JASKANSKE
projekt Osnovne škole „Ljubo Babić” u Jastrebarskom
i njezinih učenika Barbare Golub, Stelle Bucić, Petre Kovačić, Damjana Popovića, Lovre Kopača,
Borne Gojšića, Svena Lencura i Ivana Novosela te učitelja mentora Marija Samarina
ULICE
JASKANSKEJASKANSKEULICE
Izdavač
Školska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
Za izdavača
dr. sc. Ante Žužul
Urednik
Deniver Vukelić
Art-direktor
Branimir Sabljić
Ilustracije i slike
Učenici OŠ Ljube Babića, Jastrebarsko
Piktoteka Školske knjige
© ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2016.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,
fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati
bez nakladnikova pisanog dopuštenja.
JASKANSKE
Zagreb, 2016.
Priredio
Mario Samarin, prof.
JASKANSKEJASKANSKE
projekt Osnovne škole „Ljubo Babić” u Jastrebarskom
i njezinih učenika Barbare Golub, Stelle Bucić,
Petre Kovačić, Damjana Popovića, Lovre Kopača,
Borne Gojšića, Svena Lencura i Ivana Novosela
te učitelja mentora Marija Samarina
ULICE
Iako većina nas smatra da znamo sve o našemu rodnom gradu i
njegovim ulicama kojima kročimo od malih nogu, katkad se pojavi
kakav nepoznati detalj, zanimljiva sitnica koja nas uvjeri u suprotno.
Tko su osobe po kojima su jaskanske ulice dobile imena? Čime
su nas zadužile? Smisao je ove knjižice koju je izradila skupina
darovitih učenika Osnovne škole „Ljubo Babić” odgovoriti na ta
pitanja tako da nas pobliže upozna s tim važnim ličnostima iz
hrvatske i naše lokalne, jaskanske povijesti, s njihovim životima,
djelima i ostavštinom koju baštinimo te da na svjetlo dana izvuče
neki zaboravljeni biser iz prebogate riznice naše prošlosti.
Učitelj mentor Mario Samarin, prof.
Učenici koji su sudjelovali u izradi ove publikacije:
Barbara Golub, Stella Bucić, Petra Kovačić, Damjan Popović,
Lovro Kopač, Borna Gojšić, Sven Lencur i Ivan Novosel
P R E D G O V O R
6
J A S K A N S K E U L I C E
KNEZ BRANIMIR
Branimir je bio knez Primorske Hrvatske od 879. do
892. godine, posljednji vladar iz dinastije Domago-
jevića. Važan izvor za Branimirovu biografiju njegova je
korespondencija s papom Ivanom VIII. U svojem pismu
od 7. lipnja 879. papa Ivan VIII. hvali Branimira jer se vraća
rimskoj Crkvi te ga naziva „ljubljenim sinom Branimirom”,
a istodobno piše slično pismo ninskome biskupu Teo-
doziju te svećenstvu i svemu puku, svojim „predragim
sinovima”. Knez Branimir dodatno je ojačao Primorsku
Hrvatsku i postigao samostalnost ne samo u odnosu
prema Bizantu nego i u odnosu prema Mlečanima i već
oslabjelim Francima.
Knez Branimir (vladao od 879. do 892.)1
7
J A S K A N S K E U L I C E
KRALJ TOMISLAV
Kralj Tomislav (vladao u 10. stoljeću)
Tomislav je bio knez oko 910. godine. Smatra se da
je 925. g. proglašen prvim hrvatskim kraljem iako o
tome nema pouzdanih dokaza. Papa ga naziva kraljem,
a bizantski car imenuje upraviteljem Dalmacije. Tomislav
potječe iz dinastije Trpimirovića. Uspješno je ratovao
protiv Mađara i Bugara te bio prvi hrvatski vladar koji
je proširio svoju vlast na Panonsku Hrvatsku do Drave i
na istoku Slavonije do granice s tadašnjom Bugarskom.
2
8
KRALJ DMITARZVONIMIR
3
J A S K A N S K E U L I C E
Kralj Dmitar Zvonimir (vladao od 1075. do 1089.)
Bio je hrvatski kralj od 1075. do 1089. godine. Naslije-
dio je Petra Krešimira IV. te stolovao u Kninu. Kako za
njegova vladanja nije bilo većih ratova, ojačao je razvoj
gospodarstva i kulture. Na poznatoj Bašćanskoj ploči
napisano je da je upravo Zvonimir darovao zemljište cr-
kvi svete Lucije u Baški na otoku Krku. Bio je jedan od
najuspješnijih vladara ranosrednjovjekovne Hrvatske.
9
4
J A S K A N S K E U L I C E
KRALJPETAR
SVAČIĆ
Kralj Petar Svačić (Snačić) (vladao od 1092. do 1097.)
Svačić bio je unuk velikoga hrvatskoga kralja Petra
Krešimira IV., a vladao je Kraljevinom Hrvatskom od
1092. do 1097. godine. Poginuo je u bitci protiv vojske
ugarskoga kralja Kolomana na gori Gvozdu.
10
5Ambroz Matija Gubec (Hižakovac, oko 1548. – Zagreb, 1573.)
J A S K A N S K E U L I C E
Matija Gubec bio je hrvatski seljak i vođa hrvatsko-
slovenske Seljačke bune 1573. godine. Zapovijedao
je seljačkom vojskom koja se borila u Hrvatskom zagorju
i kontrolirao znatan njegov dio. Ondje je možda i progla-
šen seljačkim kraljem. Prema iskazima seljaka nosio je
nadimak beg. Nakon poraza seljačkih vojski u sloven-
skim zemljama i u krajevima južno od Save, u odlučujućoj
bitci pokraj Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. poražena
je i seljačka vojska pod Gupčevim zapovjedništvom, a
on je zarobljen i odveden u Zagreb. Ondje je, prema M.
Istvánffyju, mučen užarenim kliještima, okrunjen užare-
nom krunom i raščetvoren.
MATIJAGUBEC
11
J A S K A N S K E U L I C ETOMA
ERDODY BAKAČ
Bio je grof, hrvatski velikaš i hrvatsko-slavonsko-dal-
matinski ban podrijetlom iz mađarske velikaške obi-
telji Erdődy. Uz prezime Erdődy u nekim se povijesnim
izvorima kao njegovo prezime navodi i Bakač. Početkom
godine 1584. Toma II. imenovan je hrvatskim banom.
Ratovao je protiv Osmanlija koje je 1584. pobijedio kod
Slunja (zajedno s karlovačkim generalom J. J. Thurnom).
Godine 1585. zauzeo je i spalio Kostajnicu, a 1586. po-
bijedio u bitci kod Ivanića (zajedno s bratom Petrom III.).
Nakon provale Hasan-paše Predojevića uspio je 1591.
zauzeti utvrdu Moslavinu. Sudjelovao je s hrvatskim če-
tama u pobjedi nad Osmanlijama pod Siskom (22. lipnja
1593.), pa ga je španjolski kralj Filip II. imenovao vitezom
Reda Sv. Spasitelja. Godine 1594. osvojio je Petrinju, a
1595. zahvalio se na banskoj časti jer mu kralj, uz ostalo,
nije nadoknadio ni troškove obrane Hrvatske. U razdo-
blju od 1608. do 1614. ponovno je bio banom. Pokopan
je u zagrebačkoj katedrali.6
Toma Erdődy Bakač (?, 1558. – Krapina, 1624.)
12
TOMOMIKLOUŠIĆ
Tomo Mikloušić (Jastrebarsko, 1767. – Jastrebarsko, 1833.) 7
J A S K A N S K E U L I C E
Tomo Mikloušić bio je hrvatski pisac, kulturni djelatnik,
dramatičar, prevoditelj i prosvjetitelj, važna ličnost u
književnosti na kajkavskom narječju hrvatskog jezika.
Završio je gimnaziju na zagrebačkom Gornjem gradu te
filozofiju na zagrebačkoj akademiji i teologiju u Pešti. Od
1795. do 1805. službovao je kao profesor gramatike i po-
etike na arhigimnaziji, a od 1805. do 1831. bio je župnik u
Stenjevcu u Zagrebu. U lipnju 1831. premješten je, možda
i na vlastitu želju, u Jastrebarsko na mjesto župnika i vi-
cearhiđakona. Ondje je i umro. Bio je urednik i suradnik
Horvatskoga kalendara te nakladnik Stoletnoga kalen-
dara (1819.). Tomaš Mikloušić bio je osobito poznat kao
nakladnik i obrađivač izvornih i prevedenih kajkavskih
dramskih tekstova. Maksimilijan Vrhovac, zagrebački
biskup, izabrao ga je da prevede Bibliju na hrvatski (kaj-
kavski) jezik. Danas njegovo ime nosi dramska družina
Gradskoga kazališta Jastrebarsko.
13
8
J A S K A N S K E U L I C E
ANTUN
MIHANOVIĆ
Antun Mihanović (Zagreb, 1796. – Novi Dvori Klanječki, 1861.)
Antun Mihanović bio je hrvatski književnik i pravnik.
Kao habsburški konzul živio je u Beogradu, Solu-
nu i Bukureštu. Napisao je pjesmu Horvatska domovi-
na kojom je stekao neprolaznu slavu, a pjesma je prvi
put objavljena u desetom broju Gajeve Danice, 14. ožuj-
ka 1835. godine. Potkraj 19. stoljeća postala je hrvatska
himna.
14
9
J A S K A N S K E U L I C E
Josip Jelačić (Petrovaradin, 1801. – Zagreb, 1859.)
Grof Josip Jelačić Bužimski, general i ban hrvatski,
dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859., pripadao
je plemićkoj obitelji Jelačić. Rođen je u Petrovaradinu u
Srijemu u kojem je njegov otac Franjo, podmaršal austrij-
ske vojske, bio zapovjednik Hrvatsko-slavonske vojne
krajine. Kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac imenuje ga
23. ožujka 1848. godine u Beču hrvatskim banom i tajnim
kraljevskim savjetnikom i unapređuje u čin general-ma-
jora i zapovjednika obiju banskih pukovnija, glinske i pe-
trinjske, a Jelačić 8. travnja 1848. godine u Beču polaže
bansku prisegu i biva imenovan feldmaršalom i vrhovnim
zapovjednikom u Hrvatskoj i Vojnoj krajini te biva sve-
čano ustoličen 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu. Bio je
jedan od glavnih sudionika u zbivanjima revolucionarne
1848. u Habsburškoj Monarhiji, a Hrvatsku je zadužio i
ukidanjem kmetstva 25. travnja 1848. Spomenik banu
Jelačiću podignut je i otkriven 16. prosinca 1866. godine
na glavnom trgu u Zagrebu koji nosi njegovo ime. Ondje
je stajao osamdeset godina, do rušenja u noći 25./26.
srpnja 1947. godine. Potom se 43 godine čuvao u zagre-
bačkoj Gliptoteci, a na glavni je zagrebački trg vraćen
16. listopada 1990., na Jelačićev rođendan.
JOSIP
JELAČIĆ BUŽIMSKI
15
J A S K A N S K E U L I C EANTE
STARČEVIĆ
Ante Starčević (Veliki Žitnik, 1823. – Zagreb, 1896.)
H rvatski političar, publicist i književnik. Godine 1861.
osnovao je Stranku prava. Nakon neuspješne Ra-
kovičke bune morao se zbog progona pravaša preseliti
u Jastrebarsko k nećaku Davidu Starčeviću te je ondje
boravio nekoliko godina. Osim politikom, bavio se i povi-
ješću, dramom, satirom i prevoditeljstvom. Još za života
nazivan je Ocem Domovine kao glavni ideolog politike
pune nacionalne slobode i neovisnosti.
10
16
J A S K A N S K E U L I C E
JOSIPTORBAR
Josip Torbar (Krašić, 1824. – Zagreb, 1900.)
Rođen u seljačkoj obitelji, završio je gimnaziju u Kar-
lovcu, a od 1843. učio je filozofiju i teologiju u zagre-
bačkom sjemeništu. Od 16. veljače 1858. bio je ravnatelj
realne gimnazije. U tri je navrata bio izabran za zastupnika
u Hrvatskom saboru (1861., 1865. i 1875.). Bio je predsjed-
nik Matematičko-prirodoslovnog razreda i predsjednik
JAZU-a od 1890. do smrti.
11
17
J A S K A N S K E U L I C E
AUGUST
ŠENOA
August Šenoa (Zagreb, 1838. – Zagreb, 1881.)
B io je najutjecajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. sto-
ljeća i istinski tvorac moderne hrvatske književno-
sti. Velik je uspjeh postigao svojim romanima (Zlataro-
vo zlato, 1871., Čuvaj se senjske ruke, 1875., Seljačka
buna, 1877., Diogenes, 1878., i Kletva, 1880. – 1881.) te
povjesticama – pripovjednim djelima u stihu s motivima
iz povijesti (Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari,
Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović) ili iz narodne pre-
daje (Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Posto-
lar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica).
August Šenoa umro je od posljedica upale pluća od koje
je obolio dok se kao gradski senator skrbio za unesre-
ćene u velikom potresu 1880. godine.
12
18
J A S K A N S K E U L I C E
David Starčević (Žitnik, 1840. – Jastrebarsko, 1908.)
Bio je hrvatski političar i odvjetnik. David Starčević
doktorirao je pravo u Budimpešti 1869. g. Od 1873.
bio je odvjetnik u Jastrebarskom. Bio je izabran za za-
stupnika u Hrvatskom saboru u nekoliko mandata. Naj-
poznatiji je po sudjelovanju u napadu na bana Khuen
Hedervaryja na saborskoj sjednici 5. listopada 1885.
Fizički je napao bana Khuena i time se hvalio, a kako je
ban u javnosti opovrgavao događaj, Starčević je zbog
klevete osuđen na šest mjeseci zatvora.
DAVID
STARČEVIĆ
13
19
Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1843. – Zagreb, 1914.)
J A S K A N S K E U L I C E
Tadija Smičiklas bio je hrvatski povjesničar i političar.
Završio je gimnaziju u Zagrebu, a studirao povijest i
geografiju u Pragu i Beču. Radio je kao učitelj u Rijeci, a
od 1873. u Zagrebu. Od 1882. bio je redoviti sveučilišni
profesor na Filozofskom fakultetu. Bio je blizak Šenoin
prijatelj (Šenoa ga je prozvao hrvatskim Herodotom), na-
pisao je prvu znanstvenu knjigu o povijesti Hrvata (Povi-
est hrvatska) s ciljem da u doba mađarske hegemonije
ojača nacionalnu svijest. Smičiklas je bio zastupnik u
Hrvatskom saboru, rektor Sveučilišta, predsjednik Mati-
ce hrvatske i predsjednik JAZU-a (Jugoslavenske aka-
demije znanosti i umjetnosti), danas HAZU-a (Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti).
TADIJA
SMIČIKLAS
14
20
J A S K A N S K E U L I C E
EUGEN
KUMIČIĆ
Eugen Kumičić (Brseč, 1850. – Zagreb, 1904.)
Eugen Kumičić, hrvatski književnik i političar, smatra
se predvodnikom naturalizma u hrvatskoj književno-
sti. Veliku je popularnost stekao povijesnim romanima,
a pisao je i drame te romane sa socijalnom tematikom.
Unatoč svim zamjerkama, među najuspješnijim su Ku-
mičićevim romanima Jelkin bosiljak i Začuđeni svatovi,
u kojima pisac prikazuje ljude i prirodu Istre, te Olga i
Lina (objavljen 1881.) i Gospođa Sabina (1883. godine), u
kojima na zanimljiv način kritički prikazuje ekonomsko i
moralno rasulo u gornjim slojevima građanskog društva.
15
21
ANTE
KOVAČIĆ
J A S K A N S K E U L I C E
Ante Kovačić (Oplaznik u Mariji Gorici, 1854. – Zagreb, 1889.)
Bio je hrvatski romanopisac i novelist, pjesnik. Di-
plomirao je (1878.) i doktorirao (1887.) na Pravnom
fakultetu u Zagrebu. Za studija aktivno je sudjelovao u
radu studentskoga društva Hrvatski dom (1877.) te kao
pristaša Starčevićeve Stranke prava s istomišljenicima
pokrenuo almanah Hrvatska (1880.). Radio je u odvjet-
ničkim pisarnicama u Zagrebu i Karlovcu, a 1889. postao
samostalni odvjetnik u Glini, ali je ubrzo obolio i umro
u bolnici za duševne bolesti. Pisao je feljtone i pripovi-
jetke, no svakako su njegova najvažnija djela romani,
ponajprije U registraturi (1888.), Fiškal (1882.) te nedovr-
šeni Među žabari (1886.). Kovačić je jedan od najvećih
pisaca hrvatskog realizma.
16
22
NIKOLA
TESLA
Nikola Tesla (Smiljan, 1856. – New York, 1943.)
Nikola Tesla, slavni znanstvenik i izumitelj, školovao
se u Karlovcu i Grazu, ali je gotovo cijeli život radio u
SAD-u. U početku je radio u tvrtki Thomasa Alve Edisona,
ali je nakon svađe s Edisonom osnovao vlastitu tvrtku
Tesla Electric Light and Manufacturing Company za proi-
zvodnju električnih lučnica. Bez obzira na vođenje tvrtke,
nije se prestao baviti izumima. Sa sigurnošću možemo
reći da je Nikola Tesla imao više od 700 izuma. Neki su
od njih: Teslin transformator, oscilator, asinkroni motor,
čamac s daljinskim upravljanjem, žarulje, a izumio je čak
i hidroelektranu, prijenos električne energije bežičnim
putem i još mnogo toga.
J A S K A N S K E U L I C E
17
23
ANTUN
BAUER
J A S K A N S K E U L I C E
Antun Bauer (Breznica, 1856. – Zagreb, 1937.)
Bio je teološki i filozofski pisac te zagrebački nadbi-
skup od 1914. do 1937. Kraće je vrijeme pohađao
školu u Jastrebarskom. Njegovi su lik i djelo nedjeljivi od
političke i crkvene povijesti Hrvata od kraja 19. stoljeća
do prije početka II. svjetskog rata. Bauerova su djela:
Područje materijalizma, Naravno bogoslovje, Teodiceja
ili nauka o razumskoj spoznaji Boga, Wundtov metafizič-
ki sustav te Obća metafizika ili ontologija. Njegov pret-
hodnik na mjestu zagrebačkog nadbiskupa bio je Juraj
Posilović (1894. – 1914.), a nasljednik Alojzije Stepinac
(1937. – 1960.).
18
24
J A S K A N S K E U L I C E
Vatroslav Rožić (Prodin Dol kraj Jastrebarskog, 1857. – Zagreb, 1937.)
Vatroslav Rožić bio je hrvatski jezikoslovac. Radio
je kao srednjoškolski profesor u Zemunu i Zagre-
bu. Bavio se dijalektologijom, etnografijom i jezičnom
didaktikom. Njegova su najpoznatija djela Barbarizmi u
hrvatskom jeziku i Prigorje. Narodni život i običaji.
VATROSLAV
ROŽIĆ
19
25
J A S K A N S K E U L I C E
ANTUN
VANCAŠ
Bio je hrvatski skladatelj. Nakon završene gospodarske
škole u Križevcima 1883., Vancaš je kod F. K. Kuhača
učio glazbenu teoriju, harmoniju, kontrapunkt i osnove
kompozicije, a kod M. Fabkovića glasovir. Kompoziciju
je studirao na bečkom Konzervatoriju (1884. – 1885.),
a zatim kod J. Masseneta na pariškom Konzervatoriju
(1886. – 1888). Iz Pariza je otišao u London, ali se zbog
bolesti vratio u Zagreb u kojem je ubrzo umro od tuber-
kuloze. Napisao je pedesetak skladbi: za zborove, po-
pijevke, glasovirske skladbe, Slavenske plesove (1887.)
i uvertiru Zvonimir (1888.) za orkestar.
Antun Vancaš (Zagreb, 1867. – Zagreb, 1888.)20
26
ANTUN
RADIĆ
J A S K A N S K E U L I C E
AAntun Radić bio je hrvatski etnolog, političar i publi-
cist. Slavistiku i klasičnu filologiju studirao je u Zagre-
bu i Beču (1888. – 1892.), a 1892. doktorirao je u Zagrebu
tezom iz hrvatske književnosti. Od 1897. do 1901. uređivao
je Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, prvi
hrvatski etnološko-folkloristički časopis u izdanju JAZU-a.
Godine 1899. pokrenuo je Dom: List hrvatskomu seljaku
za razgovor i nauk, prvi hrvatski časopis namijenjen se-
ljaštvu, i uređivao ga do 1904. ispunjavajući ga uglavnom
svojim prilozima. Isticao je potrebu da se osnuje politič-
ka stranka koja bi zastupala interese seljaka, pa je 1904.
zajedno s bratom Stjepanom osnovao Hrvatsku pučku
seljačku stranku (HPSS). Bio je tajnik Matice hrvatske od
1901. do 1909., a od 1906. do 1909. urednik Glasa Mati-
ce hrvatske. Premda je Radićevo etnološko djelovanje
ograničeno na kratko razdoblje od 1896. do 1902., nje-
gove teorijsko-metodološke zamisli i koncepcije u djelu
Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom
životu (1897.) učinile su ga utemeljiteljem hrvatske etno-
logije kao samostalne znanosti.
Antun Radić (Trebarjevo Desno, 1868. – Zagreb, 1919.)20
27
J A S K A N S K E U L I C E
STJEPAN
RADIĆ
Bio je hrvatski političar, književnik, prevoditelj i publi-
cist. Prvi je hrvatski politolog sa svjedodžbom. Je-
dan je od velikana hrvatske povijesti. Rodio se 1871., a
umro 1928. od posljedica teškog ranjavanja u atentatu
u beogradskoj Narodnoj skupštini u kojem su ubijeni
hrvatski poslanici Pavle Radić i Đuro Basariček. Na njih
je pucao radikalski poslanik u parlamentu Puniša Račić.
Godine1904. Stjepan Radić zajedno s bratom Antunom
osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS) radi rješa-
vanja agrarnoga, socijalnog i nacionalnog pitanja Hrvata
u Monarhiji. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije HPSS
je postao najpopularnija hrvatska stranka, a Radić najpo-
pularniji hrvatski političar. Svojim je djelovanjem ostavio
neizbrisiv trag u političkom i društvenom životu Hrvatske.
Stjepan Radić (Trebarjevo Desno, 1871. – Zagreb, 1928.)21
28
J A S K A N S K E U L I C E
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb, 1914.)
Književnik, novinar i putopisac, Matoš je središnja lič-
nost hrvatske moderne. Pisao je prozu, poeziju i kriti-
ku. Pustolovna duha, godine 1894. dezertira iz vojske pa
sljedećih 13 godina putuje diljem Europe boraveći između
ostaloga u Beogradu i Parizu te se u Zagreb vraća tek
1908., nakon pomilovanja. Matoševo je djelo prijelomno
u povijesti hrvatske književnosti. Slobodno se može reći
da bez njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na područ-
ju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo suvremene hrvatske
književnosti. Najvažnija su Matoševa djela: Iverje (1899.),
Novo Iverje (1900.), Ogledi (1905.), Vidici i putovi (1907.),
Umorne priče (1909.), Naši ljudi i krajevi (1910.).
ANTUN
GUSTAVMATOŠ
22
29
MARIJA
JURIĆZAGORKA
J A S K A N S K E U L I C E
Marija Jurić – Zagorka (Negovac, 1873. – Zagreb, 1957.)
Marija Jurić – Zagorka bila je profesionalna novinarka
i najčitanija hrvatska književnica. Borila se protiv dis-
kriminacije i za prava žena, pa je od 1925. do 1938. uređi-
vala prvi list u Hrvatskoj namijenjen samo ženama – Žen-
ski list. Pisala je romane namijenjene široj publici, a njezina
su najslavnija djela ciklus pod nazivom Grička vještica, Kći
Lotršćaka, Kneginja iz Petrinjske ulice itd.
23
30
J A S K A N S K E U L I C E IVANA
BRLIĆ-MAŽURANIĆ
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 1874. – Zagreb, 1938.)
Ivana Brlić-Mažuranić hrvatska je književnica koja po-
tječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažu-
ranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i
povjesničar, djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban
i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić
bila je sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala
se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalo-
ga i u poznavanju stranih jezika, pa su i neki od njezinih
prvih književnih pokušaja bili na francuskome. S obite-
lji se iz Ogulina najprije preselila u Karlovac, a potom u
Jastrebarsko. Kada se 1889. udala za odvjetnika i politi-
čara Vatroslava Brlića, Ivana se preselila u Brod na Savi
(danas Slavonski Brod). Ondje je živjela veći dio života
koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom
radu. Njezina su najslavnija djela Čudnovate zgode še-
grta Hlapića (1913.) te Priče iz davnine (1916.).
24
31
Dragutin Domjanić (Adamovec, 1875. – Zagreb, 1933.)
J A S K A N S K E U L I C EDRAGUTIN
DOMJANIĆ
Jedan je od najpoznatijih kajkavskih pjesnika. Najpo-
znatija mu je zbirka Kipci i popevke. Uz tu zbirku na-
pisao je i zbirke Vu suncu i senci te Po dragomu kraju.
Neke su njegove pjesme i uglazbljene, poput pjesama
Fala i Popevke sam slagal.
25
32
VLADIMIR
NAZOR
J A S K A N S K E U L I C E
Vladimir Nazor (Postira, 1875. – Zagreb, 1949.)
Vladimir Nazor bio je hrvatski pjesnik, političar u vri-
jeme druge Jugoslavije, predsjednik ZAVNOH -a
i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. On je
jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, a
pisao je pjesme, epove, novele, romane, dnevničke za-
pise, putopise, eseje, članke, priče i igrokaze za djecu.
Među njegova najslavnija djela ubrajaju se ep Medvjed
Brundo, pripovijetka Veli Jože te pjesme Cvrčak, Hrvat-
ski jezik i Zvonimirova lađa.
26
33
J A S K A N S K E U L I C E
VLADIMIR
VIDRIĆ
Bio je hrvatski književnik, jedan od najistaknutijih liri-
čara moderne. U javni život tadašnje Hrvatske ulazi
1895. sudjelujući u spaljivanju mađarske zastave za po-
sjeta cara Franje Josipa Zagrebu u povodu svečanog
otvaranja nove zgrade HNK-a. Za života je objavio samo
jednu zbirku pjesama – Pjesme – a njegove su najpo-
znatije pjesme Jutro, Dva pejsaža i Adieu.
Vladimir Vidrić (Zagreb, 1875. – Zagreb, 1909.)27
34
VLADKO
MAČEK
Vladko Maček (Jastrebarsko, 1879. – Washington, 1964.)
Bio je hrvatski pravnik i političar. Završio je pučku ško-
lu u Jastrebarskom i gimnaziju u Zagrebu, a 1903.
doktorirao je pravo. Godine 1908. otvorio je odvjetnički
ured u Svetom Ivanu Zelini. Od osnutka Hrvatske pučke
seljačke stranke (HPSS) bio je njezin član, blizak surad-
nik predsjednika Stjepana Radića. Od 1928. do 1964. bio
je predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS), istinski
demokrat, mirotvorac, antifašist i antikomunist, tvorac
Banovine Hrvatske. Kao uvjereni kajkavac, na tragu svo-
jega sugrađanina Tomaša Mikloušića, iskreno je žalio
što kajkavsko narječje nije bilo prihvaćeno kao hrvatski
književni jezik. Umro je u emigraciji.
J A S K A N S K E U L I C E
28
35
PETAR
SKOK
J A S K A N S K E U L I C E
Petar Skok (Jurkovo Selo na Žumberku, 1. ožujka 1881. – Zagreb, 3. veljače 1956.)
Hrvatski jezikoslovac Petar Skok jedan je od naju-
glednijih svjetskih stručnjaka za onomastiku. Kao
srednjoškolski profesor službovao je u Banjoj Luci. Bio
je bibliotekar Zemaljskoga kraljevskog muzeja u Bosni
i Hercegovini. Od 1919. do umirovljenja bio je redoviti
profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem
je organizirao rad Romanskog seminara. Pisati je počeo
kao gimnazijalac. Bavio se književnom kritikom (pseudo-
nim P. S. Mikov). Poslije se potpuno posvetio jezikoslov-
lju, prije svega romanistici. Bio je iznimno plodan autor
(više od 500 objavljenih radova) te član mnogobrojnih
inozemnih i domaćih akademija i učenih društava. Osim
romanističkih i općejezikoslovnih tema, obrađivao je hr-
vatske govore, romanske utjecaje na hrvatskom jezičnom
području, hrvatske turcizme i povijest Slavena. U rukopisu
je i nedovršen ostao njegov etimologijski rječnik koji je
izdan postumno u četiri sveska pod nazivom Etimologijski
rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika u razdoblju od 1971.
do 1974. To je dosad najopsežniji hrvatski etimologijski
rječnik (više od 10 000 natuknica).
29
36
J A S K A N S K E U L I C E
TIN
UJEVIĆ
Hrvatski pjesnik Tin Ujević školovao se u Imotskom i
Makarskoj, a klasičnu gimnaziju završio je u Splitu.
Upisao se na studij filozofije, hrvatskog jezika i klasične
filozofije u Zagrebu. Iako je ušao u književni krug oku-
pljen oko A. G. Matoša, ubrzo se s njim posvađao. Živio
je i pisao u Parizu, Beogradu, Sarajevu, Splitu i Zagrebu
u kojem je umro 12. studenoga 1954. godine. Njegove
su zbirke pjesama Lelek sebra, Kolajna, Auto na Korzu,
Ojađeno zvono, Skalpel kaosa, Rukovet te Žedan kamen
na studencu.
Tin Ujević (Vrgorac, 1891. – Zagreb, 1954.)30
37
J A S K A N S K E U L I C E
JANKO
MATKO
Janko Matko (Brlenić, 1898. – Zagreb, 1979.)
Bio je pripovjedač, najvažniji predstavnik tzv. pučke
književnosti. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vu-
kovaru. Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali
naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je
zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov
roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no
oblikovan tipičnim obilježjima trivijalnoga sentimental-
nog ili pustolovnog romana. Teme su njegovih djela kla-
sne razlike među ljubavnicima (Žrtva, 1944., Moć zemlje,
1944., Dragulji i strasti, 1970.), neugasiva ljubav spojena s
osjećajem dužnosti (Dva života jedne žene, 1971., Ribar i
more, 1971.), povijest hrvatskih plemenitaša (Plač šume,
1971., Krv nije voda, 1978.), nesretna povijest izrabljivanih
žena i nezakonite djece (Služavka, 1974.), tragična ljubav
dvoje mladih rodbinski vezanih (Bez krivnje krvi, 1978.),
mlade godine Alojzija Stepinca (Kardinalova ljubav, 1993.)
itd. Svi ti romani uključuju snažne emocije, zamršene i
neočekivane zaplete, mnoštvo zapreka na životnom putu
pozitivnih junaka koje oni svladavaju uz mnoge žrtve, ali
uvijek uz pretpostavku da istina i pravda moraju pobi-
jediti. Ta su djela lako nalazila put do čitatelja postaju-
ći nezaobilazan dio masovne kulture našega vremena.
31
38
J A S K A N S K E U L I C E
Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 1900. – Jastrebarsko, 1943.)
Hrvatski pjesnik Vlado Vlaisavljević rodio
se u Jastrebarskom, a smatra se jednim
od začetnika egzistencijalizma u hrvatskoj knji-
ževnosti. Najpoznatije mu je djelo Balada o
Tounjčici. Smrtno je stradao ispavši iz vlaka
pred Jaskom.
32
VLADO
VLAISAVLJEVIĆ
39
J A S K A N S K E U L I C EKAMILO
TOMPA
Kamilo Tompa (Samobor, 1903. – Zagreb, 1989.).
Bio je hrvatski slikar, grafičar i scenograf. Diplomirao
je 1926. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu,
a u Parizu je studirao povijest umjetnosti. Bio je profesor
na Arhitektonskom fakultetu i voditelj Odsjeka za sceno-
grafiju na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Aka-
demija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Isprva je, osobito
u crtežima, bio blizak socijalnom programu skupine Ze-
mlja, potom je stilski bio na rubu figuracije i apstrakcije.
Nakon rata približio se nadrealizmu (Maneken za istraži-
vanje radijacije, 1964.) čiju je poetiku zadržao do 1970-ih,
kada ga je zaokupila čista apstrakcija (ciklus Strukturalne
kompozicije). Kao scenograf pretežno je radio za HNK u
Zagrebu (M. Krleža, Vučjak, 1950., I. Zajc, Nikola Šubić
Zrinski, 1962., W. Shakespeare, Otelo, 1984.), a izrađivao
je i scenografije za animirane filmove. Bavio se dekora-
tivnim slikarstvom (zidne slike u Gradskom podrumu u
Zagrebu), keramikom i sitnom plastikom. Pisao je o um-
jetnosti i problemima dječjega likovnog izražavanja. Do-
bio je Nagradu „Vladimir Nazor” za životno djelo (1967.). 33
40
JOSIPRESTEK
J A S K A N S K E U L I C E
Josip Restek (Volavje kraj Jastrebarskoga, 1915. – Zagreb, 1987.).
Josip Restek bio je hrvatski slikar i grafičar. Diplomirao
1940. na Akademiji likovnih umjetnosti (Lj. Babić, T.
Krizman) te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Grafiku je usavršavao u Parizu (Jean Friedlaen-
der). Bio je likovni pedagog u Karlovcu i Zagrebu. Isprva
se oslanjao na Cézanneova iskustva, potom se redukci-
jom predmetnoga, s naglaskom na grafizam slobodnih
linija, priklonio apstrakciji koja je imala tek asocijativnu
vezu s krajolikom ili figurom (Zemaljska karta, 1958., Ek-
splozija svjetla, 1973., Krajolik u crvenom, 1984.). Izdao je
više mapa grafika (Zagreb, 1949., 1965., 1986., Seoskim
putem, 1954., 12 litografija, 1969.). Stalna izložba njegovih
slika i grafika otvorena je u Volavju 1978.
34
41
J A S K A N S K E U L I C E
VEĆESLAV
HOLJEVAC
Većeslav Holjevac (Karlovac, 1917. – Zagreb, 1970.)
Po zanimanju je bio pisac i političar. Napisao je mno-
ga književna djela, a neka od njih su: Hrvati izvan
domovine i Zapis iz rodnog grada. Bio je jedan od orga-
nizatora antifašističkog ustanka u Karlovcu i na Kordu-
nu. Od 1952. do 1962. bio je gradonačelnik Zagreba. Za
njegova mandata Zagreb se počeo širiti preko Save,
odnosno počela je izgradnja Novog Zagreba. Sukobio
se s jugoslavenskim vrhom i uspješno odupro tome da
se Zagrebački velesajam preseli u Beograd. Proglašen
je narodnim herojem 23. srpnja 1951.
35
42
J A S K A N S K E U L I C E
BRANKODAVILLA
Branko Davilla
Branko Davilla bio je liječnik. Tijekom Drugoga svjet-
skog rata u dvorcu Erdődy bilo je dječje sirotište.
Tamo su bila dovedena djeca iz Bosne koja su ostala bez
roditelja i o njima su se među ostalima brinuli i liječnici.
U liječenju te djece osobito se istaknuo kotarski liječnik
u Jastrebarskom dr. Branko Davilla.
36
43
J A S K A N S K E U L I C E
FRANJO
TUĐMAN
Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 1922. – Zagreb, 1999.)
Bio je povjesničar, državnik i prvi predsjednik suverene
i samostalne Republike Hrvatske. Franjo Tuđman bio
je sudionik antifašističkog pokreta od 1941. kao obavje-
štajni časnik. Nakon II. svjetskog rata bio je u Glavnom
stožeru JNA, potom na visokim vojno-političkim položa-
jima, u Glavnoj personalnoj upravi, Ministarstvu obrane
i Generalštabu. Skupio je opsežnu građu i pisao o povi-
jesti Komunističke partije Hrvatske u kojoj je, nasuprot
unitarizmu, isticao nacionalnu sastavnicu njezine borbe
protiv velikosrpskog režima. Godine 1967. izbačen je iz
Saveza komunista i umirovljen, a 1972. osuđen na dvije
godine zatvora zbog nacionalizma, no pušten je nakon
devet mjeseci. Zbog intervjua švedskoj televiziji osuđen
je 1981. na tri godine zatvora, ali je 1983. pušten zbog
zdravstvenih razloga. Kao zagovornik hrvatske samo-
stalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. Godine
1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu te do smrti
ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na iz-
borima 1990. izabran je za predsjednika Predsjedništva
SRH. Nakon donošenja demo-
kratskog Ustava 1990., izabran
je za predsjednika Republike
1992. godine. Autor je Dekla-
racije o neovisnosti Hrvatske
donesene 25. lipnja 1991. go-
dine. Kao vrhovni zapovjed-
nik, vodio je obranu Hrvatske
u Domovinskom ratu. Za pred-
sjednika Republike ponovno je
izabran 1997.
37
Grafičko-likovna urednica
Ana Premer
Lektura
Neven Penzar
Korektura
Korektorska služba Školske knjige
Grafičko-likovno oblikovanje
Grafičko-likovna redakcija Školske knjige
Tisak
Grafički zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb
Tiskanje završeno u lipnju 2016.
P91133