AAARGH REPRINTS
TRIJUMFI REVIZIONIZMA
Robert FAURISON
Teheran, 11.12.2007
Predsedniku Mahmud Ahmadined adu;
Zatvorenicima koje nosimo na savesti, Ernestu Zundelu, Germar Rudolfu, Horst Maleru;
Posve eno tako e Arturu Bucu, Fred Lojhteru, Barbari Kulaskoj, Ahmed Ramiju, Gerd
Honsiku, Heinc Kopeu.
Rezime
U toku nirember kog procesa je sud pobedni kih, savezni kih sila, podneo, izme u
ostalih, slede e optu be protiv pobe ene Nema ke:
1. da je naredila i isplanirala fizi ko istrebljenje Jevreja na tlu Evrope ;
2. da je u tu svrhu koncipirala i upotrebila oru ja za masovna ubijanja, a naro ito tkz.
« gasne komore » ;
3. da je u najve oj meri na taj, a uklju uju i i ostale mogu e na ine, direktno uzrokovala
smrt est miliona Jevreja.
Od tada pa do danas ni jedan jedini solidni nau ni dokaz, koji bi mogao da podupre ove
tvrdnje, nije proizveden. Pa ipak, vec ezdeset godina, te optu be su vi e nego prisutne u
svim zapadnim medijima. Prof. Robert Forison je 1980. godine izneo slede i zaklju ak:
« Navodne hitlerove gasne komore i navodni genocid nad Jevrejima zajedno
predstavljaju jednu te istu istorijsku la koja je omogu ila kolosalnu politi ko-
ekonomsku prevaru i plja ku u kojoj su glavni dobitnici Izrael i cionisti ki pokret
uop te, a glavne rtve nema ki narod (ali ne i njihove vo e) i palestinski narod u
celini. »
Danas, 2006. godine, on i dalje, i u potpunosti, stoji iza te svoje tvrdnje.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 2 —
Tokom proteklih 60. god. revizionisti su, po ev i sa Francuzima Morisom Barde om i
Polom Rasinijeom, ostvarili, s nau nog i istorijskog stanovi ta, niz impresivnih pobeda nad
svojim opozantima. Ovde emo navesti samo izbor od nekih dvadesetak primera
najupe atljivijih pobeda, izvojevanih od 1951. god. do danas.
Revizionizam nije ideolo ki pokret, on je metodolo ki pristup, analiza, inspirisan
utvr ivanjem istorijske istine. Okolnosti su u inile da je on postao i jedna velika
« intelektualna » avantura dana njeg vremena.
Robert Forison je rodjen 1929.godine. Otac mu je bio Francuz a majka engleskog
( kotskog) porekla. U po etku je predavao klasi nu knji evnost (francusku, latinsku,
gr ku), nakon toga specijalizirao analizu tekstova moderne i savremene francuske
knji evnosti a potom i kritiku tekstova i dokumenata uop te (literatura, istorija, medija).
Predavao je na Sorboni i na Lionskom Univerzitetu. Zbog njegovih « revizionisti kih »
stavova predava ka aktivnost mu je zabranjena. Vi e puta je bio osu ivan. Deset puta je i
fizi ki agresovan. U Francuskoj su mu (kao, uostalom i svim revizionistima) sva medija u
potpunosti nedostupna (citaj zabranjena). Izme u ostalih dela napisao je i
« Revizionisti ke spise » (1974-1998), tampane u etiri toma, drugo izdanje, LV-2027 str.
( Ecrits révisionnistes, 1974-1998, 2e édition, LV-2027 p.)
[ http://aaargh.com.mx/fran/livres/livres.html ]
Napomena
Naziv ovog izlaganja je « Trijumfi revizionizma » a nikako « Istorija revizionizma » ili
« Argumenti revizionizma ». Njegova tema su samo one na e pobede koje su nam direktno
ili indirektno priznate od strane na ih suparnika. Napomene u pogledu autora, dela ili
ostalih argumenata u prilog revizionizmu ovde nece biti sistematski primenjivane. A ako
bih ve morao da napomenem (ili preporu im) jedan mali uzorak iz brojne revizionisti ke
literature onda bih naveo kao moju prvu referencu delo Artura Roberta Butza « Obmana
dvadesetog veka / Afera navodnog istrebljenja evropskih Jevreja » izdato 1976. (The Hoax
of the Twentieth Century / The Case Against the Presumed Extermination of European
Jewry, Arthur Robert Butz). Knjiga je u najmanju ruku magistralna. Za celih trideset
godina njenog postojanja niko nije ni pokusao da je opovrgne ili negira – do te mere je
solidno izgra ena ; savetujem vam da pro itate dopunjeno izdanje iz 2003. godine. Isto
tako bi trebalo obavezno pro itati i Fred Lojhterov rad : « Stru ni izvestaj o navodnim
gasnim komorama u Au vicu, Birkenau i Majdaneku, Poljska » (An Engineering Report on
the Alleged Execution Gas Chambers at Auschwitz, Birkenau and Majdanek, Poland, Fred
Leuchter, Samisdat Publishers, Toronto, 1988. god.); preporu ujem vam izdanje iz 1988.
godine sa zlatnim koricama. Na 42. strani ovog izdanja na i ce te tekst pisma od 14. maja
1988. godine koje govori o definitivnom izostanku otvora u krovu navodnih gasnih komora
krematorijuma II i III u Au vic-Birkenau; Lojhter je, takodje, izdao jo tri izve taja na
temu gasnih komora. Od Germara Rudolfa, koji je po struci hemi ar, naveo bih
« Predavanja o holokostu/ Unakrsno ispitivanje kontroverzija » (Lectures on the Holocaust
/ Controversial Issues Cross Examined, Theses and Dissertations Press, PO Box 257768,
Chicago, IL 60625, USA, 2005) kao i monumentalnu kolekciju od vi e od trideset tomova
koju je izdao pod nazivom « Jedno tromese je za slobodno istorijsko istra ivanje »
(« Vierteljahreshefte fur freie Geschichtsforschung » ). A da ne pominjem njegov asopis
izdat na engleskom jeziku, Revizionist, i puno drugih dela ovog vi e nego znacajnog
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 3 —
mladog nau nika (Germar je etrdesetdvogodi njak i trenutno se nalazi u pritvoru u
Nema koj). Nezaobilazno je i delo kanadskog advokata Barbare Kulazke (Barbara
Kulaszka) « Da li je est miliona zaista umrlo ? » ( Did Six Million Really Die ? / Report
of the Evidence in the Canadian « False News » Trial of Ernst Zundel », 1988, izdato
1992) ; tekst je tako sitno od tampan da bi u nekom uobi ajenom formatu imao sigurno
najmanje hiljadu strana. Ovo delo je svedo anstvo totalnog kolapsa protivni kog tabora: u
toku dva duga procesa vo ena protiv Ernesta Zundela 1985. i 1988. godine u Torontu
(Kanada) do iveli su potpuni krah pred argumentima revizionista. Pravi « Staljingrad » su
iskusili tada « tradicionalni », « zvani ni » istori ari, po ev i od najistaknutijeg od njih,
Raula Hilberga. Veoma vazne studije su napisali i Nemci Vilm Staglis i Udo Valendi,
Italijan Karlo Matonjo, panac Enrique Aynat Eknes, vajcarac Jurgen Graf i jo desetak
drugih ; devedeset i sedam izdanja asopisa « The Journal of Historical Review » (1980-
2002), nastalih najvi e zahvaljujuci Amerikancu Marku Veberu, predstavljaju neiscrpni
izvor informacija kad su u pitanju svi aspekti revizionisti kih istra ivanja. U Francuskoj su
Pjer Gijom, Ser Tion, Onri Rok, Pjer Mare, Vanson Rejnuar, an Platan nasledili Morisa
Barde a i Pola Rasinjea ; Internet sajtove i razne publikacije irom sveta na temu
revizionizma smo prestali i da brojimo. I sve ovo uprkos cenzuri, progonima i zabranama.
« Holokost » nesumnjivo ostaje jedina prava, zvanicna, ako ne i smrtonosna religija
celog Zapada. Ona besramno i dalje nastavlja da obmanjuje milione estitih i po tenih
ljudi nagomilavaju i pred njihovim o ima cipele, nao are, kofere, praveci hrpe kose, i sve
to predstavljaju i kao ostatke « pogu enih » ; falsifikuju i fotografije ili interpretiraju i ih
la no ; deformi u i smisao i sadr aj sasvim bezazlenih dokumenata ; pozivaju i se na
« profesionalne » svedoke ; beskrajnim umno avanjem spomenika, ceremonija, filmova,
utupljivanjem i ispiranjem mozgova ve od malih nogu, u kolama ; organizuju i
« hodo a a » na sveta mesta jevrejskog mu eni tva i spektakularna su enja svetogrdnika
s otvorenim pozivima na lin ovanje.
* * *
Predsednik Ahmadined ad je video ta no : navodni « Holokost » jevrejskog naroda nije
ni ta drugo do « mit », tj verovanje koje je opstalo i i dalje opstaje samo zahvaljuju i
lakoverju ili neznanju. U Francuskoj je sasvim legalno proklamovati va u neveru u Boga,
ali je zato apsolutno zabranjeno izjaviti da ne verujete ili bar sumnjate u « Holokost ». Ova
op ta zabrana svakog mogu eg vida osporavanja zvani no usvojenih « istorijskih istina »
je oficijelno ustanovljena zakonom izglasanim 13. jula 1990. godine i objavljenog u
Zvani nom urnalu francuske Republike (Journal officiel de la Republique française) 14.
jula, na dan komemoracije Republike i Slobode. U njemu je nagla eno da maksimalne
izre ene kazne mogu i i i do jedne godine zatvora i 45000 ; predvi ene su, tako e, i
eventualne nadoknade za obe te enja i nimalo zanemarivi sudski troskovi. Francusko
zakonodavstvo tako e precizira da je zakon ak « moguce primeniti i u slu ajevima kada je
ovo osporavanje prezentovano u prikrivenoj, « sumnjivoj » formi, ili pak putem
insinuacija. » (Krivi ni zakon, Pariz, Daloz, 2006, str. 2059). U Francuskoj, dakle, postoji
samo jadan jedini zvani ni mit, mit « Holokosta » i samo jedan mogu i vid svetogr a : ono
koje vre a « Holokost ».
Li no sam 11. jula 2006. po ko zna koji put izveden pred sud u Parizu pod optu nicom
koja se pozivala upravo na ovaj, « specijalni » zakon. Predsedavaju i suda, Nikola Bonal,
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 4 —
je ina e poha ao specijalan kurs za suzbijanje revizionizma na Internetu : sta organizovan
od strane Centra Simon Vizental koji je ni manje ni vi e nego pod direktnim protektoratom
Reprezentativnog saveta jevrejskih institucija Francuske (CRIF) ! U svojoj pompezno
naslovljenoj objavi « CRIF, aktivan element u formiranju sudskih kadrova Evrope », ova
jevrejska organizacija, ina e halucinantne politi ke mo i, je objavila « urbi et orbi » na
svom Internet sajtu da je Nikola Bonal jedan od njihovih studenata –pripravnika
http://www.crif.org/?page=articles_display/detail&aid=7222&artyd=2&stinfo=297.376.14
67 .
I to nije sve. Javni tu ilac, jevrejka po imenu Anne de Fontette, je u svom zaklju ku
optu nice sebi dozvolila da uprkos injenici da govori u ime svetovne dr ave, pozove
na osvetu « Jehove, za titnika svog izabranog naroda » protiv « la ljivca » Forisona, krivog
jer je preko telefona dao intervju na temu revizionizma iranskoj radio-televizijskoj stanici
Sahar 1.
Zaklju ci done eni na osnovu revizionisti kih istra ivanja
Nemci iz doba Tre eg Rajha su eleli da iskorene Jevreje sa tla Evrope a ne da ih istrebe
(sistematcki poubijaju). Oni su eleli jedno « teritorijalno finalno re enje za jevrejski
narod » a ne « finalno re enje » u smislu nekakvog fizi kog istrebljenja ( eleti finalno
re enje problema nezaposlenosti ne zna i i eleti smrt nezaposlenima). Nemci su
posedovali koncetracione logore a ne « eksterminacione logore » (izraz u potpunosti
izmi ljen od strane saveznika). Koristili su gasne komore za dezinfekciju u kojima su
upotrebljavali insekticid pod nazivom Ciklon B (na bazi cijanovodoni ne kiseline) a ne
gasne komore za ubijanje ljudi ili kamione gasne komore u istu svrhu. Koristili su
krematorijume za spaljivanje le eva a ne za spaljivanje ivih ljudi. Posleratne fotografije
koje navodno predstavljaju « strahote po injene od strane nacista » nam pokazuju ili
bolesne ili umiru e ili mrtve - ali ne i poubijane ljude. Blokade savezni kih trupa, njihovo
konstantno bombardovanje, apokalipti no stanje u kom se nalazila Nema ka pred kraj
estogodisnjeg rata, op ta glad i haraju e epidemije, a pogotovo tifus, opusto ili su celu
zemlju a naroc ito logore na zapadnim teritorijama preplavljene masivnim dolaskom
zatvorenika evakuisanih iz isto nih logora, bez hrane, lekova i insekticida neophodnog u
borbi protiv tifusa.
Ratni haos donosi sa sobom veliku muku i patnju. U modernim ratovima civili zara enih
strana stradavaju ponekad isto kao i vojska. A mozda ak i vi e.
Konflikt koji je suprotstavio Nema ki narod i Jevreje u periodu izme u 1933. – 1945.
godine je bez ikakve sumnje bio vi e neko mucan po ove druge. Me utim, njihovo realno
stradavanje je bilo u daleko manjoj meri nego sto se to oni usu uju sa smeloscu da
priznaju. Nemci su Jevreje bez sumnje tretirali kao hostilnu i opasnu manjinu (a za to su
imali i razloga) i protiv njih u ratnim okolnostima vojni i politi ki vrh Tre eg Rajha je
morao da preduzme niz sve stro ih vojnih i policijskih mera. U pojedinim slu ajevima te
mere su predstavljale pritvor u zatvorerni kim logorima a katkada i deportaciju u
koncentracione logore i odvo enje na prinudni rad. Ponekad su Jevreji bili i streljani – i to
zbog sabota a, pijunske aktivnosti, terorizma a ponajvi e zbog gerilskog rata koji su
vodili na strani saveznika i to prvenstveno na ruskom frontu, ali nikada samo iz razloga to
su bili Jevreji. Hitler nikada nije naredio niti dozvolio da neko bude ubijen iz razloga
njegove rasne ili verske pripadnosti. A kad je re o navodnih est miliona ubijenih Jevreja,
ta cifra je ista izmi ljotina bez i jednog opipljivog dokaza koji bi mogao da je podupre i to
uprkos svom ulozenom trudu instituta Jad Va em iz Jerusalema.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 5 —
Na navedene optu be Nirember kog suda revizionisti su odgovorili slede e :
1. Poka ite nam barem jedan dokument koji, po va em mi ljenju, dokazuje da je Hitler ili
bilo koji drugi pripadnik nacional-socijalisti kog pokreta naredio ili planirao
sistematsko uni tenje Jevreja
2. Poka ite nam to famozno « oru je za masovno ubijanje » koje bi predstavljalo gasnu
komoru ; makar jednu jedinu, u Au vicu ili bilo gde drugde ; a ako slu ajno niste u
stanju da to uradite, jer su, ako vam je verovati na rec, Nemci navodno uni tili
« zlo ina ko oru je », donesite nam bar jedan tehni ki plan koji predstavlja neku od tih
navodnih « klanica » i objasnite nam kako je uop te neka tako fantasti no ubojita
naprava nezamislivog kapaciteta mogla da funkcioni e a da ne izazove kontaminaciju i
smrt egzekutora i njihovih pomo nika;
3. Demonstrirajte nam kako ste do li do va e cifre od est miliona rtava
Ve vi e od ezdeset godina, tu ioci i istori ari Jevreji i ostali, ni jedan od na a tri
zahteva nisu uspeli da zadovolje. Dakle, za svoje optu be oni nemaju dokaza. Drugim
re ima, oni optu uju bez ikakve osnove, oni klevetaju.
I tu nije kraj. Revizionisti su naveli niz injenica koje dokazuju da navodno fizi ko
istrebljenje Jevreja, gasne komore i est miliona rtava nisu mogli ni da postoje. 1) Na
prvom mestu, milioni evropskih Jevreja su, tokom itavog rata, iveli na o igled sviju;
velika ve ina je radila u nema kim fabrikama u kojima je radna snaga ozbiljno manjkala –
dakle, ti Jevreji su pre iveli. Jo bolje : Nema ka je uporno sve do zadnjih meseci rata
nudila da isporu i saveznicima onoliko Jevreja koliko to oni ele – ali samo pod jednim
uslovom – da isti ne budu poslati u Palestinu ; i to iz obzira prema « plemenitom i
valjanom arapskom narodu » tada ve ozbiljno ugro enom velikim prilivom jevrejskih
kolonizatora. 2) Druga injenica je brizno skrivana od javnosti : svaki eventuelni prestup, u
to vreme po injen u odnosu na Jevreje, je mogao uzrokovati najstro e kazne ; ubici samo
jednog Jevreja ili Jevrejke vojni sud je mogao presuditi smrtnu kaznu streljanjem ; ovo je
va ilo ak i za vojsku. Drugim re ima, Jevreji su, iveci pod nema kom administracijom i
postuju i njene propise, u ivali svu zakonsku za titu i to ak i u odnosu na vojna lica. 3)
Tre e: navodne gasne komore su apsolutno nezamislive u tehni kom smislu : njihovo
navodno funkcionisanje je u potpunom neskladu sa zakonima fizike i hemije. Ni u kom
slu aju, nakon navodnog gu enja cijanovodoni nim gasom stotina ili hiljada ljudi u jednoj
prostoriji, nije moglo odmah da se u e u istu i manipuli e visoko kontaminiranim
le evima. Njihova tela, zatrovana cijanurom kako spolja tako i iznutra, bi bila prosto
nedodiriva. Cijanhlorid je visoko otrovan gas koji se upija i zadr ava po svim mogu im
povr inama : on se talo i i ulazi u cement, ciglu i jako ga je te ko evakuirati; ulazi u ko u,
talo i se u telu, nalazi se u sluzi. Upravo taj isti gas se i danas koristi u SAD za izvr enje
smrtnih kazni u specijalnim komorama od metala i stakla, sa uvek ugra enim izuzetno
kompleksnim mehanizmom i koje zahtevaju veliku predostro nost pri upotrebi. Dovoljno
je videti jednu takvu gasnu komoru u SAD predvi enu za egzekuciju samo jedne osobe pa
da nekome bude sasvim jasno da navodne gasne komore iz Au vica, a predvi ene da
ubijaju svakoga dana hiljade ljudi, nisu mogle da postoje i da funkcioni u.
Zapita ete se sigurno : « ta je onda bilo sa svim tim Jevrejima za koje revizionisti tvrde
da nisu poubijani ? » Odgovor je jednostavan, o igledan i dostupan apsolutno svakome :
jedan deo evropskih Jevreja je mrtav isto kao i desetine miliona « ne-Jevreja », zbog rata,
gladi, epidemija. Milioni ostalih su jednostavno pre iveli. To su navodno « udom-
pre iveli» (« miraculés »), kako ih nazivaju dana nji obmanjiva i i manipulatori. Ti tkz
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 6 —
« udom-pre iveli» Jevreji su se u 1945. godini brojali na milione i rasuti su u pedesetak
zemalja irom sveta, po ev i od Palestine. Postavlja se pitanje : kako je mogu e da uprkos
navodnoj odluci o totalnom fizi kom uni tenju Jevreja toliki broj ipak pre ivi ? Milioni
« udom-pre ivelih», pa to vise nije udo ! To je obi na la , la no udo, prevara, obmana !
Ja sam, 1980. godine, rezimirao u jednoj re enici koja se sastoji od ezdeset re i
francuskog jezika zaklju ke istra iva kog rada revizionista:
« Navodne hitlerove gasne komore i navodni genocid nad Jevrejima zajedno
predstavljaju jednu te istu istorijsku la koja je omogu ila kolosalnu politi ko-
ekonomsku prevaru i plja ku u kojoj su glavni dobitnici Izrael i zionisti ki pokret uop te,
a glavne rtve nema ki narod (ali ne i njihove vo e) i palestinski narod u celini. »
Na dana nji dan, u 2006. godini ja i dalje u potpunosti stojim iza te moje tvrdnje. Moja
izjava nije bila inspirisana bilo kakvom politi kom ili religioznom privr enos u ili
averzijom. Ona je nastala na osnovu dokaza i injenica obelodanjenih jednim delom dvema
knjigama Morisa Barde a iz 1948. i 1950. godine o nirember kom procesu i drugim delom
knjigom Pola Rasinijea iz 1950. godine « Le Mensonge d’Ulysse ». Pocevsi od 1951.
godine, nasi mo ni i prebogati protivnici, tako revnosni u suzbijanju revizionizama, su bili
prinu eni, da iz godine u godinu, ustuknu pred na im tehni kim, nau nim i istorijskim
argumentima. Trijumfi revizionisti kog istra ivanja na temu Drugog svetskog rata su
brojni i zna ajni. Me utim, moramo priznati, i to na nasu veliku alost, da su ostali skoro
potpuno nepoznati iroj javnosti. Mo nici ovog sveta su dali sve od sebe da ih prikriju, to
je i sasvim razumljivo. Njihova dominacija i vlast u dana njem svetu je na direktno
zasnovana na religioznom mitu jevrejskog « Holokosta ». Dovesti u pitanje « Holokost » i
javno razotkriti veliku obmanu, raskrinkati i demaskirati politi are, novinare, istori are,
akademike, raznorazne crkvene i druge « uglednike » i poglavare koji vec ezdeset godina
uporno propovedaju la sve uz proklinjanje « bogohulnika », predstavlja opasnu i
pogibeljnu avanturu. Me utim, kao to cemo videti iz prilo enog, i uprkos svoj postoje oj
represiji, vreme kao da radi u korist revizionista.
Primeri trijumfa revizionizma
Napominjem da u ovde navesti samo dvadeset primera na ih pobeda.
1/ Godine 1951., Jevrejin Leon Poliakov je konstatovao da posedujemo nebrojeno puno
dokumentacije kada je u pitanju svaki aspekt istorije III Rajha, sem jednog : « kampanje
istrebljenja Jevreja ». U svom Brevijaru mr nje pi e da « Nijedan dokument nije sa uvan, a
mo da nikada nije ni postojao » (Bréviaire de la haine, Paris, Calmann-Lévy, 1974 (1951),
p. 171) L. Poliakov je, ina e, pri francuskoj delegaciji prisustvovao nirmber kom sudjenju
(1945 – 1946).
Zapa anje : Ovde smo svedoci jednoj veoma va noj koncesiji u prilog
revizionizmu. Zaista, jedna tako pretpostavljena, fenomenalno
koncipirana kriminalna organizacija, ure ena, organizovana i
sprovedena od strane Nemaca, podrazumevala bi postojanje jasne
naredbe, plana, instrukcija, bud eta... Jedna tako organizovana
akcija, sprovo ena godinama, na teritoriji veli ine jednog
kontinenta i uzrokovaju i smrt miliona ljudi, morala bi da ostavi
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 7 —
masu pismenih tragova i dokaza. A logi no je da zaklju imo da, ako
nam se ka e da takvi dokumenti mo da nikada nisu ni postojali, onda
ni zlo in o kom je re nije mogao biti po injen. U odsustvu bilo
kakvog dokumenta, istori aru ne preostaje ni ta drugo nego da se
li i svakog komentara. Leon Poliakov nam je napravio ovu koncesiju
pre 55 godina. Od tada pa sve do 2006. godine njegovi sledbenici,
a to se mora naglasiti, tako e nisu uspeli da prona u bilo kakav
dokumentovani dokaz. Povremeno su poku avali, tu i tamo , da nas
ubede u neko novo otkri e te vrste, ali, kao sto emo vec videti u
daljem izlaganju, svi su se oni okon avali neslavno po na e
suparnike.
2/ Godine 1960., Martin Brozat, ina e lan Minhenskog Instituta za savremenu istoriju, je
napisao : « Ni u Dahau, ni u Bergen-Belsenu, ni u Buhenvaldu, ni Jevreji ni ostali
zarobljenici nisu bili likvidirani gasom » (Die Zeit, 19. avgust 1960, str. 16).
Zapa anje : Ova iznenadna i neobi na koncesija je od izuzetne
va nosti. Jedina gasna komora koju je tu ilastvo Nirember kog suda
rizikovalo da nam prika e putem filma, je upravo bila ona iz
Dachau-a a brojna su bila i svedo anstva o navodnim gu enjima
gasom u gore navedenim logorima. Martin Brozat, dakle, implicitno
priznaje da su pomenuta svedo anstva bila la na. Me utim, on nam ne
obja njava konkretno u vezi s im su ona bila la na. Isto tako, ne
kaze nam ni na ta se ostala svedo enja odnose; na primer, ona u
vezi s Au vicem, Majdanekom, Treblinkom, Sobiborem ili Belzekom,
nastavljaju da budu verodostojna . Osamdesetih godina, na natpisu
u Dachau, pisalo je na pet svetskih jezika da « gasna komora
kamuflirana u vidu tu kabine » koju turisti pose uju nije
« nikada bila upotrebljivana » u tu svrhu. Revizionisti su tada
postavili pitanje : Kako i na osnovu ega, u tom slu aju, mo emo sa
sigurno u da tvrdimo da je ta prostorija bila « gasna komora » ?
Kao rezultat, odgovorni u Muzeju Dahau su zamenili postoje u
pankartu novom na kojoj je sada pisalo na nema kom i na engleskom
jeziku « Gasne komore. Ovde se nalazio potencijalni centar za
masovna ubijanja » i dodato je « do 150 ljudi je istovremeno moglo
biti pogu eno » Ciklonom B, u ovoj prostoriji. Zapa amo re i
« potencijalni » i « moglo » (na engleskom « potential »i
« could »). Primena ovih izraza ukazuje na obmanu: turiste navodi
da veruju da je pomenuta « gasna komora » stvarno slu ila u tu
svrhu dok istovremeno pru a odgovor na primedbu revizionista: » Mi
nismo napisali da je ta gasna komora zaista slu ila za ubijanja ;
mi smo samo rekli da je ona mogla biti, u ono vreme, upotrebljena
u svrhu ubijanja gore navedenog broja ljudi ». Da zaklju imo:
Martin Brozat je 1960. godine, bez ikakvog obja njenja, izjavio
putem obi nog pisma da niko nije bio ubijen gasom u Dahau ; od
tada, dovedeni u nepriliku, odgovorni u Muzeju Dahau poku avaju,
na razne na ine, da obmanu posetioce navode i ih da veruju da su u
toj prostoriji koja li i na tu -kabinu (sto je sasvim normalno jer
je to i bila), ljudi stvarno bili ubijani smrtonosnim gasom.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 8 —
3/ Godine 1968, istori arka jevrejskog porekla, Olga Wormser-Migot, je u svojoj
tezi Nacisti ki koncentracioni sistem (Le Système concentrationnaire nazi, 1933-1945,
Paris, Presses universitaires de France, 1968) posvetila itavo jedno izlaganje, kako to ona
naziva, « problemu gasnih komora » (str. 541-544). Ona izra ava svoj skepticizam kad je
u pitanju verodostojnost uvenih svedo anstava o postojanju gasnih komora u Mathauzenu
i Ravensbruku. Kada je re o Au vicu-I, ona je kategori na : logor u kom i dan danas
turisti pose uju navodnu gasnu komoru, ustvari je bio « bez gasne komore » (str. 157).
Zapa anje : U asno te ke optu be protiv pobe ene Nema ke, optu be za
sistematsko ubijanje ljudi gasom, su bile pokrenute samo na osnovu
neproverenih svedo enja pojedinaca. Uzmimo ovde samo za primer
Au vic-I : Pre 38 godina, jedna istori arka jevrejskog porekla je
imala hrabrosti da izjavi da je taj logor bio « bez gasnih
komora » ; pa ipak, turisti i danas, u 2006. godini, masivno
pose uju u Au vicu-I prostoriju koju se usu ujemo da i dalje la no
predstavljamo kao « gasnu komoru ». Prevara je vi e nego
o igledna.
4/ U 1979. godini, trideset i etiri francuska istori ara su potpisala zajedni ku povelju kao
odgovor na argumente tehni ke prirode koje sam li no naveo kako bih pokazao da se
funkcionisanje nacisti kih gasnih komora suo ava sa ozbiljnim materijalnim problemima.
Prema zvani noj verziji, Rudolf Hes (Rudolf Höss), jedan od trojice zapovednika logora u
Au vicu, je priznao (!) i opisao sam proces trovanja gasom u Au vicu i Birkenau. Po
njegovoj izjavi, poprili no nejasnoj i neodre enoj, odmah posto bi i zadnja osoba
izdahnula, uklju ivao se ventilacioni sistem i ekipa jevrejskih zatvorenika bi u la u
ogromnu prostoriju i zapo ela izvla enje i transport le eva do krematorijuma. Rudolf Hes
tako e napominje da su jevreji pristupali ovom poslu krajnje aljkavo, pu e i i jedu i.
Napominjem da je ovako ne to bilo apsolutno nemogu e : ne mo e se u i u prostoriju
prepunu cijanovodoni ne kiseline i uz to pu iti i jesti (gas izuzetno otrovan, prodoran i
eksplozivan), i pri tom dodirivati, manipulisati i iznositi s velikim naporom hiljade le eva
natopljenih cijanvodoni nom kiselinom, dakle nedodirivih. U deklaraciji trideset etvorice
na ao sam slede i odgovor na navedeni problem : « Ne treba se pitati kako je bilo
tehni ki mogu e izvr iti takav zlo in. Tehni ki je bilo mogu e jer je taj zlo in bio
izvr en » (Le Monde, 21. februar 1979, str. 23).
Zapa anje : Ovo nije odgovor vec eskiviranje postavljenog pitanja.
Ako na ovakav na in poku avamo da se izvu emo, to zna i da nismo u
stanju da odgovorimo. Dakle, ako trideset etiri istori ara do te
mere nisu u stanju da objasne kako je jedan zlo in takvog obima
mogao da bude izvr en, to zna i da isti prevazilazi zakone
prirode; drugim re ima, da je imaginaran.
5/ Tokom te iste, 1979. godine, ameri ka vlada je napokon obelodanila avionske snimke
Au vica, koje su do tada dr ali skrivene. Iz bezo nosti ili naivnosti, autori publikacije,
Dino A. Brugioni i Robert G. Poirier, biv i pripadnici Centralne Obave tajne Slu be
(CIA), daju malom foto albumu naziv Ponovna poseta Holokostu (« The Holocaust
Revisited ») i lepe, tu i tamo, nelepnice s potpuno neopravdanim naznakama « gasna(e)
komora(e) » (Central Intelligence Agency, Washington, February 1979, ST-79-10001).
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 9 —
Zapa anje : Ova prevara neodoljivo podse a na onu vi e nego jadnu
demonstraciju biv eg ameri kog ministra Kolina Pouvela (Colin
Powell) kada je poku ao na identi an na in etiketama polepljenim po
avio-snimcima da doka e da je Irak za vreme vladavine Sadama
Huseina posedovao fabrike za proizvodnju « oru ja za masivno
uni tenje ».
U realnosti, ovi obelodanjeni snimci proizvode sasvim suprotan
efekat : one upravo idu u prilog tezi o nepostojanju gasnih
komora. Na njima se jasno razaznaju krematorijumi koji odaju
utisak mira i bez ikakve gomile ljudi u blizini, slepljenih jedni
uz druge, u ekanju da u u u navodne svla ionice i « smrtonosne
odaje ». Okolni prostor (teren) je ist i pregledan. Uzane leje
ba tica krematorijuma su jasno iscrtane i neuga ene stopama
hiljada ljudi koji su tu , navodno, svakodnevno prolazili. Uzmimo
za primer krematorijum br.3 koji se grani i sa fudbalskim
igrali tem (u ta smo se uverili zahvaljuju i originalnim
dokumentima Nacionalnog muzeja u Au vicu) a u blizini je i teren
za odbojku (Hefte von Auschwitz, 15, 1975, bez teksta sa strana 56
i 64). Nedeleko se nalazi i osamnaest bolni kih baraka mu kog
logora. Sve ukupno, obavljene su trideset i dve vazdu ne misije
savezni ke vojske nad tom obla u, koja tako e obuhvata veliki
industrijski kompleks u Monovicu (Monowitz). Znamo da su Saveznici
u vi e navrata bombardovali sektor industrijske zone trude i se da
po tede sto je mogu e vi e ono sto je bilo evidentno da
predstavlja koncentracioni logor, radni logor ili tranzitni logor
(a ne « eksterminacioni logor »), i na koji je palo samo par
zalutalih bombi.
6/ U 1982. godini, dana 21. aprila, osnovano je u Parizu udru enje za studiju
eksterminacije gasom pod nacional-socijalisti kim re imom (ASSAG) i « s ciljem da se :
prona u i prekontroli u svi elementi koji dokazuju upotrebu toksi nih gasova od strane
rukovodstva nacional-socialisti kog re ima u Evropi u svrhu ubijanja osoba razli itih
nacionalnosti, potpomogne publikacija ovih dokaznih elemenata i upotrebe u tu svrhu svi
mogu i kontakti i relacije na nacionalnom i internacionalnom planu ». U lanu br. 2 statuta
pi e : “Du ina trajanja Udru enja je limitirano ispunjenjem zadataka navedenim u
lanu br.1” Navedeno udru enje, osnovano od strane etrnaest osoba, izme u ostalih,
ermen Tijon, or Velers, enevijev Antonioz (rodjena de Gaulle), Bernar uano i Pjer
Vidal-Nake, od trenutka svog nastanka pa do danas, a tome ima ve skoro 25 godina, nije
jos ni ta publikovalo i pri tom nastavlja da postoji i u 2006. godini. Treba napomenuti da
delo pod nazivom Gasne komore, dr avna tajna (« Chambres à gaz, secret d’Etat ») nije
delo ovog udru enja vec prevod na francuski jezik dela koje su izdali na nema kom Eugen
Kogon, Herman Langbejn i Adalbert Rukerl a s manjim doprinosom par lanova ASSAG-
a (Paris, Editions de Minuit, 1984).
Zapa anje : Ve sam naziv navedenog dela govori sam po sebi o
njegovom sadr aju : namesto dokaza, potpomognutih fotografijama
gasnih komora, crte ima, krokijima, stru nim ekspertizama ubistvene
ma inerije, itaoc ovde nailazi samo na teoretisanje na osnovu
onoga to je nazvano « dokazni elementi » (a ne « dokazi »), a to
zato to su, bar nam je tako obja njeno, gasne komore
predstavljale najve u od svih mogu ih tajni, « dr avnu tajnu ». Ako
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 10 —
postoji barem jedno « oru je za masivno uni tavanje » koje
zaslu uje ozbiljnu i detaljnu ekspertizu onda je to ono. U biti
ono predstavlja veliku anomaliju u istoriji nauke i to barem iz
dva razloga : nijedno sli no oru je mu nije prethodovalo a niti mu
usledilo; ono je nastalo iz ni tavila i vratilo se u ni tavilo. U
celoj istoriji nauke nije postojao ni jedan takav fenomen. U
svakom slu aju, sama injenica da asocijacija (ASSAG) postoji i dan
danas nam govori da ona nije ostvarila svoj cilj zbog kojeg je
oformljena, ima tome vec skoro 25 godina. Ona, dakle, jo nije
prona la ni dokaze ni dokazne elemenate o postojanju « nacisti kih
gasnih komora ».
7/ Godine 1982, od 29. juna do 2. jula, odr an je u Parizu, na Sorboni, me unarodni
kolokvijum kojim su predsedavali dvojica istori ara jevrejskog porekla, Fransoa Fure i
Rejmon Aron. Po re ima organizatora ovog skupa, cilj okupljanja je bio da se sve ano i
javno da odgovor Robertu Forisonu i « a ici anarho-komunista » koji ga podr avaju
(aluzija na Pijera Gijoma, an-Gabrijela Kon-Bendita, Ser a Tijona i drugih
« slobodnjaka », ponekad i jevrejskog porekla). Zadnjeg dana, u toku dugo is ekivane
konferencije za tampu, dvojica organizatora su bili prinu eni da javno priznaju da,
« uprkos intenzivnim pretragama » nije prona ena Hitlerova naredba za istrebljenje
jevreja. O gasnim komorama nije bilo ni pomena.
Zapa anje : Ovaj kolokvijum je predstavljao prvi poku aj da se
otvoreno doka e javnosti da revizionisti la u. Kao i svi ostali
sli ni skupovi koji su usledili (naro ito onaj iz 1987. godine,
tako e na Sorboni), i na koje je pristup revizionistima tako e bio
zabranjen, zavr io je se potpunim neuspehom po svoje organizatore.
8/ Godine 1983., 26. aprila, prisustvovali smo zavr nici dugog albenog sudskog procesa,
koji su povele protiv mene jevrejskie organizacije zbog « nano enja tete
bli njem falsifikovanjem istorijskih injenica ». Tog dana, prva instanca civilnog albenog
suda u Parizu, sekcija A (predsednik Gregoar), sve potvr uju i moju pre a nju presudu za
« nano enje tete bli njem » je odala priznanje mom radu. Izre eno je da se u mojim
tekstovima na temu gasnih komora ne mo e prona i ni najmanji trag neozbiljnosti,
nemarnosti, namernih propusta, niti la i i iz ega logi no sleduje da « o
verodostojnosti zaklju aka Gospodina Forisona (na temu gasnih komora) mogu
suditi samo eksperti, istori ari i ira javnost) ».
Zapa anje : Ako ne mo emo prona i u radovima autora koji odbacuje
tezu o postojanju gasnih komora ni neozbiljnosti, ni nemarnosti,
ni namernih propusta, ni la i, ni « falsifikacije », to je onda
dokaz da su njegova dela rezultat rada jednog ozbiljnog
istra iva a, predatog, savesnog, po tenog i autenti nog, i to na
tako visokom nivou da moramo da imamo pravo da javno podr imo
stav, onako kako to on ini, da navedene gasne komore nisu ni ta
drugo do obi an mit.
9/ Godine 1983., 7. maja, jevrejka Simon Vej, ina e jedna od onih koji su « pre iveli
genocid » , je izjavila na temu gasnih komora : « U toku jednog pocesa vo enog protiv
Forisona zbog negiranja gasnih komora, tu ila ka strana je bila u obavezi da podnese
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 11 —
zvani ne dokaze o postojanju gasnih komora. A svi znamo da su nacisti unistili gasne
komore i sistematski poubijali sve svedoke » (France-Soir Magazine, 7 maj 1983,
str.47).
Zapa anje : Ako nema ni oru ja kojim je izvr en zlo in, ni svedoka,
ta nam onda preostaje ? Sta re i za prostorije la no predstavljene
kao gasne komore koje milioni obmanjenih posetilaca obilaze ? ta
misliti o osobama koje se predstavljaju kao svedoci ili kao
« udom-pre iveli gasne komore » ? Simon Vej je prvi autoritet
holokosta (« autorité holocaustique ») koja je otvoreno dala do
znanja da svaki navodni svedok « gu enja gasom » mo e biti samo
la ni svedok. Vec 6. marta 1979., prilikom debate Televizijski
dosijei (« Dossiers de l’écran ») koju je francuska televizija
organizovala povodom ameri kog feljtona « Holokost », ona je
otvoreno izrazila svoju antipatiju prema Morisu Benrubiju,
prezentovanog kao « svedoka gasnih komora ». On je se, izme u
ostalog, dr ao jako diskretno u odnosu na njegovo pre a nje
« svedo enje » objavljeno malo ranije u Ekspresu (L’Express, 3-9
mart 1979, str.107-110).
10/ Godine 1961., Jevrej Raul Hilberg, vode i zvani ni istori ar («historien orthodoxe »),
objavio je prvo, a 1985. godine, i drugo izdanje svog najpoznatijeg dela, revizirano i
korigovano. Razlika izme u ova dva sukcesivna izdanja je upe atljiva i mo e se objasniti
samo uticajem revizionizma i njegovim trijumfima ostvarenim u me uvremenu. U prvoj
ediciji, autor je sa sigurno u tvrdio da je « uni tenje evropskih Jevreja » zapo eto nakon
dve suksecivne Hitlerove naredbe. Pri tom on ne precizira ni datum ni sadr aj ovih naredbi.
Potom se upu ta u detaljno obja njavanje politi kog, administrativnog i birokratskog
procesa destrukcije; na pr. usudio se ak da sa sigurno u tvrdi da je u Au vicu istrebljenje
Jevreja bilo organizovano od strane biroa kojem je bilo istovremeno zadu enje
dezinfekcija ode e i eksterminacija logora a « Destrukcija evropskih Jevreja » (« The
Destruction of the European Jews, 1961, ponovo izdato 1979., Quadrangle Books,
Chicago, str. 177, 570). U svom izdanju iz 1983., potpuno negiraju i pre a nje afirmacije,
R. Hilberg je iznenada do ao do zaklju ka da je proces « uni tenja evropskih Jevreja » ipak
obavljen bez plana, bez ikakve organizacije, potpuno decentralizovano, bez projekta, bez
bud eta, i samo zahvaljuju i « neverovatnom skladom duhova, uzajamnim preno enjem
identi nih misli u srcu jednog koplikovanog, » nema kog, « birokratskog sistema » (an
incredible meeting of minds, a consensus mind reading by a farflung bureaucracy ;
Newsday, New York, 23. februar 1983, str. II/3). Ovu izjavu, R. Hilberg je potvrdio pod
zekletvom na su enju Ernestu Zundelu 16. januara 1985. u Torontu ( zapis originalnog
teksta izjava, str. 848) ; nakon toga, svoju izjavu opet ponavlja ali drugim re ima u
radikalno reviziranom izdanju svog dela (The Destruction of the European Jews, New
York, Holmes & Meier, 1985, str. 53, 55, 62 ; francusko izdanje, La Destruction des juifs
d’Europe, Paris, Fayard, 1988, str. 51, 53, 60). I na kraju, poslednji put izjavljuje istu
re enicu u oktobru 2006 u intervjuu za Le Monde : « Nije bilo unapred utvr ene eme.
Pitanje o done enju odluke ostaje delimi no nere eno : nikada nismo prona li naredbu
potpisanu od strane Hitlera, verovatno jer taj dokument nikada nije ni postojao. Ube en
sam da se sve odvijalo u ti ini jedne tajne strukture: svaka odluka je povla ila novu, ova
opet slede u i tako do kraja pri emu je bilo sasvim nemogu e unapred predvideti narednu
etapu » (Le Monde des livres, 20 octobre 2006, str. 12).
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 12 —
Komentar : Istori ar « Number One » genocida nad Jevrejima se
na ao u tako beznade noj situaciji da je bio prinu en da se
porekne i da gigantsku ma ineriju za masivna ubistva objasni kao
neki vid intervencije Svetog Duha. On pominje neki vid « susreta
identi nih duhova » u okviru jednog birokratskog sistema i opisuje
taj susret kao « neverovatan ». Ako je taj susret neverovatan,
za to bi se onda u njega i verovalo ? Treba li verovati u
neverovatno ? Tako e evocira i nekakva navodna « itanja misli » i
njih kvalifikuje kao « savr eno usagla ena » ; ovo predstavlja
samo jedno : obi no intelektualno teoretisanje na bazi vere u
natprirodno. Kako verovati u jedan takav fenomen, a naro ito u
okviu jednog gigantskog birokratskog sistema i to posebno onog III
Rajha ?Treba napomenuti da su Hilbergovim primerom krenuli i drugi
oficijelni istori ari odustaju i od bavljenja istorijom i
zapadaju i u iste metafizi ke pekulacije i slu eci se posebnim
argonom. Oni su se uglavnom dvoumili izme u verovanja u
« intencionalisti ku » ili « funkcionalisti ku » verziju: prva bi
zna ila da je istrebljenje Jevreja rezultat « intencije », jasne
namere, odluke (jo nedokazano) i na osnovu jasno definisanog
plana (tako e ne dokazano) a prema drugoj verziji, navodna
eksterminacija se dogodila sama od sebe, spontano i improvizovano,
bez jasne namere i bez plana. Ovakave nejasne i maglovite teorije
svedo e upravo o bezna u u kom su se na li zvani ni istori ari,
koji su, nesposobni da prona u dokaze i dokumenta da podupru svoje
tvrdnje, svoj rad sveli na presipanje iz upljeg u prazno. U biti,
prvi, « intencionalisti », nam ka u : « Sigurno da je postojala
namera i jasan plan, samo ga mi jo nismo prona li i mo da ga
jednog dana i prona emo », dok ovi drugi tvrde : « Nema potrebe
tra iti dokaze da je postojala takva namera i nekakav plan jer se
sve moglo odigrati i bez jasne namere, plana i traga ; dokaze te
vrste je nemogu e prona i jer nikada nisu ni postojali. »
11/ Godine 1986., alarmirani injenicom da se nalaze u potpunoj nemogu nosti da na u
protiv-argument revizionistima, francuski Jevreji su odlu ili da preduzmu sve mogu e
mere u smislu zabranjivanja revizionizma. Najistaknutiji u tome su bili or Velers i Pjer
Vidal-Nake zajedno sa velikim rabinom za Francusku, Rene Samuel Siratom -
Svakodnevni izve taj Jevrejske telegrafske agencije, 2. Jun 1986., str.1,3 (Bulletin
quotidien de l’Agence télégraphique juive, 2 juin 1986, p.1,3). Nakon etiri godine oni
uspevaju da izdejstvuju 13. jula 1990. godine, i to uz veliku pomo jevrejina Lorona
Fabijusa tada predsednika Narodne skup tine, izglasavanje specijalnog zakona koji
omogu uje ka njavanje svakoga ko javno ispolji revizionisti ke ideje na temu
« istrebljenja jevreja » i to kaznama do jedne godine zatvora, 300 000 F (45 000 ) i jo
nekim drugim. Ovakava otvorena primena sile je vi e nego o igledan znak nemo i.
Komentar : . Velers i P. Vidal–Nake su bili naro ito uznemireni
sudskim iskazom od 26. aprila 1983. godine. (pogledajte paragraf
8.) Prvi od ove dvojice je zabele io : « Sud priznaje da
je(Forison) dobro dokumentovan. to je neta no. Neverovatno je
kako se sud mogao prevariti », Pravo na ivot, jun – jul 1987.
str. 13 (Le Droit de vivre, juin – juillet 1987, p. 13). Slede i
je napisao da je albeni sud u Parizu « priznao kao ozbiljan
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 13 —
istra iva ki rad Forisona, i to je vrhunac svega, na kraju ga
osudio samo zato to je zlonamerno agitovao sloganom u kojem je
rezimirao svoje teze », Ubice se anja, Pariz, Otkri e, 1987, str.
182 (Les Assassins de la mémoire, Paris, La Découverte, 1987, p.
182).
12/ Godine 1986, u mesecu avgustu, Mi el Debuar, biv i deportovani lan otpora, profesor
istorije, dekan fakulteta knji evnosti u Kenu (Caen), lan Instituta Francuske, odgovoran u
Istorijskom komitetu za Drugi svetski rat (Comité d’histoire de la Deuxième guerre
mondiale) i u komisiji za istorijat deportacije, je izjavio da je na kraju, ipak, doti ni
« dosije kvaran » (« le dossier est pourri »). Precizirao je da dosije o kojem je re , o istoriji
nema kog koncentracionog sistema, « iskvaren », po njegovim re ima, « s previ e
moralisanja, opsesivno i neumereno ponavljanim neta nostima, naro ito kad su u pitanju
cifre, amalgamima i generalizacijama ». Aludiraju i na revizionisti ke studije, dodao je da
postoje « s druge strane, vrlo ozbiljne kritike na ra un ovih preterivanja », Zapadna
Francuska, 2.-3. avgust 1986. str. 6 (Ouest-France, 2-3 aout 1986, p. 6).
Komentar : M. Debuar je bio profesionalni istori ar i to
najkompetentniji u Francuskoj po pitanju istorije deportovanja. Do
1985. godine branio je striktnu tradicionalnu i oficijelnu verziju
po tom pitanju. Po upoznavanju sa tezom revizioniste Onri Roka o
navodnom svedo enju SS Kurt Ger tajna, shvatio je svoju gre ku. Ne
samo da ju je iskreno priznao nego je ak izjavio da, ako je sve
do tada li no garantovao postojanje gasnih komora u Mathauzenu, da
je to onda bilo gre kom, i samo jer je verovao u ono ta se
govorilo. (Njegova preuranjena smrt 1989. godine li ila je
revizionisti ki tabor jedne eminentne li nosti koja je se obavezala
da e izdati jedno delo predvi eno da upozori istori are na
oficijelne, zvani no prihva ene istorijske la i o Drugom svetskom
ratu).
13/ Godine 1988, Profesor Arno Mejer, ina e amerikanac jevrejskog porekla, predava
savremene evropske istorije na Prinstonu, je izjavio na temu « nacisti kih gasnih
komora » : « Izvori materijala za studije gasnih komora su istodobno retki i nepouzdani »
(Sources for the study of the gaz chambers are at once rare and unreliable, The « Final
Solution » in History, New York, Pantheon Books, 1988, p. 362 ; na francuskom, La
« solution finale » dans l’histoire, predgovor Pjer Vidal-Nake, Paris, La Découverte, 1990,
p. 406).
Komentar : I dan danas, u 2006. godini, javno mnjenje nastavlja da
veruje ono to mu se neumorno i bez prestanka sugeri e u medijima,
da je materijal za studije gasnih komora mnogobrojan i
nediskutabilan. Na kolokvijumu na Sorboni 1982. godine, A. Mejer,
kao i njegov prijatelj Pjer Vidal–Nake, nisu mogli da prona u
dovoljno te ke re i za optu bu revizionista; pa ipak, est godina
kasnije, zaklju ci na eg ultra-oficijelnog istori ara su se
zna ajno pribli ili stavovima revizionista.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 14 —
14/ Godine 1989, vajcarski istori ar Filip Buran je, polaze i od nedokazanog stava da su
gasne komore i genocid Jevreja zaista postojali, poku ao da ta no defini e kada i po ijoj
odluci se pristupilo fizi koj eksterminaciji evropskih Jevreja. U svom zadatku on nije
uspeo ni ta vise da odmakne od njegovih kolega « intencionalista » i « funkcionalista »
(Hitler et les Juifs/ Genèse d’un génocide, Paris, Seuil, 1989). On je bio prinu en da
konstatuje nepostojanje tragova zlo ina i da zabele i ono to je nazvao « upornim i
pedantnim uklanjanjem svih tragova » (str. 9). On se ali na « velike nedostatke u
dokumentaciji » i dodaje : « Nije preostao ni jedan dokument potpisan od strane Hitlera
kojim se nare uje eksterminacija Jevreja ( ... ) Po svoj prilici, naredbe su izdavane usmeno.
( ... ) tragovi po tom pitanju nisu samo retki i rasuti, ve ih je te ko i interpretirati »
(str. 13).
Komentar : Evo jo jednog profesionalnog istori ara koji
priznaje da nije prona ao ni jedan jedini dokument koji bi mogao
podupreti oficijelnu tezu. Pri tom, javno mnjenje je ube eno da su
dokazi Hitlerovog zlo ina brojni i nedvosmisleni, iako istori ar
koji je ispitao svu mogu u dokumentaciju po tom pitanju nije
prona ao ni jedan jedini dokaz ve samo ne to to li i na
« tragove » i u iju interpretaciju nije siguran.
15/ Godine 1992, Jehuda Bauer, profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, je
izjavio na me unarodnoj konferenciji o genocidu nad Jevrejima odr anoj u Londonu
slede e : « Javnost i dalje nastavlja da ponavlja budalastu pri u (the silly story) po kojoj
se u Wannsee-u odlu ilo o eksterminaciji Jevreja » (izve taj Jevrejske telegrafske agencije
objavljen u The Canadian Jewish News, 30/01/1992).
Komentar : Ve na osnovu pa ljivog itanja « pismenog izve taja »
sednice Berlin-Wannsee odr ane 20/01/1942 mo e se zaklju iti da su
Nemci planirali « definitivno teritorijalno re enje (eine
territoriale Endlösung) jevrejskog pitanja », ija bi posledica
bila jedno « obnovljeno jevrejstvo » na geografskom podru ju koji
bi trebalo definisati. Prili no zakasnela izjava J. Bauera je samo
potvrda prethodne injenice i definitivna i potpuna devalorizacija
ovog najbitnijeg argumenta eksterminacionisti ke teze. Dodajmo, s
na e strane, na to da istrebljenje Jevreja nije bilo odlu eno ni u
Wannsee-u ni bilo gde drugde. Izraz « eksterminacioni logori » je
ista izmi ljotina i u potpunosti fabrikovana od strane ameri ke
ratne propagandne ma inerije. Brojni primeri dokazuju da je u toku
samog rata ubistvo jednog jedinog Jevreja ili Jevrejke izlagalo
po inioca tog zlo ina, bez obzira bio on civilno ili vojno lice,
pripadnik SS-a ili ne, riziku izlaska pred preki sud nema ke
vojske i kazni streljanjem (tokom zadnjih ezdeset godina ni jedan
od zvani nih istori ara nije objasnio ovu injenicu ina e
obelodanjenu od strane branilaca nirember kog suda).
16/ Godine 1995, u mesecu Januaru, francuski istori ar Erik Konan, autor zajedni kog
dela sa Onri Ruso-om Vi i, pro lost koja ne prolazi, (« Vichy, un passé qui ne passe pas »,
Paris, Gallimard, 2001 (1994, 1996)), je izjavio da sam ipak s pravom tvrdio, krajem
sedamdesetih godina, da je gasna komora u Au vicu, a pose ivana od strane miliona
turista, u potpunosti neautenti na. Prema izjavi E. Konana, datoj za jedan veliki francuski
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 15 —
dnevni list : « Sve je tamo la no (...). Krajem sedamdesetih godina, Robert Forison je
utoliko bolje i lak e eksploatisao te falsifikate ukoliko su odgovorni muzeja odbijali da to
priznaju ». E. Konan nastavlja : « (Osobe), kao Teo Klajn, ele da se gasne komore zadr e
takve kakve jesu i da se javnosti obrazlo i ovo preru avanje : Istorija je takva kakva je;
bolje je jednostavno samo opisati, pa ak i u slu ajevima kada je to jako komplikovano,
nego se upu tati u bespotrebna maskiranja i la iranja ». Potom E. Konan navodi
okantnu izjavu zamenice direktora Nacionalnog muzeja Au vic, koja ne eli da prihvati
da posetiocima obrazlo i ovo « prerusavanje » : On pi e : « Kristina Oleksi (...) nikako da
se re i : « Za sada, zadr a emo je onakvu kakva jeste (tu prostoriju ozna enu kao gasna
komora) bez ikakvih preciziranja posetiocima. Isuvi e je to komplikovano. A za kasnije
emo videti ». » (Erik Konan, «Auschwitz : la mémoire du mal», L’Express, 19-
25/01/1995, p. 68).
Komentar : Izjava ove Poljakinje odgovorne u muzeju Au vic je
sasvim jasna: lagali smo, la emo, i sve do nove naredbe nastavi emo
da la emo. Godine 2005. upitao sam E. Konana da li su odgovorni
muzeja u Au vicu demantovali ili zvanicano protestvovali zbog
njegovog navoda izjave K. Oleksi 1995. godine. Odgovorio mi je da
nije bilo ni demantovanja ni protesta. Godine 1996. ova kao i
druge obmane vezane tako e za logor Au vic I su bile raskrinkane i
od strane dva jevrejska autora, Roberta Jan van Pelta i Debore
Dvork, u zajedni kom delu : « Au vic, od 1270. do
danas »,(« Auschwitz, 1270 to the Present », Yale University
Press, 443 p. Evo primera od nekolicine izraza koji su ispisani
njihovim perom : « posleratno zamaskiravanje », « dodaci »,
« poni tavanja », « suprimiranja », « rekonstrukcija », « najve im
delom posleratna rekonstrukcija » (str. 363), « rekonstruisano »,
« uzurpirano », « ponovo napravljeno », « etiri otvora u krovu,
koja bi trebalo da su slu ila za ubacivanje Ciklon B-a u gasnu
komoru ispod, su napravljena (posle rata) » (str.364),
« falsifikovano », « neta no », « dezinformacija »,
« neodgovaraju e » (str.367), « falsifikuju i » (str.369). U 2001.,
ova la na « potemkinska » gasna komora je tako e bila raskrinkana
u knji ici dopunjenoj sa dva CD-Rom-a i nazvanoj : Negacionizam.
Knji icu su napisali an-Mark Turan i Valeri Igune a predgovor je
potpisala Simon Vej (Radio-France - INA, Vincennes, Frémeaux et
Associés).
17/ Godine 1996., francuski istori ar ak Benak, levi ar i ve od 1978. godine jasno
opredeljeni anti-revizionista, je na kraju ipak priznao da nema dokaza o postojanju
nacisti kih gasnih komora. On pi e da nam ne preostaje ni ta drugo nego da konstatujemo
« nepostojanje dokumenata, tragova ili drugih materijalnih dokaza » (Le Nouveau
Quotidien de Lausanne, 02/09/1996, p.16, et 03/09/1996, p.14). Pa ipak, on tvrdi da i dalje
veruje u postojanje tih magi nih gasnih komora.
Komentar : Jednom re ju, Z. Benak tvrdi : « Dokaza nema ali ja
verujem », dok revizionista razmi lja na slede i na in : « Nema
dokaza, dakle ja odbijam da verujem i moja du nost je da
protestujem ».
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 16 —
18/ Godine 2000. na kraju svog dela Istorija negacionisti kog pokreta u Francuskoj
(« Histoire du négationnisme en France », Paris, Gallimard), Valeri Igune objavljuje
duga ak tekst na kraju kojeg, an-Klod Presak, jedan od vode ih suparnika revizionista,
potpisuje akt definitivne kapitulacije. Prema re ima profesora Mi ela Debuara, on
izjavljuje da je dosije koji se ti e nacisti kog koncentracionog sistema « truo », i to
definitivno i bez ikakve nade da se spase. On se pita : «Mo e li se bilo ta promeniti po
tom pitanju ? » i odgovara : « Prekasno je ». Tako e dodaje : «Trenutna, ina e trijumfalna
prezentacija nacisti kog koncentracionog sistema je osu ena na propast ». On zavr ava
zaklju kom da sve ono to je izmi ljeno u vezi sa vi e nego realnim stradavanjima e bez
sumnje zavr iti kao « istorijsko sme e » (str. 651-652). Ovaj ti enik francuskog Jevreja
Ser a Klarsfelda i ameri kog rabina Majkla Barenboma, ina e stru nog (nau nog)
direktora Holokost muzeja u Va ingtonu, je 1993-1994 godine bio proslavljan irom sveta
kao genijalni istraziva koji je svojom knjigom Krematorijumi Au vica, ma inerija za
masovna ubijanja (« Les Crématoires d’Auschwitz, la machinerie du meurtre de masse »,
Paris, CNRS éditions, 1993.), definitivno zadao smrtonosni udarac revizionisti koj
« a daji ». Sada ga vidimo kako u knjizi V. Igunea potpisuje svoju definitivnu
kapitulaciju.
Komentar : Svetska javnost je potpuno neupu ena u injenicu od
kapitalnog zna aja : ovek provi enja, kojeg je svetska tampa
predstavila kao genijalnog istraziva a koji je uspeo da prona e
nau ni dokaz o postojanju nacisti kih gasnih komora je zavr io
priznav i svoju gre ku. Par godina kasnije, ni jedno jedino
sredstvo tampe nije izvestilo javnost o njegovoj smrti.
19/ Godine 2002, prethodno napomenuti R.J. van Pelt je izdao The Case for Auschwitz.
Evidence from the Irving Trial, Indiana University Press, XVIII-571 p. Dejvid Irving, ina e
« polu revizionista » i s nepotpunim poznavanjem revizionisti ke argumentacije, je izgubio
proces za klevetu koji je, i to prili no neobazrivo, poveo protiv ameri kog akademika
jevrejskog porekla Debore Lipstad. On je nespretno poku ao da podr i tezu – ina e sasvim
ta nu – prema kojoj gasne komore u Au vicu nisu postojale. Pa ipak, on je uspeo da osvoji
jednu bitku od klju ne va nosti, i kojim bi, a u slu aju da su sudija arls Grej i njegovi
naslednici imali vi e hrabrosti, uspeo da izvojeva i definitivnu pobedu. Klju ni argument
se mogao rezimirati u jednostavnoj formuli sastavljenoj od etiri reci koju sam li no
lansirao u 1994. godini : « No holes, no Holocaust » (« Nema otvora, nema ni
Holokosta »). Do mog zaklju ka sam do ao na slede i na in : 1. Au vic je u centralna
ta ka « Holokosta » ; 2. Veliki krematorijumi Au vic-Birkenau, ili Au vic-II, su u samom
centru ogromnog komleksa Au vic ; 3. U srcu ovih krematorijuma bi navodno trebale da se
nalaze jedna ili vi e gasnih komora ; 4. Danas je, samo u jednom jedinom od ovih
krematorijuma (krematorijum br. 3), iako razru enom, mogu e ispitati prostoriju koja je
trebala da predstavlja gasnu komoru ; to je po pretpostavci mesto isto tako
pretpostavljenog zlo ina ; 5. Danas nam se obja njava da je sam akt ubijanja jevrejskih
zatvorenika zbijenih u toj prostoriji izvr avan tako to je, jedan SS, hodaju i po betonskom
krovu navodne gasne komore, prosipao granule Ciklon B-a kroz 4 otvora (rupe), pravilnog
oblika, u krovu ; 6. Me utim, dovoljno je samo pogledati i uveriti se svojim o ima da takvi
otvori nikada nisu ni postojali ; 7. Dakle, u tom slu aju ni sam zlo in nije bio mogu . R. J.
van Pelt, svedo iv i protiv D. Irvinga, bio je na pravim mukama da prona e protiv-
argument. Na kraju, ni on ni njegovi saradnici nisu u tome uspeli. Sudija Grej je tako e
morao priznati « the apparent absence of evidence of holes » (« o igledno nemanje dokaza
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 17 —
o postojanju otvora », zvani ni izve taj, str. 490) i uop te da zaklju i da
« contemporaneous documents yield little clear evidence of the existence of gas chambers
designed to kill humans » (« postoje a dokumenta daju malo jasnih dokaza o postojanju
gasnih komora napravljenih za masivna ubistva ljudi », str. 489 ; za detaljniji uvid
pogledati strane 458-460, 466-467, 475-478 i 490-506). ak i u samom tekstu njegove
presude, arls Grej priznaje svoje iznena enje : « I have to confess that, in common I
suspect with most other people, I had supposed that the evidence of mass extermination of
Jews in the gas chambers at Auschwitz was compelling. I have, however, set aside this
preconception when assessing the evidence adduced by the parties in these proceedings »
(13.71). (« Moram da priznam, da sam kao i ve ina drugih ljudi pretpostavljao da su
dokazi o masivnom istrebljenju Jevreja u gasnim komorama bili daleko uverljiviji.
Naravno, ovo moje predube enje nije imalo ni malo uticaja na pretres prilozenog
materijala kako od strane tu ioca tako i odbrane»). Neuspeh istori ara-tu ioca je ovde vi e
nego o igledan i D. Irving je normalno trebao da dobije ovaj proces i to samo zahvaljuju i
navedenoj konstataciji sudije koji mu je ina e bio krajnje nenaklonjen: preostala originalna
dokumenta nam dakle daju vrlo malo jasnog dokaznog materijala o postojanju nacisti kih
gasnih komora a samim tim i politike nacisti ke Nema ke u smislu eksterminacije Jevreja.
Na kraju krajeva, zar ovo nije kao to smo se ve prethodno uverili, ve done en zaklju ak
ve ine jevrejskih istori ara po ev i od onog Leona Poliakova iz 1951 godine.
20/ Godine 2004. francuski istori ar Floron Bajar je objavio slede e delo : Finalno re enje
jevrejskog pitanja (La « solution finale de la question juive ». La technique, le temps et les
catégories da la décision, Paris, Fayard, 640p.) Godine 2005, u jednom sa e u ovog dela
mogli smo pro itati : « Znamo da Fuhrer nije ni sastavio, ni potpisao naredbu za uni tenje
Jevreja, da su odluke - a kojih je bilo vi e – done ene u toku tajnih sastanaka sa Himlerom,
mo da Hejdrihom i/ili Geringom. Pretpostavlja se da je, namesto direktne naredbe, Hitler
mnogo verovatnije samo dao svoje odobrenje na predloge projekata svojih sagovornika.
On se najverovatnije nije usmeno ni izja njavao vec jednostavno utanjem davao znak
svog odobravanja i pristanka » (Yves Ternon, Revue d’histoire de la Shoah, juillet –
décembre 2005, p. 537).
Zapazanje : Skoro svaka upotrebljena re svedo i o autorovim
proizvoljnim naga anjima. Svojom nina emu zasnovanoj teoriji o
tome kako se Hitler dao razumeti « svojim utanjem-odobravanjem »,
on ne radi ni ta drugo nego preuzima teoriju Firerovog odobravanja
« klimanjem glavom » ! (« nod »), izne enu od strane profesora
Kristofera Brauninga u toku Zundelovog su enja u Torontu 1988.
godine. Ni jedan od akademika anti-revizionista do sada nije pao
ovako nisko kao ovaj « abat-goj » ; do te mere je oficijelna
teza, raskrinkana trijumfalnim argumentacijama revizionista,
izgubila u potpunosti svoj nau ni karakter.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 18 —
Bilan revizionistickih pobeda
Rekapitulirajmo ukratko prethodno navedene pobede revizionista.
Suo eni sa revizionisti kom argumentacijom, zvani ni istori ari navodne fizi ke
eksterminacije Jevreja su okon ali priznavaju i, sa istorijske i nau ne ta ke gledi ta, da im
vi e nije preostao nijedan jedini argument koji bi bio u stanju da podupre njihove ozbiljne
optu be. Oni su priznali: 1) da ne postoji ni jedan dokument koji mo e da doka e navodni
zlo in ; 2) da nisu u stanju da demonstriraju niti objasne na bilo kakav na in « zlo ina ko
oru je » ; 3) da ne poseduju ni dokaze ni elemente dokaznog materijala ; 4) da ne mogu
imenovati ni jednog autenti nog svedoka (pogledaj gore, navod reci S. Vej) ; 5) da je
njihov dosije u kvaranom stanju (tako e gore navedeno), nepopravljivo iskvaren i da e
neminovno zavr iti kao istorijsko sme e ; 6) da su prethodno navo eni izvori informacija
ne samo mnogo re i nego to se to smatralo nego da su i sumnjivog karaktera; 7) da su
navodni tragovi malobrojni, rasuti, i da ih je tesko interpretirati ; 8) da su se slu ili
falsifikacijama, preru avanjima, la iranjima ; 9) da se esto kao va an argument zvani ne
teze navodila « glupa pri a » (vidi iznad) o tome kako je odluka o eksterminaciji Jevreja
done ena 20. Januara 1942. u Berlin-Vansiju ; 10) da je najva niji me u njima, istori ar
Raul Hilberg, primoran da sve objasni, i to na krajnje neozbiljan na in, navodnom
inicijativom nema kih inovnika done enom bez ikakvog reda, plana, uputstava, bez
kontrole i, po svoj prilici, samo zahvaljuju i jednim neverovatnim skladom duhova i
uzajamnim preno enjem identi nih misli. Ovi istori ari tako e nisu uspeli da daju
odgovor ni na jedan zahtev postavljen od strane revizionista : 1) « Poka ite mi ili nacrtajte
nacisti ku gasnu komoru » ; 2) « Donesite mi barem jedan jedini dokaz, i to po va em
izboru, na osnovu kojeg se mo e dokazati da se genocid stvarno dogodio » ; 3) « Poka ite
mi jedno svedo anstvo, jedno jedino, i to najverodostojnije po va em mi ljenju » ili na pr.
4) « Nema otvora, nema ni Holokosta ». Zate eni, « dvorski istori ari » (« les historiens de
cour »), su pribegavali zakonskim optu bama u borbi protiv revizionizma, to je ponekad
izazivalo i kontra efekat kada bi ak i sud bio prinu en da oda priznanje iskrenom i
savesnom radu revizionista ili pak izrazavao sopstveno iznena enje pred odsustvom ili
skromno u dokumentovanih dokaza tu ilaca. I tako, prvo u Francuskoj a zatim i u drugim
evropskim zemljama, ti tu ioci su izglasavali specijalne zakone kojim bi u utkali
revizioniste. Ovim su potpisivali i sopstveni poraz : pribegavaju i tim specijalnim
zakonskim merama, represiji i zatvaranjima, oni su samo priznavali svoju nemo da svoje
tvrdnje argumentuju razumno, koriste i se istorijskim i nau nim injenicama.
Na stotine drugih argumenata bi mogle ovde biti navedene koje bi dokazale, i to s
nau no-istorijskog stanovi ta, da nije preostao vi e ni jedan jedini kamen u ogromnom
zdanju la i « Holokost » ili « oa » sekta a. Nasuprot ovom opusto enom pejza u
iskonstruisala se jedna solidna gra evina revizionisti ke literature. U njoj mo emo prona i
nebrojena dokumenta, fotografije, ekspertize, sudske stenografske zapise, nau no-tehni ke
izve taje, svedo anstva, statisti ke analize (studije), a sve to u vezi sa svim mogu im
aspektima istorije Drugog svetskog rata, koji nam pokazuju realnu sliku sudbine evropskih
Jevreja i dokazuju na jedan spektakularan na in da je jevrejska verzija ovog doga aja samo
jedan obi an mit. Po ev i od obi nog mita, pa preko mitologije Jevreji su stigli do
same religije – ili bolje re eno pseudo-religije. Danas oni sve vi e li e na sve tenike koji
propovedaju i besomu no ponavljaju « svete formule », a o igledno bez ikakve vere u njih.
Oni ni sami vi e ne veruju u njihov « kredo ». I tako, tokom zadnje decenije, savetuju
svojim poslu nim ov icama da budu sto je mogu e vi e diskretniji kada je re o gasnim
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 19 —
komorama. U svojim memoarima veliki la ni svedok Eli Vizel je napisao 1994. godine :
« Gasne komore bi trebalo sakriti od nediskretnih pogleda i ma tanja », Sve reke se ulivaju
u more (« Tous les fleuves vont à la mer..., Paris, Le Seuil, 1994, p. 97). Isto tako, Klod
Lantzman (autor filma oa), Danijel Goldhagen (autor Izvr ioca Hitlerovog testamenta, «
Hitler’s Willing Executioners »), Simon Vej (biv a predsednica evropskog parlamenta,
prethodno navedena), Fransoa Leotar (biv i ministar) su od pre nekolicinu godina postali
iznena uju e rezervisani, oprezni i diskretni kad je u pitanju gore navedena tematika. Pre
par meseci, ak Atali (jevrejski biznismen i istori ar) je izjavio : « Neuporedivo ve i broj
izvr enih ubistava nad Jevrejima je bio izvr en « konvencionalnim sredstvima »,
individualnim naoru anjem nema kih vojnika i andarma, i to izme u 1940. i 1942., a ne
« u fabrikama smrti », tek kasnije ustanovljenim », Grupe kriminalaca ? (« Groupes de
criminels ? », L’Express, 1er juin 2006, p. 60). Ovakav indirektan na in postepenog
odustajanja od mita nacisti kih gasnih komora postaje uobi ajen. Sada se na razne na ine
poku ava da zameni la o Au vicu novom la i o Babi Jar-u ili drugim jos fantasti nijim
masakrima u Ukrajini ili na teritoriji balti kih zemalja. Me utim, i dalje nam se ne prila u
nau ni dokazi o tome kao na pr. izve taji ekshumacija i autopsija na na in kako je to
ura eno u slu aju stvarnih zlo ina po injenih od strane Rusa u Katinu, Vinici ili drugde.
Kada je re o broju mrtvih u Au vicu, vi e nam se ni ne pominje cifra od
9 000 000 (napomenuta u No i i Magli, « Nuit et Brouillard »), 8 000 000, 6 000 000 ili od
4 000 000 (zabele ene na Nirenber kom su enju ili spomenicima u Au vic-Birkenu do
1990). Trenutno nas sasvim zadovoljavaju cifre od 1 500 000 (zapisanim na tim istim
stelama po ev i od 1995), ili od 1 100 000 ili 700 000 (kako je zapisao .-K.Presak), ili
cak sa 510 000 (koliko je zaklju io Fritjof Mejer u 2002 : Broj rtava u Au vicu, (« Die
Zahl der Opfer von Auschwitz », Osteuropa, mai 2003, p. 631 – 641) ; a opet i te nove
cifre su isto tako neopravdane i nedokazane kao i one prethodne.
Op ti zaklju ak
Ukazana nam je privilegija da danas, na po etku XXI veka, budemo svedoci
raskrinkavanju jedne od najve ih la i u istoriji ove anstva. Mit « Holokosta » je mo da
sijao svetlom stotinama baklji ali u stvarnosti on polako sagoreva. On je omogu io da
se na teritoriji Palestine oformi jedna ratni ka kolonija nazvana « Jevrejska dr ava »
dotirana jednom « Jevrejskom armijom ». itav zapadni svet opteretila je bremenom svoje
tiranije koji pro ima sve sfere intelektualnog, akademskog i medijskog, javnog, ivota. Do
sr i je zatrovala jednu veliku zemlju kao to je Nema ka. Iznudila je od nje, a tako e i od
drugih zapadnih zemalja, basnoslovne sume novaca u markama, dolarima ili evrima.
Zatrpava nas filmovima, muzejima, knjigama koje ire plamen mr nje u istom onom duhu
koji propoveda Talmud. Poziva na krsta ke ratove protiv « osovine zla » i u tu svrhu po
narud bini fabrikuje besramne la i identi ne onoj Velikoj La i o « Holokostu » jer
navodno nema nikakve razlike izme u « oru ja za masovna ubijanja » Adolfa Hitlera i
onih Sadama Huseina. Optu uje i obavezuje skoro celo ove anstvo na « pokajanje » i
« od tetu » ili zbog navodnih aktivnosti na tetu i protiv « izabranog naroda », sudelovanja
u po injenim zlodelima ili pak zbog navodne ravnodu nosti spram sudbine jevrejskog
naroda u toku Drugog svetskog rata. Iza sebe je ostavila itav niz montiranih sudskih
procesa a sve po evsi od sramnog Nirember kog su enja. Direktno je uzrokovala hiljade
ve anja nema kih vojnika, jednu monstruoznu « istku », proterivanje miliona ljudi sa
zemlje njihovih predaka, plja ke, na desetine hiljada skandaloznih sudskih procedura, a
vo enih ak i danas protiv navodnih ratnih zlo inaca u njihovim zadnjim decenijama
ivota i sve uz pomo la nih svedo enja takozvanih « udom-pre ivelih » Jevreja. Sve te
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 20 —
strahote, neumerenosti u la ima i mr nji, taj « hibris » (oholost u poni avanju) koji kad tad
sudbina uvek ka njava, sve to mora prestati. Ni jedan narod na svetu se nije pokazao toliko
tolerantnim u odnosu na tu jevrejsku oholost kao arapski ; a evo i on je na koncu svog
strpljenja. On e se na kraju i osloboditi svog jevrejskog bremena i time dati do znanja
Zapadu da je do lo vreme da se umesto nasilnog podr avanja oru jem jedne potpuno
ve ta ke tvorevine kao to je Izrael i koja opstaje samo na ra un te sile prona e re enje za
jedan istinski i dugoro ni mir. ak i na tom istom Zapadu, u SAD, pojedincima se otvaraju
o i i polako svima dolazi do svesti ogroman rizik kojem se izla e itava me unarodna
zajednica u svom nastavljanju da se bezuslovno pot injava la noj religiji «Holokosta»,
najubojitijem oru ju, titu i ma u izraelske dr ave.
Prakti ni zaklju ak
Postoji niz prakti nih mera koje mogu biti preduzete u borbi protiv ove la ne religije
ije se svetili te nalazi u Au vicu.
Kao sto je op te poznato, famozna gasna komora se nalazi ta no u centru logora u
Au vicu. Do dana njeg dana, otprilike oko 30 miliona turista su je posetili. Re je o
prevari ; svi istori ari su toga svesni a odgovorni muzeja u Au vicu to znaju najbolje.
Koncentracioni logor u Au vicu se, na zahtev poljske vlade, od 26. Oktobra 1979. godine
nalazi pod okriljem UNESCO-a na av i se na spisku za ti enih spomenika kulturnog
nasle a ove anstva (Cultural Property) ; na ovoj instituciji sada le i sva odgovornost u
smislu za tite autenti nosti ovog memorijala. Li no predla em, da se podnese
zvani an ukaz UNESCO-u o ovoj prevari, koja u na em slu aju predstavlja direktan
napad na obrazovanje, nauku i kulturu. U irem smislu mogli bi da preuzmemo re i
koje je izgovorio 1979. godine an-Gabrijela Kon Bendita : « Izborimo se da se uni te
gasne komore koje pokazujemo turistima u logoru u kome sada sa sigurno u znamo
da nikada nisu postojale » (Libération, 5 mars 1979, p.4).
Postoje tako e i drugi na ini da se povede borba protiv tiranije mita o « Holokostu »,
za po etak obelodanjenjem i obave tenjem javnog mnjenja o « trijumfima revizionizma » a
koji su do sada bri no skrivani. Verujem da e revizionisti prisutni na ovom skupu
doprineti svojim predlozima u smislu ostvarenja ovog cilja kako bi zajedno mogli da o
tome prodiskutujemo.
Praktikuju i svoje la ne tvrdnje u ovako velikoj meri, propovednici « Holokosta » su
polako u inili da ih ceo svet omrzne ; postali su neprijatelji itavom ove anstvu. U toku
proteklih 60 godina postepeno su uspeli da optu e skoro ako ne i ceo svet. Prvenstveno
Nema ku a potom i sve one koji su u savezni tvu s njom verovali da se moraju boriti
protiv Staljina isto tako kao sto su oni u suprotnom taboru bili ube eni da se moraju
suprotstaviti Hitleru. U svom freneti nom optu ivanju, jevrejske organizacije su oti le tako
daleko da su ak osu ivale Saveznike za njihovu navodnu kriminalnu « indiferentnost »
spram sudbine evropskih Jevreja. Optu ile su Ruzvelta, er ila, Degola, Papu Pija XII,
organizaciju Crvenog krsta, tako e mnoge druge li nosti, institucije i zemlje zato to
navodno nisu javno osudile postojanje « gasnih komora ». A kako se one uop te i mogle
verovati sa sigurno u u ne to to je vi e nego o igledno bila samo groteskna ratna
glasina ? Dovoljno je samo pro itati delo Jevreja Valtera Lakera, The Terrible Secret
(«Zastra uju a tajna », London, Veidenfeld & Nikolson, 1980, 262 p.), koje na barem
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 21 —
tridesetak mesta govori upravo o toj skepti nosti savezni kog tabora, ina e savr eno
opravdanoj, u odnosu na brojne glasine koje su poticale iz jevrejskih izvora. Vo ene su ak
i istrage koje su dovele do op teg zaklju ka da su te glasine bile u potpunosti neopravdane.
Saveznici i ostali optu eni su se pokazali upravo o troumnim i pronicljivim a nikako
indiferentnim. Upravo iz razloga te iste o troumnosti, nakon rata, er il, Degol i
Ajzenhauer su bili jako obazrivi da u njihovim govorima i memoarima ne pomenu, ili
to urade najvise samo jednom, tkz « gasne komore ».
Ratu i ratnoj propagandi su neophodne la i na isti onaj na in kako su se kr taski
ratovi i duh krsta a hranili mr njom. Nasuprot tome, mir i prijateljstvo me u narodima
mogu opstati samo u slu aju velike obazrivosti kad su u pitanju ta nost i istinitost u
procesu istorijskih istra ivanja ; istra ivanja koja se po svaku cenu moraju voditi u
uslovima potpune slobode.
Dva dodatka na temu navodne gasne komora u Au vicu-I
1) Izjava Erika Konana iz 1995. godine
Jo jedan ozbiljan problem : ta u initi sa plagijatima nasle enim
od strane komunisti kog re ima ? 50-ih i 60-ih godina, vi e
objekata, koji su nestali ili promenili njihovu namenu, su bili
pogre no rekonstruisani i potom predstavljeni kao autenti ni.
Pojedini odvi e « novi », su zatvoreni i nedostupni javnosti. A da
ne govorimo o gasnim komorama za suzbijanje va i, ponegde
predetavljanim kao eksterminacione gasne komore. Ovakvi propusti
su puno poslu ili negacionistima, i predstavljaju polaznu ta ku
njihovih pekulacija. Najbolji primer je onaj krematorijuma I,
jedinog u Au vicu I. U mrtva nici ovog krematorijuma je bila
instalirana prva gasna komora. Ona je funkcionisala kratko,
po etkom 1942. : izolacija zone oko ove gasne komore koja je bila
neophodna za njeno neometano funkcionisanje je isuvi e remetila
funkcionisanje logora. Iz tog razloga je odlu eno, krajem aprila
1942. godine, da se smrtonosna gu enja gasom izmeste u Birkenau i
gde su vr ena, i to esencijalno nad jevrejskim zarobljenicima, u
masivnim proporcijama. Krematorijum I je nakon toga bio
transformisan u vazdu no skloni te, sa salom za operacije. U 1948.
godini, pri konstrukciji muzeja, krematorijum I je bio vra en u
njegovo prvobitno pretpostavljeno stanje. Sve je u njemu la no i
neta no: Dimenzije gasne komore, pozicija vrata, otvori za
ubacivanje Ciklon B-a, pe i, rekonstruisanih na osnovu se anja
nekolicine pre ivelih, visina dimnjaka. Krajem sedamdesetih
godina, Robert Forison je utoliko bolje eksploatisao ove propuste
ukoliko su odgovorni muzeja odbijali da ih priznaju. Ameri ki
negacionisti su upravo snimili film u toj gasnoj komori (i dalje
predstavljanoj kao originalnoj) : mi ih tu vidimo kako ispituju
posetioce koriste i se svojim « otkri ima ». Jedan od prvih
istori ara koji je ta no utvrdio istorijat te gasne komore, njene
modifikacije pre i posle rata, an-Klod Presak, predla e da se ona
restauri e u njeno pravo prvobitno stanje iz 1942., a bazirajuci
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 22 —
se na nema kim planovima koje je upravo prona ao u sovjetskim
arhivama. Drugi, kao Teo Klajn, su za to da se ona zadr i u
postoje em stanju, ali sa obja njenjem za ovo njeno preru avanje
(le travestissement) : « Istorija je takva kakva je; bolje je samo
jednostavno opisati, pa ak i u slu ajevima kada je to jako
komplikovano, nego se upu tati u la na i nepotrebna nadodavanja. »
Kristina Oleksi, ija direktorska kancelarija, a koja se nalazi u
biv oj SS bolnici, za to ne eli ni da uje : « Za sada je
zadr avamo u stanju u kakvom jeste i ni ta ne obja njavamo
posetiocima. To bi isuvi e zakomplikovalo stvari. Za kasnije emo
videti. » (Eric Conan, « Auschwitz : la mémoire du mal »,
L’Express, 19-25 janvier 1995, pages 54-69 ; p. 68).
U svojoj duga koj studiji, E. Konan je eleo da nam da do znanja
koliko je daleko « pam enje » od istorije. To je uradio bez
dovo enja u pitanje dogme « Holokosta » ; on je oti ao tako daleko
da je ak otvoreno deklarisao svoje verovanje u postojanje oru ja
za masivna ubijanja nazvanog « gasne komora » i naveo kao ta ne
pretpostavke koje nemaju ni najmanje nau no obrazlo enje. Pa ipak
bio je dovoljno hrabar da osudi ozbiljne la i i falsifikacije kao
to je ona famozne « gasne komore » koju predstavljamo posetiocima
Au vica kao autenti nu. Usu uje se tako e da prizna da sam krajem
sedamdesetih godina na tu temu imao potpuno pravo. Kada sam ga
2005. pitao da li je njegova studija izazvala bilo kakve reakcije
ili protestacije, naro ito od strane odgovornih Nacionalnog muzeja
u Au vicu i Kristine Oleksi, on je odgovorio : « Nikakve ».
2) Tekst knji ice CD Rom-a s predgovorom Simon Vej
Motivaciju (Robert Forison) sigurno ima : istinoljublje, to je
njegova opsesija. A njegovo akademsko obrazovanje je po njemu
dovoljna garancija da mu se veruje na re . ita Morisa Barde a.
Otkriva Pola Rasinijea. De ifruje Ramboa, Lotreamona i Apolinera.
Brilijantan i kultivisan, ali ni ta manje provokativan. Tokom
sedamdesetih godina je u punom poslu. Ra a se njegova knji evno-
istorijska metoda. Pose uje arhive Au vica. Polako se kristali e
njegov negacionizam. A on se zasniva na ta noj injenici: gasna
komora u Au vicu I je « rekonstruisana » posle rata, po to je u
toku prethodnog slu ila kao skladi te za lekove SS-a i kao
vazdu no skloni te nakon pu tanja u rad gasnih komora u Au vicu
II-Birkenau ; ono to je on mogao tamo videti (a to i dalje mo e
da se vidi) je pretpostavka kako je gasna komora mogla da izgleda.
To se mora priznati. Me utim, to nije spre ilo Roberta Forisona da
tvrdi da je u pitanju prevara iji su autori Jevreji(Le
Négationnisme, 1948-2000). Razgovori vo eni na radiju « France
Culture » urednik Jean-Marc Turine. Knji icu napisali Valérie
Igounet i Jean-Marc Turine, predgovor Simone Veil, Vincennes,
Frémeaux et associés, 2001, 48 strana ; str.27-28).
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 23 —
Na slede oj strani dva crte a « ar-a » (« Chard »)
1. Novembar 2006. : crte « ar-a » (Fransoaz Pi ar, Pariz) dobija drugu nagradu na
me unarodnom konkursu karikatura na temu « Holokosta », organizovanoj u Iranu.
FAURISSON : Trijumfi revizionizma
— 24 —
Profesor Bruno Golni je samo izjavio da se na temu gasnih komora istori arima mora
omogu iti potpuna sloboda izra avanja. Prvo je bio suspendovan kao predava na
Univerzitetu Lion-III na pet godina. Potom je, 7. i 8. Novembra 2006., izveden pred sud u
Lionu, kojim su predsedavali Fernan ir i dva njegova pomo nika. Razni pritisci i ucene su
ga primorali da prizna pred sudom verodostojnost genocida nad Jevrejima i nacisti kih
gasnih komora. Presuda e biti done ena 18. Januara 2007. Treba imati u vidu da je u
Francuskoj zakonom zabranjeno osporavanje postojanja nacisti kih zlo ina protiv Jevreja i
to « ak i kada (misli se na osporavanje) je ono predstavljeno u prikrivenoj, sumnjivoj
formi ili insinuiranjem » (Code pénal, 2006, p.2059). Prema tome, na tu temu, ne samo da
se ne sme protestvovati neko ak ni odavati prividan utisak da se to ini.
AAARGH
http://aaargh.com.mx
http://vho.org/aaargh
http://revurevi.net