Download - popa, vasko
Vasko Popa (1922 – 1991.)
Vasko Popa, jedan od posljednjih originalnih pjesnika srpske
moderne književnosti, roden je 29. juna 1922. godine u Grebencu
kraj Vršca. O njegovom privatnom zivotu ne zna se mnogo.Nakon
završene Realne gimnazije,upisuje se na Filozofski fakultet u
Beogradu.Studije nastavlja u Bukureštu i Beču. Za vrijeme II
svjetskog rata, zatvoren je u njemačkom koncentracionom logoru u
Bečkereku.Nakon završetka rata diplomira na romanskoj grupi
Filozofskog fakulteta u Beogradu.Prve pjesme objavljuje u listovima
“Književne novine” i “Borba”. Od 1954. do 1979. godine radio je kao
urednik u izdavačkoj kući Nolit. Slaganjem usmenog nasljeđa,igara i
zagonetki,Popa je stvorio poseban pjesnički jezik moderne srpske
poezije. Priredio je zbornike: Od zlata jabuka (Beograd, 1958.), u
kom je u novom svjetlu prikazan poetski svijet narodnih
umotvorina,kao i Urnebesnik(Beograd,1960.) i Ponoćno sunce
(Beograd, 1962.). U pjesničkom zborniku "Od zlata jabuka" (1958.).
Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pjesnika, a i
sam je prevodio sa francuskog jezika. U Vršcu, 29. maja 1972. god.
osniva Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokreće neobičnu
biblioteku na dopisnicama, nazvanu "Slobodno lišće". Iste godine
izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.
Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti
(14.12.1979.) u Novom Sadu.Vasko Popa je prvi dobitnik "Brankove
nagrade" za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen
na Branka Radičevića. Godine 1957. dobija Zmajevu nagradu, 1968.
Austrijsku državnu nagradu za evropsku literaturu, 1976. nagradu
za poeziju "Branko Miljković", 1978. dodeljuje mu se nagrada
AVNOJ-a, a 1983. književna nagrada "Skender Kulenović". Godine
1995., u Vršcu,ustanovljena je nagrada "Vasko Popa" za najbolju
knjigu pjesama na srpskom jeziku i dodjeljuje se svake godine na
dan pjesnikovog rođenja, 29. juna.Umro je 5.januara 1991.godine u
Beogradu i sahranjen u Aleji zaslužnih građana.
Ništarija
Ništarijo spavala si I sanjala da si nešto Nešto se zapalilo Plamen se previjao U mukama slepim
Probudila si se ništarijo I grejala leđa Na plamenu iz sna
Nisi videla muke plamena Čitave svetove muka Kratkovida su ti leđa
Ništarijo zaspala si opet I sanjala da si ništa
Plamen se ugasio Muke su njegove progledale I ugasile se i one blažene
Jurke
Jedni odgrizu drugima Ruku ili nogu ili bilo šta
Stave to među zube Potrče što brže mogu U zemlju to zakopaju
Drugi se razjure na sve strane njuše traže njuše traže Svu zemlju raskopaju
Nađu li srećni svoju ruku Ili nogu ili bilo šta Na njih je red da grizu
Igra se nastavlja živo
Sve dok ima ruku Sve dok ima nogu Sve dok ima bilo čega
Krunisana jabuka
Izvadi sunce iz usta Noć nas žive sahranjuje
Jabuka je ovo moja S neba mi na jezik pala Pustite me da je sladim
Zini nulo da nam svane Da sunce i nas kruniše
Molite se da ne zinem U jabuci za vas crve Slatkog posla više nema
Pepela
Jedni su noći drugi zvezde
Svaka noć zapali svoju zvezdu I igra crnu igru oko nje Sve dok joj zvezda ne izgori
Noći se zatim među sobom podele Jedne budu zvezde Druge ostanu noći
Opet svaka noć zapali svoju zvezdu I igra crnu igru oko nje Sve dok joj zvezda ne izgori
Noć poslednja bude i zvezda i noć Sama sebe zapali Sama oko sebe crnu igru odigra
Plava omča
Zašto nam vrat zrenikom stežeš
Volim da mi nabori neba Gusto niz bokove padaju
Zadavićeš nas tim pojasom
Volim vaš plač sa plavom omčom Kad umoran se raspojasam
Ponoćno Sunce
Iz golemog crnog jajeta Izleglo nam se neko sunce
Sijalo nam je na rebrima Otvorilo je nebo širom U grudima našim sirotim
Zahodilo nije uopšte Ali ni ishodilo nije
Pozlatilo je u nama sve Ozelenilo nije ništa Oko nas oko toga zlata
U nadgrobni nam se kamen Na živom srcu pretvorilo
San belutka
Ruka se iz zemlje javila U vazduh hitnula belutak
Gde je belutak Na zemlju se nije vratio Na nebo se nije popeo
Šta j s belutkom Jesu li ga visine pojele Je li se u pticu pretvorio
Eno belutka Ostao je tvrdoglav u sebi Ni na nebu ni na zemlji
Samog sebe sluša Među svetovima svet
Slepo Sunce
Sakata dva zraka Slepo sunce vode
Jutro je u pečalbi S one strane neba Nije na svome pragu
Podne je nisko palo Vucara se s munjama Nikad nije kod kuće
Veče u svet otišlo S posteljom na leđima Prosi na nekoj zvezdi
Raširenih ruku samo je noć izišla U susret slepom suncu
Slobodan let
Pusti nas da odletimo Iz tvog dvora bez temelja
u zvezde sam vas kovao Pod svodom svoje lobanje Odletite ko vam brani
Pusti nas da propadnemo Svaki nas let u dvor vraća
Tu sam vas ptice čekao Odrežite sebi krila Slobodan da vam bude let
Smrt sunčevog oca
Na tri koraka od vrha neba Od lipe u večnome cvetu Staro je sunce zastalo
Pocrvenelo pozelenelo Okrenulo se oko sebe triput I vratilo svome ishodu
(Na naše oči da ne umre)
Kažu da ima sina sunčevića Dok se okat i za nas ne rodi Naučićemo mrak ovaj da sija
Srce belutka
Igrali se belutkom Kamen ko kamen Igrao se s njima ko da srca nema
Naljutili se na belutak Razbili ga u travi Ugledali mu srce zbunjeni
Otvorili srce belutka U srcu zmija Zaspalo klupče bez snova
Probudili su zmiju Zmija je uvis šiknula Pobegli su daleko
Gledali su izdaleka Zmija se oko vidika obvila Ko jaje ga progutala
Vratili se na mesto igre Nigde zmije ni trave ni parčadi belutka Nigde ničeg daleko u krugu
Zgledali se osmehnuli I namignuli jedni drugima
Sukob u zenitu
Rodilo se modro sunce Pod levim pazuhom neba Rodilo se crno sunce Pod desnim pazuhom neba Penje se modro penje crno Prema kuli u zenitu Gde pustoš sada stoluje
Sišli smo goli u sebe Otvaramo krtičnjake Šapućemo tajno ime Sunca svoga zavičajnog
Zlatni tronožac iz kule Krenuo je na tri strane
Svadbe
Svako svuče svoju kožu Svako otkrije svoje sazvežđe Koje noć nikad videlo nije
Svako svoju kožu kamenjem napuni Svako sa njom zaigra Obasjan sopstvenim zvezdama
Ko do zore ne zastane Ko ne trepne ne tresne Taj zaradi svoju kožu
Visoki put
Digni tu svoju nožurdu Na misao si nam stao
ne mogu kroz vas korake na rukama da pronesem
Skloni se misao će ti Ujesti zvezde s tabana
Ne mogu da žrtvujem put Kroz vaše me glave vodi
Zev nad zevovima
Bio jednom jedan zev Ni pod nepcima ni pod šeširom Ni u ustima ni u čemu
Bio je veći od svega Veći od svoje veličine
S vremena na vreme Tama bi mu tupa tama očajna Od očaja tu i tamo blesnula Mislio bi čovek zvezde
Bio jednom jedan zev Dosadan ko svaki zev I još izgleda traje
Zvezde izbeglice
Pogledale ste se zvezde Krišom da nebo ne vidi Mislile ste dobro
Razumele se naopako
Osvanule ste hladne Daleko od ognjišta Daleko od kapija neba
Pogledajte mene zvezde Krišom da zemlja ne vidi Dajte mi znakove tajne Daću vam višnjev štap
I putanju jednu moju boru I vodilju jednu trepavicu Kući da vas vrate
Zvezdoznančeva ostavština
Ostale su za njim njegove reči Lepše nego svet Niko ne sme u njih da se zagleda
Čekaju na okukama vremena Veće nego ljudi Ko može da ih izgovori
Leže na mutavoj zemlji Teže nego kosti života Smrti nije pošlo za rukom U miraz da ih odnese
Niko ne može da ih podigne Niko da ih obori
Zvezde padalice glave sklanjaju U senke njegovih reči
Predeli
U osmehu
U uglu usanaPojavio se zlatan zrakTalasi sanjare
U šipražju plamenovaPlavooke daljineSavile se u klupče
Podne mirno sazrevaU samom srcu ponoći
Gromovi pitomi zujeNa vlatima tišine
Nа čiviluku
Okovratnici su pregrizliVratove obešenih praznina
Zadnje misli se leguU toplim šeširima
Prsti sutona vireIz obudovelih rukava
Zelena strava ničeU pitomim naborima
Igre
Pre igre Zažmuri se na jedno okoZaviri se u sebe u svaki ugaoPogleda se da nema eksera da nema lopovaDa nema kukavičjih jajaZažmuri se na drugo okoČučne se pa se skočiSkoči se visoko visoko visokoDo navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom Danima se pada duboko duboko dubokoNa dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčadko ostane čitav i čitav ustaneTaj igra
Kalenić
Otkuda moje očiNa licu tvomeAnđele brate
Boje svićuNa ivici zaborava
Tuđe senke ne dajuMunju tvoga mačaU korice da vratim
Boje zruNa lakoj grani vremena
Otuda tvoj inat lepiU uglu usana mojihAnđele brate
Boje goreMladošću u mojoj krvi
Vučja so
Dok ne zaledi lavežI zarđaju psovke i crknu bakljeSveopšte hajke
I dok se svi ne skljokajuPraznih ruku u sebeI pregrizu jezik od muke
I silnici psoglavci s nožem za uvoI hajkači sa polnim udom na ramenuI lovački zmajevi vukožderi
Četvoronoške puzim pred tobomI urlam u tvoju slavuKao u velikaZelena tvoja vremena
I molim te stari moj hromi božeVrati se u svoju jazbinu
Spomenik kiseoniku
Rujni neki vetar me naneoU ovu širokogrudu zemljuIz čijeg srca je izrasloZelenooko drvo života Diše i tako napajaJednu malokrvnu zvezdu Prestrašili me spomenici lutkanimaOpremljenim hladnim i vatrenimI drugim nevidljivim oružjem Nigde me nije obradovaoSpomenik kiseonikuNaoružanom lišćemI cvećem i plodovimaI drugim zrelim istinam
Nebesko putovanje
Na snimkuNačinjenom na brežuljku iznad JabukeVide se moja zemaljska saputnica i ja
Držimo se za rukeOna u letnjoj haljini s naramenicamaJa u košulji podavijenih rukava
Zakoračili smo s vrha brežuljkana ravno nebo pred nama
Na snimkuNačinjenom pre trideset godinaNe vidi se do koje smo zvezde stigli
Sočivo nas je uhvatilo s leđaNišta sa naših licaNeće se pročitati
Poreklo ljubavi Čekam sunce na klupi u parkuPreko puta od moga stana Pratim hod oblaka na nebuI zagrljenih parovaNa stazi između borova Čitač novina s drugog kraja klupePrati hod mojih pogleda Ljubav nije oduvek postojalaNju je znate izmislila sirotinja Da bez dukata dođeDo slatke ženske braveI pravog muškog ključa
Vršac
U vinogradarevoj ruci Pruženoj iz oblaka Zlatan grozd U jednom zrnu kula od kukuruza U drugom čaroban Breg U trećem ravnica majka
U ostalim zrnima ulice Zaspale u podne I poslednje neukroćene gajde Veće nego Gradska kuća
I neki visokoučeni zvonici I pšenični dvori i škole tišine I radionice ljudi-pčela
Vinogradareva ruka pomaše Grozdu da zri I brani ga od ptica zlatokradica
nama
7
Naš dan je zelena jabukaNa dvoje presečna.
Gledam te, ti me ne vidišIzmeđu nas je slepo sunce.
Na stepenicama, Zagrljaj naš rastrgnut.
Zoveš me, ja te ne čujemIzmeđu nas je gluhi vazduh
Po izlozima usne moje tražeTvoj osmeh.
Na raskrsnici,Poljubac naš pregažen.
Ruku sam ti dao.Ti je ne osećaš.Praznina te je zagrlila.
Po trgovimaSuza tvoja tražiMoje oči.
Uveče se dan moj mrtavS mrtvim danom tvojim sastane.
Samo u snu istim predelima hodamo.
8
Očiju tvojih da nijeNe bi bilo nebaU malom našem stanu
Smeha tvoga da nemaZidovi ne bi nikadIz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nijeVrbe ne bi nikadNežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nijeSunce ne bi nikadU snu našem prenoćilo
9
Pahuljica si snežnaTišinu oko meneŠto raspevaGrana si mi rascvetanaOsmeh na usnamaŠto mi zapaliOluja si letnjaKrila što mi daI polomiDunja si zrelaU srce što mi padneDuboko
10
Ulice tvojih pogledaNemaju krajaLaste iz tvojih zenicaNa jug se seleSa jasika u grudima tvojimLišće ne opadaNa nebu tvojih rečiSunce ne zalazi
11
Koraci tvoji sa pločnikomRazgovarajuKoraci tvoji pevajuU mome teluBosi koraci tvoji veseleStidljivu rosuI duboke ostavljaju tragoveU snegu moga sna
12
Prisutna siU žiži moje samoćeSa dve rukeKako bih svet zagrlioPrisutna siU prozoru moje suzeU dva okaKako bih svet udomioPrisutna siU svakoj mojoj pesmiU jednom snuKako bih svet obogatio
13
Sijalicu dobru pališU tuzi mojoj smeđojLivadu mi prostirešNa grudima svojimGolubove okupljašU radosti mojoj BeleCigaretu mojih brigaU srcu svome gasišU grozdu tamjanikeNa moje usne čekaš
Kalenić
Otkida moje očiNa licu tvomeAnđele brateBoje svićuNa ivici zaboravaTuđe senke ne dajuMunju tvoga mačaU korice da vratimBoje zoruNa lakoj grani vremenaOtuda tvoj inat lepiU uglu usana mojihAnđele brateBoje goreMladošću u mojoj krvi
Ružokradice
Neko bude ružino drvoNeki budu vetrove kćeriNeki ružokradiceRužokradice se privukuRužinom drvetuJedan od njih ukrade ružuU srce je svoje sakrijeVetrove se kćeri pojaveUgledaju obranu lepotuI pojure ružokradiceOtvaraju im grudiJednom po jednomU nekoga nađu srceU nekoga bogami neOtvaraju im otvaraju grudiSve dok u jednog srce ne otkrijuI u srcu ukradenu ružu
Vrati mi moje krpice
Padni mi samo na pametMisli moje obraz da ti izgrebuIziđi samo preda meOči da mi zalaju na tebeSamo otvori ustaĆutanje moje da ti vilice razbijeSeti me samo na sebeSećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa Dotle je među nama došlo
1
Vrati mi moje krpiceMoje krpice od čistoga snaOd svilenog osmeha od prugaste slutnjeOd moga čipkastoga tkivaMoje krpice od tačkaste nadeOd žežene želje od sarenih pogledaOd kože s moga licaVrati mi moje krpiceVrati kad ti lepo kažem
2
Slušaj ti čudoSkini tu maramu beluZnamo seS tobom se od malih noguIz istog čanka srkaloU istoj postelji spavaloS tobom zlooki nožuPo krivom svetu hodaloS tobom gujo pod košuljomČuješ ti pretvorničeSkini tu maramu beluŠta da se lažemo
3
Neću te uprtiti na krkačeNeću te odneti kud mi kažešNeću ni zlatom potkovanNi u kola vetra na tri točka upregnutNi duginom uzdom zauzdanNemoj da me kupuješNeću ni s nogama u džepuNi udenut u iglu ni vezan u čvorNi sveden na običan prutNemoj da me plašišNeću ni pečen ni prepečenNi presan posoljenNeću ni u snuNemoj da se zavaravašNišta ne pali neću
4
Napolje iz moga zazidanog beskrajaIz zvezdanog kola oko moga srcaIz moga zalogaja suncaNapolje iz smešnog mora moje krviIz moje plime iz moje osekeNapolje iz mog ćutanja na suvomNapolje rekao sam napoljeNapolje iz moje žive provalijeIz golog očinskog stabla u meniNapolje dokle ću vikati napoljeNapolje iz moje glave što se rasprskavaNapolje samo napolje
5
Tebi dođu lutkeA ja ih u krvi svojoj kupamU krpice svoje kože odevamLjuljaške im od svoje kose pravimKolica od svojih pršljenovaKrilatice od svojih obrvaStvaram im leptire od svojih osmehaI divljač od svojih zubaDa love da vreme ubijajuKakva mi je pa to igra
6
Koren ti i krv i krunuI sve u životuŽedne ti slike u mozguI zar okca na vrhovima prstijuI svaku svaku stopuU tri kotla namćor vodeU tri peći znamen vatreU tri jame bez imena i bez mlekaHladan ti dah do grlaDo kamena pod levom sisomDo ptice britve u tom kamenuU tutu tutinu u leglo praznineU gladne makaze početka i početkaU nebesku matericu znam li je ja
7
Šta je s mojim krpicamaNećeš da ih vratiš nećešSpaliću ti ja obrveNećeš mi dovek biti nevidljivaPomešaću ti dan i noć u glaviLupićeš ti čelom o moja vratancaPodrezaću ti raspevane nokteDa mi ne crtaš školice po mozguNapujdaću ti magle iz kostijuDa ti popiju kukute s jezikaVidećeš ti šta ću da ti radimSeme ti i sok i sjajI tamu i tačku na kraju mog životaI sve na svetu
8
I ti hoćeš da se volimoMožeš da me praviš od moga pepelaOd krša moga grohotaOd moje preostale dosadeMožeš lepoticeMožeš da me uhvatiš za pramen zaboravaDa mi grliš noć u praznoj košuljiDa mi ljubiš odjekPa ti ne umeš da se voliš
9
Beži čudoI tragovi nam se ujedajuUjedaju za nama u prašiniNismo mi jedno za drugoStamen hladan kroz tebe gledanKroz tebe prolazim s kraja na krajNišta nema od igreKud smo krpice pomešaliVrati mi ih šta ćeš s njimaUludo ti na ramenima bledeVrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti očiI ovamo je čudo
10
Crn ti jezik crno podne crna nadaSve ti crno samo jeza moja belaMoj ti kurjak pod grloOluja ti posteljaStrava moje uzglavljeŠiroko ti nepočin-poljePlameni ti zalogaji a vostani zubiPa ti žvaći izeliceKoliko ti drago žvaćiNem ti vetar nema voda nemo cvećeSve ti nemo samo škrgutanje moje glasnoMoj ti jastreb na srceManje te u majke groze
11
Izbrisao sam ti lice sa svoga licaZderao ti senku sa svoje senkeIzravnao bregove u tebiRavnice ti u bregove pretvorioZavadio ti godišnja dobaOdbio sve strane sveta od tebeSavio svoj životni put oko tebeSvoj neprohodni svoj nemogućiPa ti sad gledaj da me sretneš
12
Dosta rečitoga smilja dosta slatkih tricaNišta neću da čujem ništa da znamDosta dosta svegaReći ću poslednje dostaNapuniću usta zemljomStisnucu zubeDa presečem ispilobanjoDa presečem jednom za svagdaStaću onakav kakav samBez korena bez grane bez kruneStaću oslonjen na sebeNa svoje čvorugeBiću glogov kolac u tebiJedino što u tebi mogu bitiU tebi kvariigro u tebi bezvezniceNe povratila se
13
Ne šali se čudoSakrilo si nož pod maramuPrekoračilo crtu podmetnulo noguPokvarilo si igruNebo da mi se prevrneSunce da mi glavu razbijeKrpice da mi se rastureNe šali se čudo s čudomVrati mi moje krpiceJa ću tebi tvoje
Čas iz pesništva
Sedimo na beloj klupiIspod Lenauovog poprsja
Ljubimo se i onako uzgred govorimoO stihovima
Govorimo o stihovimai onako se uzgred ljubimo
Pesnik gleda nekud kroz nasKroz belu klupuKroz sljunk na stazi
I tako lepo ćutiLepim bakarnim usnama
U gradskoj bašti u VršcuJa polako učimŠta je u pesmi glavna stvar...