Download - Operacija Afganistan Finaledds
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
ODSJEK: SIGURNOSNIH I MIROVNIH STUDIJA
PREDMET: MIROVNE I HUMANITARNE OPERACIJE
„MIROVNE OPERACIJE U AFGANISTANU“
– istraživački rad –
Mentor – i
Prof. Dr. Beridan Izet
Viši Ass. Mr. Sc. Vajzović Emir
Kandidat:
Džafo Emir
Br. Indexa:
Sarajevo, mart 2014.
Sadržaj
Apstrakt str.3
Geopolitičko pozicioniranje Afganistana str.4
Afganistan str.7
Mirovna misija, mirovna operacija str.8
ISAF str.10
Pobunjeničke snage u Afganistanu str.12
Provedba operacije ISAF str.13
Faze operacije ISAF str.14
Afganistan nakon NATO – a str.16
UNAMA str.17
Zaključne misli str.18
Izvori str.19
2
Ključne riječi
ISAF, NATO, UNAMA, rat protiv terorizma, mirovne operacije, Al – Kaida, Talibani
Apstrakt
Uništen devetogodišnjim brutalnim ratom koji je vodio Sovjetski savez, zanemaren od
Zapada deceniju nakon sovjetskog povlačenja, loše vođen pod srednjovjekovnim talibanima,
te iznevjeren u desetogodišnjim polovičnim američkim vojnim operacijama i sporadičnom
ekonomskom pomoći, Afganistan je u ruinama...
Prikaz istraživačkog rada započet će geopolitičkim pozicioniranjem teritorije
Afganistana i ukazavinjem na značaj regije u prošlosti a onda prikazom sadašnjeg
momentuma tj. tok misije ISAF – a. Provedba ove operacije također zaslužuje posebnu
analizu što će biti i prikazan. Afganistan nakon NATO – a predstavlja analitički pogled na
rezultate mirovne misije. Sljedeća operacija koja zaslužuje pažnju je UNAMA i ona će svojom
elaboracijom još dublje pokazati značaj regije odnosno značaj misije mira. Svakako će se
momenti iz prošlosti prikazati kao historijski osvrt na doba Hladnog rata i geopolitički značaj
Afganistana. Događaji od 11. septembra koji su promjenili tok američke politike i kreirali rat
protiv terorizma, pokrenuće misiju ISAF koja će kao što je već navedeno biti analizirana i
objašnjena. Zaključne misli na kraju bi trebale ostaviti stav, razmišljanje i tumačenje
navedenih događaja kao i rada u cjelini.
3
Geopolitičko pozicioniranje Afganistana
Islamska Republika Afganistan ili Islamska Država Afganistan je kontinentalna država
centralne Azije površine 652.225 km2 sa glavnim gradom Kabulom, koja na zapadu graniči s
Islamskom Republikom Iran, na sjeveru s bivšim sovjetskim republikama Turkmenistanom,
Tadžikistanom i Uzbekistanom, na krajnjem istoku s Narodnom Republikom Kinom i na jugu
s Islamskom Republikom Pakistanom.
Afganistan je zatvorena planiska zemlja koja spada u najsiromašnije države svijeta ali
je najveći svjetski proizvođač opijuma od kojeg se proizvodi heroin. Međutim zbog čega je
Afganistan važan? Halford Mekinder je svojim Heartlandom1 a Nikolas Spajkman
Rimlandom2, teritorij bivšeg SSSR3 – a okružio geopolitičkim granicama kojima je moguće
Sovjetski savez zaustaviti odnosno zatvoriti. Kasnije će to okruživanje SSSR, tj. Rusije, biti
poznato kao containment4, odnosno strategija SAD5 u Hladnom ratu6.
1 Ko vlada istočnom Evropom kontroliše Heartland. Ko vlada Heartlandom kontroliše Svjetski otok. Ko vlada Svjetskim otokom kontroliše svijet. Heartland predstavlja teritorij bivšeg Sovjetskog saveza.2 Ko kontroliše Rimland, vlada Heartlandom. Ko kontroliše Heartland, vlada Svjetskim ostrvom (Evroazijom). Ko vlada Evroazijom, kontroliše sudbinu svijeta. 3 Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Sovjetski Savez.4 Mekinderova teorija uticala je na strategiju SAD u doba Hladnog rata (stvaranje NATO i strategija “okruženja” – zatvaranja SSSR odnosno prilaza toplim morima). Ideje Spajkmana su uticale na strategiju “okruženja” Zapada oko Istočnog bloka, u vidu stvaranja vojnih paktova, razvoja vojno-pomorskih flota, uspostavljanja vojno-vazdušnih baza i izazivanja kriznih žarišta radi vojne prisutnosti u zoni „Rimlanda“.5 Sjedinjene Američke Države.6 Zahlađenje odnosa između država, u ovom slučaju, ideološki sukob Istoka i Zapada, SAD i SSSR, Varšavskog pakta i NATO pakta nastao nakon završetka Drugog svjetskog rata.
4
Zbog tog zatvaranja, SSSR je odlučio da se probije iz Heartlanda odnosno Rimlanda i
tako je 1979. godine pokrenuta invazija na Afganistan koji se našao u Heartlandu odnosno u
Rimlandu od strane SSSR – a. Navodno su Sovjeti podrškom komunističkim frakcijama
unutar Afganistana koja je formulirana u Sporazumu ove dvije države, izvršili invaziju kako
bi pomogli svojim političkim saborcima unutar Parcham Partije7 koja se tada zalagala za
snažniju saradnju sa Sovjetima.
Ova invazija nije protekla nezapaženo i učestali napadi mudžahedina koje su ˝tajno˝
obučavale snage SAD – a, nakon silnih međunarodnih pritisaka i 15.000 poginulih sovjetskih
vojnika, Sovjeti se povlače iz Afganistana 1989. godine.
Nakon sovjetskog povlačenja mudžahedini formiraju vlast 1993. godine. Godinu dana
kasnije talibani, tada nepoznata frakcija, koja sebe smatra ˝vjerskim učenicima˝ osvaja Kabul,
glavni grad Afganistana i formiraju vlast i nameću islamski fundamentalistički poredak pod
svojim nadzorom. Unutar takvog poretka, utočište je pronašao i Osama bin Laden.
7 Komunistička partija u Afganistanu.
5
11. septembra 2001. godine globalna teroristička mreža Al – Kaida nastala 1986.
godine, čiji je vođa bio Osama bin Laden, koji se od 1996. krije u Afganistanu gdje mu je
talibanski režim pružao podršku i pomoć, izvršila je teroristički napad na SAD, odnosno
otetim avionima, teroristi su pogodili Svjetski trgovački centar u Nju Jorku i zgradu
Pentagona u Arlingtonu (Washington D.C.). SAD 7. oktobra 2001. godine kao odgovor na
terorističke napade pokreću tzv. rat protiv terorizma8 zračnim udarima na
ciljeve talibanskog režima i logore za obuku Al – Kaide. Nakon talibanskog povlačenja u
gerilu Afganistan pada pod okupaciju SAD – a. Preživjeli talibani i ekstremisti koji bježe u
planine na jugu zemlje pokreću gerilski (pobunjenički) rat protiv američke okupacije i
proameričkih afganistanskih vlasti.
8 Rat protiv terorizma (eng. War on Terror) je propagandna krilatica za neograničeni rat koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države protiv globalne terorističke mreže Al – Kaide i anti-američkih država i organizacija u svijetu, nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine.
6
Afganistan
Padom talibanskog režima, osnovana je republika sa predsjednikom kao šefom države
koji ima vrhovnu vlast i bira se na općim izborima. Prvog i trenutnog predsjednika, Hamida
Karzaija je 2002. godine izabrala tradicionalna plemenska skupština Loja Džirga.
Administrativno, Afganistan čine 34 provincije ili pokrajine gdje svaka provincija
odnosno pokrajina ima svoj glavni grad i provincijsku tj. pokrajinsku administraciju. Svaka
pokrajina je podjeljena na općine tako da u Afganistanu ima blizu 400 općina.
1. Badakhšan
2. Badghis
3. Baghlan
4. Balkh
5. Bamjan
6. Dajkundi
7. Farah
8. Farjab
9. Ghazni
10. Ghor
11. Helmand
12. Herat
13. Jowzjan
14. Kabul
15. Kandahar
16. Kapisa
17. Khost
18. Konar
19. Kunduz
20. Laghman
21. Logar
22. Nangarhar
23. Nimruz
24. Nurestan
25. Oruzgan
26. Paktia
27. Paktika
28. Panjšir
29. Parvan
30. Samangan
31. Sare Pol
32. Takhar
33. Vardak
34. Zabol
Trenutno prema podacima iz 2007. godine u Afganistanu živi 31,889,923 stanovnika.
Od njih, 39,4% su Paštuni, 33,7% su Tadžici, 8% su Hazari, 8% su Uzbeci, 4,1% su Aimaci,
7
3,3% su Turkmeni, a ostali narodi čine oko 3,5% populacije. Službeni jezici su paštunski
(pašto, paštu) i perzijski (darsi).
Mirovna misija, mirovna operacija
Unatoč tome što ne postoji jasna i generalno prihvaćena definicija mirovnih misija i
mirovnih operacije, sasvim je jasno da je njihova svrha svima poznata i prihvaćena. Svrha
mirovnih misija je usmjerena ka postizanju stanja među državama ili unutar država koje
karakterizira odsustvo upotrebe nasilja u postizanju određenih ciljeva bilo vojne, ekonomske,
političke ili neke druge prirode. Svrha mirovnih misija je dakle postizanje mira među ili
unutar država. Mirovna misija je instrument UN za postizanje tj. za održavanje
međunarodnog mira. Operacije održavanja mira (peacekeeping) iako eksplicitno nisu
predviđene Poveljom UN, postale su jedno od glavnih alata UN za postizanje mira.
Tradicionalne mirovne misije ograničene na strogo vojne zadatke doživjele su
evoluciju nakon Hladnog rata i sada se može govoriti o višedimenzionalnim misijama,
namjenjenim implementaciji sveobuhvatnih mirovnih sporazuma i stvaranju uslova za održivi
i trajni mir.
Tradicionalni jednodimenzionalni izraz mirovnih misija, peacekeeping ili održavanje
mira dobija nove sadržaje tj. dimenzije pa se počinju koristiti izgradnja mira (peacebuilding),
stvaranje mira (peacemaking), nametanje mira (peace enforcment), postkonfliktna izgradnja
mira (post conflict peace building). Danas u različitim tipovima mirovnih misija vrše se
složene i kompleksne zadaće, od pomoći u izgradnji održivih institucija vlasti, nadzora
poštivanja ljudskih prava, reforme sigurnosnog sektora, preko razoružanja i demobilizacije do
reintegracije u normalne društvene tokove bivših boraca.
8
Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje Ujedinjeni narodi odobre,
poduzimaju i organiziraju u cilju održavanja, očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti, a u
skladu sa svojom Poveljom, njenim članom 24, kojim je za taj zadatak ovlašćeno Vijeće
sigurnosti. Mirovne operacije se se poduzimaju, dakle, u cilju osiguranja preventivnih mjera i
to u slučajevima:
- kada Vijeće sigurnosti naloži prekid oružanog sukoba i sklapanje sporazum o obustavi
vatre;
- kada sukobljene strane svojim odlukama obustave prekid vatre;
- kada dodđe do sklapanja mirovnoga ugovora uz i bez posredovanja Vijeća sigurnosti
ili neke druge strane.
Dakle, osnovni preduvjet za mirovnu operaciju jeste već sklopljeni mirovni ugovor.
Mirovne operacije spadaju u skupinu kolektivnih mjera za osiguranje međunarodnog mira i
podrazumijevaju upućivanje na određena područja oružanih snaga, ali ne radi vršenja
prinude, nego za svrhe obavljanja sigurnosne i redarstvene službe, ili da osiguravaju mir u
nekom kraju gdje je mir bio ugrožen ili narušen. Osnovna odlika mirovnih operacija jeste
održavanje mira, sprječavanje izbijanja oružanog sukoba i uspostavljanje mira, a da se
oružane snage ne upotrijebe niti protiv jedne strane u sukobu... Po odredbama povelje (član
53.), provođenje određenih mjera, u sklopu mirovne operacije, Vijeće sigurnosti može
povjeriti regionalnim organizacijama. (Beridan, 2001: 215).
9
ISAF
ISAF (International Security Assistance Force – Međunarodne sigurnosne snage za
pomoć) predstavlja međunarodnu vojnu misiju u Islamskoj Republici Afganistan koja je od
avgusta 2003. pod komandom NATO9 Alijanse. ISAF je prije toga u tri smjene od po šest
mjeseci, djelovao pod mandatom UN, u skladu s Poglavljem VI Povelje UN-a, tako da su ovu
misiju vodile i koordinirale Velika Britanija (ISAF I), Turska (ISAF II) i zajednički SR
Njemačka i Holandija (ISAF III).
Od kraja 2001. godine ISAF je bio operacija nametanja mira, tzv. koalicija voljnih.
Na kraju prve godine mandata u misiji je sudjelovalo 19 država pod mandatom UN-a, no UN
ih nije organizirao ni financijski pomagao. ISAF nikad nije bio UN promatračka misija.
9 Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, Sjevernoatlantski savez.
10
Misija ISAF postala je NATO vođena vojna operacija podrške miru 2003. godine,
kad je UN promijenio mandat misije u skladu s Poglavljem VII Povelje UN-a, dopustivši
upotrebu sile u potpori mira, u skladu s pravilima upotrebe sile. S obzirom na takvo vodstvo i
koncept planiranja u NATO-u, financiranje operacije se dijelom provodi iz zajedničkih
sredstava NATO-a, a dijelom sudjeluju pojedine države sudionice u operaciji, bez obzira jesu
li one članice NATO-a ili nisu.
Od početka 2001. godine do danas, ISAF djeluje u skladu s rezolucijama Vijeća
sigurnosti UN-a (o Afganistanu: br. 1386(2001), br. 1413(2002), br. 1444(2002), br.
1510(2003), br. 1563(2004), br. 1623(2005), br. 1659(2006), br. 1707(2006); te o potpori
međunarodnim naporima u iskorjenjivanju terorizma: br. 1368(2001), br. 1373(2001)). Za
definiranje ovlasti misije ISAF ključne su dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a: br.
1386(2001) i br. 1510(2003). (Preuzeto sa http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp).
Bonski sporazum10 iz 2001. godine, Kabulski sporazum11 iz 2005. godine su definirali
mandat misije ISAF12 – a, pored prve rezolucije o Afganistanu jednoglasno donesene u VSUN
nakon terorističkih napada. Funkcioniranje Islamske Republike Afganistan kao moderne,
suverene, demokratske države koja samostalno upravlja i djeluje na cijelom svom teritoriju,
označit će kraj operacije ISAF.
10 Vojno-tehnički sporazum koji je međunarodna zajednica potpisala s privremenom afganistanskom vladom.11 Potpisan s novoizabranom afganistanskom vladom.12 Oba se sporazuma odnose na načine potpore međunarodne zajednice uspostavi mira i sigurnosti u Afganistanu, kao pomoći u izgradnji institucija države.
11
Pobunjeničke snage u Afganistanu
Sigurnost i stabilnost Afganistana ovise od velikog broja faktora. Najveću prijetnju
zasigurno predstavljaju pobunjeničke snage, koje pored talibana čine Hakani mreža, Hezb-i-
islami Gulbuddin (HiG) i pobunjeničke grupe iz Pakistana Tehrik-i Taliban Pakistan
(Pakistanski talibanski pokret – TTP), Lashkar-e-Taiba i Tehrik Nifaz-e Shariat Mohammadi
(TNSM), te Al – Kaida. Pobunjeničko djelovanje je posebno izraženo u južnim pokrajinama
(Helmand, Kandahar, Uruzgan) gdje pobunjenici izvode napade na snage ANSF – a, ISAF –
12
a, vladine institucije čime nastoje pridobiti naklonost civilnog stanovništva kroz uspostavu
vlasti iz ˝sjene˝, podršku uzgoja opijuma i terorom (zastrašivanjem).
Zbog toga je sama mirovna misija nametnja mira prešla u protupobunjeničku borbu.
Provedba operacije ISAF
ISAF u svojim aktivnostima sarađuje s vladom Islamske Republike Afganistan,
pridonoseći sigurnosti u državi, s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta i jačanju
sposobnosti Afganistanskih snaga nacionalne sigurnosti (ANSF), Afganistanske nacionalne
vojske (ANA) i Afganistanske nacionalne policije (ANP) te provedbi reformi pravosuđa.
13
Ostvarenjem funkcioniranja dijela države u javnom redu i sigurnosti, stvaraju se
preduvjeti za obnovu države i uspostavljanje javnih službi. Na razvojnom putu Afganistana
napravljen je važni iskorak kad je ISAF omogućio provedbu predsjedničkih izbora u oktobru
2004. i parlamentarnih izbora u septembru 2005. godine.
ISAF pomaže i djelovanju UN-ove misije UNAMA, kao i radu ostalih agencija UN-a u
Afganistanu. UNAMA predstavlja političku misiju UN – a utemeljenu 2002. godine za
pružanje podrške i pomoći u izgradnji institucija Afganistana i nacionalnom pomirenju
tijekom mirovnog procesa. Osim s UN-om, ISAF po potrebi surađuje i s drugim
međunarodnim organizacijama i međunarodnim nevladinim organizacijama koje djeluju u
Afganistanu, a usredotočene su na pružanje humanitarne pomoći i koordinaciju napora
usmjerenih na razvoj i poštivanje ljudskih prava.
Faze operacije ISAF
Operacija ISAF je zamišljena u pet faza. Prva faza je bila procjena stanja i priprema, a
uključivala je sve operacije u Kabulu. Druga faza je geografsko širenje na područje cijeloga
14
Afganistana, treća je stabilizacija, a četvrta tranzicija. Posljednja faza predviđa povlačenje iz
Afganistana.
Prvobitno je ISAF djelovao u području glavnog grada Kabula i njegove bliske okolice,
pomažući ustrojavanju prijelazne vlasti i uspostavljanju sigurnog okružja u tom, relativno
malom području svoje odgovornosti. Kad je NATO preuzeo vođenje operacije u avgustu
2003., znatno je povećan broj država koje se uključuju u red misije. Rezultat je veća i jača
struktura ISAF-a u području operacija. Veliki napori se tada ulažu u planiranje i provedbu
operacije. U isto vrijeme UN je mandat misije proširio na cijeli teritorij Afganistana. Otada
do danas se područje odgovornosti ISAF-a širilo na sjever (etapa I, dovršena 2004.), zapad
(etapa II, dovršena 2005.), jug (etapa III, dovršena 2006.) i istok (etapa IV, 2006.).
Dovršenjem zadnje etape širenja, završila je druga faza misije.
Usporedno s početnom fazom stabilizacije pokrenut je NATO-ov program suradnje s
Afganistanom koji je usredotočen na odbrambenu reformu, izgradnju odbrambenih institucija
i na vojne aspekte reforme sigurnosnog sektora, koje promiču interoperabilnost ANA-e i
članica NATO-a. Taj je program komplementaran operativnoj ulozi ISAF-a u
Afganistanu. Struktura misije obuhvaća Zapovjedništvo ISAF-a u Kabulu, Kabulsku
multinacionalnu brigadu, te pet regionalnih zapovjedništava (Prijestolnica, Istok, Sjever,
Zapad, Jug).
Središta regionalnih zapovjedništava su u gradovima Kabul, Bagram, Mazar-e-Sharif,
Herat i Kandahar. U područjima regionalnih zapovjedništva osnovani su provincijski
rekonstrukcijski timovi, čija je zadaća pomaganje u uspostavljanju normalnog djelovanja
središnje afganistanske vlasti i funkcioniranja civilnog života. Za operativnu provedbu
15
operacije ISAF zaduženo je Vrhovno zapovjedništvo savezničkih snaga u Europi (SHAPE) u
Monsu (Belgija), zajedno sa Zapovjedništvom združenih snaga (JFC) u Brunssumu
(Nizozemska). (Preuzeto sa http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp)
Prije nego je NATO preuzeo vodstvo u operaciji ISAF, u njoj je sudjelovalo 28 država
s oko 5400 vojnika. Nakon toga broj država sudionica se povećao, ali operacija je postala
složenijom i zahtjevnijom. Kriteriji i modaliteti sudjelovanja u misiji ISAF određeni su
pravilima uporabe sile u potpori mira i standardima vojnog djelovanja u NATO-u.
Najveći broj zemalja sudionica ISAF-a su članice NATO-a, trenutačno njih 26. 11 je
država koje nisu članice NATO-a, a uključene su u operaciju. Većinom su članice NATO-
ovog programa Partnerstvo za mir, a Australija, Austrija, Albanija, Novi Zeland i Švicarska
također sudjeluju u operaciji ISAF u Afganistanu. Gotovo 35 500 vojnika, pod neposrednom
je komandom NATO zapovjedništva. Osim postrojbi pod NATO zapovjedništvom, u misiji
ISAF je i oko 5500 pripadnika elemenata nacionalne potpore kojima neposredno zapovijedaju
nacionalna zapovjedništva. Uvjet za vojno sudjelovanje država koje nisu članice NATO-a jest
dobivanje uvjerenja o odgovarajućoj interoperabilnosti s NATO-om i posjedovanje traženih
sposobnosti postrojbi koje će sudjelovati u operaciji.
U misiji ISAF trenutno učestvuju snage:
Afganistan nakon NATO – a
16
Sigurnost i stabilnost Afganistana kaošto je već pomenuto ovise od mnogo faktora, a
posebno se ističu sigurnosne prijetnje pobunjeničkih snaga, utjecaj susjeda (Pakistan),
korumpirana i neefikasna vlast13, niska stopa ekonomskog razvoja. Ključni faktor za
stabilizaciju Afganistana je autopercepcija sigurnosti lokalnog stanovništva koju ne može
garantirati ANSF. Ovaj sigurnosni kontekst kreira preduvjete za uspjeh pobunjeničkih snaga a
uprkos tome američke i NATO snage se povlače iz Afganistana i predaju nadležnosti uprave
nad pokrajinama i sigurnošću lokalnim vlastima.
Prvobitno prema Rezoluciji VSUN14 1368 ISAF je imao mandat da osigura šire
područje oko Kabula kako bi potpomogao uspostavu Prijelazne vlasti Afganistana i Misiju
pomoći UN – a u Afganistanu15. Operacija Enduring Freedom u Afganistanu je vođena
zasebno od strane SAD sa ciljem uništavanja Al – Kaide protuterorističkim operacijama, da bi
Rezolucija VSUN 1510 proširila zonu odgovornosti misije ISAF i na to polje čime će se
pomoći snagama SAD – a koje se već bore u Iraku. Osim pokrajina na granici sa Pakistanom,
koje su pod kontrolom SAD – a, cijeli teritorij Afganistana pokriva ISAF.
Misija ISAF je prvobitno počela kao misija nametanja mira, a sada predstavlja
protupobunjeničku borbu u kojoj pored snaga ISAF – a učestvuju i policijske i vojne snage
Afganistana. Ovakvoj misiji i Prijelaznoj vladi se protive pobunjenici koji trenutno
kontroliraju trećinu zemlje. 2009. godine SAD mjenja pristup ISAF – a i uključuje ga u
protupobunjeničke operacije i povećava se broj vojnika 2011. godine na 132.000 vojnika iz 48
država.16
UNAMA
13 Korupcija je postala veća sigurnosna prijetnja čak i od pobunjeničkih akcija jer korupckijskim djelovanjem pobunjenici uspijevaju da izvrše svoje terorističke atake.14 Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.15 UNAMA – UN Assistance Mission in Afghanistan. 16 Više od dvije trećine snaga ISAF – a dolazi iz Oružanih snaga SAD – a.
17
UN Assistance Mission in Afghanistan, (politička) UN Misija za pomoć u Afganistanu
je uspostavljena 28. marta 2002. gdine Rezolucijom 1401 od strane Vijeća sigurnosti prateći
Bonski dogovor iz decembra 2001. UNAMA je kao misija zadužena za humanitarne
aktivnosti, oporavak i rekonstrukciju zemlje. 2005. godine izabran je novi parlament koji se
obratio UNAMA – i za političke i strateške savjete radi jačanja mira, promocije i zaštite
ljudskih prava. U saradnji i koordinaciji sa Vladom Afganistana UNAMA je nastavila svoj
mandat na polju humanitarnih aktivnosti.
Mandat ove misije se redovno obnavlja u martu mjesecu, a dva puta tokom godine
Generalni Sekretar UN – a podnosi izvještaj o situaciji u Afganistanu Vijeću sigurnosti.
Zaključne misli
18
Krhka sigurnosna situacija, nedovoljno razvijeni kapaciteti institucija državnih vlasti,
stepen ekonomskog i socijalnog oporavka bez karaktera samoodrživosti označava prvu fazu
procesa tranzicije završenu krajem 2011. godine predajom tri pokrajine (20 % stanovništva) u
nadležnost afganistanske vlasti. Druga faza je uključila drugih osam pokrajina (50%
stanovništva), treća faza tranzicije predstavlja preuzimanje odgovornosti afganistanske vlasti
za sigurnost u svim glavnim gradovima pokrajina. Tako je bar planirano i idealno zamišljeno
okončavanje misije ISAF.
Međutim, dojam koji se stječe jeste da su SAD i NATO iskoristili prividne taktičke
uspjehe operacija na jugu Afganistana i ubistva Osame bin Ladena zarad osiguranja
legitimnosti percipiranog djelimičnog strategijskog (ne)uspjeha misije čime se opravdava
ubrzano ispunjenje odredaba Lisabonske deklaracije o partnerstvu sa Afganistanom.
Nadalje, očigledne su slabosti pristupa NATO – a u rješavanju afganistanskog pitanja.
Opadajući trend podrške javnosti u zemljama glavnim nosiocima napora u misiji u
Afganistanu te teške finansijske prilike koje su zahvatile te zemlje uticali su na njihove
političke odluke o ubrzanom potpunom ili djelimičnom povlačenju vojnih snaga i smanjenju
finansijske pomoći Afganistanu što je direktno uticalo na sposobnosti ISAF misije.
Pored toga, nacionalna ograničenja u smislu neprihvatanja ISAF misije kao misije u
kojoj se izvode protupobunjenička djelovanja od pojedinih članica NATO – a uticala su na
nedostatak resursa u područjima gdje su pobunjenici najaktivniji, te su tako oslabljene
operativne sposobnosti ISAF misije.
Kumulativni efekt ostvaren u prostoru ˝centralnoazijskog stabilizacijskog
eksperimenta˝ kao posljedica nepostojanja političkog jedinstva, nedovoljnog i nerazmjernog
doprinosa resursima, te nejedinstvenog savezničkog doktriniranog pristupa, ogleda se u
nestabilnoj sigurnosnoj situaciji, nedovoljno jakom sistemu državne uprave i rudimentarnom
uspjehu u ekonomskom i socijalnom razvoju Afganistana, što će tu zemlju i dalje držati
visoko na ljestvici, kako kaže Brzezinski, geopolitički ugroženih vrsta u posttranzicijskom
vremenu.
Izvori
19
Literatura
1. BERIDAN, Izet; TOMIĆ, Ivo; KRESO, Muharem: Leksikon sigurnosti, DES
Sarajevo, 2001.
2. BERIDAN, Izet: Konflikti, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2003.
3. BERIDAN, Izet: Politika i sigurnost. Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2008.
4. ĆURAK, Nerzuk i TURČALO, Sead: Hrestomatija geopolitike, Fakultet političkih
nauka, Sarajevo, 2011.
5. ĆURAK, Nerzuk i TURČALO, Sead: Nauka o miru hrestomatija, Fakultet političkih
nauka, Sarajevo, 2013.
6. DAUTOVIĆ, Kenan: Prevencija konflikata u međunarodnim odnosima, BZK
Preporod, Travnik, 2007.
7. DODS, Claus: Geopolitika, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2009.
8. DURAKOVIĆ, Nijaz: Međunarodni odnosi, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2009.
9. GRIZOLD A. - TATALOVIĆ S. – CVRTILA V: Suvremeni sistemi nacionalne
sigurnosti, FPZ, Zagreb, 1999.
10. Časopis Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi – Atlantska inicijativa broj
10/11 novembar 2012.
11. Časopis Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi – Atlantska inicijativa broj
12/13 juni/juli 2013.
Izvori sa interneta
http://www.betterworldcampaign.org/un-peacekeeping/missions/afghanistan.html
(25.3.2014.)
http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp (25.3.2014.)
http://www.geneva-academy.ch/RULAC/peace_operations.php?id_state=1
(25.3.2014.)
http://unama.unmissions.org/default.aspx?/ (25.3.2014.)
http://www.cfr.org/nato/nato-keeping-peace-afghanistan/p7712 (25.3.2014.)
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_69366.htm (25.3.2014.)
http://www.isaf.nato.int/ (25.3.2014.)
20