SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
NINA IVKOVIĆ
EFIKASNOST PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
EFIKASNOST PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Poslovno okruženje
Mentor: Doc. dr.sc. Dunja Škalamera – Alilović
Studentica: Nina Ivković
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 0081126032
Rijeka, lipanj, 2014.
SADRŽAJ STRANICA
1. UVOD .......................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ...................................................................... 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .......................................................................... 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode .................................................................................................... 3
1.5. Struktura rada ............................................................................................................ 3
2. TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE .................................................. 5
2.1. Pojam, nastanak i vrste korupcije .............................................................................. 6
2.2. Mjerenje percepcije korupcije ................................................................................. 11
3. KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE
UNIJE ............................................................................................................................ 15
3.1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju ............................................. 16
3.2. Percepcija korupcije u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije ................ 22
3.3. Percepcija prisutnosti korupcije u Republici Hrvatskoj po institucijama javnog
sektora ............................................................................................................................. 30
3.3.1. Korupcija u zdravstvu ........................................................................................... 34
3.3.2. Korupcija u pravosuđu ......................................................................................... 38
4. VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU
KORUPCIJE................................................................................................................. 43
4.1. Povezanost efikasnog pravnog okvira i razine korupcije ........................................ 44
4.2. Korupcija kao prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća ...................................... 50
4.3. Institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije ......................................... 54
4.3.1. Uloga političkih institucija .................................................................................. 56
4.3.2. Uloga pravosudnih institucija .............................................................................. 57
5. SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG
OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE .... 61
5.1. Antikoruptivne aktivnosti u Republici Hrvatskoj .................................................... 62
5.2. Antikoruptivne aktivnosti u okviru Europske unije ................................................ 66
5.3. Pojedinci i nevladine udruge u borbi protiv korupcije ............................................ 70
5.3.1. Pojedinac – ključ borbe protiv korupcije ............................................................ 71
5.3.2. Zaštita zviždača u zemljama Europske unije i Republike Hrvatske ............... 73
6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 78
LITERATURA: ............................................................................................................ 83
POPIS TABLICA: ........................................................................................................ 92
POPIS GRAFIKONA: ................................................................................................. 92
POPIS SLIKA: .............................................................................................................. 93
1
1. UVOD
Korupcija je riječ koja se svakodnevno susreće, koja je postala duboko ukorijenjena i
ustaljena u svakom društvu. U različitim društvima i državama ona se različito
manifestira, međutim svugdje je zajedničko to što ona predstavlja nešto loše, nešto što
je potrebno suzbiti. Stara je koliko i država, odnosno, postoji oduvijek samo što se u
posljednje vrijeme javlja trend i potreba za njezinim javnim „progonom“ i suzbijanjem.
Korupcija ima veoma negativne učinke na društvo u cjelini, od utjecaja na BDP, na
zaposlenost, na poduzeća, investicije i na sve drugo. Upravo zbog negativnih utjecaja
koje ona vuče za sobom potrebne su razne mjere i akcije ne samo za njezino suzbijanje
nego i za sprječavanje. Kako stara izreka kaže: „bolje spriječiti nego liječiti“. Potrebno
je naći mehanizme, akcije i programe kojima će se djelotvorno suzbijati, a kako bi se u
tome uspjelo potrebna je uspostava prikladnih antikorupcijskih programa u državi. Nije
dovoljna samo borba na nacionalnoj razini već zbog razmjera koje korupcija uzima
potrebna je suradnja na međunarodnoj razini.
Značajnu ulogu u „borbi“ igraju pojedinci, od njih se kreće u akcije sprječavanja i
suzbijana. Oni su ti koji prvi ukazuju na „sumnjive“ radnje. Pojedince koji se hrabro
odlučuju na ukazivanje i javno prozivanje onih koji se bave koruptivnim aktivnostima
naziva se zviždačima. Zviždači imaju podršku raznih udruga koje djeluju s ciljem
smanjenja i sprječavanja korupcije.
U sljedećim podnaslovima iznosi se problem, predmet i objekt istraživanja, radna i
pomoćna hipoteza. Također se iznosi svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode
koje su korištene prilikom pisanja rada, te sama struktura rada.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem ovog rada je istražiti i ispitati fenomen korupcije, dokazati negativne
posljedice korupcije te utvrditi efikasnost pravnog okvira u suzbijanju korupcije.
2
Sukladno problemu istraživanja, predmet istraživanja su mjere i aktivnosti za uspješnu
borbu protiv korupcije, odnosno, poveznica između efikasnog pravnog okvira i razine
korupcije.
Može se zaključiti da se objekt istraživanja zasniva na važnosti suzbijanja korupcije
putem razvoja efikasnog pravnog okvira.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Radna hipoteza glasi: konzistentnim spoznajama o fenomenu korupcije i njegovu
negativnom utjecaju na društvo u cjelini, moguće je dokazati da se uspostavom
efikasnog pravnog okvira korupcija suzbija i sprječava. Potrebno je dokazati relaciju i
međuovisnost između razine korupcije i pravosudnog okvira.
Pomoćne hipoteze su:
· Temeljnim spoznajama o korupciji moguće je odrediti pojam, vrste i nastanak
korupcije te važnost mjerenja percepcije korupcije.
· Sustavnom analizom moguće je odrediti negativne posljedice korupcije na
gospodarstvo, percepciju korupcije u Republici Hrvatskoj i u zemljama
Europske Unije te percepciju prisutnosti korupcije po institucijama javnog
sektora.
· Sustavnim izučavanjem korupcije i njezinih negativnih posljedica na poslovanje
hrvatskih poduzeća te društva u cjelini, uočava se važnost političkih i
pravosudnih institucija u njezinu suzbijanju i sprječavanju.
· Konzistentnim spoznajama o negativnim posljedicama korupcije utvrđuje se
važnost uspostave antikoruptivnih aktivnosti, zaštita zviždača te kako doprijeti
do pojedinca koji je ključ borbe protiv korupcije.
3
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha i cilj ovog diplomskog rada proizlazi iz prethodno navedenog predmeta i objekta
istraživanja, a odnose se na važnost uspostave efikasnog pravnog okvira putem kojeg bi
se smanjili i izbjegli negativni učinci koje za sobom vuče korupcija.
1.4. Znanstvene metode
Za izradu ovog rada korišteno je nekoliko znanstvenih metoda, te se prilikom pisanja
nastojalo što objektivnije i preglednije izložiti sve informacije do kojih se došlo, vodeći
pritom računa o njihovoj pouzdanosti i točnosti. Osnovne metode bile su metoda
definicije kojom se određuje pojam, metoda deskripcije (opisna metoda), metoda
komparacije (usporedba), metoda analize (razdvajanje cjeline i obrađivanje elemenata) i
metoda sinteze (povezivanje dijelova cjeline). Za analizu numeričkih podataka korištene
su statističke i matematičke metode obrade podataka.
1.5. Struktura rada
Rad je koncipiran tako da se sastoji od uvodnog dijela, četiri dijela u kojima se
razrađuje tematika te zaključak.
U prvom dijelu, UVODU, navodi se problem, predmet i objekt istraživanja, radna i
pomoćna hipoteza. Također se određuje svrha istraživanja te su navedene znanstvene
metode koje su korištene prilikom izrade ovog rada, a naposljetku ovog dijela je
struktura rada.
Naslov drugog dijela rada je TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE, te je on
podijeljen u dva potpoglavlja. U prvom potpoglavlju se obrađuje pojam, vrste i nastanak
korupcije, dok se u drugom težište stavlja na mjerenje percepcije korupcije.
4
Treći dio ovog rada, pod naslovom KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I
ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE, sastoji se od 3 potpoglavlja. U prvom potpoglavlju
razrađeni su negativni utjecaji koje korupcija ima na nacionalnu ekonomiju, drugo
potpoglavlje odnosi se na mjerenje percepcije korupcije u Republici Hrvatskoj i
zemljama Europske unije, dok se treće potpoglavlje odnosi na percepciju korupcije u
Republici Hrvatskoj po institucijama javnog sektora gdje se detaljnije obrađuje
korupcija u zdravstvu i pravosuđu.
Četvrti dio rada, pod naslovom VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U
SUZBIJANJU KORUPCIJE, sastoji se od 3 potpoglavlja. U prvom se istražuje veza
između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije, u drugom se istražuje utjecaj
korupcije na poslovanje hrvatskih poduzeća, dok se u trećem obrađuju institucije koje
su odgovorne za upravljanje razinom korupcije.
Peti dio, SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG
OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE, sastoji se
od 3 potpoglavlja. Prvo i drugo potpoglavlje odnose se na antikoruptivne aktivnosti u
Republici Hrvatskoj i u zemljama Europske unije. Treće potpoglavlje odnosi se na
važnost pojedinaca i nevladinih udruga u suzbijanju korupcije.
Šesti dio rada pod naslovom ZAKLJUČAK, predstavlja kao što i sama riječ kaže –
sintezu svih spoznaja, informacija i činjenica koje su iznesene u ovom radu.
5
2. TEMELJNE KARAKTERISTIKE KORUPCIJE
Korupcija je riječ koja se svakodnevno čuje, bilo kroz novine, televiziju, vijesti,
internet. Ta riječ postala je vrlo „popularna“, o njoj se rade ankete, ispituju se građani,
vrše mnoga istraživanja, mjerenja, rade se usporedbe među državama. Korupcija je
fenomen o kojem se danas puno govori, a koji je unazad nekoliko godina bio na samom
rubu ekonomskih istraživanja. Većoj pozornosti znanstvene i šire javnosti za probleme
korupcije doprinijeli su općenito globalizacija i jačanje svijesti o negativnim učincima
korupcije na društveno-ekonomski razvitak. U Hrvatskoj je suzbijanje korupcije, ne
samo uvijet kojeg je trebalo ispuniti kako bi se pristupilo Europskoj uniji, već je i nužna
pretpostavka ekonomskog blagostanja i društvenog napretka. Korupcija je prijetnja
svakom društvu, te je ona međunarodni problem, a naročito je jaka u zemljama u kojima
se ekonomsko tržište tek razvija i u kojima je tek uspostavljena demokracija kao
političko uređenje. Proteklih je godina primijećeno naročito mnogo korupcije u
globalnim procesima u svijetu koji značajno utječu na nacionalne ekonomije (Petričić,
2009: 55).
Korupcija uništava odnos povjerenja, kako u javnu vlast i političare tako i u mogućnost
poštenih građanskih i poslovnih odnosa. Ona ruši ono što je osnovno za demokraciju, a
to je povjerenje građana u njihove izabrane predstavnike. Uništava i ono što je prijeko
potrebno u gospodarstvu, a to je povjerenje i poštenje u poslovanju. Tko god kani
pošteno proizvoditi, pružati usluge, trgovati, općenito-poslovati, brzo će se obeshrabriti
i odustati od toga da se trudi i ulaže u zemlju u kojoj se ne poštuju zakoni i pravila
poštenog poslovanja (Šimac, 2004: 2). Korupcija je ozbiljan gospodarski i politički
problem za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji. U pojedinim zemljama tradicija
podmićivanja postoji stoljećima. Nema društva u kojem se moralno ili zakonski drži
prihvatljivim zloupotreba položaja. Korupcija je društveni nedostatak, manjak
pretpostavki, društvenih normi i vrijednosti koje su potrebne za normalno djelovanje
slobodne tržišne privrede. Korupcija nije samo hrvatski nego i međunarodni i globalni
problem.
6
Za djelotvornu borbu protiv korupcije potrebna je suradnja ne samo unutar određene
države, već je potrebna suradnja na međunarodnoj i globalnoj razini, uključenost ljudi
sa svih položaja. No, kako bi se uopće počelo s akcijama suzbijanja i sprječavanja
korupcije potrebna su razna mjerenja percepcije korupcije. Ta mjerenja daju
„dijagnozu“ stanja i zahvaćenosti te se na temelju rezultata kreće u akciju.
Najpoznatije mjerenje percepcije korupcije provodi Transparency International (TI), od
1995. godine diljem svijeta i rangira zemlje na temelju ocjena o percepciji korupcije.
Cilj je podizanje svijesti o problemu korupcije i poticanje na promjene. Ono za čime bi
se trebale povoditi sve države glasi: „Korupcija je izazov svima. Nema zemlje u kojoj
ne postoji, ne smije biti zemlje koja se ne bori protiv nje. Ne smije biti vlade koja joj
popušta!“ (Transparency International Hrvatska, 2013). U nastavku rada slijedi
detaljnije o pojmu korupcije, o samom nastanku, razlozima i vrstama korupcije.
2.1. Pojam, nastanak i vrste korupcije
Sa sigurnošću se može tvrditi da je danas korupcija globalni fenomen i jedan od
najvećih problema današnjeg vremena i modernog društva općenito. Korupcija je
zabilježena, u većoj ili manjoj mjeri, u svim državama Europe i svijeta, bez obzira na
politički, društveni i gospodarski sustav. No, što je uopće korupcija? Korupcija u
najširem smislu predstavlja svaku zloupotrebu položaja od strane državnog službenika
ili osobe koja vrši određenu javnu funkciju, a koja za cilj ima osobnu i/li materijalnu
korist. Korupcija se najčešće javlja u obliku potkupljivanja državnih službenika, ali
i iznuđivanja novca građana te pronevjere javnih sredstava. Postoji više definicija
korupcije, a prema definiciji koju navodi Transparency International, pod tim pojmom
podrazumijeva se svaka aktivnost koja predstavlja zloupotrebu povjerenja moći u svrhu
ostvarivanja privatne koristi. Danas najviše korištena definicija korupcije je „zlouporaba
javnih ovlasti u privatnu korist“, prema kojoj korupcija uvijek uključuje javni sektor,
bilo da se radi o korupciji unutar pojedinih dijelova javnog sektora (za privatnu korist
njegovih djelatnika) bilo da se korupcijske transakcije odvijaju između javnog i
privatnog sektora (Svjetska banka, 1997).
7
Korupcija (lat. corruptus – potplaćen) ili podmitljivost u pravnom je smisli kazneno
djelo zloupotrebe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti,
gospodarstvu, politici, školstvu te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi
stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. To je svaki
čin kojim se krši moral i pravne norme te se povrjeđuju temelji vladavine prava.
(Cartier-Bresson, J. et al., 2008: 18).
Korupcija se smatra univerzalnim fenomenom koji postoji u svim društvima, cijelo
vrijeme i različito se manifestira uz prisutnost niza čimbenika. U raznim kulturama
postoji i različit odnos prema korupciji. U nekim državama je toliko rasprostranjena da
se smatra sasvim normalnim, uobičajenim, a ponekad i prihvatljivim načinom života i
poslovanja. Npr. Tajvanski zakoni primanje mita ne smatraju kaznenim djelom, dok je u
Kini plaćanje mita kazneno djelo, ali primanje mita nije kažnjivo, osim ako nije
popraćeno kakvim drugim prijestupom. U Americi su kazne jednake i za primatelje i
davatelje mita koji mogu biti kažnjeni novčanim iznosom koji ne prelazi visinu od
trostruke novčane vrijednosti posla, ili zatvorskom kaznom do 15 godina. Najveći
paradoks, po pitanju korupcije, tiče se Danske koja se klasificira kao jedna od najmanje
korumpiranih država. Naime, krajem 1997. godine u Danskoj su započele rasprave o
izmjenama poreznog zakona u kojem se podmićivanje stranih službenika od strane
danskih državljana prestaje tretirati kao porezna olakšica. Taj običaj trebalo je
zamijeniti tako da se mito kao porezni odbitak počinje tretirati kao kazneno djelo.
Prema ovom slučaju, ukoliko se mito legalizira, onda, formalno, u toj državi nema
korupcije. Doista, nelogična teza (Petričić, 2009: 55).
Korupcija je vrlo stara pojava, odnosno fenomen. Spominje se još u Bibliji gdje piše:
„Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašćuje pravo
pravednika“. Već u VI. stoljeću nastao je običaj prema kojemu bi biskupi tražili isplatu
novčanih iznosa od osoba koje su trebali zarediti za nove crkvene dužnosti. Od
korupcije nije pošteđena država ni politika, ali ni crkva ni Vatikan, sudeći prema
erupcijama dekadencije na papinskom dvoru za vrijeme Aleksandra VI (Brioschi, 2007 :
57). Korupcija (lat. rumpere- rušiti) je još u doba antike smatrana zlom koje negativno
8
utječe na javnu upravu i na funkcioniranje političkog sustava, a danas podriva temelje
slobodnog poduzetništva, eliminira pravila zdrave i za gospodarski razvoj značajne
tržišne utakmice, slabi utjecaj demokratskih institucija, društva i uopće, pravne države
(Derenčinović, 2001: 25).
Korupcija postoji oduvijek, ona ima svoju prošlost, budući da su pojedini oblici
korupcije, naročito podmićivanja, postojali još u staroj Grčkoj i Rimu, pa se može reći
da je korupcija stara koliko i država i da se usporedno sa njom i razvijala i dobivala
nove pojavne oblike. Na ljestvici najstarijih profesija na svijetu na prvom mjestu je
prostitucija, na drugom špijuniranje, dok treće mjesto zauzima bavljenje korupcijom,
zarađivanje za život pomoću korupcije. Ta je aktivnost stara koliko i ljudski rod, bolje
rečeno, koliko i politička i ekonomska organizacija društva. Kroz stoljeća carevi i
kraljevi nisu predviđali nikakvu plaću za plaćanje upravnih službi, već su službu
smatrali osobnom beneficijom, a prihode od darova (pljačke i podmićivanje) nešto što
se samo po sebi razumije (Aras, 2007: 25).
No, ponekad se postavlja pitanje, koji je osnovni razlog širenja korupcije. Osnovni
razlog širenja korupcije je propadanje moralnih vrijednosti u zemljama gdje se širi
demokracija, nesposobnost vlada da se bore protiv nje, nemoralnost, nepoštenje i
neodgovornost državnih službenika, neujednačeni zakoni... Korupcija je konflikt
između javnih interesa i tržišta, ona je zločin bez žrtava, fenomen koji uništava
demokratske principe. Naročito kad je podmićivanje regularno u društvu, što dovodi do
konačnog nepovjerenja u državne institucije i uopće do nepovjerenja građana prema
zakonima svoje zemlje (Petričić, 2009: 63).
Možda je razumljivo, ali nije i prihvatljivo da, ako netko, na primjer, policajac, carinik
ili neki drugi državni službenik, koji ne može od plaće uzdržavati obitelj, uzima mito.
Upravo je zato vrlo važno da državni službenici imaju dovoljno visoke plaće. Najveći
razlog korupcije je jednostavno, ljudska pohlepa, želja za sve više i više u svijetu bez
materijalnih granica. U vezi s time, javlja se termin kleptokrat, kojeg je prvi put
upotrijebio autor Andreski 1968. god. Kleptokrat se odnosi na vladara ili visokog
9
dužnosnika koji za osnovni cilj ima osobno bogaćenje. On će provoditi taj plan sve dok
obnaša državnu dužnost (Petričić, 2009: 58).
Kako je korupcija duboko „ukorijenjena“ u svakom društvu, nastale su različite vrste
korupcije ovisno na kojem se području javlja i s obzirom na oblik koji poprima. Postoji
razlika između korupcije u javnoj upravi i korupcije u privatnom sektoru. Najčešće se
govori o korupciji u javnom sektoru, obzirom da je osnovno obilježje korupcije da ona
proizlazi iz javne ovlasti i diskrecijske moći u donošenju odluka.
Ovisno o razini ovlasti u odlučivanju, možemo razlikovati političku od administrativne
korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2011):
1) Politička korupcija
Naziva se još „Pljenidba“ ili „Kupovanje države“. Takva korupcija rjeđi je oblik do
kojeg dolazi kad pojedinci, skupine ili tvrtke podmićuju zakonodavnu ili izvršnu vlast,
tj. zastupnike i ministre, kako bi donijeli propise, zakone, uredbe ili neke druge odluke
opće naravi - na isključivu korist tih pojedinaca, skupina ili tvrtki. Taj oblik,
karakterističan je za tranzicijske zemlje jer se u tim državama u relativno kratkom
vremenu treba promijeniti velik broj zakona i drugih propisa.
Oblici političke korupcije su (Budak, 2006: 67):
· pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih
kandidata i političara na vlasti,
· netransparentnost novčanih tokova u politici,
· omogućavanje privatnom sektoru da kupi politički utjecaj,
· korupcija u izbornom postupku,
· utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena
djela korupcije
· utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine
interesne skupine.
10
2) Administrativna korupcija
Administrativna ili „Birokratska korupcija“ odnosi se na djelatnike javne uprave koji su
zaduženi za provedbu odluka ili propisa. Do nje dolazi kad pojedinci, skupine ili tvrtke,
bez obzira da li iz privatnog ili javnog sektora, podmićuju javne službenike kako bi im
oni kod primjene propisa omogućili kakvu korist, pravo, povlasticu ili dozvolu. Jedan
od oblika administrativne korupcije jest izdavanje potvrde ili dozvole u zamjenu za
mito ili protuuslugu od strane djelatnika javne uprave, koji tim činom izigrava određene
kriterije i rokove te pojedine primatelje usluga stavlja u povlašteni položaj.
Bez obzira o kojoj korupciji se radi i u kojem sektoru se pojavljuje, ona može poprimiti
različite oblike.
Najčešći oblici administrativne korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske,
2011):
· Podmićivanje, obećanje, ponuda ili davanje bilo koje beneficije koja
neprimjereno utječe na ishod odluka javnog službenika. Mito može
podrazumijevati novac, povjerljivu informaciju, darove i druge oblike.
· Pronevjera, podrazumijeva krađu sredstava od strane osobe kojoj su povjerene
ovlasti i kontrola nad tim sredstvima.
· Sukob interesa, situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s
javnim interesom.
· Pristranost, podrazumijeva dodjeljivanje poslova ili beneficija određenim
pojedincima bez obzira na sposobnosti. Ako je riječ o članovima obitelji onda se
naziva nepotizam.
· Iznuđivanje, nezakonito i namjerno dobivanje neke prednosti, materijalne ili
nematerijalne, od druge osobe ili subjekta, na način da joj se nameće nezakoniti
pritisak u obliku prijetnji ili zastrašivanja kako bi ju se prisililo na pružanje
određene beneficije.
11
Oblici korupcije po Heidenheimeru (1970: 14):
· Crna korupcija – najteža je i nju javnost odlučno osuđuje, a kazneni zakon u
načelu kažnjava.
· Siva korupcija – javnost ju osuđuje, ali ju politički organi toleriraju (npr.
nezakonito financiranje političkih stranaka u Francuskoj do 1988.god)
· Bijela korupcija – najblaža po društvenim posljedicama i javnost je tolerira (npr.
prolaženje preko reda u različitim upravnim postupcima, brisanje ili
poništavanje prometnih kazna.
Mnogo je vrsta i oblika korupcije, upravo zbog njezine prisutnosti u svakom sektoru, u
svakom društvu. Korupciju je teško „iskorijeniti“ jer je u mnogim kulturama i društvima
postala opće prihvaćenim obrascem ponašanja i poslovanja. Borbu protiv korupcije nije
moguće započeti bez poznavanja stanja, tj. razine korupcije u pojedinoj zemlji. Bez
slike stanja, „dijagnoze korumpiranosti“, koja se zasniva na ispitivanju mišljenja i
konkretnog iskustva pojedinaca, domaćinstava i tvrtke, nije moguće graditi
vjerodostojnu antikorupcijsku strategiju. Tu dijagnozu potrebno je predstaviti u što više
medija, te na temelju toga graditi javne rasprave kako bi se društvo upoznalo s
razmjerom koji poprima korupcija, negativnim posljedicama korupcije te ih pozvati na
otkrivanje korupcije kao „velikog zla“. Zbog negativnih posljedica korupcije, ne samo
na gospodarski, nego i na društveni i politički sustav, provode se brojna istraživanja i
mjerenja percepcije korupcije.
2.2. Mjerenje percepcije korupcije
Korupcija je ozbiljna opasnost za društveni, gospodarski i politički razvoj te stabilnost.
Između raširenosti korupcije i sveukupnog razvitka društva postoji uzročno-posljedična
povezanost. Korupcija se mora sustavnim reformama i prevencijom stalno suzbijati
kako bi se pridonosilo daljnjem razvitku društva. No, tu borbu protiv korupcije nije
moguće započeti niti provoditi bez poznavanja stanja, tj. razine korupcije. Problem je
što se jedno od glavnih izvorišta prava nalazi u običajima, i što je korupcija – sve dok se
12
ne dokaže suprotno – predstavlja običaj, koji je potvrđen u vremenu i navikom utvrđen
(Brioschi, 2007: 176). Unatoč tome što je korupciju teško mjeriti, upravo zbog toga što
je postala običaj, postoje različita mjerenja korupcije. Neki stručnjaci koriste regresijsku
analizu, a drugi empirijske metode da bi pokušali novčano iskazati koruptivni trošak.
Najpoznatije mjerenje korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2011):
· Transparency International (IPK-Indeks percepcije korupcije) – je nevladina
organizacija posvećena povećanju vladine odgovornosti i suzbijanju
međunarodne i nacionalne korupcije. To je jedina globalna, neprofitna i politički
nestranačka udruga čije je djelovanje usmjereno na suzbijanje korupcije i njenih
posljedica.
· Svjetska banka (Indeks kontrole korupcije) – jedna je od glavnih pobornika
svjetskog pokreta za suzbijanje korupcije. Banka nastoji aktivno sudjelovati na
suzbijanju korupcije aktivnom ekonomskom politikom, poticanjem
institucionalnih reformi, nadzora korištenja sredstava. Banka pomaže programe
modernizacije proračunskih planova, upravljanju financijama, računovodstva i
revizije. Također pomaže u reformi uprave i pravosuđa, te potiče slobodu
medija. Vodi brigu o etičkim standardima svojih službenika.
Bez obzira na metodološke razlike u mjerenju i izračunu pokazatelja, zajedničko im je
obilježje da ispituju percipiranu prisutnost korupcije. Svrha objavljivanja indeksa je
podizanje svijesti o korupciji, kao i ukazivanje vladama diljem svijeta na negativan
imidž i nepovjerenje koje proizlazi kao posljedica korupcije. Pokazatelji percepcije
korupcije ovih dviju metoda nisu empirijski dokazani već su subjektivne prirode,
odnosno temelje se na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o percipiranoj razini
korupcije. Ispitanici su različitih životnih dobi, različitih društvenih skupina tako da su
njihova gledišta na korupciju različita s obzirom na socijalnu i kulturološku pripadnost.
Dakle, percepcija korupcije približna je mjera procjene prisutnosti korupcije koja se
koristi kako bi se zbog nedostataka podataka o stvarnim razmjerima korupcije ocijenila
razina korupcije u društvu (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2011).
13
Transparency International povodi se za tim da pokret protiv korupcije mora biti
globalan, te da bi trebao nadići društvene, političke, ekonomske i kulturne granice. Ova
organizacija ne razotkriva i ne istražuje pojedinačne slučajeve korupcije jer vjeruju da je
to dužnost zakonodavnih izvršnih tijela, nezavisnog sudstva i slobodnog tiska
(Transparency International Hrvatska, 2013). Transparency International Hrvatska
(TIH), jedan je od preko 80 svjetskih ogranaka. Osnovni cilj TIH-a je borba protiv
korupcije u svim njezinim pojavnim oblicima. Program je usko vezan uz Vladine
strateške ciljeve kao što su: nacionalne strategije borbe protiv korupcije, MUP-ov Ured
za sprječavanje pranja novca, Institut za javne financije – projekt siva ekonomija.
Postignuća TIH-a od 2000. godine (Transparency International Hrvatska, 2011) :
· okupio je vodeće stručnjake zemlje s područja prava, uprave i gospodarstva kako
bi provodio što kvalitetniji program,
· raspolaže s širokom bazom volontera, surađuje pritom s Pravnim fakultetom,
· održava konferencije za medije kako bi javnosti ukazao na propuste
· zajedno sa svojim stručnjacima nastupa kao savjetnik i predlagatelj reformi pred
Vladom,
· zajedno s TI-om objavljuje godišnji Indeks percepcije korupcije,
· objavljuje i mnoge druge međunarodne analize i izvještaje,
· održava internet stranicu i distribuira elektronski bilten putem kojih omogućava
zainteresiranim pojedincima pristup mnogim korisnim obavijestima.
TIH se zalaže za ove vrijednosti: transparentnost, odgovornost, poštenje, solidarnost,
hrabrost, pravednost, demokratičnost.
Brojne definicije korupcije u posljednje vrijeme povezuju se s njenom opasnošću za
djelovanje državne vlasti, njenih tijela i organizacija, za uredno poslovanje, za
obavljanje službi koje služe građanima u svakodnevnom životu, ali i za samu
demokraciju i vladavinu prava. Može se utvrditi da korupcija ugrožava temeljne
vrijednosti suvremenog građanskog, slobodnog i demokratskog društva koje se zasniva
na poštivanju zakona, jednakosti građana pred zakonom i ostvarivanju građanskog
prava i sloboda kao nikada ranije u ljudskoj povijesti (Derenčinović, 2001: 40). Bez
14
obzira bila ona politička ili administrativna korupcija, ona uništava povjerenje u
demokratsku državu i u pravosudni sustav. Zbog razmjera koje poprima, zbog
negativnih posljedica na cijelo društvo, potrebna su razna mjerenja razine korupcije
kako bi se odgovarajućim akcijama mogla suzbijati i sprječavati. Najpoznatije mjerenje
korupcije vrši Transparency International. Više o negativnim učincima korupcije na
nacionalnu ekonomiju, o razini korupcije, odnosno, percepciji korupcije po zemljama,
međusobnoj usporedbi, o sektorima u kojima se najviše javlja, u cjelini 3.
15
3. KORUPCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE
UNIJE
Veza između korupcije i društveno-ekonomskog razvoja tek je odnedavno postala
istraživačkim izazovom u društvenim znanostima. Znanstveno istraživanje problema
korupcije osobito je pridonijelo jačanju svijesti o negativnom utjecaju i učincima
korupcije na društveno-ekonomski razvoj. Istovremeno postoje i sve naglašeniji zahtjevi
međunarodnih organizacija (Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda) koje od
zemalja, bilo prilikom odobravanja novčanih sredstava, bilo u pristupnim pregovorima
za ulazak u članstvo EU-a, traže što efikasniju i odlučniju borbu protiv korupcije.
Korupcija je aktualan problem koji traži pravovremeno i adekvatno reagiranje
države u cilju njenog suzbijanja (Radović i Faladžić, 2009: 53). Međutim, kako je
pitanje korupcije i njezina utjecaja na gotovo sve društvene djelatnosti relativno novije
područje istraživanja, još uvijek se pokušavaju iznaći prihvatljiva metodološka rješenja
u definiranju korupcije, njezinu mjerenju te utvrđivanju njezinih učinaka na društveno-
ekonomske aktivnosti (Letunić, 2011: 187).
Korupcija nije samo hrvatski već je ona i međunarodni i globalni problem. Zbog
povećanja vjerodostojnosti vlasti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, važno je i
korisno sudjelovati u međunarodnim i regionalnim institucijama za suzbijanje
korupcije, aktivno djelovati u suradnji institucija i drugih organizacija. Nakon
dugotrajnog zanemarivanja korupcije, više nije moguće ne usklađivati tu borbu s
drugim državama i sve se više orijentirati prema odlučnoj „borbi“ s korupcijom. Razlog
sve usklađenijoj djelatnosti suzbijanja korupcije leži u globalnoj činjenici da korupcija
destabilizira gospodarstvo država i sprječava kako tranzicijske procese tako i opći
gospodarski razvitak. U borbi protiv korupcije sudjeluju gotovo sve međudržavne
organizacije: EU, Vijeće Europe, WTO (Svjetska trgovinska organizacija), IMF
(Međunarodni monetarni fond), skupina najrazvijenijih država G8, Svjetska banka...
Vijeće Europe odavno se uključilo u borbu protiv korupcije, ali osobito od studenog
1996., kada je prihvatilo svoj „Program djelovanja protiv korupcije“. Odmah potom
Vijeće je ustrojilo GRECO (engl. The Group of States against Corruption) - „Skupina
16
država protiv korupcije“, sa svrhom poboljšanja sposobnosti država u borbi protiv
korupcije. Hrvatska također ima svoje predstavnike u toj skupini. Vijeće je isto tako
odlučilo pružati tehničku pomoć istočnim i srednjeeuropskim zemljama u borbi protiv
korupcije, a Svjetska banka pridružila se nekim od takvih oblika pomoći Vijeća. Jedan
od uvjeta pristupanja Europskoj uniji je prilagođenost zakona u svezi korupcije,
djelotvorna borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, kroz što je sve i Hrvatska
prošla prilikom pridruživanja EU. Korupcija bilo koje vrste ozbiljno ugrožava temeljne
vrijednosti svakog društva, kao i povjerenje javnosti nužno za normalno funkcioniranje
svih komponenti javnog života od politike do gospodarstva. Ona nije izdvojena pojava
koja se javlja samo u određenim segmentima društvenog života. Ona podjednako
ugrožava temelje gospodarske kao i političke stabilnosti (Derenčinović, 2001: 111).
3.1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju
Korupcija koči gospodarski razvoj, jer korumpirani će političar i javni službenik od
javnog novca kupiti skupu i neadekvatnu tehnologiju. Za njega neće odlučujuća biti
opća korist, nego njegova provizija. On će isto tako prihvatiti zajam uz pretjerane
kamate, pa će prekomjerno zadužiti i svoju i buduću generaciju. On će ustupiti
koncesiju onome tko mu ponudi mito, pa će od loše ili preskupe javne usluge trpjeti
građani, korisnici te usluge. Korumpirani će političar ili javni službenik kod
privatizacije prepuštati poduzeća svojim stranačkim pristašama i prijateljima, bez obzira
na njihovo znanje i iskustvo, pa će poduzeća propadati, radna mjesta nestajati a socijalni
problemi rasti (Šimac, 2004: 28).
Najplodnije tlo za korupciju su javne nabave. Posebno je taj problem izražen u najvećim
državnim firmama, među kojima se ističe Hrvatska autocesta (HAC) gdje se preko
javne nabave godišnje sklapaju poslovi vrijedni prosječno 4,5 milijardi kuna. Gore
navedeno najbolje je objasniti kroz primjer bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela. Za
taj posao je HAC tvrtki Skladgradnja platio 43.391.937,25 kuna prema ugovoru kojeg
su predsjednik Uprave HAC-a Jurica Prskalo i direktor Skladgradnje Slaven Žužul
potpisali 2009. godine. 2003. godine, također prema postupku javne nabave, sklopljen
17
je ugovor s tvrtkom Brezovica gradnja d.o.o. Ta je firma izvodila radove na
premazivanju i bojanju tunela Sveti Rok za što je plaćena 937.466,18 kuna. HAC, niti
bilo koja državna firma, ne može na javnom natječaju tek tako prihvatiti bilo koju
“prenapuhanu“ ponudu. Čak ni kad se radi o jedinoj ponudi. Bojanje tunela je, naime,
posao koji se planira unaprijed što znači da prije raspisivanja javnog natječaja već mora
biti određena planirana vrijednost radova. Ta se planirana vrijednost određuje na osnovi
prijašnjih ili sličnih radova (ukoliko je takvih radova bilo), odnosno na osnovu realnih
cijena na tržištu, uvećanih za 10%. Ukoliko su na javnom natječaju ponuđene cijene
valjanih ponuda veće od planirane vrijednosti javni se natječaj mora poništiti i ponovo
raspisati. Zaključuje se kako je netko u HAC-u unaprijed morao odlučiti koliko će
novca Skladgradnja dobiti za farbanje tunela Mala Kapela (Index.hr, 2009). Takvo
korupcijsko ponašanje i pogodovanje pojedincima ide nauštrb poreznih obveznika, nas.
Posljedice ili negativni učinci korupcije su raznovrsni, ali se u osnovi mogu svrstati u tri
skupine: političke, gospodarske i društvene. Političke posljedice: korupcija razara
osnovni odnos povjerenja između građana i političara, koji bi trebali pravedno i jednako
zastupati sve građane, trošiti njihov novac i osiguravati njihove slobode, jednakost šansa
i solidarnost. Gospodarske posljedice su brojne: korupcija sprječava sigurno i
racionalno investiranje, kako strano tako i domaće; ona usporava i onemogućava razvoj
trgovine; dovodi do nerazumnog i rasipničkog korištenja javnih proračuna; potiče „sivu
ekonomiju" te smanjuje porezne izvore. U društvenom (socijalnom) smislu, korupcija
povećava siromaštvo; najviše pogađa upravo najslabije i nezaštićene, jer ih, razmjerno
njihovim prihodima, mnogo više košta, a neke im javne usluge i potpuno onemogućuje,
jer nisu u mogućnosti platiti korupcijske „tarife” (Antikorupcijski portal, 2010).
Korupcija stvara i povećava nejednakost građana u svakodnevnom životu, u pitanjima
školovanja, liječenja, dozvola, nabave... Korupcija otvara vrata organiziranom kriminalu
i raznim mafijama. Ona djeluje i na društveni sustav vrijednosti, jer potiče kulturu
moralne ambivalentnosti i oportunizam koji potkopava integritet svakog pojedinca, a
time i društva, te otvara mogućnost širenja drugih oblika ilegalnih aktivnosti
(Transparency International, 2009). Svaki oblik korupcije, a posebno politička
korupcija, predstavlja prijetnju svakoj demokratskoj zemlji, jer se negativna alokacija
18
resursa odvija kroz nepoštivanje pravnog sustava i u sukobu je s implementiranim
institucionalnim okvirom, čime se urušavaju osnovni temelji uspostave i očuvanja
vladavine prava (Kregar, 1999: 339).
Na tzv. makroekonomskom planu korupcija dovodi do gubitaka državnog, tj.
proračunskog novca, kroz preskupu potrošnju (skupe koncesije, skupa oprema,
nerazuman ili pretjeran uvoz) i kroz olako zaduživanje na teret budućih naraštaja. Jedna
od značajnih posljedica korumpiranosti državnih službenika i dužnosnika očituje se u
nevoljkosti građana i poduzeća da uredno plaćaju porez. Nepostojanje ili slab nadzor
nad korištenjem javnog novca pridonosi kvarenju bankovnog sustava, ovo pak minira
povjerenje štediša, a opća makro-ekonomska posljedica je nestabilnost, koja najteže
pogađa siromašne slojeve. Kriminalno otjecanje novca, prvenstveno kroz korupciju, ne
pošteđuje ni Europsku uniju. Stručnjaci Komisije EU procjenjuju na 8 do 12 milijardi
eura godišnji gubitak po toj osnovi. Dio toga gubitka odnosi se i na proračun Unije i
njezinih četiriju “strukturnih“ fondova, jer, kako Komisija priznaje, gotovo 15%
troškova Unije nije moguće ozbiljno nadzirati (Šimac, 2004: 10).
Na mikroekonomskoj razini (poduzeća, tvrtka) korupcija gura poduzetnike u financijski
kriminal, u izbjegavanje poreza, ukratko u gospodarsko „podzemlje”. A pošto u državne
riznice ne pristiže porezni novac, država ne uspijeva plaćati javne potrebe i službe. U
takvim uvjetima gospodarstvo, od transparentnog i zakonitog, polako klizi prema „sivoj
ekonomiji”, što sve skupa pogoduje „kriminalnoj ekonomiji” i organiziranim mafijama.
Ovakve prilike na makro i mikro-ekonomskom planu nazivaju se sistemskom
korupcijom. Strani investitori i bankari, kako javni tako i privatni, bježe od sistemske
korupcije i zemalja u kojima je korupcija postala način življenja i poslovanja. Oni znaju
da će ih u korupcijskim zemljama svaka investicija stajati 20%, pa i više, nego što treba.
Zato korumpirane države uspijevaju privući ili samo špekulativni, često prljav novac, ili
pak prljavu tehnologiju. Okoliš i prirodna bogatstva često su u zemljama sistemske
korupcije, nepovratna žrtva „majstora korupcije“, koji ne brinu za međugeneracijsku
solidarnost niti za očuvanje prirodnih dobara (Šimac, 2004: 10).
19
Korupcija također povećava dohodovnu nejednakost i siromaštvo. Prihode od korupcije
ubire manjina koja se nerazmjerno bogati, dok su siromašni slojevi stanovništva slabijih
platežnih mogućnosti da izdvoje dio dohotka za davanje mita. Javni sektor je najviše
pogođen korupcijom, time se izravno smanjuju prihodi države što dovodi do brojnih
neizravnih, ali iznimno štetnih posljedica. To su, prije svega, smanjene mogućnosti
financiranja školstva, zdravstva i socijalne skrbi te izgradnje i održavanja infrastrukture.
Također, korupcija je društveni nedostatak, manjak pretpostavki, društvenih normi i
vrijednosti koje su potrebne za normalno funkcioniranje slobodne tržišne privrede. Ona
postaje nepodnošljiva smetnja razvitku međunarodnih ekonomskih odnosa.
Budući da korupcija djeluje kao dodatni porez, ona povećava troškove ulaska na tržište i
poslovanja, narušava konkurentnost i povećava neizvjesnost (poslovni rizik). Kao što
korupcija više pogađa siromašnije dijelove stanovništva, tako mala i novoosnovana
poduzeća teže podnose troškove korupcije, a istodobno su više izložena pritiscima
rastuće birokracije. Nasuprot tome, velike firme raspolažu internim financijskim i
ljudskim resursima koji rješavaju administrativne probleme, a u poziciji su i same
zaštititi svoje interese putem korupcije. Prisutnost korupcije je povezana s nižim
ulaganjima privatnog sektora, a posebno negativno utječe na strana izravna ulaganja.
Korupcija je prepreka razvitku poduzetništva i gospodarstva općenito. Svjetska banka
(1997) proglasila je korupciju „najvećom preprekom ekonomskom i društvenom
razvitku“. Premda rasprava o štetnim posljedicama korupcije na ekonomsko-društveni
razvitak ovime nije iscrpljena, zaključno su najvažniji negativni učinci korupcije
navedeni na slici 1 (Budak, 2006: 74).
20
Slika 1. Negativni učinci korupcije na nacionalnu ekonomiju
Izvor: Budak, J: 2006, Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju.
Kako se zbog korupcije smanjuju inozemne i domaće investicije dolazi do manje
gospodarske aktivnosti te samim time do manjeg BDP-a. BDP nije zasebna varijabla, na
nju utječu mnogi faktori, međutim, tako i ona utječe na mnoge faktore, primjerice, na
manju stopu zaposlenosti, na investicije, na kretanje kamata itd. Proračunski prihodi se
smanjuju, samim time nema dovoljno sredstava za proračunsko financiranje, nema
dovoljno sredstava za obrazovanje, zdravstvo, dok se siva ekonomija neprestano
povećava. Korupcija pogoduje zapošljavanju „preko veze“, te tako rade nekompetentni
radnici, dok oni kvalificirani nemaju prilike, dolazi do neučinkovite i skupe javne
uprave, time povećavaju troškovi poslovanja, te također ono djeluje na pad gospodarske
aktivnosti. Korupcija ne pošteđuje ni jedno društvo, ni jedan sektor, ona kad uzme
21
„maha“ djeluje na sve, jer nije izolirana pojava koja utječe samo na jedan sustav, nego
ono opet utječe na drugo i tako sve u krug.
Prema procjenama Europske banke za obnovu i razvoj, u tranzicijskim zemljama
najveća se korupcija događa u javnim nabavama i ona odnese oko 10% vrijednosti tih
poslova na godišnjoj razini. S obzirom na to da su se u Hrvatskoj javne nabave u
godinama prije krize kretale na razini od 30 do 40 milijardi kuna, proizlazi da je samo
na njima ukradeno između tri do četiri milijarde kuna godišnje. Procjenjuje se da
Hrvatska godišnje zbog korupcije izgubi najmanje šest milijardi kuna, a neke procjene
se kreću i do dvostruko većeg iznosa za koliko je smanjen rast BDP-a, plaće, mirovine,
izdvajanja za zdravstvo i socijalnu skrb, obrazovanje itd (Glas Slavonije, 2013).
S obzirom na razinu financijskih tokova koje stvara i na niz drugih čimbenika, javna
nabava područje je koje je podložno koruptivnoj praksi. Prema istraživanju iz 2008.
godine, o javnoj nabavi i korupciji, dodatni troškovi ugovora kao rezultat koruptivne
prakse mogu iznositi između 20% i 25% , a u nekim slučajevima čak 50% ukupnog
troška ugovora. Kao što je istaknuo OECD u Načelima za integritet u javnoj nabavi,
„slabim upravljanjem u javnoj nabavi narušava se tržišno natjecanje i povećava cijena
koju uprava plaća za robu i usluge, što ima izravan utjecaj na javne rashode, a time i na
sredstva poreznih obveznika“ (Europska komisija, 2014).
Broj nezaposlenih u Hrvatskoj kreće se oko 380.000 na 4,3 milijuna stanovnika. Ulazak
u proceduru prekomjernog deficita, najavljeno uvođenje novih poreza i rezanje državne
potrošnje ne daju razloga za optimizam. To može završiti samo dodatnim urušavanjem
gospodarstva, jer se smanjenjem deficita direktno smanjuje prihod nevladinog sektora,
dakle stanovništva i poduzeća. Istovremeno se na poduzeća, prije svega ona manja, vrši
pritisak od strane različitih inspekcija koje naplaćuju enormne kazne za svaku sitnicu.
Problem možda i nije toliko u silnim nametima i kaznama, već u ogromnom smanjenju
prihoda velikog broja poduzeća u posljednjih nekoliko godina. Manjem poduzeću koje
je prije nekoliko godina jedva osjetilo kaznu od 50.000 kuna, danas već kazna od
15.000 kuna može prouzročiti ozbiljne probleme. Zbog brojnih nejasnih, proturječnih i
ponekad neprovedivih zakona i propisa donesenih zbog ulaska u EU, svaka inspekcija
22
može naći dovoljno prekršaja da bilo koje manje poduzeće otjera u propast, što
pogoduje daljnjem razvoju korupcije (Treća Republika, 2014).
Korupciju nije moguće jednostavno izmjeriti, no, procjenjuje se kako je od 2004. do
2010. godine samo na javnim nabavama u Hrvatskoj “nestalo” 25 milijardi kuna. Za taj
su se novac mogli sagraditi most preko Drave i most kopno - Pelješac i kanal Dunav -
Sava te još stotinjak škola, vrtića i dvorana. Ukratko, sve ono što nam danas nedostaje i
za što tražimo strane investitore i novac iz EU fondova (Glas Slavonije, 2013).
3.2. Percepcija korupcije u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije
Priroda i razina korupcije razlikuju se u državama i učinkovitost mjera borbe protiv nje
sasvim je drukčija. Korupcija pogađa sve države članice Europske unije te košta
europsko gospodarstvo oko 120 milijardi eura godišnje. U Izvješću EU-a o borbi protiv
korupcije, objašnjava se situacija u svakoj državi članici posebno, te se u nastavku
donosi sažetak trenutne situacije u Hrvatskoj (Transparency International, 2013):
Hrvatsko gospodarstvo je prema Antikorupcijskom izvješću Europske unije za 2013.
godinu u svim aspektima pogođenija korupcijom od prosjeka Europske unije. Rezultati
istraživanja Eurobarometra o korupciji iz 2013. godine pokazuju sljedeće (Transparency
International, 2013):
· 94% hrvatskih ispitanika vjeruje da je korupcija u Hrvatskoj široko
rasprostranjena, dok je prosjek za EU 76%;
· 55% ispitanika smatra da korupcija utječe na njihov svakodnevni život, dok je
prosjek za EU 26%;
· 89% ispitanika kaže da su podmićivanje i veze često najlakši način dobivanja
određenih javnih usluga u Hrvatskoj, dok je prosjek za EU 73%.
Značajnost korupcije kao ograničavajućeg faktora razvoju hrvatskog gospodarstva
dokazuju i rezultati studije Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) iz
23
2011. godine koja pokazuje da hrvatski građani korupciju, nakon nezaposlenosti i
neučinkovitosti Vlade, smatraju najvažnijim problemom u zemlji (EU-projekti, 2014).
Iako je Hrvatska od 2013. godine članica Europske unije, njezin je Indeks percepcije
korupcije (IPK) ispod prosjeka Unije. Naime, u Europskoj uniji prosječna vrijednost
indeksa je 62,6, a indeks Hrvatske 48 bodova. Istodobno Hrvatska je iznad svjetskog
prosjeka koji iznosi 43 boda. Indeks percepcije korupcije ukazuje na to da se mnoge
zemlje i danas suočavaju s prijetnjom korupcije na svim razinama vlasti. Zemlje koje su
najviše rangirane, pokazuju da transparentnost sustava potiče društvenu odgovornost i
smanjuje korupciju. Borba protiv korupcije nije trajan proces koji je završio ulaskom
Hrvatske u Europsku uniju, međutim, uhićenje javnih dužnosnika pokazuje određeni
napredak u istragama o korupciji u RH (Remiković, 2013). U jače korumpiranim
zemljama jedan od najvećih izazova predstavlja korupcija u javnom sektoru, posebno u
područjima kao što su političke stranke, policija i pravosuđe. Korupcija se može
smanjiti slobodnim pristupom informacijamate jasnim definiranjem pravila ponašanja
svih koji obnašaju javne dužnosti. S druge pak strane nedostatak odgovornosti u javnom
sektoru s neučinkovitom javnom upravom pogoduje korupciji (Transparency
International, 2013).
Na europskoj razini, tri četvrtine ispitanika (76%) smatra da je korupcija u njihovoj
zemlji raširena. Države u kojima je najveći broj ispitanika odgovorio da smatra da je
korupcija raširena su Grčka (99%), Italija (97%), Litva, Španjolska i Češka Republika
(95%). Četvrtina Europljana (26%) smatra da korupcija utječe na njih osobno u njihovu
svakodnevnom životu. Države u kojima su ljudi najčešće istaknuli da je korupcija
utjecala na njih osobno su Španjolska i Grčka (63% u svakoj od njih), Cipar i
Rumunjska (57% u svakoj) i Hrvatska (55%), dok je najmanji broj ljudi istaknuo da je
bio pod utjecajem korupcije u Danskoj (3%), Francuskoj i Njemačkoj (6% u svakoj od
njih). Otprilike jedan od dvanaest Europljana (8%) kaže da je doživio korupciju ili joj
svjedočio u posljednjih 12 mjeseci. Najveći broj ispitanika odgovorio je da su doživjeli
korupciju ili svjedočili korupciji u Litvi (25%) Slovačkoj (21%) i Poljskoj (16%), dok je
najmanji broj ispitanika doživio korupciju u Finskoj i Danskoj (3% u svakoj od njih),
Malti i UK-u (4% u svakoj) (Europska komisija, 2013).
24
Za bolju „sliku“ korumpiranosti u RH i zemljama EU koriste se tablice i grafikoni
putem kojih se jasno vidi cjelokupno stanje. Do koje se mjere percipira da su tijela
javne vlasti korumpirana prikazuje se kroz Indeks percepcije korupcije (IPK).
IPK se temelji na ukupno 13 istraživanja i procjena iz područja ekonomije, politike i
prava. IPK skala uključuje raspon od 0 do 100, gdje 0 označava visok stupanj korupcije,
a 100 njenu odsutnost. Procjena prisutnosti korupcije u javnom sektoru u Republici
Hrvatskoj 2013. godine temelji se na 9 provedenih istraživanja na osnovu kojih je
određen Indeks percepcije korupcije 48, što Hrvatsku svrstava na 57. mjesto od 177
promatranih država. Kako IPK ne prikazuje potpunu sliku prisutnosti korupcije u
pojedinoj državi, često se kao dopuna koriste drugi relevantni pokazatelji, među kojima
je najvažniji Kontrola korupcije (Control of corruption-CC), kojeg izrađuje Svjetska
banka. CC je indikator koji prikazuje percepciju o razmjeru u kojem se javna vlast
koristi u privatnom interesu, uključujući pritom i administrativnu i političku korupciju.
Skala Kontrole korupcije uključuje raspon od 0 do 100, gdje 0 označava visok stupanj
korupcije, a 100 njenu odsutnost. Na temelju 12 različitih istraživanja, Republici
Hrvatskoj je 2012. godine dodijeljen indeks Kontrole korupcije 57,4 (Ministarstvo
pravosuđa Republike Hrvatske, 2013).
Od 2012. godine u primjeni je nova metodologija izračunavanja IPK. IPK se temelji na
anketama i istraživanjima koje provode neovisne institucije među iskusnim
promatračima – poslovnim ljudima, analitičarima i lokalnim stručnjacima. Nova
metodologija pruža jednostavniji pristup koji je lakše pratiti. Veći je broj i kvaliteta
izvora podataka. Temelji se na percepciji upućenih stručnjaka o prisutnosti korupcije u
pojedinoj zemlji. Brojčani podaci (npr. broj pokrenutih istraga, sudskih slučajeva ili
prijavljenih slučajeva primanja mita) ukazuju koliko su mediji, sudstvo ili istražna tijela
uspješni u razotkrivanju korupcije. IPK zahtijeva komplementarnu analizu kako bi
objasnio zašto je neka država ostvarila određeni rezultat. Također, nova metodologija za
svaku pojedinu zemlju koristi podatke samo za jednu godinu iz svakog izvora, što
omogućava bolje praćenje promjena tijekom vremena (do sada su se za izračun koristili
podaci istraživanja poslovnog sektora koji su se protezali na razdoblje od zadnje dvije
godine). Nova metoda također će osigurati da IPK ocjena bolje obuhvaća promjene u
25
percepciji korupcije u javnom sektoru u nekom vremenskom periodu (Transparency
International Hrvatska, 2013). Mjerenjem percepcije korupcije nastoji se poticati
prepoznavanje korupcije u javnom sektoru. Podiže se svijest o problemu korupcije i
pokušava se poticati na promjene.
Razlika između ranga i ocjene - ocjena o zemlji ukazuje na percipiranu razinu korupcije
javnog sektora. Rang neke zemlje pokazuje njegov položaj u odnosu na druge zemlje
uključene u indeks.
U tablici 1 prikazan je indeks percepcije korupcije u Hrvatskoj i zemljama regije u
2012. i 2013. godini.
26
Tablica 1. Indeks percepcije korupcije u Hrvatskoj i zemljama regije u 2012/2013.
godini
RANG
2013
RANG
2012
+/-
ZEMLJA
INDEX
2013
INDEX
2012
+/-
43
37
-6
SLOVENIJA
57
61
-4
57
62
5
HRVATSKA
48
46
2
67
67
2
MAKEDONIJA
44
43
1
67
75
8
CRNA GORA
44
41
3
72
80
8
SRBIJA
39
42
3
72
72
-
BIH
42
42
-
111
105
-6
KOSOVO
33
34
-1
116
113
-3
ALBANIJA
31
33
-2
Izvor: izrada studenta prema Transparency International, IPK 2012, 2013.
IPK Hrvatske za 2013. godinu je 48 što je napredak u odnosu na prethodnu godinu za 2
boda. U rangu od 177 zemalja, Hrvatska se nalazi na 57. mjestu što je za 5 mjesta bolje
nego prethodne 2012. godine. Od 2013-te godine Hrvatska je članica EU gdje je
prosječna vrijednost IPK 62,6, a 23% članica ima IPK niži od 50. U odnosu na regiju
najveći rast imala je Crna Gora i Srbija koje su napredovale za 3 boda. Crna Gora s 41
na 44, a Srbija s 39 na 42 boda. Makedonija je napredovala za 1 bod, s 43 na 44. Bosna
i Hercegovina ostala je na istoj poziciji kao i prethodne godine s 42 boda, dok je
Albanija imala pad za 2 boda, a Kosovo za 1. Susjedna Slovenija zabilježila je pad od
čak 4 boda, s 61 na 57 bodova. U odnosu na rang zemalja Crna Gora i Srbija
27
napredovale su za 8 mjesta, Makedonija ostaje na istoj poziciji, a Slovenija i Kosovo
nazadovale su u rangu za 6 mjesta.
Iako najnovije istraživanje IPK-a potvrđuje da se Hrvatska bori protiv korupcije ta
borba nije dovoljno jaka. Pomak od 2 mjesta na ljestvici ne bi smio zadovoljiti Vladu
Zorana Milanovića, jer i sam njihov „Plan 21“ Kukuriku koalicije, hrvatskim građanima
obećaje društvo bez korupcije. Hrvatska bi trebala zauzeti poziciju što bliže državama
koje bi nam trebale biti uzor. Jedan je to od preduvjeta nužnih za privlačenje stranih
investicija, ali i za razvoj hrvatskog poduzetništva bez kojega neće biti novih radnih
mjesta. Kako ostale zemlje Europske unije stoje po pitanju korupcije prikazano je u
tablici 2 i tablici 3.
Tablica 2. Zemlje koje se percipiraju kao zemlje Europske unije sa najmanjom razinom
korupcije u 2013. godini.
RANG DRŽAVA INDEX
1 DANSKA 91
3 FINSKA 89
3 ŠVEDSKA 89
8 NIZOZEMSKA 83
11 LUKSEMBURG 80
12 NJEMAČKA 78
Izvor: izrada studenta prema Transparency International Hrvatska, IPK 2013.
Najmanje korumpirane zemlje jasno otkrivaju kako je „lijek“ protiv korupcije
transparentnost. Pod pojmom transparentnosti misli se na princip koji dopušta da oni
koji su pogođeni administrativnim odlukama, poslovnim transakcijama ili dobrotvornim
radom, znaju ne samo osnovne stvari i brojke nego i mehanizme i procese.
Transparentnost podržava odgovornost i može zaustaviti korupciju (Ministarstvo
pravosuđa Republike Hrvatske, 2011). Međutim, i najmanje korumpirane zemlje su
suočene s pitanjima poput pogodovanja privatnim interesima, financiranja kampanja i
nadzora velikih javnih ugovora, što ostaju glavni rizici korupcije. Danska s ocjenom 91,
Finska i Švedska sa 89 imaju visoku dostupnost pristupa svim informacijama i sustav
28
pravila ponašanja javnih dužnosnika što se može smatrati „dobrim receptom“ protiv
korupcije. Nakon njih slijede Nizozemska, Luksemburg i Njemačka. Iako nisu članice
Europske unije, Norveška sa ocjenom 86 i Švicarska sa 85, stoje vrlo dobro. Države
koje imaju najviše problema sa korupcijom svrstane su u tablicu 3.
Tablica 3. Europske zemlje sa najvišom percepcijom korupcije u 2013. godini.
RANG ZEMLJA INDEX
168 TURSKA 17
144 UKRAJINA 25
116 ALBANIJA 31
111 KOSOVO 33
80 GRČKA 40
77 BUGARSKA 41
Izvor: izrada studenta prema Transparency International Hrvatska, IPK 2013.
Od 177 zemalja, na tablici je izdvojeno 6 država Europe koje se percipiraju kao najviše
korumpirane. Na vrhu ljestvice nalazi se Turska sa indexom 17, što znači da je vrlo
korumpirana, jer što je bliže nuli to je njezina korumpiranost veća, a nalazi se na 168.
mjestu. Nakon Turske tu su Ukrajina koja je na 144. mjestu od 177, Albanija na 116.,
Kosovo na 111. Grčka, zemlja sa velikim javnim dugom, visokom razinom
nezaposlenosti, nezadovoljstvom građana izraženim kroz razne nerede i prosvjede,
percipira se kao jedna od najkorumpiranijih u EU, što zapravo i ne čudi te se nalazi na
80. mjestu. Bugarska je smještena na 77. mjestu. Što se tiče Europske unije, na samom
vrhu nalazi se Grčka, slijedi ju Bugarska, Rumunjska, Italija, Slovačka, Češka i
Hrvatska.
Kako je Hrvatska napredovala ili unazadovala iz godine u godinu, odnosno, kako se
stanje mijenjalo od 1999. do 2011. godine prikazano je na grafikonu 1.
29
Grafikon 1 : Percepcija korupcije u RH u razdoblju od 1999. do 2011.god
Izvor: izrada studenta prema Ministarstvu pravosuđa, 2012.
Na temelju grafikona vidljivo je da je 1999. godine, indeks percepcije korupcije u
Hrvatskoj bio nizak, iznosio je svega 2,9. Kroz godine on se povećavao te se Hrvatska
počela percipirati kao sve manje i manje korumpirana zemlja. Najveći indeks bio je
zabilježen u 2008. godini te je iznosio 4,4. Međutim, to poboljšanje nije se nastavilo,
nego je palo već u 2009. godini na 4,1, a toliko je iznosilo i u 2010. godini. Uzrok pada
percepcije korupcije u 2009. godini navodi se kao nedovoljan broj reformi na području
medija, sektora javne nabave i sudstva. Što je indeks korupcije veći to se smanjuje
ekonomski razvoj i dotok stranih investicija. Hrvatska bi se trebala početi percipirati
kao sve manje korumpirana, što bi ujedno značilo da su sve mjere suzbijanja urodile
plodom, no to poboljšanje u ovim gospodarskim i tržišnim uvjetima zemlje postaje
upitno.
Može se zaključiti kako su najčešće zemlje koje se smatraju „siromašnijim“,
tranzicijskim zemljama, na najvišem rangu percipiranosti korupcije, dok razvijenije
zemlje Europe ali i svijeta imaju manju stopu korupcije. Da li je to zbog novčanih
sredstava kojima oni mogu razvijati djelotvorni akcijski plan suzbijanja korupcije, da li
je to stvar moralnosti, etičnosti u poslovanju ili pravedne tržišne utakmice putem kojeg
svi dobivaju zasluženi „komadić torte“ ili nećeg trećeg... Svaka zemlja trebala bi
razvijati efikasni pravni okvir putem kojeg bi se mogla boriti protiv korupcije, koja
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
4,5
5
1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
30
narušava temeljna načela i slobodu pojedinca. Treba razvijati zakone, protokole, akcije
suzbijanja korupcije ali i poticati na moralno i pravedno ponašanje koje isključuje svaki
oblik korupcije, a takvi poticaji trebali bi dolaziti sa „vrha društva“, od onih koji bi
trebali biti nositelji i koji bi trebali promovirati nekorupcijsko i pravedno ponašanje. U
kojim institucijama javnog sektora je najviša percipiranost korupcije u RH i stavovi
građana, slijedi u daljnjem djelu rada.
3.3. Percepcija prisutnosti korupcije u Republici Hrvatskoj po institucijama
javnog sektora
Korupcija nanosi veliku štetu u materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast, ali
još su teže njezine posljedice po nematerijalna dobra koja su vezana uz kvalitetu i
ljudsku dimenziju društvenog života. Ne radi se samo o nečemu što slabi ekonomski
sistem, već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje pravednima
i manje otvorenima. Svi ljudi jednako su pogođeni korupcijom, bila ona korupcija na
nižoj razini, u koju su oni izravno uključeni u svakodnevnom životu (npr. policija,
fakultet, zdravstvene ustanove), ili korupcija koja se događa na višoj razini i uključuje
predstavnike ministarstva i same Vlade. U borbi protiv korupcije svatko nosi neki
zadatak, svatko nosi dio odgovornosti. Najveću odgovornost snosi onaj koji ima
političku moć i vlast. Borba protiv korupcije je zadatak države i odgovorne vlade. Zato
se rizik korupcije nalazi i u političkom sustavu.
Javni sektor igra značajnu ulogu u suvremenom društvu. Bilo da se radi o posjetu
liječniku, upisu u školu, fakultet, ili izdavanju osobnih dokumenata, građani i kućanstva
ovise o uslugama javnog sektora zbog raznih razloga. Činjenica da devet od deset
odraslih Hrvata navodi da je u posljednjih 12 mjeseci barem jednom ostvarilo kontakt s
javnim službenikom pokazuje koliko je važna uloga javnog sektora. Potražnja za
uslugama tog sustava je jasna, ali kada se radi o poštenju u pružanju i korištenju usluga
javnog sektora, slika postaje zamagljena. Jedna od važnijih spoznaja proizašlih iz ankete
provedene od strane UNODC-a jest da je značajan broj hrvatskih građana, 18,2%
odrasle populacije u dobi od 18 do 64 godine imalo posredno ili neposredno iskustvo s
31
podmićivanjem u kontaktu s nekim javnim službenikom u promatranom razdoblju
(UNODC; 2011: 10).
Otprilike dvije trećine građana vjeruje da se koruptivne prakse događaju često ili vrlo
često u brojnim važnim javnim institucijama, uključujući središnju i lokalnu vlast,
Sabor, bolnice, pravosuđe i policiju. Treba naglasiti da percepcije nisu ništa drugo nego
mišljenja te ih valja razlikovati od stvarnih korupcijskih iskustava. Ipak, takva
percepcija građana o korupciji može se protumačiti kao pokazatelj da su oni svjesni
kako se radi o jednom od najvećih izazova s kojima je suočena Hrvatska, kako sada tako
i u godinama koje dolaze (UNODC, 2011: 3).
Kako bi se ispitala percepcija iskustva građana o korupciji koristi se Globalni
korupcijski barometar. On pruža uvid u utjecaj korupcije na građane i nudi njihovo
mišljenje o korupciji. Također, nadopunjuje mišljenja stručnjaka i poslovnih ljudi koja
se ispituju u Indeksu percepcije korupcije i Indeksu izvoznika korupcije (IIK). 2013.
godine, provedeno je 8. globalno ispitivanje na 114 270 ispitanika u 107 zemalja te je to
najopsežnije istraživanje do sada. Sudjelovali su muškarci i žene stariji od 16 godina.
Reprezentativni uzorak u Hrvatskoj je 1000 ispitanika, a istraživanje se provodilo od
siječnja do ožujka 2013. i to intervjuom „licem u lice“. Globalni korupcijski barometar
mjeri percepciju javnosti o korupciji u ključnim sektorima: pravosuđu, policiji, vojsci,
medijima, zakonodavstvu, političkim strankama, privatnom sektoru, obrazovnom i
zdravstvenom sustavu, vjerskim institucijama i nevladinim organizacijama. Zadatak
Globalnog korupcijskog barometra je istražiti opće stavove javnosti o suzbijanju
korupcije i spremnosti da prijave koruptivna djela, percepciju promjene stupnja
korupcije, te koliko je korupcija značajan problem u javnom sektoru (Transparency
International, 2013).
Javne institucije koje bi trebale štititi građane (policija i sudstvo) najsklonije su
primanju mita – 31% ispitanika koji su došli u kontakt s policijom i 24% ispitanika koji
su došli u kontakt sa sudstvom prijavili su plaćanje mita. Dolazi se i do zaključka da
vlade ne čine dovoljno u borbi protiv korupcije, jer većina ljudi diljem svijeta vjeruje da
je njihova vlada neučinkovita i da se korupcija u njihovim zemljama povećava.
32
Najkorumpiranije su političke stranke, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Osobne veze i
poznanstva igraju značajnu ulogu u javnoj administraciji. Ispitanici smatraju da
korupcija nije samo plaćanje mita – dapače, gotovo dva od tri ispitanika vjeruje da
poznanstva uvelike utječu na procese u javnom sektoru. Umjesto za javno dobro, vlade
djeluju u korist privatnih interesa jer 55% svih ispitanika vjeruje da su vlade vođene
privatnim interesima i interesnim grupama umjesto općim dobrom. Utješna je činjenica
da su rezultati istraživanja pokazali da su građani spremni reagirati. Tako bi devet od
deset ispitanika prijavilo korupciju, a dvije trećine ispitanih od kojih je zatraženo mito
odbilo ga je dati (Danas.hr, 2013). U nastavku slijede rezultati istraživanja za Hrvatsku
prema Transparency Internationalu. U grafikonu 2 prikazana je percepcija o razini
korupcije u 2012. i 2013. godini
Grafikon 2: Promjena razine korupcije u 2012. i 2013. godini
Izvor: Transparency International, 2013.
Prema grafikonu 2 vidljivo je kako 51% ispitanika smatra kako je u protekle dvije
godine razina korupcije ostala ista, dok 27% njih smatra kako se ona ipak malo
smanjila, vjerojatno zbog ulaska u Europsku uniju, a 14% smatra da se malo povećala.
7% ispitanika smatra da se korupcija jako povećala, dok samo 2% njih smatra da se jako
smanjila. Na grafikonu 3, prikazano je koliki je problem korupcija u javnom sektoru.
2%
27%
51%
14% 7%
Jako se smanjila Malo sesmanjila
Ostala je ista Malo sepovećala
Jako se povećala
33
Grafikon 3. Problem korupcije u javnom sektoru.
Izvor: Transparency International, 2013.
U ovom grafikonu, sa 1 se ocjenjuje stanje koje uopće nije problem dok se sa 5
ocjenjuje stanje koje predstavlja veliki problem. Ispitanici su odgovorili da korupcija u
javnom sektoru predstavlja veliki problem (4,3). Iz grafikona se zaključuje kako
Hrvatski građani smatraju korupciju u javnom sektoru veoma rasprostranjenom i
velikim problemom. Međutim, koje se institucije percipiraju kao najkorumpiranije
prikazano je u grafikonu 4.
Grafikon 4. Percepcija korupcije po institucijama
Izvor: izrada studenta prema Transparency International, 2013.
U prethodnom grafikonu, 1 predstavlja da institucija uopće nije korumpirana, dok 5
predstavlja potpunu korumpiranost te je iz grafikona vidljivo je da se političke stranke
percipiraju kao najkorumpiranije (4) a u stopu ih prati sudstvo. Također je i zdravstvo
4,3
1,0 2,0 3,0 4,0 5,0
0 1 2 3 4 5
Političke strankeSudstvo
Javni službeniciPredstavnička tijela
Zdravstvo
Policija
Privatni sektor
Obrazovni sustav
Mediji
Vjerske zajednice
Vojska
34
na visokoj razini korumpiranosti. Vojska se smatra najmanje korumpiranom (2,6).
Vidljivo je da korupcija postoji u svim institucijama, u nekim manje, u nekim više,
međutim, nema te institucije u kojoj ona nije problem. Čak i one institucije koje se bore
protiv korupcije i same su korumpirane. Postoji velik broj zabilježenih slučajeva
korupcije u pravosuđu i zdravstvu te se oni u nastavku obrađuju detaljnije.
3.3.1. Korupcija u zdravstvu
Korupcija u zdravstvu pogađa ljude diljem svijeta svaki dan. To je razlog više zašto
građani koji su žrtve ili svjedoci zdravstvene korupcije trebaju progovoriti, iako je to
izazov ali i dio rješenja. Međutim, dizanje glasa, odupiranje plaćanju mita ili
prijavljivanje zdravstvenog korupcijskog ponašanja nije lako u mnogim zemljama.
Korupcija u zdravstvu postala je toliko rasprostranjena da se većini ljudi to čini
najnormalnijim načinom, postala je općim “bolničkim bontonom”, bez obzira da li su to
novčana davanja, neka vrsta protuusluge ili vrijedni pokloni. Korupcija u zdravstvu nije
jednosmjeran pravac kojim dobivaju službenici u zdravstvu, već od toga imaju korist i
davatelji mita kroz razne “povlaštene” usluge. Upravo zbog toga, korupciju u
zdravstvenom sektoru bit će teško iskorijeniti. Upravo građanima slabijeg imovinskog
statusa korupcija u zdravstvenom sektoru predstavlja veliki, nekad i po život opasan
problem. Oni nisu u mogućnosti podmititi kako bi dobili bolji tretman, kako bi im se
prepisali lijekovi, rehabilitacije u toplicama, kako bi im se riješila invalidska,
prijevremena mirovina, sredilo bolovanje i razne druge beneficije. Oni kojima je zaista
potrebno liječenje, određeni lijekovi ili boravak u toplicama zbog raznih bolesti, do toga
ne mogu jer su njihova mjesta zauzeli oni koji imaju novca da “kupe uputnice i nalaze”.
Zdravstvo kao sastavnica socijalne infrastrukture predmet je istraživanja medicinske i
ekonomske znanosti već dulji niz godina. Medicinska istraživanja zdravlja i bolesti sežu
u daleku povijest ljudske civilizacije. Tako se pedesetih godina prošlog stoljeća javljaju
i zdravstveni ekonomisti koji istražuju odrednice veće učinkovitosti zdravstvenog
sustava te odnose tržišnih silnica i državne intervencije u zdravstvu (Mihaljek, 2007: 1).
35
Zdravstveni se sustavi najjednostavnije mogu odrediti kao skup zdravstvenih jedinica
koje su ustrojene i međusobno povezane na način što djelotvornijeg ostvarivanja
temeljnog cilja – unapređenje zdravlja stanovništva i sprječavanje osiromašenja tijekom
bolesti. Kada se govori o zdravstvenim sustavima, misli se na one skupove zdravstvenih
jedinica koje su međusobno povezane i koje usklađeno rade na ispunjavanju one zadaće
koju im je društvo namijenilo, a to je unapređenje zdravlja i sprječavanje osiromašenja
zbog bolesti. Privatne zdravstvene ustanove koje djeluju samostalno i nepovezano, a čiji
je temeljni cilj zarada, nisu a niti predstavljaju zdravstvene ustanove (Gorjanski i
suradnici, 2010: 25).
Korupcija u zdravstvu nije samo davanje mita liječniku – korupcija je u zdravstvenim
sustavima znatno složenija, razvijenija i razgranatija, a po novčanim iznosima znatno
veća od te uobičajene i pojednostavljene predodžbe koja se često nameće kao jedini
oblik korupcijskog djelovanja. Korupcija je moguća samo ako je sudionik osoba koja
obavlja javnu službu, odnosno, traženje i dobivanje neke medicinske usluge u privatnoj
zdravstvenoj ustanovi koju potom osoba plaća, ne može se nazvati korupcijom jer je
riječ o privatnoj, a ne o javnoj medicinskoj ustanovi (Gorjanski i suradnici, 2010: 51).
Koliko je zapravo korupcija u zdravstvenom sektoru opasna, upravo zbog toga jer
“život nema cijene”, svatko bi za svoje zdravlje i za zdravlje svoje obitelji dao sve, pa
čak i bez pitanja ponudio i dao mito. Koliki su troškovi i koliki je opseg obuhvaćenosti
zdravstvenog sektora korupcijom daje se zaključiti iz primjera Farmal.
Farmal je farmaceutska tvrtka koja proizvodi i na tržište plasira generičke
lijekove najviše kvalitete. Njihova zadaća je nuditi potrošačima djelotvorne, sigurne,
kvalitetne i cjenovno prihvatljive lijekove, ali i dijetetske pripravke te na taj način
doprinositi poboljšanju kvalitete života i zdravlja cjelokupne zajednice. Farmal je u
veljači 2011. godine postao dijelom ugledne njemačke farmaceutske tvrtke
Dermapharm AG. Time je uključen u sustav umrežene paneuropske kompanije, koja
ima vlastite laboratorije za razvoj i pogone za proizvodnju širokog spektra
visokokvalitetnih generičkih lijekova.
36
Nakon tromjesečne istrage Državnog odvjetništva (DORH) i USKOK-a, službeno je
razotkrivena koruptivna sprega između liječnika obiteljske medicine i farmaceutske
industrije koja se u stručnim krugovima smatra uobičajenom pojavom na svjetskoj
razini. Istragom je obuhvaćeno 26 djelatnika Farmala i sama tvrtka kao pravna osoba, te
više od 500 liječnika obiteljske medicine koji su godinama poslovali s tim poduzećem.
Farmalovi djelatnici sumnjiče se za zločinački pothvat, dok će protiv 49 liječnika i jedne
ljekarnice biti podnesene kaznene prijave zbog primanja mita (Slobodna Dalmacija,
2012). USKOK tereti predsjednika Uprave i financijsku direktoricu Farmala te
regionalnog direktora sektora jug i regionalnog direktora sektora sjever, da su od 2009.
godine do 12. studenog 2012., u Ludbregu, dogovorili da će u ime Farmala kontinuirano
nagrađivati liječnike i ljekarnike davanjem novca i drugih darova u vrijednosti od 5%
do 10% od vrijednosti lijekova koje liječnici propišu iz ponude njihove farmaceutske
kuće. Liječnici su na 10-12 tisuća kuna “proguranih” Farmalovih lijekova dobivali 5%
provizije, na iznos od 15 do 20 tisuća kuna provizija je iznosila 6%, a na propisane
lijekove, vrijedne više od 20 tisuća kuna, isplaćivalo se preko 8% provizije. U cilju
realizacije tog dogovora, angažirali su 22 djelatnika i stručnih suradnika Farmala koji su
kontinuirano, sukladno njihovim uputama, davali novac, vrijednosne bonove za
kupovinu u trgovačkim kućama, kupovinu robe te plaćali putovanja na teret
farmaceutske kuće, kao protuuslugu za propisivanje lijekova iz njihove ponude
(Dnevnik.hr, 2012). Liječnici su vrlo rijetko odbijali suradnju i to uglavnom zato što su
već surađivali s nekom drugom farmaceutskom kućom. Svaki Farmalov terenski agent u
lanac korupcije prosječno je uključio 25 liječnika. USKOK-ova istraga pokazala je da je
svaki od liječnika prosječno primao 2000 kuna mjesečno, što znači da je Farmal na mito
trošio oko 14 milijuna kuna godišnje. No, najveći problem ovog pothvata je u
posljedicama za proračun HZZO-a i za sigurnost pacijenata koji ne mogu znati jesu li
primili lijek zato što su ga stvarno trebali (Dnevno.hr, 2012). Budući da liječnici
obiteljske medicine ne propisuju nužno lijekove prema potrebi, nego po zahtjevima
farmaceutske tvrtke, znači da se stvara nepotrebni trošak za HZZO. No, sasvim je
utemeljeno da korupcija ove vrste prosječno povećava godišnje izdatke na lijekove za
oko 10%, što znači da se može raditi i o 500 i više milijuna kuna nepotrebnog troška na
godišnjoj razini (Novak, Krnić, 2012).
37
Ova afera kad je stigla u javnost šokirala je cijelo društvo. Zbog želje pojedinaca za
stjecanjem novca, želje za njihovim „luksuzom“, ljudi su trošili tablete koje im nisu bile
možda ni potrebne, „trovali“ su se lijekovima misleći da su im oni nužni pri
ozdravljenju, ali sve je to samo bila krađa novca. Mnogi, a da nisu ni toga svjesni, a to
ne mogu niti dokazati, pili su ono što im i nije potrebno samo kako bi se pojedinci
obogatili. Pitanje je gdje im je samo savjest i humanost.
Još jedan primjer, zasigurno poznat velikoj većini građana tiče se doktora Ognjena
Šimića koji je došao u Rijeku krajem 90-tih iz Njemačke. Stigao je na poziv lokalnih
vlasti kao vrhunski stručnjak i postao predstojnikom Odjela za kardijalnu kirurgiju
riječkoga KBC-a koji je svoje znanje i iskustvo trebao prenositi mlađima i Rijeku
pretvoriti u vodeći centar kardio kirurgije. Ova priča došla je u javnost kada je
nekadašnja rukometna zvijezda Ljerka Krajnović otišla na policiju nakon što joj je
Ognjen Šimić u bolnici riječkog Kliničkog centra rekao da će staviti njezinog oca na vrh
liste čekanja za operaciju srca u zamjenu za 5 000 eura. Nakon što je slučaj došao u
medije, četiri zasebna pojedinca su također potvrdili da je doktor Šimić uzeo mito od
njih u iznosima od 1 000 do 5 000 eura (Opačak - Klobučar, 2012). Liječnik Ognjen
Šimić bio je uhićen za primanje mita od pacijenata i pravomoćno osuđen na pet godina
zatvora. Nakon bijega u BIH, zbog povoljnosti dvojnog državljanstva, u toj mu se
zemlji ponovno sudilo po zahtjevu hrvatskog pravosuđa te je kazna preinačena u dvije i
pol godine zatvora (Slobodna Dalmacija, 2012). Ognjen Šimić je zatvorsku kaznu počeo
izvršavati 28. lipnja 2011. godine, te je 9. svibnja 2012. godine umro u zatvorskoj ćeliji
od srčanog zastoja.
Onemogućavanje jednakomjerne raspodjele medicinskih usluga i dobara, negativan
utjecaj na moral i na motivaciju zdravstvenih djelatnika, preusmjeravanje ciljeva
zdravstvenog sustava, osiromašenje zdravstvenog sustava, poguban utjecaj na
makroekonomiju, gušenje razvoja privatnih zdravstvenih ustanova su najčešće
posljedice korupcije u zdravstvu. Te posljedice trebale bi biti motivacija za borbu protiv
korumpiranih liječnik i za glasno imenovanje onih koji traže mito. Iako medicinska
naobrazba stvara djelatnike čiji bi prioritet trebao biti čvrst sustav poštenja, pravednosti,
38
skromnosti, požrtvovanja i čestitosti kroz primjere se vidi suprotno te su nažalost,
medicinski fakulteti i srodne institucije u samom vrhu korumpiranosti.
Pretpostavka učinkovitoj eliminaciji korupcije u zdravstvu je podizanje cijelog
zdravstvenog sustava na višu razinu. Upravo stoga se u RH zadnjih godina provodi
reforma zdravstvenog sustava, koja je dugotrajna, skupa i zahtjevna (infrastruktura,
nabava suvremene medicinske opreme i tehnologija, dostatan broj liječnika i osoblja,
kontinuirana edukacija i specijalizacija liječnika). S obzirom na zahtjevnost zdravstvene
reforme, u akcijskom planu mjere su usmjerene na ona područja koja su prepoznata kao
najizloženija riziku korupcije (Ministarstvo pravosuđa, 2008).
Zdravstvene i pravosudne institucije su one od kojih svatko treba neku uslugu te su
zbog toga one i veoma korumpirane. Upravo zbog naše ovisnosti o njima, njihovi
službenici mogu si priuštiti te „pogodnosti“. No, većina šuti, plaća i nudi mito, jer
svatko želi neku uslugu, te se previše ne buni.
3.3.2. Korupcija u pravosuđu
Ukoliko se korupcija promatra kao globalni i nacionalni problem koji je sve teže
kontrolirati, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, potpuno je bespotrebno raspravljati je li
pravosuđe nezavisno. Pravosuđe kao opći pojam možda i je nezavisno, ali kako
pravosuđe čine institucije i ljudi, ljudski faktor pojavljuje se kao najslabija karika u
sistemu. U gotovo svakom istraživanju javnog mnijenja, hrvatski građani će među
najkorumpiranije segmente društva staviti pravosuđe i policiju, a takvi rezultati tiču se i
zemalja u našem okruženju. Političarima je postalo navikom korištenje fraza poput
„pravne države“, „nezavisnog pravosuđa“, „nemiješanje u sudske postupke“ i
„izbjegavanje utjecaja na sudske odluke“. Ukoliko je sudstvo autonomno u donošenju
odluka i proglašavanje nekog krivim ili nevinim, onda se građani mogu pouzdati u
pravo i pravdu, međutim, ako se korupcija u zemlji toliko raširila da zahvaća sve
društvene segmente od pučkih škola do visoke politike, otvoreno je pitanje mogu li suci,
kao predstavnici pravne države, sa svojim ljudskim slabostima i manama donositi
39
autonomne, korektne i nepristrane odluke i presude. U korumpiranoj državi sudac će
vjerojatno teško riješiti dilemu treba li osloboditi mafijaša i uzeti milijun eura ili ga
osuditi i ne dobiti ništa, osim možda bombu pod automobil (Petričić, 2009: 320).
Korupcija u pravosuđu postoji. Postoji u onom obliku u kojem je svaka institucija
podvrgnuta kvarenju. Postoji kao neizbježna posljedica profesionalne i moralne
nesavršenosti ljudi koji imaju moć odlučivanja o interesima. U svakom društvu postoji
razmjena statusa i moći, ponuda i potražnja nelegalnih usluga, i takve interakcije
sastavni su dio sustava i njegovih institucija. Korupcija u sudstvu s takvog gledišta nije
drugo nego izraz nesavršenosti ljudi, ne problem institucija već vrijednosti i normi kojih
se treba držati. Korupcija je, tvrde, problem morala i slabosti pojedinca (Kregar, 1999:
136).
Korupcija ugrožava pravosuđe u mnogim dijelovima svijeta, zbog nje žrtve i optuženi
ostaju bez jednog od temeljnih ljudskih prava: prava na pošteno suđenje. Negativne
učinke korupcije u pravosuđu je praktički nemoguće nabrojati, počevši od
nemogućnosti suzbijanja kriminala preko ugrožavanja gospodarskog rasta i društvenog
razvoja pa sve do najbitnijeg: onemogućavanja nepristranog rješavanja sporova građana
s vlastima ili drugim građanima. Kako građani Hrvatske ali i ostalih zemalja Europske
unije gledaju na pravosuđe, koliko vjeruju u njihovo poštenje vidljivo je na grafikonu 5.
40
Grafikon 5. Postotak povjerenja građana u pravosuđe
Izvor: izrada studenta prema Transparency International, 2013.
Prema grafikonu može se zaključiti kako su Finska i Danska na prvom mjestu po
povjerenju građana u pravosuđe, čak 85% građana smatra pravosuđe nekorumpiranim i
pravednim. To zapravo i ne čudi jer su te zemlje i po indeksu percepcije korupcije na
samom vrhu, odnosno, percipiraju se kao najmanje korumpirane zemlje Europe ali i
svijeta. Građani Austrije, njih čak 78% vjeruje pravosuđu, slijede Luksemburg i
Njemačka sa 77%, zatim Švedska sa 76%. U Hrvatskoj je 37% građana sklono vjerovati
u domaće pravosuđe, dok najmanje povjerenja u vlastito pravosuđe imaju Slovenci, njih
24%, Česi i Slovaci po 25% i Litavci 31%.
Postoji važna i uočljiva razlika između sustava koji su se donekle sposobni nositi s
korupcijom i njenim učincima i onih sustava koji su podloženi sustavnoj manipulaciji.
Takve sustave uglavnom susrećemo u društvima gdje je korupcija raširena u cijelom
javnom sektoru. Također, postoji poveznica između zastupljenosti korupcije u
pravosuđu i stope gospodarskog rasta. S povećanjem stope gospodarskog rasta smanjuje
se korupcija upravo zato što je način vođenja postupaka i donošenja sudskih odluka od
krucijalne važnosti za investitore kako strane tako i domaće. Korupcija u sudstvu
pojavljuje se u sličnim oblicima diljem svijeta. Primjerice, sudac može uključiti ili ne
uključiti dokazni materijal s ciljem opravdavanja donošenja oslobađajuće presude kad je
optuženik osoba visokog društvenog statusa ili pripadnik političke elite. Suci ili
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
41
djelatnici sudova diljem svijeta manipuliraju i pomiću datume ročišta kako bi pomogli
favoriziranoj strani u procesu. U zemljama u kojima ne postoji praksa vođenja zapisnika
suđenja, suci imaju mogućnost po vlastitom nahođenju interpretirati sažetak suđenja i
promijeniti iskaze svjedoka prije donošenja konačne presude. Također se često događa
da netko od referenata ili djelatnika suda za određenu protuuslugu ili cijenu „izgubi“
određeni sudski spis (Hina, 2007). Korupcija u sudskoj praksi, također uključuje krivu
raspodjelu ionako malih državnih sredstava koje vlada donira u pravosuđu, koje je
rijetko prioritet u političkom smislu. Primjerice, suci nerijetko imaju priliku zaposliti
članove svoje najuže obitelji kao referente ili djelatnike suda, također u prilici su
manipulirati s natječajima oko izgradnje novih sudskih zgrada ili nabave građevinskog
materijala. Korupcija u pravosuđu seže od procesa saslušanja, ročišta pa i do samog
donošenja odluka kao i njenog provođenja od strane suda.
Stari ali jedan od najvećih primjera korupcije u pravosuđu tiče se oslobođenja Arkana iz
Remetinca. Željko Ražnatović Arkan bio je jedan od najvećih kriminalaca na području
Balkana i Europe optužen za poticanje oružane pobune. Njegovo oslobođenje iz
zagrebačkog zatvora Remetinec bila je svjetska afera koja u hrvatskim medijima nije
dobila adekvatan prostor. Najtraženiji europski kriminalac išetao je iz jedinog
europskog zatvora iz kojeg nije mogao pobjeći. No, pitanje je kako je to bilo moguće -
nekontrolom i ignoriranjem pravosudnih institucija i procedura! Dugo godina čuvana
enigma zapravo i nije bila neka tajna, samo se sve činilo da ne izađe na svijetlo dana,
budući da je Arkan pobjegao iz zatvora u Remetincu uz pomoć nekadašnjeg
predsjednika Franje Tuđmana. A razlog zašto mu je upravo Tuđman pomogao, tiče se
otmice njegove kćeri Nevenke, koju je mogao spasiti zauzvrat puštanja Arkana na
slobodu (Petričić, 2009: 324). Ovaj primjer pokazuje umiješanost politike u pravosuđe
ali i nezainteresiranost pravosudnih tijela za pravdu.
Preporuke Transparency Internationala, 2013., za suzbijanje korupcije u pravosuđu su
osnivanje neovisnog tijela za imenovanje sudaca koje bi predstavljalo centralni dio
svakog sustava imenovanja. Sudske plaće trebale bi biti adekvatne znanju, iskustvu i
ocjeni rada pojedinog suca. U slučaju optužbe protiv sudaca, one trebaju biti detaljno
istražene, a u istragu treba biti uključeno i neovisno tijelo. Također, pravosuđe mora
42
pravovremeno i redovit obavještavati javnost o svojim aktivnostima i potrošnji uz
slobodan pristup informacijama o zakonima, izmjenama i dopunama zakona, sudskim
postupcima, presudama, natječajima za mjesto suca i imenovanjima.
Riječ „korupcija“ asocira na nešto negativno i loše za državu i za društvo u cjelini. Ona
nanosi veliku štetu u materijalnom pogledu, odnosno, povećava troškove države te
usporava gospodarski rast. Također, utječe na kvalitetu života građana na način da se s
povećanjem korupcije smanjuju izdaci za npr. školstvo, zdravstvo, infrastrukturu... Ona
negativno utječe na zaposlenost, na investicije, BDP, na pravednu tržišnu utakmicu.
Korupcije ima u svim državama, u nekim manje u nekim više. Kako bi se uspješno i
djelotvorno „borilo“ s korupcijom potrebno je izmjeriti njezinu prisutnost. Najpoznatije
mjerenje vrši Transparency International. Prema indeksu percepcije korupcije u
Hrvatskoj je zabilježen određeni pomak, međutim, još nije na „zavidnoj poziciji“.
Hrvatska se nalazi na 57. mjestu, dok su najbolje rangirane Danska i Finska. Prema
Transparency Internationalu, političke stranke, pravosuđe, javni sektor i zdravstvo su
najkorumpiraniji. Kroz primjere je vidljivo koliko ljudi korupcija zahvaća te da ona
nije izolirana pojava, već negativno utječe na cijelo društvo.
U nastavku ovog rada veća pozornost stavljena je, umjesto na posljedice i na statističke
podatke o korupciji, na efikasnost pravnog okvira. Kako bi se korupcija suzbila
potrebna je uspostava efikasnog pravnog okvira, međutim, na koji način, putem kojih
institucija, promjena zakona, poticaja na razne akcije djelovanja protiv nje, te koje su
institucije zadužene za upravljanje razinom korupcije slijedi nadalje. Također, razmatra
se kako je korupcija prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća te koje su institucije
odgovorne za upravljanje razinom korupcije.
43
4. VAŽNOST EFIKASNOG PRAVNOG OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE
Pravni okvir za suzbijanje korupcije, kao uvjet pristupanja Europskoj uniji, gotovo je u
potpunosti uspostavljen. Preostaje ga dodatno unaprijediti donošenjem izmjena i dopuna
nekolicine zakona. Reforma pravosuđa sama za sebe jedan je od osnovnih
antikorupcijskih mehanizama. Suzbijanje korupcije ne može se provesti samim
mjerama progona i kažnjavanja, već je potrebna stabilizacija pravnog sustava općenito.
Vjerodostojnost pravosuđa i povjerenje građana u nepristranost i učinkovitost pravosuđa
pretpostavke su urednog pravnog poretka, dakle i suzbijanja korupcije. Nulta stopa
tolerancije na korupciju znači reagiranje na svaki oblik korupcije bez obzira na visinu
stečene koristi i položaj državnog službenika koji je korumpiran. Sva tijela moraju u
svojoj sredini reagirati na pojave korupcije bez obzira na njihov značaj. Također je
borba protiv korupcije prioritet Ministarstva unutarnjih poslova koje je ujedno i jedan
od bitnih nositelja svih aktivnosti na području represije, ali i prevencije korupcije. Vlada
RH je svjesna da je potrebno uložiti dodatne napore u sprječavanju korupcije u
područjima javne uprave, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja i privatnog sektora, s
posebnim naglaskom na sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti,
provedbu propisa o financiranju političkih stranaka, ostvarivanju prava na pristup
informacijama, jačanje integriteta javne uprave, reguliranje javnih nabava, te zaštitu
oštećenika i osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju (Ministarstvo pravosuđa
Republike Hrvatske, 2008).
Zbog svih negativnih posljedica i učinka koje izaziva korupcija potrebna je uspostava
efikasnog pravnog okvira, uspostava institucija koje će se djelotvorno i efikasno boriti
protiv nje, samim time utjecati na dobrobit svih građana. No, takva uspostava nije
moguća u kratkom vremenu, potrebno je dugi niz godina kako bi se određeni pomak
vidio jer je korupcija duboko ukorijenjena u društvu. Kako efikasan pravni okvir utječe
sa razinu korupcije, kroz usporedbu zemalja s visokom i zemalja sa niskom stopom
percepcije korupcije, kako korupcija utječe na poslovanje hrvatskih poduzeća te koje su
to institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije slijedi u nastavku rada.
44
4.1. Povezanost efikasnog pravnog okvira i razine korupcije
Kako korupcija ima negativne učinke na nacionalnu ekonomiju i na društvo u cjelini,
potrebna je uspostava efikasnog pravnog okvira kojim će se ne samo suzbijati nego i
sprječavati korupcija. U zemljama u kojima je indeks percepcije korupcije veći, očito je
efikasnije zakonodavstvo koje provodi mjere i akcije suzbijanja korupcije. Korupcija je
i dalje veća u zemljama u kojima su politika i institucije slabe. Dok bogate zemlje
imaju tendenciju boljih institucija i niže korupcije, nema dokaza da brži ekonomski rast
smanjuje korupciju u kratkom roku. Uzroci korupcije su složeniji u zemljama u kojima
je tranzicija još uvijek u relativno ranoj fazi. U posljednjih deset godina,
protukorupcijski su mehanizmi uvelike unaprijeđeni a i građani su posljednjih godina
postali mnogo osjetljiviji na upravljanje javnim dobrima pa očekuju da se zajedničkim
resursima savjesno upravlja za dobrobit svih.
Razvoj neke zemlje obično je mjeren po bruto domaćem proizvodu po stanovniku. To je
zajednički pokazatelj koji govori da su pojedinci i vladini dužnosnici u bogatim
nacijama relativno dobro plaćeni i time manje spremni prihvatiti ili nametati mito.
Nadalje, bogatiji narodi općenito imaju bolje institucionalne mehanizme za sprječavanje
korupcije. Moglo bi se očekivati da veći ekonomski prosperitet dovodi do niže potražnje
i ponude za mito. Također, veća obrazovanost i pismenost može smanjiti mito i
korupciju jer je stanovništvo svjesno svojih prava i dužnosti.
Kao dokaz gore navedenom - BDP po stanovniku za 2012. godinu u Njemačkoj iznosi
41 514$, u Danskoj 56 210$, Finskoj 46 179$,. To su zemlje EU koje se percipiraju kao
jedne od najmanje korumpiranih. Zemlje sa relativno visokim postotkom
korumpiranosti, kao što je Hrvatska koja ima BDP po stanovniku 13 227$, Slovenija 22
092$ i Grčka 22 083$, imaju manji BDP od onih koje imaju manju stopu
korumpiranosti (Eurostat, 2013). Ako postoje institucije koje efikasno i učinkovito rade
svoj posao, one na dulji rok mogu povećati BDP svoje države, samim time i BDP per
capita, što sve utječe na manju potrebu za primanjem mita, te na uspostavu pozitivnog
ozračja među stanovništvom. Kako se smanjuje korupcija, povećava se povjerenje
građana i inozemnih poduzeća u hrvatsko zakonodavstvo, poštenje poslovnih odnosa što
45
sve u konačnici veoma pozitivno utječe na zaposlenost, investicije, štednje građana i na
drugo.
Kako se efikasno boriti sa korupcijom, prikazano je kroz primjer Njemačke, zemlje sa
visokim BDP-om i niskom percepcijom korupcije. Njemačka se povodi za time da je
potrebno prvo identificirati položaje koji su naročito ugroženi korupcijom. Svaka se
pozicija kojom se raspolaže kakvim ovlastima može pojaviti kao podložna i rizična za
korupciju, ali ipak postoje i one koje su naročito podložne, poput onih u kojima se može
steći prilična korist ili nanijeti velika šteta, kao i ovlasti unutar kojih se po prirodi posla
često stupa u kontakt sa trećim osobama. U vezi s time, smisleno je da se unutar
institucija izradi pregled ovlasti i radnih mjesta naročito podložnih korupciji, odnosno,
svojevrstan „atlas rizičnih mjesta“ (Datzer, 2011: 4). U identifikaciji tih mjesta naročito
veliku ulogu ima preliminarna provjera ugroženosti korupcijom i djelotvornost
postojećih kontrola, kojom se smjera izvršiti preliminarna selekcija ugroženih mjesta. U
Njemačkoj se rotacija posla smatra nužnom iz razloga što se predug boravak na jednom
radnom mjestu može smatrati rizikom u smislu da službenik ostvaruje stalne kontakte sa
klijentima i moguće je da stvori privatne, nedozvoljene veze koje mogu imati obilježja
koruptivnog protupravnog ponašanja. Ukoliko službenik zna da je na radnom mjestu
određeno vrijeme i da njegovo nezakonito ponašanje može otkriti sljedbenik, vrlo je
moguće da će njegova spremnost da se uključi u korupciju biti znatno manja. Novi se
zaposlenici odmah po preuzimanju dužnosti upozoravaju na opasnosti i posljedice
koruptivnog ponašanja, a tema korupcija treba biti dijelom izobrazbe i usavršavanja,
posebice rukovodećeg osoblja. Vrlo su skeptični i limitirani pri zapošljavanju osoba
koje su predmetom kaznenog ili disciplinskog postupka ili kakvog drugog postupka za
radnje koje su u vezi sa korupcijom, koje su zadužene ili su u ekonomskim neprilikama
ili imaju probleme sa alkoholom, drogama, kockom. Ova mjera koju provodi Njemačka
naizgled izgleda vrlo jednostavna, međutim zahtjeva dugoročan i kontinuiran rad i
suradnju svih institucija sa javnim i privatnim sektorom, također i građanstva.
Za učinkovitu borbu protiv korupcije nije dovoljna samo represija. Suvremeni trendovi
suzbijanja korupcije sve više se okreću prevenciji na način da se prepoznaju rizici
nastanka korupcije te ih se preventivnim mjerama nastoji ukloniti, odnosno,
pravovremenim usvajanjem zakona, izgradnjom institucija i osvješćivanjem građana i
46
medija nastoji se preduhitriti i spriječiti korupciju prije nego do nje uopće i dođe
(Korunić Križarić, Kolednjak, Petričević, 2011: 147).
Jasno je kako efikasan pravni okvir igra odlučujuću ulogu u razini korupcije te se kroz
primjer Njemačke vidi kako je ona izgradila neki svoj sustav, zakon koji svi poštuju, te
očito da ono funkcionira. Kako je već ranije napomenuto, nema države koja nije
zahvaćena korupcijom. Posebno se to očituje u novije doba kada je svijest ojačala te se
javlja potreba i želja za eliminacijom korupcije iz svakog društva. Ljudi postaju svjesni
kako ona nikome ne čini dobro, naravno, osim pojedincima, ali u pravilu pogađa većinu
stanovništva, te se svakim danom javljaju građani koji na taj način doprinose i potiču
institucije na jače djelovanje. Kroz medije je potrebno što je više moguće naglašavati i
upoznavati javnost sa otkrivenim slučajevima te dopustiti javnosti da zna kako je
suđenje završilo, odnosno koliko su dobro institucije napravile svoj posao. Postojanje
međuzavisnosti efikasnog pravnog okvira i suzbijanja korupcije moguće je objasniti na
primjeru iz dolje navedenih tablica. .
47
Tablica 4: Povezanost pravnog okvira sa preusmjeravanjem javnih sredstava u privatnu
korist.
Izvor: izrada studenta prema World Economic Forum, 2013. god.
Na temelju tablice 4 može se zaključiti kako postoji povezanost između učinkovitog
pravnog okvira u rješavanju sporova te preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu
korist. Na tablici je rangirano 28 zemalja članica EU. Ako je preusmjeravanje javnih
sredstava u privatnu korist manje, odnosno, ako se rijetko dešava onda je vrijednost 7,
dok one države s većim preusmjeravanjem sredstava imaju vrijednosti bliže 1. Što se
6,3
6,1
6
5,9
5,8
5,6
5,4
5,2
4,8
4,6
4,5
4,5
4,5
4,3
3,9
3,7
3,3
3,2
3,2
3,2
3
2,8
2,7
2,7
2,6
2,5
2,4
2,2
Danska
Finska
Luksemburg
ŠvedskaNizozemska
Irska
NjemačkaBelgija
Francuska
Ujedinjeno Kralj
Estonija
Cipar
Austrija
Malta
Portugal
Poljska
Latvia
Slovenija
ŠpanjolskaLitva
Hrvatska
Italija
GrčkaBugarska
MađarskaRumunjska
ČeškaSlovačka
Preusmjeravanje javnih
sredstava u privatnu korist
6,1
5,7
5,6
5,6
5,2
5,2
4,9
4,8
4,8
4,3
4,2
4,2
4,2
4,1
3,7
3,4
3,1
3,1
3
3
2,9
2,9
2,8
2,6
2,5
2,5
2,4
2,3
Finska
ŠvedskaUjedinjeno Kralj.
Nizozemska
NjemačkaLuksemburg
Danska
Irska
Austrija
Estonija
Belgija
Cipar
Malta
Francuska
ŠpanjolskaLitva
MađarskaČeška
Latvija
Poljska
Portugal
Bugarska
Rumunjska
Slovenija
GrčkaHrvatska
SlovačkaItalija
Učinkovitost pravnog okvira u rješavanju sporova
48
tiče učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova, vrijednost 7 znači da država ima
efikasan pravni okvir, dok one bliže 1 imaju manje efikasan okvir. Prosjek za
preusmjeravanje javnih sredstava je 3,5, dok je za učinkovitost pravnog okvira 3,8.
Danska ima vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu korist 6,3 što znači
da nije korumpirana, a učinkovitost pravnog okvira iznosi 4,9. Finska je država koja
ima vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava 6,1 te učinkovitost pravnog okvira u
rješavanju sporova 6,1. Također dobro stoji i Nizozemska koja ima vrijednost
preusmjeravanja javnih sredstava 5,8 a učinkovitost pravnog okvira u rješavanju
sporova je 5,6. Vidljivo je kako države koje imaju manje preusmjeravanje javnih
sredstava u privatnu korist imaju veću učinkovitost pravnog okvira. Države koje imaju
vrijednosti preusmjeravanja javnih sredstava ispod 3,5, znači da su više korumpirane.
Slovačka sa vrijednošću 2,2, Češka sa 2,4, Rumunjska sa 2,5, Hrvatska sa 3,0
predstavljaju jedne od najviše korumpiranih u EU. Učinkovitost pravnog okvira u
rješavanju sporova za Slovačku iznosi 2,4, za Češku 3,1, Rumunjsku 2,8, Hrvatsku 2,5
te je vidljivo kako su ispod prosjeka koji iznosi 3,8. U Finskoj, Danskoj i Švedskoj
otvorene su informacije o proračunu te se dopušta sudjelovanje građana u proračunskom
procesu. Informacije su javne i potiče se sudjelovanje građana što u konačnici pozitivno
djeluje. Kakva je povezanost između nezakonitog plaćanja i mita te učinkovitosti
zakonodavstva kod problematične regulacije, slijedi u tablici 5.
49
Tablica 5: Povezanost nezakonitih plaćanja i mita sa učinkovitošću zakonodavstva kod
problematične regulacije.
Izvor: izrada studenta prema World Economic Forum, 2013. god.
Temeljem tablice 5, zaključuje se kako su nezakonita plaćanja i mito veći i češći u
zemljama koje su bliže 1, dok su manji u zemljama bliže 7. Slovačka sa 3,4, Grčka sa
3,6, Hrvatska i Češka sa 3,7 te Rumunjska i Italija sa 3,8 ispod su prosjeka (4,1). Može
se reći kako te države prednjače u nezakonitim plaćanjima i mitu. Zemlje kod kojih
mito i nezakonita plaćanja nisu “veliki” problem su Finska sa 6,6, Luksemburg i
Švedska sa 6,2, Irska, Nizozemska i Danska sa 6,1, Ujedinjeno Kraljevstvo sa 6 te
6,6
6,2
6,2
6,1
6,1
6,1
6
5,7
5,6
5,6
5,4
5,4
5,2
5
4,8
4,8
4,7
4,6
4,4
4,3
4,2
4,1
3,8
3,8
3,7
3,7
3,6
3,4
Finska
Luksemburg
ŠvedskaIrska
Nizozemska
Danska
Ujedinjeno Kralj.
NjemačkaBelgija
Estonija
Francuska
Austrija
Portugal
Cipar
Slovenija
Poljska
ŠpanjolskaLitva
Latvija
MađarskaMalta
Bugarska
Italija
Rumunjska
ČeškaHrvatska
GrčkaSlovačka
Nezakonita plaćanja i mito
5,9
5,4
5,4
5,2
5,2
4,9
4,6
4,4
4,4
4,3
4,2
4
4
3,7
3,5
3,3
3,2
3,1
2,9
2,8
2,7
2,6
2,6
2,6
2,5
2,5
2,4
2,2
Finska
ŠvedskaNizozemska
Ujedinjeno Kralj.
Luksemburg
NjemačkaIrska
Austrija
Cipar
Francuska
Estonija
Belgija
Danska
Malta
ŠpanjolskaPortugal
Litva
Latvija
Poljska
Bugarska
ČeškaRumunjska
GrčkaSlovenija
Hrvatska
Italija
MađarskaSlovačka
Učinkovitost zakonodavstva kod problematične regulacije
50
Njemačka sa 5,7. Ta nepravilna plaćanja i mito imaju veze sa učinkovitosti
zakonodavstva kod problematične regulacije. U Finskoj je provođenje zakona i propisa
jednostavno te ona ima vrijednost 5,9, slijede ju Švedska i Nizozemska sa 5,4,
Ujedinjeno Kraljevstvo i Luksemburg sa 5,2, Njemačka sa 4,9, Danska sa 4,0. Države
kod kojih se nezakonita plaćanja i mito događaju češće imaju manju vrijednost
učinkovitosti zakonodavstva. Slovačka sa vrijednošću 2,2, Mađarska sa 2,4, Italija i
Hrvatska sa 2,5, Grčka, Slovenija i Rumunjska sa 2,6, i Češka sa 2,7.
Između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije postoji snažna povezanost. Ako
funkcionira jedno, funkcionira i drugo. Kroz primjere je vidljivo kako države koje imaju
veće vrijednosti nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja sredstava imaju veću vrijednost
učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova i učinkovitosti zakonodavstva kod
problematične regulacije.
Korupcija također predstavlja problem u rastu i razvoju poduzeća. Tako su poduzeća iz
Slovačke i Poljske izvijestile napredak u borbi protiv korupcije, dok Češka percipira
velike probleme u napretku. Bugarska i Rumunjska također bilježe značajan napredak.
Prema izvještaju svjetske banke Hrvatska također bilježi značajan napredak (The World
Bank, 2011). Jasno je da korupcija ne pogoduje nikome, pa tako ni poduzećima, bilo
velikim, bilo malim, no, o tome slijedi u daljnjem djelu rada.
4.2. Korupcija kao prepreka u poslovanju hrvatskih poduzeća
Međunarodni forum poslovnih vođa (Interational Business Leaders Forum – IBLF) je
neprofitna organizacija osnovana 1990. godine sa zadaćom promicanja odgovorne
poslovne prakse koja će donijeti korist gospodarstvu i društvu, te doprinjeti održivom
razvoju. Uvažavajući činjenicu da je korupcija od goleme štete za razvoj i poduzetništvo
i da doprinosi zlouporabi ljudskih prava, IBLF je 2002. pokrenuo program pod nazivom
Poslovni svijet i korupcija. Tim programom promiče se uloga koju poslovni krugovi
mogu odigrati u rješavanju pitanja korupcije te potreba za zajedničkim radom tvrtki na
51
lokalnoj razini radi unapređivanja poslovnog ozračja (Global Compact Republika
Hrvatska, 2007).
Kako je globalizacija sveprisutna, tvrtke se suočavaju s odlukom o proširenju svojega
poslovanja na strana tržišta. Pri tome, povjerenje i vjerodostojnost koje poslovni svijet
uživa među ulagateljima, kupcima, zaposlenicima i javnosti igra veoma važnu ulogu.
Ubrzani razvoj pravila poslovnog upravljanja diljem svijeta također potiče tvrtke da se
usredotoče na protukorupcijske mjere kao dio njihovih sustava zaštite vlastitog ugleda i
interesa njihovih vlasnika. Njihove mjere unutarnjih nadzora sve se više šire na pitanja
etike i čestitosti, a među rukovoditeljima ulaganja sve je više onih koji te mjere nadzora
promatraju kao dokaz da tvrtke provode dobru poslovnu praksu.
Postoje mnogi načini suzdržavanja od sudjelovanja u bilo kojem obliku korupcije koji
trebaju biti u poslovnom interesu svake tvrtke. Sve tvrtke su ranjive, bilo da su velike ili
male, a šteta koju mogu pretrpjeti je znatna. Pravni rizici, rizici vezani uz ugled,
financijski troškovi, moto - „onaj tko vara i sam će biti prevaren“, rizici ucjene,
nemogućnost zaštite i ugrožene sigurnosti neki su od razloga zbog kojih bi se tvrtke
masovno trebale udružiti u borbu protiv korupcije.
Kao i u slučaju većine rukovoditeljskih izazova s kojima je tvrtka suočena, pružanje
jasnog primjera s vrha presudno je ako tvrtka želi osigurati da ni ona sama niti njeni
radnici ne sudjeluju u korupciji. Važno je da najviše rukovodstvo ne šalje dvosmislenu
poruku, to jest, da s jedne strane od rukovoditelja i predstavnika tvrtke zahtijeva
primjenu strogih kodeksa i visokih normi, a istodobno im jasno daje do znanja da su ti
kodeksi otvoreni za široko tumačenje, često uz pozivanje na važnost prilagodbe
poslovnih običaja lokalnom okruženju. Osim pravnog okvira unutar kojeg posluje svaka
tvrtka, mnoga se poduzeća odlučuju i za donošenje svojih vlastitih poslovnih načela i
etičkih kodeksa. Njihov cilj se često odnosi na isticanje vrijednosti na kojima počiva
organizacija. Postavljanjem i učvršćivanjem visokih normi ponašanja kao obvezujućeg
mjerila, smanjuje se broj slučajeva nepridržavanja, a olakšava se i njihovo
prepoznavanje i ispravljanje. Kodeksi i savjeti o etičkim programima mogu se dobiti od
organizacija poput Etičkog dokumentacijskog centra (Ethics Resource Centre). K tome,
52
Transparency International i Međunarodna gospodarska komora izdaju smjernice za
uvođenje programa pridržavanja pravila u tvrtkama. Osim ovih, nerijetko vrlo općenitih
načela, sve je veći broj posebnih inicijativa namijenjenih prevladavanju nekog
određenog izazova na koji je moguće naići po tom pitanju. Svjetski gospodarski forum
je pokrenuo Inicijativu za partnerstvom protiv korupcije (PACI) kao pragmatični korak
u pravcu provedbe protukorupcijskih mjera (Transparency International, Global
Compact, IBLF, 2004).
Poslovni subjekti smatraju da je u Hrvatskoj korupcija treća po važnosti prepreka u
poslovanju, odmah poslije visokih poreza i složenih poreznih propisa. Korupcija je
zabilježena kod 10,7% poslovnih subjekata koji su od 2012. do 2013. godine ostvarili
kontakt s javnim službenikom, a poslovni subjekti koji su dali mito to su učinili 8,8
puta. Korupcija varira od sektora do sektora. U građevinarstvu je 13,7% tvrtki imalo
korupcijsko iskustvo, a u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane
12,9% ispitanih. U prerađivačkoj industriji te opskrbi električnom energijom, plinom i
vodom 11,3% ispitanih uočilo je korupciju, u prijevozu i skladištenju 10,5%, a
najmanje, 8,9% zabilježeno je u djelatnosti trgovine te popravka motornih vozila i
motocikala. Zanimljivo je da je 43,2% mita dano u hrani i piću, a 35,7% u novcu.
Prosječan iznos bio je oko 2000 kuna. U više od 50% slučajeva mito su ponudili sami
poslovni subjekti iako to od njih prethodno nije tražio javni službenik. Mito se najčešće
davalo kako bi se ubrzao postupak, radi boljeg tretmana tvrtki te završetka postupka.
Najpodmitljiviji su, prema tvrdnjama više od 1500 anketiranih privatnih poduzeća i
obrta, službenici u uredu za katastar, potom općinski, gradski i županijski službenici te
policija (Hrvatska radiotelevizija, 2013).
Prema istraživanju tvrtke Ernst & Young, po percepciji korupcije u gospodarstvu
neslavna rekorderka u Europi je Slovenija, a u stopu ju slijedi Hrvatska, po čemu su
znatno iznad europskog prosjeka. Na pitanje jesu li korupcija i mito uobičajena praksa u
poslovanju, u Sloveniji je pozitivno odgovorilo čak 96% ispitanika, dok je u Hrvatskoj
njih 90% potvrdilo da je takva praksa uobičajena. Na pitanje je li mito uobičajena
praksa za dobivanje poslovnog ugovora u konkretnom sektoru u RH iz kojeg dolazi
sudionik ankete, potvrdno je odgovorilo njih 40%. Korupcija je najmanje raširena u
53
Švicarskoj, gdje je tek 10% ispitanika ocijenilo da je mito i korupcija uobičajena praksa
u gospodarstvu te zemlje. Europski prosjek je 39 (Hina, 2013).
Upravo zbog velike prisutnosti korupcije koja vlada Hrvatskom, ona utječe na
poslovanje kako malih tako i velikih poduzeća. Nema tog poduzeća na koje korupcija
nema utjecaj, bilo da se tvrtka želi širiti na međunarodno tržište, bilo da želi sklopiti
posao sa inozemnim partnerom. O Hrvatskoj vlada mišljenje kako je vrlo korumpirana
te je to velika prepreka za ulazak stranih poduzeća koja se pribojavaju kako će zbog nje
ispaštati njihov posao, kako neće dobiti pravo na razne koncesije i sl. To je zaokružen
proces kojim korupcija zatvara vrata potencijalnim inozemnim partnerima. Također,
domaće tvrtke ne prolaze najbolje u inozemstvu zbog svog imidža te sve to djeluje na
povećanje troškova, smanjenje investicija, na veću nezaposlenost, gubitak potencijalnih
partnera i mogućnosti za razvoj, što sve u konačnici utječe na cijelo društvo, cijelu
ekonomiju kroz smanjen BDP, povećanu stopu nezaposlenosti.
Značajnu ulogu u borbi protiv korupcije i mita na međunarodnoj „sceni“ igra
Međunarodna trgovačka komora (ICC). To je svjetska poslovna organizacija, koja
predstavlja više od 7000 tvrtki članica u više od 130 zemalja. Njegove tvrtke već dugo
znaju da podmićivanje i iznude, kako domaće, tako i strano, ima učinak korozije ne
samo na države, nego i na integritet i financije tvrtki. Kako se kroz podmićivanje,
korupciju, kompromitiraju moralne vrijednosti i nagrizaju korporativne kontrole, loši
utjecaji će se proširiti daleko izvan izvorne transakcije podmićivanja. Paralelno s time
dolazi i do financijskih posljedica (Heimann, Hirsch, 2008: 143). Dok na prvi pogled
može izgledati korisnim dobiti veliki ugovor uz pomoć mita, popratni učinci, poput
ucjenjivanja, mogu ubrzo poništiti sve financijske dobitke. Velik broj poslovnih vođa
diljem svijeta htio bi okončati korupciju u poslovnim transakcijama, međutim, oni
oklijevaju sve dok postoji sumnja da će njihov konkurent i dalje plaćati mito i
sudjelovati u koruptivnim aktivnostima.
Kako bi se poduzeće zaštitilo od korupcije u poslovanju mora uspostaviti poslovne
mjere po kojima će voditi svoje poslovanje i na taj način najviše olakšati sebi jer
korupcija ima svoju visoku cijenu. Te mjere odnose se na pružanje primjera s vrha, na
54
potrebu za donošenjem etičkog kodeksa tvrtke, na odgovornost i transparentnost kojim
rukovodstvo tvrtke šalje jasnu poruku da je riječ o otvorenoj organizaciji koja nema
ništa za skrivati, potrebno je usvajanje unutarnjih postupaka prijave, potrebno je
povjerenje među suradnicima itd (Transparency International, Global Compact, IBLF,
2004).
Korupcija negativno utječe na poslovanje hrvatskih poduzeća. Možda kratkoročno,
dobivanje neke koncesije, nekog odobrenja, ugovora, dobivanje nekih povlaštenih prava
kroz korupciju i mito, pozitivno utječe na tu tvrtku. Međutim, dugoročno, ona
iskrivljuje poštene poslovne odnose, narušava povjerenje među ljudima, nema poštene
tržišne utakmice, nema poštenih investicija itd. Jednom kad neka tvrtka stekne
negativan i loš imidž ono ima dugoročan negativan učinak te na kraju dolazi do gubitka
stalnih klijenata, potencijalnih kupaca, do gubitka partnera i na kraju dolazi do
povećanih troškova. Povećani troškovi koje korupcija donosi sa sobom, ne tiču se samo
tvrtki i njezinih djelatnika, već i društva u cjelini. Ona uzima veliki zamah jer
automatski utječe na poslovnu, radnu klimu, na kodeks ponašanja. No, kako bi se ti
negativni utjecaji smanjili, odnosno u potpunosti suzbili nisu dovoljne samo kazne,
razne inspekcije već je prijeko potrebno da se dobar primjer pruža s vrha te tvrtke.
Nažalost, velika većina povodi se za starom izrekom: „prilika čini lopova“, no, tome
treba stati na kraj. Potrebna je suradnja unutar tvrtke, potrebna su razna udruženja
poslodavaca, potrebne su razne državne institucije koje će se boriti protiv korupcije, i
koje će usmjeravati tvrtke na pravi put. U nastavku slijedi o institucijama koje su
odgovorne za upravljanje razinom korupcije te koja je uloga političkih i pravosudnih
institucija.
4.3. Institucije odgovorne za upravljanje razinom korupcije
Od presudne važnosti za suzbijanje korupcije je izgradnja odgovarajućeg i učinkovitog
institucionalnog okvira. On podrazumijeva odgovarajuću kordinaciju i suradnju
relevantnih institucija koje provode antikorupcijsku politiku i njihovo učinkovito
nadziranje. Uspostava efikasnog pravnog okvira putem reforme i razvoja institucija,
55
posebno političkih i pravosudnih nužan je preduvjet suzbijanja korupcije. Primjer se
mora pružati s vrha, od političara, policijskih i pravosudnih službenika, djelatnika
državnih službi. Upravo oni koji bi trebali biti čuvari građana, javljaju se u najvećim
korupcijskim aferama.
Uvođenje prvih institucionalnih reformi u pravosudni i politički sistem Republike
Hrvatske koje se odnose na djelotvorniju pravnu i političku borbu protiv mita i
korupcije povezano je s procesom otvaranja pregovora s Europskom unijom o prijemu
Hrvatske u tu asocijaciju. Taj proces započeo je 2002. godine. To ne znači da do tada u
kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske koruptivno djelovanje nije bilo
sankcionirano nego to da u njenom pravnom i političkom sistemu nisu postojale
specijalizirane institucije i (politička) tijela koja su već duže vremena postojala u
članicama Europske unije.
Zbog navedenih razloga Hrvatska je od 2002. godine postepeno u svoj pravni i politički
sistem uvodila niz institucija i tijela koja su se trebala sustavno baviti iskorjenjivanjem
korupcije u hrvatskom društvu. Te institucije su (Malenica, Jeknić, 2010: 841): a) Ured
za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) b) Ured za sprječavanje
pranja novca c) Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave; d) Povjerenstvo
za sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti e) Državna revizija f)
Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije g) Povjerenstvo
za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije h) Antikorupcijski odjel pri
Ministarstvu pravosuđa i) Sudački odjeli u okviru županijskih sudova u Zagrebu, Splitu,
Rijeci i Osijeku. Istovremeno s formiranjem svih navedenih tijela i institucija bila su
osigurana i potrebna financijska sredstva za osiguranje prostornih, kadrovskih i drugih
materijalno-tehničkih sredstava za njihovo normalno i efikasno funkcioniranje. Zadnjih
pet-šest godina uočava se pomalo paradoksalna situacija - stvarane su institucionalne
pretpostavke za djelotvorniju borbu protiv korupcije, a u realnom životu hrvatskog
društva svi oblici koruptivnog i kriminalnog ponašanja su se rapidno širili.
56
Kako bi se efikasno suzbijala i vodila bitka sa korupcijom potrebna je stalna
nadogradnja institucija, stalno praćenje stanja korupcije te stvaranje novih mehanizama
protiv nje.
4.3.1. Uloga političkih institucija
Ne može biti uspjeha bez vjerodostojnog (kredibilnog) političkog vodstva, a to znači
šefa države i vlade, koji zaista hoće voditi antikorupcijski rat. Ako pak u vladi ili na čelu
države ima „korupcionaša“ ili potkupljivih osoba, a to građani znaju, uspjeha nikako
neće biti. Antikorupcijska djelatnost takvih sumnjivih političkih vođa, ako je uopće i
bude, bit će usmjerena samo na njihove političke protivnike (Šimac, 2004: 30).
Politička je volja preduvjet suzbijanja korupcije i izgradnje povjerenja u vladajuće
strukture i javnu upravu. Politička volja proizlazi iz omjera, ekonomskim rječnikom
rečeno, troškova i koristi, odnosno očekivanih političkih gubitaka i dobiti vlasti od
provedbe primjerenih mjera politike, pa tako i mjera suzbijanja korupcije. Nedostatak
političke volje najizrazitije se očituje u izostanku konkretnih odlučnih akcija kaznenog
progona počinitelja korupcijskih djela čime je moguće u relativno kratkom roku
potaknuti promjenu pozitivne svijesti javnosti o štetnosti korupcije i vratiti povjerenje u
institucije (Budak, 2006: 93).
Politička zadaća tiče se uspostave raznih reformi koje se tiču institucija. Te se
antikorupcijske aktivnosti prije svega smatraju političkim pitanjem i zadaćom.
Uspostava efikasnog sistema borbe protiv korupcije zahtijeva resurse, zakonske ovlasti
za primjenom sankcija, neovisnost i odgovornost organa zaduženih za provedbu. Nema
mogućnosti uspješnog suprotstavljanja korupciji, a da se ne postave pitanja koja su u
biti politička i koja se bave pretpostavkama za uspješnu borbu protiv korupcije.
Pretpostavke uspjeha su najprije postojanje političke stabilnosti, javnog reda, odsustvo
ekonomske krize, povezanost između političkih dobitaka i uspjeha antikorupcijskih
aktivnosti, jako civilno društvo i barem osnove vladavine zakona. Stabilnost političke
vlasti i postojanje javnog reda osnovni su preduvjeti jer se u turbulentnom političkom
57
okruženju ne mogu očekivati kontinuirane antikorupcijske aktivnosti iz jednostavnog
razloga što političke vlasti ne moraju dijeliti iste vrijednosti (Datzer, 2011: 15). Isto
tako, bez osnova uređena života u društvu jasno je da su bilo kakve aktivnosti na planu
reduciranja korupcije bez učinka, jer ne postoji okruženje koje uopće promovira
poštivanje normi. Uspjeh u suzbijanju korupcije treba biti cilj vlasti zbog njihovog
osobnog uvjerenja u štetnost te pojave, a ovaj je faktor naročito značajan ako vlast
borbu protiv korupcije stavi kao svoj politički cilj.
Očito je kako političke stranke, političari, imaju veliku ulogu u suzbijanju korupcije,
međutim može se primijetiti kako su nerijetko upravo oni glavni „glumci“ u toj drami.
Kako se oni javljaju u brojnim koruptivnim aferama tako se smanjuje povjerenje
građana u institucije. Postoji bezbroj primjera korupcije u kojima se javljaju političari,
od bivšeg premijera Ive Sanadera te Nadana Vidoševića. Sanaderu, nekadašnjem
predsjedniku Vlade, koji je kroz predizborne kampanje nerijetko vodio žustre rasprave
po pitanju korupcije, sudi se za uzimanje 15 milijuna kuna preko Fimi medije.
Nekadašnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, uhićen u
velikoj akciji Remorker, sumnjiči ga se za izvlačenje više od 30 milijuna kuna iz
Komore. Nekadašnji član HDZ-a i predsjednički kandidat tijekom cijele je svoje
karijere tvrdio da je sve što posjeduje pošteno zaradio, zaklinjao se na poštenje i
ustrajnost u borbi protiv korupcije. A potom je uhićen - zbog korupcije i zlouporabe
položaja (Index.hr, 2013).
Kada su u pitanju političari i njihova suđenja, dolazi u pitanje efikasnost pravosudnih
institucija. Većina ljudi smatra kako su kazne za političare, njihove koruptivne
aktivnosti i krađe državnih i lokalnih prihoda preblage. Upravo bi oni trebali biti
nositelji i promotori raznih akcija borbe protiv korupcije.
4.3.2. Uloga pravosudnih institucija
Već nekoliko puta je spomenuto kako su pored političkih institucija pravosudne
institucije također na „lošem glasu“ po korupciji. No, one obnašaju ili bi trebale
58
obnašati funkciju kojom se učinkovito i pravodobno bore sa fenomenom korupcije.
Povjerenje naroda u pravosuđe ključno je u njihovu radu te poticanju građana na
suradnju glede nje. Istraživanje povjerenja građana u pravosuđe pokazuje kako u
Hrvatskoj svega 37% stanovništva vjeruje u poštenje i učinkovitost pravosudnih
institucija. Najveći postotak povjerenja imaju Danska i Finska što opet ne čudi jer su to
države sa najmanjom percepcijom korupcije.
Unatoč nepovjerenju građana spram pravosudnih tijela, uočava se pomak. Pravosuđe
RH predstavljalo je jednu od najvećih prepreka za ulazak RH u EU. Kako bi se vidio
pomak u Hrvatskom pravosuđu, netom prije ulaska u EU, bila su potrebna izručenja
ratnih zločinaca. U prvih 100 dana članstva u Europskoj uniji Hrvatska je temeljem
europskog uhidbenog naloga drugim članicama Unije predala 27 svojih i devet stranih
državljana, dok je Hrvatskoj zasad izručena jedna osoba (Agencije, 2013).
Povjerenje građana u pravosuđe može se postupno vratiti suđenjima javnim i poznatim
osobama. Nema sumnje da je suđenje HDZ-u i njegovom bivšem predsjedniku te
hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu dokazalo kako je hrvatski pravosudni sustav, a
naročito njegov protukorupcijski mehanizam USKOK, dosegnuo razinu sposobnosti da
istražuje i procesuira i najsofisticiranije oblike političke korupcije (Glas Istre.hr, 2013).
Presuda kojom je Sanader optužen na deset godina zatvora te obvezu vraćanja 15
milijuna kuna potvrđuje kako pravosuđe u Hrvatskoj ipak funkcionira i da se ne
ustručava donijeti presude i protiv poznatih osoba. I to premda Sanader kod
stanovništva ima stanovitu podršku jer se smatra političarom koji je Hrvatsku vodio u
Europsku uniju (Arbutina, Jung-Grimm, 2013).
Unatoč pomaku s mrtve točke, postavlja se pitanje kako bi se moglo „popraviti“
hrvatsko pravosuđe. Promjene bi prvo trebale obuhvatiti zakonsko reguliranje
odvjetničkih tarifa, po njemačkom modelu, jer odljev kvalitetnih kadrova iz sudstva nije
moguće zaustaviti dok su mogućnosti zarade u odvjetništvu i do 100 puta veće od
zarade sudaca. Također je potrebno napraviti reviziju sudačkog kadra, jer je najveći dio
sudaca imenovan po neobjektivnim kriterijima koji ne jamče kvalitetu postojećih sudaca
(Petričić, 2009: 345).
59
Potrebno je poboljšati procesna pravila koja potpuno isključuju odugovlačenje sudskih
postupaka, kao i uvođenje instituta privremene ovršnosti sudskih presuda svih nivoa uz
mogućnost odgode ovrhe uz predočenje odgovarajuće sigurnosti. Takav model vrlo
uspješno funkcionira u Njemačkoj. Javnim bilježnicima trebalo bi oduzeti ovršne ovlasti
uz istovremeno formiranje snažnog regionalnog ovršnog odjela pri općinskim sudovima
koji će provoditi ažurno ovrhe svih sudova uključujući i one trgovačkih sudova. Pored
navedenog, pomoglo bi i uvođenje najmodernije organizacije rada u sudovima i
primjenu svih modernih pomagala koji će znatno povećati produktivnost sudova. Nužan
uvjet poboljšanja pravosuđa je nadzirati rad svih sudaca i isključivati sve one koji tamo
ne pripadaju. Pri tome je važna primjena objektivnih kriterija te maksimalna
transparentnost, dok politička podobnost i interesna pripadnost lobijima mora biti
onemogućena. Uz sve to, neophodna je suradnja te otvoreno traženje savjeta od država
koje imaju učinkovit i efikasan pravni okvir u suzbijanju korupcije kako bi se povodili
za njihovim primjerom te na taj način doprinijeli dobrobiti svih.
Veliki problem u pravosuđu koji ukazuje na potrebu za brzom promjenom i donošenjem
zakona kojim bi se on promijenio je: „U slučajevima u kojima se sumnja na korupciju,
a dokumentacija je uredna, ništa se ne može učiniti dok netko ne progovori. Dok netko
ne progovori ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti ako ćete željeti
izdvojiti vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako ćete iz temelja počinjati izvlačiti
dijelove piramide dok se ona ne sruši i to je ono što se dogodilo u velikim predmetima
koji su pred sudom", naglasio je ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan. Također, Uskok ne
može ići na sud bez dokaza i samo na osnovu medijskih napisa i javne percepcije, jer
jedno je znati, a drugo je imati dokaze s kojima se može izaći pred sud (Hina, 2014).
Svaka sumnja trebali bi se istražiti jer kako stara izreka kaže:“ Gdje ima dima, ima i
vatre“.
Bez obzira da li je riječ o poznatoj osobi, osobi koja se nalazi na političkom ili nekom
drugom vrhu, ako se posumnja na njezin nepošten rad, dobivanje položaja, stjecanje
imovine, potrebno je brzo reagiranje. No, kako bi se to uopće spriječilo, potrebne su
razne neočekivane kontrole i inspekcije kojima bi se utvrdila zakonitost poslovanja i
60
djelovanja. Kako „prilika čini lopova“, tu se ne radi o malim iznosima, iznosima od
nekoliko tisuća, nego su to milijunske brojke. Upravo bi pravosudna tijela, pravosuđe,
trebalo biti nemilosrdno u njihovu kažnjavanju jer su oni time oštetili državu, samim
time i građane te države.
Hrvatska je kao uvjet pristupanja Europskoj uniji trebala napraviti reformu pravnog
okvira. Također, to je jedan od osnovnih antikorupcijskih mehanizama. U Hrvatskoj se
korupcijom „bavi“ Ministarstvo unutarnjih poslova, USKOK, Transparency
International Hrvatska. Od velike važnosti je povjerenje građana u nepristranost i
učinkovitost pravosuđa. Kako bi se korupcija suzbijala i sprječavala potrebna je
uspostava efikasnog pravnog okvira, uspostava institucija koje će se djelotvorno i
učinkovito boriti protiv nje. Na temelju tablice 4 i 5 u kojima se analizira stanje
korupcije i efikasnost pravnog okvira, uočljiva je velika povezanost i time dokazana
postavljena hipoteza. Zbog negativnih posljedica koje sa sobom „nosi“ korupcija,
potrebna je snažna volja od političkih i pravosudnih organa do pojedinca. Kako se
efikasno boriti sa korupcijom prikazano je kroz primjer Njemačke. Naime, ona je
izgradila takav sustav u kojem se identificiraju položaji koji su podložni i rizični za
korupciju (zbog prevencije). Unutar institucija postoji pregled ovlasti i radnih mjesta.
Također je i rotacija posla nužna. Prije zapošljavanja vrši se provjera potencijalnog
zaposlenika, od zaduženja, imovinskog stanja, problema s alkoholom, drogom, da li
osoba ima kakav kazneni ili disciplinski postupak i sl. Korupcija negativno utječe na
poduzeća, bilo velika, bilo mala. Povećavaju se troškovi ulaska na tržište, povećavaju se
općenito troškovi poslovanja, nema pravedne tržišne utakmice, iskrivljuju se pošteni
poslovni odnosi, inozemna poduzeća skeptična su prema onim iz RH te teško pristaju na
suradnju. Prema istraživanjima o percepciji korupcije u gospodarstvu na prvom mjestu
je Slovenija dok ju RH slijedi u stopu. Od 2002. godine Hrvatska je ozbiljno pristupila
problemu korupcije. U svoj pravni i politički sistem uvodi brojne institucije za „borbu“
s korupcijom. U suzbijanju korupcije svatko ima svoj dio zadatka te značajnu ulogu
nose političke i pravosudne institucije. One kroz razne reforme, akcije, vraćanjem
povjerenja građana u njih mogu uvelike unaprijediti proces suzbijanja korupcije.
61
5. SUZBIJANJE KORUPCIJE PUTEM RAZVOJA EFIKASNOG PRAVNOG
OKVIRA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE
Suzbijanje korupcije nije i ne smije biti obveza samo onih državnih tijela kojima to
proizlazi iz djelokruga rada već suzbijanje svih oblika korupcijskog ponašanja treba biti
društvena akcija najširih razmjera u koju će se uključiti sva tijela države kao i
zainteresirane organizacije, gospodarski subjekti, nevladine udruge, građani i drugi. Od
primarne je važnosti da država ima ustaljen zakonodavni okvir te nadležne institucije
koje će omogućiti pravednu državu koja će vršiti kontrolu i učinkovito suzbijati
korupciju.
Tamo gdje nema transparentnosti, gdje se zadaci i aktivnosti odvijaju u tajnosti te nisu u
mogućnosti nadzora od strane drugih službenih tijela i javnosti, postoji velika
vjerojatnost od rizika korupcije. Dužnost društvenih službenika, menadžera, upravitelja
je da djeluju vidljivo, predvidivo i razumljivo. Osim što trebaju djelovati transparentno,
politički vođe i javni službenici u demokratskim sustavima moraju biti odgovorni prema
građanima, moraju pružiti razumna i prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke.
Sve su to čimbenici čija odsutnost može biti jedan od uzroka koruptivnog ponašanja.
Važno je da država ima volju i alat, odnosno strateški i akcijski plan s kojim će krenuti
u učinkovitu borbu protiv korupcije (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske,
2011).
Sljedeći neophodan uvjet jest pronaći prvu „slabu točku”, tj. područje, na kojem će se
brzo postići konkretan rezultat. Tako, ako je moguće brzo i djelotvorno suzbiti
korupciju, npr., u carinskoj službi, ili u obrazovnom sustavu, to će odmah pokazati da
država ozbiljno kani stvoriti uvjete za jednaku gospodarsku utakmicu, ili pak dati
jednake šanse svima u školovanju i obrazovanju. Bez takva konkretnog uspjeha
nemoguće je stvoriti pozitivno ozračje u javnosti i potaknuti nadu i volju za suzbijanje
korupcije i na drugim područjima (Šimac, 2004: 31).
Međutim, Hrvatska je poduzela znatne napore posljednjih godina kako bi poboljšala
svoju protukorupcijski okvir. Ipak, čini se da se veći naglasak stavlja na kažnjavanje
62
korupcije nego na prevenciju. Europska komisija sugerira Hrvatskoj da uspostavi
kodeks ponašanja za izabrane dužnosnike na središnjoj i lokalnoj razini s
odgovarajućim instrumentima odgovornosti, da temeljito kontrolira izjave o
imovinskom stanju i sukob interesa javnih dužnosnika te da uspostavi efikasan
mehanizam za prevenciju korupcije u poduzećima kojima je država vlasnik ili koje
države kontrolira (Glas Istre.hr, 2014). Koje aktivnosti se poduzimaju u RH a koje u EU
slijedi u nastavku.
5.1. Antikoruptivne aktivnosti u Republici Hrvatskoj
Proces u borbi protiv korupcije za Hrvatsku je službeno započeo 2001. godine
potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u kojem se izričito navodi
obveza suradnje na projektima borbe protiv korupcije i obveza usvajanja pravne
stečevine Europske unije što među ostalima obuhvaća i donošenje zakonske regulative i
osnivanja institucija za borbu protiv korupcije, te donošenje nacionalne antikorupcijske
strategije (Hina, 2014).
Anti-korupcijske intervencije trebale bi više pozornosti usmjeriti na podizanje svijesti
ciljnih skupina i u obzir uzeti postojeće društvene norme (Batory, 2012: 72). Tako je i
Papa Franjo naglasio važnost borbe protiv korupcije. 'Žeđ za novcem, vlašću, korupcija,
rascijepi, zločini protiv života i protiv stvorenoga', nabrajao je Franjo zla koja pogađaju
današnjicu uz osobne grijehe, ali to zlo „možemo pobijediti s Isusom, s dobrotom“.
Papa je naglasio kako je „čovjekova žeđ za novcem uzaludna žeđ“ i dodao kako „nitko
ne može sa sobom odnijeti novac, mora ga ostaviti“ (Agencija VLM, 2013).
Svjesna ozbiljnosti problema korupcije Vlada RH odlučna je u svojim nastojanjima da
iskorijeni korupciju iz društva. Do sada su donesena dva ključna antikorupcijska
dokumenta, Strategija suzbijanja korupcije koju je Hrvatski sabor usvojio 19. lipnja
2008. godine i Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja korupcije koji je Vlada RH
usvojila 26. lipnja 2008. godine. Tom strategijom definirana su načela, ciljevi i područja
antikorupcijskog djelovanja za dulje vremensko razdoblje. Akcijski plan sadrži
63
konkretne mjere i rokove ispunjenja, definira nadležnost institucija za njihovo
provođenje i potrebna financijska sredstva. Glavno težište Strategije i Akcijskog plana
stavljeno je na jačanje pravnog i institucionalnog okvira, jačanje svih oblika prevencije
korupcije, jačanje represije, te unapređenje međunarodne suradnje s civilnim društvom.
Prioritetni ciljevi u realizaciji ove Strategije su (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2013):
· unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira za učinkovito i sustavno
suzbijanje korupcije,
· afirmacija pristupa »društvo bez korupcije«,
· jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu tijela državne vlasti i
s tim u vezi jačanje povjerenja građana u državne institucije,
· stvaranje preduvjeta za sprječavanje korupcije na svim razinama,
· podizanje razine učinkovitosti otkrivanja i kaznenog progona korupcijskih
kaznenih djela,
· podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i o potrebi njezina suzbijanja,
· unapređivanje međunarodne suradnje u borbi protiv korupcije,
· unapređivanje suradnje između državnih tijela nadležnih za provedbu
Strategije,
· unapređivanje suradnje s organizacijama civilnog društva.
U cilju provedbe Strategije donesen je Akcijski plan koji je zamišljen kao dokument
koji se revidira svake godine u cilju praćenja i analize njene provedbe. Akcijski plan
omogućava sustavan nadzor provedbe Strategije i predstavlja kontrolni mehanizam
pomoću kojeg će se moći vidjeti da li je određena mjera provedena u potpunosti ili ju je
potrebno redefinirati u skladu s novim potrebama. Akcijski plan usmjeren je na
djelovanje tijela javne vlasti na način da građani mogu ostvarivati sva svoja prava i
obveze bez da budu izloženi koruptivnim zahtjevima. Ujedno, njime se štiti javni interes
i interes Republike Hrvatske na način da ne bude ugrožen od koruptivnog postupanja,
štite se institucije od razarajućeg učinka korupcije, onemogućuje se administrativna
postupanja koja izravno potiču koruptivno postupanje uvođenjem transparentnosti i
dostupnosti na internetskim stranicama postupanja tijela državne uprave i lokalne
samouprave, kao i uspostavom učinkovitoga i transparentnoga sustava upravljanja
64
državnom imovinom te nastavkom jačanja kontrole u javnoj nabavi. U Akcijskom planu
su navedene mjere koje se odnose na postupanje lokalne samouprave i trgovačkih
društava u većinskom državnom vlasništvu; aktivniju međunarodnu suradnju i razmjenu
podataka; stavljanje naglaska na učinkovitije otkrivanje i procesuiranje slučajeva
korupcije; jačanje kapaciteta tijela koja su nadležna za procesuiranje korupcije kao i
interakciju nadležnih tijela (Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, 2013).
U svrhu širenja i poticanja antikoruptivnoga ozračja od strane Vlade Republike
Hrvatske predviđeni su obrazovni programi sa ciljem ukazivanja na štetnost korupcije i
dužnosti prijavljivanja. Od školske godine 2014./15. u nastavni plan i program uvodi se
Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole. Građanski odgoj i
obrazovanje priprema djecu i mlade za razvijanje kulture mira i nenasilja, poštivanje
ljudskih prava i preuzimanje odgovornosti, za bolje razumijevanje društva u kojem žive,
drugih kultura te političkih procesa i donošenja odluka. Također, raspravljat će se kroz
razne radionice i programe o korupciji i njezinoj štetnosti (Infozona.hr, 2014).
Napominje se da se i dalje bitnim smatra suradnja s organizacijama civilnog društva te
jačanje komunikacije s građanima u suzbijanju korupcije. Svim mjerama u navedenim
područjima ostvaruje se i osnovni cilj određen točkom 18 Programa Vlade Republike
Hrvatske za mandat 2011.- 2015.: društvo bez korupcije.
2010. godine donesena je nova Strategija suzbijanja korupcije i revidirani provedbeni
Akcijski Plan suzbijanja korupcije. U sklopu ovog strateškog plana cilj je ojačati pravni
i institucionalni okvir, administrativne kapacitete i suradnju tijela uključenih u borbu
protiv korupcije. Uspostavom cjelovitog institucionalnog i pravnog okvira, reformom
kaznenog zakonodavstva kao i podizanjem međuagencijske suradnje, represivnim
tijelima se osiguravaju učinkovitiji antikorupcijski instrumenti. Učinkovita
antikoruptivna politika, pored represivnog djelovanja, obuhvaća i komponente
usmjerene na sprječavanje koruptivnih rizika, jačanje antikoruptivne svijesti kao i
izgradnja dobrih odnosa sa sektorom civilnog društva.
U borbi protiv korupcije neophodno je rad tijela državne vlasti učiniti transparentnim,
razviti i unaprijediti edukaciju zaposlenih u tijelima državne i lokalne vlasti, podići
65
javnu svijest o štetnosti korupcije kod svih zaposlenih u tijelima državne i lokalne vlasti
i kod građana. Ministarstvo pravosuđa ima zadaću da kontinuirano djeluje u
aktivnostima koje su usmjerene na sprječavanje sukoba interesa i promoviranja nulte
tolerancije na korupciju. Antikoruptivne kompanije imaju cilj ojačati svijest kod
građana te ih potaknuti na aktivan doprinos kroz institucije civilnog društva u stvaranju
atmosfere nulte tolerancije na korupciju (Ministarstvo pravosuđa RH, 2012).
U Republici Hrvatskoj se suzbijanjem organiziranog kriminala i korupcije bavi
USKOK- Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Izvjestan doprinos
daje Transparency International (TIH) koja je jedina globala, nevladina i neprofitna
udruga. No, pored njih velik utjecaj na suzbijanje korupcije imaju mediji koji svojom
snagom mogu doprijeti do građana, educirati ih, informirati te poticati na prijavu bilo
kakvog oblika korupcije. Britanski veleposlanik David G. Blunt ocijenio je kako je,
unatoč velikom napretku u borbi protiv korupcije, ona i dalje velik problem u Hrvatskoj.
Blunt je rekao otvarajući stručni seminar pod nazivom "Praćenje korupcije – uloga
medija" da važnu ulogu u suzbijanju korupcije, uz vladu i pravosuđe, imaju i mediji
preko kojih građani trebaju shvatiti što se događa. No, medijski izvještaji pritom ne
smiju naštetiti donošenju presuda za kaznena djela pa mediji u svakom trenutku moraju
biti svjesni kako se trebaju koristiti svojim utjecajem. Predsjednik Nacionalnog vijeća
za praćenje provedbe suzbijanja korupcije Željko Jovanović ustvrdio je kako su upravo
mediji odigrali ključnu ulogu u otkrivanju velikog broja korupcijskih afera. "Zbog
korupcije, godišnje nestane oko šest milijarda kuna i upravo bi mediji trebali isticati
koliko se primjerice za taj novac moglo otvoriti novih radnih mjesta", istaknuo je
Jovanović (Hina, 2011). Ustvrdio je da se sve do kraja devedesetih godina prošlog
stoljeća korupcija u Hrvatskoj potpuno negirala te da je pomak posljednjih godina
postignut pod velikim pritiskom Europske unije.
Svaki pozitivni pomak u borbi protiv korupcije treba podržati bez obzira od koga dolazi
i koja ga je politička, društvena ili vjerska opcija učinila. Međutim, korupcija je realna
opasnost suvremenog društva koja se poput „nevidljive zarazne bolesti“ širi i ne poznaje
granice (Zadarski list, 2008). Smatra se da postoji visoka percepcija korupcije u
Hrvatskoj koja je prepreka društveno-ekonomskom razvoju. Borba protiv korupcije
66
predstavljala je nužan preduvjet za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.
Antikorupcijske politike naglašavaju važnost suzbijanja korupcije za opću dobrobit
Hrvatske, a ne samo u kontekstu ispunjavanja zahtjeva od strane Europske unije
(Piplica i Luković, 2011: 98). Postavlja se pitanje, da li je opravdanje korupcije niska
stopa zaposlenosti, pad BDP-a, nedovoljna angažiranost države da se ona suzbije ili je
ona samo stvar pohlepe?! Može se zaključiti kako je Republika Hrvatska veoma
ozbiljno pristupila problemu korupcije i njezinom sprječavanju, bez obzira da li je to
zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju ili se jednostavno shvatilo da je potrebno
intervenirati kako bi se poboljšali uvjeti života, bilo pravednije što se tiče zdravstva,
dobivanja poslova, dobivanja diploma i sl.
5.2. Antikoruptivne aktivnosti u okviru Europske unije
U posljednjem desetljeću otprilike, zemlje članice EU i OECD-a u potpunosti su počele
shvaćati negativne ekonomske i političke učinke korupcije. Stavovi njihovih vlada su se
stoga uvelike promijenili. One tumače posljednje financijske krize kao dramatične
primjere korozivnog utjecaja korupcije i slabog upravljanja na ulaganja, ekonomski rast,
političku stabilnost i razvoj tržišnih ekonomija i demokratskih političkih institucija.
Zato se međunarodni standardi za borbu protiv korupcije ne mogu primijeniti samo u
zemljama EU. Većina zemalja sada na „sva usta galame“ o svojim antikorupcijskim
strategijama. Izazov je kako krenuti sa slogana na djela. OECD surađuje u programima
s drugim zemljama kako bi podigao svijest o međunarodnim korupcijskim naporima i
instrumentima koji ih podupiru, te kako bi dijelio informacije koji se tiču najboljih
praksi i uspješnih antikorupcijskih programa u zemljama i regijama.
Korupcija predstavlja jedan od najvećih izazova među državama članicama Europske
unije. Na području Europske unije postoje brojni međunarodni instrumenti za borbu
protiv korupcije kao i snažno antikorupcijsko zakonodavstvo, ali razina njihove
implementacije još uvijek nije u potpunosti zadovoljavajuća. Ekonomski troškovi
uzrokovani korupcijom iznose oko 120 milijardi eura godišnje, a taj iznos otprilike
odgovara jednom postotku bruto nacionalnog proizvoda (BDP) Europske unije,
67
odnosno predstavlja nešto manje od godišnjeg proračuna Europske unije. Iz tog razloga
ne čudi činjenica da svaki četvrti građanin Europske unije smatra korupciju najvećim
problemom u svojoj državi. Zbog navedenih činjenica zastupnici u Europskom
parlamentu pozivaju na snažnu političku volju te na vraćanje povjerenja građana u
provedbu učinkovite antikorupcijske politike (Ministarstvo pravosuđa RH, 2011).
Države članice moraju same odlučiti kakve su institucionalne strukture potrebne u
njihovu nacionalnom kontekstu za suzbijanje korupcije, ovisno o raširenosti i prirodi
korupcije u zemlji, o ustavnom i pravnom okviru, tradicijama, vezama s drugim
politikama u zemlji, općem institucionalnom okruženju i slično. Nekoliko država
članica ima središnje agencije za suzbijanje korupcije u kojima su spojene zadaće
prevencije i represije, dok druge imaju posebne agencije za sprječavanje korupcije, od
kojih su neke ovlaštene za provjeru bogatstva, sukoba interesa, nespojivosti funkcija i u
nekim slučajevima, financiranja stranaka. Neke druge države imaju posebne službe za
provedbu zakona ili kazneni progon (Europska komisija, 2014).
S obzirom na nedovoljnu učinkovitost postojećih pravnih mehanizama Europska
komisija (EK) usvojila je 6. lipnja 2011. godine novi paket mjera za borbu protiv
korupcije u svim članicama Europske unije. Komisija će putem Izvještaja Europske
unije o borbi protiv korupcije pratiti i ocjenjivati napore država članica i time, između
ostaloga, nastojati potaknuti veću političku volju. Ciljevi Izvještaja su osigurati
provedbu postojećih pravnih alata i funkcioniranje institucionalnih mehanizama te jačati
međusobno povjerenje između država članica. Kod izrade tog izvještaja, Europska
komisija će se oslanjati na različite izvore informacija (GRECO, OECD, UNCAC),
neovisne stručnjake, rezultate istraživanja, službe Europske komisije i Europski ured za
borbu protiv prijevara (OLAF), države članice, institucije poput Europola i Eurojusta,
Europsku mrežu protiv korupcije, istraživanja Eurobarometra i civilno društvo. Novi
mehanizam objavljivanja izvješća će olakšati razmjenu najboljih praksi, identificirati
slabosti i trendove unutar Europske unije s kojima se potrebno suočiti, prikupiti
usporedne podatke od 28 zemalja članica te stimulirati zajedničko stjecanje znanja i
daljnje poštivanje obveza Europske unije i međunarodne zajednice. Osim toga, stvoriti
68
će temelje za pravilnu pripremu budućih političkih djelovanja Europske unije na
području borbe protiv korupcije (Ministarstvo pravosuđa RH, 2011).
Imajući u vidu prekograničnu dimenziju korupcije kao i njene posljedice za unutarnje
tržište, Europski parlament se zalaže za uvođenje jedinstvenih sankcija za korupciju na
razini Europske unije. Predlaže se poduzimanje daljnjih akcija usmjerenih ka
usklađivanju zakonodavstva o zaštiti „zviždača“ te kriminalizaciji nezakonitog
bogaćenja.
Europske institucije i sve države članice pozivaju se na osiguravanje veće
transparentnosti putem izrade novog ili poboljšanja postojećeg kodeksa ponašanja u
kojem će biti jasno definirana pravila za sprječavanje sukoba interesa. Poziva se i na
poduzimanje akcija za „sprječavanje i borbu protiv infiltracije korupcije u politiku i
medije“, uključujući povećanje transparentnosti i nadzora njihova financiranja. U
daljnjem dijelu rada vide se razlike u suzbijanju korupcije između država.
Finska, Švedska i Danska dijele snažnu predanost u borbi protiv korupcije.
Nedavna istraživanja pokazuju da je sloboda tiska u pozitivnoj korelaciji s kontrolom
korupcije u dobro utvrđenim demokracijama. Finska, Danska i Švedska sve imaju
visoki BDP po stanovniku, niske stope nejednakost, stopu pismenosti blizu 100%, a
prioritet je ljudsko pravo pitanja (npr. za ravnopravnost spolova, sloboda informacija).
Te zemlje obično imaju dugu tradiciju otvorenosti vlade, građanskog aktivizma i
društvenog povjerenja. Švedsko „Načelo javnog pristupu službenim dokumentima“,
datira još iz 1766. godine. Naglasak je na jakoj transparentnosti i odgovornosti, što
omogućuje građanima da prate svoje političare te ih time obvezuju na odgovornost za
svoje postupke i odluke. Te zemlje povode se za time da objavljivanje informacija o
proračunu zatvara vrata za gubljenje i pronevjere javnih fondova. Dakle, država treba
nastojati promicati informacijsku objavljivanje, kao i poboljšati sudjelovanje građana
tijekom proračunskog procesa. Indeks otvorenosti proračuna pokazuje da Švedska
omogućuje građanima da procijene kako im dobro vlada vodi javna sredstva. Danska
obvezuje ministre da mjesečno objavljuju informacije o njihovoj potrošnji putovanja i
darovima (Transparency International, 2011).
69
Skandinavske zemlje prema istraživanjima spadaju u najmanje korumpirane zemlje EU.
Jedna od njih je Danska koja je 2011. godine privukla veliku pažnju medija, upravo
zbog najnižeg indexa percepcije korupcije. Javila se u „skandalu“ s utajom poreza
zaposlenika jedne pomorske kompanije, gdje su najistaknutiji završili u zatvoru, a
mnogi platili kazne (Tijardović, 2011). Vidljivo je da se i najmanje korumpirane zemlje
susreću s problemom korupcije, ali je bitno da ga uspješno suzbijaju. Gledano u smislu
europskog poslovanja i života, korupcija je posebno razvijena u zemljama u tranziciji.
Korupcija se događa i u razvijenim gospodarstvima. Međutim, postoje značajne razlike
u sustavima kako bi se spriječila korupcija, u razvijenim gospodarstvima taj je sustav
vrlo učinkovit. Na primjer, Njemačka, vrlo opsežno koristi kontrolne instrumente za
sprječavanje korupcije, za razliku od Hrvatske koja je daleko od uvođenja kontrole na
državnoj upravi.
Potrebno je spomenuti Svjetsku banku koja je jedan od glavnih pobornika svjetskog
pokreta za suzbijanje korupcije. Osnovana je zbog toga da se sredstva koja daje koriste
za namjeravane svrhe, da se ugovori za dobra i usluge izvršavaju na pregledan i svrhovit
način. Također, ona mjeri Indeks kontrole korupcije te pomaže u reformama uprave i
pravosuđa. Premda se Svjetska banka ne smije uplitati u politička pitanja svojih članica,
ona nudi pomoć vladama koje se žele boriti protiv korupcije i naglašava da neće
tolerirati korupcije u programima koje pomaže. Banka nastoji aktivno djelovati na
suzbijanju korupcije aktivnom ekonomskom politikom, poticanjem institucionalnih
reformi, nadzorom nad korištenjem sredstava. Nudi programe u kojima se ona
pojavljuje i kao organizator reformi gospodarskih oblasti u kojima je korupcija uhvatila
maha (The World Bank, 2011).
Jedan od načina suzbijanja korupcije na svim razinama gospodarstva i javne uprave je
uvođenje elektroničkog poslovanja. Ono se smatra prioritetnim značajem za razvoj
gospodarstva jer ono smanjuje troškove poslovanja, doprinosi uštedama, stvara veću
dodatnu vrijednost u gospodarstvu te ima niz drugih pozitivnih učinaka, kao što je
smanjenje sive ekonomije i minimiziranje korupcije. Europa i svijet ulažu sve svoje
70
napore kako bi suzbile korupciju, no problem im predstavlja društvo u kojem je postalo
uobičajeno nositi plave kuverte i darove.
Stručnjaci koji se bave problemom korupcije kažu da ne postoji način za uklanjanje
ljudske pohlepe koja stoji iza mnogih kaznenih djela te vrste. No, postoje efikasne
strategije borbe protiv korupcije i u malim i u velikim, odnosno u bogatim i u
siromašnim državama. Jedna od strategija je govoriti otvoreno, putem medija o
problemu, kako bi na taj način jačala svijest građana o štetnosti korupcije. Smatra se da
je pojedinac ključ borbe protiv korupcije (Batory, 2012: 72).
Kako nisu dovoljne samo antikorupcijske strategije kojima bi se utjecalo na korupciju,
potrebno je obratiti pažnju na pojedince koji su ključ u borbi protiv korupcije, jer kako
se kaže: „sve kreće od malih ljudi“. Pojedinci koji se odluče javno na borbu protiv
korupcije naziva se zviždačima, te su oni glavni inicijatori i osnivači raznih nevladinih
udruga. No, o tome detaljnije u daljnjem dijelu rada.
5.3. Pojedinci i nevladine udruge u borbi protiv korupcije
S obzirom na nezadovoljstvo hrvatskih građana radom državnih institucija glede borbe
protiv korupcije, sve je više pojedinaca i nevladinih udruga koje su odlučile pokrenuti
formalne i neformalne pritiske na političku vlast u zemlji kako bi se ova sramota
pokrenula s mrtve točke. Premda je svijest o ozbiljnoj šteti od korupcije znatno narasla i
proširila se, te sve više društava počinje poduzimati neke akcije kako bi je kočilo i
preokrenuo njen trend, stalne korupcijske afere tjeraju nas na neprestanu borbu protiv
nje. Važnu ulogu, pa skoro i najvažniju imaju pojedinci koji su pokretači raznih akcija i
udruga, te se zbog toga javlja termin „Zviždači“. Zviždač - označava osobu koja je
otkrila slučaj korupcije, te je potrebna zaštita te osobe ali i daljnji poticaji na ostale.
71
5.3.1. Pojedinac – ključ borbe protiv korupcije
Doprijeti do pojedinca je ključ u borbi protiv korupcije. Svakom pojedincu se može
pomoći u izgradnji i održanju integriteta donošenjem etičkih kodeksa kao i stalnom
edukacijom. Kodeksi ponašanja od iznimne su važnosti za razvoj profesionalnog
integriteta i netolerancije državnih službenika na korupciju. Ti kodeksi predstavljaju
vodilju državnim službenicima pri donošenju važnih i često teških odluka te kako
izbjeći potencijalno koruptivno ponašanje. Također, etički kodeksi predstavljaju temelje
u odnosu u kojem građani postaju svjesni i znaju kakvo ponašanje i odluke mogu
očekivati od osoba koje obnašaju javne dužnosti. Građani su ključni u otkrivanju
korupcije i upravo su oni zaslužni za razotkrivanje brojnih afera koje su rezultirale
istragama, optužnicama, a na koncu i sudskim presudama protiv osoba koje su počinile
koruptivna kaznena djela.
Moral je skup normi ponašanja jedne društvene zajednice, dok etika podrazumijeva
sposobnost razlikovanja dobrog i lošeg. Svaki čovjek ima u sebi ugrađene svoje etičke i
moralne principe (24sata.hr, 2012). Ti principi stvar su okruženja u kojem oni žive, jer
teško da će netko tko živi u društvu u kojem se korupcija smatra opće prihvaćenim
načinom života, reagirati na nju te je prijaviti i ne biti dio nje. Ljudi se boje, boje se
reakcije okoline koji na korupciju ne gledaju kao na neko zlo već na normalnu i
uobičajenu pojavu. U borbu protiv smanjenja ali i potpunog suzbijanja korupcije
potrebno je poći od pojedinaca, potrebno je stalno naglašavanje kroz medije, djeca u
školama moraju učiti o etičnosti i moralu u poslovanju i kroz život. Te vrijednosti
trebaju biti duboko usađene u svakom pojedincu, kako bi on pravodobno reagirao na
pokušaje državnih službenika i ostalih na pokušaj iznude. Pojedinci su ključ u
formiranju raznih udruga koje se bore protiv korupcije.
Vesna Balenović je osnovala udrugu Zviždač, upravo zbog svog osobnog negativnog
iskustva sa korupcijom i sa nezadovoljstvom hrvatskih institucija u rješavanju
korupcije. Upravo je ona primjer kako sve kreće od malih ljudi, od pojedinaca koji se
istinski bore. Vesna započinje borbu 2001. godine sa INOM, kada je kao zaposlenica te
tvrtke upozorila na organizirani kriminal i koruptivne radnje. Umjesto da se taj kriminal
zaustavio, moćni vrh kompanije, uručio joj je izvanredan otkaz. Nakon devetogodišnjeg
72
sudskog progona kroz 52 ročišta, novčanim i zatvorskim kaznama, javnost je ipak
saznala istinu o kriminalu u INI. U želji da više nitko u Hrvatskoj, tko ukaže na kriminal
i korupciju ne doživi sličnu nepravdu , osniva se udruga Zviždač.
Udruga je osnovana 2008. godine, i riječ je o nevladinoj, neprofitnoj i nestranačkoj
organizaciji civilnog društva. Ona djeluje na području cijele RH, a svojim djelovanjem
potiče izgradnju i razvoj demokratskog društva. Udruga se bori protiv kriminala i
korupcije, te zaštitom pojedinaca koji ukažu na nepoštivanje zakonitosti na području
cijele RH. Od osnutka udruge bilježe značajne rezultate zbog čega uživaju veliko
povjerenje građana. Udruga, za razliku od svih drugih udruga, radi tako da pomaže svim
građanima u njihovoj individualnoj borbi protiv protiv kriminala i korupcije, na koju su
naišli u svojoj životnoj ili radnoj sredini. Nakon obavljenih razgovora s pojedincima,
skuplja se dokumentacija, sagledava se problem te se utvrđuje postojanje kriminala i
korupcije te kršenje ljudskih i radnih prava. Nakon toga Udruga se aktivno uključuje u
rad i pomaže građanima koji su ih na to upozorili. Putem tiskovnih konferencija i
priopćenja obavještavaju sve državne i lokalne televizijske i radio stanice, portale i
tiskane medije o svim detaljima uočenog kriminala, korupcije i kršenja zakona. Javno
ukazivanje na nezakonitosti najbolnije je za počinitelje, koji su u svojim sredinama
najčešće ugledni i dobro situirani građani sa brojnim poznanstvima i vezama u vlastima.
Zbog povezanosti kriminala i korupcije s pojedincima u vlasti, u Udruzi Zviždač imaju
velike probleme pri prikupljanju financijskih sredstava neophodnih za rad (Petričić,
2008: 428).
Udruga Vratite opljačkano, osnovana je 2009. godine u Ičićima. Djelovanje Udruge u
prvom redu je usmjereno na vraćanje nezakonito stečene imovine i proteže se unatrag
sve do 1990. godine kad su stvarani kriminalni temelji nove države Hrvatske.
Jednostavna metoda, koju Udruga predlaže su dva čarobna pitanja. Prvo: odakle vam
to? A drugo: jeste li platili porez na to? Za one koji ne mogu odgovoriti na ta pitanja,
odnosno, dokazati porijeklo imovine, slijedi oduzimanje nezakonito stečene imovine i
kazna. Postoji još i neprofitna i nevladina Udruga Zlatni zmaj, koja se pored borbe
protiv kriminala i korupcije, bori protiv ovisnosti. U Udruzi smatraju kako su ta tri
pojma međusobno jako povezana te jedno utječe na drugo.
73
Mediji igraju veoma važnu ulogu u informiranju i edukaciji građana što se tiče
korupcije. Kroz medije se građani upoznaju sa slučajevima korupcije, daje im se
potpora te ih se poziva na prijavljivanje svakog oblika korupcije. Sloboda medija igra
ključnu ulogu u održavanju zdrave demokracije, kao i doprinosu većoj odgovornosti,
boljoj vladi i gospodarskom razvoju. Ono što je najvažnije, ograničenja slobode medija
su često rani pokazatelji da vlada namjerava i napad na druge demokratske institucije.
Sloboda medija predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava oblikovanja mišljenja
javnosti o idejama i stavovima političkoga vodstva. No, danas su potpuno nezavisni
mediji rijetkost. Postoji jedino umjerena težnja za poštenim izvještavanjem koja je više
produkt straha od prekršajnih i kaznenih sankcija nego što je rezultat etičkih
pretpostavki urednika i novinara (Petričić, 2009: 243).
Kako bi se pojedinci odvažili na prijavljivanje bilo kakvog pokušaja iznude državnih
službenika, kako bi reagirali na bilo kakvu sumnju u koruptivnu aktivnost, potrebna je
njihova zaštita. Mnogi se, još uvijek, bore protiv samih sebe jer se boje vlasti, boje se
uglednih i visoko pozicioniranih ljudi koji imaju veze svugdje. U ohrabrivanju im
pomažu udruge, te je uočljiva razlika u zaštiti zviždača po državama.
5.3.2. Zaštita zviždača u zemljama Europske unije i Republike Hrvatske
U borbi protiv kriminala i korupcije posebnu ulogu u svakom društvu i uređenoj pravnoj
državi imaju zviždači. To su osobe koje ukazuju na kriminalne radnje u svojoj
neposrednoj blizini pri čemu se izlažu riziku gubitka posla, ugrožavanju egzistencije
sebi i članovima obitelji, društvenog izopćenja i fizičkog i psihičkog iscrpljivanja kroz
beskonačne sudske parnice. S obzirom da su zviždači, u pravilu, pojedinci koji se
suprotstavljaju uhodanoj korupcijskoj mreži i snažnim kriminalnim i političkim
strukturama, njihova borba i ukazivanje na protuzakonitost, bez podrške medija i
javnosti, često je dugotrajna i mukotrpna, a u konačnici njezin završetak je neizvjestan.
74
Whistleblowerse ili ‘zviždače’ u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s
kanarincima u rudnicima. Te ptičice služile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad
kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljujući tome, kompanija
bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sličan način zviždači u ranoj fazi otkrivaju
probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi
trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi
problem. Nažalost, tipična reakcija menadžmenta vrlo je poučna: oni na istup nekog
zviždača ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego
što dožive katastrofu, već počnu vrijeđati, napadati i omalovažavati zviždača koji im u
ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja. Uprava kompanije počinju zviždača
optuživati da želi izazvati pozornost, da je bio „pokvaren“ prije nego što je uopće došao
u tvrtku ili da je jednostavno problematičan tip kojeg se što prije valja riješiti. I
katastrofa je neizbježna, te to djeluje jako destimulativno i obeshrabrujuće na one koji
žele ukazati na protuzakonite radnje (Poslovni dnevnik, 2008).
Kako su mnogi zviždači ostali bez posla, čime im je ugrožena egzistencija, samim time
i psihičko zdravlje zbog raznoraznih prijetnji, mnogi se ne usuđuju reagirati na
protuzakonite radnje i aktivnosti, već samo šutke promatraju. Nerijetko zviždači postaju
žrtve ucjene, prijetnji, ostaju bez imovine jer su najčešće oni koje prijavljuju na većim
položajima te moćniji. To bi se uvelike moglo promijeniti donošenjem zakona kojim bi
se zviždače štitilo. Štititi bi ih trebala država, jer zviždači time što razotkrivaju
koruptivne sprege uvelike pogoduju državi. Sve dok se nešto u RH ne riješi po pitanju
zaštite zviždača, nemoguće je da se korupcija suzbije, upravo zbog opravdanih strahova.
U Hrvatskoj se sve osobe koje na bilo koji način ukazuju na korupciju i zloupotrebu
položaja i ovlasti nazivaju zviždačima, no u europskoj praksi nije takav slučaj, oni
razlikuju whistelblowing i watchdog whistleblowing (protestno zviždanje i zviždači
čuvari). Prvi mogu biti proizvod čiste zle namjere dok se drugi odnose na savjesno
razotkrivanje opasnosti i brigu za opće dobro. Prvo je često anonimno, samodostatno i
zlurado, drugo je nesebično i zaslužuje protekciju. U Francuskoj se zaštita zviždača ne
provodi nekim posebnim zakonom, već je predviđena Zakonom o radu i Zakonom o
javnim službenicima. Za privatni sektor su unesene posebne mjere zaštite u Zakonu o
75
radu prema kojima se niti jedan zaposlenik ne može udaljiti od procesa zapošljavanja,
stažiranja ili usavršavanja, niti može biti kažnjen, otpušten, ili biti predmet
diskriminirajuće mjere, zbog dobronamjernog odavanja činjenica korupcije s kojima se
upoznao u okviru izvršavanja svojih poslovnih obaveza i zaduženja. Finsko
zakonodavstvo ne poznaje neke posebne odredbe vezane za prijavu zlouporabe položaja
ili korupcije u javnoj upravi. U skladu s finskim Ustavom svatko ima pravo javnog
govora i istupanja, svatko ima pravo pristupa javnim dokumentima i zabilješkama. Ne
postoje zakoni koji bi se bavili zaštitom zviždača. Finska je poslije Danske najmanje
korumpirana zemlja Europe, pa i ne čudi zašto ne trebaju posebne zakone kojima bi
štitili zviždače. U Irskoj je 2001. godine donesen zakon o suzbijanju korupcije kojim se
zviždače definira kao pripadnike policije. Također se predviđa i novčana kazna za
osobu koja svjesno lažno prijavi nedozvoljeno postupanje ovlaštenoj osobi. Tim
zakonom zabranjeno je kažnjavanje zaposlenika od stane poslodavca za prijavljivanje
protuzakonitosti ukoliko je zaposlenik postupao odgovorno i u dobroj vjeri (Petričić,
2009: 422).
Osobe koje javnosti otkrivaju nelegalne radnje u institucijama, javnim ili privatnim
kompanijama, tzv. zviždači u Federaciji BiH dobit će pravnu zaštitu, nakon što je
Zastupnički dom federalnog Parlamenta usvojio Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije.
Ako bilo koja osoba mjerodavnim institucijama, javnosti, medijima prijavi korupcijske
radnje u nekoj instituciji, poduzeću, njihovi nadređeni neće više moći kao do sada
davati rješenja o otkazu, degradirati ih na neko niže manje plaćeno radno mjesto, jer će
ih štiti spomenuti zakon. Ako nadređeni protiv prijavitelja korupcije - zviždača
poduzme bilo kakve štetne kadrovske mjere, bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu
od 50 000 KM (25 000 €) do 150 000 KM (75 000€) (Jurilj, 2013). U RH još uvijek se
razmatra zakon kojim bi se učinkovito zaštitilo zviždače, te je kroz dolje navedene
primjere uočljivo kako nisu baš zaštićeni.
Novinar, Hrvoje Appelt, nakon 11 godina bavljenja istraživačkim novinarstvom, 2009.
godine, dobio je otkaz iako je bio pod 24-satnom policijskom zaštitom. U javnost je
iznio nelogičnosti o bogaćenju zagrebačkog gradonačelnika Bandića, te o bivšem
ministru vanjskih poslova Žužulu. Nakon što je tekstove objavio u Globusu o švercu
76
naftnih derivata u Hrvatskoj, u dva mjeseca dobio je čak 4 prijetnje. Nezaposlen i bez
primanja, novinar je zbog kršenja ustavnih prava medijskih djelatnika i građana RH
pokrenuo inicijativu Probudi se! Projekt za slobodu govora, mišljenja i medija, kojim
želi osvjestiti građane o ulozi novinara, fotografa i snimatelja u društvu i opasnostima
kojima se izlažu u svom radu. 2008. godine čak 7 novinara dobilo je policijsku zaštitu
zbog prijetnji, a sloboda medija svedena je na minimum. Urednik Nacionala Ivo
Pukanić raznesen je u eksploziji tempirane bombe. Također primjer zviždača je
djelatnica Croatia banke, Vesna Majer koja je 2009. godine dobila otkaz jer je ukazala
na nedopustive, protuzakonite i fiktivne uplate i isplate novca. Obratila se Udruzi
Zviždač koja joj je dala punu podršku i smatrali su otkaz nedopustivim i nezakonitim, te
je vratili na radno mjesto a počinitelje prijavili USKOKU (Petričić, 2009: 432). Takvi
događaji još su više potresli građane koji su bilo svjedoci korupcije te su trebali
“zažmiriti” za dobrobit sebe i svoje obitelji.
Desetak hrvatskih zviždača otkrilo je afere u kojima su stotine milijuna kuna pokradene
iz državnih tvrtki i proračuna. Dio otkrića završio je i nepravomoćnim presudama,
država je dijelom nadoknadila štetu, a oni koji su cijeli proces pokrenuli, zviždači, ostali
su na cesti, bez posla, odbačeni od obitelji i prijatelja. Da se to više ne bi događalo,
liječnik Dražen Gorjanski, inače kontrolor u HZZO-u, koji i sam povremeno upozorava
na korupciju u zdravstvu i farmaceutskoj industriji, uz pomoć suradnika izradio je
iznimno opsežan prijedlog zakona u zviždačima. U prijedlogu zakona o zaštiti
prijavitelja nepravilnosti predviđena je cjelovita zaštita prijavitelja i njihovih obitelji.
Predviđeni su višestruki mehanizmi zaštite, visoka razina sigurnosti te uspostava
pravobranitelja za zaštitu prijavitelja kao posebnog ureda koji bi zaprimao prijave,
surađivao sa službenim tijelima (DORH-om, USKOK-om, MUP-om), posredovao kod
poslodavaca, pružao pravnu potporu, određivao status prijavitelja, visinu nagrade i niz
drugih poslova vezanih uz zaštitu prijavitelja. Pravo na nagradu za prijavljivanje iznosi
10% od uštede, odnosno štete spriječene prijavom nepravilnosti. Pravo na nagradu
utvrđuje pravobranitelj sukladno vlastitoj procjeni. Ako se ušteda, odnosno šteta
spriječena prijavom nepravilnosti ne može točno novčano izraziti, nagrada se kreće u
rasponu kunske protuvrijednost od 50.000 do najviše 500.000 eura, o čemu odlučuje
pravobranitelj. Takav zakon djelovao bi ohrabrujuće na zviždače a opet obeshrabrujuće
77
na one koji čine koruptivne radnje, što bi na koncu djelovalo vrlo pozitivno na cijelo
društvo, na cijelo gospodarstvo RH (Slobodna Dalmacija, 2013).
Postojanje efikasnog pravnog okvira unutar države neophodno je za suzbijanje i
sprječavanje korupcije. Unutar zemlje potrebna je uspostava raznih mehanizama kojima
će se efikasno, djelotvorno i pravovremeno reagirati na korupciju. Pojedinci imaju
ključnu ulogu u suzbijanju korupcije. Pored pojedinaca, također i mediji igraju veoma
važnu ulogu, kroz njih se javnost upoznaje i informira o korupciji. Unazad nekoliko
godina, korupciji se nije pridavalo neko značenje, no, kako ona poprima sve veće
razmjere građani su se našli odgovornima za njezino prijavljivanje i sprječavanje.
Pojedince koji se odluče javno progovoriti o koruptivnim radnjama u njihovoj okolini
naziva se zviždačima. Sve veća pozornost daje se njihovoj zaštiti, upravo zbog
nerijetkih slučajeva u kojima su zviždači postali žrtvama ucjene te im je ugrožena
egzistencija. Kroz godine su osnovane i udruge koje su najčešće osnovane od strane
zviždača. Udruge pružaju pomoć, podršku i zaštitu zviždačima. Za djelotvornu i
učinkovitu borbu s korupcijom nisu dovoljni samo pojedinci i udruge već su potrebne
konkretne antikoruptivne aktivnosti unutar zemlje. Neophodan uvjet je transparentnost
te pronalazak „slabe točke“, područja, od kojeg će se krenuti te postići konkretan
rezultat. RH je proces borbe protiv korupcije službeno započela 2001. godine
potpisivanjem sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanju u kojem se zahtjeva suradnja u
projektima borbe protiv korupcije. Od jeseni ove godine, u plan i program srednjih i
osnovnih škola uvodi se Građanski odgoj i obrazovanje, gdje će se učenici kroz razne
projekte upoznavati s pojmom korupcije, njezinim negativnim posljedicama, potrebi
prijavljivanja...
78
6. ZAKLJUČAK
Sa sigurnošću se tvrdi da je korupcija globalni fenomen te je jedan od najvećih
problema današnjeg vremena i društva uopće. Korupcijom se smatra svaka zloupotreba
moći zbog ostvarivanja osobnih koristi. Taj fenomen zabilježen je, u većoj ili manjoj
mjeri u svim zemljama. Ona nije pojava novijeg vremena, već se u posljednje vrijeme
povećava osjetljivost na nju. Spominje se još u Bibliji te su već u VI. stoljeću biskupi
tražili novčane iznose od osoba koje su se trebale zarediti. U raznim kulturama postoji i
različit odnos prema korupciji. U nekim državama toliko je rasprostranjena da se smatra
sasvim normalnim, uobičajenim, a ponekad i prihvatljivim načinom života i poslovanja.
Ponekad je teško razlikovati korupciju i mito od poklona u „znak zahvalnosti“.
Korupcija je riječ koja se svakodnevno čuje, da li kroz televiziju, da li kroz novine te
uvijek ostaje pitanje koji je uopće razlog širenja korupcije. Osnovni razlog širenja
korupcije leži u nepovjerenju građana u demokraciju, nezavisnost i pravednost
pravosuđa, neujednačenost zakona i sl. Korupcija se teško dokazuje te da bi se ona
spriječila potreban je angažman svih segmenata društva, od vlade, civilnih udruga,
medija do građana koji imaju najveću ulogu u suzbijanju.
Bez obzira da li se radi o političkoj ili o administrativnoj korupciji ona uništava odnos
povjerenja u Vladu, samu državu, pojedine fakultete, liječnike i pojedince. Također,
ugrožava sklapanje poštenih poslovnih odnosa. Otkrivanje korupcije traži specifičan
pristup. Za razliku od nekih drugih oblika kriminala koji se događaju pred ljudima,
korupcija se najčešće događa u četiri oka i zato je nije lako dokazati te je iz tog razloga
potrebno razvijati dobru praksu koja će efikasno biti u službi suzbijanja korupcije ali
koja neće neosnovano narušavati privatnost i ljudska prava. Upravo ta karakteristika
nevidljivosti i neuhvatljivosti, korupciju čini kompleksnim društvenim problemom koji
zahtjeva pomno proučavanje i akcije. Korupcija, upravo zbog svoje nevidljivosti, teško
će biti uklonjena iz bilo kojeg društva. Međutim, može se umanjiti, ne skroz suzbiti, ali
umanjiti se može ukoliko vlast na svoju stranu pridobije povjerenje, naklonost čitave
javnosti, a da bi je dobila potrebno je prvo informirati javnost o kakvu se zlu radi, kakve
štete nanosi pojedincu i njima osobno, te kako ju je moguće prepoznati, anticipirati i
prevenirati. Najpoznatije mjerenje percepcije korupcije provodi Svjetska banka i
79
Transparency International. Oni provode istraživanja na temelju stavova ljudi te
njihovih mišljenja o percipiranoj razini korupcije u njihovoj zemlji.
Korupcija za sobom „vuče“ negativne posljedice. Nanosi veliku štetu u materijalnom
pogledu i usporava gospodarski rast, međutim, još su teže njezine posljedice koje se tiču
nematerijalnih dobara, dobara vezanih za kvalitetu i ljudsku dimenziju društvenog
života. Korupcija onemogućava promicanje osobe, dok društva čini manje pravednima i
manje otvorenima. Ona ima negativan utjecaj na zaposlenost, na siromaštvo, na bruto
domaći proizvod, na investicije, pravednu tržišnu utakmicu, smanjuju se državni
prihodi, povećava se siva ekonomija što se sve negativno održava i najviše prelama na
„malim ljudima“. Ona je sveprisutna pojava koja se javlja u svakom sektoru, pa čak i
zdravstvenom. Ispada da je zdravlje za one koji imaju novaca da ga mogu kupiti.
Troškovi Republike Hrvatske koji otpadaju na korupciju iznose oko 6 milijuna godišnje.
Za te novce mogu se otvoriti radna mjesta, ulagati u infrastrukturu, nove investicije,
poboljšanje i investiranje u turizam... Korupcija negativno utječe na životni standard jer
povećava nejednakost građana u svakodnevnom života (u zdravstvu, školovanju...).
Također, korupcija negativno utječe na mala i velika poduzeća povećavajući troškove
ulaska na tržište i poslovanja, narušava konkurentnost te povećava poslovni rizik. Veća
korupcija smanjuje inozemne i domaće investicije što ima odraz na manji bruto domaći
proizvod.
Korupcija nije pojava koja muči samo građane Hrvatske, već je ona sveprisutna pojava.
Europsko gospodarstvo košta oko 120 milijardi godišnje. Uz nezaposlenost korupcija se
smatra jednim od najvećih problema. Ona udaljava sredstva od njihove planirane i
propisane uporabe. Tako se sredstva preusmjeravaju radi korištenja u nepropisne svrhe
dok kakvoća usluga i dobara korištenih za potrebe razvoja trpi ozbiljne posljedice. U
prilog navedenom je primjer sa farbanjem tunela u kojem sudjeluje državna firma HAC
i firma Skladgradnja. Naime, HAC je 2009. godine platio Skladgradnji preko 43
milijuna kuna za farbanje tunela Sv. Rok i Mala kapela, dok su realni troškovi puno
manji te bi neka druga firma za taj posao naplatila puno manje. Javnost treba biti
upućena i informirana jer se to tiče svih nas poreznih obveznika koji indirektno plaćamo
takve enormne i „sumnjive“ cijene. Stanje zahvaćenosti države korupcijom mjeri
80
Transparency International pomoću Indeksa percepcije korupcije. Prema indeksu
percepcije korupcije (IPK), Hrvatska se nalazi ispod prosjeka Unije. Danska, Finska,
Švedska percipiraju se kao najmanje korumpirane države dok se Grčka, Bugarska,
Rumunjska, Italija, Slovačka, Češka i Hrvatska percipiraju kao najviše korumpirane. U
Republici Hrvatskoj najviše se korupcije javlja u politici, sudstvu, javnim službama,
zdravstvu i policiji. Potrebno je napomenuti kako je indeks percepcije korupcije
subjektivne prirode, odnosno, temelji se na stavovima ljudi te njihovim mišljenjima o
razini korupcije u njihovoj zemlji. Koliki su troškovi korupcije u zdravstvu dokazuje se
na temelju primjera Farmal. Korupcija takve vrste godišnje povećava izdatke za lijekove
za oko 10% što znači da se može raditi i o iznosima od oko 500 i više milijuna kuna.
Posebno je u zdravstvenom sektoru „darivanje“ postalo općim „bolničkim bontonom“ te
je to veoma teško iskorijeniti iz društva. Transparency International bori se za
povećanje transparentnosti rada državnih organa i za sprječavanje zloupotrebe položaju
u privatne koristi. Upravo je transparentnost veoma važna, odnosno javno prikazivanje i
objavljivanje informacija. Ključno je rashode, prihode učiniti javnima te se na taj način
povećava odgovornost i smanjuje korupcija.
U četvrtom dijelu rada pokušava se dokazati postavljena hipoteza o povezanosti
efikasnog pravnog okvira i razine korupcije. U borbi protiv korupcije svatko ima neki
zadatak, svatko nosi svoj dio odgovornosti. Najveću odgovornost snosi onaj tko ima
moć i političku vlast. Borba protiv korupcije zadatak je države i odgovorne Vlade.
Upravo se zbog toga glavni rizik korupcije nalazi u političkom sustavu. Prema
istraživanjima, građani Republike Hrvatske smatraju kako su političke i pravosudne
institucije najviše korumpirane. One bi trebale poticati i pružati primjer na
nekorumpirano ponašanje i djelovanje, međutim, prema raznim istraživanjima upravo je
suprotno. Nulta stopa tolerancije na korupciju – trebala bi biti ne samo „mrtvo slovo na
papiru“, već bi trebalo postati glavnim motom lijepe naše. To znači reagiranje na svaki
oblik korupcije i na visinu stečene koristi bez obzira na položaj državnog službenika.
Sva tijela moraju u svojoj sredini reagirati na pojavu korupcije jer dugoročno ona utječe
na sve građane. U Republici Hrvatskoj se suzbijanjem bavi USKOK- ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminala. Također, doprinos u suzbijanju daje i Transparency
International Hrvatska koja ne otkriva te ne istražuje pojedine slučajeve nego tu dužnost
81
prepušta zakonodavnim izvršnim tijelima. Transparency International Hrvatska je
usmjeren na prevenciju i na promjenu sistema. Indeks percepcije korupcije u Republici
Hrvatskoj je nizak, ali s godinama sve više raste. U svrhu suzbijanja korupcije u
Republici Hrvatskoj uspostavljen je cjeloviti institucionalni i pravni okvir oduzimanja
imovinske koristi, provedena je reforma kaznenog zakonodavstva i podignuta je razina
međuagencijske suradnje. Između efikasnog pravnog okvira i razine korupcije postoji
snažna povezanost. Kroz tablice je vidljivo kako države koje imaju veće vrijednosti
nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu korist imaju veću
vrijednost učinkovitosti pravnog okvira u rješavanju sporova i učinkovitosti
zakonodavstva kod problematične regulacije. Vrijednosti se kreću od 1 do 7. Države
bliže 1 imaju više nezakonitih plaćanja i preusmjeravanja javnih sredstava u privatnu
korist te im se vrijednost učinkovitosti zakonodavstva, također, kreće bliže 1 nego 7.
Finska je država kod koje je vrijednost preusmjeravanja javnih sredstava 6,1 te
učinkovitost pravnog okvira u rješavanju sporova 6,1. To dokazuje kako ona ima mala
preusmjeravanja, odnosno, korupciju, te učinkovit pravni okvir. Time je dokazana
postavljena hipoteza. Tamo gdje postoji efikasan pravni okvir, gdje se poštuje načelo
transparentnosti uočljiva ja manja korumpiranost, kao što je primjer sa Danskom i
Finskom. Potrebno je istaknuti kako je priprema Hrvatske za ulazak u Europsku uniju
bila značajan faktor za otkrivanje raznih afera te jačanje svijesti o štetnosti korupcije.
Protiv korupcije se ne treba boriti samo kao bi se udovoljili zahtjevi Europske unije,
nego zbog dobrobiti pojedinca i cjelokupnog društva u kojem su „mito i korupcija“
postojali oduvijek te će postojati, ali sad ovisi o nama, o efikasnosti pravnog okvira
države i zakonima da li će biti u manjoj ili većoj mjeri zastupljena. Međutim, sad kada
je Republika Hrvatska jedna od članica Europske unije, ne smije se stati na tome, već se
treba dalje uporno i ustrajno boriti protiv korupcije.
Moderni zakoni, djelotvorna policija, USKOK i sudstvo samo su neke od nužnih
pretpostavki za borbu protiv korupcije. Osim toga, uspješna borba protiv korupcije traži
aktivno sudjelovanje na način da se kod pojedinca i kod društva razvije visoka razina
svijesti o štetnosti korupcije, da se odbace ponude sudjelovanja u korupciji. Građani
svakodnevno dolaze, nazivaju, šalju podatke te postaju sve osvješteniji i spremniji da
prijave saznanja koja imaju. Građani, pojedinci, kao što je već navedeno, ključni su u
82
otkrivanju korupcije i upravo su oni zaslužni za razotkrivanje brojnih afera. Dakle, nije
danas korupcija veća nego što je bila prije petnaestak godina, već je osjetljivost na
korupciju porasla. Postoje razne „stepenice“ koje utječu na svijest građana, od samog
kućnog odgoja, obrazovanja u školi, na radnom mjestu, donošenjem brojnih zakona i
propisa, mediji kojima se prenose otkrivene afere te presude sudionicima. Te presude su
važne kako bi građani uvidjeli, te kako bi im se poslala poruku o tome što je dopušteno,
a što nije, te što je za očekivati kada je dokazano da je počinjeno koruptivno kazneno
djelo.
Antikorupcijski program neizvediv je bez antikorupcijske edukacije. Needucirani
građani ne mogu kontrolirati poštuje li vlast zadana pravila, needucirani službenici ne
mogu prepoznati i uklanjati korupcijske rizike, niti prepoznati korupciju i prijaviti je
nadležnima. Kontinuirano educiranje i usavršavanje treba biti obveza svih državnih
službenika i pravosudnih službenika. Od školske godine 2014./2015., u osnovne i
srednje škole uvodi se Građanski odgoj i obrazovanje. Kroz Građanski odgoj i
obrazovanje djeca će od „malih nogu“ kroz razne projekte i radionice učiti o
demokraciji, poštenju, o raznim kulturama, o korupciji, njezinim negativnim
posljedicama te kako je odbiti i prijaviti. Na taj način pokušava se utjecati na svijest
mladih ljudi kako bi oni mogli razlikovati dobro od lošeg te zaustaviti korupciju. Za
djelotvornu borbu protiv korupcije, nisu dovoljni samo pojedinci, građani, nego je
potrebno zajedničko i kolektivno djelovanje. Postoje udruge koje pružaju razne pomoći
i podršku osobama koje se odluče da „propjevaju“ o koruptivnim radnjama u svojoj
sredini. Svjedoci smo brojnih zviždača koji umjesto da su postali heroji, postali su žrtve
onih na vlasti, međutim, u posljednje vrijeme zviždači se počinju štiti zakonom. Jedna
od najpoznatijih udruga je Udruga Zviždač koju je osnovala Vesna Banović. Ona je
2001. započela dugogodišnju „bitku“ sa INOM u kojoj je radila. Kada je otkrila i
upozorila na nelegalne i koruptivne radnje, uručen joj je izvanredan otkaz. Upravo
Udruga Zviždač pruža pomoć, podršku i zaštitu osobama koje odluče javno progovoriti
o koruptivnim radnjama. U cijeloj ovoj „priča“ neophodna je sloboda medija putem
kojih će se javnost informirati o korumpiranim političarima, sucima i drugima. Sloboda
medija podrazumijeva da se javnost istinito informira, bez obzira o kome se radi, bez
obzira o pripadnosti društvenom sloju, političkom opredjeljenju i položaju.
83
LITERATURA:
KNJIGE:
1) Brioschi, C.A.: Kratka povijest korupcije, Mate, Zagreb, 2007.
2) Cartier-Bresson, J., et al.: Ruka ruku više ne mije: borba protiv mita i korupcije,
Oksimoron, Zagreb, 2008.
3) Derenčinović, D.: Mit(o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001.
4) Gorjanski D. i suradnici: Korupcija u hrvatskom zdravstvu, Zaklada Slagalica,
Osijek, 2010.
5) Grupa autora: Korupcija – pojavni oblici i mjere za suzbijanje, Inženjerski biro,
Zagreb, 2008.
6) Heimann F., Hirsch M.: Ruka ruku više ne mije: borba protiv mita i korupcije,
Oksimoron, Zagreb, 2008.
7) Petričić, D.: Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije, Argus media,
Zagreb, 2009.
8) Šimac, N.: Protiv korupcije: Stara pošast, nove opasnosti, Udruga za
demokratsko društvo, Zagreb – Split, 2004.
ČLANCI:
9) Aras, S.: 2007, Korupcija, Pravnik, vol.41, br.84, str. 25, pogledano 31.03.2014.
na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=20385
10) Batory, A.: 2012., Why do anti-corruption laws fail in Central Eastern Europe?
A target compliance perspective, EBSCOhost, vol.6, br.1, str. 66-82, pogledano
18.04.2014,
http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?sid=f88043ec-96da-4bce-8889-
8102fcaed7c1%40sessionmgr112&vid=1&hid=113&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l
0ZT1laG9zdC1saXZl#db=bth&AN=73047937
11) Budak, J.: 2006, Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju,
Privredna kretanja i ekonomska politika, vol.16, br.106, str. 67, pogledano
84
24.02.2014. na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28744
12) Heidenheimer, A.: 1970, Readings in comparative analysis on political
corruption, Holt, Rinehart & Winston Inc, str 14. Pogledano 24.02.2014. na
http://books.google.hr/books?id=49y50pzjAzAC&pg=PA157&lpg=PA157&dq=
heidenheimer+1970&source=bl&ots=Wctod5kE6e&sig=v3UMC6y9XT3jX9N7
_Ph3f_i5WQs&hl=hr&sa=X&ei=cPw8U4bzK8bQygPBp4GwBg&ved=0CCoQ
6AEwATgK#v=onepage&q=heidenheimer%201970&f=false
13) Korunić Križarić, L., Kolednjak, M., Petričević, A.: 2011, Korupcija i
suzbijanje korupcije u RH, Tehnički glasnik, vol.5, br.1, str, 143-154, pogledano
20.04.2014. na:
http://hrcak.srce.hr/85811
14) Kregar, J.: 1999, Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija, Revija za
socijalnu politiku, vol.6, br.3, str.339-341, pogledano 24.02.2014. na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=47281
15) Letunić, P.: 2011, Korupcija i društveno ekonomski razvoj, Politička misao,
vol.48, br.2, str. 187, pogledano 28.02.2014. na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107264
16) Malenica, Z., Jeknić, R.: 2010, Percepcija korupcije i borba protiv korupcije u
Republici Hrvatskoj, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, vol.47, br.4, str.
837-859, pogledano 18.04.2014. na:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=94014
17) Piplica, D., Luković, T.: 2011, Korupcija: Krivudavi tijekovi gospodarskog
rasta, vol.11, br.2, str.39-66, pogledano 18.04.2014. na:
http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?vid=4&sid=3f1e40c6-b16d-4d2d-ba01-
310b5680c189%40sessionmgr111&hid=123&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1la
G9zdC1saXZl#db=eoh&AN=1283515
18) Radović, R., Faladžić, A.: 2009, Prevare i greške u financijskim izvještajima,
EBSCOhost, vol.1, br.1, str. 48-62, pogledano 12.04.2014. na:
http://web.b.ebscohost.com/ehost/detail?vid=5&sid=053afb0e-3b44-4ae5-b9b6-
75291214a4f1%40sessionmgr198&hid=114&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1la
G9zdC1saXZl#db=bth&AN=59623004
85
OSTALI IZVORI:
19) Agencija VLM: 2013, Papa Franjo: Grijesi se mogu oprostiti, korupciju se ne
može oprostiti, pogledano 18.04.2014. na:
http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/papa-franjo-grijesi-se-mogu-oprostiti-
korupciju-se-ne-moze-oprostiti-235182
20) Agencije: 2013, Brojna izručenja u EU po uhidbenom nalogu, pogledano
24.04.2014. na:
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/brojna-izrucenja-u-eu-po-uhidbenom-nalogu
21) Arbutina, Z., Jung-Grimm, A.: 2013, Presuda Sanaderu, dobra vijest za
Hrvatsku, pogledano 22.04.2014. na:
http://www.dw.de/presuda-sanaderu-dobra-vijest-za-hrvatsku/a-16391710
22) Antikorupciski portal: 2010, Borba protiv korupcije od dna prema vrhu,
pogledano 10.06.2014. na :
http://antikorupcija.osmijeh-bj.hr/index.php/projekt/borba_protiv_korupcije
_od_dna_prema_vrhu/
23) Danas.hr: 2013, Tko u Hrvatskoj najviše voli primati mito? Pogledano
1.04.2014. na:
http://danas.net.hr/hrvatska/umjesto-da-nas-stite-sudstvo-i-policija-traze-mito
24) Datzer, D.: 2011, Antikorupcijski planovi kao dio strategijskog djelovanja protiv
korupcije, pogledano 21.04.2014. na:
http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/03/Antikorupcijski-planovi-kao-dio-
strategijskog-djelovanja-protiv-korupcije.pdf
25) Dnevnik.hr: 2012, Istražni zatvor za predsjednika uprave Farmala i još osam
osoba, pogledano 1.04.2014. na:
http://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/velika-akcija-uskoka-zbog-mita-uhiceno-
30-ak-pod-istragom-500-ljudi.html
26) Dnevno.hr: 2012, Farmal podmićivao s 14 milijuna kuna godišnje! Liječnicima
davali felge, namještaj, putovanja..., pogledano 01.04.2014. na:
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/71008-farmal-podmicivao-s-14-milijuna-
kuna-godisnje-lijecnicima-davali-felge-namjestaj-putovanja.html
86
27) Eu-projekti: 2014, Hrvatsko gospodarstvo pogođenije korupcijom od prosjeka
EU, pogledano 15.03.2014. na:
http://www.eu-projekti.info/hrvatsko-gospodarstvo-pogodenije-korupcijom-od-
prosjeka-eu
28) Europska komisija: 2014, Izvješće Europske unije o suzbijanju korupcije,
pogledano 1.04.2014. na:
http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/documents/policies/organized-
crime-and-human-trafficking/corruption/docs/acr_2014_hr.pdf
29) Eurostat: 2013, List of countries by GDP (nominal) per capita, pogledano
20.04.2014. na:
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do;jsessionid=9
ea7d07e30d63cbb44922ecc46f99e36fba05025072f.e34MbxeSahmMa40LbNiM
bxaMc3yPe0
30) Glas Istre.hr: 2013, Istrebljenje korupcije - posao za cijelo stoljeće, pogledano
20.04.2014. na:
http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/istrebljenje-korupcije---posao-za-cijelo-
stoljece-412497
31) Glas Istre.hr: 2014, RH se treba više posvetiti prevenciji korupcije, pogledano
22.04.2014. na:
http://www.glasistre.hr/vijesti/hrvatska/rh-se-treba-vise-posvetiti-prevenciji-
korupcije-439192
32) Glas Slavonije: 2013, Mito i korupcija: Pipci se režu, ali hobotnica uvijek
preživi, pogledano 09.06.2014. na:
http://www.glas-slavonije.hr/195480/11/Mito-i-korupcija-Pipci-se-rezu-ali-
hobotnica-uvijek-prezivi
33) Global Compact Hrvatska: 2007, O nama, pogledano 10.04.2014. na:
http://unglobalcompact.undp.hr/show.jsp?page=110374
34) Hina: 2013, Slovenija i Hrvatska najkorumpiranije u EU, pogledano 10.04.2014.
na:
http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Slovenija-i-Hrvatska-najkorumpir
anije-u-EU
87
35) Hina: 2007, U Hrvatskoj najviše sudaca ali i sudskih zaostataka, pogledano
4.4.2014. na:
http://www.sdlsn.hr/index.php/odbori/pravosudje?category=50&article=5700
36) Hina: 2014, Hrvatska se treba posvetiti prevenciji korupcije, pogledano
14.04.2014. na:
http://gong.hr/hr/dobra-vladavina/antikorupcijska-politika/hrvatska-se-treba-
posvetiti-prevenciji-korupcije/
37) Hina: 2011, Korupcija i dalje snažna u Hrvatskoj, pogledano 08.04.2014. na:
http://www.nacional.hr/clanak/117999/korupcija-i-dalje-snazna-u-hrvatskoj
38) Hina: 2014, Lokalni šerifi opasniji u korupciji nego što to izgleda, pogledano
24.04.2014. na:
http://gong.hr/hr/dobra-vladavina/antikorupcijska-politika/lokalni-serifi-pasniji-
u-korupciji-nego-sto-to-izg/
39) Hrvatska radiotelevizija: 2013, Najviše korupcije u građevinarskom sektoru,
pogledano 10.04.2014. na:
http://vijesti.hrt.hr/najvise-korupcije-u-graevinarskom-sektoru
40) Index.hr: 2013, Ovako je 2009. govorio Vidošević: Kriminal treba progoniti
ognjem i mačem, korupcija je u Hrvatskoj postala stil života, pogledano
22.04.2014. na:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/ovako-je-2009-govorio-vidosevic-kriminal-
treba-progoniti-ognjem-i-macem-korupcija-je-u-hrvatskoj-postala-stil-zivot
a/711113.aspx
41) Index.hr: 2009, Tko tu koga farba? HAC je 2003. godine za farbanje tunela
plaćao 11 puta manje nego ove godine, pogledano 09.06.2014. na:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/tko-tu-koga-farba-hac-je-za-bojanje-tunela-
2003-placao-11-puta-manje-nego-ove-godine/454935.aspx
42) Infozona.hr: 2014, U zoni o građanskom odgoju, pogledano 10.06.2014. na:
http://infozona.hr/news/u-zoni-o-gradanskom-odgoju/7070
43) Jurilj, Z.: 2013, Zviždači zaštićeni, prijavite korupciju i dobivate osiguranje,
pogledano 14.04.2014. na:
http://www.vecernji.ba/zvizdaci-zasticeni-prijavite-korupciju-i-dobivate-
osiguranje-612190
88
44) Mihaljek, D.: 2007, Zdravstvo i zdravstvena politika u Hrvatskoj, pogledano:
1.04.2014. na:
http://www.logincee.org/file/24559/library
45) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2008, Akcijski plan uz strategiju
suzbijanja korupcije, pogledano 04.04.2014. na:
http://www.antikorupcija.hr/lgs.axd?t=16&id=92
46) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011, Suzbijanje korupcije u
Europskoj uniji, pogledano 14.04.2014. na:
http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?art=1188
47) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011, Što je korupcija?, pogledano
15.02.2014. na:
http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=488
48) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2012, Indeks percepcije korupcije,
pogledano 15.03.2014. na:
http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=491
49) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2011,Vrste korupcije, pogledano
15.02.2014. na:
http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=489
50) Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske: 2013, Akcijski plan uz Strategiju
suzbijanja korupcije, pogledano 14.04.2014. na:
http://www.mprh.hr/novi-akcijski-plan-uz-strategiju-suzbijanja-korupc
51) Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske: 2013, Korupcija,
pogledano 15.03.2014. na:
http://www.mup.hr/main.aspx?id=32#4
52) Novak, T., Krnić, I.: 2012, Afera Hipokrat: Čelnicima Farmala jednomjesečni
pritvor, o svim podmićivanjima pronađena detaljna dokumentacija!, pogledano
02.04.2014. na:
http://www.jutarnji.hr/farmal--kako-se-pogon-za-pletene-kosare-u-20-godina-
pretvorio-u-lokalnog-diva-za-proizvodnju-generika/1066058/
53) Nurse.hr: 2011, Hrvatski liječnici predvode u primanju mita,sestre na 3
mjestu?!, pogledano 02.04.2014. na:
http://www.nurse.hr/novosti/lijecnici-rh-predvode-u-primanju-mita.html
89
54) Opačak - Klobučar, T: 2012, U Sarajevu preminuo dr. Ognjen Šimić, u RH
osuđen zbog mita, pogledano 02.04.2014. na:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-sarajevu-preminuo-dr-ognjen-simic-u-rh-
osudjen-zbog-mita-407762
55) Poslovni dnevnik.: 2008, Zviždači su najveće žrtve, pogledano 14.04.2014. na:
http://www.poslovni.hr/after5/zvizdaci-su-najvece-zrtve-72121
56) Remiković, D.: 2013, Public officials arrests show action in Croatia´s corruption
probe, SETimes.com, pogledano 22.02.2014. na:
http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/features/setimes/features/
2013/11/20/feature-02
57) Rukavina, K.: 2007., „Dr. Podobnik: Korupcija u Hrvatskoj veća nego što se
misli“, pogledano 15.03.2014. na:
http://www.poslovni.hr/hrvatska/dr-podobnik-korupcija-je-u-hrvatskoj-veca-
nego-sto-se-misli-50443
58) Slobodna Dalmacija: 2012, U Sarajevskom zatvoru umro Ognjen Šimić,
kardiolog osuđen zbog primanja mita, pogledano 02.04.2014. na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleI
d/173895/Default.aspx
59) Slobodna Dalmacija: 2013, Zakon kojim bi se zaštitili građani koji prijave
kriminal, pogledano 14.04.2014. na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/art
icleId/226003/Default.aspx
60) Škaričić, N.: 2012, Otkrivamo kako je Farmal podmićivao liječnike: godišnje su
trošili 14 milijuna kuna na masne provizije, putovanja, bonove, felge…,
pogledano 01.04.2014. na:
http://www.slobodnadalmacija.hr/
61) T portal: 2011, Korupcija je još uvijek veliki problem u Hrvatskoj, pogledano
10.03.2014. na:
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/154042/korupcija-je-jo%C5%A1-uvijek-
veliki-problem-u-Hrvatskoj.html
62) The World Bank: 2011, About us, pogledano 12.04.2014. na:
http://www.worldbank.org/en/about
90
63) Tijardović, I.: 2011., Bez korupcije čovjek živjeti ne može, Hrvatski fokus,
pogledano 15.04.2014. na:
http://www.hrvatski-f okus.hr/index.php?option=comcontent&view =article&
id=2911:bez-korupcije-ovjek-ivjeti-ne-moe&catid=3:gospodarstvo&Itemid=21
64) Transparency International Hrvatska: 2013, Indeks percepcije korupcije,
pogledano 2.3.2014. na:
http://www.transparency.hr/hr/sto-radimo/indeks-percepcije-korupcije-2013./50
65) Transparency International Hrvatska: 2013, Misija TI Hrvatska, pogledano
15.02.2014. na:
http://www.transparency.hr/
66) Transparency International Hrvatska: 2013, Globalni barometar korupcije,
pogledano 15.03.2014. na:
http://www.transparency.hr/hr/sto-radimo/globalni-barometar-korupcije/41
67) Transparency International, Global Compact, IBLF: 2004, Poslovni svijet protiv
korupcije, pogledano 10.04.2014. na:
http://europeandcis.undp.org/uploads/public/File/Business_Against_Corruption_
Poslovni_svijet_protiv_korupcije_in_Croatian_language.pdf
68) Transparency International: 2011, What makes New Zeland, Denmark, Finland,
Sweeden and others „cleaner“ than most countries? Pogledano 12.06-2014. na:
http://blog.transparency.org/2011/12/07/what-makes-new-zealand-denmark-
finland-sweden-and-others-%E2%80%9Ccleaner%E2%80%9D-than-most-
countries/
69) Treća Republika: 2014, Prava kriza tek počinje, pogledano 12.06.2014. na:
http://trecarepublika.wordpress.com/2014/02/23/prava-kriza-tek-pocinje/
70) UNODC: 2011, Korupcija u Hrvatskoj: stvarna korupcijska iskustva građana,
pogledano 15.03.2014. na:
https://www.unodc.org/documents/dataanalysis/statistics/corruption/Croatia_cor
ruption_Report_2011_croatian.pdf
71) World Check: 2011, Foreign Corrupt Practieces Act, pogledano 14.04.2014.,
https://www.world-check.com/our-services/fcpa-due-diligence
72) Word Economic Forum: 2013, The Global Competitiveness Report 2013 –
2014, pogledano 12.06.2014. na:
91
http://www3.weforum.org/docs/WEF_GlobalCompetitivenessReport_2013-
14.pdf
73) Zadarski list: 2008, Korupcija nas guši, pritišće i vodi u propast, pogledano
15.02.2014. na:
http://www.zadarskilist.hr/clanci/09122008/korupcija-nas-gusi-pritisce-i-vodi-u-
propast
74) 24sata: 2012, Što je to moral? Većina mladih smatra da je to briga za obitelj,
pogledano 10.06.2014. na:
http://www.24sata.hr/psihologija/moral-za-mlade-znaci-brigu-o-obitelji-i-
cuvanje-okolisa-281227
92
POPIS TABLICA:
REDNI BROJ NASLOV STRANA
1. Hrvatska i zemlje regije 2012/2013 26.
2. Zemlje koje se percipiraju kao zemlje EU sa
najmanjom razinom korupcije u 2013. godini.
27.
3. Europske zemlje sa najvišom percepcijom
korupcije u 2013. godini.
28.
4. Povezanost pravnog okvira u rješavanju sporova
sa preusmjeravanjem javnih sredstava u privatnu
korist
47.
5. Povezanost nezakonitih plaćanja i mita sa
učinkovitošću zakonodavstva kod problematične
regulacije
49.
POPIS GRAFIKONA:
REDNI BROJ NASLOV STRANA
1. Percepcija korupcije u RH u razdoblju od 1999. do
2011.god
29.
2. Promjena razine korupcije u protekle dvije godine. 32.
3. Problem korupcije u javnom sektoru. 33.
4. Percepcija korupcije po institucijama 33.
5. Postotak povjerenja građana u pravosuđe 40.
93
POPIS SLIKA:
REDNI BROJ NASLOV STRANA
1. Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi
ostaju
20.
94
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom EFIKASNOST PRAVNOG
OKVIRA U SUZBIJANJU KORUPCIJE izradila samostalno pod voditeljstvom doc. dr.
sc. Dunje Škalamere – Alilović. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-
istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe
spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući
navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s
korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim
stranicama Fakulteta.
Studentica
Nina Ivković