

2211 NaËelo slobode nije ukljuËivalo i demokratizam — naËelo jednakosti, buduÊi da su dru-πtvene elite iskljuËivale mase iz utjecaja na sastav nacionalnih skupπtina, kao nositelja su-vereniteta, ograniËavajuÊi izborno pravo imovinskim i obrazovnim cenzusom, kao πto jebilo s ustavom Francuske revolucije iz 1791. Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacio-nalizma i etnonacionalizma«, 36.2222 Isto.2233 Isto.



ki kolektivitet, Ëije je teæiπte stavljeno na jezik i kulturu, koji su kao takvi pos-tali bitni strukturalni elementi nacionalnog identiteta.

Srednjoeuropski model oblikovanja nacijeSrednjoeuropski prostor na kojemu su postojale flviπenacionalne« dræave, kaoπto je Habsburπka Monarhija, razlikovao se, u odnosu na zapadnoeuropski,u dinamici modernizacijskih zapadnoeuropskih kretanja. To je utjecalo i narazliËite modele oblikovanja nacije u Europi, pa stoga govorimo o zapadnomi srednjoeuropskom modelu oblikovanja nacije. Na srednjoeuropski modeloblikovanja nacije, osim razliËite dinamike razvoja modernizacijskih proce-sa, utjecalo je i drukËije teritorijalno oblikovanje,2244 a sve zajedno uvjetovaloje da se proces srednjoeuropskog modela oblikovanja nacije kretao smjeromflod nacije prema dræavi«.

Habsburπka Monarhija, kao flviπenacionalna« dræava, predstavlja najboljiprimjer srednjoeuropskog modela oblikovanja nacije, buduÊi da nije postalaokvir nastajanja flaustrijske« nacije, πto je bila intencija u varijanti prosvijeÊe-nog apsolutizma, veÊ je iznjedrila proces kulturne standardizacije koji je pos-tao teæiπte oblikovanja nacionalnog identiteta. Na prostoru Habsburπke Mo-narhije realizirao se put od flnacije prema dræavi«, koji predstavlja srednjoeu-ropski model oblikovanja nacije. O njemu najbolje svjedoËe tzv. nepovijesninarodi, odnosno narodi koji u srednjem vijeku nisu imali svoje dræave, po-put Slovenaca, Slovaka ili Srba u Monarhiji, ili one dræave Ëiji je dræavnoprav-ni kontinuitet s Monarhijom prekinut (kao u »eha).2255 Te dræave nisu imaleflinstitucionalno naslijee«, vlastito plemstvo, ni druπtvene elite koje bi ispu-njavale zahtjeve novih druπtvenih procesa, te su kao takve koristile jezik kaoosnovicu modernizacijskih procesa u oblikovanju svog identiteta. Potrebnoje naglasiti da se ovaj model oblikovanja nacije odnosi na narode koji u tompovijesnom procesu razvoja nisu posjedovali flsvoju vlastitu« vladajuÊu klasu,

115

2244 Na prostoru istoËno od Rajne i juæno od Alpa, na kojem su postojale flviπenacionalne«dræave, ili su flnacionalni« teritoriji (njemaËki i talijanski) bili podijeljeni u niz dræavica, pro-ces je tekao obrnutim smjerom (u odnosu na zapadni) — flod nacije prema dræavi«. Naprostoru Habsburπke Monarhije kao flviπenacionalne« dræave, nije postojao okvir za obliko-vanje jedinstvene flaustrijske« nacije, veÊ je flaustrijanstvo« na kraju postojanja HabsburπkeMonarhije opstalo kao osjeÊaj lojalnosti prema cjelokupnoj Monarhiji, ograniËen samo napripadnike odreenih slojeva, vezanih uz funkcioniranje jedinstvenoga dræavnog aparata.Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 37.2255 Pod pojmom nepovijesnih nacija ovdje se podrazumijevaju one nacije koje od prethod-nog razdoblja nisu naslijedile vlastite politiËke institucije — u austrijskom dijelu Habsbur-πke Monarhije Slovenci, »esi, Ukrajinci, dijelom Poljaci i Talijani, a u ugarskom dijelu Slo-vaci, erdeljski Rumunji i Srbi. Zbog toga su se mogle oblikovati i ostvarivati svoju eman-cipaciju samo kao jeziËne nacije. Usp. N. STAN»I∆, flEtniËnost na hrvatskom prostoru uXIX. stoljeÊu«, 132.



116

odnosno vladajuÊu klasu koja im etniËki pripada. Naprotiv, njima je uprav-ljala viπe ili manje strana vladajuÊa nacija.2266 Tako su flpreporodni« pokreti usvom isticanju jezika i kulture karakteristiËni za srednju i srednjoistoËnu Eu-ropu, te su upravo na principima kulturne standardizacije afirmirali jeziËno--kulturne identitete. Nositelji ovih procesa bile su institucije na podruËju kul-ture, znanosti i obrazovanja. Male su se nacije u ovom procesu naπle u pu-no sloæenijem poloæaju u odnosu na flvelike« nacije, jer su tijekom svojih na-cionalnih pokreta ustale protiv feudalne ideologije i ancien régimea, a s dru-ge strane, doπle su u sukob s novom vladajuÊom nacijom. Unutar Habsbur-πke Monarhije u 19. stoljeÊu javljaju se preporodni pokreti koji istiËu i poli-tiËke programe, utemeljene na liberalnom naËelu slobode pojedinca. To na-Ëelo prenijeli su na nacije kao kolektivitete, zahtijevajuÊi da se naËelo povi-jesnog prava, prema kojemu je bio oblikovan politiËki teritorij (kraljevine,nadvojvodine, markgrofovije itd.), zamijeni prirodnim pravom na kojem bise temeljilo pravo nacije na samostalnost i ujedinjenje. Takvi bi zahtjevi uHabsburπkoj Monarhiji izazvali ukidanje povijesnih teritorija, ili cijepanje pre-ma jeziËno-nacionalnom naËelu, te stvaranje institucija vlastite dræave (πto je1848. bio program politike austroslavizma i na njemu temeljenih programa,npr. Ujedinjene Slovenije i Vojvodine Srpske).2277 Meutim, ti su ciljevi do kra-ja vladavine Monarhije ostali neostvareni, jer bi njihovo ostvarivanje znaËiloili pretvaranje Monarhije u zajednicu nacionalnih dræava, ili raspad same Mo-narhije na samostalne nacionalne dræave, πto u tom povijesnom razvoju joπuvijek nije bilo moguÊe.

U okviru Habsburπke Monarhije treba izdvojiti oblikovanje hrvatske imaarske nacije, buduÊi da se njihov razvoj odvijao u drukËijim druπtveno--povijesnim uvjetima, koji nisu posve u skladu sa srednjoeuropskim mode-lom izgradnje nacije. Te su dræave unutar Monarhije raspolagale elementimavlastite dræavnosti, pa je oblikovanje ovih nacija imalo obiljeæja i politiËkognacionalizma i etnonacionalizma. Stoga ih valja propitivati kao zasebne mo-dele. Habsburπka Monarhija, kao dinastija, oslanjala se na aristokraciju, viso-ko graanstvo, birokraciju i vojsku, s intencijom preoblikovanja habsburπkezajednice zemalja u jedinstvenu flAustriju«.2288 Meutim, maarsko i hrvatskoplemstvo u Habsburπkoj Monarhiji imalo je elemente vlastite dræavnosti, tese uspjelo oduprijeti pokuπajima habsburπkog apsolutizma da ukine ugarsku

2266 Miroslav HROCH, Druπtveni preduvjeti nacionalnih preporoda u Europi, Zagreb, Sred-nja Europa, 2006., 36.2277 N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 40.2288 Isto.



i hrvatsku dræavnopravnu individualnost i institucije staleπke dræave, kao πtoje uËinilo s »eπkom.

Hrvatsko i ugarsko plemstvo temeljilo je svoju dræavnost na povijesnompravu, braneÊi tako suverenitet politiËke zajednice plemstva na teritoriju nje-gove povijesne dræave. PolitiËka zajednica plemstva natio croatica odnosilase iskljuËivo na gornji sloj feudalnog druπtva, staleæe i redove.2299 Oblikovalaje svoj identitet s projekcijom svoje zasebnosti u proπlosti, ali i vlastite bu-duÊnosti utemeljene na politiËkom programu koji se sastojao od obnove po-vijesnih prava. Taj se program temeljio na predodæbi o povijesnim munici-palnim pravima kraljevstva, koja je Ugarski sabor 1715. priznao kao osnovi-cu zasebnog poloæaja Hrvatske u sklopu zemalja ugarske krune.3300 Na taj jenaËin hrvatsko i ugarsko plemstvo ogradilo prostor Ugarske i Hrvatske odmodernizacijskih nastojanja habsburπkog apsolutizma. U protivljenju beË-kom apsolutizmu, ugarsko se plemstvo pozivalo na Ugarsku pragmatiËkusankciju, potvrenu od vladara (zakonski Ëlanak 1. i 2. iz 1723.),3311 kojom jepriznalo pripadnost Ugarske habsburπkim zemljama (Ëime je naËelno odstu-pilo od potpune nezavisnosti Ugarske), te istodobno steklo priznanje poli-tiËke individualnosti, cjelovitosti i nedjeljivosti zemalja ugarske krune (uklju-ËujuÊi i Hrvatsku).3322

Nakon πto se uspjeπno oduprlo reformskim zahvatima Josipa II. iz 1790.,maarsko plemstvo zapoËinje s flkulturnom standardizacijom«, πto je prven-stveno ukljuËivalo izgradnju maarskog standardnog jezika, te njegovo pos-tupno uvoenje kao sluæbenog. Na taj se naËin poËeo oblikovati maarskijeziËno-kulturni identitet, koji je u konaËnici imao za cilj polaganje pravamaarske nacije na cjelokupni povijesni prostor Ugarske, na temelju Ëega Êese u drugoj polovici 19. stoljeÊa pojaviti pojam maarskog flpolitiËkog naro-da«. Takvi zahtjevi, koji su u prvom redu dolazili od strane maarske druπ-tvene elite te, manjim dijelom, od graanstva, temeljeni su na povijesnompravu. Ono je u konaËnici teæilo pretvaranju Ugarske u jedinstvenu maar-sku dræavu, koja bi u prvoj fazi obuhvaÊala jeziËnu standardizaciju, a zatimteritorijalnu integraciju. Pripadnicima drugih etnija na tom prostoru nije sepriznavala nacionalna suverenost, jer bi u tom sluËaju postojala opasnost oddugoroËnog traæenja prava na zasebni politiËki teritorij. Nadalje, tomu trebapridodati i unutarnju druπtvenu gdje nisu bili stvoreni preduvjeti u kojima bi,interesom povezano plemstvo (jedini sloj koji je mogao pokrenuti druπtvene

117

2299 N. STAN»I∆, flEtniËnost na hrvatskom prostoru u XIX. stoljeÊu«, 138.3300 Isto, 117-138.3311 Isto.3322 Isto.



118

promjene veÊih razmjera) te imuÊno graanstvo, razvilo ideju o naciji kao za-jednici graana i ravnopravnih pojedinaca, prihvaÊajuÊi pojam nacije isklju-Ëivo kao dio jeziËno-kulturnog kolektiviteta. Prosvjetiteljska politika beËkogsrediπta, poticanjem standardizacije nenjemaËkih vernakulara, ponudila jedruπtvenim elitama nenjemaËkih etnija grau koju su mogle iskoristiti zaoblikovanje zasebnih etniËkih, jeziËno-kulturnih i utemeljenih nacionalnihidentiteta.3333 U tom kontekstu treba istaknuti kako su slabost graanstva icentralne uprave bili plod viπeetniËkog (viπenacionalnog) karaktera Monar-hije.

Kada je rijeË o hrvatskom plemstvu u tom kontekstu, moramo naglasitida je ono ipak osiguralo priznanje zasebnog politiËkog poloæaja Hrvatske usklopu zemalja ugarske krune.3344 Problemi koji se javljaju uz hrvatski prostoru to vrijeme, vezuju se uz usporene protomodernizacijske procese, koji susporije zahvaÊali izgradnju institucije moderne dræave. Ti pokuπaji izgradnjemoderne dræave dolazili su izvana, a hrvatsko je plemstvo, prihvaÊajuÊi 1790.Ugarsko namjesniËko vijeÊe kao vladu za Hrvatsku, svoju djelatnost ograni-Ëilo na zaπtitu autonomije Hrvatske, naravno, u okviru flmunicipalnih prava«.Meutim, osim flmunicipalnih prava«, tu je bila prisutna i jeziËna komponen-ta koja je pruæala svojevrstan otpor maarskim intencijama.3355 U tom Êe smje-ru djelovati i hrvatsko plemstvo u prvoj polovici 19. stoljeÊa, kada se pola-ko uvodi flkulturna standardizacija« i osnivaju flnacionalne« institucije. Habs-burπka Monarhija je uspjela razviti svojevrsno modernizacijsko srediπte samou zapadnom dijelu Monarhije (srediπnji austrijsko-Ëeπki predjeli, koji su uk-ljuËivali i slovensko etniËko podruËje, te »eπku koja je u 17. stoljeÊu izgubi-la zasebni dræavnopravni status), no apsolutistiËka dræava nije imala dovolj-no snage da slomi otpor ugarskoga, i s njim povezanoga hrvatskog plemstvakoje je uspjelo oËuvati svoju tradicionalnu zajedniËku staleπku ustavnost idræavnopravni identitet.3366 ProsvijeÊeni apsolutizam nije uspio u flkulturnojstandardizaciji« na Ëitavom svom teritoriju zbog sporije dinamike moderniza-cijskih procesa u odnosu na zapadne dræave, te zbog nedovoljno razvijenestrukture upravnih i drugih institucija s jedinstvenim njemaËkim sluæbenim

3333 Isto.3344 Pojam municipalnih prava uveden je u upotrebu koncem 17. stoljeÊa.3355 Hrvatski nunciji su se u Ugarskom saboru 1790. usprotivili uvoenju maarskoga kaosluæbenog jezika, istiËuÊi da Hrvati pripadaju zasebnom, od Maara razliËitom flslavenskomnarodu«. Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 43.3366 Jozefinski apsolutizam i njegov pokuπaj uvoenja njemaËkoga kao sluæbenog jezika, us-pio je samo u zapadnom dijelu Monarhije, dok su Ugarska i Hrvatska sve do sredine 19.stoljeÊa oËuvale latinski kao sluæbeni jezik. Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog naciona-lizma i etnonacionalizma«, 37.



jezikom. Standardizacija njemaËkoga jezika bila je shvaÊena kao komunika-cijski funkcionalna i etniËki neutralna, meutim, neuspjeh u uspostavi jedin-stvenog jezika na podruËju cijele Monarhije rezultirao je i nemoguÊnoπÊuoblikovanja jedinstvenog kulturnog prostora koji bi utjecao na oblikovanjejedinstvenog flaustrijskog« identiteta.3377

U usporedbi sa zapadnim modelom izgradnje nacije, koji je afirmirao na-ciju kao politiËku zajednicu ravnopravnih graana i proglasio je nositeljemsuvereniteta, u srednjoeuropskom modelu, zbog nepostojanja druπtvenogsloja koji je trebao biti nositeljem takvih promjena, to nije bilo moguÊe ost-variti. U druπtvenoj stvarnosti to je znaËilo da je srednjoeuropsko oblikova-nje nacionalnog identiteta stavljalo teæiπte na flkulturnu standardizaciju«, od-nosno na jezik i kulturu, za razliku od flpolitiËke modernizacije« koja uspije-va u zapadnom modelu oblikovanja nacije zbog veÊeg stupnja razvoja mo-dernizacijskih procesa koji su joj prethodili.

Stoga bismo mogli zakljuËiti kako je glavna odrednica srednjoeuropskogidentiteta njegov etniËki kolektivitet koji vezujemo uz jeziËno-kulturnu osno-vicu, koja odreuje pojedinca u njegovu etnonacionalizmu. Takav je procesomoguÊavao nacionalnu homogenizaciju razliËitih slojeva, πto je utjecalo nato da se shvaÊanje nacionalnog identiteta unutar Habsburπke Monarhije odre-uje kroz jeziËno-kulturni identitet. Stoga govorimo o flkulturnoj standardiza-ciji« kao jednom od elemenata oblikovanja nacionalnog identiteta unutar mo-dernizacijskih procesa.3388 Sukladno tomu, moæemo zakljuËiti kako srednjoeu-ropski model oblikovanja nacije karakteriziraju procesi koji ispunjavaju kul-turno-jeziËne sadræaje te, kao takvi, predstavljaju okvir za (proto)moderniza-cijske procese koji afirmiraju jeziËno-kulturne identitete kao jednu od osno-va nacionalnog identiteta. Upravo u okviru ovog modela oblikovanja nacijesagledavamo i oblikovanje hrvatske nacije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe.

Hrvatski flpolitiËki narod«Za hrvatski nacionalizam 19. stoljeÊa moæemo reÊi da je u svojim temeljimadijelio ideje liberalne politiËke doktrine,3399 ali buenje nacije odvijalo se u ne-koliko faza. Prva faza odnosila se na politiËko mobiliziranje nacije, pri Ëemu

119

3377 Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 38.3388 Ovdje treba naglasiti da nacije, shvaÊene kao zajednice jezika — Sprach-nation — i kul-ture, nisu automatski bile nelojalne viπeetniËkoj dræavi, iako je s vremenom kod takvih za-jednica pokuπaj fldenacionalizacije« zavrπavao pokuπajima zaπtite nacionalnog identitetakroz stjecanje politiËke autonomije na odreenom teritoriju, odnosno stvaranja nacionalnedræave. Usp. N. STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 39.3399 O suvremenim teorijama graanskog ili liberalnog nacionalizma, vidi u: T. Cipek, J.VrandeËiÊ, ur., Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj, Zagreb, Disput, 2004.



120

je nacionalni identitet stavljen kao primat politiËkog djelovanja, postajuÊipretpostavkom stvaranja ostalih identiteta. Slijedi faza u kojoj je nacija izvorsuverenosti. Ona se u ovoj fazi politiËki oslobaa, te kao takva postaje izvo-rom politiËkog legitimiteta. To znaËi da monarh viπe ne odreuje volju na-roda, veÊ vlada sam narod. TreÊa faza odnosi se na formiranje nacionalnedræave, Ëija suverena nacija stupa u savez s ostalim nacijama — dræavamaEurope.4400

U pokuπaju ostvarivanja svojih ciljeva, preporodni nacionalisti morali suorganizacijski osmisliti svoje djelovanje, πto se uglavnom ostvarivalo putemudruæenja. »lanovi udruæenja dolazili su iz redova graanskih intelektualaca,i Ëesto imali nejasnu predodæbu o znaËajkama nacionalnog pokreta, kao i onacionalnoj dræavi koju su nastojali stvoriti.4411 Organizacijski oblici i metodedjelovanja udruæenja bili su razliËiti, a moæemo ih podijeliti u:

a) legalistiËko-reformistiËke organizacije preporodnog nacionalizma ib) revolucionarne organizacije preporodnog nacionalizma.4422

LegalistiËko-reformistiËke organizacije, koje su dominirale u HabsburπkojMonarhiji, borile su se legalnim sredstvima za ciljeve nacije, organizirajuÊi seu politiËke klubove, Ëesto oko pojedinih novina, te osnivajuÊi politiËkestranke i studentska udruæenja. Revolucionarna nacionalistiËka udruæenjakoja se u Monarhiji poËinju formirati tek poËetkom 20. stoljeÊa4433 nastojala suostvariti svoje ciljeve pojedinaËnim teroristiËkim akcijama ili gerilskom revo-lucionarnom borbom, pri Ëemu su u pravilu traæili savezniπtvo stranih sila.Udruæenja su predstavljala jedan od oblika organiziranja stanovniπtva, πto jekasnije poprimilo πire razmjere masovne mobilizacije. Upravo u masovnojpolitiËkoj mobilizaciji stvoreni su preduvjeti za ostvarivanje nacionalistiËkeideje — ujedinjavanje stanovniπtva u jedinstvenu politiËku formaciju. Sve jeto dovelo i do promjene strukture druπtva, πto se najbolje oËitovalo u pro-mjeni staleæa te ekonomskoj, politiËkoj i druπtvenoj modernizaciji. U tomprocesu, dio politiËke hrvatske elite pokuπava izgraditi ideju hrvatskog poli-

4400 Ovdje treba napomenuti kako risorgimento zastupa ideju da nacije nisu suprotstavljenejedna drugoj, veÊ ujedinjene u borbi protiv tiranije, odnosno, da bi Europu feudalnih ap-solutistiËkih monarhija trebala zamijeniti Europa slobodnih nacija-dræava. Prema autoru T.Cipeku, u praksi se pokazalo da ovo naËelo ne funkcionira kao πto nam pokazuju primje-ri sukobljavanja talijanskog i hrvatskog, ili maarskog nacionalizma. Usp. T. CIPEK, flNaci-ja kao izvor politiËkog legitimiteta«, 26.4411 O organizaciji preporodnog nacionalizma i metodama djelovanja, detaljnije vidjeti u: M.Gross, ur., Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stoljeÊa do poËetka 20. stoljeÊa, 231-416.4422 T. CIPEK, flNacija kao izvor politiËkog legitimiteta«, 26.4433 Udruæenja su se formirala iskljuËivo na jugoistoku Monarhije; primjeri su Mlada Bosna,Mlada Hrvatska i druga, uglavnom jugoslavensko-nacionalistiËka udruæenja, koja nisuprezala od terora. Usp. T. CIPEK, flNacija kao izvor politiËkog legitimiteta«, 27.



tiËkog naroda, ali, s obzirom na druπtvenu stratifikaciju toga doba, joπ uvijekkao zajednicu razliËitih staleæa.4444

Pojam hrvatskog flpolitiËkog naroda« bio je prisutan u hrvatskome politiË-kom æivotu druge polovice 19. stoljeÊa, a sadræavao je shvaÊanje o Trojed-noj Kraljevini Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao politiËkom teritoriju Ëiji jesuverenitet utemeljen na povijesnom pravu, te hrvatskoj naciji kao politiËkojzajednici ravnopravnih graana. Istodobno je pojam hrvatskog flpolitiËkognaroda« ukljuËivao i elemente etniËkog, jeziËno-kulturnog sadræaja, iz Ëegaproizlazi shvaÊanje hrvatske nacije kao nositelja suvereniteta Trojedne kra-ljevine.4455 Ovaj je pojam u svom politiËkom poimanju nacije puno bliæi za-padnom modelu, iako Ëini spoj zapadnog politiËkog nacionalizma i srednjo-europskog etnonacionalizma, buduÊi da jeziËno-kulturna sastavnica poima-nja hrvatskoga flpolitiËkog naroda« proizlazi iz prihvaÊanja srednjoeuropskogetniËkoga, jeziËno-kulturnog poimanja nacije. Kada je rijeË o hrvatskoj naci-ji i njenim fazama integracije, vaæno je napomenuti da je integracija hrvatskenacije, kao politiËke zajednice, bila podloæna snaænim diskontinuitetimazbog politiËkog pritiska viπih klasa vladajuÊih nacija u Habsburπkoj Monar-hiji, tj. Maara i austrijskih Nijemaca, zbog politiËke snage i posebnih intere-sa talijanskog, odnosno potalijanËenog graanstva, zbog djelatnosti birokra-cije na niæim i viπim razinama, te zbog interesa dinastije, vojnih i diplomat-skih vrhova Monarhije.4466

Naime, u vrijeme nastanka nacionalne svijesti na hrvatskim prostorima,javljaju se dva kljuËna problema. Prvi je problem tadaπnje posvemaπnje po-litiËke razjedinjenosti teritorija na kojima se dotiËna nacija ima formirati. Dru-gi problem je duga povijesna politiËka razdvojenost i podloænost razliËitimstranim utjecajima, kako politiËkim, tako i ekonomskim i kulturnim. ProstorHrvatske, u kojem je nacionalna agitacija bila najpoticajnija, je prostor neg-daπnje civilne Hrvatske i Slavonije, gdje je nacionalni pokret i zapoËeo. Upra-

121

4444 U ovom procesu stvorene su pretpostavke za promicanje ideje politiËke zajednice, kaozajednice slobodnih individua koje povezuje cilj opÊeg dobra. Meutim, paralelno s timprocesom javljaju se zaËeci sukoba izmeu razliËitih koncepcija hrvatske i srpske politiË-ke misli, utemeljenih na razliËitim tumaËenjima civilnog kôda srpske elite u Hrvatskoj, ko-ja nije prihvatila ideju hrvatskog politiËkog naroda. Usp. T. CIPEK, flOblikovanje hrvatskognacionalnog identiteta«, 61.4455 Pojam hrvatskog flpolitiËkog naroda«, u svom povijesnom, dræavnopravnom poimanjunacije, sadræajno vuËe podrijetlo iz plemiÊke ideologije (proto)modernizacijskog doba 18.i prve polovice 19. stoljeÊa, a sam pojam dræavnog suvereniteta, iz kojeg proizlazi pravona obnaπanje vlasti, takoer je proizvod (proto)modernizacijskih procesa ranoga novog vi-jeka, zajedno s pojmom javnog interesa koji mora osiguravati dræavni aparat. Usp. N.STAN»I∆, flIzmeu politiËkog nacionalizma i etnonacionalizma«, 35.4466 M. GROSS, flO integraciji hrvatske nacije«, 186.



122

vo na tim podruËjima je najprije dovrπena nacionalna integracija. PolitiËkarazdvojenost podruËja, kao posljedica dugotrajnog povijesnog procesa natim prostorima, imala je za posljedicu vaæan dezintegracijski faktor — poja-vu pokrajinske, partikularne svijesti4477 koja je ponekad snaæno koËila hrvat-sku nacionalnu integraciju. Nositelji toga pokrajinskog patriotizma4488 i otporaflhrvatstvu« najËeπÊe su bili pripadnici viπih slojeva. Oni su i nakon formalnogukidanja staleπkog druπtva teæili oËuvanju svojih poloæaja, prepoznajuÊi vlas-titu ugrozu u prodoru novih druπtvenih odnosa i moguÊnosti ujednaËavanjaraznolikosti druπtvenih sustava, zatvorenih u pokrajinske granice.4499

U prikazu integracije hrvatske nacije moæe posluæiti model koji je ponu-dio Ëeπki povjesniËar Miroslav Hroch.5500 Kroz tri faze, imenovane kao A, B iC faza, Hroch je prikazao model razvoja flmalih nacija« Srednje, IstoËne i Sje-verne Europe, u odnosu na flvelike« zapadnoeuropske nacije.5511 U procesu is-traæivanja integracije hrvatske nacije, prema Hrochovom modelu, treba istak-nuti da se kriteriji, koji se odnose na nacionalno djelovanje, ne mogu pro-matrati zasebno, veÊ moraju ukljuËiti i druge kriterije, kao πto su razvoj na-cionalnog programa, oblici nacionalne agitacije, stvaranje elemenata nacio-nalne kulture, druπtvene okolnosti, i sl. Iako su u procesu integracije hrvat-ske nacije uoËljive sve tri faze, ipak postoji problem koji se odnosi na ritamnacionalne integracije, koji se na pojedinom podruËju javlja u razliËito vrije-me. Hroch stoga naglaπava problem periodizacije nacionalnih pokreta malihnacija, koji se odnosi na primjenu kriterija u analizi tog procesa. Neovisno otome uzima li se u obzir nacionalna agitacija u odnosu na druπtvenu raspro-stranjenost, utvrivanje uloge nacionalnog pokreta u povijesnom razdoblju,ili analiza njegovih druπtvenih preduvjeta, polaziπna toËka za kriterij periodi-zacije uvijek je ista, a to je odnos nacionalnog pokreta prema opÊem prav-cu preobrazbe druπtva. Prema ovom osnovnom kriteriju periodizacije moæese napraviti podjela na osnovne faze nacionalnog pokreta:

4477 flPartikularizmi« su nastali kao izraz æelje za oËuvanjem postojeÊe druπtvene i kulturnepolariziranosti, koja je osiguravala najviπim slojevima u ograenim pokrajinama zaseban iizdvojen status, kao izraz nostalgije za starim flnaËinom æivota« koji je postupno nestajao.Usp. N. STAN»I∆, Hrvatska nacija i nacionalizam, 101.4488 Autor ovdje govori o flpokrajinskom patriotizmu« u trenutku i iz pozicije kada je hrvat-ska nacionalna integracija dovrπena, a flslavonska« ili fldalmatinska« nacija joπ nisu obliko-vane, no to ne znaËi da, prvenstveno u drugoj polovici 19. st., nije bilo onih koji su svo-je dalmatinstvo ili slavonstvo osjeÊali kao nacionalni identitet. Usp. N. STAN»I∆, Hrvatskanacija i nacionalizam, 104.4499 N. STAN»I∆, Hrvatska nacija i nacionalizam, 101.5500 Usp. M. HROCH, Druπtveni preduvjeti nacionalnih preporoda u Europi.5511 Autor pod flmalim« i flvelikim« ne podrazumijeva broj pripadnika odreene nacije, veÊdruπtvenu strukturu i poloæaj podreenosti prema nekoj drugoj, flveÊoj« naciji. Isto.



A. razdoblje borbe protiv apsolutizma, buræoaske druπtvene revolucije irazvoja kapitalizma;

B. razdoblje nakon pobjede kapitalizma koje se poklapa s razvojem rad-niËkog pokreta;

C. razdoblje globalne integracije i utjecaja masovnih medija — koje otpri-like zapoËinje od kraja Prvoga svjetskog rata.5522

Ovim se modelom, u osnovnim karakteristikama, moæe prikazati i procesoblikovanja hrvatske nacije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe, koji je objasni-la povjesniËarka Mirjana Gross, na temelju svojih zapaæanja i prilagodbe mo-dela Ëeπkog povjesniËara Miroslava Hrocha.

Prva faza, faza A, istiËe vaænost flbuenja« male grupe intelektualaca kojise zanimaju za jezik, kulturu i povijest, ali bez nekog znaËajnijeg druπtvenogutjecaja. Ovu fazu karakterizira zanimanje za jezik, kulturu i povijest vlastitenacije, potaknuto patriotizmom prosvjetiteljskog tipa. Prema Mirjani Gross, uovu bismo fazu flmoæda mogli ukljuËiti brojne pisce, od renesanse do kraja18. stoljeÊa, jer su se na odreenoj interpretaciji njihovih shvaÊanja gradilenacionalne ideologije u 19. stoljeÊu«.5533 Nakon ovog razdoblja slijedi sustav-no nacionalno agitiranje, predvoeno skupinom domoljuba koji su se sma-trali predstavnicima i predvodnicima flnarodnog preporoda« u Hrvatskoj.

Ovdje veÊ govorimo o fazi B, iako je vrlo nezahvalno traæiti jasne vre-menske granice meu fazama, buduÊi da se ta razdoblja Ëesto preklapaju.

Karakteristika ove faze, izmeu ostalog, jest i to da je veÊina pripadnikanacije nacionalno svjesna, postajuÊi akterima nacionalnih pokreta. Kada je ri-jeË o sjevernoj Hrvatskoj, Mirjana Gross smjeπta ovo razdoblje hrvatske his-toriografije izmeu 1835. i 1849. godine, πto ovu fazu nacionalne integracijevremenski i sadræajno povezuje s Ilirskim pokretom. Ilirski pokret, kao orga-nizirani oblik narodnoga preporoda, prezentira ogledni primjer Hrochove fa-ze B koji je djelovao u Dalmaciji, Istri, nekadaπnjoj Vojnoj krajini te u nekimpodruËjima Bosne i Hercegovine. Na tim je podruËjima integracija hrvatskenacije zapoËela kasnije, pa je shodno tome kasnije i dovrπena.5544 Svaka odovih dviju faza ima svoju ulogu u integraciji hrvatske nacije. NajznaËajnija jefaza B, odnosno razdoblje nacionalne agitacije koje je postavilo temelj zna-

123

5522 M. HROCH, Druπtveni preduvjeti nacionalnih preporoda u Europi, 53.5533 M. Gross, ur., Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stoljeÊa do poËetka 20. stoljeÊa, 180.5544 Ovdje treba pojasniti kako je upravo Ilirski pokret bio ona pokretaËka snaga, onaj pra-vi, organizirani oblik narodnoga preporoda, ogledni primjer Hrochove faze B, te nadah-nuÊe za mnoge flpreporoditelje« na drugim dijelovima hrvatskoga prostora (Dalmaciji, Istri,nekadaπnjoj Vojnoj krajini te dijelovima Bosne i Hercegovine). No, integracija je na tomeprostoru zapoËela kasnije i tekla neπto sporije. Usp. Tomislav FRESL, flFaze integracije hr-vatske nacije«, Pravnik: Ëasopis za pravna i druπtvena pitanja 42 (2008) 86, 132.



124

Ëenju nacionalnog razvoja i stvaranju hrvatskog flpolitiËkog naroda«, Ëime jeosiguralo njegovu nacionalnu egzistenciju.

U posljednjoj, C fazi, proces nacionalne integracije uglavnom je dovrπenjer se veÊina nacije moæe mobilizirati u borbi za politiËke, druπtvene, gospo-darske i druge oblike æivota, koji su potrebni za njezinu afirmaciju. U ovojje fazi nacionalna svijest najviπe napredovala, pa su posljediËno nastale i na-cionalne ideologije koje su imale znatnu mobilizirajuÊu snagu, najprije us-mjerenu prema graanstvu, a kasnije i prema πirim druπtvenim slojevima.

ZakljuËakZakljuËno moæemo ustvrditi da je proces hrvatske nacionalne integracije obi-ljeæen snaænim diskontinuitetima. Proces politizacije hrvatske nacionalne za-jednice bio je pod jakim utjecajem politiËkih pritisaka viπih klasa vladajuÊihnacija, to jest Maara i austrijskih Nijemaca, koji su imali politiËku snagu uHabsburπkoj Monarhiji. Tek na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe moæemo govo-riti o postojanju, joπ uvijek nestabilne, politiËke nacionalne strukture koju ka-rakterizira nejedinstvo, πto je umnogome koËilo proces hrvatske nacionalneintegracije. Diskontinuitet procesa integracije hrvatske nacije velikim su dije-lom uzrokovale teritorijalno-politiËke jedinice, meusobno odijeljene admi-nistrativnim putem, ali i nedostatkom prometne povezanosti. Na hrvatski po-litiËki narod u fazama njegove nacionalne integracije bitno su utjecali razli-Ëiti politiËki pravci, Ëime su stvarani nepovoljni politiËki uvjeti za nacional-nu integraciju hrvatske nacije. Pitanje koje historiografija postavlja u proce-su hrvatske nacionalne integracije glasi: Je li hrvatska nacija u potpunosti in-tegrirana u trenutku propasti Habsburπke Monarhije? Miπljenja su razliËita, alijedinstvena u zakljuËku kako je proces integracije hrvatske nacije, πto se ov-dje odnosi na hrvatski flpolitiËki narod«, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe do-πao do prekretnice na kojoj je odnos pojedinih strukturalnih dijelova hrvat-skog flpolitiËkog naroda« ipak stvorio novu cjelinu — izgraenu naciju.

Andreja SrπenIntegration Process and Croatian Nation Formationas a New Type of Community in Transitional Time— from the 19th to 20th CenturyThis paper discusses issues related to basic determinants of the Croatiannation formation in transitional period — from the 19th to 20th Centurytaking into consideration all relevant processes connected to the integrationand formation of the Croatian national community as a new type. Croatiannational identity is thereby questioned in this paper and defined as a socio--historical phenomenon with deeper meaning inside various degrees of



formation process. Croatian national integration process was simultaneousto the process of modernization and urbanization which led to thedevelopment of civic society. In parallel to general societal dimensions andsubsequent reduction of its polarization, adjustments occurred whichequalized socially segmented Croatian space on civic grounds. Therefore,Croatian nation is an effect of the modernization processes in modern timeswhich subsumes into its national identity system elements of primordial,ethnic and class identities.

Keywords: Croatian nation, identity, integration, modernization, socio--political phenomenon

125



Vrijeme kao nadnaravnadimenzija kapitala

Ivan ARAPOVI∆, Zagreb

Prethodno priopÊenje(primljeno: 21. listopada 2018.)UDK 316.334.22:379.8

379.8:1

Glavna je namjera ovoga rada prikazati kako je vrijeme, kao svojevrsnanadnaravna dimenzija kapitala, kroz povijest dobivalo sve veÊe znaËenje. To semoæe vidjeti, ne samo kroz razliËite Ëimbenike koji su spomenuti u tekstu, veÊ ikroz razmatranja teoretiËara, poput Manuela Castellsa, Pierrea Bourdieua, PeteraBurkea i drugih. RazraujuÊi Bourdieuovu teoriju o vrstama kapitala, moæemododati i vrijeme kao nadnaravnu dimenziju kapitala, istovremeno imajuÊi u viduflneopipljivost«, ali i znaËenje vremena za ljude, posebice ako obratimopozornost na Ëinjenicu da vrijeme, za razliku od prijaπnjih povijesnih epoha,viπe ne flprolazi«, veÊ se fltroπi«. Nadalje, analizirajuÊi Castellsovu teoriju, valjaistaknuti da je vrijeme popriliËno povezano s prostorom. Tako moæemoobjasniti i analizirati znaËenje vremena kroz razliËite dihotomije, navedene uovom radu, ovisno o tome radi li se o selu ili o gradu, odnosno, o kojoj jegospodarskoj djelatnosti rijeË, te kroz poloæaj ljudi unutar tih gospodarskihdjelatnosti. Na taj naËin moæemo uvidjeti i znaËenje kako radnog, tako islobodnog vremena u rastuÊoj sociologiji rada, sociologiji industrijalizacije isociologiji slobodnog vremena.

KljuËne rijeËi: Industrijska revolucija, slobodno vrijeme, radno vrijeme,modernizacija, povijesni koncept vremena

1. UvodCilj ovog rada jest prikazati kako je vrijeme, kao svojevrsna nadnaravna di-menzija kapitala, kroz povijest postajalo sve vaænija dimenzija cjelokupnogæivota. U tu svrhu referirat Êemo se na razliËite izvore, pri Ëemu Êe glavninaglasak biti na tumaËenjima koncepcije vremena sociologâ Pierrea Bour-dieua i Manuela Castellsa, ali Êemo takoer obratiti pozornost na razne tek-stove iz podruËja druπtvene povijesti, kako bismo dobili bolji uvid u mijenja-nje svijesti o vremenu kroz povijest.

Takoer Êemo spominjati i autore, poput Edwarda Palmera Thompsona(flTime, work-discipline and industrial capitalism«),11 Keitha Thomasa (flWork

127

11 Edward Palmer THOMPSON, flTime, work-discipline and industrial capitalism«, Past&Pre-sent 38 (1967) 1, 56-97, https://doi.org/10.1093/past/38.1.56. Pristup ostvaren 6. 3. 2019.


128

and leisure«)22 te posebice, Petera Burkea (flViewpoint: The invention of lei-sure in early modern Europe«).33

Referirat Êemo se ukratko i na tekst Miroslava ArtiÊa flPrema novom is-kustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao izvoriπte kritiËke svijesti«.44

Iako se nisu konkretno bavili vremenom, kao nadnaravnom dimenzijom ka-pitala, pozornost vremenu kao vaænom Ëimbeniku kroz povijest, ali i sva-kodnevni æivot, posvetili su i Andrijana BiliÊ (flFleksibilno radno vrijeme —modus rekoncilijacije privatnog i poslovnog æivota radnika te poveÊanjakompetitivnosti poslodavca«),55 Milan i Rajka PoliÊ (flVrijeme — slobodno odËega i za πto?«),66 te Sabina Vidulin-OrbaniÊ (flFenomen slobodnog vremena upostmodernom druπtvu«),77 a od koristi za tu temu svakako su i knjige Slo-bodna nedjelja: kultura u nestajanju? 88 i Radno vrijeme i preferencije radnikau razvijenim zemljama — pronalaæenje ravnoteæe.99 Potonja dva naslova po-moÊi Êe nam da detaljnije analiziramo znaËenje pojmova radnog i slobodnogvremena u najnovijoj epohi, te da izvuËemo usporedbe s prijaπnjim povijes-nim epohama.

Na temelju toga pokuπat Êemo uoËiti sliËnosti i razlike izmeu njihovihtumaËenja vremena. Valja istaknuti da se na vrijeme, kao nadnaravnu dimen-ziju kapitala, moæe gledati u tom smislu da ono predstavlja neπto πto je po-trebno uloæiti u odreena æivotna podruËja, kako bismo mogli postiÊi uspjeh,

22 Keith THOMAS, flWork and leisure in pre-industrial society«, Past&Present 29 (1964) 1,50-62, https://doi.org/10.1093/past/29.1.50. Pristup ostvaren 6. 3. 2019.33 Peter BURKE, flViewpoint: The invention of leisure in early modern Europe«, Past&Pre-sent 146 (1995) 1, 136-150, https://doi.org/10.1093/past/146.1.136. Pristup ostvaren 6. 3.2019.44 Miroslav ARTI∆, flPrema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao iz-voriπte kritiËke svijesti«, Filozofska istraæivanja 29 (2009) 2, 281-295, https://hrcak.srce.hr/41407. Pristup ostvaren 6. 3. 2019.55 Andrijana BILI∆, flFleksibilno radno vrijeme — modus rekoncilijacije privatnog i poslov-nog æivota radnika te poveÊanja kompetitivnosti poslodavca«, Zbornik radova Pravnog fa-kulteta u Splitu 54 (2017) 3, 561-585, https://hrcak.srce.hr/186702. Pristup ostvaren 10. 1.2019.66 Milan POLI∆, Rajka POLI∆, flVrijeme, slobodno od Ëega i za πto?«, Filozofska istraæivanja29 (2009) 2, 255-270, https://hrcak.srce.hr/41405. Pristup ostvaren 8. 1. 2019.77 Sabina VIDULIN-ORBANI∆, flFenomen slobodnog vremena u postmodernom druπtvu«,MetodiËki obzori: Ëasopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu 3 (2008) 2, 19-33,https://hrcak.srce.hr/32748. Pristup ostvaren 8. 1. 2019.88 Gordan »rpiÊ, Mijo Dæolan, ur., Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju?, Zagreb, Centarza promicanje socijalnog nauka Crkve, FranjevaËki institut za kulturu mira, Hrvatsko kato-liËko sveuËiliπte, KrπÊanska sadaπnjost, 2014.99 Jon Carleton MESSENGER, Radno vrijeme i preferencije radnika u razvijenim zemljama,Zagreb, TIM press, 2009.



a opet, nije tako flopipljivo« i lako odredljivo kao, na primjer, tri vrste kapi-tala kod Bourdieua.

Takoer, namjera bi bila usporediti koncepciju vremena u predmoder-nim, odnosno predindustrijskim i tradicionalnim druπtvima, s koncepcijomvremena u modernim industrijskim druπtvima, te na temelju toga pokazatikako je vrijeme kao kapital, od druge polovice 19. stoljeÊa nadalje, dobilopuno viπe na znaËenju i postalo mnogo dragocjenije kao kapital u odnosuna razdoblje prije Industrijske revolucije. Taj drukËiji pogled na vrijeme umodernim industrijskim druπtvima, u usporedbi s onima tradicionalnim, po-ljoprivrednim, pokuπat Êemo prikazati i u sklopu nekoliko dihotomija: grad— selo, industrija — poljoprivreda, stroj — Ëovjek, radnik — poslodavac teradno vrijeme — slobodno vrijeme, s posebnim naglaskom na potonju.

2. Povijesni kontekstNajprije Êemo dati kratak povijesni pregled odnosa ljudi prema vremenu, tepredstaviti naËine na koje su ljudi kroz povijest gledali na vrijeme kao kon-cept. S obzirom na to da je Industrijska revolucija unijela niz velikih promje-na, govorit Êemo o perspektivi vremena prije spomenute revolucije, a zatimkroz razdoblje revolucije te nakon nje.

2.1. Koncept vremena prije Industrijske revolucijePrije poËetka modernog industrijskog razdoblja uoËljivo je nepostojanje jas-ne distinkcije izmeu radnog i slobodnog vremena, posebice ako se uzme uobzir da su neke aktivnosti, poput jahanja, viteπkih turnira, pa i πaha, imalei vojne i gospodarske aspekte. Kasnije, u razdoblju od poËetka 14. do sredi-ne 17. stoljeÊa, mogli smo vidjeti promjene u naËinu razmiπljanja o vreme-nu, do Ëega je doπlo zbog upotrebe satova (javnih i ruËnih), ali i puritanske,odnosno kalvinistiËke discipline, te buræoazijske toËnosti.1100

Vremenska preciznost, toËnost i disciplina, jednako kao i rastuÊa vaænostvremenskog koncepta, svakako su bile oËite u tvornicama, πto je vidljivo popraksi ustaljenoj veÊ na prijelazu iz 17. u 18. stoljeÊe, gdje su kontrolor i nad-zornik svaki dan biljeæili vrijeme kada su radnici dolazili na posao i odlazilis njega.1111 Shodno tome, moæe se govoriti o poËetku discipliniranog kapita-lizma, s listama upisa i ispisa, nadzornicima i kontrolorima kao jamcima dis-cipline, a za pretpostaviti je kako su postojale i kazne, u sluËaju nepridræa-vanja reda i uËestalog kaπnjenja na posao. Moæemo govoriti i o tome kakoje novo poimanje vremena i sata, prema kojem vrijeme ne prolazi, veÊ se

129

1100 E. P. THOMPSON, flTime, work-discipline and industrial capitalism«, 56.1111 Isto, 82.

I. ArapoviÊ: Vrijeme kao nadnaravna dimenzija kapitala


130

troπi, bilo kljuËno za stvaranje i odræavanje discipliniranog industrijskog ka-pitalizma. Dok se s jedne strane razvijao tvrdi, disciplinirani kapitalizam, sradnim vremenom od 12, pa Ëak do 15 sati, s druge strane razvijale su seideje o tome kako skratiti radni dan. Konkretan primjer navodi Thompson,koji govori o skraÊivanju radnog vremena u krojaËkim radionicama, najprije1721. godine, a zatim 1768. Istovremeno su skraÊivane i pauze, pa je u ne-kim situacijama radni dan bio saæet na desetak sati.1122 Prema tome, moæemogovoriti kako je radna disciplina dobrim dijelom utjecala i na svijest o vre-menu i na njegovu vaænost, πto kod poslodavaca i nadzornika, πto kod rad-nika.

Peter Burke pak smatra da je postojala velika razlika izmeu predindus-trijskog i industrijskog druπtva, kada je u pitanju koncept vremena, posebi-ce slobodnog. ToËnije reËeno, u srednjovjekovnoj Europi nedostajala je mo-derna ideja slobodnog vremena, koju on smatra proizvodom industrijskogkapitalizma.1133 Ustvari se radi o tome da je u predindustrijskom vremenu pos-tojao koncept slobodnog vremena, samo je bio manje raznolik i bogat, u us-poredbi s provoenjem slobodnog vremena nakon Industrijske revolucije.Dok su predindustrijska druπtva imala festivale, viteπke borbe, lov, kartanjei sliËno, industrijska druπtva imala su vikende i praznike. Stoga moæemo go-voriti o pojavi slobodnog vremena kao dijelu procesa modernizacije.

2.2. Industrijska revolucijaPremda razdoblje prve Industrijske revolucije nije svugdje ni poËelo ni zavr-πilo u isto vrijeme, moæe se okvirno govoriti o razdoblju druge polovice 18.stoljeÊa, te veÊini prve polovice 19. stoljeÊa. U to vrijeme dolazi do velikihgospodarskih i druπtvenih promjena, potaknutih brojnim izumima, poputparnog stroja, parobroda, parne lokomotive, telegrafa i drugih.

Sve te promjene takoer su dovele do drukËijeg poimanja vremena. Pri-mjerice, izumom parne lokomotive moglo se mnogo bræe nego u ranijimepohama (kada se dobrim dijelom putovalo koËijama ili pjeπice) stiÊi od jed-nog mjesta do drugog, πto znaËi da su naselja na neki naËin postala bliæa jed-na drugima, odnosno da su se i vrijeme i prostor smanjili. U industriji je pakraslo znaËenje svijesti o vremenu, zbog izraæene potrebe za sinkronizacijomrada, za razliku od primitivnijih druπtava, gdje je bilo vaæno da se zadatakobavi, a ne nuæno i da se πto bræe obavi. Doduπe, Thompson piπe o tomekako je Ëak i u manjim radionicama, sa slabijom podjelom rada, i dalje pos-

1122 Isto, 85. Thompson podatak preuzima od, Ephraim LIPSON, The Economic History ofEngland, London, Black, 1956.1133 P. BURKE, flViewpoint: The invention of leisure in early modern Europe«, 137.



tojala florijentacija prema zadatku« (kao u poljoprivrednim, ribarskim zajedni-cama).1144 Dakle, veÊa potreba za sinkronizacijom rada bila je povezana s iz-raæenijom svijeπÊu o vaænosti vremena, πto Êe ukazati na povezanost kapita-listiËkog sustava i svijesti o vremenu, te na veÊi osjeÊaj za svojevrsnu πtedlji-vost vremena kod poslodavaca u kapitalizmu. U razdoblju prve Industrijskerevolucije, osim tvornica, postojalo je joπ jedno mjesto koje je znalo utuvitiljudima osjeÊaj za znaËenje i πtedljivost vremena, a to je πkola. Tu je posebi-ce doπlo do izraæaja sveÊenstvo, koje je upozoravalo lijenu djecu da ne tra-te vrijeme veÊ da idu u πkolu, jer je πkola predstavljala flspektakl reda i pra-vilnosti«, Ëime se i kod djece poveÊavala disciplina.1155

S druge strane, sat i pojam vremena, barem onoga radnog vremena, zaradnike u tvornicama predstavljali su sredstvo iskoriπtavanja, s obzirom na toda su dugo vremena samo poslovoe imali satove, Ëime su na neki naËinmogli manipulirati radnicima.1166 To se, doduπe, izmijenilo kada su i sami rad-nici poËeli kupovati satove, ili ih dobivati kao poklone. Shodno tome, mo-æemo govoriti, ne samo kako je sve viπe poËelo dolaziti do izraæaja razmiπ-ljanje flvrijeme je novac«, veÊ i o tome da je pojaËana (vremenska) disciplinana radnom mjestu postala jedan od glavnih uzroka sve veÊeg razmiπljanja otome kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme, imajuÊi u vidu teπke uvjeteu kojima su radili tvorniËki radnici, zbog Ëega viπe nisu bili toliko zadovolj-ni i ispunjeni. To ih je nagnalo da se potrude i nau viπe zadovoljstva i sre-Êe u vrijeme kada nisu bili na radnom mjestu. Dobar primjer je sve veÊa po-pularizacija nogometa i drugih momËadskih sportova tijekom 19. stoljeÊa.

2.3. Koncept vremena nakon Industrijske revolucijeMoglo bi se reÊi da se tijekom druge polovice 19. stoljeÊa sve viπe istiËu dvasuprotna nastojanja: s jedne strane pokuπaji nametanja joπ jaËe discipline utvornicama, a s druge, borba za bolje uvjete na radnim mjestima, πto je po-sebice doπlo do izraæaja kroz radniËke pokrete koji su tada uzeli maha.

Podjela i nadziranje rada, satovi, zvona, kazne za kaπnjenja i nedolaske— sve su to bili pokuπaji oblikovanja novih radnih navika i nove vremenskediscipline. Na temelju toga moæe se govoriti o nastavku propagande o πted-ljivosti vremena i nakon prve Industrijske revolucije, kad je prva generacijatvorniËkih radnika nauËila od svojih poslovoa vaænost vremena. Druga ge-neracija poËela je s ustanovljivanjem odborâ i vijeÊâ koji su se borili za skra-Êivanje radnog vremena na 10 sati, dok je treÊa generacija poËela sa πtrajka-

131

1144 E. P. THOMPSON, flTime, work-discipline and industrial capitalism«, 70-71.1155 Isto, 84.1166 Isto, 80.



132

njem za prekovremene sate i drugim oblicima borbe za veÊa prava radnika,1177

po Ëemu je vidljivo da je borba izmeu poslodavaca, kontrolora i nadzorni-ka (te njihovih pokuπaja da nametnu disciplinu na poslu) s jedne strane, teradnika (i njihovih zahtjeva za boljim uvjetima rada) s druge, proπla kroz raz-liËite faze.

»ini se da su u razdoblju prije Industrijske revolucije ljudi poËeli konkret-nije razmiπljati o tome kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme, dok su ti-jekom i nakon revolucije poËeli sve ËeπÊe pronalaziti odgovore na takva pi-tanja. To je svakako dobar pokazatelj kako je vrijeme imalo sve veÊe znaËe-nje, ne samo za poslodavce, veÊ i za radnike. Joπ jedan neizravan pokazateljkako je vrijeme kroz povijest poËelo sve viπe dobivati na vaænosti, jest istruktura zaposlenika, u kojoj je primjetno da su, primarne gospodarske dje-latnosti (poljoprivreda, lov, ribolov, πumarstvo...), kada je u pitanju postotakradnika u tom sektoru, u veÊini sluËajeva zabiljeæile pad zastupljenosti u cje-lokupnom gospodarstvu, dok su sekundarni i tercijarni gospodarski sektor(u kojima vrijeme ima veÊe znaËenje negoli u primarnom sektoru) zabiljeæi-li rast zastupljenosti u cjelokupnom gospodarstvu.

U nekoliko posljednjih desetljeÊa moæemo pak uoËiti razliËite trendovekada je u pitanju radno vrijeme. S jedne strane, u ©vedskoj, Nizozemskoj iNjemaËkoj radnici imaju pravo neko vrijeme raditi skraÊeno, pa se vratiti napuno radno vrijeme, a u Francuskoj je uveden 35-satni radni tjedan, dok, sdruge strane, u Japanu postoji zabrinutost zbog kulture prekovremenog ra-da i njenog utjecaja na kvalitetu æivota, do te mjere da je vlada ove zemljepokuπala uvjeriti tvrtke da se pridræavaju 40-satnog ograniËenja, propisanogjapanskim Zakonom o radnim standardima (iz 1947.), te potaknuti poslodav-ce da ne potiËu prekovremeni rad (Japanski institut za rad, 2001.).1188 Od ko-likog je znaËenja kvalitetna i propisna organizacija radnog vremena, govorii Ëinjenica da se o tome Ëesto raspravljalo i na razini Europske unije. To sevidi, primjerice, iz smjernice 2003/88 EZ, koja obvezuje Ëlanice EU da osigu-raju prilagoavanje rada radnicima, u sluËaju da poslodavci namjeravajuodstupiti od standardnih obrazaca organizacije rada, nakon Ëega su mnogedræave EU postale fleksibilnije u svojim rasporedima radnog vremena.1199 Onoπto je ovdje vaæno istaknuti jest prilagoavanje, ne samo potrebama poslo-davaca, veÊ i radnika.

1177 Isto, 86.1188 J. C. MESSENGER, Radno vrijeme i preferencije radnika u razvijenim zemljama, 11-18.1199 A. BILI∆, flFleksibilno radno vrijeme — modus rekoncilijacije privatnog i poslovnog æi-vota radnika te poveÊanja kompetitivnosti poslodavca«, 572.



3. Teorijski poglediNakon πto smo rekli neπto o mijenjajuÊoj perspektivi vremena kroz povijest,valjalo bi spomenuti i razne teorijske poglede na vrijeme, odnosno razma-tranja vremenskog koncepta kao svojevrsne dimenzije kapitala. Najprije Êe-mo analizirati stajaliπta Manuella Castellsa o vremenu i o povezanosti vreme-na s prostorom i kapitalom.

3.1. Manuel CastellsCastells istiËe tehnoloπke promjene u komunikaciji, posebice u informatici,kao kljuËne za mijenjanje koncepcije vremena, smatrajuÊi te informatiËketehnologije jednim od temelja modernog druπtva.2200 Prisjetimo li se brojnihizuma kojima je ËovjeËanstvo svjedoËilo kroz drugu polovicu 19. i 20. stolje-Êa (telefon, radio, fotoaparat, televizor, mobitel, raËunalo i mnogi drugi), la-ko Êemo uoËiti koliko su se, u jednu ruku, dodatno suzili i prostor i vrijeme.

Nadalje, ne samo da se moæe govoriti o suæavanju prostora i vremena,veÊ Castells ide joπ dalje, govoreÊi o tome kako kapital pokorava granicevremena i prostora, u Ëemu mu pomaæu upravo nove tehnologije: fl... kapi-talistiËki naËin proizvodnje obiljeæava njegovo nemilosrdno πirenje, koje uvi-jek pokuπava prijeÊi granice vremena i prostora... Nove tehnologije omogu-Êuju kapitalu da se prebacuje meu gospodarstvima u vrlo kratkom vremen-skom roku.«2211 Bez obzira na to koliki kilometri udaljenosti i sati vremenskerazlike dijelili neke gospodarske Ëimbenike, izmeu kojih Êe se odvijati tran-sakcija, nove informatiËke tehnologije pobijedit Êe ograniËenja koja pred lju-de postavljaju prostor i vrijeme. U tom smislu moæemo govoriti o razliËitimfazama, kada je rijeË o odnosu ljudi prema vremenu: najprije, tek neznatnasvjesnost o njegovom postojanju i konceptu prije Industrijske revolucije (ka-da su glavni Ëimbenici vremena bili veliki vjerski blagdani, festivali i sajmo-vi te promjene godiπnjih doba), zatim rastuÊe znaËenje vremenskog koncep-ta tijekom Industrijske revolucije i u desetljeÊima nakon nje (kada industrij-ski radnici veÊinu vremena provode na poslu, umjesto odmarajuÊi), da bikroz drugu polovicu 19. i u 20. stoljeÊu, sve viπe dolazili do izraæaja naporida se nadiu ograniËenja koje vrijeme postavlja pred ljude.

Da se vrijeme u modernoj epohi naπlo u svojevrsnom podreenom po-loæaju, vidljivo je i po tome πto je kapital, po Castellsu, uz pomoÊ informa-tiËkih tehnologija nadiπao granice vremena, ali i po tome πto je u umreæe-nom druπtvu, iako su vrijeme i prostor kao osnovne materijalne dimenzije

133

2200 Manuel CASTELLS, Informacijsko doba: ekonomija, druπtvo i kultura. Sv. 1: Uspon um-reæenog druπtva, Zagreb, Golden Marketing, 2000., 75-76.2211 Isto, 125-127.



134

ljudskog æivota isprepleteni, prostor taj koji organizira vrijeme, a ne obrnu-to.2222 Takoer, Castells smatra da je vrijeme u suvremenom umreæenom dru-πtvu nepredvidivo i nemjerljivo, odnosno, da je predvidivo i mjerljivo vrije-me u suvremenom druπtvu praktiËki uniπteno, dodajuÊi kako Êe nove infor-matiËke tehnologije pomoÊi kapitalu da pobjegne od vremena, jednako kaoπto Êe pomoÊi kulturi da pobjegne od sata.2233

Meutim, da vrijeme kao dimenzija kapitala kroz povijest nije izgubilo navaænosti, vidi se i po smanjenju broja radnih sati koje je, doduπe, doπlo sku-pa s intenzifikacijom rada: flRadno vrijeme u industrijaliziranim zemljamasmanjilo se u posljednjih 100 godina, mjereno radnim satima po osobi u go-dini... to smanjenje radnog vremena zapravo prikriva Ëinjenicu znaËajnogpoveÊanja ukupnog rada, πto je rezultat poveÊanja broja poslova...«2244 UoËa-vanje vaænosti vremena kao kapitala za industrijske radnike te njihova bor-ba za skraÊivanje radnog vremena i bolji poloæaj radniπtva (primjeri Ëartizmai ludizma), takoer dovoljno govore o porastu vaænosti vremena kroz povi-jest, posebice onoga slobodnog.

Castells je ukazao ne samo na to zaπto bi vrijeme moglo biti svojevrsnanadnaravna dimenzija kapitala, veÊ i na naËin na koji vrijeme nove kultureide ruku pod ruku s kapitalizmom: flVjeËno/efemerno vrijeme takoer odgo-vara upravo tome kulturalnom obliku, jer transcendira bilo kakav odreenislijed... VjeËno/efemerno vrijeme nove kulture uklapa se u logiku fleksibil-noga kapitalizma i dinamiku umreæenoga druπtva.«2255 No, vrijeme na neki na-Ëin mogu transcendirati samo oni koji posjeduju dovoljno ekonomskog ka-pitala, te su u dodiru s modernim informatiËkim tehnologijama, koje im mo-gu pomoÊi u nadilaæenju vremenskih ograniËenja: fl... Odabrane funkcije ipojedinci transcendiraju vrijeme, dok podcijenjene aktivnosti i podreeni lju-di istrajavaju u æivotu kako vrijeme prolazi.«2266

3.2. Pierre BourdieuZa jedan drukËiji pogled na vrijeme referirat Êemo se na Pierrea Bourdieua,koji je pisao o povezanosti vremena s razliËitim vrstama kapitala: ekonom-skim, druπtvenim i kulturnim. Naime, ËitajuÊi Bourdieuovu Distinkciju, naj-bolje se moæe razumjeti kolika je vaænost vremena koje Ëovjek uloæi u raz-

2222 Isto, 403.2233 Isto, 457-458.2244 Isto, 463.2255 Isto, 487.2266 Isto, 491.



vijanje kulturnog kapitala, koji moæe steÊi ponajprije iz dvaju izvora: πkole iobitelji.2277

Osim toga, Bourdieu istiËe kako su vrijeme te ekonomski i kulturni kapi-tal Ëimbenici koji odreuju moguÊnosti za bavljenje raznim hobijima, primje-rice sportovima: flSve se odvija kao da vjerojatnost bavljenja razliËitim spor-tovima ovisi, u granicama koje odreuju ekonomski (i kulturni) kapital i slo-bodno vrijeme, o percepciji i procjeni dobiti te unutarnjih i vanjskih vrijed-nosti svake od praksi u odnosu na dispozicije habitusa.«2288

Meutim, kada je rijeË o odnosu vremena i druπtvenog kapitala, oni kaoda se meusobno uvjetuju. Naime, Bourdieu smatra da su flæene sitne buræo-azije sklone ærtvovati mnogo vremena i truda kako bi stekle osjeÊaj da od-govaraju druπtvenim normama vlastite prezentacije...«2299 Drugim rijeËima, lju-di su spremni ærtvovati vrijeme kako bi stekli druπtveni kapital, koji im se Ëi-ni znaËajniji od vremena samog po sebi, kao nadnaravne dimenzije kapita-la. No, u ovom sluËaju, vrijeme istovremeno uvjetuje druπtveni kapital, od-nosno omoguÊuje da se udovolji druπtvenim normama. Koliko je znaËenjevremena kao kapitala, takoer se moæe vidjeti iz potrebe za postojanjem do-voljne koliËine vremena koje je nuæno uloæiti za stjecanje kulturnog kapita-la: flNajveÊu distinktivnu moÊ imaju oni predmeti koji najbolje svjedoËe okvaliteti prisvajanja, dakle, o kvaliteti vlasnika, jer njihovo prisvajanje zahti-jeva vrijeme ili sposobnosti, a one, buduÊi da pretpostavljaju dugo ulaganjevremena, kao likovna ili glazbena kultura, ne mogu biti steËene na brzinu ilipreko drugoga.«3300 Drugim rijeËima, kulturni i druπtveni kapital ne stjeËe sepreko noÊi, te su u najveÊem broju sluËajeva potrebne godine i godine ka-ko bi se izgradilo druπtvene veze i steklo dovoljno znanja na kulturnom po-druËju. Bez uloæenog vremena teπko je postiÊi rezultate, bilo na kulturnom,bilo na druπtvenom podruËju æivota.

Ono πto takoer valja istaknuti jest Bourdieuov pogled na æivot umjet-nikâ. Naime, to je jedna od druπtvenih grupa kod koje se moæe vidjeti kakovrijeme, u neku ruku, moæe nadvladati kapital, toËnije ekonomski kapital:flStil umjetniËkog æivota koji se definira tim odmakom od svih drugih æivot-nih stilova i njihove materijalne privræenosti, pretpostavlja neku posebnu vrs-tu baπtine u kojoj slobodno vrijeme igra ulogu neovisnog Ëinitelja koji moæedjelomice zamijeniti ekonomski kapital.«3311

135

2277 Pierre BOURDIEU, Distinkcija: Druπtvena kritika suenja, Zagreb, Antibarbarus, 2011.,22-23.2288 Isto, 192.2299 Isto, 194.3300 Isto, 258.



136

3.3. Ostali teoretiËariPremda teorije Castellsa i Bourdieua svakako imaju veliku vaænost, valjalo bireÊi neπto i o drugim stajaliπtima. Primjerice, kada je rijeË o radnom i slobod-nom vremenu, Keith Thomas je pisao o tome kako moderni sociolozi tvrdeda je radnik najsretniji kad radi u manjoj grupi, smatra svoj rad vaænim, su-djeluje u odlukama grupe, ponosi se svojim vjeπtinama, te mu ne treba mno-go slobodnog vremena. Takve okolnosti na radnom mjestu, nastavlja Tho-mas, najËeπÊe su se mogle zateÊi u cehovima, zbog Ëega je djelomiËno ra-zumljiva nostalgija, ne samo povjesniËara veÊ i radniËke populacije, za po-duzetniËkim æivotom srednjeg vijeka.3322

S druge strane, Peter Burke je ukazao na razliËitost u moguÊnostima pro-voenja slobodnoga vremena. Tako je istaknuo da postoje barem Ëetiri dis-kursa slobodnog vremena: edukacijski (u sklopu kojeg se raspravljalo omjestu rekreacije u edukacijskom procesu, primjere Ëega smo mogli vidjetiu Francuskoj veÊ u 17. stoljeÊu, kroz plivanje, tenis i plesanje), legalno-poli-tiËki (debate o koristima rekreacije), teoloπko-moralni (katoliËki i protestant-ski sveÊenici nisu htjeli da se pretjeruje s lijenoπÊu, te su isticali potrebu raz-likovanja izmeu korisno i nekorisno provedenog slobodnog vremena) i me-dicinski (u sklopu kojeg je isticana psihiËka potreba za opuπtanjem).3333 Za is-taknuti je svakako i njegovo referiranje na Eliasa i Foucaulta. Naime, Burkeje smatrao: flAko prihvatimo glavnu ideju koju dijele Elias i Foucault, ideju daje zapadno druπtvo postalo viπe regulirano u tom razdoblju (od 13. do 18.stoljeÊa, op. a.), onda na koncept razonode ili slobodnog vremena moæemogledati kao na reakciju na taj trend.«3344 DrukËije reËeno, kako je radno vrije-me postajalo sve manje zaigrano, a radni sati dulji i preciznije odreeni, ta-ko se sve viπe javljala, a zatim i poveÊavala, potreba za razonodom te veÊimi kvalitetnijim slobodnim vremenom opÊenito.

Moæemo istaknuti i stajaliπta Miroslava ArtiÊa, koji je pak pisao o slobod-nom vremenu kao izvoriπtu kritiËke svijesti: flBio bi pojedinac radije slobo-dan od raznih obaveza, ali gotovo uvijek postoji netko tko ga uvjetuje i ob-vezuje i tko ima pravo na dio njegovog svakodnevnog vremena. I tom ob-vezujuÊem Ëesto daje prednost jer o uspjeπno obavljenim radnim obaveza-

3311 Isto, 271.3322 K. THOMAS, flWork and leisure in pre-industrial society«, 55. (Tvrdnju Thomas preuzi-ma od, Morris S. VITELES, Motivation and Morale in Industry, London, Staples Press Ltd,1954.)3333 P. BURKE, flThe invention of leisure in early modern Europe«, 142-144.3344 Isto, 149.



ma u okviru radnog vremena, ovisi Ëitava njegova egzistencija, o kojoj opetovisi kakvoÊa slobodnog vremena.«3355

4. RazliËita glediπta o vremenuNa temelju prethodno izloæenog, vidljivo je da su postojala razliËita stajaliπ-ta kada je u pitanju karakter vremena, njegovo mijenjajuÊe znaËenje kroz po-vijest, te odnos vremena i (raznih vrsta) kapitala.

ImajuÊi u vidu Castellsove teze o tome kako je ono mjerljivo i predvidi-vo vrijeme praktiËki uniπteno, moglo bi se reÊi da on ipak pretjeruje, odnos-no da preuveliËava moÊ modernih tehnologija, naglaπavajuÊi njihovu moguÊ-nost da flpobijede« ograniËenja koja vrijeme postavlja pred ljude. Iako semoæe reÊi da moderne tehnologije zasigurno, barem djelomiËno, nadilazeograniËenja koja pred ljude postavlja vrijeme, ono Êe i dalje biti veoma va-æan Ëimbenik, πto je vidljivo po samoj Ëinjenici da brzina transakcija u gos-podarstvu (posebice, na primjer, na træiπtu dionica) moæe biti kljuËna za stva-ranje profita ili minusa. Dakle, o vremenu smo i dalje ovisni, kako u gospo-darskom, tako i u politiËkom, druπtvenom i ostalim sektorima æivota. Na kra-ju krajeva, koliko Ëesto Ëujemo kako ljudi i dan-danas izgovaraju flvrijeme jenovac«? S obzirom na Castellsove teze kako vrijeme u moderno doba sve vi-πe postaje podreeno ekonomskom kapitalu, odnosno ljudima koji posjedu-ju dovoljno moÊi i kapitala da uz pomoÊ modernih tehnologija nadiu vre-menska ograniËenja, njegova stajaliπta moæemo djelomiËno usporediti s Ar-tiÊevim, koji je smatrao da egzistencija i moguÊnosti provoenja kvalitetnogslobodnog vremena ovise ponajprije o uspjeπno obavljenom poslu, odnos-no, o dovoljnoj koliËini steËenog ekonomskog kapitala. No, ËitajuÊi dalje Ar-tiÊev tekst, moæe se istaknuti kako vrijeme zato nije podreeno i kulturnomkapitalu, jer se tu radi o ravnopravnijem odnosu, gdje se (slobodno) vrijemei kulturni kapital meusobno uvjetuju: flPrema ruskom teoretiËaru kulture So-kolovu, duhovna kultura bi onoliko ispunjavala zabavnu funkciju koliko biuistinu bilo slobodnog vremena. Takvi bi sadræaji kroz raznovrsne oblike du-hovne kulture oplemenjivali slobodno vrijeme, i poticali bi pojedince, miπ-ljenja je Sokolov, na flsamoizraæavanje liËnosti« kroz flsvoje stvaralaËke poten-cijale.«3366

S druge strane, za razliku od Castellsa, koji smatra da su i prostor i (eko-nomski) kapital (uz pomoÊ suvremenih tehnologija) Ëimbenici koji su flnad-reeni« vremenu, Bourdieu kao da neπto jaËe naglaπava vaænost i snagu vre-

137

3355 M. ARTI∆, flPrema novom iskustvu slobodnog vremena: slobodno vrijeme kao izvoriπtekritiËke svijesti«, 282.3366 Isto, 283.



138

mena kao zasebnog Ëimbenika: flDoista valja imati na umu s jedne strane Ëi-njenicu da je vrijeme, unatoË moguÊnosti da se prisvoji vrijeme drugih ili uπ-tedi na vremenu svim strategijama racionalizacije, osobito koriπtenjem slobo-de da se ide protiv vremena i protiv mjesta koje omoguÊuje da se izbjegnuuËinci pretrpanosti, nedvojbeno jedno od antropoloπkih ograniËenja koje jenajteæe zaobiÊi, a s druge strane, da trgovaËka vrijednost vremena... raste umjeri u kojoj se penje u druπtvenoj hijerarhiji.«3377 Takoer, ovdje moæemo go-voriti i o isprepletenosti vremena, ne samo s ekonomskim, veÊ i s druπtve-nim kapitalom, s obzirom na to da Bourdieu govori o trgovaËkoj vrijednos-ti vremena s jedne strane, te o povezanosti druπtvene hijerarhije s trgovaË-kom vrijednoπÊu vremena s druge strane.

©to se tiËe Burkeove teorije, iako se moæemo sloæiti s njegovom tezom oraznim diskursima slobodnog vremena (edukacijskim, legalno-politiËkim,teoloπko-moralnim i medicinskim), valjalo bi kao svojevrsnu nadopunu nje-govim tumaËenjima uzeti u obzir i prilike u suvremenom druπtvu, gdje jeuoËljivo postojanje bezbroj naËina provoenja slobodnog vremena: zabava(odlazak u noÊne klubove, restorane, bistroe, na koncerte...), obrazovanje(Ëitanje knjiga, teËajevi, bavljenje glazbom, slikarstvom ili drugom umjetnoπ-Êu), pasivni odmor (spavanje, leæanje, televizija, radio...), kultura (muzeji, ga-lerije, kazaliπta, izleti, sajmovi...), obitelj i tradicija (odlazak u crkvu, folklor,obiteljsko druæenje, tradicijske igre...), sport i mnogi drugi.

Nadalje, na temelju izloæenog, mogli bi se izvuÊi zakljuËci o postojanjunekih dihotomija koje se proteæu kroz povijest, a na kojima moæemo primi-jetiti razliËite odnose prema vremenu. Za poËetak, moæemo govoriti o razli-Ëitom odnosu prema vremenu na selu s jedne strane, te u gradu s druge stra-ne.

Vezano uz tu dihotomiju, moæemo govoriti i o opreËnim pogledima navrijeme izmeu ljudi koji rade u poljoprivredi (koja se ËeπÊe veæe uz selo) ionih πto rade u industriji (koja je vezana uz grad). Thompson istiËe da su za-nemarivanje vremena te izmjene napornog rada i lijenosti bile moguÊe u po-ljoprivrednim i ribarskim zajednicama, te u radionicama s manjom podjelomrada, gdje su iskuπenja da se ostane dulje u krevetu radi sna, Ëesto znaËila iproduæavanje posla do kasno naveËer.3388 Mogli bismo otiÊi i neπto dalje paustvrditi da su na selu, odnosno u poljoprivredi i drugim primarnim djelat-nostima, radnici lakπe gospodarili vremenom (ljudi su ondje prilagoavaliaktivnosti svojim obvezama i ritmovima prirode), dok je u gradu, (vezanomuz industriju), vrijeme ËeπÊe gospodarilo radnicima. Kako je i tijekom 20. sto-

3377 P. BOURDIEU, Distinkcija: Druπtvena kritika suenja, 258.3388 E. P. THOMPSON, flTime, work-discipline and industrial capitalism«, 59, 73.



ljeÊa postojala razlika u doæivljavanju vremena izmeu grada i sela, dovolj-no govore i pokuπaji mijenjanja radnog tjedna u SSSR-u 1940. godine, kadasu vlasti pokuπale uvesti neprekidni radni tjedan, πto je naiπlo na otpor kadstanovniπtva: flNakon protesta obitelji koje su bile razdvojene razlikama u ras-poredu svojih Ëlanova, 1940. godine vraÊen je sedmodnevni tjedan, osobitonakon πto se shvatilo da su gradovi æivjeli u πestodnevnom obrascu, a veÊidio sela joπ uvijek je poπtovao tradicionalni tjedan, πto je dovodilo do opas-noga kulturnog raskola izmeu seljaka i industrijskih radnika.«3399

Kad veÊ spominjemo razliËite poglede na vrijeme u poljoprivredi s jedne,te u industriji s druge strane, valja istaknuti da posebnu priËu Ëine usluæne,odnosno trgovaËke djelatnosti, imajuÊi u vidu da su trgovine nerijetko otvo-rene Ëak i nedjeljom. Radnici u takvim djelatnostima u posebno su nezgod-nom poloæaju, zbog moguÊih negativnih posljedica, kao πto su izostanak ilineadekvatna kompenzacija za prekovremene sate, nekvalitetan druπtveni iobiteljski æivot (posebice kod onih koji su roditelji), slabije zdravlje, manjakvremena za rekreaciju, te gubitak zdrave ravnoteæe izmeu rada i æivota, od-nosno radnog i slobodnog vremena.4400 Na jedan naËin, oni koji rade nedje-ljom s jedne strane, i oni koji obavljaju kupnju nedjeljom s druge strane, kaoda ne dijele istu stvarnost, Ëak ni isto vrijeme: flSever, predsjednik Nezavis-nih hrvatskih sindikata, smatra kako su Hrvati suviπe pomodno prigrlili po-troπaËki mentalitet i, zaneseni novopeËenim konzumeristiËkim izborom,priznaju samo vlastitu definiciju slobode, koja je rastereÊena odgovornostiprema onima — radnicama i radnicima — koji im tu slobodu omoguÊavaju,u prvom redu, svojom radnom raspoloæivoπÊu, svakim danom u tjednu.«4411

Drugim rijeËima, oni koji kupnju obavljaju nedjeljom, ponekad kao da nisusvjesni koliko ustvari ovise o onima koji nedjeljom ærtvuju svoje vrijeme ka-ko bi drugi mogli kupovati.

»eπÊe gospodarenje s vremenom zaposlenika takoer moæemo vezati uzdihotomiju izmeu stroja i Ëovjeka. U industriji, gdje prevladavaju strojevi(uz nadgledanje poslovoa i nadzornika) veÊa je moguÊnost da Êe vrijemebiti flnadreeno« radnicima, negoli u poljoprivredi, gdje su radnici ti kojiupravljaju radnim ritmom i vremenom. Ako poljoprivredni radnici i koristestrojeve tijekom svog rada, koriste ih prema svojim potrebama, a ne premauputama i potrebama poslodavaca i nadzornika. Stoga moæemo iÊi joπ dalje

139

3399 M. CASTELLS, Uspon umreæenog druπtva, 456-457.4400 Jeronim DOROTI∆, flKvaliteta æivota i neradna nedjelja«, Slobodna nedjelja: kultura u ne-stajanju?, 50-52.4411 Ivana BRSTILO, flRad nedjeljom: put u potroπaËko druπtvo?«, Slobodna nedjelja: kulturau nestajanju?, 85-86.



140

i govoriti o dihotomiji izmeu radnika i poslodavaca. Naime, oni koji su pla-Êeni za svoj rad, ipak doæivljavaju razliku izmeu vlastitog i poslovoinogvremena, a samim time intenzivnije doæivljavaju i razliku izmeu radnog islobodnog vremena. To nas dovodi do dihotomije izmeu radnog i slobod-nog vremena, s obzirom na to da je, za razliku od industrijskih radnika ugradovima (u kojima je izraæenije razmiπljanje poput flvrijeme je novac«), uprimitivnijim, poljoprivrednim zajednicama, granica izmeu radnog i slobod-nog vremena Ëesto bila tanja i slabije definirana, te su i druπtveni odnosi irad znali biti isprepleteni.

Kad je u pitanju dihotomija radnog i slobodnog vremena, to odliËno opi-suje Vidulin-OrbaniÊ, koja tvrdi da Ëovjek odreuje svoj stil æivota upravokroz tu dihotomiju.4422 Drugim rijeËima, moglo bi se zakljuËiti: Koliko je Ëov-jek tijekom radnog vremena objekt (doduπe, ovisno o vrsti posla koju oba-vlja), toliko je u svom slobodnom vremenu subjekt koji sam odreuje πto Êes tim vremenom Ëiniti. Vidulin-OrbaniÊ takoer istiËe vaænost aktivnog i ko-risnog provoenja slobodnog vremena: flTo je vrijeme za kritiËko promiπlja-nje, za stvaranje, za odgoj i uËenje, vrijeme za osobnu nadogradnju, za kul-turni doprinos i za promicanje kulture æivljenja.«4433 Milan i Rajka PoliÊ stavlja-ju naglasak na dvostruku narav slobodnog vremena: flPa ako je ‘slobodnovrijeme’ zapravo vrijeme slobode, onda je to, s jedne strane, vrijeme slobod-no od Ëega, kao πto je i, s druge strane, vrijeme slobodno za πto. Slobodnood Ëega i za πto? OpÊenito uzevπi, moglo bi se reÊi: od bilo kakve prisile iza stvaralaπtvo.«4444 Njih dvoje vjerojatno najjaËe od svih spomenutih autoranaglaπavaju tu dihotomiju: fl... jer slobodno je vrijeme, vrijeme slobode, a nevrijeme prinude ili rada. I zato Ëovjek ima vremena samo dok ne radi, jerkad radi vrijeme ne pripada njemu, on ga dakle nema.«4455 Premda je to istinau sluËaju brojnih radnika koji ne rade posao koji im je zanimljiv, moglo bise reÊi da je ovo ipak pretjerano pesimistiËan pogled na radno vrijeme. Una-toË tome πto velik broj ljudi u svijetu ne radi posao koji ih istinski ispunja-va, i dalje postoje mnogi koji rade posao koji ih ispunjava i zanima, pa sto-ga ne doæivljavaju radno vrijeme kao neπto strano i otueno, ili pak kao tla-ku. M. i R. PoliÊ takoer istiËu vezu izmeu kapitalizma i pojedinca koji svo-je slobodno vrijeme ne zna produktivno koristiti: fl»ovjek pak koji je nespo-soban osmisliti i samodjelatno se ostvariti u svoje slobodno vrijeme, prisiljenje sve svoje raspoloæivo vrijeme biti radnik ili potroπaË, a to znaËi da se u

4422 S. VIDULIN-ORBANI∆, flFenomen slobodnog vremena u postmodernom druπtvu«, 20.4433 Isto, 24.4444 M. POLI∆, R. POLI∆, flVrijeme, slobodno od Ëega i za πto?«, 259.4455 Isto, 258.



potpunosti stavlja u sluæbu odræavanja i rasta kapitala, pa je kao takav kapi-talizmu upravo idealan.«4466

U odnosu izmeu radnog i slobodnog vremena, vaæne Ëimbenike svaka-ko predstavljaju prekovremeni sati, nepuno radno vrijeme te fleksibilno rad-no vrijeme. Posebnu pozornost valja posvetiti fleksibilnom radnom vremenukoje u zadnjih nekoliko desetljeÊa postaje sve raπireniji oblik rada. Iako se iCastells dotaknuo teme fleksibilnog radnog vremena (posebice kod æenskeradne snage), posebnu paænju tim fenomenima posvetili su BiliÊ i Messen-ger. Naime, fleksibilno radno vrijeme nije korisno samo za radnike, veÊ i zapoduzeÊa, πto je vidljivo kroz produæavanje ukupnog trajanja radnog vreme-na, prilagoavanje radnog vremena potrebama træiπta i smanjenje troπkova(posebice za prekovremene sate).4477 U prilog obostranoj koristi od fleksibil-nog radnog vremena — i za radnike i za poduzeÊe — govori i studija o πestvelikih ameriËkih kompanija (Lucent, Honeywell, Motorola, Kraft Foods,Amway i Bristol Meyers Squibb), koja je utvrdila da je 70 posto menadæerai 87 posto radnika govorilo o pozitivnom utjecaju na produktivnost, kao re-zultat primjene fleksibilnog radnog vremena (Centar za rad i obitelj pri Ve-leuËiliπtu u Bostonu, 2002.).4488 ©to se tiËe prekovremenih sati, Messenger (ko-ji se pak referira na Boscha i Lehndorffa)4499 dodaje kako mnogi pokazateljigovore da je skraÊivanje flprekomjernog« broja radnih sati dovelo do znaËaj-nog rasta produktivnosti. Do toga dolazi zbog veÊe brzine u radu (psiholo-πka prilagodba radnika na manji broj radnih sati), manjeg broja nepredvie-nih stanki za odmor, te manjeg broja izostanaka s radnog mjesta. Takoer,Messenger istiËe (po uzoru na Barmbyja),5500 kako je opÊe poznato da posto-ji pozitivna veza izmeu poveÊanog broja radnih sati i izostanaka s radnogmjesta.5511 Premda sve raπirenije pojave skraÊenog i fleksibilnog radnog vre-mena donekle idu u prilog Castellsovoj tezi o nemjerljivom i nepredvidlji-vom vremenu, te trendove moæemo samo djelomiËno usporediti s njegovimstajaliπtima, imajuÊi u vidu da je Castells otiπao korak dalje, ustvrdivπi da Êekultura moÊi pobjeÊi od sata kao i kapital od vremena.

141

4466 Isto, 262.4477 A. BILI∆, flFleksibilno radno vrijeme«, 568.4488 J. C. MESSENGER, Radno vrijeme i preferencije radnika u razvijenim zemljama, 182.4499 Gerhard BOSCH, Steffen LEHNDORFF, flWorking-time reduction and employment expe-riences in Europe and economic policy recommendations«, Cambridge Journal of Econom-ics 25 (2001) 2, 209-243.5500 Tim BARMBY, Marco ERCOLANI, John TREBLE, flSickness absence: an internationalcomparison«, The Economic Journal, 112 (2002) 480, 315-331.5511 Isto, 181.



142

Naposljetku, moæemo doÊi do zakljuËka kako je u modernim industrij-skim druπtvima izraæenija potreba za πtednjom vremena, te za jasnijim raz-graniËenjem flposla« i flæivota«, za razliku od primitivnijih zajednica, gdje ne-ma jasne distinkcije izmeu posla i slobodnog vremena.5522 Ovime smo nas-tojali ukazati na nekoliko dihotomija: selo — grad, industrija — poljoprivre-da, stroj — Ëovjek, radnik — poslodavac i radno vrijeme — slobodno vrije-me. Te su distinkcije poËele sve viπe dolaziti do izraæaja nakon Industrijskerevolucije. Doduπe, valja napomenuti da ove opreke nisu uvijek bile niti sumeusobno iskljuËive, s obzirom na to da nije lako naÊi idealne tipove ustvarnosti.

5. ZakljuËakOvaj bi rad mogao posluæiti u nekoliko podruËja. ©ire govoreÊi, moæe biti odkoristi u podruËju gospodarske i druπtvene povijesti te ekonomske sociolo-gije. Ako bismo morali preciznije definirati, kada je u pitanju socioloπka zna-nost, mogao bi posluæiti i u podruËju sociologije rada, sociologije slobodnogvremena ali i brzo rastuÊe sociologije industrijalizacije.

Obrativπi pozornost na tumaËenja raznih teoretiËara s podruËja socioloπ-ke i povijesne znanosti, nastojalo se analizirati kako se, kroz povijest, mije-njao odnos ljudi prema vremenu, kao i odnos vremena kao zasebne dimen-zije kapitala prema ekonomskom, druπtvenom i kulturnom kapitalu. Pritomse moglo vidjeti da su neki teoretiËari, poput Castellsa, smatrali da je vrije-me, na jedan naËin, postalo podreeno ekonomskom kapitalu i moderniminformatiËkim tehnologijama, dok su drugi, poput Bourdieua, viπe isticalimeusobnu uvjetovanost vremena s jedne strane, te druπtvenog i kulturnogkapitala s druge.

Na taj naËin nastojalo se prikazati da je postojala ne samo drukËija svijesto vaænosti vremena kroz razliËite povijesne epohe, ukljuËujuÊi danaπnje do-ba, veÊ i kako se s vremenom razvila sve veÊa distinkcija i razgraniËenje iz-meu razliËitih dimenzija vremena, primjerice radnog i slobodnog. Sve veÊerazgraniËenje izmeu radnog i slobodnog vremena, koje je naroËito primjet-no u modernim industrijskim druπtvima, postepeno je dovelo i do veÊe raz-nolikosti u naËinima provoenja slobodnog vremena. U tom smislu moæemogovoriti i o tome kako ljudi sve viπe razmiπljaju o potrebi da ekonomski ka-pital zamijene slobodnim vremenom, koje bi mogli πto produktivnije koristiti.

5522 K. THOMAS, flWork and leisure in pre-industrial society«, 51; E. P. THOMPSON, flTime,work-discipline and industrial capitalism«, 93.



Ivan ArapoviÊTime as Transcendental Dimension of CapitalThe general aim of this paper is to show how time as some sort oftranscendental dimension of capital has become more prominentthroughout history. It is not only visible according to various factorsmentioned in texts, but as well, in deliberation of numerous theorists, suchas Manuel Castells, Pierre Bourdieu, Peter Burke and others. Thereby, ifone is to upgrade Bourdieua’s theory of capital types, one can attributetime as transcendental dimension of capital having in mind ‘intangibility’and well as the meaning time has for people; especially if is one paysattention to the fact that time, apart from previous historic eras, does notflpass« any more — instead it is flused«. Furthermore, when analyzingCastells theory, it is important to note how time is noticeably connected tospace. Thereby, one can also explain and analyze the importance of timethrough various dichotomies addressed in this paper, pending whether is itrelated to a village or a city, economic activity and people status insidethose economic activities. In this way, it is evident how important isworking and leisure time in growing sociology of work, sociology ofindustrialization and sociology of leisure.

Keywords: industrial revolution, leisure time, working time,modernization, historical concept of time

143



145

11 Edward W. SAID, Orijentalizam, Zagreb, Konzor, 1999., 23.

Francusko orijentalistiËko slikarstvo kaoizraz kulturnoga imperijalizma:Parisiennes en costume algérienne

Dora TOT, Mursko SrediπÊe

Pregledni rad(primljeno: 11. travnja 2018.)UDK 75Renoir, P.-A.

7.072.3Said, E. W.

Na tragu postkolonijalnog kritiËara Edwarda Wadie Saida, koji je uoËio vezuizmeu orijentalizma i estetske produkcije, rad preispituje tezu o utjecajuorijentalistiËkog diskursa na slikarsku umjetnost i umjetnike, kroz analizu djelafrancuskog impresionistiËkog slikara Pierre-Augustea Renoira, nazvanogParisiennes en costume algérienne iz 1872. godine. Renoirovo slikarsko djelopritom se nastoji objasniti u πirem povijesnom kontekstu i u odnosu s drugimkulturnim pojavama.

KljuËne rijeËi: Edward W. Said, kulturni imperijalizam, kolonijalizam,orijentalizam, Pierre-Auguste Renoir

UvodTijekom 18. i 19. stoljeÊa europske su sile gradile kolonijalna carstva na te-melju svoje politiËke, vojne i ekonomske snage. Meutim, odræavanju njiho-ve vlasti nad koloniziranim podruËjima i autohtonim stanovniπtvom, sluæioje drugi aspekt moÊi, koji se manifestirao kroz provedbu kulturnog utjecaja.U okviru kulturne dominacije Zapada nastao je florijentalizam«, pojam koji jenajjednostavnije definirati kao zapadni diskurs o Istoku, odnosno Orijentu.Kao izravna posljedica πirenja orijentalistiËkog diskursa u Zapadnoj Europi,u spomenutom se povijesnom kontekstu javila i orijentalistiËka umjetnost.

Kulturni teoretiËar Edward W. Said u svom je kapitalnom djelu Orijenta-lizam (1978.) istoimeni fenomen objasnio s kulturoloπke perspektive kaofl(...) razmjenu izmeu individualnih autora i velikih politiËkih koncerna πtosu ih oblikovala carstva — britansko, francusko i ameriËko — na Ëijem suintelektualnom i imaginativnom podruËju tekstovi nastali.«11 Pritom je tvrdioda je cjelokupna zapadna orijentalistiËka umjetnost nastala kao oblik kultur-nog imperijalizma, Ëiji je zadatak bio legitimizirati dominaciju Zapada i pod-


146

22 Isto, 154.33 Neke od kritika Saidovoj tezi uputili su povjesniËari Bernard Lewis u Ëlanku flThe Ques-tion of Orientalism« (1982.), zatim John M. MacKenzie u knjizi flOrientalism: History, The-ory and the Arts« (1995.) te Robert Irwin u flDangerous Knowledge: Orientalism and its Dis-contents« (2006.).44 Peter BURKE, OËevid: upotreba slike kao povijesnog dokaza, Zagreb, Antibarbarus,2003., 197.55 E. W. SAID, Orijentalizam, 54.66 Shelley WALIA, Edward Said i pisanje historije, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2002.,25-32.77 John McLEOD, Beginning Postcolonialism, Manchester, Manchester University Press,2000., 17.88 S. WALIA, Edward Said i pisanje historije, 11.


reeni poloæaj flOrijentalaca«. Meutim, Said je svoje istraæivanje bazirao natekstualnoj analizi, naglasivπi kako nije uspio raspraviti problematiku orijen-talistiËkog slikarstva.22 Njegove su ideje, premda ne bez kritike,33 ubrzo stek-le πirok odjek; pojedini povjesniËari umjetnosti analogno su ih koristili uvlastitoj analizi orijentalistiËkih slikarskih djela. S obzirom na to da svjedo-Ëanstvo slika nadopunjuje i podupire dokaz pisanih dokumenata, ovaj me-todoloπki pristup takoer zasluæuje paænju povjesniËara.44

Stoga je namjera ovoga rada metodom studije sluËaja analizirati sliku re-nomiranog francuskog impresionistiËkog slikara Pierre-Augustea Renoira Pa-risiennes en costume algérienne (Pariæanke u alæirskim kostimima), nastalu1872. godine, te u okvirima postkolonijalne teorije utvrditi je li spomenutoumjetniËko djelo projekcija orijentalizma kao oblika kulturne dominacije ikolonijalne moÊi Zapada, odnosno, je li autorova individualnost nuæno ogra-niËena orijentalistiËkim diskursom, kao πto je tvrdio Said. Prije same analizedjela, nuæno je pobliæe objasniti pojam orijentalizma i razvoj francuskog ori-jentalistiËkog slikarstva, kao i kontekst nastanka djela, te upoznati autora injegove namjere.

1. Orijentalizam i umjetnostOrijentalizam je interdisciplinarni termin iz postkolonijalne teorije, koji jeSaid izmeu ostalog tumaËio i kao oblik kulturne moÊi/dominacije, ostvarenpomoÊu odreenog znanja o Istoku,55 Ëime je uspjeπno primijenio izvornoFoucaultovu teoriju o znanju kao obliku moÊi.66 UzimajuÊi konkretan primjer,proces kolonizacije ukljuËivao je stvaranje kolonijalnog diskursa, jezika i na-Ëina reprezentacije i percepcije, kojim se kolonizirano stanovniπtvo subordi-niralo u svrhu vladanja njime.77 Prema tome, orijentalizam je kolonijalni dis-kurs koji producira znanje i stvara slike radi odræavanja flkulturne hegemoni-je«,88 odnosno flzapadni naËin da se dominira Orijentom, da ga se restrukturi-


147

ra i ima nad njime vlast.«99 OrijentalistiËki diskurs stvorio je stereotipan, po-jednostavnjen i monolitan prikaz Orijenta, reduciran na prepoznatljive karak-teristike; on je iracionalan i barbarski, ali ujedno i misteriozan, erotiËan i sen-zualan.

Takav diskurs dosljedno promovira flvienje Drugog, posredovano ste-reotipima i predrasudama«,1100 kao i opoziciju Istoka prema Zapadu. Orijent jetako postao objekt zapadnjaËkoga prouËavanja, Ëiji su temeljni razlozi poli-tiËke prirode. ©toviπe, Said naglaπava kako je orijentalizam:

fl(...) mnogo viπe od puke zbirke laæi. Zato orijentalizam nije ne-stvarna europska fantazija o Orijentu, nego stvoreni korpus teo-rije i prakse u koji se naraπtajima znatno materijalno ulagalo.Kontinuirano ulaganje uËinilo je orijentalizam, kao sustav zna-nja o Orijentu, prihvaÊenim filtrom kroz koji je Orijent prodiraou zapadnu svijest, baπ kao πto je isto to ulaganje umnoæilo —zapravo, uËinilo dosta plodnima — tvrdnje πto su se raπirile izorijentalizma u opÊu kulturu.«1111

Orijentalizam, kao zapadnjaËka ideja o Istoku, dio je kolonijalnog imagi-narija koji je legitimirao i opravdavao kolonijalizam na kulturnim temeljima.Umjetnost je pritom sluæila kao jedno od orua za ostvarivanje kolonijalnedominacije i odræavanje imperijalnih reæima.1122 Osim πto su odraæavali moÊZapada, umjetniËki su prikazi konstruirali orijentalnu stvarnost. Takozvaniflprividni realizam« orijentalistiËkog slikarstva jedan je od vidova kulturnogimperijalizma, kojim se nastojalo vizualizirati znanje i flistinu« o Orijentu, priËemu se oËituju kolonijalni diskurs i orijentalni simbolizam. Stoga slikarstvomoæe posluæiti za razumijevanje orijentalistiËkoga diskursa koji reprezentiraIstok putem statiËnih znakova i simbola.1133 Vaænost takve vizualne umjetno-sti nalazi se u Ëinjenici da je kao vizualni medij anticipirao latentni naËin pro-pagandnoga djelovanja masovnih medija danaπnjice, koji na identiËan naËini u suvremenom kontekstu propagiraju orijentalizam i orijentalistiËki dis-kurs.1144

99 E. W. SAID, Orijentalizam, 9.1100 P. BURKE, OËevid, 146.1111 E. W. SAID, Orijentalizam, 13.1122 Roger BENJAMIN, Orientalist Aesthetics: Art, Colonialism, and French North Africa,1880—1930, Berkeley, University of California Press, 2003, 23; S. WALIA, Edward Said i pi-sanje historije, 49-53.1133 P. BURKE, OËevid, 38.1144 Linda NOCHLIN, flThe Imaginary Orient«, The Politics of Vision: Essays on 19th CenturyArt and Society, New York, Harper Row, 1989, 56-57.

D. Tot: Francusko orijentalistiËko slikarstvo kao izraz kulturnoga imperijalizma...


148

1155 Jennifer MEAGHER, flOrientalism in Nineteenth-Century Art.«, Heilbrunn Timeline of ArtHistory, New York, The Metropolitan Museum of Art, 2004, https://www.metmuseum.org/toah/hd/euor/hd_euor.htm. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.1166 flSalon«, EncyclopÊdia Britannica, https://www.britannica.com/art/Salon-French-art-exhi-bition. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.1177 R. BENJAMIN, Orientalist Aesthetics, 61.


2. Razvoj francuskog orijentalistiËkog slikarstvaPremda je Istok oduvijek intrigirao zapadne umjetnike, povijesni razvoj ori-jentalistiËke umjetnosti moæemo sustavno pratiti intenziviranjem interakcijeizmeu Istoka i Zapada, koja simboliËno zapoËinje Napoleonovim osvaja-njem Egipta 1798. godine. Pritom je znaËajno da su u spomenutoj ekspedi-ciji, osim vojnoga i znanstvenoga osoblja, sudjelovali i umjetnici. Prikazuju-Êi Istok kao primitivan i barbarski, kojemu je nuæno potrebna zapadna civi-lizacijska misija, njihova su djela primarno koriπtena u propagandne svrhe.Prezentacija umjetniËkih djela kojima se vizualizira inferiornost Drugoga,predstavljala je jedan od naËina da se francuskoj javnosti opravdaju osvaja-nja i dobije podrπka za provoenje imperijalistiËke politike.1155 U spomenutesvrhe sluæio je Salon, najveÊa i najuglednija francuska umjetniËka izloæba ko-ja se odræavala u Parizu pod sponzorstvom dræavnih vlasti.1166

OrijentalistiËka umjetnost javila se kao rezultat spleta diskursa i znatiæeljeumjetnika prema Istoku. U francuskim slikarskim krugovima orijentalizam jebrzo stjecao popularnost. U poËetnoj je fazi bio posebno privlaËan pripadni-cima romantizma, poput Eugènea Delacroixa (1798.—1863.) koji je ostavio zasobom respektabilan broj orijentalistiËkih djela. Neoklasicizam te akademi-zam, sa svojim reprezentativnim pripadnicima Jean-Auguste-DominiqueomIngresom (1780.—1867.) i Jean-Léonom Gérômeom (1824.—1904.), takoersu izrazili zanimanje za egzotiËne kulture Istoka. Meutim, mnogim su slika-rima antiËka i suvremena literarna djela (npr. Lettres persanes baruna deMontesquieua) bila uobiËajeniji izvor znanja o Istoku od izravnog iskustva.UnatoË spomenutoj praksi, bilo je i onih koji su s dræavnim Ëinovnicima i tr-govcima putovali na Bliski istok i u Sjevernu Afriku, kako bi πto bolje prou-Ëili tamoπnji krajolik i kulturu te ih prikazali publici na Zapadu.1177

Dominantna forma orijentalistiËkog slikarstva bila je tzv. florijentalna æanr--slika«. Posebice su bile popularne scene harema koje impliciraju erotiËnost,ljepotu i izolaciju, prikazujuÊi nage ili florijentalno« odjevene odaliske, odnos-no konkubine, mnoge sa zapadnjaËkim znaËajkama, kako odmaraju u flori-jentalnom« ambijentu. Pritom je vaæno imati na umu da je takva scenografi-ja bila namijenjena europskoj publici. Premda u tim scenama nema fiziËkenazoËnosti Europljana, europocentriËna perspektiva odaje njihovu psiholoπ-


149

ku prisutnost. Zapadnjacima je opÊenito bio zabranjen ulazak u saraj, a mno-gi autori takvih djela nikad nisu putovali na Istok (npr. Ingres), veÊ su se is-kljuËivo oslanjali na maπtu i prepriËavanja. Iako orijentalne scene djeluju kaoprikaz stvarnosti, orijentalistiËki elementi stvaraju imaginarnu, iskrivljenu ori-jentalistiËku stvarnost, takozvani flprividni realizam«. Prema tome, slika je od-raz stvarnosti, konstruirane od strane onih koji imaju moÊ, odnosno projek-cija orijentalistiËkog imaginarija prepunog stereotipa na slikarsko platno. Ste-reotipiziranje upravo fiksira flrazliËitost« Istoka, kojim se teæilo prikazati kaosuprotnost civiliziranom Zapadu.1188

Intenzivni razvoj francuske orijentalistiËke umjetnosti potaknula je u pr-vom redu kolonizacija Alæira. PoËetak francuske prisutnosti na tome podru-Ëju oznaËila je invazija na grad Alæir 1830. godine, tada pod osmanskomupravom. Tom prilikom vojne snage su pratili i umjetnici, ponajprije slikari,poput Louis-Philippea Crépina, Théodorea Gudina i Eugènea Isabeya. Udaljnjim ekspedicijama takoer su sudjelovali slikari (Adrien Dauzats, Hora-ce Vernet), pozvani da zajedno s knjiæevnicima glorificiraju uspjehe koloni-jalnih snaga u sjevernoj Africi.1199 Zagovornici orijentalistiËkoga slikarstva, po-put slikara-kritiËara Eugènea Fromentina, smatrali su da Êe kroz orijentalizamrevitalizirati izgubljenu europsku duhovnost. Nasuprot njima, 1870-ih godi-na sve su glasniji postajali kritiËari orijentalista, meu kojima posebno mjes-to zauzima Jules-Antoine Castagnary, za kojeg se pretpostavlja da je u um-jetnost uveo florijentalizam« kao pejorativni termin. Castagnary je francuskokolonijalno carstvo diskvalificirao kao umjetniËki subjekt, preporuËujuÊi te-me iz suvremenoga æivota francuske nacije.2200

Meutim, ubrzo je prevladalo miπljenje suprotno Castagnaryjevom. Vode-Êi teoretiËar i najaktivniji promotor orijentalistiËkog pokreta, Léonce Bénédi-te, svojom je retorikom i kulturnom politikom prihvatio zadatak vizualnepropagande, dræeÊi kolonijalno slikarstvo patriotskim Ëinom glorifikacijeFrancuske. U cilju revitalizacije pokreta, 1893. godine, zajedno sa svojim is-tomiπljenicima, poput slikara Étiennea Dineta, Eugènea Girardeta i Paula Le-roya, osnovao je Druπtvo francuskih orijentalistiËkih slikara (Société desPeintres Orientalistes Français) i postao njegovim prvim predsjednikom.2211

U svrhu propagiranja orijentalizma i putovanja na Istok, Druπtvo je odr-æalo prvu veliku, a od 1895. do 1899. godine i niz retrospektivnih izloæbi ori-

1188 P. BURKE, OËevid, 133-146; J. MEAGHER, flOrientalism in Nineteenth-Century Art«.1199 Gérard-Georges LEMAIRE, The Orient in Western Art, Cologne: Könemann Verlagsge-sellschaft, 2001, 153-166.2200 R. BENJAMIN, Orientalist Aesthetics, 24-25.2211 Isto, 6-7, 31.



150

2222 Isto, 278.2233 G-G. LEMAIRE, The Orient in Western Art, 260-262.2244 R. BENJAMIN, Orientalist Aesthetics, 34; Ludmilla JORDANOVA, The Look of the Past:Visual and Material Evidence in Historical Practice, Cambridge, Cambridge University Press,2012, 219-220.2255 Albert ANDRÉ, Forward. Renoir’s Atelier, San Francisco, Alan Wofsy Fine Arts, 1989,xxxvii.


jentalistiËke umjetnosti, veliËajuÊi slikare poput Théodorea Chassériaua iGustavea Achille Guillaumeta. Ministarstvo kolonija pruæalo je Druπtvu po-drπku financiranjem njihovih godiπnjih izloæbi te stipendiranjem putovanjamladih umjetnika za rad u francuskom kolonijalnom carstvu.2222

3. Renoirov orijentalizamIako je ponajprije upamÊen po impresionistiËkim djelima kojima je idealizi-rao ljepotu pitoresknoga krajolika i francuskih æena u trenutcima dokolice,manje je poznato da je Pierre-Auguste Renoir (1841.—1919.) slikao orijental-ne teme u duhu tradicije francuskoga orijentalistiËkoga slikarstva, Ëime nje-gov status doktrinarnoga impresionista postaje upitan. Oko godine 1870. na-pustio je tematiku suvremenog francuskog æivota i poËeo eksperimentirati sorijentalizmom, ne obaziruÊi se na primjedbe protivnika orijentalista. Njego-va prva orijentalistiËka djela, koja se uvelike temelje na vlastitoj imaginaciji ioponaπanju Delacroixa, poput famozne Odalisque (1870., National Galleryof Art, Washington) te Mme Stora en costume algérienne (1870., Fine ArtsMuseums of San Francisco), nastala su kao odgovor na narudæbu æidovsko-ga trgovca Nathana Store za portretom vlastite æene.2233 Godine 1875., kada jepokret protiv orijentalizma bio na vrhuncu, Renoir je naslikao kopiju Dela-croixova remek-djela Lanocejuive (1841.), nastalog djelomiËno kao homage,a djelomiËno kao ispunjenje narudæbe industrijalca Jeana Dollfussa.2244

U dva kratka posjeta Alæiru (1881. i 1882.), kamo se uputio radi oporav-ka od upale pluÊa, naslikao je gotovo trideset veduta i æanr-slika. Njegov bli-ski prijatelj Albert André, opisao ga je kao Ëovjeka liπena kolonijalistiËkihpredrasuda, koji je æivio i prijateljevao s lokalnim ljudima, Ëak i sa æenama.©toviπe, André tvrdi da se Renoir uspio osloboditi francuskoga kolonijalno-ga diskursa i vlastitim oËima promotriti flstvarni« Alæir. Tvrdio je da njegovadjela reflektiraju bliskost i poznavanje kulture, zakljuËivπi da nikad nije sli-kao en orientaliste.2255 Meutim, povjesniËar umjetnosti i vrsni poznavatelj Re-noirovog opusa, Roger Benjamin, smatra da flstvarnost« Orijenta nije oslobo-dila Renoira ranijih imaginacija inspiriranih Delacroixovim djelima. PremaBenjaminu, analiziranjem serije slika koje odaju vezu s ikonografijom kolo-nijalnog Alæira, Renoir je ostao orijentalist, kao πto je bio i onda kada je pr-


151

vi put pokuπavao prikazati Alæir na platnu. Tome u prilog govori Ëinjenicada je u razdoblju od 1893. do 1900. godine izloæio devet svojih flalæirskih« sli-ka pri Druπtvu francuskih orijentalistiËkih slikara, postavπi njegovim poËas-nim Ëlanom.2266

Valja naglasiti da je Renoirov orijentalizam, usmjeren prema egzotiËnomekrajoliku, bio kratkotrajan jer se slikar ubrzo vratio flopsesiji« portretiranja æe-na. Prije putovanja u Alæir zamiπljao je arapske æene kao misteriozne zavod-nice, spremne na poziranje. Meutim, one su mu ostale trajno nedostupne,jer poput drugih umjetnika nije mogao pronaÊi modele, s obzirom na to dasu Alæirke islamske vjeroispovijesti. RazoËaran, vratio se idealizaciji Francus-kinja, namjeravajuÊi ih u svojim djelima prikazati tako da nalikuju na alæir-ske æene. Naime, Renoir je i prije putovanja u Alæir imao praksu prikazivatisvoje europske modele kao egzotiËne Alæirke.2277

U tom je sluËaju posebice zanimljiva slika, nastala 1872. godine, Parisien-nes en costume algérienne (Pariæanke u alæirskim kostimima), koja se danasnalazi u National Museum of Western Art u Tokiju. Njezina kompozicija pri-kazuje tri mlade æene, dijagonalno rasporeene u prednjem planu, te Ëetvr-tu u pozadini. »ini se da dvije tamnokose æene ureuju treÊu plave kose,smjeπtenu u centralnoj poziciji. Jedna joj nanosi πminku, a druga dræi ogle-dalo, πto izgleda kao da je pripremaju za susret s muπkarcem. Zatamnjenaæena u gornjem desnom kutu pozdravlja posjetitelja, Ëiji je dolazak vidljivoprivukao paænju jedne od njih.2288 S obzirom na spomenuto, smatra se da sli-ka prikazuje dolazak klijenta u jedan od pariπkih bordela.2299 Renoirov suvre-menik, slikar Paul Signac, takoer je smatrao ovu scenu viπe nalik na bordelnego na harem. U prilog spomenutoj konstataciji govori Ëinjenica da ju je pa-riπki Salon odbio izloæiti.3300

Spomenuta se slika veÊ tada Ëinila kao pastiπ Delacroixove slike Femmesd’Alger (1834.). Vrlo je vjerojatno da je Renoir bio svjestan maskerata orijen-talistiËkih slika nastalih u studiju, na kojima su kostimirani Europljani Ëestopredstavljali IstoËnjake. Delacroix je koristio takve modele pri stvaranju Fem-mes d’Alger, rekonstruirajuÊi scenu kojoj je navodno ranije svjedoËio. Renoirje, naprotiv, istaknuo da su modeli u alæirskoj odjeÊi Pariæanke, odnosno Li-se Tréhot koja mu je pozirala za ukupno 23 slike u razdoblju od 1865. do

2266 R. BENJAMIN, Orientalist Aesthetics, 34, 48-49, 55.2277 R. BENJAMIN, Renoir and Algeria, New Haven, Yale University Press, 2003, 4.2288 Isto, 32-33.2299 Colin B. BAILEY, Renoir's Portraits: Impressions of an Age, New Haven, Yale Universi-ty Press, 1997, 108.3300 G-G. LEMAIRE, The Orient in Western Art, 260-262.



152

3311 Jill B. JIMINEZ, Dictionary of Artists' Models, London, Taylor &Francis, 2001, 527.3322 P. BURKE, OËevid, 138.3333 R. BENJAMIN, Orientalist Aesthetics, 43-45.3344 Isto, 34.3355 Semra GERMANER, Zeynep INANKUR, Orientalism and Turkey, Istanbul, Turkish Cul-tural Service Foundation, 1989, 42.


1872. godine, a posljednji se put pojavila kao slikarev model u tri razliËitepoze upravo na slici Parisiennes en costume algérienne.3311 Nadalje, za razli-ku od Delacroixova djela, koje je slikano fletnografskim« stilom,3322 Renoirovbi se pristup mogao nazvati flanti-etnografskim«. Naime, on naglaπava fluid-nost etniËkog identiteta koji se ne moæe Ëvrsto definirati ni izgledom ni od-jeÊom. S druge strane, nedostatak Ëvrste etniËke definicije mogao bi se sma-trati alegorijom heterogenosti populacije kolonijalnog Alæira.3333

Takoer, valja primijetiti da je Renoir, za razliku od veÊine orijentalistakoji su se usredotoËivali na simbole orijentalnog identiteta i stereotipiziranje,orijentalne elemente ograniËio iskljuËivo na odjeÊu i sagove, Ëime se njego-vo djelo moæe promatrati kao demitologizaciju orijentalistiËkoga æanra.3344

Tvrdnju da je ono nastalo kao parodija tada popularnih slika harema, upra-vo potkrepljuje Ëinjenica da slici nedostaju orijentalni detalji koji su Ëestoukazivali na orijentalnu flrealnost«, ali i naslov kojim je Renoir eksplicitno is-taknuo da su modeli Pariæanke. Povezano s time, zapaæa se joπ jedna dimen-zija ovog djela. Pod pretpostavkom da su umjetnici sa Zapada fldokumenti-ranjem« Orijenta zadovoljavali potraænju Europljana za erotiËnim djelima ipritom bili osloboeni moralne odgovornosti,3355 slika bi takoer moglapredstavljati Renoirovu ironiËnu viziju orijentalizma, kao paravana za zapad-njaËke erotske maπtarije.

ZakljuËakKultura je izraz duha vremena, a umjetniËko stvaralaπtvo, nastalo kao proiz-vod toga duha, moæemo smatrati njegovim svjedokom. U tom su smislu i sli-karska djela izraz vlastitoga kulturno-politiËkog konteksta. Meutim, njihovisu autori, osim izvanjskim Ëimbenicima, odnosno druπtvenom strukturom,potaknuti i vlastitim uvjerenjima i umjetniËkim porivima. U tim okvirima vi-dimo jasnu vezu izmeu Renoirovog orijentalizma te njegove osobnosti ibiografije. S obzirom na Ëinjenicu da je djelo Parisiennes en costume algéri-enne nastalo prije Renoirovog direktnog iskustva s Orijentom, njegov je pris-tup orijentalizmu nuæno morao biti pod utjecajem kolonijalnoga imaginarijai orijentalistiËkoga diskursa. S druge pak strane stoji umjetnik-individualackoji ciljanoj publici ovom slikom æeli prenijeti odreenu poruku.


153

Iako je spomenuto djelo izravno inspirirano Delacroixovom slikom, zarazliku od nje, oblikovano je drukËijim stilom. To nije fletnografski« prikazOrijenta, veÊ prikaz zapadnjaËkog poimanja Orijenta, trajno zamiπljenogakao mjesto senzualnosti i uæitaka. Stoga Renoirova slika moæe puno viπe ka-zati o Zapadu negoli o Istoku. PrikazujuÊi europske æene kao orijentalnekonkubine, ona se indirektno referira na zapadnjaËko erotizirano maπtanje oOrijentu, potaknuto kolonijalnim imaginarijem. Premda je moguÊe da je Re-noir izrugivao orijentalistiËku modu, orijentalistiËki diskurs podsvjesno osta-


SSlliikkaa 11.. Pierre-Auguste Renoir, Parisiennes en costume algérienne,National Museum of Western Art, Tokio. Izvor: NMWA/DNPartcom.


154

je dio njegove stvaralaËke pozadine. S obzirom na reËeno, Saidova teza,ujedno i teza ovoga rada, pokazala se toËnom: Ëak i u djelima, nastalim izosobnih pobuda, zamjetan je trag koji predstavlja dio sustava nastalog radiodræavanja kolonijalnog imperija.

Dora TotFrench Orientalist Painting as an Expressionof Cultural Imperialism: Parisiennes en costume algérienneCame to be as a consequence of the Orientalist discourse, Orientalistpainting has significantly marked the 19th-century French art. It was anextremely popular form of cultural representation of the French power andcolonial domination, but also a way of constructing the Oriental reality.Although primarily remembered as a painter of the French daily-life, therenowned impressionist painter Pierre-Auguste Renoir had also tried hishand at Oriental themes. He painted the Parisiennes en costume algériennein 1872, nearly ten years before he personally experienced the Orient.Undoubtedly, created under the influence of the Femmes d’Alger, Renoir’swork is entirely opposite of the famous Delacroix’s painting in itspresentation of the Orient. The fact that the painting originated in a specifichistorical context — the era of great colonial empires — gives a reason foranalysing its role in the construction of the Orient but also therepresentation of the Occident/West as its lasting contrary.

Keywords: Edward W. Said, cultural imperialism, colonialism,Orientalism, Pierre-Auguste Renoir



155

Analysis of the Relationshipbetween Sociology of Religionand Social Movements

Adesoji A. ONI,University of Lagos, Nigeria

Pregledni rad(primljeno: 10. listopada 2018.)UDK 316:2

316.74:82

The study of social movements and the sociology of religion share similaritiesand they can benefit from each other. Theorizing for both fields is somehowsimilar. This paper is an attempt to briefly present the supply-side and resourcemobilization theories in the study of the sociology of religion and literature onsocial movements. This paper is a sort of a comparative analysis on thesociology of religion and literature on social movements. It presents a briefliterature overview of the supply-side theory, and some examples of studies thathave used this model; a brief overview of the resource mobilization theory; andfinally, an assessment of the recruitment tactics and commitment levels in bothof these fields of sociology.

Keywords: sociology of religion, social movements, supply-side theory,resource mobilization

IntroductionThe study of social movements and the sociology of religion share similari-ties and they can benefit from each other. Theorizing for both fields is some-how similar. This paper is an attempt to briefly present the supply-side andresource mobilization theories in the study of the sociology of religion andliterature on social movements. Since the 1970s and until recently the re-source mobilization theory dominated the field of social movements, but notany more. In the last decade, the supply-side theory gained a lot of supportfor its hypotheses from religious studies in the United States and Europe.However, this model has also received some critique from various scholarsin many studies. Nonetheless, one is of the view that at the present time, thismodel is very convincing in its assumptions and hypotheses. This paper willbe some sort of a comparative analysis on the sociology of religion and lit-erature on social movements. The paper presents a brief literature overviewof the supply-side theory, and some examples of studies that have used this


156

model; a brief overview of the resource mobilization theory; and finally anassessment of the recruitment tactics and commitment levels in both thesefields of sociology.

Theoretical BackgroundThe Macro LevelThe supply-side theory suggests that religious participation rises when thereis available religious supply and that religious competition increases reli-gious participation. It also suggests that religious monopoly and state sup-port decreases the level of religious participation.11 The state plays an impor-tant role in controlling the level of religious competition. The state mightleave the religious market free of regulations or with very minor ones (theUnited States, for example), or regulate and restrict religious practices (theformer USSR and East Europe in the past), or support one or two religiousfirms and restrict other unwanted religious groups (Latin America).22

Finke and Iannaccone described religion as an object of choice and pro-duction. In their economic model, they view churches and religious admin-istrators as producers who design their products and design how to marketthem.33 While consumers, on the other hand, choose from the religious mar-ket what they want to adapt and to what extent they want to participate init. In a free religious market, religious producers compete to produce goodsthat can attract consumers and keep up with the market. They also noted theimportance of the government’s role in regulating or deregulating this typeof a market.44 In the religious market, religious firms compete to produce at-tractive commodities, and consumers choose what religion (if any) they willparticipate in and how much involvement they will have in it.55

11 See Paul FROESE, “Hungary for Religion: A Supply-Side Interpretation of the HungarianReligious Revival” Journal for the Scientific Study of Religion 40 (2001) 2, 251-268; RodneySTARK, Laurence R. IANNACCONE, “A Supply-Side Reinterpretation of the ‘Seculariza-tion’of Europe”, Journal for the Scientific Study of Religion 33 (1994) 3, 230-52.doi:10.2307/ 138668822 Anthony GILL, Rendering unto Caesar: The Catholic Church and the State in Latin Ameri-ca, Chicago, University of Chicago Press, 1998.33 Roger FINKE, Laurence R. IANNACCONE, “Supply-Side Explanations for Religious Chan-ge”, The Annals of the American Academy of Political and Social Sciences 527 (1993) 1,27-39. https://doi.org/10.1177/0002716293527001003. Retrieved on March 20, 2019.44 R. FINKE, L. R. IANNACCONE, “Supply-Side Explanations for Religious Change”; MarkCHAVES, David E. CANN, “Regulation, Pluralism, and Religious Market Structure: Explain-ing Religion’s Vitality”, Rationality and Society, 4 (1992) 3, 272-290. https://doi.org/10.1177/1043463192004003003. Retrieved on March 20, 2019.55 L. R. IANNACCONE, “The Consequences of Religious Market Structure: Adam Smith andthe Economics of Religion”, Rationality and Society 3 (1991) 2, 156-177. https://doi.org/10.1177/1043463191003002002. Retrieved on March 20, 2019.



157

It is argued that in the absence of state regulations on religion, religiouscompetition will increase, which will lead to a high level of religious partic-ipation. Froese tested this assumption in his study on Hungary, 2001. Heclaims that as a communist country, Hungary witnessed a relatively low lev-el of religious participation. Little before the mid-1990s, anti-religion cam-paigns started and church lands were nationalized. Later, the state startedregulating religion and nationalizing church schools to prevent the church’sinfluence on the young generation and alienate them from religion. The sec-ularization doctrine at the same time gained a lot of support and followers,and the state declared itself as an atheist country in 1949. Religious partici-pation and church attendance dropped during the 1960s, 1970s, and 1980s.This decrease can be explained by the state regulations on religion and themethods of coercion that were used to enforce these regulations. All church-es had to sign an agreement with the state that regulates and limits their ac-tivities. Church officials and religious leaders had suffered many forms ofharassment and pure coercion.66

Froese used data from the World Values Survey that was collected in1981, when the country was under the communist regime, and in 1990,when the country brought in new laws that granted religious freedom. Thedata strongly supported the supply-side hypothesis. In 1981, the percentageof the Hungarian population that indicated that they prayed was 45%, whilein 1990, the percentage was 57%. This indicates an increase in the level ofreligious participation.

Even though Eastern Europe has provided a strong support for the sup-ply-side theory after communism, there were some exceptions that did notappear to support this economic model. The exceptions are best describedby the cases of Poland and East Germany. The economic model may appearto be unable to explain these cases. Research indicates that the level of re-ligious participation decreased after the collapse of communism and evenafter the emergence of laws that allowed a free religious market. Accordingto this economic model, the decrease of the government’s regulations on re-ligion will increase the level of religious participation. Churches will regaintheir institutional freedom and the public will be allowed to participate in re-ligion.

Furthermore, a free religious market that will allow free religious compe-tition will increase religious consumption. However, this was not the case inPoland and East Germany. The level of religious participation decreased

66 P. FROESE, “Hungary for Religion: A Supply-Side Interpretation of the Hungarian Reli-gious Revival”.

A. A. Oni: Analysis of the Relationship between Sociology of Religion...


158

even though religious pluralism was present. Nonetheless, a study on thesetwo countries done by Froese and Pfaff used to further advance the econom-ic model and provide an explanation for these two cases.77 In their study,they use claims and explanations of sociologists of religion that helped serveand advance this economic model. It is argued that specific situations, suchas a conflict instead of a competition, may produce high-level religiosity.88 Itis also claimed that some groups — such as marginalized groups, and socialand political movements — use their religious communities as “free socialspaces”.99 Religious communities may become a source of support for margi-nalized groups and provide support to social movements; for example, therole of black churches in the civil rights movement and religious institutionsin the Middle East. Churches also have the role of representing the nation’sidentity in the form of a “national church”. This role becomes possible when-ever there is a monopoly of one religion. In this case, such church is able tocarry the identity of the nation.1100 This type of churches will have committedmembers during communism, because they will be a symbol of nationalismand opposition to communism. As a result, the collapse of communism leadsto a low rate of membership and commitment. Therefore, a reduction in re-ligious participation in this situation should not contradict the general as-sumptions of this economic model.1111

Iannaccone indicates that the levels of religious belief and participationtend to be low when the religious market is monopolized, and high whenthe religious market is competitive.1122 In the case of Poland, the CatholicChurch during communism was privileged with the monopoly over the reli-gious market, which according to this economic model should lead to a lowrate of participation and commitment of its members, but this was not thecase. Having the monopoly, the Catholic Church became the national churchthat gave the Poles their cultural identity. It was a symbol of a strong nation

77 Paul FROESE, Steven PFAFF, “Replete and Desolate Markets: Poland, East Germany, andthe New Religious Paradigm”, Social Forces 80 (2001) 2, 481-507, https://doi.org/10.1353/sof.2001.0093. Retrieved on March 20, 2019.88 Rodney STARK Roger FINKE, Acts of faith: Explaining the human side of religion, Berke-ley, University of California Press, 2000.99 Darren E. SHERKAT, Christopher G. ELLISON, “Recent Development and Current Con-troversies in the Sociology of Religion”, Annual Review of Sociology 25 (1999) 1, 363-394.https://doi.org/10.1146/annurev.soc.25.1.363. Retrieved on March 20, 2019.1100 Steven BRUCE, Choice and Religion: A Critique of Rational Choice Theory, Oxford: Ox-ford University Press, 1999.1111 P. FROESE, S. PFAFF, “Replete and Desolate Markets: Poland, East Germany, and theNew Religious Paradigm”.1122 L. R. IANNACCONE, “The Consequences of Religious Market Structure”.



159

that resisted the atheistic communist government. As a result, the collapse ofcommunism will vanish the need for this type of a church because there willbe no conflicts anymore.

The situation in East Germany was a little different than that of Poland.Before the collapse of communism, the Church used to have some sort ofautonomy and served as an alternative for the state-controlled institutions.After the collapse of communism, the Church lost that position, individualswho participated in religious activities for political reasons and in order tooppose communism did not need to get involved with the Church anymore.The new political system provided freedom for individuals to pursue theirpersonal interests. The merge of the Lutheran Church in East Germany withthe Evangelical Churches Association after the unification of the republicmight be another reason for the religiosity decline in East Germany. Thismerge brought about the German federal law on church taxes for membersof religious organizations. Furthermore, the Church’s involvement in EastGermany before the collapse of communism appeared to be a positive in-volvement in the eyes of the public, but after the unification, the Church ap-peared to be involved in political wrongdoing.

One of the assumptions of the supply-side theory is that religious partic-ipation will be high when religion is less regulated by the state. Chaves et alsupported the supply-side theory by testing this hypothesis on minoritygroups.1133 They argued that this hypothesis applies on Muslim minorities inChristian dominated societies. They included 18 countries that have Muslimminorities in their study. They used the rate in which Muslims do the “Hajj”to Mecca as an indicator of religious participation. They found a negative re-lationship between the state’s regulation and religious participation. Oncethe socioeconomic status is controlled, religious participation (practicing theHajj) tends to be higher in less-regulated countries.

The Mezzo LevelIannaccone argues that strict churches are stronger than lenient churches. Hestates: “strictness makes organizations stronger and more attractive”.1144 He ar-gues that Protestantism in the 1950s started losing members, and the trendwas that liberal denominations had the highest decline rate compared toconservative denominations, while the most conservative denominations

1133 Mark CHAVES, Peter J. SCHRAEDER, Mario SPRINDYS, “State Regulation of Religion andMuslim Religious Vitality in the Industrial West”, The Journal of Politics 56 (1994) 4, 1087--1097.1144 L. R. IANNACCONE, “Why Strict Churches are Strong”, American Journal of Sociology99 (1994) 5, 1180. http:// www.jstor.org/stable/2781147. Retrieved on March 19, 2019.



160

grew. Iannaccone notes that religion is a social phenomenon that, in prac-tice, has to be experienced in groups: “religion is a commodity that peopleproduce collectively”.1155

Religious organizations have always been faced with the problem of freeriding. This problem emerges when members of an organization receivebenefits from the organization because of their collective work. Each mem-ber receives these benefits regardless of his/her own efforts. Some members,rationally and by following their own interests or even sometimes uninten-tionally, try to reduce the effort and free-ride off the efforts of others. Strictchurches indirectly reduce the problem of free riding by penalizing and pro-hibiting members from participating in other activities that may use othermembers’ resources. Penalties and prohibitions push the less committedmembers out of the organization. There are some activities that are easilymonitored, but there are some activities that are hard to monitor such asdrinking, smoking, sex and diet. Iannaccone agrees that these activities arehard to monitor, but still, the costs of deception will be high. It would beeasy to hide yourself when you drink alcohol, and it is not the same whenyou drink at parties or in bars.

Iannaccone measured church strictness by developing a scale of thestrictness or distinctiveness of various religions and compared it to churchattendance. The results showed consistency with the suggested hypothesis.He also tested the Protestant denominational differences. He used a scale ofthe level of strictness (liberal, moderate, and conservative) and comparedthe differences between these three denominations regarding income, edu-cation, attendance, church contributions, membership in church-affiliatedgroups, and secular membership. The data showed that for “every variablethe pattern of variation is monotonic, increasing (or decreasing) steadily asone moves from liberal to moderate to conservative”.1166 In terms of income,education and secular membership, the variables tend to decrease when wemove from liberal to conservative, while in terms of attendance and mem-bership in church-affiliated groups, the variables tend to increase when wemove in the same direction. Therefore, the stricter the organization is, thepoorer and less educated its members tend to be. They also tend to contrib-ute more to the church and attend services more often than those of lessstrict churches. On the other hand, people who are liberal and religiouslymoderate have a bigger tendency to participate in secular activities and inorganizations outside the church. Iannaccone believes that “a high-cost

1155 Id. 1183.1166 Id. 1194.



161

group maintains its strict norms of conduct precisely because they limit par-ticipation in competing activities and thereby raise levels of participationwithin the group”.1177

Semi-Involuntary ParticipationIn their study on church participation among black Americans, Ellison andSherkat investigated “the regional variations in African American religiouslife”.1188 They compared black communities of the south to communities ofthe urban non-south regarding three issues:

1. the social role of religious institutions;2. the availability of alternative lifestyles and secular opportunities

in terms of status and resources;3. social norms and community expectations regarding church in-

volvement.1199

They suggested that: 1) church participation will be the highest amongthe rural southern communities; 2) due to the semi-involuntary thesis; thesoutherners will be more likely to participate intermittently and less likely toabandon the church than non-southerners. According to the semi-voluntarythesis, the norms of church participation and the social sanctions on individ-uals who do not participate will be highest among the rural south. They al-so hypothesized that “the magnitude of the relationships between perceivedrewards of congregational involvement and reported patterns of church par-ticipation will be weakest among rural southerners and strongest amongnon-southerners”.2200

To test these hypotheses, they used data from the National Survey ofBlack Americans (NSBA), and household probability samples gathered bythe Survey Research Center at the University of Michigan. The results wereconsistent with the hypotheses. Church participation was the highest amongrural-south communities, and rural southerners were more likely to engagein religious activities. Blacks from urban and suburban non-south who didnot receive benefits from their congregational involvement searched for hap-piness in secular venues without having the problem of social sanctions.

1177 Id. 1197.1188 C. G. ELLISON, D. E. SHERKAT, “The ‘Semi-involuntary Institution’ Revisited: RegionalVariations in Church Participation among Black Americans”, Social Forces 73 (1995) 4,1415. https://doi.org/10.1093/sf/73.4.1415. Retrieved on March 19, 2019.1199 Id.2200 Id. 1419.



162

The Individual LevelIn many cases, religious consumers are underestimated and viewed as pas-sive recipients of religion.2211 Church members do not rely completely on theclergy, but they also use their skills and experiences to find religious satis-faction. Iannaccone uses the economic model of household production andhuman capital to test a model of religious participation. The personal skillsand experiences contain religious knowledge, some type of knowledge ofthe church doctrine and rituals, and social relations with other worshippers,which Iannaccone calls religious human capital. This human capital is im-portant to enable the individual to produce and appreciate religious com-modities. Without this “religious investment” it is hard (or even impossible)to appreciate religious services, because you must have the means to under-stand and become familiar with these services. Thus, religious mobility “be-comes progressively less likely as people age”.2222

Social MovementsThe supply-side theory has a significantly greater dominance over the soci-ology of religion than it did before and still develops the field of sociologyin explaining religious participation among other things. It is documented inliterature that most religious affiliations and groups tend to be more activein recruiting people when there is competition in the religious market andwhen there is no monopoly in the religious market. Consistently, socialmovements can also become more active when there is competition in themarket. In literature on protest movements, Olzak and Uhrig argued that“competition and legitimating processes affected the rates of protest activi-ties”.2233 In sociology-of-religion literature it is argued from the supply-sidetheory’s point of view that the legitimacy of a religious group is expected toincrease the popularity of that group, unless the group has a monopoly overthe market. However, when this group is illegitimate and banned by thestate, it usually faces a lot of troubles and obstacles to survive. Social move-ments are similar to religious groups in that sense: “legitimating of a practiceor an organizational form increases its frequency or popularity by increasingrates of initiation and decreasing rates of abandonment”.2244

2211 L. R. IANNACCONE, “Religious Practice: A Human Capital Approach”, Journal for theScientific Study of Religion 29 (1990) 3, 297-314. doi:10.2307/13864602222 Id. 313.2233 Susan OLZAK, S. C. Noah UHRIG, “The Ecology of Tactical Overlap”, American Socio-logical Review 66 (2001) 5, 695. doi: 10.2307/30889542244 Id.



163

Social movements, such as religious movements, compete for limited re-sources. They compete for a niche that has a limited capacity, and only thefittest survive. The success of one movement depletes the resources for oth-er movements. Therefore, movements try to innovate different tactics andmethods for their political behaviour. In a competitive market, innovationsare encouraged. As a result, when movement tactics produce successful re-sults, these tactics become imitated and used by other movements. Olzakand Uhrig stated that “replicated activities may become institutionalized asroutine political behaviour”.2255 The imitation of tactics and activities in organ-izations literature is called isomorphism i.e. the adoption of methods and tac-tics of other successful organizations.

The Resource Mobilization TheoryThe resource mobilization theory is one of the essential theories on socialmovements. This theory in general deals with the dynamics and tactics of so-cial movements as they grow, decline, and change. It also examines all kindsof resources that need to be mobilized, the relationships between a socialmovement and other groups, a social movement’s need for external supportfor its success, and the tactics that the state uses to facilitate or oppress a so-cial movement.2266 This perspective considers the study of the aggregation ofresources (money and labour) crucial for understanding social movements.Resource aggregation requires some sort of organization. Furthermore, theparticipation of individuals or groups from the outside of the collectivity isvery crucial for the success or failure of that movement.

There are some assumptions about the resource mobilization perspective.First, social movements do not have to be based on grievance, and theirmembers are the ones who provide the movement with the major supportof resources. It’s also not always that those supporters are committed to thevalues and beliefs of the movement. Secondly, they see that social move-ments have all kinds of strategic tasks in dealing with authorities. These tasksvary from tactics to mobilize resources, neutralize opponents and make themby standards, and transforming the masses into their sympathizers. Third,they believe that society is the entity that provides all the means that a so-cial movement may need. Society provides the infrastructure which social

2255 Id. 2266 John D. McCARTHY, Zald N. MAYER, “Resource Mobilization and Social Movements: APartial Theory”, American Journal of Sociology 82 (1977) 6, 1212-1241. http://www.jstor.org/stable/2777934. Retrieved on March 19, 2019.



164

movements utilize, such as the media, levels of affluence, access to institu-tional centers, networks.2277

Some organizations depend heavily on volunteer work (religious organ-izations, for example), while others pay for work. They see a social-move-ment organization’s (SMO) goals as products and the adherents as a demand.They agree that the higher the education of individuals is, the more likely itis that they will invest their time, and people who invest more time to vol-unteer work are expected to give more money.2288

RecruitmentSocial movements can use a variety of tactics for mobilization; these couldbe on the macro, mezzo, or micro levels of mobilization. Macro mobilizationmay occur when a SMO advertises itself nationwide and targets all sectionsof society via TV networks, or organizational networks. Mezzo-level mobili-zation is the mobilization of subgroups, minorities, specific sects of societyor members of other SMOs within the same social-movement industry (SMI).Micro mobilization is a mobilization on the individual level that targets indi-viduals through personal networks, or a personal interaction.2299

Religious groups and religious movements use very similar tactics for mo-bilization and recruitment. They try to mobilize supporters on many differ-ent levels. They target the general public, racial or ethnic groups, and indi-viduals. Furthermore, it seems that social movements are more successful inutilizing social networks in their processes of recruitment than it is the casewith religious groups. Scholars of the sociology of religion admit that thereis a “present weakness of the empirical basis for the network component ofrecruitment theories”.3300 Stark and Bainbridge tried to provide some empiri-cal support for the argument that interpersonal relations are at the center ofthe recruitment process. In their paper, they traced the development of twolines of the recruitment process: the old one, which focuses on the ideolo-gy of religious cults and sects and the needs of its potential recruits; and themore advanced one, which focuses on the interpersonal relation as an es-

2277 Id. 1217.2288 Id. 1224.2299 David A. SNOW, E. Burke ROCHFORD, Steven K. WORDEN, Robert D. BENFORD,“Frame Alignment Processes, Micromobilization, and Movement Participation”, AmericanSociological Review 51 (1986) 4, 464-81. http://www.jstor.org/stable/2095581. Retrievedon March 19, 2019.3300 Rodney STARK, William Sims BAINBRIDGE, “Networks of Faith: Interpersonal Bondsand Recruitment to Cults and Sects”, American Journal of Sociology 85 (1980) 6, 1376-395.http://www.jstor.org/stable/2778383. Retrieved on March 19, 2019.



165

sential element for recruitment. Their study focused on cults and sects, andit suggested that cults and sects are similar to deviant movements that tendto recruit people that have grievance and suffer from depravation. Also, inorder to understand whom a sect or a cult may recruit, it is important to seewho benefits from its ideologies.

In some earlier studies, Lofland and Stark studied the “Moonies”, andthey concluded those interpersonal bonds between cult members and po-tential adherents are essential for recruitment.3311 They argued that when thesebonds existed, people joined, and when those bonds did not exist, recruit-ment failed and people did not join. The acceptance of the ideology usual-ly came later, after people had already joined. In the case of the Mormons,bonds between church members and non-Mormons are at the center of re-cruitment into the Mormon Church. Interpersonal ties and bonds are impor-tant for recruiting new adherents into cults and sects because people whojoin need to have a relation of trust and confidence with the members be-cause most of these groups are radical or extreme and different from themainstream. Later studies provided further support for the important rolethat interpersonal relations play in recruitment into cults and sects.3322 Allthese studies provided strong support for this thesis; nonetheless, this thesishas less empirical support in terms of conventional faiths.

CommitmentThere are some differences between social movements and religious groupsand organizations regarding commitment. It seems that members of most so-cial movements lack strong commitment to their ideas and beliefs, or at leastthey lack the same level of commitment that religious groups’ membershave. This paper will try to provide explanations for this trend in the follow-ing paragraphs. One of the reasons for this trend is strictness, as indicatedabove. Most religious affiliations and religious groups that are known asstrict have a high level of commitment. It is argued that liberal denomina-tions decline more rapidly than conservative ones; and what is more, con-servative denominations grow.3333 In his paper “Why Strict Churches are

3311 John LOFLAND, Rodney STARK, “Becoming a World-Saver: A Theory of Conversion toa Deviant Perspective”, American Sociological Review 30 (1965) 6, 862-875. http://www.jstor.org/stable/2090965. Retrieved on March 20, 2019. 3322 R. STARK, W. S. BAINBRIDGE, “Networks of Faith”.3333 L. R. IANNACCONE, “Why Strict Churches are Strong”; R. FINKE, “An Orderly Return toTradition: Explaining the Recruitment of Members into Catholic Religious Orders” Journalfor the Scientific Study of Religion 36 (1997): 2, 218-230. doi:10.2307/1387554; Laurence R.IANNACCONE, Daniel V. A. OLSON, Rodney STARK, “Religions Resources and Church



166

Strong”, Iannaccone (1994) argued that people who join strict churches andremain their members are those people who have strong beliefs and a stronglevel of commitment. As a result, those people are willing to conduct a lotof activities (volunteer, donate, and participate in religious activities) thatthey would not do if they were not highly committed to their churches. Freeriding is a problem that exists in almost all social and religious movements.Raising the cost of participation decreases the problem of free-riding. Strictchurches have high cost demands and prohibitions such as the prohibitionof joining secular activities. Therefore, members who remain in thesechurches are those who are willing to meet these demands. Consequently,members of strict churches are people who have a high level of commit-ment. Most social movements, however, do not have this kind of strictnessand as a result they usually have a lower rate of commitment than religiousgroups. Religious groups, unlike most social movement, limit and restrictnon-group activities to increase the production of collective goods and com-mitment.3344 You cannot be a Muslim and participate in religious Hindu activ-ities, but you can be a peace activist and a women’s rights activist too.

The supply-side theory provides us with the argument that if a religiousdenomination has a monopoly over the market, religious participation andcommitment will be low, and vice versa. In a study done on Catholics, Starkand McCann showed that “ordination rates, the ratio of priests to nominalCatholics, and catholic school enrolments are proportionality highest whereCatholics are few”.3355 Competition and plurality are expected to increase par-ticipation and in turn also increase commitment.

Montgomery argued: “Individuals with higher incomes prefer less strictdenominations”.3366 He claimed that there had been a misunderstanding to thedynamic nature of religious economy, and he provided a model that ex-plained this economy. There has always been a decline in some religious de-nominations, and, at the same time, an increase in some other denomina-tions. However, the mistake was that this decline was perceived as a resultof secularization. According to Montgomery, the religious economy as a

Growth”, Social Forces, 74 (1995) 2, 705-731, https://doi.org/10.1093/sf/74.2.705. Retrievedon March 20, 2019.3344 R. FINKE, “An Orderly Return to Tradition”.3355 Rodney STARK, James C. McCANN, “Market Forces and Catholic Commitment: Explor-ing the New Paradigm”, Journal for the Scientific Study of Religion 32 (1993) 2, 111.doi:10.2307/ 1386791.3366 James D. MONTGOMERY, “Dynamics of the Religious Economy”, Rationality and Soci-ety, 8 (1996) 1, 81. https://doi.org/10.1177/104346396008001004. Retrieved on March 20,2019.



167

whole remains stable. He illustrated his argument by giving the following ex-ample: a strict denomination starts with members from a lower class, andover time most of those people gain some social upward mobility. As a con-sequence, they may consider lowering the strictness of their denominationand secularize it. When they succeed, individuals with lower class incomemove out of that denomination and form a strict sect, while their first de-nomination becomes secularized. This is an example that explains the secu-larization of some denominations and the formation of new ones, and theoverall religious economy remains stable.

Another reason for the difference in commitment between social move-ments and religious groups is that most people who join conventional faithsdo so because of the ideas and the ideologies of these faiths. In most cases,the ideas of a religion appeal to its potential adherents and make sense tothem, and then they join. Recruitment in social movements, on the otherhand, depends heavily on social networks and personal ties. Ideology andideas receive more attention from conventional religious groups than fromsocial movements.

The Framing PerspectiveSocial movements started to have more focus on ideas and beliefs since thedevelopment of the frame analysis perspective by Snow et al.3377 Scholars ofthe framing perspective argue that the actors who actively engage in theirproduction develop ideas and meanings. Benford and Snow argued that so-cial movements should not be viewed as carriers of ideas that have been de-veloped from structural arrangements and existing ideologies, but rather“movement actors are viewed as signifying agents actively engaged in theproduction and maintenance of meaning for constituents, antagonists, andbystanders or observers”.3388 They see framing as an active processual con-struction of meanings. It is active because there is action that is being doneand processual because it is evolving and changing, it is not static. The no-tion of resonance of the framing processes is central to this perspective. Bed-ford stated that frame resonance is “how reality should be presented” insteadof “what reality ought to be real”.3399 The concept of resonance is related to

3377 D. A. SNOW et al., “Frame Alignment Processes, Micromobilization, and Movement Par-ticipation”.3388 R. D. BENFORD, D. A. SNOW, “Framing Processes and Social Movements: An Overviewand Assessment”, Annual Review of Sociology 26 (2000), 613. http://www.jstor.org/sta-ble/223459. Retrieved on March 20, 2019.3399 R. D. BENFORD, “Frame Disputes within the Nuclear Disarmament Movement”, 679.



168

the effectiveness of proffered framings, and it shows whether framings areeffective or not.4400

DonationsSocial movements and religious groups and organizations tend to exhibitsimilar trends in terms of donations and contributions. It is argued that in thesociology of religion, people who are strongly committed to God will givemore money to the church.4411 Iannaccone argued, “the distribution of theamount of money that is being contributed to any church is skewed”.4422 Hetried to explain this skewness in terms of three facts: 1. percentage rates ofdonations vary from one case to another; 2. income also varies; 3. there is aweak correlation between the income a household generates and theamount of donation they give to a church. He indicated that most peoplecontribute between zero and 4% of their income, with a mean of about 2%.There is a weak relationship between income and donations (income onlyexplains 1% of the variation,).4433

ConclusionThis paper was a brief overview of the supply-side and resource mobiliza-tion theories of the sociology of religion and studies on social movements.The paper presented these theories briefly in order to see and understandthe relatedness of those two fields of sociology. There are a lot of similari-ties in their recruitment tactics and tasks. We thought it would be helpful toand beneficial for both fields to understand and share their commonalties.These commonalties and assumptions from both sides can be applied andoperationalized in either field. However, the paper did not try to prove thatthere are no differences and variations between them. This paper is a hum-ble attempt to lay out these commonalities and differences. Sociologists deal-ing with social movements or the sociology of religion may be able to ben-efit from these fields and learn from their findings.

4400 R. D. BENFORD, D. A. SNOW, “Framing Processes and Social Movements”.4411 Dean R. HOGE, Fenggang YANG, “Determinants of Religious Giving in American De-nominations: Data from Two Nationwide Surveys”, Review of Religious Research 36 (1994)2, 123-48. doi:10.2307/3511404.4422 L. R. IANNACCONE, “Skewness Explained: A Rational Choice Model of Religious Giv-ing”, Journal for the Scientific Study of Religion 36 (1997) 2, 141. doi:10.2307/13875494433 Id.



169

Adesoji A. OniAnaliza odnosa izmeu sociologije religije isociologije druπtvenih pokretaIstraæivanje druπtvenih pokreta i sociologija religije imaju sliËnosti zbogkojih mogu biti od uzajamne koristi. U oba podruËja primjenjuju se sliËniteorijski pristupi. Ovaj je Ëlanak pokuπaj da se ukratko izloæe teorijaponude i teorija mobilizacije resursa u sociologiji religije te literatura odruπtvenim pokretima. On je svojevrsna poredbena analiza sociologijereligije i literature o druπtvenim pokretima. U Ëlanku se daje kraÊi pregledliterature o teoriji ponude te neki primjeri studija koje su taj modelprimijenile, kratak prikaz teorije mobilizacije te naposljetku ocjena taktikeregrutiranja i razine posveÊenosti u tim dvama podruËjima sociologije.

KljuËne rijeËi: sociologija religije, druπtveni pokreti, teorija ponude,mobilizacija resursa



171

Stanje i perspektiva procesaimplementacije palijativne skrbi uGradu Zagrebu iMeimurskoj æupaniji

Tina ©TEFAN, Druπtvo osoba s tjelesnim invaliditetomMeimurske æupanije, »akovec

Ivan BALABANI∆, Hrvatsko katoliËko sveuËiliπte, Zagreb

Maja ODORJAN, Zagreb

Prethodno priopÊenje(primljeno: 26. oæujka 2018.)UDK 364-58(497.521.2)

364-58(497.524)614.21-056.246(497.521.2)614.21-056.246(497.524)

U ovom radu, na primjerima Grada Zagreba i Meimurske æupanije, propituju setrenutno stanje i perspektiva procesa implementacije palijativne skrbi uhrvatskom druπtvu. Istraæivanje je provedeno metodom intervjua meusudionicima ukljuËenima u pruæanje palijativne skrbi. Na temelju teorijskog iempirijskog istraæivanja, analizira se trenutno stanje palijativne skrbi teperspektive njezina razvitka na podruËju Grada Zagreba i Meimurske æupanije.Na temelju miπljenja sudionika istraæivanja, u radu se zakljuËuje da jeumreæenost pripadajuÊih sluæbi dobra, ali je potrebno ojaËati njihov rad.Sadaπnji zakonski okvir na razini Republike Hrvatske dobar je putokaz zadaljnje planiranje i razvijanje palijativne skrbi.

KljuËne rijeËi: palijativna skrb, Grad Zagreb, Meimurska æupanija,zdravstveni sustav, regulatorni okviri

UvodPoËetnim uvidom u uvjete palijativne skrbi u hrvatskom druπtvu raspoznajese nekoliko analitiËki relevantnih toËaka za prouËavanje. Ponajprije, rijeË jeo temi koja se posredno ili neposredno tiËe svakoga Ëovjeka, i neizbjeæan jedio ljudskog iskustva. Druga relevantna toËka vezana je uz uvjete moderni-zacije i djelomiËne individualizacije hrvatskoga druπtva, osobito nakon Do-movinskoga rata, kada se uoËava vaænost govora o ovoj temi u kontekstuobitelji koja je tradicijski bila jedan od temeljnih, ako ne i jedini skrbnik zapacijenta s potrebama za skrbi na kraju æivota. Prema Giddensu, jedna odosnovnih znaËajki modernog doba jest sve veÊa meupovezanost, s jedne


172

11 Anthony GIDDENS, Modernity and Self-identity: Self and Society in the Late Modern Age,Cambridge, Polity Press, 1991, 1, 5.22 Sran VRCAN, Nacija, nacionalizam, moderna dræava, Zagreb, Golden Marketing — Teh-niËka knjiga, 2006., 204.33 Hrvatski zavod za hitnu medicinu. 2018. Nacionalne smjernice za rad izvanbolniËke i bol-niËke hitne medicinske sluæbe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb,http://www.hzhm.hr/wp-content/uploads/2013/07/Nacionalne-smjernice-za-rad-izvanbol-nicke-i-bolnicke.pdf. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.


strane globalizirajuÊih utjecaja, a s druge strane osobnih sklonosti. ©to viπetradicija gubi svoj poloæaj te se svakodnevni æivot uspostavlja pomoÊu dija-lektiËke meuigre globalnog i lokalnog, pojedinci su sve viπe prisiljeni bira-ti razliËite æivotne stilove. Refleksivno organizirano planiranje æivota, naime,postaje srediπnja znaËajka izgraivanja samoidentiteta.11 Obitelj je stavljenapred nove i teπke izazove koji su nakon pada komunizma, poËetkom 1990--ih godina, oznaËeni kako egzistencijalnim (Domovinski rat), tako i financij-skim udarcima, osobito u vremenima gospodarske tranzicije i demokratskekonsolidacije, te u posljednjim godinama joπ uvijek prisutne recesije. KljuË-no je pitanje uspostavljanje nove ravnoteæe u liberalno-demokratski ustroje-nim druπtvima izmeu triju druπtveno-regulativnih mehanizama: træiπta, dræa-ve i druπtva, te triju medija upravljanja koji su im svojstveni: novca, vlasti isolidarnosti.22 Usto dolazi i problem velikog iseljavanja mladih ljudi, odnos-no generacijâ koje bi u sklopu generacijske solidarnosti trebale preuzeti skrbza starije i bolesne, ne samo u okviru zdravstvenog sustava, nego i u okvi-ru obitelji, rada, potpore i pomoÊi. Kao treÊa relevantna toËka za razmatra-nje istiËe se Ëinjenica da je tema palijativne skrbi sama po sebi zaista teπka.Zbog toga se o njoj moæda i neÊe mnogo govoriti, niti Êe biti prisutna u me-dijima kao ostale druπtvene teme, koje se naizgled Ëine privlaËnima i pobu-uju interes hrvatskog druπtva. Razmatranja u ovome radu s posebnom ÊepozornoπÊu biti usmjerena na specifiËnosti palijativne skrbi u Gradu Zagre-bu i Meimurskoj æupaniji, koje nas upuÊuju na razliËitu razinu urbanizira-nosti, πto bi moglo dovesti do razliËitih modela organiziranja palijativne skr-bi. Upravo iz tog razloga, istraæivanjem je obuhvaÊena najveÊa urbana cjeli-na u Hrvatskoj — Grad Zagreb te Meimurska æupanija, kao jedna od æupa-nija bez veÊih urbanih srediπta. Osim biomedicinskih i infrastrukturalnih pi-tanja, za oËekivati je da i razliËiti stilovi æivota i obiteljskog suæivota izmeuveÊih gradskih srediπta i manjih naselja takoer mogu implicirati drukËiju or-ganiziranost palijativne skrbi.

1. Palijativna skrb — odreenje pojmaPojam palijativne skrbi etimoloπki potjeËe od latinske rijeËi palliare, πto u pri-jevodu znaËi flogrnuti plaπtem«.33


173

Kanadski kirurg Balfour Mount, koji je prvi upotrijebio izraz palijativnaskrb, 1974. godine osniva prvu svjetsku palijativnu sluæbu u bolnici u Mon-trealu, kao dio Medicinskog fakulteta, te sve viπe stavlja naglasak na vrijed-nost palijativne sluæbe u bolnicama, osobito u svrhu kontrole bola.44 flKljuË-nu ulogu za osnivanje hospicija u Londonu imala je Cicely Sounders koja jeprouËavala kontrolu bola kod napredovalog raka u St. Joseph's hospiciju,gdje je radila 10-ak godina. Osnovala je hospicij poznat pod nazivom St.Christopher's hospicij, koji datira joπ iz 1967. godine i iz kojeg je proizaπlomnoπtvo razliËitih sustava skrbi o krajnje bolesnima. Nije se radilo o prvomhospiciju, veÊ o prvoj modernoj zdravstvenoj ustanovi gdje su u prvom pla-nu bili edukacija i istraæivanje uz kliniËki rad.«55

Postoje razliËita tumaËenja pojma palijativne skrbi, a svaka od tih defini-cija na svoj naËin doprinosi njezinom razumijevanju. Svjetska zdravstvena or-ganizacija definira palijativnu skrb kao flpristup koji poboljπava kvalitetu æi-vota pacijenata i njihovih obitelji, koji se suoËavaju s problemom koji je po-vezan sa æivotno ugroæavajuÊom bolesti, na naËin da sprjeËava i ublaæavapatnju pomoÊu rane identifikacije i besprijekornog procjenjivanja i lijeËenjaboli i drugih problema, kao i fiziËke, psihosocijalne i duhovne pomoÊi«.66

Palijativna skrb, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pruæa olakπa-nje bola i drugih simptoma koji izazivaju uznemirenost, afirmira æivot i gle-da na umiranje kao na prirodan proces, integrira psiholoπke i duhovne as-pekte brige o pacijentima, nudi sustav podrπke koji pomaæe bolesnicima daæive πto je aktivnije moguÊe, sve do smrti. UnatoË razlikama izmeu nacio-nalnih pristupa palijativnoj skrbi u europskim zemljama, u literaturi se moæeidentificirati niz zajedniËkih vrijednosti i naËela, koja su priznata i potvrenau aktivnostima hospicijske i palijativne skrbi. flMeu struËnjacima za palija-tivnu skrb diljem europskih zemalja priznat je skup zajedniËkih vrijednosti.On ukljuËuje vrijednost pacijentove autonomije i dostojanstva, potrebu za in-dividualnim planiranjem i donoπenjem odluka te holistiËki pristup.«77

44 Usp. Marijana BRA©, Veljko –OR–EVI∆, flPalijativna medicina. Civilizacijski iskorak«, Os-nove palijativne medicine. Ars medica prema kulturi zdravlja i ËovjeËnosti, Veljko –ore-viÊ, Marijana Braπ, Lovorka BrajkoviÊ, ur., Zagreb, Medicinska naklada, 2013., 2.55 Nigel SYKES, flHospicij/Palijativna skrb«, Hospicij i palijativna skrb, Anica JuπiÊ i suradni-ci, ur., Zagreb, ©kolska knjiga, 1995., 9.66 World Health Organization, Palliative Care, https://www.who.int/ncds/management/palliative-care/introduction/en/. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.77 The European Association for Palliative Care, Bijela knjiga o standardima i normativimaza hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, https://www.eapcnet.eu/publications/eapc-do-cuments-in-other-languages. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.

T. ©tefan, I. BalabaniÊ, M. Odorjan: Stanje i perspektiva procesa implementacije...


174

88 Usp. Julijana FRANINOVI∆ MARKOVI∆, flPalijativni pristup i palijativni principi«, Osnovepalijativne medicine. Ars medica prema kulturi zdravlja i ËovjeËnosti, 22.99 Karmen LON»AREK, Nacionalne smjernice za rad izvanbolniËke i bolniËke hitne medi-cinske sluæbe s pacijentima kojima je potrebna palijativna skrb, Zagreb, Hrvatski zavod zahitnu medicinu, 2015., 5.1100 Usp. J. FRANINOVI∆ MARKOVI∆, flPalijativni pristup i palijativni principi«, 7.1111 Isto.1122 Usp. Bijela knjiga.


ZakljuËno se moæe istaknuti da je palijativna skrb integrirana skrb o bo-lesniku i obitelji, a obuhvaÊa fiziËku, psihiËku i socijalnu komponentu.88 flNapojmovnoj razini jasno se oËituje ideja cjelovitosti. Naime, palijativna je skrbza cijelu osobu, u smislu oËuvanja njezinog digniteta i cjelovitosti. Usmjere-na je na ublaæavanje patnje te oËuvanje najbolje moguÊe kvalitete æivota, svedo smrti.«99

1.1. Struktura palijativne skrbiPoËetkom tisuÊljeÊa u svijetu je bilo oko 7000 centara palijativne medicine,u viπe od 90 zemalja.1100 Danas je palijativna skrb organizirana na razliËite na-Ëine, ali baza je ista, dakle, mora obuhvaÊati cjelovitost, a to znaËi zdravstve-nu, duhovnu, psiholoπku i socijalnu pomoÊ. Prema FraninoviÊ MarkoviÊmoæemo razlikovati tri razine palijativne skrbi: a) palijativni pristup, b) opÊapalijativna skrb — onkologija, staraËki domovi i c) specijalistiËka palijativnaskrb (pruæa samo palijativu). flPalijativni pristup predstavlja primjenu palija-tivnih principa u kliniËkoj praksi. Potreban je veÊ od poËetka bolesti koja jepovezana s moguÊom prijetnjom æivotu, a nuæan kad je smrtni ishod boles-ti predvidljiv.«1111

U palijativnom pristupu sudjeluju medicinske sestre, lijeËnici, socijalniradnici, psiholozi, sveÊenici, ali i volonteri. Dakle, opÊu palijativnu skrbpruæaju lijeËnici obiteljske medicine koji brinu o bolesnicima s neizljeËivimbolestima (internisti, onkolozi i sl.), πto ukljuËuje multidisciplinarnu evalua-ciju, osnovne protokole za najËeπÊe simptome i probleme, te veÊi naglasakna komunikaciji i rjeπavanju etiËkih dilema. Meutim, sama osnova palijativ-ne medicine nije dostatna, pa zahtijeva i specijalistiËku medicinu. Obje sukomplementarne i jedino tako mogu kvalitetno djelovati. Kao πto je opisanou flBijeloj knjizi o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrbu Europi«, specijalizirane sluæbe pruæaju specijalistiËku palijativnu skrb paci-jentima sa sloæenim problemima, koje nije moguÊe adekvatno pokriti drugimtretmanima.1122 Nadalje, sluæbe specijalistiËke palijativne skrbi zahtijevaju tim-ski pristup, kombinirajuÊi multiprofesionalni tim s interdisciplinarnim naËi-


175

nom rada. »lanovi timova moraju biti visokokvalificirani i stoga je vaæno danajveÊi naglasak u njihovom radu bude na palijativnoj skrbi.

SpecijalistiËku medicinsku skrb treba prilagoditi i bolesnicima koji bolu-ju od specifiËnih bolesti, poput AIDS-a, kardioloπkih bolesti, neuroloπkih po-remeÊaja te hepatalnih ili endokrinoloπkih bolesti koje nisu karcinom.1133

U sluæbe palijativne skrbi, koje postoje prema flBijeloj knjizi o standardi-ma i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi«1144, spadaju: 1) je-dinica palijativne skrbi — pruæa specijalistiËku stacionarnu skrb, a radi se oodjelu koji je specijaliziran za lijeËenje i njegu palijativnih pacijenata, 2) sta-cionarni hospicij — prima pacijente u posljednjoj fazi æivota, kada lijeËenjeu bolnici nije potrebno, a skrb kod kuÊe ili u staraËkom domu nije moguÊa,3) bolniËki tim za podrπku palijativnoj skrbi — pruæa specijalistiËke savjeteo palijativnoj skrbi, kao i podrπku drugom kliniËkom osoblju, pacijentima injihovim obiteljima te njegovateljima u bolnici, 4) tim za kuÊnu palijativnuskrb — pruæa specijaliziranu palijativnu skrb pacijentima kojima je ona po-trebna kod kuÊe, dajuÊi podrπku njihovim obiteljima i njegovateljima u pa-cijentovoj kuÊi, 5) flbolnica u kuÊi« — pruæa pacijentu intenzivnu njegu u nje-govom domu, na razini bolniËke skrbi, 6) volonterski hospicijski tim —pruæa podrπku i prijateljski odnos palijativnim pacijentima i njihovim obite-ljima u vrijeme bolesti, tuge i patnje, 7) dnevni hospiciji — mjesta u bolni-cama, hospicijima, jedinici palijativne skrbi ili zajednici, namijenjena unaprje-ivanju rekreacijskih i terapijskih aktivnosti meu palijativnim pacijentima i8) palijativna ambulanta — nudi savjetovanja pacijentima koji æive u svojojkuÊi i u stanju su posjetiti ambulantu. Dakle, veoma je vaæna umreæenostsvih navedenih sluæbi, kako bi skrb bila cjelovita, te kako bi se osiguralezdravstvene, psiholoπke, duhovne i socijalne potrebe onima kojima je to naj-potrebnije, naravno, uz struËni, profesionalni kadar.

1.2. Palijativna skrb u HrvatskojPrvi hrvatski simpozij o hospiciju i palijativnoj skrbi odræan je 1994. godine,kada se poËinje prepoznavati potreba za organiziranjem palijativne skrbi uHrvatskoj, a iste godine osnovano je i Hrvatsko druπtvo za hospicij i palija-tivnu medicinu.1155 Godine 2003. na snagu stupa Zakon o zdravstvenoj zaπti-ti, u kojemu se palijativna skrb navodi kao jedna od mjera zdravstvene zaπ-tite.1166

1133 Vida DEMARIN, Sandra MOROVI∆, flPalijativna skrb u specijalistiËkim sluæbama«, Osno-ve palijativne medicine. Ars medica prema kulturi zdravlja i ËovjeËnosti, 17.1144 Bijela knjiga, 40-52.1155 Brigita PRSTEC, MoguÊnosti unapreenja sestrinske palijativne skrbi u Meimurskoj æu-paniji, Diplomski rad, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, 2016., 2-3



176

1166 Isto.1177 flTerminalni pacijenti. Na snazi je novi sustav za palijativnu skrb«, LijeËnik.hr,http://lijecnik.hr/vijesti/palijativna-skrb/. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.


Unatrag nekoliko godina Ministarstvo zdravlja pokreÊe razliËite programepalijativne skrbi, te se tako u rujnu 2012. godine otvara Odjel za palijativnuskrb u Specijalnoj bolnici za kroniËne bolesti Novi Marof. U OpÊoj bolniciHrvatski ponos u Kninu, otvoren je Odjel za palijativnu skrb, a 2013. godi-ne otvoren je i prvi hospicij u Rijeci — Marija Krucifiksa KozuliÊ.1177 Zbog ne-dostatka adekvatnih edukacijskih programa, u Zagrebu se 2010. godine ot-vara Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vjeπ-tine (CEPAMET) Medicinskoga fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, s ciljem okup-ljanja i educiranja svih kadrova koji sudjeluju u pruæanju palijativne zdrav-stvene skrbi te moguÊnoπÊu dodatnog usavrπavanja u specifiËnim poljimapalijativne skrbi temeljene na dokazima.

Posljednjih pet godina zapoËinje organiziraniji razvoj palijativne skrbi, πi-renjem inicijative, usklaene prema Strateπkom planu razvoja palijativne skr-bi Republike Hrvatske, koji predstavlja temeljnu smjernicu za cijelu dræavu.Isto tako, daje se moguÊnost svakoj æupaniji, da prema svojim potrebama imoguÊnostima razvija odgovarajuÊe sluæbe. Iako je u pruæanju palijativneskrbi, zahvaljujuÊi doprinosu mobilnih timova, zdravstvenih ustanova, civil-nih druπtava, lokalne i regionalne samouprave, ali i pojedinaca, uËinjenomnogo, joπ ne postoji Ëvrsto strukturalno organizirana skrb o pacijentu s po-trebama za njegom na kraju æivota i pomoÊi njihovim obiteljima.

U kojoj su mjeri i na koje naËine navedene aktivnosti zaæivjele u Hrvat-skoj, i postoje li razlike izmeu veÊih urbanih srediπta i manjih naselja, po-kazat Êemo u rezultatima istraæivanja meu sudionicima palijativne skrbi uGradu Zagrebu i Meimurskoj æupaniji.

2. Istraæivanje stanja i perspektive palijativne skrbi uGradu Zagrebu i Meimurskoj æupaniji

2.1. Ciljevi istraæivanjaGlavni je cilj istraæivanja ustanoviti trenutno stanje i perspektivu palijativneskrbi u Gradu Zagrebu te Meimurskoj æupaniji, na temelju struËne procje-ne i iskustava struËnjaka aktivnih u postojeÊim sluæbama i udrugama palija-tivne skrbi. Specificirani ciljevi su dobiti uvid u funkcioniranje palijativne skr-bi u æupanijama, vidjeti koji su obrasci i modeli funkcioniranja palijativneskrbi (zakoni, regulativa, dosadaπnji razvoj), koje su institucije ukljuËene urad palijativne skrbi u æupanijama i kakva je uloga svake od njih, s kojim sepoteπkoÊama u svakodnevnom radu susreÊu djelatnici koji rade u palijativ-


177

noj skrbi i koji su razlozi za postojanje tih poteπkoÊa, te koje su dobre stra-ne sustava palijativne skrbi i kakva je perspektiva razvoja palijativne skrbi utim dvjema æupanijama.

2.2. Metoda, instrument, sudionici i provedba istraæivanjaU empirijsko-istraæivaËkom dijelu prikupljanja podataka koriπtena je metodaintervjua, odnosno polustrukturirani intervju u kojem istraæivaË neposrednooblikuje sam proces intervjuiranja.

Pitanja se koncipiraju tako da se otvori prostor ispitaniku da izrazi svojemiπljenje, da se spontano izjaπnjava o svojim stavovima, osjeÊajima i, opÊe-nito, razlozima svojeg ponaπanja u vezi s problemom koji mu je predoËen.Protokol ovdje sluæi kao vodiË, odnosno baza na kojoj se temelji intervju, aintervjuistu je dopuπtena sloboda pri postavljanju pitanja, kako bi se osigu-ralo detaljno istraæivanje osobne priËe svakog pojedinog ispitanika.1188 Upitnikje konstruiran sukladno navedenoj metodi, a sadræi 20-27 pitanja, podijelje-nih na 4 tematska bloka. Broj pitanja ovisi o prirodi sluæbe koju se ispitiva-lo. Prvi blok Ëine uvodna pitanja koja se odnose na predstavljanje dotiËnesluæbe, kao i na period rada u dotiËnoj sluæbi/udruzi/centru. Potom slijedepitanja o radu sluæbe/udruge/centra i o procjeni trenutnog stanja u njima.SljedeÊi blok pitanja odnosi se na struËnu procjenu trenutnog stanja palija-tivne skrbi u gradu Zagrebu i Meimurskoj æupaniji, potom na procjenu tre-nutne kvalitete palijativne skrbi u dotiËnoj sluæbi/udruzi/centru. U zakljuË-nom bloku postavljena su pitanja o vizijama i ciljevima za buduÊnost, odnos-no perspektivi rada u buduÊnosti. U istraæivanju je koriπten namjerni uzorakili, u naπem sluËaju, uzorak struËnjakâ zaposlenih u organizacijama koje su-djeluju u promicanju palijativne skrbi u Gradu Zagrebu i Meimurskoj æupa-niji. NeprobabilistiËka narav uzorka i koriπtenje kvalitativne metodologijeonemoguÊava izravno poopÊavanje rezultata s uzorka na populaciju, uz poz-natu razinu pogreπke. U istraæivanju je sudjelovalo ukupno 11 sudionika izrazliËitih organizacija koje su ukljuËene u proces palijativne skrbi: iz Mei-murske æupanije dva sudionika iz Æupanijske bolnice, jedan iz Doma zdrav-lja, jedan iz Centra za socijalnu skrb, jedan iz Æupanije i jedan iz Udruge ci-vilnog druπtva u Meimurju, a iz Zagreba jedan sudionik iz Doma zdravljaZapad, jedan iz bolnice u kojoj je formiran odjel za palijativnu skrb, dva izUdruge civilnog druπtva te jedan iz Centra za koordinaciju palijativne skrbiGrada Zagreba. VeÊina sudionika iz Meimurja srednje su dobi i æenskogspola i veÊ dugo rade s palijativnim pacijentima dok su sudionici iz Zagreba

1188 Sarah KNOX, Alan W. BURKAR, flQualitative research Interviews«, Psychotherapy Re-search 19 (2009) 4-5, 566-575. doi: 10.1080/10503300802702105.



178

1199 Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi uRepublici Hrvatskoj 2017.—2020., https://zdravlje.gov.hr/pristup-informacijama/savjetova-nje-sa-zainteresiranom-javnoscu-1475/otvorena-savjetovanja/nacrt-nacionalnog-programa-razvoja-palijativne-skrbi-u-republici-hrvatskoj-2017-2020/2895. Pristup ostvaren 5. 3. 2019.2200 Kako Êemo vidjeti u daljnjem tekstu, sudionici istraæivanja naglaπavali su vaænost regu-latornih okvira na dræavnoj razini za razvoj palijativne skrbi u Gradu Zagrebu i Meimur-skoj æupaniji.


æenskog spola i srednje dobi, a rade prosjeËno 20-ak godina u podruËju pa-lijativne skrbi.

Intervjui su provedeni u razdoblju od listopada 2016. do prosinca 2017.godine, na radnim mjestima sudionika, a trajali su u prosjeku 40 minuta. Pri-je poËetka provedbe intervjua sudionicima je objaπnjen cilj i svrha istraæiva-nja te naglaπena anonimnost podataka. Svi sudionici dali su informativnipristanak za sudjelovanje u istraæivanju. Koriπten je namjerni uzorak, na na-Ëin da su istraæivaËi kontaktirali osobe za koje je javno poznato da se bavepalijativnom skrbi u svojem poslu.

Nakon provedbe intervjua napravljeni su transkripti razgovora, a kvalita-tivnu analizu razgovora proveo je jedan analitiËar.

3. Rezultati i rasprava3.1. Zakonski okvirPolitika na podruËju palijativne skrbi na dræavnoj razini odreena je, prijesvega, Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi. Najnoviji Nacional-ni plan za razdoblje od 2017. do 2020. godine, donesen je u svibnju 2017.1199

Palijativna skrb na dræavnoj i æupanijskoj razini regulirana je flBijelom knji-gom o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi«,Strategijom razvoja palijativne skrbi u Meimurskoj æupaniji za razdoblje od2017. do 2021., Zakonom o zdravstvenoj zaπtiti (NN 150/08), Zakonom ozaπtiti prava pacijenata (NN 169/04), Zakonom o kvaliteti zdravstvene zaπti-te (NN 124 11), Zakonom o lijeËniπtvu (NN 12 /03 i 117/08), kao i Zakonomo sestrinstvu (NN 121/03, 117/08 i 57/11). Djelatnici u palijativi u obje æupa-nije istiËu kako Êe rezultati intervjua pokazati vaænost okvira na dræavnoj ra-zini za razvoj palijativne skrbi u æupanijama.2200

Sa stajaliπta kompetentnih sudionika ovog istraæivanja, zakonski okvir po-maæe, a ujedno i odmaæe u radu s palijativnim bolesnicima. Sudionik 2: flPo-maæe tako da je dosta πiroko postavljen okvir, pa je moguÊe biti kreativan iprilagoditi organizaciju potrebama, no s druge strane to je i oteæavajuÊi fak-tor jer iziskuje viπe kreativnosti i truda od strane lokalne zajednice (nije jas-no zacrtano πto i kako, na koji naËin i za koji novac).« Brojna literatura upu-Êuje na to da politiËki i ekonomski aspekti reforme zdravstvene zaπtite za-


179

htijevaju paæljivije upravljanje, πto naravno utjeËe na Ëitavu populaciju.2211 Vaæ-no je napomenuti da Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi stavlja nagla-sak na ukljuËivanje svih sudionika, potrebnih u organizaciji i pruæanju fiziË-ke, psihosocijalne i duhovne skrbi za bolesnika i njegovu obitelj, ali i u edu-kaciji i podizanju svijesti naroda te vaænosti lokalne zajednice i lokalne sa-mouprave.2222 Sudionici istiËu vaænost zakonskoga okvira, ali i druπtvenogakonteksta. Sudionik 5: flZakonski je okvir stvarno dobar, ali naæalost, mi kaoi u svim drugim sferama druπtvenoga æivota πtekamo u realizaciji. Navode dabi se joπ mnogo toga trebalo definirati te da je financiranje ovdje jako vaænastavka, posebice jer se radi o bolesnicima koji, naæalost, 'mnogo koπtaju', aobitelj je financijski iscrpljena.« To je posebice doπlo do izraæaju u Meimur-ju, gdje se raspolaæe manjim financijskim resursima od Zagreba, a oni su odpresudne vaænosti.

3.2. Decentralizacija i supsidijarnost u podruËju palijativne skrbiRezultati intervjua ukazuju na decentralizaciju, jednu od vaænijih odrednicasustava palijativne skrbi u obje æupanije. U Hrvatskoj je praktiËna primjenadecentralizacije zdravstvenog sustava zapoËela 2001. godine, donoπenjemzakonskih akata prema kojima se termin decentralizacije koristi uglavnom zaalokaciju resursa, odnosno decentralizaciju sredstava.2233 Ipak, empirijska is-traæivanja2244 pokazuju da sama primjena zakonskih okvira o alokaciji resursai odluka, nije dovoljna za efikasnije funkcioniranje zdravstvenog sustava. Po-trebna je stalna edukacija, kao i ljudski resursi koji su spremni na dodatniangaæman kako bi sustav funkcionirao u okviru lokalne sredine. Primjer tak-ve funkcionalnosti moæemo vidjeti kod palijativne skrbi Grada Zagreba, ko-ju Sudionik 1 opisuje na sljedeÊi naËin: flGrad Zagreb je organizirao Posudio-nicu pomagala u sklopu Ustanove za zdravstvenu njegu u kuÊi, te Centra zakoordinaciju palijativne skrbi u okviru iste ustanove. U sklopu projekta ‘Za-greb — zdravi grad’ palijativna je skrb odabrana kao jedan od prioriteta, na

2211 Morana BRKLJA»I∆, Martina MAVRINAC, Iva SORTA-BILAJAC, Ivan BUNJEVAC, Tomi-slav »ENGI∆, Vesna GOLUBOVI∆, Alan ©USTI∆, flAn Increasing Older Population Dictatesthe Need to Organise Palliative Care and Establish Hospices«, Collegium antropologicum33 (2009) 2, 474.2222 Usp. Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi.2233 Aleksandar DÆAKULA, flCentralizacija — decentralizacija zdravstvenog sustava«, Javnidiskurs. Izazovi suvremenog zdravstva, Silvije VuletiÊ, ur., Zagreb, Medicinski fakultet,2014., 67.2244 Selma ©OGORI∆, Aleksandar DÆAKULA, Ozren POLA©EK, Sonja GROZI∆-ÆIVOLI∆, Slo-bodan LANG, flDecentralizacija i kako je provesti — revolucijski ili evolucijski? JaËanje jav-nozdravstvenog i upravljaËkog kapaciteta regionalne samouprave kao preduvjet za uspjeπ-no provoenje decentralizacije u Republici Hrvatskoj«, Acta Med Croatica, 64 (2010), 336.



180


temelju Ëega se organiziraju edukativne radionice te povezuju sudionici napodruËju grada. Grad na natjeËajima za donacije izdvaja odreena sredstvaza financiranje projekata iz podruËja palijativne skrbi.« Dakle, sudionici seslaæu u izjavama oko organizacije palijativne skrbi, smatrajuÊi kako je zafunkcioniranje kompletnog procesa potrebna suradnja i ukljuËenost cijele za-jednice (od struËnjaka do djece u πkolama). Stoga Sudionik 2 navodi: flMis-lim da lokalna zajednica moæe puno doprinijeti boljom organizacijom teukljuËenoπÊu svih koji mogu biti aktivni, od zdravstvenih i socijalnih sluæbi,udruga i drugih sudionika koji se palijativom bave u profesionalnom smislu,preko udruga, πkola i sl.«

Sudionik 3 o situaciji u Meimurskoj æupaniji kaæe: flDobra je povezanosts predstavnicima lokalne samouprave, gdje nam je puno opÊina darovalo ilipomagala ili sredstva za pomagala, te suradnja s Medicinskom πkolom u»akovcu, znaËi edukativni sektor i mladi ljudi koje smo isto tako uËili.« Ov-dje je rijeË o tome da se priznaju i jaËaju kompetencije viπih instanci premaonima niæim. Svaka nadreena ustanova, kao πto je reËeno, mora pomagatiniæim tijelima, ali ne smije ih prisvajati jer se radi o principu koji se odnosi,kako na socijalne strukture (institucije), tako i na individualno djelovanje,odnosno djelovanje pojedinaca koji su pokretaËi segmenata socijalnih struk-tura unutar kojih djeluju.

3.3. Pitanje resursaIndikativno je da su rezultati intervjua pokazali znatna preklapanja u argu-mentaciji kada je rijeË o pitanju resursa. Resursi koje su sudionici naveli, os-vjetljavaju teπkoÊe s kojima se susreÊu svakoga radnog dana. Za palijativnuskrb pitanje resursa predstavlja jednu od kljuËnih tema. Resursi u palijativimogu biti financijski, strukturno-organizacijski, prostorno-infrastrukturalni te,izrazito vaæno, obrazovni i mentalni, odnosno oni koji se odnose na radnusnagu. StruËnjaci upozoravaju na nedostatak ljudskih resursa, tvrdeÊi da ih jepremalo za kvalitetan rad. Meutim, valja spomenuti da taj problem u æupa-nijama, posebice u Meimurju, nije dovoljno promatrati izolirano, na naËinda nema ljudi koji bi radili, jer je on usko povezan s pitanjem financija. flTre-ba zaposliti ljude, to je najveÊi problem, to i novac; novac je zaposleni Ëov-jek«, smatra Sudionik 9.

Meimurje ima mnogo potencijala, a glavni problem su financije. Nemadovoljno sredstava kojima bi se financirali ljudi koji æele raditi, a takvih jemnogo. Kad bi se rijeπila financijska strana, situacija bi bila mnogo kvalitet-nija i bolja nego πto je danas. Vaænost ljudskih resursa oËituje se i u dimen-ziji prepoznavanja palijativnog pacijenta kojemu je potrebna pomoÊ, pri Ëe-mu se posebno istiËu patronaæna sluæba i socijalni radnici koji meu prvima,


181

prema nekim sudionicima istraæivanja, detektiraju palijativne pacijente. Da jepitanje ljudskih resursa zaista kljuËno u palijativnoj skrbi, navodi i Sudionik5: flJoπ uvijek stvari funkcioniraju dosta dobro zahvaljujuÊi entuzijazmu poje-dinaca, meutim, to je na duge staze naprosto neodræivo.«

3.4. Umreæenost sluæbi i udruga te informiranost o njihovom raduU ostvarivanju uspjeπne umreæenosti vaæni su brojni sudionici, dakle, vaæanje interdisciplinarni tim. Sudionici su istaknuli da je potrebno veÊe ukljuËiva-nje socijalnih radnika, a vaæna je i uloga duhovnika, psihologa i psihijatra.Vezano uz socijalni rad, Sudionik 6 iz Meimurja istiËe: flOni moæda nisu to-liko ukljuËeni. Moæda smo mi sami krivi πto smo ih jednim dijelom iskljuËi-li, mada oni uvijek prisustvuju sastancima. Zato πto palijativna skrb nije sa-mo zdravstvena usluga, to je onda i socijalna usluga.« Sudionik 3 iz Zagrebanavodi: flBuduÊi da se palijativna skrb u Zagrebu na svakoj razini razvijala uneko drugo vrijeme i na drukËiji naËin, onda smo mi putem dogovarali su-radnju s primarnom zdravstvenom zaπtitom; iπlo se individualno kontaktira-ti lijeËnika kod svakog pacijenta. U Zagrebu (...) je jako puno lijeËnika, πtoje puno teæe nego na nekom manjem podruËju kao πto je Meimurje. (...) Iπ-li smo prema bolnicama koje su bile viπe otvorene prema razvoju palijativ-ne skrbi, tako da smo s jednom bolnicom tijekom nekoliko godina malimkoracima radili i edukaciju i povezivanje, a to su nam oteæavale (...) Ëestepromjene vodstva bolnice pa smo trebali sve ispoËetka. Dakle, promjene nanacionalnoj i lokalnoj razini bile su te koje su πtetile razvoju palijative.« Is-taknuo je takoer da se ukljuËenost socijalnih radnika sada mijenja i u Me-imurju. Sudionik 8: flPalijativni pacijent treba multidisciplinarni pristup —od psihologa, psihijatra i anesteziologa — tako da tome treba posvetiti ma-lo paænje. Nedostatak je to πto u Meimurju nema dovoljno psihologa, a onisu vrlo vaæna struka u svakoj udruzi koja se bavi ljudima.« Umreæenost se,nadalje, u dosadaπnjoj praksi pokazala uspjeπnom u suradnji specijalnih su-dionika palijativne skrbi. Kao primjer navodimo vaænu ulogu umreæenosti iz-meu Posudionice pomagala, Mobilnoga palijativnog tima i ostalih sudioni-ka. flRedovito suraujemo s mobilnim palijativnim timovima (DZ Centar i DZZapad) koji nas povezuju s obiteljima kojima je potreban volonter. Surau-jemo i s Ustanovom za zdravstvenu njegu u kuÊi Grada Zagreba, odnosno sCentrom za koordinaciju palijativne skrbi, koji nas takoer povezuju s obi-teljima u potrebi. Suraujemo s bolnicama i palijativnim odjelima u procesuostvarivanja hospitalizacije ili produæenog lijeËenja za naπe korisnike. Nada-lje, suraujemo s ustanovama socijalne skrbi (Centri za socijalnu skrb, Do-movi za starije i nemoÊne osobe). Sa svim navedenim dionicima razmjenju-jemo relevantne informacije o korisnicima, kako bismo im pomogli u ostva-



182

2255 Morana BrkljaËiÊ et al., ur., Palijativna medicina: temeljna naËela i organizacija; kliniËkipristup terminalnom bolesniku; medicinska etika, Zagreb, Rijeka, Markulin d.o.o., SveuËi-liπte u Rijeci, Zaklada onkologija, 2013., 308-19, 42.2266 M. BRKLJA»I∆, et al., flAn Increasing Older Population Dictates the Need to OrganisePalliative Care and Establish Hospices«, 479.


renju prava, usluga, te bilo koje vrste pomoÊi.« Demografski pokazatelji uka-zuju na to da godiπnje u Republici Hrvatskoj viπe od 15 000 ljudi umre kodsvojih kuÊa (otprilike 30% umrlih). S obzirom na velik broj umrlih od zlo-Êudnih bolesti, dolazimo do demografskih pokazatelja da svaka organizaci-ja palijativne skrbi na razini primarne zdravstvene zaπtite moæe obuhvatiti ve-lik dio palijativnih bolesnika.2255

3.5. Planovi za buduÊnostKada je rijeË o planovima za buduÊnost, potrebno je uzeti u obzir financij-sku stranu, a to znaËi ukalkulirati financijsko planiranje za buduÊnost i osi-gurati viπe novca za kvalitetniji rad, posebice u Meimurju. Sudionik 9 isti-Ëe: fl©to se tiËe Zagreba, to je bogat grad i mislim da tu ima mjesta da se ulo-æi u razvoj palijative, samo je pitanje koliko Êe opet nova garnitura i uprav-ljaËka struktura u Gradu Zagrebu, odnosno zdravstvo, to prepoznati i aktiv-no se pozabaviti tim problemom. ZnaËi, mislim da tu novca ne nedostaje, sa-mo ga treba konkretno usmjeriti i treba konaËno definirati πto se æeli.« Izovog je vidljivo da Grad Zagreb zaista ima dostatna financijska sredstva zaprovedbu palijativne skrbi, meutim, na tome je potrebno joπ puno raditi ka-ko bi sustav bolje funkcionirao, πto potvruju i neka prijaπnja istraæivanja.Naime, studije u manjim ruralnim mjestima, poput onih u Meimurju, poka-zuju drukËiju sliku razvoja. Za oËekivati je da Êe u manjim mjestima u prvomplanu doÊi do izraæaja uloga obitelji u njezi oboljelog, umjesto institucional-nog smjeπtaja, dok Êe naglasak na taj problem u urbanijim sredinama bitimanji.2266

Potrebno je rijeπiti i pitanje ljudskih resursa, kao πto navodi Sudionik 8:flAko se ne poveÊa broj medicinskih djelatnika, neÊe biti perspektive. ZnaËi,lijeËnik koji nema empatiju prema pacijentu, ne moæe se baviti lijeËenjembola i ne moæe se baviti ni palijativom.«

4. ZakljuËakZbog sve veÊeg broja starijeg stanovniπtva, potrebe za palijativnom skrbi stal-no rastu. Stoga je palijativna skrb nuæna i od velike je vaænosti za svaku æu-paniju. Ono na Ëemu treba raditi jesu financijski i ljudski resursi. VeÊi finan-cijski resursi doprinijeli bi motivaciji sudionika palijativne skrbi za joπ boljimradom, te osigurali struËnu pomoÊ sudionicima. Trebalo bi poraditi i na in-


183

terdisciplinarnom pristupu palijativnoj skrbi, te usustaviti suradnju svih su-dionika, ne samo zdravstvenih djelatnika, veÊ i psihologa, socijalnih radni-ka, duhovnika i sl. Navedeni intervjui pokazuju kako je interdisciplinarnipristup, kao rezultat uspjeπne umreæenosti, jako vaæan jer: a) tako se ostva-ruje bolja umreæenost (ukljuËuje se viπe drugih struËnjaka koji imaju kompe-tencije pomoÊi umiruÊima) i b) kvaliteta palijativne skrbi raste, a Ëovjek ko-ji je u srediπtu, dobiva kvalitetniju skrb. Isto tako, treba raditi na veÊem uklju-Ëivanju lijeËnika primarne zdravstvene zaπtite u skrb za palijativne pacijente.

Vaæno je i dalje inzistirati na opseænijoj i sustavnijoj edukaciji struËnjakate, po moguÊnosti, dio edukacije uvesti veÊ u srednje πkole, posebice u do-diplomsku i diplomsku nastavu na studiju sestrinstva. Postoji potreba za ja-Ëanjem interdisciplinarne suradnje, poveÊanjem bolniËkih kapaciteta za pali-jativnu skrb i specijalistiËke sluæbe te veÊim ukljuËivanjem civilnoga druπtva,posebice volontera. U radu je prikazano stanje i perspektiva u Meimurskojæupaniji i Gradu Zagrebu. Uspostava sustava palijativne skrbi predstavlja je-dan od prioriteta zdravstvenog sustava Republike Hrvatske i sastavni je dioNacionalne strategije razvoja zdravstva 2012.—2020.2277 Zbog toga bi svakakobilo korisno u buduÊim istraæivanjima vidjeti u kojoj se mjeri i kroz kojeobrasce apstrahirani problemi i prednosti u organizaciji sustava palijativneskrbi mogu primijeniti i na druga podruËja Republike Hrvatske.

Tina ©tefan, Ivan BalabaniÊ, Maja OdorjanConditions and Perspectives of the Palliative CareImplementation Process in the City of Zagreb andMeimurje CountyThis paper questions, based on two examples — the City of Zagreb andMeimurje County — current state of affairs and perspective of thepalliative care implementation process in the Croatian society. Interviews asa research methodology were conducted on specific population —participants who received palliative care. Based on the theoretical andempirical research, current state of palliative care and perspectives of itsdevelopment were analyzed for the City of Zagreb and Meimurje County.Based on the research participants opinions, it is concluded that officialservice offices are well networked, but they require additional support.Current legislative framework on the Croatian national level provides gooddirections towards further development and planning of the palliative care.

Keywords: palliative care, the City of Zagreb, the Meimurje County,health-care system, regulatory framework

2277 Isto.



PRIKAZIp

il

ar


187

Prikazi

Cleuna, »asopis FranjevaËkogamuzeja i galerije Gorica — Livno,god. II., br. 2(2017), ISSN:2303-5501 Ur. Draæena Dæeko,Livno 2017, 351 str.U kolovozu 2017. iziπao je iz tiska novi,drugi broj Ëasopisa Cleuna, u izdanjuFranjevaËkog muzeja i galerije Gorica uLivnu. »asopis je πiroj javnosti predstav-ljen 4. kolovoza 2017. u Livnu, a 6. listo-pada u Zagrebu. Objavljen u prepoznat-ljivom formatu, s visokom kvalitetomgrafiËke obrade fotografija i priloga, Ëa-sopis sadræi ukupno 15 radova, od ËegaËak 6 izvornih znanstvenih radova, zatim1 prethodno priopÊenje, 4 pregledna i 4struËna rada. Raspon odabranih tema jeπirok te obuhvaÊa radove s podruËja ar-heologije, etnologije, povijesti, povijestiumjetnosti, bibliotekarstva i konzerva-torske struke. Radovi su pisani na sluæ-benim jezicima Bosne i Hercegovine(bosanski, hrvatski, srpski), a sadræavajui opπirnije saæetke na engleskom ili fran-cuskom jeziku

U prvom radu, Bregovi nad Bakara-ma, naselje starËevaËke kulture u sjever-noj Bosni, autori ALEKSANDAR JAπAREVIÊi ANA –URIËIÊ objavljuju rezultate arheo-loπkih iskopavanja na ranoneolitiËkomlokalitetu starËevaËke kulture Bregovinad Bakarama kod Bosanskog Broda.RijeË je o osobito znaËajnom poloæaju sobzirom na Ëinjenicu da je to tek Ëetvrtilokalitet starËevaËke kulture na tlu Bos-ne i Hercegovine. Nalaziπte je smjeπtenou tzv. prijelaznoj zoni izmeu neolitikana istoËnoj jadranskoj obali i kontinen-talnog neolitika Balkana, te uz naseljaObre I i Gornja Tuzla, svjedoËi o sloæe-nom procesu neolitizacije u Bosni. Vre-

menski pripada zreloj fazi razvoja starËe-vaËke kulture. Autori ukazuju na vaænostsame pozicije lokaliteta u odnosu nasrodna nalaziπta s druge strane Save, ko-ja pruæaju bolju sliku o razvoju zemljo-radniËkih zajednica. Objavljeni rad upot-punjuje dosadaπnje spoznaje o razdobljumlaeg kamenog doba na podruËju Bos-ne.

Slijedi rad Nepublicirani antiËki nala-zi sa lokaliteta »ipuljiÊi kod Bugojna, au-tora ADNANA BUSULADÆIÊA, koji prvi putobjavljuje nekoliko predmeta (fibule,prsten, preica) πto potjeËu s prostoradosad naæalost nepublicirane velikesrednjovjekovne nekropole, smjeπteneuz ostatke kasnoantiËke (ranokrπÊanske)bazilike u »ipuljiÊima kraj Bugojna.Premda su spomenuti predmeti sluËajninalazi neutvrenog izvornog arheoloπ-kog konteksta, ipak ukazuju na postoja-nje dosad nepoznatog rimskog sloja nalokalitetu. Autor pretpostavlja da je rijeËo rimskom sepulkralnom ili sakralnomobjektu koji je prethodio kasnoantiËkojgraevini i srednjovjekovnom groblju.UzimajuÊi u obzir rezultate detaljne tipo-loπke i kronoloπke analize predoËenogmaterijala, autor ispravno ukazuje na pa-ralele i srodne nalaze na prostoru rimskeDalmacije i susjednih provincija, ali i naπirem prostoru Carstva. Kako sam istiËe,fibule koje su bile predmetom obrade,upravo se kronoloπki uklapaju u karak-ter i rimsku prisutnost na lokalitetu »i-puljiÊi kod Bugojna, te rjeËito govore daje podruËje bilo naseljeno od samih po-Ëetaka rimske vladavine. Na lokaciji sa-daπnjeg naselja najvjerojatnije je bio ne-kakav rimski sepulkralni sadræaj, na πtose nadovezala kasnija izgradnja krπÊan-


188


ma spona i njihovom razvoju tijekomraznih kulturno povijesnih razdoblja.Najstariji primjerci ove vrste spona seæuu kasni srednji vijek, πto potvruju do-bro datirani arheoloπki nalazi koji ihsmjeπtaju u 14. ili najkasnije u 15. stolje-Êe. Oblikovane u kasnogotiËkom umjet-niËkom stilu, spone imaju izvoriπte u zla-tarskim radionicama s podruËja danaπnjesrednje Dalmacije, a pripadaju noπnji di-narskog kulturnog podruËja. Njihov raz-voj moæe se pratiti sve do poËetka 20.stoljeÊa, kada se javljaju kao dio livanj-ske narodne noπnje. NajËeπÊe su izrae-ne od srebra ili pozlaÊenog srebra, u vi-sokoj tehnici filigrana i granulacije. Veli-ka uËestalost nalaza upuÊuje na tradicijunjihove izradbe na podruËju Livanjskogpolja. Spone kasnogotiËkog oblika jedin-stvena su pojava, a kasna gotika koja jeu 15. st. u punom procvatu u Bosni, za-dræala se i u doba osmanske vlasti te sei dalje razvijala na osobit naËin.

Livanjski pijetlovi, Ostatci kulta pijet-la u livanjskome kraju, naslov je rada MI-RANA PALËOKA. UzimajuÊi u razmatranjepet raznovrsnih prikaza pijetlova, autorukazuje na ostatak kulta pijetlova na li-vanjskom podruËju. RijeË je o prikazimakoji seæu od razdoblja ranog krπÊanstvapa sve do danaπnjeg vremena. Najstarijiprikaz na ulomku pluteja ranokrπÊanskecrkve upozorava vjernike na budnost ispremnost na Spasiteljev dolazak. Pije-tao na srednjovjekovnome grobnomsteÊku Ëuvar je i voditelj mrtvih duπa kaSpasitelju, dok suvremeni prikazi pos-tavljeni na krovu Ëuvaju kuÊu od vatre,groma i poæara, a ukuÊane od svakogzla. Autor zakljuËuje kako je u svim do-æivljajima pijetla zajedniËka njegova veza

ske bazilike i naposljetku srednjovjekov-na nekropola. Time se potvruje konti-nuitet naseljenosti navedenog prostora uduæem vremenskom razdoblju. Provede-nu analizu i zakljuËke podupire i dataci-ja u razdoblje od kraja 1. st. stare ere do4. st. nove ere.

SljedeÊi rad, Nalazi antiËke keramikesa Kastela i Haniπta u Banja Luci, potpi-suje MILKA –UKIÊ. Autorica uzima u raz-matranje nalaze keramike s lokalitetaKastel i Haniπte na podruËju Banja Luke,koji datiraju u rasponu od 1. do 4. stolje-Êa. Na podruËju Kastela vjerojatno se na-lazilo i prvo rimsko naselje Castra, osno-vano u 1. stoljeÊu, a Banja Lukom je pro-lazila i jedna od najznaËajnijih rimskihprometnica, cesta Salona — Servicij, ko-ja je spajala srediπte provincije Dalmaci-je s panonskim prostorom. KeramiËkiulomci s Kastela i Haniπta uklapaju se usliku dosadaπnjih srodnih nalaza s pros-tora sjeverne Bosne, pa se moæe konsta-tirati da je rijeË o keramici lokalnog ka-raktera, dok je broj importiranih proiz-voda neznatan. Autorica nas upoznaje stehnikom izrade, naËinom peËenja i vrs-tama sirovine, koriπtenim u proizvodnjiposua. Datacija razmatranog materijalabazirana je na stratigrafiji nalaziπta, ali ina analogijama na itallskom i panon-skom prostoru. Rad je popraÊen opseæ-nim katalogom u kojem se obrauje, ti-poloπki definira i kronoloπki vrednujeukupno 106 keramiËkih ulomaka.

U radu MARIJE MARIÊ-BAKOVIÊ, s nas-lovom Arheoloπko-etnoloπka i povijes-no-umjetniËka studija o razvitku livanj-skih dvodijelnih spona, u arheoloπkom,povijesno umjetniËkom i etnografskomsmislu raspravlja se o dvodijelnim vrsta-


189

Prikazi

darda bibliografskog opisa starih ome-enih publikacija.

U radu Privredna oaza banjaluËkihTrapista (1869/78-1941), BRATISLAV TEI-NOVIÊ donosi zanimljiv pregled privred-ne djelatnosti trapistiËkih redovnika uBanja Luci. Njihova razgranata aktivnostna gospodarskom planu moæe se pratitiod 1869., kada je utemeljen samostan itrapistiËka zajednica Marija Zvijezda. Au-tor donosi iscrpan prikaz gospodarskihdjelatnosti zajednice i postignutih rezul-tata koji su bili i ostali bez sliËnog pri-mjera u svom vremenu. U razdoblju od1869. pa sve do posljednjih godina Kra-ljevine Jugoslavije, djelatnost ove zajed-nice bila je u usponu. Nakon toga zapa-da u sloæene i zavisniËke odnose, da bitijekom razdoblja NDH i u prvim godi-nama socijalistiËke Jugoslavije bila pot-puno marginalizirana.

U radu naslovljenom Livnoer Arbeit,DAMIR TADIÊ iscrpno se bavi razvojemumjetniËkog obrta poznatog pod nazi-vom livanjski vez. RijeË je o livanjskomvezu u drvu koji je dio kulturne baπtineLivna, a proizvodi toga umjetniËkog obr-ta bili su poznati diljem Europe pod nje-maËkom inaËicom Livnoer Arbeit. Na os-novi niza podataka, autentiËnih svje-doËanstava i dosad neobjavljenih izvora,u radu se razmatra poËetak i razvoj togaobrta sve do njegova gaπenja. PoËetciobrta seæu u πezdesete godine 19. stolje-Êa, kada se pojavljuje na kundacima pu-πaka albanskih vojnika, koji su bili dioelitnih vezirovih odreda. ZauzeÊem Bos-ne u Livno dolaze austrougarski Ëasnicikoji ubrzo uoËavaju vrijednost livanjskogveza te postaju njegovi najbolji kupci, ato je doprinijelo i njegovu πirenju na eu-

sa smrÊu i ponovnim æivotom, kao i zaπ-titniËki stav prema pojedincu ili zajedni-ci. U poganskim kultovima pijetao imaboæanske osobine, a u krπÊanstvu dobi-va proroËku osobinu i postaje navjesti-telj Kristova povratka.

RUÆICA BARIπIÊ (Iz fundusa stareknjiænice FranjevaËkoga samostana sv.Petra i Pavla na Gorici u Livnu, II: Aure-lije Augustin, [Sabrana djela] 1550.—1552. godine) donosi detaljan opis zna-Ëajnog dijela iz fundusa stare knjiænicefranjevaËkog samostana. RijeË je o sabra-nim djelima Aurelija Augustina, otisnuti-ma izmeu 1550. i 1552. godine u ve-necijanskoj tiskari Ad signum Spei. Djelasadræavaju 10 svezaka na latinskome je-ziku, s brojnim citatima na grËkom jezi-ku i pismu, a uvezana su u πest knjiga.Izdanje prati indeks koji je opseæniji ibogatiji od poznatijeg bazelskoga. Sude-Êi po napomenama, pojedini dijelovimogli bi pripadati redakciji Erazma Ro-terdamskog, dok je komentare djela Odræavi boæjoj napisao Ëuveni πpanjolskihumanist i teolog Juan Luis Vives. Djelanemaju originalni uvez veÊ onaj koji jevjerojatno nastao kasnijih godina, a kadai kako su dospjela u knjiænicu na Gorici,nije poznato. UzimajuÊi u obzir da je ri-jeË o starim i rijetkim knjigama, autoricaje smatrala potrebnim da ih detaljno opi-πe, kako bi ih se moglo razlikovati oddrugih izdanja istoga djela. Posebnupaænju posveÊuje prenoπenju temeljnihpodataka u skupinama stvarnog naslovai impresuma te materijalnog opisa, kao iopsegu objavljenog djela s vanjskim obi-ljeæjima i svim oπteÊenjima, ravnajuÊi seprema suvremenim propisima knjiæniËnestruke, poglavito meunarodnog stan-


190


se smjele udati za svoga momka. Tomese æestoko protivila Crkva, pa je umica-nje djevojke bio sramotan Ëin, viπe zbogosude æupnika nego zbog same zajedni-ce. Iako sredinom 20. st. polako nestajedruπtveni okvir u kojem je ovaj obiËajnastao i razvijao se, umicanje se javlja ipola stoljeÊa kasnije, a biljeæi se i u 90--im godinama, kao ostatak starije tradici-je. No to se viπe ne dogaa zbog roditelj-skih zabrana veÊ prerasta u zabavni Ëin.

JOSIP GELO (Konzervatorsko-restau-ratorski radovi na zvonicima i zapadnomproËelju crkve sv. Petra i Pavla na Gori-ci u Livnu) izvjeπtava nas o konzervator-skim radovima na zvonicima i zapad-nom proËelju crkve sv. Petra i Pavla naGorici u Livnu. Na poËetku ukratko iz-nosi historijat same crkve, koja spadameu prve sakralne objekte u Bosni iHercegovini, za koje se u vrijeme oto-manske okupacije dobilo dopuπtenje zagradnju. Radovi na gradnji crkve trajalisu od 1854. do 1906. godine. Gradilo seprema nacrtima splitskog arhitekta Fra-nje Moisea, koje je 1903. nadopunio Jo-sip Vancaπ. Autor potom daje uvid u za-teËeno stanje i vrste oπteÊenja te prove-dena konzervatorsko-restauratorska is-traæivanja i izradu elaborata koji su pret-hodili samom zahvatu na graevini. Nakraju je detaljno opisan sam zahvat ipostupci koji su se tijekom njega vrπili,kao i uporabljeni materijali, sredstva imetode primijenjeni tijekom sanacije.

SUZANA DAMIANI autorica je tekstaKonzervatorsko-restauratorski radovi nazidnome osliku samostanske crkve sv.Petra i Pavla na Gorici. Ona izvjeπtava okonzervatorsko-restauratorskim radovi-ma na zidnome osliku, koji su se izvodi-

ropskom træiπtu. Autor detaljno iznosipodatke o pojedinim radionicama i nji-hovim voditeljima, te o πegrtima i kalfa-ma koji su u njima radili, a potom o me-unarodnim izloæbama i priznanjima ko-ja su ti specifiËni eksponati bosansko-hercegovaËkog umjetniËkog obrta dobilizbog svojih egzotiËnih formi i orijentaliz-ma, atraktivnog πiroj austrougarskoj i eu-ropskoj publici. Krajem 19. st., a osobitou razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata,potraænja za livanjskim vezom se sma-njuje. U to doba u Livnu donekle uspjeπ-no posluje MamiÊeva radionica. No nje-zino poslovanje prekinuto je izbijanjemDrugoga svjetskog rata, kada je vlasnikizbjegao iz Livna u Zagreb. Radionica li-vanjskog veza u Zagrebu solidno je pos-lovala sve do 1959. godine. U posljed-njem poglavlju teksta autor nas upozna-je s tehnologijom i estetikom inkrustator-skoga veza.

Tema rada JELE DUVNJAK, (Ne)redo-vito sklapanje braka u livanjskome kra-ju, je obiËaj sklapanja braka dogovore-nom i prividnom otmicom (tzv. umica-njem) u razdoblju od kraja 19. do sredi-ne 20. st., s osvrtom na suvremeno raz-doblje. Autorica u tekstu, uza struËnu li-teraturu, koristi i terensku grau prikup-ljenu izravnim intervjuiranjem. Sam obi-Ëaj umicanja stavlja u πiri europski kon-tekst, a uzima u razmatranje i stavoveCrkve i razliËite stavove druπtvene zajed-nice o ovom obiËaju. Pojava umicanjadjevojaka, kao tradicionalnog neredovi-tog oblika sklapanja braka, vezuje se uzpatrijarhalni ustroj obitelji. Iako je prvot-ni razlog ovoj pojavi bilo protivljenjedjevojËinih roditelja, taj obiËaj kasnijeulazi u modu, pa se umiËu i one koje su


191

Prikazi

grafiËka zbirka koja trenutno obuhvaÊa616 grafiËkih listova. Od 2013. do 2015.godine pristizale su i nove donacije izZbirke BiπkupiÊ. RijeË je o djelima reno-miranih autora (popis je zaista dug, ameu autorima su E. MurtiÊ, J. KoæariÊ,M. ©utej, V. Jordan, Z. Keser, N. KavuriÊ--KurtoviÊ, N. Koydl, D. BabiÊ i brojnidrugi). Darovana kolekcija suvremenehrvatske grafike iz Zbirke BiπkupiÊ dajesaæet presjek i omoguÊava uvid u konti-nuiranu putanju razvoja hrvatskoga gra-fiËkog medija od prije sedamdeset godi-na do danas. Kolekcija je sadræajan rezi-me hrvatskoga likovnog stvaralaπtva ukojem se kroz individualne umjetniËkeprizme zrcale osobna, druπtvena, kultu-roloπka i politiËka svakodnevica suvre-menoga doba, a prikazuje svu raznoli-kost i domete suvremene hrvatske grafi-ke 20. i 21. stoljeÊa.

TOMISLAV PERKOVIÊ potpisuje radOdjeci Morejskoga rata 1684.-1699. u li-vanjskome kraju i njegove posljedice zakatoliËki puk. U razmatranje uzima ne-koliko epizoda velikoga Morejskog ratau Dalmaciji, ukazujuÊi na njegove pos-ljedice za katoliËko stanovniπtvo livanj-skoga kraja. U uvodnome dijelu iznosese okolnosti koje su prethodile Morej-skom ratu te se daje πira slika onovreme-nih prilika. Prvi dio teksta obrauje po-raz Turaka ispred BeËa i poËetak rata uKliπkome sandæaku, te donosi popis sta-rosjedilaËkih livanjskih prezimena. Po-tom se, na osnovi brojnih povijesnih i ar-hivskih izvora, detaljno prati daljnji tijekrata na podruËju Dalmacije i Bosne, oso-bito bitke oko Livna, te nastavak prese-ljavanja starosjedilaËkog katoliËkog sta-novniπtva. Nakon bitke za Sinj i potpisi-

li tijekom ljetnih mjeseci u razdoblju od2002. do 2013. godine. Najprije donosipodatke o samome zidnom osliku, kojije nastao na temelju projekta izgledaunutraπnjosti crkve i njezine dekoracije,koje je osmislio arhitekt Josip Vancaπ.Crkvu su oslikali zagrebaËki slikari Mar-ko i Otto Antonini. Autorica potom uka-zuje na stanje zidnih slika prije konzer-vatorsko-restauratorskih radova, koje suzbog izloæenosti razliËitim nepovoljnimuvjetima bile oπteÊene, πto je uzrokova-lo osipanje æbuke i slikanoga sloja, testvaranje naslaga soli i prljavπtine. Kon-zervatorsko-restauratorski radovi sastoja-li su se od osnovnih postupaka ËiπÊenjai desalinizacije, uËvrπÊivanja æbuke i sli-kanoga sloja, injektiranja delaminacija ikaverni, odstranjivanja propale i trusneæbuke, rekonstrukcije dekorativnoga os-lika i retuπa te reintegracije slikanogasloja. Tijekom istraæivanja vezanih uz os-lik crkve, otkriveno je da je nekoliko ve-Êih kompozicija raeno po uzoru na gra-fike francuskog grafiËara, slikara i kiparaGustava Dorea.

ÆELJKA MARKOV, u radu Darovanazbirka suvremene hrvatske grafike izZbirke BiπkupiÊ (Formiranje suvremenegrafiËke zbirke u FranjevaËkom muzeju igaleriji Gorica — Livno), donosi pregledi osvrt na odabrane grafiËke listove izbogate umjetniËke zbirke Boæe Biπkupi-Êa, nekadaπnjeg ministra kulture Repu-blike Hrvatske, darovane FranjevaËkomsamostanu Gorica u Livnu, u prigodiulaska hrvatske u Europsku uniju 2013.godine. Prije ove donacije muzejsko-ga-lerijski fundus sadræavao je 65 grafiËkihlistova, a nakon donacija BiπkupiÊa i fraJoze Vrdoljaka oformljena je suvremena


192


postradao. U drugom razdoblju livanjskose podruËje nalazi u ramskom distriktu,odnosno, nakon nestanka bistriËkog sa-mostana franjevaËka æupa Livno pripalaje najbliæem samostanu u Rami. Samos-tan u Rami zapaljen je za BeËkoga rata1687. godine, kada ramski franjevci od-laze u Sinj, a 1700. bivπe ramsko samos-tansko podruËje dodijeljeno je samosta-nu u Fojnici, koji sa svojim podruËjemdjeluje kao kustodija. U treÊem razdob-lju livanjsko je podruËje u sastavu fojniË-ke kustodije. U tom periodu, godine1708., æupu Livno posluæuju samo dvoji-ca sveÊenika. Kapelice su graene odpletenog pruÊa, a sveÊenici su, da biudovoljili potrebama vjernika, bili stalnou pokretu. Povoljnije razdoblje nastupauspostavom Apostolskog vikarijata uBosni i Hercegovini, kada livanjski krajprekida stoljetne crkvene veze sa Split-skom nadbiskupijom. Kroza sva ta raz-doblja franjevci su se na livanjskome po-druËju ponajprije posveÊivali evangeliza-ciji. Kao i u drugim krajevima danaπnjeBosne i Hercegovine, u doba osmanskevlasti, pa tako i u livanjskome kraju, fra-njevci ostaju i preuzimaju æupni pastoralproπirujuÊi horizont svog djelovanja kaonositelji kulture, politiËki zastupnici i so-cijalni radnici, a bave se i znanoπÊu, um-jetnoπÊu i lijeËenjem te drugim poslovi-ma.

U posljednjem radu, Tragovi, Ëasopisza kulturu i druπtvena pitanja Bibliogra-fija 1983.—1985., RUÆICA BARIπIÊ donosibibliografiju Ëasopisa Tragovi, koji jepokrenut kao godiπnjak 1983. godine, alije ugaπen 1985., nakon izlaska samo tribroja. »asopis je obraivao arheoloπke,etnoloπke, povijesne i kulturno-druπtve-

vanja mira u Srijemskim Karlovcima1699. godine, uspostavljeno je razgrani-Ëenje; tzv. Linija Grimani razdvojila jestarosjedilaËko, prije svega katoliËko sta-novniπtvo. Livanjski kraj koji je ostao uneposrednom susjedstvu granice, najviπeje izgubio u demografskom smislu. Broj-ne muslimanske obitelji iz osloboenihdalmatinskih podruËja pristigle su u li-vanjski kraj, a katoliËko stanovniπtvo, uzizuzetak nekoliko starosjedilaËkih obite-lji, napustilo je svoje domove. Godine1704. misionar splitske crkve, don MateBakotiÊ, pohodi livanjski kraj i zatiËe sa-mo jednu polusruπenu crkvu (Rapovine)te oko 400 katolika. ZahvaljujuÊi dosadneobjavljenim arhivskim izvorima, u ra-du se donosi sasvim nov pogled na poi-manje cjelokupne livanjske povijesti izrazdoblja osmanske vladavine, poglavitoone etnodemografske.

AN–ELKO BARUN (Djelovanje franje-vaca na livanjskom samostanskom po-druËju do 1860. godine) u svom se tek-stu bavi pastoralnim djelovanjem franje-vaca na livanjskome samostanskom po-druËju, od osnivanja prvog samostana uBistrici poËetkom 14. stoljeÊa, do osniva-nja samostana na Gorici u Livnu 1860.Djelovanje franjevaca na livanjskome sa-mostanskom podruËju autor dijeli na Ëe-tiri razdoblja, a detaljno se pozabavio sprva tri. Prvo razdoblje je ono bistriËkogsamostanskoga podruËja, kada u livanj-ski kraj pristiæu prvi franjevci iz Slavoni-je. Arheoloπki otkriveni ostaci samostanasv. Ive na Bistrici, upuÊuju na moÊnogdonatora; pretpostavlja se da su to biliknezovi ©ubiÊi. Samostan prestaje biti ufunkciji u doba osmanske vlasti, a nijepoznato kada je definitivno napuπten ili


193

Prikazi

ne teme, a njegovi suradnici bili su li-vanjski lijeËnici, knjiæevnici, politiËari,povjesniËari, profesori, umjetnici te is-taknuti znanstvenici i povjesniËari izdrugih krajeva onodobne Jugoslavije.»asopis je izlazio u izdanju Opπtinskezajednice kulture Livno, a tiskan je u Sa-rajevu, Livnu i Banja Luci.

Ovaj broj Cleune sadræava i Imen-sko-predmetno i pojmovno kazalo, πtoje osobito vaæno jer omoguÊava lakπesnalaæenje i nudi dodatna objaπnjenja.©irok raspon obraenih tema, kao i mul-tidisciplinarni i interdisciplinarni pristup,zainteresirat Êe velik broj Ëitatelja za iπËi-tavanje predoËenog broja Ëasopisa, apojedine meu njima moæda potakne nadaljnja istraæivanja. Na kraju treba Ëesti-tati i uredniπtvu Ëasopisa (osobito izvrπ-noj urednici Mariji MariÊ BakoviÊ) nakvaliteti odabranih radova i zaæeljeti imdaljnji uspjeh u radu te kontinuiranost uizlaæenju.

Maja Petrinec


N O V A I Z D A N J A I N S T I T U T A P I L A R — 2 0 1 7 .

Sandra ©uÊuroviÊ, Igor MiklouπiÊ,Martina KneæeviÊ

PSIHOSOCIJALNA PRILAGODBAHRVATSKIH BRANITELJA

Individualna i druπtvena perspektivaBiblioteka Studije, knjiga 34

Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2017., str. 154

ISBN 978-953-7964-57-3

Mateo ÆaniÊKULTURA SJE∆ANJA IZME–UEMOCIJA I INSTITUCIJAReprezentiranje Vukovarske bitkeBiblioteka Studije, knjiga 35Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2017., str. 256ISBN 978-953-7964-42-9

Ivana Æebec ©iljZAGREBA»KA INDUSTRIJA1935.—1939.U KONTEKSTU ME–URATNOGGOSPODARSKOG RAZVOJABiblioteka Studije, knjiga 37Institut druπtvenih znanosti Ivo PilarZagreb, 2017., str. 342ISBN 978-953-7964-41-2

PROSTITUTION INCROATIA AND SLOVENIA

I. RadaËiÊ, M. Pajnik (ur.)Biblioteka Studije, knjiga 36

Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar,Peace Institute

Zagreb, 2017., str. 196ISBN 978-953-7964-56-6


Upute suradnicima

Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisupravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu)autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku onjihovu objavljivanju u »asopisu.

Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime ititulu autora, naziv i adresu ustanove u kojoj radi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mailadresu.

Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se usljedeÊe kategorije:

1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljeneizvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja.

2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreeneproblematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata.

3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbogaktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti.

4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæjaznanstvenosti.

PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorskog arka (cca 30.000znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnihrijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5kartica. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova.

Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa ihrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugomjeziku.

Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi,jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, nakladnika, mjestoi godinu izdanja te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.


draæen Æivi∆: dario matika: »asopis za dru©tvene ... · druËja, osnova /su/ za svaku...

Documents