SIN
APS
ADiana Sokolić
Gal
erija
crk
vice
sv.
Tro
jice,
Kas
tav · 0
8.08
. – 2
2.08
.201
4.
site
-spe
cific
svje
tlosn
a in
stal
acija
SINAPSA Što je sinapsa? U užem smislu, sinapsa je mjesto povezivanja i komunikacije živčanih stanica. Mjesto je to prihvata i odašiljanja podražaja, gdje se sastaju impulsi receptora, odakle se oni prenose dalje pomoću transmitera. U širem, u ovom slučaju vizualno-umjetničkom smislu, mjesto je to koncentriranog, združivanjem osnaženog djelovanja nekoliko medija, s kojeg se prema našim osjetilima usmjereno odašilju jaki vizualni impulsi, prije svega svjetla i boje, izazivajući moćnu optičku senzaciju, pa i sinestezijski efekt. Tako fascinantnom snagom privlačeći gledatelja u svoju zonu djelovanja, te utječući na promjenu njegove percepcije. Na promjenu osjećaja za prostor i vrijeme, promjenu dojma punine i praznine, promjenu iskustva taktilnosti, poimanje prisutnosti i odsutnosti, te svekoliki doživljaj realnosti. Site-specific svjetlosna instalacija „Sinapsa“ Diane Sokolić temelji se upravo na takvim koncepcijskim odrednicama. A uz njih je ona u sinaptički spoj uključila i nataložene energije samoga ambijenta u kojem se odvija ovo suvremeno svjetlosno-vizualno likovno događanja. Uključila je energije, emocije i kolektivna sjećanja pohranjena u prostornim sedimentima srednjovjekovne crkvice sv. Trojice, za koju je cijeli projekt osmišljen, s namjerom da se impuls vizualnog djelovanja na gledatelja dodatno osnaži i misaono-meditativnim elementom. Utječući tako na propitivanje i transformaciju kategorije prostora i vremena ne samo po širini (u odnosu na sadašnjost), nego i po dubini (u odnosu na prošlost). Instalacija „Sinapsa“ izvedena je kao svjetlosni ambijent čiji su elementi monolitni luminoobjekt, klupica-klecalo, ovješeni prozirni, meki screen i projektor. Luminoobjekt je dojmljiva, kompaktna, trodimenzionalna „slikogradnja“, koja se sastoji od niza uslojenih pleksi-ploča s iscrtanim/urezanim apstraktnim, konstruktivističkim linijskim strukturama, oživljenim obojenim svjetlom (LED rasvjeta). Zamišljene i islikane kao slikocrteži na prozirnim pleksi-pločama, a onda unutar monolitnog objekta uslojene, ove linijske strukture obojene svjetlom postaju čudesne lumino-rešetke, koje vizualno utječu na percepciju. Zbog specifičnosti obojenog svjetla, ali i zbog paralelnog umnažanja (i tako oprostorenja) prozračnih pleksi-ploča, te preklapanja svjetlosnih slikocrteža, miješa se i modificira osjećaj dvodimenzionalnosti i trodimenzionalnosti, plošnosti i prostornosti, opipljivosti i neopipljivosti, pa se sve skupa čini u jednom trenutku stvarnim i opipu pristupačnim, a u drugom nestvarnim i nedodirljivim. Tim više što obojeno svjetlo uvijek na čovjeka djeluje „magično“, a ta je magija u ovom slučaju još i tehnološki programirana mogućnošću promjene boja „rešetke“ u zadanim vremenskim sekvencama, kao i mogućnošću podešavanja ritma tih promjena - od laganog titranja, do stroboskopskog efekta. Zato je vizualna sinapsa tu vrlo jaka, stvarajući u našim osjetilima sinestezijski doživljaj opipljivosti boje i maštovito-iluzivan doživljaj nove stvarnosti u kojoj se prostor rastvara. Slijedeći sugestivne pulsacije i refleksije svjetlosnih „rešetki“ i njihovih projekcija na prozirnom screen–u, mi tako ulazimo u neki novi svijet u kojem neopipljivost postaje
taktilna, kompaktnost fluidna, a statičnost gibljiva. Premda se u osnovi radi o discipliniranom i programiranom slikarskom sustavu, obojeno svjetlo linijskom sklopu na pleksiglasu daje dinamiku, energiju i izražajnost, pa je konačni rezultat ativacija gledatelja, koji postaje sudionik događanja, stupajući u interaktivnu komunikaciju s instalacijom i cijelim ambijentom. A da bi ga u tome još i potakla, Diana Sokolić nudi korištenje svoje varijante objekta/klecala, inače u crkvenim prostorima posebne, male, prijenosne crkvene klupice, namijenjene komornom prostoru i individualnoj molitvi. Njezino klecalo sasvim je jednostavno, drveno, sintetično i u boji spareno s bojom okvira luminoobjekta prema kojem je okrenuto. U autoričinoj instalaciji namijenjeno je biti mjestom misaonosti i kontemplacije; mjestom upijanja i odašiljanja svih podražaja i svih energija; mjestom skupljanja svih vizualnih i mentalnih impulsa. Ali i poveznicom prostora i vremena, prošlosti i recentnosti – i tako ustvari funkcionirati kao ono istinsko, centalno mjesto svih koneksija; kao sinapsa.
Višnja Slavica Gabout
detalj
ŽIVOTOPIS
Diana Sokolić rođena je u Rijeci. Diplomirala je 1981. na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1981. do 1983. bila je suradnica Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Članica je HDLU-a od 1981., INSE-e od 2009., ULUPUH-a od 2012. i HZSU-a od 1986. Djeluje kao slobodna umjetnica. Uz slikarstvo i instalaciju, bavi se dizajnom, keramikom, fotografijom i pedagoškim radom. Priredila je do sad 21 samostalnu izložbu i sudjelovala na više od 300 žiriranih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Kontakt:Adresa: Rendićeva 25, 10000 ZagrebTel: 385 98 82 97 88www.diana-sokolic.hr www.dianas.it SAMOSTALNE IZLOŽBE
1983. Crteži ugljenom iz ciklusa „Oslobađanje“, Zagreb, Studio galerije Karas
1986. Crteži ugljenom iz ciklusa „Oslobađanje“, Novi Vinodolski, Gradska čitaonica /Izložba u sklopu proslave 700 godina Vinodolskog zakona/
1988. Crteži ugljenom iz ciklusa „Privatna istraga“, Zagreb, Galerija Ulrich
1988. Crteži ugljenom iz ciklusa „Privatna istraga“, Rijeka, Galerija Jadroagenta
1992. Crteži ugljenom iz ciklusa „Srebrna nit“, Zagreb, Galerija Dubrava
1994. Crteži pastelom iz ciklusa „Aurora borealis“, Rijeka, Mali salon
1995. Crteži i keramika iz ciklusa „Aurora borealis“ i „Priče iz davnine“, Novi Vinodolski, Gradska galerija Turnac
1997. Crteži ugljenom i pastelom iz ciklusa „Aurora borealis“ i „Zest“, Zagreb, Galerija Dubrava
1997. Crteži iz svih ciklusa, Dubrovnik, dvorana Luža
1999. Keramika, Zagreb, Likumova portret-galerija
2004. Crteži pastelom iz ciklusa „Syzygia“, Novi Vinodolski, Gradska galerija Turnac
2007. „Kaleidoskop“, ulja na platnu, Trogir, Muzej grada Trogira
2008. „Kaleidoskop“, fotografije, Zagreb, Galerija Badrov
2008. „Kaleidoskop“, Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac
2009. „Kaleidoskop“, ulja na platnu, Vinkovci, Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač
2011. „Kaleidoskop“, fotografije, Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac
2011. „Sinestezija“, lumino – kinetički objekti, Zagreb, Galerija Ulrich
2012. „Sinestezija“, lumino – kinetički objekti, Zadar, Kapetanova kula
2013. „Kaleidoskop“, akril na platnu, Split, Galerija Sveučilišne knjižnice
2013. „Kaleidoskop, akril na platnu, Grad Kaštela, Dvorac Vitturi
2014. „Sinapsa“, site-specific instalacija, Kastav, Galerija crkvice sv. Trojice
VAŽNIJE NAGRADE
1987., 1989. i 1993. dobitnica je tri nagrade za crtež na Zagrebačkoj izložbi crteža Grafičkog kabineta HAZU (jednom Galerije suvremene umjetnosti i dva puta Grafičke zbirke NSK).
1999. i 2000. knjige/katalozi za Voju Radoičića i Stellu Skopal bili su među10 najljepših hrvatskih knjiga, te predstavljali Hrvatsku na Frankfurtskom sajmu knjiga.
2008. dobitnica je specijalnog priznanja na 1. hrvatskom triennalu keramike.
2012. dobitnica je nagrade za umjetničku fotografiju u Parizu, čime je njezin rad postao dijelom Zbirke fotografija Bibliotheque National de France.
2013. dobitnica je Srebrne nagrade za modni dizajn na A’DESIGN AWARD COMPETITION, međunarodnoj izložbi u Comu, Italija, čime je njezin rad postao dijelom Muzeja dizajna MOOD.
BIBLIOGRAFIJA (izbor)
Hrvatska enciklopedija likovne umjetnosti, izdanje Leksikografski zavod M. Krleža 1996.
Keramika u Hrvatskoj, izdanje Školska knjiga, 1996.
Suvremena keramika u Hrvatskoj, izdanje Ars-studio Azinović 1994.
Riječki kazališni plakat 1833-1996., izdanje HNK I. pl. Zajca Rijeka
Život jedne galerije/Branka Hlevnjak, 2009.
Izdavač: Grad Kastav • Za izdavača: Ivica Lukanović
Predgovor: Višnja Slavica Gabout • Prostorno-likovni postav: Diana Sokolić
Grafičko oblikovanje i tisak kataloga: Grafika Helvetica., Rijeka • Naklada: 100 primjeraka
Izložba je realizirana uz potporu Grada Kastva
Izložba se održava u sklopu likovnog programa Grada Kastva