dr · web viewjasna horvat sveučilište josipa jurja strossmayera u osijeku nives tomašević...

1

Jasna Horvat

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Nives Tomašević

Sveučilište u Zadru

Lik i djelo Svetog Konstantina Ćirila Filozofa

u romanu Az

Az je roman/slovarij (Horvat, 2009.) koji tematizira i pojašnjava hrvatsko baštinsko

pismo glagoljicu, autora Sv. Konstantina Ćirila Filozofa. Roman donosi životopis

ovog intrigantnog znanstvenika i sveca, u nelinearnoj pripovjedačkoj formi,

promišljanoj kroz numeričku i simboličku višeslojnost glagoljičkih znakova. O Sv.

Konstantinu Ćrilu doznaje se preko svjedočanstava triju pripovjedača-Konstantinovih

suvremenika: brata Metoda, carice Teodore i knjižničara Anastazija, a kao svojevrstan

epilog služi pripovjedni glas kneza Mutimira, korisnika glagoljice i osobe koja ovom

pismu poučava svog sina Tomislava, budućeg prvog hrvatskog kralja. Osim što roman

počiva na pripovjednoj strukturi slovnog i simboličkog rasporeda (proto)glagoljičkih

znakova, posebna odlika romana Az jest Slovarij – odjeljak koji pojašnjava svaki

glagoljički znak u njegovom slovnom, brojevnom i simboličkom značenju (slova

protoglagoljice iscrtana su uporabom rozete/mandale).

Ključne riječi: Sveti Konstantin Filozof Ćiril, (proto)glagoljica, nelinearno

pripovijedanje, slovarij, roman AZ

1

2

Uvod

Glagoljičko pismo zanimljivo je za hrvatsku književnost iz dva razloga: ono je, prije

svega, pismo koje je jedno od obilježja hrvatskog nacionalnog identiteta, ali je

istodobno i intrigantna tema izvjesnih literarnih prokušavanja. Damjanović (2010:

189-191.), primjerice, u svome radu komparira dva romanska teksta kojima je

glagoljica temeljna preokupacija – Sofiju odabra Velimira Deželića Mlađeg1 iz 1927.

i Az Jasne Horvat2 iz 2009. godine. Ista autorica komparira različite diskurzivne

pristupe i u tom smislu navodi: Kod Deželića je riječ o klasičnoj podjeli romana na

poglavlja koja kronološki prate Konstantinov život. Kod Jasne Horvat, pak,

susrećemo se s netipičnom raščlambom teksta – jer dok neki »dijelovi« funkcioniraju

kao striktno tekstualni odlomci narativnog karaktera, neki su ispunjeni različitim

prilozima: slikama, dijalozima, brojkama i sl. Podjela će se tih dijelova vršiti

sukladno glagoljičnom pismu, koje je, zahvaljujući vlastitoj trojnoj (grafemsko-

numeričko-leksičkoj) prirodi (jer svako slovo ima brojčanu vrijednost te predstavlja

neku slavensku riječ), pogodno za oblikovanje različitih prostornih ili znakovnih

igara, premetanja, rebusa, zagonetki itd. Tako je roman Az korištenjem podjele

glagoljice fizički podijeljen na pet dijelova (glagoljične jedinice, desetice, stotice i

tisućice te čitavo pismo): prvim četirima dodijeljen je (proizvoljno, bez povijesno-

faktografske motiviranosti) netko od likova, dok peti dio funkcionira kao »slovarij«,

1 Velimir Deželić mlađi ili, kako ga navodi Krešimir Nemec, Velimir Deželić sin, hrvatski je pisac koji je potekao iz obitelji u kojoj su se prije njega javila dva književnika: Đuro Deželić i Velimir Deželić stariji. Rodio se 1888. godine. Bio je jedan od najistaknutijih članova hrvatskog katoličkog pokreta. Pisanjem se počinje baviti u ranoj dobi, objavljujućiradove u brojnim časopisima. Tijekom studija bio je predsjednikom hrvatskog katoličkog akademskog društva Domagoj, surađivao je s katoličkim časopisima Luči, Jutra te Hrvatstva, a i sam je 1909. osnovao katolički omladinski list Krijes te bio među osnivačima katoličkih dnevnika Riječkih Novina i Seljačkih Novina. Nakon I. svjetskog rata postao je narodnim zastupnikom te ravnateljem sveučilišne pisarne, a nakon toga postaje i tajnik Hrvatskog Katoličkog Narodnog Saveza. U Zagrebu i Beču studirao je filozofiju, završio pravo i doktorirao u Zagrebu. U svojim djelima propagira načela života usklađenog po kršćanskom svjetonazoru, a imala su vrlo dobru recepciju u tadašnjim čitateljskim krugovima. Najpoznatija su mu djela romani hagiografskog karaktera Sofiju odabra (1927.) i Sedam puta udarani (1928.). Umro je 1976. godine. (Prema: Deželić, 1927: 176; Nemec, 1998: 208)2 Jasna Horvat rođena je 1966. godine u Osijeku. Redovita je profesorica statistike na osječkom Ekonomskom fakultetu, ujedno i teoretičarka kulture te spisateljica. Magistrirala je 1992., a doktorirala 1997. godine. Primarna joj je profesionalna preokupacija znanost: na specijalizaciji je boravila više puta u Njemačkoj, a također sudjelovala i na brojnim međunarodnim projektima sa znanstvenicima diljem svijeta. Vrlo je uspješna i kao spisateljica; prvi su joj radovi vezani uz dječju književnost, spajajući tu tematiku s temama slavenske mitologije. U suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića objavila je knjigu dramatiziranih tekstova Izgubljena vila (2002.), a potom i Alemperkina kazivanja (2005.). Tijekom 2001. godine objavila je niz interpretacija mitoloških bića u časopisu Smib. S Irenom Vrkljan objavljuje 2008. knjigu Pismo u pismu, temeljenu na epistolarnoj korespondenciji između navedenih autorica, a 2009. izlazi roman Az, čija je tematska usredotočenost na događajima vezanim za život slavenskih svetaca Ćirila i Metoda te njihovih suvremenika. (Prema: Vrkljan, Horvat, 2008: 242-3)

2

3

cjelovito glagoljično pismo u kojemu se nalaze brojne filozofsko-mitološko-simboličke

interpretacije pojedinog glagoljičnog grafema. Tekst Aza nerijetko će korelirati sa

znanstvenim diskurzom, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da neki njegovi odlomci

funkcioniraju kao umetnute enciklopedijske crtice... (Damjanović, 2010: 195.)

Lukić (2010: 711-712) interpretira roman Az kao tekst napisan „u čast Svetom Ćirilu-

Konstantinu i njegovu pismu“, a govoreći o njegovoj strukturi izdvaja sljedeće:

Struktura je romana Az vrlo promišljena i nesvakidašnja, prvenstveno uvjetovana i

inspirirana rasporedom pismena (slova) u azbučnome nizu glagoljice (jer glagoljica

kao pismo u paradigmatskome smislu pripada azbukama) te njihovom znakovnom i

simboličnom prirodom koju određuje filozofsko-teološka šifra (teologija Sv. Pavla)

ugrađena u svako pojedino slovo. Danas se sve teorije o podrijetlu glagoljice mogu

svrstati u tri velike skupine: egzogene, endogene i tzv. egzogeno-endogene. Jasna se

Horvat odlučila za neke iz skupine endogenih koje čvrsto stoje uz Konstantinovo

autorstvo glagoljice i pismo nastoje objasniti i interpretirati unutar vlastita

zatvorenoga sustava, ne tražeći uzore izvana, u nekom drugom pismu... Jedna je od

tih teorija i ona koju je utemeljio finski slavist Georg Černohvostov sredinom 20. st. i

ona kaže kako je Konstantinova protoglagoljica sastavljena od triju temeljnih

kršćanskih simbola: križa kao simbola kršćanstva, Krista, njegove muke i smrti (križ

je ujedno u protoglagoljici prvo slovo – „az“, što je leksičkim svojim značenjem

zapravo lična zamjenica „ja“ – po čemu je roman i dobio ime), kruga kao simbola

savršenstva, odnosno Boga, i trokuta kao simbola Svetoga Trojstva. Njoj vrlo bliska

je i teorija bugarskoga slavista V. Jončeva, prema kojoj se oko svakoga glagoljskog

slova može opisati kružnica koju četiri dijametra dijele na osam jednakih dijelova;

svako je slovo samo neki dio predstavljenog modela i svaki takav dio može se

poistovjetiti s kružnim isječcima – dakle, glagoljsko je slovo izlučeno iz rozete

odnosno mandale. Takav način gledanja na glagoljicu i njezin nastanak inspirirao je i

ovaj književni tekst. Osim toga, glagoljica je pismo u kojemu slovima nisu pridružene

samo glasovne vrijednosti nego i brojčane oznake te imena koja poredana u nizu

oblikuju tzv. azbučnu molitvu funkcija koje je mnemotehnička, dakle lakše pamćenje i

usvajanje pisma. Upravo takvo stanje vrlo vjerno prati struktura romana Az u kojoj je

svako glagoljsko slovo poglavlje unutar pet cjelina od kojih su četiri dnevnički zapisi

četiriju pripovjedača, povijesno ovjerenih likova povezanih na različite načine s

Konstantinom-Ćirilom i njegovom misijom (stariji brat Konstantinov – Sv. Metod,

bizantska carica Teodora, Konstantinova zaštitnica i pokroviteljica, Anastazije

3

4

Knjižničar – pisac jednoga od važnih izvora za povijest ćirilometodske misije, tzv.

Italske legende, te hrvatski knez Mutimir, otac kralja Tomislava), dok je peta cjelina

odijeljena od ovih četiriju intermezzom i kratkim izravnim autoričinim uplitanjem u

radnju, čime i sama postaje lik vlastita romana. Peti je dio zapravo ključ za

dekodiranje romana u cjelini – to je pravi mali leksikon glagoljice u kojemu glavni lik

postaje glagoljica koja se predstavlja u svoj svojoj složenosti i ljepoti svoga

simboličkoga ustroja koji i eksplicitno i implicitno sugerira udjel pojedinca, onoga

koji se u jeziku izražava ličnom zamjenicom ja (az), u oblikovanju svijeta kroz

spoznavanje samoga sebe u Bogu – Logosu – Sofiji – Mudrosti.

Za razliku od Damjanović (2010) i Lukić (2010), Kos-Lajtman (2010: 218.-219.)

roman Az promišlja s filozofijsko-književnoteorijskog motrišta dovodeći ga u vezu s

igrivošću samog glagoljičkog pisma, ali i umjetničkog ostvarenja uopće: Stvaralačka

igra temeljni je koncept romana Az u kojem se odražava njegova postmodernistička

poetika, temeljni koncept trostruke (slovno-brojevno-simboličke) kodiranosti

glagoljičkih znakova, ali i temeljni koncept umjetnosti uopće.

Ideja Kreacije u korijenu je romana Az i evidentna je na svim razinama diskursa – od

motivsko-tematske, preko dijegetičke i strukturalne, do simboličke. Koristeći Peleševu

terminologiju možemo reći da je ugrađena kako u semantičku, tako i u sintaktičku

substrukturu narativnog teksta, odnosno u narativne figure i elemente od kojih su

ustrojene.

Uz konceptualnost preuzetu iz likovnog (grafemskog), simboličkog i - nadasve -

numeričkog koda (poglavlja su podijeljena na jedinice, desetice, stotice i tisućice, tj.

numeričke vrijednosti glagoljskih znakova) glagoljskog pisma, roman Az odlikuje i

nelinearni pripovjedački slijed. Premda započinje „Jedinicama“ čija se radnja vezuje

uz 863. godinu i dan u kojemu je Sv. Konstantin Filozof Ćiril izumio novo pismo,

sljedeće poglavlje (Desetice) radnju romana vraća prisjećanjima carice Teodore u

razdoblje prije 863. godine, da bi treće i četvrto poglavlje bili iskorišteni za

informiranje čitatelja o razdoblju do Konstantinove smrti (Stotice), odnosno o

razdoblju nakon nje (Tisućice).

Shema 1: Nelinearni narativni tijek romana Az

4

2. dioCarigrad, 863.g.

(Konstantinov život prije 863.g.)

3. dioRim, 876.g.

(Konstantinov život nakon 863.g.)

4. dioUzdolje, 895.g.(o godinama nakon

Konstantinove smrti)

1. dioCarigrad, 863.g.(Konstantin 863.g. –

izum slova)

Desetice carice Teodore

Jedinice Metodova dnevnika

Stotice Anastazija Knjižničara

Tisućice jednog Gebalima

5

Unatoč pripovjednom lomljenju narativnog tijeka, koncept romana Az slijedi

numeričku, simboličku i, naravno, slovnu dimenziju (proto)glagoljskih znakova. U

tom smislu, Kos-Lajtman (2010: 219.-220.) pojašnjava:

Središnji je lik romana Konstantin Filozof, tvorac novog pisma, glagoljice, u čije je

znakove pohranjena ne samo slovna nego i brojevna i simbolička vrijednost. Upravo

stoga ideja glagoljice usmjerena je višestrukosti pristupa – od teološkog, filološkog,

historiografskog, do filozofskog i kaligrafskog. Po nekim teorijama, osobito onoj

bugarskog filologa Jončeva, Konstantin je izveo slova konstruiranjem rozete-

mandale, kruga upisanog u kvadrat - matrice koja dopušta iščitavanje kao

„četvorstvo i u njem trojstvo“ [19: 425], kao ideju upisa božanskog u ljudsko. Jončev

je stvorio zatvoren i detaljno razrađen idejni i likovni sustav“[19: 422] (Azbukata ot

Pliska, kirilicata i glagolicata, Kiril Gogov & Sinove, Sofija, 1997.), kojim tumači

Konstantinovu originalnu monolitnu ideju o glagoljičkom znakovnom sustavu.

Upisom znaka križa u kvadrat Konstantin kao da potvrđuje „dvostrukost Dvojstva i

trostrukost Trojstva u Četvorstvu“ [19: 424], konstruirajući istovremeno prvo

glagoljičko slovo: slovo „az“, brojevne vrijednosti „jedan“ i semantičke oznake

prvog lica jednine – „ja“. Time je centralni simbol kršćanstva, simbol žrtve Isusa

Krista, postavljen na početak azbučnog niza. Cjelokupni sustav slova Konstantin je

osmislio kao međusobno nadopunjavanje, cjelinu između križa i kruga, znaka Božjeg

savršenstva i potpunosti [18: 17] (krug = jedno = Bog) [9: 21]3 . Upisom križa u

kvadrat nastaju četiri manja kvadrata, gdje je prvotna analogija koja se nameće ona

vezana uz četveroevanđelje (tetradu) [19: 424], a kvadrat koji ih ujedinjuje može se

promatrati u ulozi „škrinje koja čuva božanski identitet, ali i formalnu koherenciju u

njoj pohranjenih znakova“ [19: 425-426], ili kao „zemno zrcalo kružnog plana

nebeske sfere, ali i Kristova znaka - krizmona“ [19: 423]. Bez obzira na različite

pristupe koje je moguće zauzeti u tumačenju slova i rasvjetljavanju njihova nastanka,

sigurno je da je glagoljica od prvog trenutka kada je nastala, a taj je segment osobito

naglašen u roman Az, od strane njezina tvorca Konstantina smatrana pismom koje

3 Godine 1939. D. Gerhardt ustvrdio je da glagoljica počinje križem. Tu je postavku sredinom 20. st. detaljnije razradio finski slavist Georg Černohvostov oblikujući teoriju o tome da se Konstantin Ćiril nije želio ugledati u strane sustave, boreći se protiv trojezične hereze, već je razvio sustav od nekoliko kršćanskih elemenata – križa (simbola Isusa), kruga (simbola božanskog jedinstva i savršenstva) i trokuta (simbola Svetog Trojstva).

5

6

zrcali istinsku vjeru (kako semantičkom, tako i formalnom dimenzijom), ali i kreaciju,

čin stvaranja, stvaralačku igru.

U nastavku ovoga rada autorice će pojasniti tematsku arhitekturu svakog od četiri

pripovjedna poglavlja. Peto poglavlje (Slovarij) čini svojevrstan kôd za iščitavanje

prethodna četiri poglavlja i neće biti predmet razmatranja ovoga rada.

1. Jedinice Metodova dnevnika

Roman Az započinje dnevnikom Konstantinova starijeg brata Metoda pisanim u

Carigradu „ljeta Gospodnjega 863.“ (Horvat, 2010: 13). Metod propituje

Konstantinovu ludost/originalnost, strahuje nad njegovim životom i budućim

odlaskom obojice u misiju pokrštavanja i opismenjavanja divljih slavenskih plemena

u Moravskoj. Kos-Lajtman (2010: 221.-222.) prvo poglavlje komentira na sljedeći

način:

Prirodi dnevnika kao autobiografskog žanra imanentna je subjektivnost te upravo u

toj žanrovskoj logici treba tražiti razloge za strukturiranje čitavog prvog dijela

romana kao dnevnika (Jedinice Metodova dnevnika), pri čemu je svako poglavlje

naslovljeno jednim glagoljičkim znakom, jednom slovno-brojevnom oznakom od A

(„az“) do Z („zemla“), od 1 do 9 (od kojih svaka u svom konceptu ima upisanu i

latentnu simboličku dimenziju), pri čemu već ono prvo, legitimirano

najsubjektivnijom od svih mogućih oznaka, oznakom „ja“, započinje sumnjom koja

poput mreže zahvaća cjelokupnost predstavljena svijeta i svega što ga čini – svega

osim Stvoritelja koji se prihvaća kao jedina čvrsta i neupitna točka.

I premda roman započinje poglavljem u kojemu je težište na jedinicama: „Jedinice“

kao takve, u naslovu prvog dijela romana (Jedinice Metodova dnevnika), latentnom

simbolikom „početka“ i „prapočela“, ujedno korespondiraju s početkom

romanesknog pripovijedanja, i to onog koje se odvija kroz glas i očište Konstantinu

najbliskijeg lika, brata Metoda („Sve je dvostruko jedno prema drugome, i ništa nije

stvoreno nepotpuno“, Sir 42, 24-25 [19: 425]), (Kos-Lajtman, 2010: 222.), o početku

Konstantinova života govorit će se tek u drugom poglavlju. Ovu nelinearnost

narativnog tijeka, oslonjenu na ishodišnu, 863. godinu – godinu Konstantinova izuma

protoglagoljskih slova - dodatno ilustrira shema broj 2.

6

7

Shema 2: Narativni tijek 1. dijela romana Az: Jedinice Metodova dnevnika

Cijelo prvo poglavlje donosi tek jedan dan Konstantinova života, upravo onaj u

kojemu su nastala slova, i bez kojega se roman ne bi nazivao tako kako se naziva niti

bi se priča o Konstantinu pripovijedala. Kako bi se elementi Konstantinova životopisa

pripovjedno povezali s glagoljičkim sustavom znakova, koncept romana Az nastojao

je slijediti simboličko i brojevno značenje znakova. Svako potpoglavlje predstavlja

jedan detalj iz Konstantinova života koji je u numeričkoj ili simboličkoj vezi sa

značenjem dotičnog glagoljskog znaka, a tablica 1 pojašnjava korespondenciju

Konstantinove biografije i konceptualizacije njegova pisma.

Tablica 1: Koncept prvog poglavlja romana Az

broj slovo simbol opis radnje1 A AZ

ja, kršćaninMetod prepričava Konstantinovo nadahnuće u Carigradu 863 godine. Doba je to u kojemu je car Mihael III. uputio svetu braću u Moravsku, u misiju pokrštavanja i opismenjavanja divljih slavenskih plemena. Tematizira se izgradnja slova, simbolika i logika rozete/mandale, te vjersko nadahnuće uslijed kojega trideset i šestogodišnji Konstantin konstruira znakove novog pisma.

2 B

BUKYslovo

Konstantinov prijam na dvoru cara Mihaela III. Konstantin obrazlaže slova, car Mihael III. odobrava mu misiju u Moravskoj.

3 V VÊDÊ Konstantin posjećuje Lava Matematičara, svog

7



3. dioRim, 876.g.





izum slova)


Jedinice Metodova dnevnika – PRIPOVJEDAČ: METOD



8

broj slovo simbol opis radnje

znati ostarjelog učitelja. Lav Matematičar pripovijeda o dobu u kojem se Al Mamun zainteresirao za njegova matematička znanja, o Al Mamunovu pozivu u Bagdad i matematičkim prijeporima koji su ih vezivali. Poglavlje naglašava Lavovo poznavanje skrivenih znanja.

4 G govoriti

Konstantinova rasprava s Lavom o broju četiri. Podsjećanje na važne Konstantinove retoričke pobjede iz njegove mladosti: onu nad Ivanom Gramatičarom u Carigradu, te dvije misionarsko-retoričke (kod Saracena - 851. godine kada su Konstantinu bile 24 godine, kao i kod Kazara – 862. godine). Konstantinova rječitost povezuje se sa Sofijom čiju je prvu viziju doživio u danu retoričke pobjede nad Ivanom Gramatičarom. U vezu se dovode glog (biljka za izradu mastila), glogoljanje i glagoljica, tj. glagoljanje.

5 D DOBROdobro, duh

O Konstantinovu rodnom Solunu i djetinjstvu, te o osobama koje su Konstantinu donosile dobro: Mirjam, Teodora, Sofija.

6 E (J)ESTjest, jutro

Govori se o učiteljima koji su Konstantina oblikovali onakvim kakav je postao (Focije, Ivan VII. Gramatičar, Lav Matematičar, Pitagora, Grgur Nijazinski, Buddha, Krist, Sv. Pavao, Sv. Klement, Lao Tse). Konstantin obilazi Carigrad i oprašta se. Pitagorejcima je šest broj pravde. U šestom danu stvaranja svijeta stvoren je čovjek.

7 Ž ŽIVÊTI živa bića, život

Metodova tvrdnja kako je Konstantin označen brojem sedam (rođen je 5. 7. 827. godine, kao sedmo dijete, te je u sedmoj godini odlučio posvetiti se Bogu). Pitagorejci broj sedam drže brojem po kojemu se ravna priroda. Tematizira se Konstantinov životopis opisan u Žitju (Bratulić, 1998.), kao i podatak da će iste godine (869.) umrijeti i Lav Matematičar i Konstantin Filozof Ćiril.

8vrlina, časnost, zvijezde

Stojeći na bastionu Pere, Konstantin se u mislima oprašta od carice Teodore, danas monahinje koju još uvijek doživljava kao majku. Metod spominje da je Konstantin noćas pisao pismo carici Teodori, te da je u pripremama za misiju spakirao i pismo dobiveno u Kazariji koje će ponijeti Gebalimu,

8

9

broj slovo simbol opis radnjehrvatskom vladaru.

9 Z ZEMLAzemlja, polovica svijeta

Metod izgovara riječ od devet slova (ABRAKADABRA4), oponaša Kozmos i treći dan u kojemu je Bog stvorio zemlju (3·3=9).U dobi od devet godina, Konstantin je s ocem igrao igru mlin. Glagoljica je nastavak Konstantinove igre mlina – igre s tri kamenčića. Na kraju dana stiže obavijest o anatemiziranju Focija od strane pape Nikole. Slutnja budućeg crkvenog raskola.

2. Desetice carice Teodore

Drugi dio romana ujedno je i najopsežniji. U njemu je naratorica četrdeset i

osmogodišnja monahinja, bivša carica Teodora (vladala od 842. - 15. 03. 856., umire

11. 2. 867.), majka cara Mihaela III., Konstantinova dugogodišnja dobročiniteljica i

skrbnica. Drugo poglavlje također prikazuje samo jedan dan 863. godine, u ovom

slučaju, riječ je o jednom danu u životu carice Teodore, zatočenice manastira u koji je

prognana nakon što je njezin sin Mihael III. preuzeo vlast. Ovaj dan drugačiji je od

ostalih dana monahinje Teodore upravo po tome što je primila pismo Konstantina

Ćirila. Ovim pismom Konstantin se oprašta pred odlazak u moravsku misiju, a

monahinja Teodora pripovijeda o ranim godinama Konstantinova života.

Shema 3: Narativni tijek 2. dijela romana Az: Desetice carice Teodore

4 Abrakadabra u hebrejskom čini devet znakova.

9



3. dioRim, 876.g.





izum slova)

Desetice carice Teodore - PRIPOVJEDAČ:CARICA TEODORA




10

Kos-Lajtman (2010: 222.) izdvaja o drugom poglavlju sljedeće: U drugom dijelu

romana procesi propitivanja i samopropitivanja još su naglašeniji. Carica Teodora

svjesna je relativnosti svih velikih istina, čak i u neizmjernoj čežnji koja je vuče

Konstantinu („Tko zna jesu li naše namjere jednake ishodu naših djela... Osjećala

sam se krivom i zbog Konstantina Solunjanina. Njegujući ga, u njemu nisam vidjela

samo sina...“ [11: 88]). Kao starija i iskusnija od njega, Teodora Konstantina

konstantno („Zar je od svih osoba u mom životu jedino Konstantin bio konstanta“

[11: 88]), baš kao i mladog slikara Ivana, ima potrebu poljuljavati u nepokolebljivoj

čvrstoći uvjerenja, „u statici njegove uvjerenosti...“ [11: 126] U zadnjem poglavlju

Desetica čini se da je Teodora ipak uspjela u svojoj potrazi za Konstantinom, u

svojoj želji da ga zadrži uz sebe – ne doslovno, već posredno – kroz Konstantinovu

ideju koja je, prije svega, ideja trostruke semantičke kristalizacije: ideja glagoljičkih

znakova kao slovnih, brojevnih i simboličkih kodova, a to je, opet, u najširoj

dimenziji, ideja Kreacije.

Drugo poglavlje naslovljeno je „Desetice“, a sadržajno opravdanje ovog naslova

nalazi se u potpoglavlju broj 80 (O – On), u kojemu joj Konstantin daruje desetice

izražene četirima četvorkama (Horvat, 2010: 123).

Koncept drugog poglavlja romana Az pojašnjava tablica broj 2.

Tablica 2: Koncept drugog poglavlja romana Az

broj slovo simbol opis radnje10 Ї IŽE Razmatra se bespolnost trećeg lica jednine (on,

10

11

broj slovo simbol opis radnjedomaće životinje

ona, ono), njegovo simboliziranje obitelji, Svetog Trojstva, kao i pitagorejske postavke po kojoj on i ona daju ono – tetrakis. Spominje se Sofija, Božja mudrost. Teodora razmišlja o svojoj obitelji (o bratu Bardasu, sinu Mihaelu III., svom pokojnom suprugu - caru Teofilu, logotetu Teoktistu, kći Tekli - dugogodišnjoj tajnoj ljubavnici Bazilija, budućeg ubojice Teodorina sina i trenutačnog cara - Mihaela III). Opisuje se Teodorin izbor za carsku nevjestu, vjenčanje u Bisernoj dvorani, pjesnikinja Kasija. Teodora je igrala i pobjeđivala u igri mlina. Teodora zaključuje kako njezina obitelj broji 10 članova.

20 I Ipokretanje, stvaranje

Teodora se prisjeća svojih posjeta Lavu Matematičaru, skidanja uroka s malog Mihaela. Razmišlja o Mihaelovu prijateljevanju s Bazilijem, Konstantinovu dolasku na dvor u dobi od dvanaest godina. Konstantin se kao Mihaelov družbenik igrao s Mihaelom igre mlina.

30 Ĵ ĐERV (slovo koje se koristi za pisanje riječi anđel)

Carica Teodora priznaje samoj sebi kako joj je Konstantin Solunjanin bio zamjena za sina Konstantina kojega je izgubila kada je bio u dobi od dvije godine. Sjeća se Konstantinova odlaska u misiju Saracenima (851. godine). Prije puta Konstantin je odjenuo čistu košulju koja štiti od čežnje za domovinom. Konstantin je Saracenima protumačio značenje iscrtanih đavola po kršćanskim kućama. Kompariranje Konstantina i Pitagore za Pitagorina boravka u Bagdadu. Simurg. Po povratku iz misije, Konstantin je u postelji proboravio 30 dana.

40 K KAKOkorijen, klica

854. Konstantin postaje knjižničar Hage Sofije.Teodora razgovora s kćeri Teklom. Povjerava joj način na koji je za Teofilovu ženu izabrana ona, Teodora, a ne pjesnikinja Kasija. Tematizira se način na koji se razvija krivica i kako je Konstantin odbacio Mirjam. Teodora govori Teoktistu o načinu na koji se živi u Carigradu i po čemu ga pamte sugrađani. Govori i kako žive drugi u odnosu na vjernike, te kako su Mihael i Bardas pogubili eunuha Teoktista 855. godine. Sjeća se i Mihaela kako pušta vino ulicama, i kako je Konstantin otišao u pustinju.

50 L LJUDILuna-Mjesec

Konstantin pripovijeda o svom iskustvu života u pustinji. U pustinji je boravio 856. godine – iste godine u kojoj je državnim udarom zbačena

11

12

broj slovo simbol opis radnjecarica Teodora i otjerana u manastir Gastriju. Do 860. Konstantin živi u manastiru Polihronu u kojemu je do Konstantinova dolaska Metod već proveo desetak godina.5 Konstantin piše pisma Anastaziju Knjižničaru, sanja Sofiju i 860. odlazi u misiju Kazarima.

60 M MYSLITEmore, mir, svijet

Konstantin misiju prekida zbog zime, zadržava se na Krimu, u Hersonu. Ondje uči hebrejski i raspituje se o Sv. Klementu. 30. 01. 861. more postaje posve nisko i Konstantin otkriva moći Sv. Klementa.Lavovo predskazanje Anastazija Knjižničara kao budućeg pisca Kersonske legende u kojoj će opisati Konstantinovo pronalaženje Sv. Klementa.

70 N NAŠmorske nemani

U Teodorin manastir dolaze slikari, Teodora razgovara sa slikarom Ivanom. Ispostavlja se da je slikar Ivan jedan od Konstantinovih misionara. Teodora i Ivan razgovaraju o Konstantinovu odlasku Kazarima. Ivan opisuje Konstantinov odnos prema Kaganici, ženi ljepšoj od ikona.

80 O ONon, oganj, svjetlost

Teodora traži od Ivana neka joj govori o Kazarima, Itilu, Volgi , Kaganovom pismu Gebalimu i Konstantinovom preuzimanju pisma za Gebalima, hrvatskog vladara. Konstantin s četiri četvorke6 izražava desetice i daruje ih carici Teodori. Završenost.

90 P POKOIptica

Ivan govori o ikonama i njihovoj dovršenosti. Carici Teodori ostavio je prah od kojega će načiniti devedeset bijelih boja.Konstantinove desetice ostaju u nasljeđe Teodori. Konstatacija o Konstantinovoj igri mlina s kojom je načinio slova.

3. Stotice Anastazija Knjižničara

Uvođenjem Anastazija Knjižničara (spomenutog u drugom dijelu kao onog kojem

Konstantin Ćiril piše pisma), radnja romana premješta se u 876. godinu, u doba nakon

Konstantinove smrti. Tematizira se jedan dan ostarjela knjižničara Anastazija, koji s

biskupom Gauderichom i Ivanom Đakonom piše Italsku legendu. Premda je prošlo

5 Konstantin i Metod su se rastali u djetinjstvu, nakon očeve smrti, a sastali se ponovno tek u manastiru Polihronu, po Konstantinovu povratku iz pustinje. 6 Vidjeti tumačenje broja četiri.

12

13

sedam godina od Konstantinove smrti, glavnina radnje odvija se u razdoblju od 863.-

869. godine (od trenutka odlaska u Moravsku do Konstantinove smrti i pokopa u

Rimu), a započinje Anastazijevim pisanjem pisma biskupu Gauderichu, u kojemu

namjerava prevesti Konstantinove glagoljičke zabilješke, u njih unijeti kronološki

redoslijed, i povrh svega dopisati ono što je Anastaziju Knjižničaru u ovoj istoj sobi

povjerio Konstantin Ćiril 869. godine.

Shema 4 prikazuje narativni tijek romana Az s posebnim naglaskom na 3. dijelu

romana: Stotice Anastazija Knjižničara.

Shema 4: Narativni tijek 3. dijela romana Az: Stotice Anastazija Knjižničara

Kos-Lajtman (2010: 223.) Anastazija Knjižničara vidi kao pripovjedača najsvjesnijeg

relativnosti povijesti: Knjižničar Anastazije od svih je pripovjedača najsvjesniji

relativnosti povijesti upravo stoga što se nalazi u ulozi onoga koji je zadužen

ispisivati njezin diskurs. Pišući Italsku (Kersonsku) legendu, zajedno s biskupom

Gauderichom i mladim đakonom Ivanom, svjestan je da ispisuje tek interpretacije

Konstantinova života, da su biografije „iskrivljene slike stvarnosti“ [11: 136], da je

povijest uvijek u izvjesnoj mjeri subjektivna kategorija, konstrukcija sagrađena na

dekonstrukciji. Jasno mu je da unatoč višestrukosti izvora i iskustava, ili baš upravo

zbog njih, Konstantin neće moći biti objašnjen, ali će moći biti oživljen [11: 135 ].

Pripovjedni diskurs Stotica Knjižničara Anastazija autorica strukturira kao

svojevrstan mozaik različitih viđenja Konstantinova života – interpoliraju se

fragmenti osobnih Konstantinovih bilježaka koje Anastazije prevodi, Metodovi zapisi

o dolasku u Hrvatsku, koja se predočava kao zemlja Gebalima (prema raspravi

Gebalim Vladimira Mažuranića [14]), ulomci pisama Konstantinova učitelja Focija,

ali isto tako i pisma biskupa Gaudericha upućena njemu, Anastaziju, kao suatoru

13



3. dioRim, 876.g.





izum slova)



Stotice Anastazija Knjižničara – PRIPOVJEDAČ: ANASTAZIJE KNJIŽNIČAR


14

Kersonske legende. Uza sve to, njegov pogled na Konstantina obojen je vlastitim

iskustvom susretanja s njim, osobito onim vezanim uz Konstantinove posljednje dane,

uz vrijeme tihovanja. Anastazije je svjestan da bilješke o Konstantinu prolaze kroz

osobno sito biografa („prosijavam ih svojim sitom“ [11: 135]) i da mladom Ivanu

neće uspjeti prenijeti njegovu vjernu sliku, naprosto zato jer takva i ne postoji: „...kao

jedan od budućih kroničara imaj na umu: ne postojimo dobri i loši. I nama ljudima,

kao i Mjesecu, nisu osvijetljeni svi dijelovi naših pojavnosti.“ [11: 160] Logično je

onda da je temeljna slika kojom se prezentira Anastazijev pogled na Konstantina slika

snažnog mlina: „Konstantin je u sebi mljeo... civilizacije, predaje, spoznaje, simbole,

znakove i brojeve... Umrvio ih je, izmiješao i načinio nova slova...“ [11: 135]

Istodobno, ispisujući tuđu priču, Bibliotekar je svjestan krizisa unutar one vlastite –

tim osobnim „krizama“, međutim, ne pristupa iz pozicije samosažaljenja već ih

ovjerava kao mjesta susreta sa sobom.

Nastavak konceptualizacije glagoljskih znakova u tkivo romana prikazuje tablica broj

3.

Tablica 3: Koncept trećeg poglavlja romana Az

broj slovo simbol opis radnje100 R RCI

ribe(reci?, govorit?)

Anastazije Knjižničar piše veliko pismo biskupu Gauderichu, suautoru buduće Italske, tj. Kersonske legende. Spominje ligature u Konstantinovoj glagoljici. Opisuje scenu s Kragujem (Metod je tada bio u dobi od 24, a Konstantin u dobi od 13. godina).Anastazija pomisao na Konstantina podsjeća na igru mlina.

200 S SLOVOslovo, sunce

Anastazije pripovijeda mačku Acuteu o sebi, svojim titulama, Fociju. U ovom razgovoru dočekuje jutro. Sunce. Sjeća se da su Focije i Konstantin igrali igru mlina. Gauderich će Konstantinov životopis posvetiti papi Ivanu VIII.

300 T TVRDOtrdo, trud, muka

Anastazije zapisuje detalje Konstantinova odlaska iz Moravske i prolaska kroz Panoniju. Dolazak Konstantina u Hrvatsku, mirila, Domagoj Gebalim, Velebit. Spominjanje imena Hrvat u Bibliji. Konstantin na Velebitu igra igru mlina.

400 U UKuk' sreća, oblik

Dolazak Ivana Đakona. Anastazije planira kako će ga ponuditi okrjepom i kako će potom

14

15

broj slovo simbol opis radnjepotkove, simbol sreće

zaigrati igru mlina. Raspravljaju o povijesnom prikazu likova u Italskoj legendi, kao i o nazivu kronike, te o Mihaelovoj ulozi u razvoju glagoljice.

500 F FRTdivlje životinje

Motiv divljine u čovjeku. Anastazije dovodi u vezu glagoljicu i kabalu. Prepričava Mihaelovo usvajanje Bazilija, 866. godinu i ubojstvo Bardasa, Lavovo predskazanje rađanja budućeg Mihaelova sina Lava VI.

600 H HÊRvečer, kada se dan priklanja zalazu

Anastazije i Ivan Đakon raspravljaju o tituli „fiozof“ (obnašali su je Focije, Lav Matematičar i Konstantin). Bilješka o Bardasu, utemeljitelju Sveučilišta Magnaur. Mihael III. usvaja Bazilija i dijeli carsku krunu. Bazilije ubija Mihaela III. Teodora je postala „dan na zalasku“. Rođen Lav VI. (19.9.866.), ubijen Mihael III. 23/24. 9. 867. – u dobi od 27 godina, nekoliko dana nakon prvog rođendana sina Lava VI. Focije svrgnut s mjesta patrijarha. Bazilije I. postao je car.

700 ω OT Konstantinov dolazak u Veneciju (pred zimu 867.). Konstantina napadaju zbog službe koju održava na slavenskom jeziku. Braća se susreću s biskupom Gauderichom u Rimu. 868. godine Anastazije Knjižničar izopćen po drugi put (ovaj put zbog rođaka Eleuterija). Anastazije svoje „krizise" doživljava mjestima susreta sa sobom. Umire carica Teodora 11.2.868. u 52. godini. Prije smrti doznaje da je Mihaelova ljubavnica u drugom stanju, nada se produljenju loze.

800 Ĉ ŠT, ŠĆ, Ć - ŠĆAdrvenaste biljke, štap koji cvate

Anastazije diktira zapis o hrastovom lišću, o kojemu je Konstantin slušao u Saloni. Domagoj Gebalim previja Konstaninove noge hrastovim lišćem. Umire Lav Matematičar. Konstantinovo tihovanje. 869. umire i Konstantin. IV. Carigradski koncil, papa Hadrijan II. u sporu s Focijem proglašava primat rimskog biskupa. Odobrava i liturgiju na slavenskim jezicima.

900 C CIoblik udice

Konstantinov pokop u rimskoj crkvi Sv. Klementa. 870. godine Metod u Rimu posvećen za biskupa sa sjedištem u Sirmiju (Srijemska Mitrovica). Ubrzo, Metod biva utamničen u Moravskoj. Domagoj oslobađa Bari (872. godine), Bazilije pobjeđuje Pavlikijance, a 873. Metod ponovno dobiva slobodu.Umire Domagoj, nasljeđuje ga je Iljko (uza sve ostalo, Iljko nasljeđuje i Kaganovo pismo

15

16

broj slovo simbol opis radnjeGebalimu koje je Konstantin svojedobno uručio Domagoju). Anastazije kratko pojašnjava glagoljicu i njezinu vezu s mlinom. Otkriva se kako je Sofija – Logos – Božja mudrost.

4. Tisućice jednog Gebalima

U četvrtom poglavlju, Tisućicama jednog Gebalima, pripovjedač je knez Mutimir, a

vrijeme radnje je smješteno čak trideset i dvije godine nakon 863. godine, godine u

kojoj je Konstantin osmislio glagoljicu. Radnja se odvija u Uzdolju, a potom i u

Bijaći, u crkvi svete Marte. Narativni tijek četvrtog poglavlja prikazan je shemom 5.

Shema 5: Narativni tijek 4. dijela romana Az: Tisućice jednog Gebalima

Pripovjednu završnicu romana Az, Kos-Lajtman (2010: 223.-224.) tumači na sljedeći

način: Pripovjedač u četvrtom, zadnjem dijelu koji pripada priči, hrvatski je knez

Mutimir, otac budućeg kralja Tomislava. Obraćajući se okupljenima prilikom

posvećenja nove crkve u Uzdolju, on koji poznaje glagoljicu i priču o Konstantinu,

izmiče se govoru, ostavljajući drugima neka govore („Izmaknut ću se. Pozvat ću

druge neka govore.“ [11: 176]). Na razini romanesknog lika time se ovjerava

polifonija kao ideja i svjetonazor, dok je kao pripovjedač ovjerava na razini

diskurzivne strategije koja se očituje uvođenjem drugih pripovjednih glasova u vlastiti

pripovjedni prostor. Odnosi se to u prvom redu na ulomak Italske legende koju Žitelj,

nadglednik svih samostana, čita okupljenom puku i koji s gledišta čitateljske recepcije

funkcionira dvostruko – faktivno i fiktivno, tj. kao element zbilje koji potpomaže

strukturiranju primarno fiktivne priče (u prethodnom poglavlju Anastazije, đakon

16



3. dioRim, 876.g.





izum slova)



Stotice Anastazija knjižničara

Tisućice jednog Gebalima PRIPOVJEDAČ:KNEZ MUTIMIR

17

Ivan i biskup Gauderich skupljaju spoznaje i pišu Italsku legendu), ujedno je

usložnjavajući s obzirom na relaciju prema stvarnosti. Ukazujući dječaku Tomislavu

na sličnosti između glagoljičkih slova i igre mlin, Mutimir podcrtava stvaralačku igru

ugrađenu u koncept glagoljice, istodobno i sam razmišljajući o tome tko je i kakav bio

Konstantin. Pitanje koje pri tome postavlja od presudne je važnosti za roman u

cjelini, ali i za izvantekstualnu stvarnost koje smo dio, aktualizirajući se u trenutku

sadašnjosti možda više nego ikad: „Koliko je duboka simbolika ovog našeg pisma?

Koliko ja, kao vladar, poznajem skrivena značenja pisma koje određuje našu duhovnu

bit...“[11: 182] Jasna Horvat navedenim pitanjem završava ujedno i priču kao takvu,

postavljajući upravo upitnik, enigmu, na „najjače“ mjesto teksta. Time intencionalno

ostavlja otvoren prostor svim budućim modelima iščitavanja arhetipske simbolike

namrijete nam kulturnom tradicijom – simbolike koja nije upisana samo u našu

prošlost nego i u sadašnjost.

Završetak konceptualizacije glagoljskih znakova u romanu Az prikazuje tablica broj 4.

Tablica 4: Koncept četvrtog poglavlja romana Az

broj slovo simbol opis radnje1000 Č ČRV7

čovjek, govorenje, muškarac i žena

Mutimir je na svečanosti u Uzdolju, čita se detalj iz Italske legende. Mutimir se prisjeća kako ga u škrinji čeka pismo koje je naslijedio pri preuzimanju titule (Kaganovo pismo Gebalimu koje je Konstantin donio Domagoju Gebalimu).

2000 Š ŠAširina prostora, svemir, beskraj

Mutimir se vraća u Bijaću, moli se u crkvi svete Marte. Sinu Tomislavu pojašnjava glagoljicu i dovodi je u vezu s igrom mlin. Mutimir se pita je li i on Gebalim. Svečanost je tišina, ujedno i govor simbola. Mutimirov sin, dijete Tomislav (budući hrvatski kralj) igra igru mlina.

Premda je bilo planirano, roman Az ipak nije donio opis 886. godine u kojoj Focije

odlazi u progonstvo u Armeniju (gdje i umire), kao ni opis kraja vladavine cara

Bazilija (također, 886. godine). Radnja je zaustavljena u trenutku u kojemu su

čitatelju prezentirane dvije sheme (Paro, 2008) čime je pojašnjena i dokumentirana

sličnost igre mlina i glagoljice.

7 Slovo u obliku čaše, obrednog predmeta u molitvama.

17

18

Odmaknut ćemo se od dvorjana i Tomislav će otvoriti ploču mlina. Uozbiljit će se.

Nadmetat će se sa mnom. Kada me pobijedi, ukazat ću mu na sličnost igre mlina i

glagoljice.

Iscrtat ću četverokute razdijeljene svetim znakom križa. Pokazat ću mu kako se na

križanjima linija mogu rasporediti tri točke, tri kamenčića u igri mlina. Crtežima ću

mu pojasniti kako se sve mogu rasporediti tri točke na devet mjesta.

Zatim ću kružiće spojiti s točkama i ukazati mu da se raspored triju točaka na devet

mjesta ponavlja i u oblicima glagoljičkih slova.

18

19

(Horvat, 2010: 180-181.)

5. RaspravaKako je pokazano u prethodnim poglavljima, radnja romana Az ispripovijedana je

nelinearnom pripovjedačkom tehnikom. Lukić (2010: 712-713.) ističe: Četiri

navedena pripovjedača prate Konstantinov život kroz različite njegove faze

(djetinjstvo u Solunu, posvećenost filozofiji Sv. Grgura Nazijanskoga, školovanje na

bizantskom dvoru, mistične zaruke sa Sofijom, misije Saracenima, Kazarima, i

Slavenima, dispute s vrhunskim intelektualcima njegova vremena poput svrgnutoga

patrijarha Ivana VII. Gramatika, prolazak kroz hrvatske zemlje na putu u Rim...) i iz

pozicije uključenosti u njegov život, tako da su priče njegova brata Metoda i ona

carice Teodore priče neposrednih svjedoka, onih koji polažu veliko pravo na

Konstantinov život i govore o njemu onako kako ga u ljubavi doživljavaju – muškom

(bratskom) i ženskom (majčinskom i ljubavničkom) energijom, a priče Anastazija

Knjižničara i hrvatskoga kneza Mutimira priče su onih koji su primorani vjerovati

povijesnom dokumentu, dakle posredne.

Ono što roman Az može učiniti zanimljivim jest njegovo posezanje za konceptom

glagoljičkog pisma kao konceptom pripovjedna tijeka. Kombiniranjem simboličkih i

numeričkih značenja glagoljskih znakova omogućeno je višeznačno dekodiranje

ispripovijedana Konstantinova životopisa. Kos-Lajtman (2010: 224.-225.) u tom

smislu navodi sljedeće: Osim u okviru svakog pojedinog dijela romana, ideja Kreacije

u romanu Az potvrđuje se i tetragonskom romanesknom strukturom kao takvom

19

20

(izuzmemo li peto, slovarijsko poglavlje), čiju razdiobu ne rukovodi samo jedna od

temeljnih datosti koje čine prirodu matematike – podjela na jedinice, desetice, stotice

i tisućice – nego i podudaranje sa strukturom kvadratnog projektnog polja

konstruiranog za izvedbu glagoljičkih slova. Slijedom logike različitosti pripovjedača

od kojih su prva tri bili izravni Konstantinovi suvremenici i suputnici, svaki od njih,

posredno ili neposredno, raskriljuje svoj pogled na Konstantina i njegovu priču, a

onda, na višoj razini, i na priču glagoljice kao takve – znakovnog sustava u kojem

nema hijerarhije, već je svako slovo (znak) jednako u važnosti i igrivosti, zrcaleći se

u cjelini, baš kao što se cjelina zrcali u svakom pojedinom znaku („Konstantin je

dostojanstvo praoca Adama vraćao slovima... U njima ne pronalazim hijerarhiju.

Igriva su kao mlin.“[11: 170]). Stvaralačka igra na razini autora i pripovjedača

potvrđuje se i u činjenici da svaki od četiri različita pripovjedača pripovijeda tek

jedan jedini dan, od jutra do večeri, pri čemu je vrijeme o kojem se pripovijeda

mnogo šire i nepreglednije, određeno mnogostrukošću konstantnih retrospektivih

odmaka. Igrivost i kombinatorika ogleda se i u različitim stilsko-izvedbenim

inačicama diskursa – od dnevničarske (usložnjene Metodovom interpretacijom

Konstantinova pisma Teodori, baš kao i povremenim umetanjem grafičkih tumačenja

onoga o čemu se govori, npr. iscrtavanjem rozete-mandale ili „trodimenzionalne“

riječi abrakadabra u kojoj se glas „a“, „alef“, s lijeve strane trokuta pojavljuje devet

puta“ [11: 48]), preko opširnosti, senzualnosti i povremene liričnosti „ženskog“,

Teodorina dijela, gdje se tečni pripovjedni diskurs mjestimice konvergira u onaj

pjesnički, poput ulomaka pjesme u prozi (npr.: „Bijela sam i isprana. / Nemirna sam i

ustrašena. / Luda sam. / Sama sam. / Ničija sam. / Moji su se biseri rasuli. / Ogrlica

je još samo uzica. / Omča oko vrata.“ [11: 102]), preko kroničarskog Anastazijeva,

upotpunjena emotivnošću prema mačku Acuteu te pokroviteljstvom, ali i blagim

cinizmom prema mladom đakonu Ivanu, do kratkog Mutimirova dijela bitno određena

grafički prezentiranom analogijom između igre mlin i glagoljice.

Autorska i urednička nakana ugrađena u roman Az posve je bjelodana: osim

eksperimentiranja s glagoljičkim znakovima kao podlogom za koncept narativne

strukture, u romanu Az nastojalo se eksperimentirati i s numeričko/simboličkom

kodiranošću glagoljičkog pisma upravo direktnim interpoliranjem ovih značenja u

Konstantinov životopis. Za pretpostaviti je kako će ovakva romanska forma otvoriti

rasprave, kako o utemeljenosti ugrađenih znanstvenih spoznaja (počevši od one po

20

21

kojoj je glagoljica inspirirana igrom mlin, pa sve do oblika rozete/mandale, kao i

značenja i simbolike protoglagoljskih znakova).

Literatura

1. Badiou, Alain: Sveti Pavao, utemeljenje univerzalizma, Ljevak, Zagreb, 2006.2. Badurina, Anđelko: Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000.2263. Botica, Stipe: Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Zagreb, 1995.4. Bratulić, Josip: Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela / preveo i

protumačio Josip Bratulić, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 1998.5. Crnković, Nikola: Hrvati za narodnih vladara, Matica hrvatska – Novalja, Novalja,

2007.6. Čunčić, Marica: Izvori hrvatske pisane riječi, Školska knjiga, Zagreb, 2003.7. Damjanović, Stjepan: Slovo iskona, Matica hrvatska, Zagreb, 2004., str. 94.8. Damjanović, Tamara: Ćirilometodijana u mogućim svjetovima Velimira Deželića ml.

i Jasne Horvat, Lukić Milica (ur.): Slovo o slovu: zbornik radova iz Ćirilometodske baštine u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća studenata hrvatskog jezika i književnosti, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., 189.-202.

9. Deželić, Velimir Sin: Sofiju odabra, Izdanje hrv. književ. društva Sv. Jeronima u Zagrebu, Zagreb, 1927.

10. Germ, Tine: Simbolika brojeva, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004.11. Grivec, Franc: Sveti Ćiril i Metod, slavenski blagovjesnici, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1985.12. Hamm, Josip: Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom, Zagreb, 1947.13. Hall, James: Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1998.14. Hamvas, Bela: Kršćanstvo, Scientia Sacra II, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003. 15. Horvat, Jasna: Az, Naklada Ljevak, 2009.16. Jurišić, Blaž: Nacrt hrvatske slovnice, Matica hrvatska, 1992. (pretisak izdanja iz

1944.)17. Koestler Arthur: Kazari – 13. židovsko pleme?, MISL, Zagreb, 2000.18. Kos-Lajtman, Andrijana: Ontologija stvaralačke igre u romanu „Az“ Jasne

Horvat; Riječ, časopis za slavensku filologiju, god.16., Hrvatsko filološko društvo Rijeka, Rijeka, 2010 , sv. 1.; 218.-233.,

19. Lukić, Milica: Roman u čast Sv. Konstantinu-Ćirilu i njegovu pismu; Lingua Montenegrina, god. III. br. 5, Cetinje, 2010., 711.-713.

20. Nazor, Anica: Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim“, Erasmus, Zagreb, 2008.

21. Ostrogorski, Georgije: Povijest Bizanta 324–1453; Golden marketing, Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.

22. Paro, Frane: Glagoljska početnica, Naklada Benja, Rijeka, 1995. 23. Paro, Frane: Četiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo, sv. 56.–57.,

Zagreb, 2008., str. 421.–438.24. Radić, Radivoj: Carigrad, priče sa Bosfora; Beograd, 2007.25. Runje, Petar: O knjigama hrvatskih glagoljaša, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.26. Sambunjak, Slavomir: Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga, hipoteza o

postanku i značenju glagoljice, Demetra, Zagreb, 1998.27. Shure, Eduard: Veliki posvećenici, CID–NOVA, ZAGREB, 2001.

21

22

28. Sveti Teodor Studit: Pisma monahinjama, Symposion, Split, 1991.29. Tandarić, Josip Leonard: Hrvatsko glagoljska liturgijska književnost, raprave i

prinosi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.30. Tenšek, Tomislav Zdenko: Asketsko–monaška duhovnost otačkog razdoblja, Počeci i

razvoj kršćanskog asketizma i monaštva do Sv. Benedikta, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003.

31. Žubrinić, Darko: Hrvatska glagoljica, biti pismen – biti svoj, Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima, Zagreb, 1996.

22

dr · web viewjasna horvat sveučilište josipa jurja strossmayera u osijeku nives tomašević...

Documents