Download - Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
1/242
Gabrijel Garsija Markes
Jesen patrijarha
bojana888
1
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
2/242
1
Potkraj nedelje leinari se ostrvie na balkone predsednikog dvora,
raskljuvae iane mree razapete po prozorima i krilima uzmutie vreme
ustajalo iza zidina, a u razdanje ponedeljnika pirkajui i mlak povetarac sa
velikog mrtvaca i trule veliine prenu grad iz vievekovnog mrtvila. Tek se tada
osmelismo ui, ne kidiui na razrovane oburvine kamenog utvrenja, kao to
su eleli oni najodvaniiji, niti istavljajui volovskom zapregom vratnice
glavnog ulaza, kao to su tamo neki predlagali, jer dovoljan bee ovlaan dodir
pa da popuste baglame tih oklopijenih kapija koje su u junana vremena
dvorska odolevale lubardama ilijema !ejmpera."# nama se uini kao da tog
trena kroismo u stanite iz nekog davnog doba, jer vazduh bee razreeniji u
urvinama zagrcnutim krevinom od prostranih utoita vlasti, muk je bio
prepotopski, a stvari teko razaznatljive u iileloj svetlosti. $irom prvog
dvorita, ije su ploe podlegle podzemnom nasrtaju korova, ugledasmo dodatni
odred strae u rasulu i razbegu, ugledasmo oruje pobacano po ostavama i dugu
trpezu od grubo tesanih dasaka pretrpanu tanjirima sa ostacima nedeljnog ruka
prekinutog prestravljenjem, ugledasmo nadstreenu daaru u polusenci gde su
svojevremeno bile smetene javne slube, videsmo jarkobojne peurke i blede
ljiljane prorasle kroz predstavke i molbe ije je reavanje trajalo due od ma
kog tavoreeg ivota, pa nasred dvorita smotrismo abrastu krstionicu iz koje
je uz ratnika priea pokrteno vie od pet narataja, u dnu spazismo
nekadanju konjunicu vicekraljeva pretvorenu u spremite za koije, a kroz
kamelije i rojeve leptirova ugledasmo karuce iz burnih vremena, zatim %urgon
za kunike, kola iz godine prolaska komete, pogrebne koije iz doba napretka
1 ilijem !ejmper & engleski moreplovac iz '(( veka. & Prim. prev.
2
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
3/242
nastalog blagodarei zavedenom redu, mesearski sablaznu limuzinu iz prvog
stolea mira, a sve to bee u dobrome stanju prekriljeno pranom pauinom i
obojeno bojama dravne zastave. ) narednom dvoritu, iza gvozdenih reetaka,
bujali su ruinjaci osneeni meseinastim prhutom, a u njihovom hladu su za
dinih dvorskih vremena kunjali gubavci, te su se zaputeni ruinjaci tako
razrasli da nije bilo kutka u koji se nije zavlaio zapah rua izmean sa pomor&
bazdom od kokoinjca iskraj vrta, sa smradom balege i uzvitale mokrae
vojnika i krava iz kolonijalne bazilike pretvorene u talu za muu. Provlaei se
kroz to zaguljivo grmlje, ugledasmo zasvoeno predvorje sa saksijama
karan%ila, bokorima astromelije i ljubiice koji su zaklanjali nalonike barake,a po silesiji svakojakih domaih otpadaka i mnotvu ivaih maina dokonasmo
da je tu moglo iveti vie od hiljadu ena sa oporom svoje golotrpadi,
ugledasmo kuhinje u ratnom neredu, rublje u legenima sagnjilo na suncu,
videsmo zinulu jamu zajednikog nunika za vojnike i nalonice, u dnu
spazismo vavilonske vrbe dopremljene iz *ale #zije u golemim staklenim
batama pomorskim, ive ivcate, sa tamonjom zemljom, sokovima isuzorosjem, a tamo iza vrba ugledasmo ogromni i turobni predsedniki dvor
kroz ije su se raspukle prozorske kapke neprestance uvlaili leinari. +ismo
morali provaljivati silom, kao to smo kanili, jer se inilo kao da se glavna vrata
otvaraju ve pri pukom aptaju, pa se popesmo na prvi sprat kamenim
stepenitem zastrvenim operskim tepisima koje su zdrobili kravlji papci, te od
prvog predvorja pa do spavaih odaja ugledasmo niz kancelarija i slubenihprostorija po ijim su razvalama tumarale bezone krave vaui somotske
zavese i grizui saten sa stolica, videsmo viteke slike svetaca i ratnika
razbacane meu polomljenim pokustvom i sveom kaom kravlje balege,
videsmo trpezariju koju su krave potamanile, muziku dvoranu koju su
trupkanjem obeastile, ispremetane stoie za domine, videsmo da su krave
popasle travnjake bilijarskih stolova, a u jednom uglu spazismo naputenu
3
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
4/242
mainu za vetrove koja je krivotvorila svaku pojavu u etiri kvadranta rue
vetrova da bi dvorski itelji mogli odoleti enji za nestalim morem, ugledasmo
posvud izveane ptije kaveze sa navlakama za spavanje koje nisu skidane jo
od neke noi prethodne sedmice, kroz nebrojene prozore ugledasmo pruenu
ivotinju grada koja je jo bezazleno spavala u rasvit istorijskog ponedeljnika
kada e oiveti, a tamo podalje iza grada, dokle pogled see, spazismo mrtve
kratere sa oporim meseevim pepelom niz beskrajnu ravnicu koja je zijala tamo
gde je nekada bilo more. ) tom nedostupnom prebivalitu koje je uspela da
upozna samo aica povlaenika, prvi put osetismo vonj leine koji je mamio
leinare, naslutismo njihovu hiljadugodinju sipnju, njihov zloslutni nagon ipovodei se za zadahom truljenja to ga je nanosio lepet njihovih krila,
nabasasmo u dvorani za primanja na rascrvane kravlje leine ija su se enska
podreplja neumorno udvajala u velikim ogledalima, pa tek tada, odgurnuvi
bona vrata to su vodila u kabinet prikriven u zidu, ugledasmo njega, u
platnenoj uni%ormi bez inova i u kamanama, sa zlaanom mamuzom na levoj
potpetici stariji od svih stvorenja ljudskih i svih drevnih gmazova vodenih ikopnenih, bee se pruio potrbuke po podu, sa desnom miicom ispod glave
umesto jastuka, kao to je bio obiknuo da spava iz noi u no, tokom svih
bogovetnih noi u predugom svom ivotu samotnog despota. Tek kada ga
okrenusmo da mu vidimo lice, uvidesmo da ga nije moguno prepoznati mada
ga leinari ne behu raskljuvali, jer njega niko nikada video nije, iako mu je
pro%il bio uslikan na kovanom novcu s obe strane, na potanskim markama,nalepnicama za lekove to proiavaju krv, potpasaima za kilu, skapularima i,
mada je njegova uramljena litogra%ija sa dravnom zastavom preko grudi i
zmajem domovine bila izloena svagda i svugde, znali smo ipak da su to samo
kopije ve kopiranih portreta koje niko nije smatrao za verodostojne jo od
vremena komete, kada su nai oevi znali da to bee on glavom, jer su im tako
kazali njihovi oevi, a njima opet njihovi, pa su nas od malih nogu navikavali na
4
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
5/242
verovanje kako on jote ivi u kui vlasti, zato to je neko video da se u
prazninoj noi pale lampioni, neko je priao, video sam tune oi, video sam
blede usne, brinu ruku koja je u prazno otpozdravljala kroz bogoslune urese
predsednikih karuca, zato to je jedne nedelje pre toliko godina bio u dvor
uveden slepi skitnica koji je za pet groa deklamovao stihove zaboravljenog
pesnika -ubena !arija, a iz dvora bio ispraen presrean sa uncom suvog zlata
kojom su ga darivali za deklamovanje izvedeno iskljuivo za njega, a njega
video nije, naravno, ne zato to je bio slep, nego zato to njega nijedan smrtnik
nije video jo od vremena ute groznice, a ipak smo znali da je on tamo, jer svet
je i dalje postojao, ivot je tekao, pisma su stizala, optinski svirci su svakesubote svirali papazjaniju bedastih valcera ispod pranjavih palmi i kiljavih
%enjera na Trgu oruja, a pomrle muzikante su zamenjivali oni koji su i sami bili
ve jednom nogom u grobu. Poslednjih godina, kada iz dvora vie nije dopirao
nikakav ljudski glas ni ptiiji poj, a okovane se kapije zanavek zatvorie, znali
smo da unutra ima nekoga, jer su se nou videle svetlosti kroz mnoge prozore
okrenute moru, nalik plovidbenim svetlima, pa oni koji se usudie da pristupeblie, zaue ubitano trupkanje papaka i stenjanje krupne ivotinje iza
utvrenih zidina, a jednog januarskog popodneva ugledasmo kravu na
predsednikom balkonu, posmatrae sunce na zalasku, zamislite pobogu, krava
na balkonu otadbine, kakva li samo grozota i kakva li samo govnovita zemlja,
a toliko su pritom nagaali zar je moguno da se krava popne na balkon, bar je
to svima znano da se krave ne penju stepenitem, osobito ne kamenimstepenitem, a ni za ivu glavu ako je zastrveno tepisima, tako da najposle
nismo ni bili naisto jesmo li vaistinu videli kravu na balkonu ili smo jednog
popodneva prolazei Trgom oruja samo sanjali u hodu da smo videli kravu na
predsednikovom balkonu gde se nita nije vialo niti se godinama imalo ta
videti, sve do u rasvit prolog petka kada stadoe da doleu prvi leinari uzleteli
sa krovnih venaca uboita, gde su vazda kunjali, nagrnue ak i iz unutranjosti
5
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
6/242
zemlje, u uzastopnim naletima sjatie se sa obzorja kojim se ljuljkalo more
praine namesto negdanjeg mora i povazdan estarie ponad kue vlasti, sve
dok jedan kralj, rumenog groceta i u enidbenom perju ne izdade neujnu
zapovest i tog trena nastade lomljava prozorskih okana, dunu vetar iz velikog
mrtvaca, kroz prozore poee da uleu i izleu grabljivice, to se moe sluiti
samo u kui bez gospodara, tako da i mi reismo da uemo i u opustelom
svetilitu nabasasmo na ostatke veliine, raskljuvano truplo, devojaki glatke
ruke sa prstenom vlastodrja na kosti prstenjaka, a po itavom telu behu se
raspupeli majuni liajevi i parazitska gamad sa morskog dna, naroito ispod
pazuha i u preponama, platnenim potpasaima bee utegnuto njegovookilavljeno mudo, to su mu leinari jedino i potedeli, iako je bilo krupno kao
volujski bubreg, svejedno, ni tada se ne usudismo da poverujemo da je umro, jer
je i ranije ve jednom bio naen u tom kabinetu, sam samcit, odeven i po svoj
prilici umro prirodnom smru pri spavanju, ba kao to su pre mnogo godina
predskazale svevidovne vodice u aniima proroica. ada ga prvi put naoe
mrtvog, poetkom njegove jeseni, narod je bio jo dovoljno io, te ga je pretnjasmrti stignula ak i u samoi njegove spavae odaje, to mu nije smetalo da
vlada, kao da se uzdao u neku boju promisao koja ga je predodredila da nikada
ne umre, pa je predsednikova kua liila manje na dvor a vie na trnicu po
kojoj se morao kriti put izmeu bosonogih posilnika to su po hodnicima
stovarivali sepete pune povra i ivine sa magaraca, moralo se preskakati preko
blebetavih kumica i njihove izgladnele kumadi dok su spavale sklupane postepenitu ekajui udo zvaninog milosra, valjalo je izbei potoie prljave
vodurine to su je svatoreke nalonice prosipale, dok su u vaze stavljale
dnevno cvee umesto nonog i ribale podove pevajui pesme o varljivim
ljubavima, sve u ritmu mlaenja suvim granjem kada su tresle ilime po
doksatima, i uz sve to jote izdrati sablanjavanje doivotnih inovnika im bi
natrapali na kokoke koje su nosile jaja po ladicama pisaih stolova, valjalo je
6
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
7/242
izdrati tiskanje kurvotija i vojnika po nunicima, kretanje ptica i krvljenje
pasa lutalica kad banu dok traje primanje, jer niko nije znao ko je kome rod ni
pomozi bog u tome dvoru irom otvorenih kapija u ijem se raspameujuem
rusvaju nije dalo ustanoviti gde se nalazi vlada. +e samo da je domain kue
sudelovao u tom vaarskom rasulu, nego ga je ak podstrekavao i predvodio
time to je, im se jo pre prvih petlova udije svetlo u njegovoj spavaoj odaji,
predsednika garda svojim sviranjem budnice objavljivala novi dan oblinjoj
kasarni onde, ova bi ga ponovila bazi /an 0eronimo, a ova opet lukoj
tvravi, dok ga je ova ponavljala za est eta izredom koje su trubljenjem budile
najpre sam grad, a potom svekoliku zemlju, dok je on dubokoumno razmiljaona nokiru, upinjui se da dlanovima ugui zunzaranje u uima koje je tada
poinjalo da ga kinji, i blenui u promicanje brodskih svetiljki po hirovitom
topaznom moru koje je u ta slavna vremena jo bilo vidljivo sa njegovih
prozora. /vakoga bogovetnog dana, otkad je preuzeo vlast, on je nadgledao
muu u talama da svojom rukom izmeri koliko e se mleka natovariti na troja
predsednikih kola i isporuiti gradskim kasarnama, uzimao bi u kuhinji oljucrne ka%e i kola od manioke, ne znajui naisto ta e mu dunuti u glavu i kuda
e se denuti tog dana, osetljiv na torokanja posluge, jedinih itelja u dvoru s
kojima je imao zajedniki jezik i ija je iskrena ulagivanja ponajvie potovao a
due ponajbolje razumevao, pa bi se neto pre devet sati natenane kupao u vodi
sa poparenim liem, u granitnoj kupelji postavljenoj u hladovini bademovih
kroanja sred njegovog privatnog dvorita i tek posle jedanaest uspevao bi daobuzda strepnje od ranog jutra i da se suoi sa svime to stvarnost
nepredvidljivo nosi. -anije, u vreme okupacije marinaca, zatvarao se u svoj
kabinet da sa zapovednikom desantnih trupa odlui o sudbini otadbine i
svakojake zakone i ukaze potpisivao palcem, jer tada itati ni pisati nije znao,
ali kada su ga ponovo ostavili nasamo sa otadbinom i sopstvenom vlau, nije
sebi trovao krv morama pisanog zakona, nego stade vladati usmenom reju i
7
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
8/242
prisustvom linim u svako doba i na svakom mestu sa prepotopskom krtou,
ali i sa hitrinom neshvatljivom za njegove godine, dok ga je saletala rulja
gubavaca, slepaca i uzetnika koji su vapili so ozdravljenja iz njegove ruke,
zatim opor veleuenih politiara i besramnih udvorica koji su ga proglaavali
vrhovnim ispravljaem zemljotresa, pomraenja, prestupnih godina i drugih
bojih pogreaka, vukao je po kui svoja golema stopala poput slona u snegu,
izlazei na kraj sa dravnim poslovima isto tako jednostavno kao kada bi
naredio maknite mi ova vrata odavde i namestite ih tamo, vrata bi bila maknuta,
vratite ih ponovo gde su bila, vraali su ih, usporite sat na tornju, neka ne
odzvanja dvanaest tano u dvanaest nego dva sata docnije kako bi ivotizgledao dui, usporavali su, bez trunke oklevanja, bez prestanka, izuzev u asu
samrtnog zatija sijeste, kada bi potraio utoite u polutami kod nalonica, pa
ne asei birao neku od njih i trtio je ne svlaei ni sebe ni nju, ak ni vrata ne
zatvorivi i tada bi se kuom razlegalo bezduno dahtanje mua smandrljavka
na brzaka, poudno zasoptao zveket zlatne mamuze, njegovo psee cvilenje,
strahotna preneraenost ene koja je sve to svoje vreme za ljubavisanje trailanastojei da izbegne prljave poglede golotrpadi, njeno dernjanje bre tornjajte
se odavde, idite i igrajte se u dvoritu, jer ovo deca ne treba da gledaju, inilo se
kao da nekakav aneo prelee nebesima otadbine, glasovi bi jenjavali, ivot
zamirao, a svi se kamenili s kaiprstom na usnama, zaustavljajui dah,
umuknite, general opaljuje, ali oni koji su ga bolje poznavali nisu iole verovali u
predah ovog svetog trenutka, jer je vazda 1izgledalo da se on umnoava, videlisu ga da igra domine u sedam uvee i u tom istom trenutku kako raspiruje
vatricu od kravlje balege da dimom rastera komarce iz dvorane za primanja, pa
se niko nije zanosio nadanjima sve dok u poslednjem prozoru ne utrne svetlost i
ne odjekne zveket tri zvekira, tri zasuna, tri krauna predsednike spavaonice, a
potom tup udar tela to od iznurenosti pada na kameni pod, zatim disanje
oronulog deteta koje biva sve dublje to plima vie nadolazi, sve dok none
8
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
9/242
har%e vetra ne zaglue zrikavce u njegovim uima, a silan talas zapenjenog mora
ne prelije starinski grad vicekraljeva i gusara, sune niz ulice pa provali kroz sve
prozore u gradsku kuu, kao jedne strane avgustovske subote kada su lupari2
narastali u ogledalima, pa dvoranu za primanja prepusti na milost i nemilost
mahnitanju morskih pasa, te nadvisi i najpropetije valovlje prepotopskih
okeana, pa se izlije preko lica zemaljskog, preko prostora i vremena, a potedi
jedino njega da potrbuke pliva po meseinastoj vodi svojih snova samotnog
davljenika, u platnenoj uni%ormi obinog vojnika i sa kamanama, zlatnom
mamuzom i desnicom rukom ispod glave umesto jastuka. To da se u isto vreme
pojavljivao na svim mestima tokom tegobnih godina koje su prethodile njegovojsmrti, to uspinjanje dok je silazio, to ushiivanje morem dok je roptao u
zlosrenim ljubavima, sve to nije bila njegova prirodna vrlina, kao to su
izjavljivali laskavci, niti sveopte bunilo, kao to su tvrdili klevetnici, nego je
imao ludu sreu da se moe pouzdati u svoje nepodmitljive slube i u pseu
odanost Patrisija #ragonesa, svog savrenog dvojnika, kojeg su pronali mada
ga niko nije traio, kada su prispeli sa veu da generale moj neka lanapredsednika koija krstari indijanskim selima i unosno tuguje predstavljajui
se lano, viene su ak i utljive oi u mrtvakoj polutami, viene su ubledele
usne, viena je ruka nevestinski velikoduna u satenskoj rukavici kako usrdno
baca ake soli na bolesne koji su kleali po sokacima, a iza koije videe kako
dva lana zvaninika jau na konjima i suvim zlatom naplauju milodar za
ozdravljenje, zamislite samo, generale moj, kakvo svetogre, a on tada nijeizdao nikakvo nareenje o kanjavanju varalice, nego je zapovedio da ga kriom
dovedu u predsedniki dvor s jutenom vreom navuenom preko glave, da ih
sluajno ne pobrkaju, a onda je doiveo ponienje kada je u njemu video svoju
sliku i priliku, edagajebem zar sam ja zaista taj ovek, ree, a zacelo bee ba
tako kao da je to on glavom i bradom, izuzev odlunosti u glasu, koju onaj drugi
2 3upar & vrsta koljke. & Prim. prev.
9
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
10/242
nee uspeti nikada da oponaa, i osim razgovetnosti linija na dlanu gde se
krivulja ivota neprekidno nastavljala oko korena palca, te ga nije ucmekao
istog trena, ne zato to je kanio da ga zadri kao zvaninog dvojnika, to e
uiniti neto docnije, nego zato to je sujeverno strahovao da su znaci njegove
sopstvene sudbine moda ispisani ba na dlanu varalice. ada se uverio da je to
uobraenje ista besmislica, Patrisio #ragones je bio ve preiveo est atentata a
da mu ni dlaka s glave nije otila i stekao naviku da vucara stopala zaravnjena
udarcem malja, zunzaralo mu je u uima, a kila mu pevala u zimske uranke,
nauio je da skida i nameta zlatnu mamuzu te je izgledalo da petlja oko nje
samo da dobije u vremenu prilikom primanja, dok je gunao sebi u bradu e jebiga boe, ove kopice to ih kuju %lamanski kovai nisu ni za krivi moj, pa je od
nekadanjeg veseljaka i prialice, kakav bee dok je duvao boce u oevoj
staklari, postao zamiljen i natmuren, nije obraao panju na ono to mu govore,
nego je pomno ispitivao tamu njihovih oiju ne bi li dokuio ba ono to mu ne
govore, nikada nije odgovarao na pitanje a da sam ne priupita, ta vi o tome
mislite, te je od lenjivca i sladostrasnika, kakav je bio dok je trgovao udima,postao marljiv do iznemoglosti, neumorni peak, postao podmukao i grabeljiv,
odavao se ljubavisanjima daj ta da, spavao na podu, posve odeven, potrbuke i
bez jastuka, okanio se mladalakih bubica da postane neko i neto, batalio
zlatno porodino zanimanje sitnog duvaa boca, suoavao se sa najstranijim
opasnostima vlasti, postavljao kamen temeljac tamo gde ga vie nijedan majin
sin postaviti nee, presecao poasne vrpce u neprijateljskim oblastima, morilasu ga mnoga izneverena nadanja i priguivani uzdisaji zbog neostvarivih sanja o
buljuku jednodnevnih a ipak nedostinih kraljica lep4te koje je krunisao ne
taknuvi ih ni prstom, jer se zanavek pomirio sa dubinom da ivi tu a ne svoj
ivot, to opet nije uinio ni iz ubeenja niti iz pohlepe, nego zato to mu je on
potedeo ivot pod uslovom da prihvati doivotno zaposlenje kao zvanini
dvojnik sa mesenom platom od pet stotina pesosa i povlasticom da ivi kao
10
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
11/242
kralj a pritom poteen bude sree da kralj zaista i bude, e pa brajko, ta e
vie. 5va zbrka oko toga ko je ko, nastala jer behu do u dlaku slini, dostigla je
vrhunac jedne noi dok duvae jugo kada on zatee Patrisija #ragonesa kako
uzdie zurei ka moru, utonuo u sladunjav miris jasmina, te ga upita, iskreno
zabrinut, da mu nisu sipali otrovni jedi u hranu pa je pomerio pameu, kao da
je na sugreb stao, a Patrisio #ragon6s e mu na to, ama ni govora, moj generale,
ljui je otrov kanut u moju duu, prole subote sam krunisao jednu kraljicu
karnevala i sa njom odigrao prvi valcer, pa sada ne mogu nikako da je sebi
izbijem iz glave, jer je to najlepa ena na svetu, jedna od onih to nisu za svaku
%ukaru, generale moj, samo da je vidite, a ovaj na to odahnu s olakanjem e jebiga, brale, te ludorije spopadnu oveka ako nema pri ruci neto ensko da svojski
natrti, pa mu predloi da je otmu, kao to je ve postupio sa tolikim enskicama
vrdaljkama koje su se najpre nekale a posle mu postale nalonice, ima da ti je
silom strmeknem u krevet a etiri vojniine da je dre za ruke i noge dok joj
bude zakrkavao ludoja, ima da je rasturi, jebo te blagi bog, da zna da se one
uskopiaste najpre nogetaju i besne a posle te preklinju i bogorade, ne ostavljajme ovako, moj generale, kao jadnu rainu jabuku sa skliskim semenkama, ali
Patrisio #ragones nije imao tolike elje, bolje reeno, imao je on mnogo vee,
eleo je on da bude voljen, jer ta enska zna znanje, videete ta ima da vidite
kada je budete videli, moj generale, a ovaj mu radi umirenja pokaza none staze
to vode pravo u odaje njegovih nalonica i ovlasti ga da se poslui njima, ba
kao i on to je inio, iz zaleta i na brzu ruku, ne svlaei se, te Patrisio #ragonespun vere zaroni u tu movaru pozajmljenih ljubavi uzdajui se da e u njoj
utoliti svu silinu svojih udnji, ali su ga enje dovodile do bezumlja da je
katkada zaboravljao na uslove pozajmice, pa se radi zabave raspojasavao,
uputao se u golicave pojedinosti, neoprezno dosezao do skrivenih biljura
najdimrijskijih ena, izmamljivao im uzdisaje, izazivao ih da se u mraku
kikou od divljenja, kakva ste vi mangupska paljevina, generale moj, uorile
11
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
12/242
su mu, postajete nenadjebljivi pod stare dane, te od tog dana nijedan od njih
dvojice a bogme nijedna od nalonica nisu znali koje je dete ije, ko ga je kojoj
nainio, jer su se deca Patrisija #ragonesa, ba kao i generalova, raala u
sedmom mesecu. 7to tako Patrisio #ragones postade jaki ovek vlasti, ova
kojeg su najvie voleli ali ga se i najvie pribojavali, tako da je generalu ostajalo
vie vremena da se pozabavi oruanim snagama sa istom revnou kao na
poetku svog mandata, ne zato to su oruane snage bile oslonac njegove
vladavine, kao to smo svi mislili, nego naprotiv zato to su bile njegov
najstraniji prirodni neprijatelj, pa je stoga jedne o%icire ubeivao da ih drugi
o%iciri uhode, mrsio im ivotne pute ne bi li ih spreio da kuju zavere protivnjega, od deset metaka isporuenih kasarnama vazda je bilo osam oraka, slao
im je barut pomean sa morskim peskom, dok je istovremeno lino raspolagao
zamanim arsenalom oruja uvek ua dohvatu ruke, u jednom spremitu
predsednike palate, a kljueve tog skladita je nanizao na alku u ostalim
jedinim postojeim kljuevima od vrata koja je samo on mogao otvoriti, tien
spokojnom senkom mog doivotnog pajtaa, generala -odriga de #gilara,artiljerca od zanata koji je, izmeu ostalog, bio njegov ministar odbrane,
zapovednik dvorske garde, naelnik slube za dravnu bezbednost i jedan od
retkih smrtnika kome je bilo dozvoljeno da ga pobedi u dominama, a tu ast je
stekao izgubivi desnu ruku dok je sa jednog tapina podmetnutog dinamita
uklanjao upalja samo na koji asak pre nego to je predsednika koija imala
stii na mesto predvienog atentata. 5seao se u toj meri siguran pod zatitomgenerala -odriga de #gilara i u prisustvu Patrisija #ragonesa da poe
zanemarivati mere bezbednosti i sve ee se pojavljivati na javnim mestima,
ak se drznu da obinim karucama bez oznaka eta gradom u pratnji samo
jednog autanta, posmatrajui kroz zastore kaiperno nadmenu katedralu od
pozlaenog kamena, koju je ukazom proglasio za najlepu na svetu, razgledao je
stare kamene kue sa tremovima gde vreme spije i suncokretima okrenutim
12
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
13/242
moru, zatim kaldrmisane ulice sa vonjem nagorelog %itilja u predgrau
vicekraljeva i bledunjave devojurke dok, neodoljivo smerne, vezu ipke meu
saksijama karan%ila i cvastima ljubiice na osunanim balkonima, zurio je u
crno&bele ploe baskijskog manastira odakle je svakodnevno u tri posle podne
dopirao zvuk iste one etide za glasovir kojom je proslavljen prvi prolazak
komete, probijao se kroz vavilonski koloplet trnice, kroz njenu ubistvenu
vrevu, izmeu razlepezanih sreaka, kolica sa piem od eerne trske, nizova
jaja od iguane, arapskih drangulija izbeljenih suncem, pored jezivog prizora
ene koja se prometnula u korpiju jer je bila neposluna prema roditeljima,
zatim se zaputio niz kukavni sokak ena bez mukaraca, koje su s veeri izlazilegole na ulicu da kupe plave karpine i ruiaste pagare i da psovkom pomenu
piljarkama majicu milu, dok im se rublje sui po rezbarenim drvenim
doksatima, osetio je zadah ukvarene ribe, opazio svakidanji sjaj pelikana
odmah iza ugla, arolik nered crnakih daara po breju oko zaliva i iznenada
evo nje, evo luke, ah luko, evo i drvenog gata obraslog sunerima, eno stare
oklopnjae marinaca due i mranije od istine, a tu je i drusna crnkinja koja sesuvie dockan uklonila da propusti izbezumljene karuce te je osetila kako ju je
sama smrt dotaknula iz te utvare sutonskog starca koji posmatrae luku
najalostivnijim pogledom na svetu, to je on, prestraeno ciknu, iveo nam
delija, viknu, neka nam ivi, vikali su mukarci, ene i deca istravajui iz
kineskih gostionica i brloga, neka ivi, uzvikivali su i oni to su srljali konjima
pod kopita i ustavljajui koiju samo da stegnu ruku vlasti, ta ujdurma je bilatako nagla i nepredviena da je on jedva stigao da autantu odgurne ruku sa
oruja korei ga siktavim glasom, ne budite pizdoser, porunice, pustite ih da
me vole, toliko ushien tim izlivom ljubavi, kao i slinim izlivima sledeih
dana, da je generala -odriga de #gilara stajalo truda da mu izbije iz glave taj
prokleti naum o etnji otvorenim kolima kako bi domoljubima domovine pruio
priliku da me vide od glave do pete sunac mu boji, jer on nikada nije ni
13
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
14/242
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
15/242
ivim tapirom skakali u reku, video je jams8golem kao slonovsku noga, koaru
sa divljim patkama spremljenim za predsedniki sankoo,9 pa je u svetenoj
polutami svoje kabine uzdisao duboko ganut, pogledajte kako dolaze, kapetane,
pogledajte kako me vole. ) decembru, kada svet ariba izgleda kao sazdan od
biljura, on se uz stenovite staze znao dolomatati koijom do kue pri vrhu
grebena a tamo je provodio popodneva igrajui domine sa bivim diktatorima iz
drugih zemalja sa kontinenta, svrgnutim oevima drugih otadbina, kojima je
pruio utoite za mnogo godina, a oni su sada starili u polusenci njegovog
milosra i u stolicama na terasi snatrili o nestvarnom brodu kojim bi se jo
jednom doepali vlasti, govorili sami sa sobom, umirali ionako ve mrtvi uodmaralitu koje je za njih sagradio na zaravni ponad mora, poto ih je sve
redom primio kao da je u pitanju jedan te isti, jer su se svi pojavljivali u cik zore
sa sveanom uni%ormom naopako navuenom preko piame, s koveiem
novca koji su zdipili iz dravne blagajne, ko%eretom u kome su bili jastue sa
ordenjem, iseci iz novina zalepljeni u stare raunovodstvene knjige i jedan
album sa slikama koje su mu poturali pod nos prilikom prvog primanja, kao dasu im to akreditivna pisma, jer jedina isprava svrgnutog predsednika mora da
bude njegova umrlica, govorio je, sa istim omalovaavanjem sluao njihove
cvrkutancije kao eto ja prihvatam vae plemenito gostoljublje samo na dan&dva
dok narodna pravda ne doe glave uzurpatoru, uvek isti obrazac detinjaste
gordosti koji bi malo kasnije primeivao i kod uzurpatora i kod uzurpatorovog
uzurpatora, kao da mekomudi ne razabiraju da to tako biva u mukimposlovima, ko padne taj se ne die, pa je svima otvarao vrata predsednike kue
na nekoliko meseci dok ih na dominama ne opeljei do poslednjeg groa, a tada
bi me odveo do prozora okrenutog prema moru i drei me pod ruku saoseao
sa mnom jer je ovaj kurvanjski ivot samo retkima med i mleko, pa bi me teio i
3 :ams 1name, p.; & vrsta tropske biljke jestivog korena. & Prim. prev.4 /ankoo 1sancocho, p.; & jelo od mesa, banana i povra. & Prim. prev.
15
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
16/242
zamazivao oi, pogledajte ono tamo, onu golemu kuu nalik na prekookeanski
brod nasukan na hridinama, idite tamo, imaete sunanu sobu, dobru hranu i
vremena na pretek da sve zaboravite u drutvu ostalih drugara po nevolji, sa
divnom terasom prema moru, gde je rado sedeo za decembarskih poslepodneva
ne toliko radi uivanja u igri domina sa tim jatom kukavnika koliko da
dimrijski likuje to nije u njihovoj koi i da sebe posmatra u pounom ogledalu
njihove nesree, dok je sam gacao po ogromnoj movari sree, usamljeno
sanjario i poput zle primisli uljajui se saletao podane mulatkinje koje su u
rasvit mele predsedniki dvor, njuio je njihov vonj od javnih spavaonica i
je%tinog briljantina, vrebao je priliku da neku od njih ukeba nasamo i da je tucnekao petao iza kancelarijskih vrata, a one bi se kikotale u prisenku, pa vi ste
popaljeni razbojnik, generale, takva veliina a takav nezasitan pizdoljubac, no
on je posle svakog takvog ljubavisanja ostajao tuan i, tamo gde ga niko ne
uje, pevao ne bi li se uteio, oj mesee sjajni januarski, pevao je, pogledaj me
ko da zginuh na stratitu tvog prozora, pevao je, tako ubeen u ljubav svog
naroda tih oktobara bez ravih predznaka da je iznosio mree za ljuljanje udvorite predgradske vile u kojoj je ivela njegova majka
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
17/242
devet dugmadi na potpasau i pokazao mu ogromnu kilu, poruite mu da me
ratosilja ove nakaze, rekao je, ali mu je nuncije usrdno i mirno bdeo nad duom
i nastojao ga ubediti da sve to je istinito, ma ta god kazali, potie od !uha
svetoga, a on ga je uz prve veernje svetlosti ispraao do vrata pucajui od
smeha, to je inae retko inio, ne prdite u vetar, oe, ta vam je napelo da me
preobraate, do avola, kada ionako inim sve to vam je po volji. To ustajalo
spokojstvo iznenada je pomutila borba petlova na nekoj udaljenoj ledini kada je
jedan krvoedni petao odrubio glavu protivniku, raskljuvao je i prodrao
naoigled gledalaca izbezumljenih od silne krvi i naljoskanih muzikanata koji
su tu grozotu slavili veselim pesmama, a samo on shvati taj predznak nesree,prokljuvi ta se to kuva te kriom zapovedi svojim vojnicima da uhapse jednog
od sviraa, onoga, e ba onoga to svira tamo bas trubu, te kod njega kasnije
pronaoe puku sa skraenom cevi i on pod mukama priznade kako je smerao
da puca na njega u gunguli na izlazu, naravno, bilo je jasno kao dan, objasni on,
ja sam gledao u svakoga, svi su blenuli u mene, samo se ovaj rogonja od trubaa
nije usudio nijednom da me pogleda, jadan ova, pa ipak je znao da u tome nelei klica njegovog nespokojstva, jer ga je taj nemir spopadao nou u
predsedndkom dvoru, svejedno to bi mu sluba dravne bezbednosti
dokazivala da nema nikakvih razloga za zabrinutost, generale moj, sve je u
redu, pa se priio za Patrisija #ragonesa elei maltene da postanu jedno otkad
je shvatio na ta sluti ona borba petlova, prisiljavao ga je da s njim jede istu
hranu i istom kaikom kusaju med, ne bi li makar imao tu vajnu utehu da eobojica odapeti ukoliko je neko sipao otrov, pa su se unjali kao begunci po
zaboravljenim odajama gazei jedino po tepisima da niko ne uje njihove
pritajene korake velike kao u sijamskih slonova, plovei zajedno po sevajuoj
svetlosti sa svetionika koja se svakih trideset sekundi udevala kroz prozor i u
zeleno kupala odaje ispunjene dimom od kravlje balege i alobnim piskom
nonog brodovlja koje zaplovijuje usnulim morima, provodili su duga
17
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
18/242
popodneva zurei u kiu i brojei lastavice dok se irila amotinja
septembarskih sutona, nalik na dva odrtavela ljubavnika tako odvojena od sveta
da on nije shvatao kako ta oajnika tenja da se dvaput ivi samo podjaruje
protivno verovanje da je njega svaki put manje, pa je tada tonuo u mrtvilo,
strae su udvostruavane i nikome nije bilo doputeno da ue ili izie iz
predsednikog dvora, ipak je neko uspeo da doskoi tom gustom reetu i da vidi
ptice onemele u kavezima, krave kako piju iz krstionice, gubavce i uzetnike
kako donjaju po ruinjacima, u podne je izgledalo kao da svi iekuju svitanje
jer je umro prirodnom smru u snu prema predskazanju proroanskih inijica,
mada su vie vlasti preduzimale sve samo da se vest ne prouje dok njihovanegdanja trvenja ne budu krvavo razreena. +e znajui nita o ovim glasinama,
on je ipak bio svestan da se neto u njegovom ivotu ima desiti svakog trena, pa
je prekidao spore partije domina i pitao generala -odriga de #gilara kako stoji
stvar sa ovim naim sranjem, burazeru, situacija je u naim rukama, generale, u
zemlji je zaveden mir, lovio je proroanska znamenja u pogrebnim lomaama
od kravlje balege zapaljenim po hodnicima, lovio ih je u ustajalim bunarskimvodama i, ne nahodei utoljenja zebnji svojoj, odlazio im pripeka popusti u
predgradsku vilu kod svoje majke
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
19/242
straara koji su ga pozdravljali sa nema nita novo, moj generale, ali on je znao
da to nije tano, da su ga ve po navici obmanjivali a iz straha lagali, znao je da
ba nita nije istina u toj pogibeljnoj neizvesnosti koja mu je, od one zlehude
veeri sa borbom petlova, zagoravala slavu i gasila vajkadanje elje za vlau,
pa je, muen nesanicom do poznih nonih sati a praen potrbuke po podu,
sluao kroz prozor otvoren prema mora one daleke bubnjeve i alostive gajde uz
ije su zvuke svetkovali neku sirotinjsku svadbu sa istim ushienjem kojim bi
proslavili i njegovu smrt, zauo je pisak nekog gusarskog broda koji je u dva
sata isplovio bez kapetanovog odobrenja, uo je papirnati umor rua to se
rascvetavaju u praskozorje, oblivao ga je studen znoj, nevoljno je uzdisao, nenalazei ni aska spokojstva, nekim ivotinjskim nagonom predoseajui kako
se neumitno pribliava ono predveerje kada se vraao iz predgradske vile i bio
iznenaen meteom svetine na ulicama, otvaranjem i zatvaranjem prozora,
prestravljenim lastavicama po prozirnom decembarskom nebu, pa je malice
razmakao zavese na koiji da vidi ta se deava i rekao sebi, to je ba ono,
majko, to je ono, rekao sebi s nekim uasnim oseanjem olakanja kada je ponebu ugledao raznobojne balone, balone crvene i zelene, balone ute kao velike
plave narande, bezbrojne balone lutalice to su lebdeli kroz prestravljenje
lastavica, lelujali asak u biljurnoj svetlosti u etiri po podne, a potom se naglo
rasprskavali uz priguen i jednoglasan prasak te se ponad grada uskovitlae
hiljade i hiljade papiria, pravcata oluja pogrdnih spisa razletelih na sve strane,
to koija iskoristi da se iskobelja iz pijanog metea a da niko ne prepoznakoiju vlasti, jer su se svi otimali za papirie iz balona, moj generale, dernjajui
se izvikivali su sa balkona ono to pisae na papiriima, ponavljali naizust, dole
ugnjetavanje, vikali su, smrt tiraninu, ak su i straari po hodnicima
predsednike palate uglas itali, ujedinjenje svih bez klasnih razlika protiv
vekovnog despotizma, izmirenje rodoljuba protiv korupcije i osionosti vojnih
glaveina, dosta je bilo prolivanja krvi, vikali su, neemo pljaku, itava zemlja
19
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
20/242
se budila iz vekovne umalosti ba u trenutku kada je on ulazio na vrata
spremita za koije i saznao stranu vest da su, generale moj, Patrisija
#ragonesa smrtno ranili otrovnim kopljem. *nogo godina ranije, jedne noi
kada su se sporekali, predloio je Patrisiju #ragonesu da se kockaju u ivot,
glava ili pismo, ako je glava umire ti, ako li je pismo umirem ja, ali ga je
Patrisio #ragones upozorio da e odigrati nereeno i oba glave izgubiti, poto
svi novii imaju sa obe strane utisnut isti lik, njihov, na ta mu ovaj predloi da
pokuaju sa dominama, da odigraju dvadeset partija pa gine ko dobije, to
Patrisio #ragones prihvati, ast mi je velika i zadovoljstvo osobito, moj
generale, pod uslovom da mi podarite tu povlasticu da vas mogu pobediti, aovaj pristade, u redu, elem odigrae jednu partiju, odigrae i dve, odigrae
bogme i svih dvadeset, a Patrisio #ragones dobi svaku, bolje reeno samo je on
pobeivao jer je bilo zabranjeno da izgubi, zapodenue dug i bespotedan okraj
te stigoe do poslednje partije a on ne pobedi nijednom, i Patrisio #ragones
obrisa znoj rukavom koulje, uzdahnuvi, veoma alim, moj generale, ali ne
gorim od elje da umrem, na ta ovaj stade skupljati domine i reati ih u drvenukutijicu govorei kao kakav ua koji vergla lekciju da ni on nema posebnog
razloga da pogine na stoiu za domine, neka to bude na sudnjem mestu i u
sudnjem asu, dakle prirodnom smru dok bude spavao, ba kao to su na
poetku njegove vladavine predskazali anii proroica, a moe biti ni tako
ako zrelo razmislim, na kraju krajeva mene
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
21/242
sami bejahu u odaji, svojom rukom mu je iz kaiice davao lekove za umirenje
bolova, a Patrisio #ragones ih je gutao bez blagodarnosti i posle svake kaiice
govorio, ja vas samo nakratko ostavljam sa tim vaim govnarskim svetom, moj
generale, jer mi srce kazuje da emo se ubrzo susresti u bezdanima pakla, ja
usukaniji od jegulje usled ovog otrova, a vi s glavom pod mikom zverajui
kuda da je denete ii makar moje rei zvuale bez trunke potovanja, generale
moj, sada vam mogu priznati da vas nikada ni voleo nisam, kao to ste umiljali,
nego da jo od onih davnih gusarskih vremena kada me je zadesila zla srea te
dopadoh aka vaim pajtaima molim boga da vas ucmekaju, makar i uljudno,
samo da vam se naplatim za ovaj ivot sirotanski kakav mi nametnuste ponajpretime to ste mi rvnjem zaravnili tabane da postanu noobdijski poput vaih, pa
time to ste mi muda buili obuarskim ilom da mi kuljne kila, potom time to
ste me prisiljavali da pijem terpentin kako bih zaboravio da itam i piem, a
koliko je moju majku ubilo jada dok me tome nauila, a mene dok sam
zaboravio, i naposletku time to ste me vazda prisiljavali da obavljam one javne
dunosti od kojih ste punili gae, ne zato to ste otadbini potrebni ivi, kao totrtljate, nego zato to bi se i najveem kurajliji usukala muda dok krunie one
kurvotije od lepotica, a ne zna s koje e ga strane bapnuti smrt, jeste da
govorim bez iole potovanja, generale moj, ali njega nije kosnula drskost nego
neblagodarnost Patrisija #ragonesa kome sam uinio da kraljevski u palati ivi,
dao sam ti bre to niko nikome na svetu dao ne bi, ak sam ti i svoje ene
pozajmljivao, no deder da o tome i ne govorimo, moj generale, jer je bolje bitiutuen maljem nego povaljivati te bakutanere i uz to se jo praviti da igoe
junice, poto te kukavne kopilue bez srca ne oseaju gvoe niti se bacakaju
niti se propinju niti se otimaju kao junice, niti im bije dim iz guzova, niti smrde
na osmueno meso, to je ponajmanje emu se od valjane enske ima nadati,
nego raepe svoju telesinu kao krepale krave dok ti ne otalja svoje, pri tome
ne prestajui da ljute krompir i dovikuju svojim drugama draknite u kuhinju
21
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
22/242
dok ja smandrljam ovo ovde, pripazite da mi pilav ne zagori, jedino vi moete
verovati da to sranje predstavlja ljubav poto za bolje i ne znate, moj generale,
jeste da govorim bez dole potovanja, ali mi se hoe da vam skreem u brk,
onda on poe da ga preklinje, umukni za ime boga, sunce ti jarko, zaepi ve
jednom gubicu ili e mi krvavo platiti, ali Patrisio #ragones je i dalje govorio
ne hajui, zato da umuknem, nita vam krvavije platiti ne mogu nego da me
ubijete, a ve me ionako ubijate, stoga vam je bolje da iskoristite trenutak i
pogledate istini u oi, moj generale, jer znajte ve jednom da vam nikada niko
nije kazao ono to zaista misli, nego vam govore u lice samo ono to vam godi
da ujete, dok se pred vama duboko klanjaju, iza lea vam rade o glavi,zahvalite srenoj zvezdi to sam ovek koji vas najvie na svetu saaljeva, jer
jedino ja liim na vas, jedino sam ja toliko poten da vam kaem u oi ono to
svi o vama uokolo zuckaju da ste niiji i nikakav predsednik, da presto ne
dugujete svojim topovima nego 7nglezima koji su vas na nj posadili, a docnije
vas #meri titili i podrali svojim dvomudim oklopnjaama, oima sam svojim
gledao kako ste bubavabarili levo&desno ne znajui u strahu odakle da ponetevladati, pa kad su vam #meri doviknuli, ostavljamo te ovde sa tvojim crnakim
jebarnikom pa da vidimo kako e se, bratko, snai bez nas, niste otada sjahali
sa te stolice niti ikada kanite maknuti dupe ne zato to ne elite nego to ne
moete, priznajte, jer vam je savreno jasno da bi se na vas ostrvili kao kerovi
istog trena im bi vas ugledali na ulici odevenog u odeu obinog smrtnika, da
vam se naplate to ste poinili pokolj kod /anta *arija del #ltar i tozatvorenike bacate u opkop oko luke tvrave da ih kajmani ive rastrgnu, te to
ih ive derete pa im kou aljete porodicama da im nauk bude, govorio je,
izvlaei iz bezdanog bunara svojih zaostalih pizmi mnotvo okrutnih sredstava
njegovog beasnog reima, sve dok vie nije mogao da zbori, jer mu neka
uarena eagija iskida utrobu, srce mu omeka, pa zacvile gotovo moleivo i
ne elei da vrea, ozbiljno vam velim, moj generale, iskoristite to umirem i
22
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
23/242
umrite sa mnom, niko nije pozvaniji od mene da vam to kae, jer nikada nisam
teio da liim na ma koga niti da budem velikodostojnik otadbine, nego sam
eleo da budem jadni duva stakla, da pravim boce poput oca svojega, stisnite
petlju, generale moj, smrt ne boli koliko se ini, a sve to kaza s takvom vedrom
iskrenou da ovoga ne obuze bes da mu odgovori, nego krenu da ga pridri na
stolici kad vide kako poinje da se skljokava i hvata rukama za drob, jecajui u
suzama bola i srama, o kakav jad i beda, generale moj, ja se usrah, to ovaj
shvati da govori u prenosnom smislu kao da mu eli rei kako umire od straha,
ali ga Patrisio #ragones razuveri, ma kojeta, hou rei da sam se usro, ba
naisto usro, generale moj, a on stade da ga bogoradi, uzdri se, Patrisio#ragones, ne daj se sokole, mi generali otadbine moramo umirati kao ljudi,
makar nas to i ivota stajalo, ali sve bee suvie dockan kazano, jer se Patrisio
#ragones strovali potrbuke preko njega bacakajui se u strahu, govnima i
suzama. ) kancelariji pored dvorane za primanja morao je da trlja le sapunom i
kostretnom krpom ne bi li sa njega uklonio odurni zadah smrti, potom mu obue
odedu koju je i sam oblaio, utegnu ga lanenim potpasaem za kilu, nazu mukamane i zlaanu mamuzu namesti na levu potpeticu, oseajui iz dna due
kako postepeno postaje najusamljeniji ovek na svetu, naposletku ukloni sve
tragove te lakrdije i do u dlaku udesi svaku pa i najsitniju pojedinost ba kako je
svojim oima video da one izgledaju u aniima prorokih vodica, tako da
sutradan ranom zorom dvorske istaice nau le, a one ga bogme i naoe,
leao je potrbuke na podu kancelarije, prvi put umro lanom prirodnom smruu snu, u lanenoj uni%ormi bez inova i sa kamanama, te sa zlatnom mamuzom
na levoj potpetici i desnom miicom ispod glave umesto jastuka. +i ovog puta
vest se ne prou istog trena, kao to je oekivao, nego protekoe mnogi sati u
opreznom domiljanju, poverljivim proveravanjima i tajnim nagodbama izmeu
naslednika reima koji su pobijanjem svakojakih oprenih glasina o smrti
nastojali da dobiju u vremenu, ak i mater njegovu
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
24/242
izvukoe na trgovaku ulicu da svi vidimo da joj nema ni traga alosti na licu,
obukoe mi nekakvu haljinu na cvetie, kao da sam lucprdaljka, gospodine moj,
naterae me da kupim eir s papagajskim perjem da svi vide koliko sam srena,
nagnae me da pokupujem sve to zatekosmo u duanima, iako sam
kukumavila nemojte, gospodine, nije vreme za kupovanje no je vreme za
korotovanje, jer sam i ja bila ubeena da je pokojnik zaista moj sin, ali oni su
me terali da se silom osmehujem dok me %otogra%iu od glave do pete, jer je
vojnim glaveinama bilo dunulo u glavu da je tako neto potrebno otadbini, a
za sve to vreme on se u svom skrovitu pitao zbunjeno, ta li se to dogodilo kad
se lanom smru njegovom nita na belom svetu promenilo nije, kako jemogue da je sunce izgrejalo kao i svakog drugog dana, pa se bez zastoja pelo
nebeskim irom, zato se ini da je nedelja, majko, emu ova uobiajena
vruinina iako sam umro, pitao se zapanjen, ali tog asa iznebuha zagrmee
topovi sa luke tvrave, razlee se zvonjava glavnih zvona sa katedrale, a u
predsedniki dvor provali razularena rulja koju je iz vekovne obamrlosti
probudila najvea novost na svetu, tada on odkrinu vrata od spavae odaje,gvirnu u dvoranu za primanja i na odru ugleda sebe lino, mrtvijeg i nakienijeg
od svih mrtvih papa hrianskih, prenerazi ga i postide sopstveno telo krnog
junaine oprueno u cveu, lice olovno&modro od pudera, narumenjene usne,
ruke grube kao u neustraive devojke, skrtene na grudima koje behu oklopljene
ratnim ordenjem, u suludo nagizdanoj sveanoj uni%ormi sa deset veernjih
sunaca generala svemira, kako ga je neko posmrtno naimenovao, sa sabljomherca&kralja koju nikada nije potegao iz kanije, u lakovanim kamanama sa dve
zlaane mamuze, golemim imetkom vlasti i alosne ratne slave svedene na
ljudske razmere njegovog nepominog pederskog tela, do avola, nije mogue
da sam ovo ja, ree besno u sebi, pa to nije ni pravedno, kakva pizdarija, ree u
sebi, posmatrajui pogrebnu povorku oko svog lea, pa na asak smetnu s uma
zamrena pravila te lakrdije i oseti kako ga je okrutnost smrti ponizila i srozala
24
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
25/242
pred velianstvenou vlasti, ugleda ivot bez sebe, ugleda malice ganut kako
izgledaju ljudi lieni njegovog okrilja, a donekle uznemiren ugleda one koji su
doli samo zato da se uvere je li to zaista on ili nije, ugleda kako ga neki starac
pozdravlja masonskim pozdravom iz vremena %ederalnog rata, ugleda nekog
oveka u crnini kako mu celiva prsten, ugleda jednu srednjokolku kako mu
polae cvetak na odar, ugleda ribarku koja, ne mogavi se pomiriti sa istinom da
je mrtav, ispusti koaru svee ribe na tle, baci se na namirisani le ridajui i
nariudi, to je on, o blagi boe, ta li emo bez njega, naricala je, jer to je bio
on, vikali su to je on, povika i svetina smlavljena sunanom jarom na Trgu
oruja, a tada posmrtno zvono umuknu i glavna zvona sa katedrale i sva zvonasvih crkava obnarodovae utorak svetkovanja, zapratae uskrnje rakete,
petarde radosti i bubnjevi osloboenja, a on ugleda kako buljuci napadaa
provaljuju kroz prozore uz preutnu saglasnost dvorske strae, ugleda
razbesnele voe kako toljagama razgone pogrebnu povorku i obaraju na tle
ucveljenu ribarku, ugleda kako neki kidiu na le, osmorica ljudi ga istrgoe iz
njegovog vajkadanjeg stanja nestvarnog vremena povijue i suncokreta, te gaodvucae niz basamake, ugleda one koji prosue creva tom raju izobilja i zle
sree, uvereni da e ga zanavek unititi unitavajui utoite vlasti na vjeki
vjekov, obarajui dorske kapitele od mlevenog kartona i vavilonske stubove
ovenane alabasterskim palmolistom, parajui barunaste zavese, izbacujui
kroz prozore kaveze sa pticama, vicekraljevski presto i klavir, ugleda one to
razbijaju grobne kripte sa pepelom neznanih velikana i cepaju goblene sdevicama usnulim u gondolama razoarenja i paraju goleme portrete biskupa i
drevnih ratnika i slike nezamislivih pomorskih bitaka i satiru svet da u seanju
buduih narataja ne ostane nikakvog traga od tog prokletog soja vojnikoga, a
onda kroz upljine na aluzinama osmotri ulicu da proceni razmere pustonog
izbacivanja kroz prozore i u tren oka ugleda vie neblagodarnosti i beaa
nego to sam svojim oima video i oplakao od roenja, majice moja, ugleda
25
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
26/242
svoje razdragane udovice kako naputaju dvor kroz vrata za poslugu, na povocu
odvodei krave iz mojih tala, raznosei vladino pokustvo i upove meda iz
tvojih konica, majice moja, ugleda svoju nedonoadiju kako poput veselih
sviraa lupaju po kuhinjskom posuu, kristalnim aama i sveanom stonom
priboru pevajui besprizorno, umro nam je ale ivela sloboda, a na Trgu oruja
ugleda lomau od zvaninih portreta i litogra%ija iz kalendara to su se mogli
videti svagda i svugde od poetka njegovog reima, spazi svoje sopstveno telo
kako se vue po kaldrmi, a za njim ostaje otkos medalja, epoleta, dugmadi sa
dolame, gajtana, brokatnih irita i rojti, kao i kianki sa sablje karatne, te deset
tunih sunaca kralja svemirskoga, majice moja, pogledaj kako su me nagrdili,govorio je, oseajui na sopstvenoj koi svu tu pogrdu ispljuvaka i bolesnikih
nokira koje su na njega prosipali sa balkona, uasnut pomilju da bi mogao biti
rastrgnut i svaren u pseim ili leinarskim utrobama uz pomamne urlike i
vatrometno praskanje karnevala prireenog da se proslavi moja smrt. ada je to
raspomamljenje minulo, on je nastavio da slua daleku muziku mirnog
predveerja, da ubija komarce pokuavajui da istim udarcem ucmeka izunzarala u uima od kojih nije imao mira niti je mogao da misli, i dalje je
posmatrao rumen poara na horizontu i svetionik to ga je svakih tridesetak
sekundi tigrasto brazdao zelenom svetlou kroz upljine na aluzinama,
oslukivao prirodno disanje svakodnevnog ivljenja koje je bivalo sasvim
svakodnevno ukoliko je njegova smrt postajala napokon samo jedna smrt vie
poput mnogih preanjih, osetio je da ga nezadriva bujica stvarnosti nosiprema niijoj zemlji samilosti i zaborava, do avola, jebe i tu govnarsku smrt,
povika i izie iz skrovita ozaren saznanjem da je kucnuo njegov veliki as pa
se stuti kroz izdumbusane salone, vukui trutasta stopala poput sablasti koja je
banula meu ostatke svog ranijeg ivota iz mrklina sa vonjem mrtvakog cvea
i ukopnog voska, gurnu vrata dvorane ministarskog saveta i kroz dimljiv vazduh
zau saaptavanja oko dugog orahovog stola, a kroz dim ugleda da su na okupu
26
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
27/242
ba svi redom koje je eleo da tu i zatekne, liberali koji su prodali %ederalni rat,
konzervativci koji su ga kupili, generali iz vrhovne komande, trojica njihovih
ministara, nadbiskup primas i ambasador /nontner, svi upecani na isti mamac
da pozivaju na sveopte ujedinjenje protiv vekovnog despotizma, samo da
njegovu smrt, kao ratni plen, podele meu sobom na ravne delove, tako ogrezli
u neutaive lakomosti da niko nije ni opazio da se to predsednik glavom pojavio
nepokopan, zviznuo pesnicom o sto i razdrao se aha, to je bilo vie nego
dovoljno, jer tek to je podigao pesnicu sa stola, oni su ve bili bezglavo klisnuli
i u praznom salonu ostae samo prepune pepeljare, oljice za ka%u, isprevrtane
stolice i doivotni pajta moj, general -odrigo de #gilar u ratnoj uni%ormi,omalen, priseban, jedinom svojom rukom razgonei dim da ga upozori leite,
generale moj, ima sada da bude prpa, pa se obojica bacie na pod u asu kada
pred kuom zapoe mitraljesko kliktanje smrti, krvolono likovanje
predsednike garde koja je sa velikim uivanjem i osobitom au, generale
moj, izvravala okrutnu zapovest da niko od zaverenike klike izdajnika ivu
glavu ne izvue, te mitraljeskim ra%alima pokosie one koji su smerali kidnutikroz glavnu kapiju, poskidae kao vrapce sve one to su se uljali niz prozore,
%os%ornim bombama prosue creva onima koji su uspeli da mugnu kroz obru i
da se domognu oblinjih kua, dotukoe ranjenike delei predsednikovo
uverenje da svaki preiveli ostaje zakleti neprijatelj do kraja ivota, a on je za
sve to vreme, potrbuke praen na dva pedlja od generala -odriga de #gilara,
podnosio oluju sre i buke koja bi se posle svake eksplozije sruila na njega,mrmljajui neprestano, kao da se moli, gotovo je, burazeru, gotovo je, okona
se i ta govnarija, od sada u vladati sam bez ikoga, bez ovih lajavaca, valjae
sutra zorom da se vidi ta jo moe a ta ne moe da poslui od sveg ovog
rusvaja, pa ako nema stolica, kupiti privremeno est konih taburea, budzato,
nekoliko asura da se tu i tamo prekriju rupe, kupiti jo dve&tri stvarice i kvit,
nikakvih tanjira ni kaika, ba nita, sve u to doneti iz kasarni, jer vojsku vie
27
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
28/242
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
29/242
vojska ionako rasu sama od sebe, ete se rasturie, a nekolicinu o%icira koji su
do poslednjeg asa pruali otpor iz gradskih kasarni i iz onih est razmetenih
irom zemlje, njih dotue predsednika garda uz pomo graana dobrovoljaca,
preiveli ministri u ranu zoru pobegoe iz zemlje, ostadoe samo dvojica
najodanijih, jedan od njih bee lini mu lekar, a drugi bee najglasovitiji
krasnopisac u zemlji, nije morao ni prihvatati pomo nijedne strane sile jer se
dravne blagajne napunie venanim prstenjem i zlatnim dijademama to ih
neoekivane pristalice prikupie, niti je morao da za sitne pare kupuje asure ni
kona taburea da prikrije tragove pustonog izbacivanja kroz prozore jer je jo
pre nego to je u zemlji zaveden red ona dvorana za primanja bila obnovljena iraskonija nego ikada, svuda su visili kavezi sa pticama, bezobraznim
papigama, kraljevskim papagajima, koji su ispod krovnih venaca kretali
$paniju hoemo Portugal neemo, nalo se uviavnih i uslunih ena koje su
odravale kuu urednom i istom poput ratnog broda, kroz prozore je dopirala
ista ona svirka slavlja, iste one petarde radovanja, ista ona razdragana zvona ija
je zvonjava poela da slavi njegovu smrt, a potom nastavila da slavi njegovubesmrtnost, na Trgu oruja su neprekidno prireivane mani%estacije sa
usklicima o veitoj vernosti i velikim natpisima +eka bog uva velianstvenog
koji treega dana vaskrsnu iz mrtvih, bee to svetkovanje bez kraja i konca te
nije morao da ga podstie potajnim mari%etlucima, kao to je za drugih vremena
inio, poto su se dravni poslovi obavljali sami od sebe a otadbina
napredovala, on je lino sainjavao vaskoliku vladu i niko ga ni reju pa nidelom nije odvraao od onoga to naumi, jer u slavi svojoj bee usamljen toliko
da ni neprijatelja vie nije imao, a doivotnome pajtau mom, generalu -odrigu
de #gilaru bee blagodaran do te mere da se vie nije uznemiravao zbog
potronje mleka, nego je nasred dvorita postrojio obine vojnike koji se
istakoe okrutnou i oseanjem dunosti te je, kako mu tog asa dune u glavu,
upirao prstom u njih i dodeljivao im najvie inove znajui da time ba obnavlja
29
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
30/242
oruane snage koje su pljunule ruku hraniteljku, govorio je, evo ti e biti
kapetan, ti major, a ti pukovnik, ma ta rekoh, ima bre da bude general, a svi
ostali u porunike nek si jebe mater, burazeru, kakvu li samo vojsku ima, toliko
su ga razneili oni koje bee ucvelila njegova smrt te zapovedi da mu dovedu
onog starca koji ga je pozdravio masonskim pozdravom i onoga gospodina u
crnini to mu je prsten celivao, pa ih odlikova medaljom za mir, zapovedi te mu
dovedoe onu ribarku i njoj dariva ono to ree da joj je od svega pree, a to
bee kua sa puno prostorija gde e se skuiti sa svoje etrnaestoro deice, pa
mu dovedoe i onu srednjokolku koja bee poloila cvetak na le njegov i njoj
udesi da se udam za pomorca, to najvie od svega na svetu elim, ali je uza svata nastojanja da se oraspoloi njegovo ojaeno srce ostalo nespokojno sve dok u
dvoritu kasarne /an 0eronimo ne ugleda, svezane i popljuvane, one koji su
upali i opljakali predsedniku palatu, prepozna ih jednoga po jednoga, jer
imaae nepogreivo pamenje zlopamtila, razvrsta ih na grupice zavisno od
teine krivice, ti to si predvodio napad idi onamo, a na ovu stranu vi to ste
bacili na pod ucveljenu ribarku, tamo nek se tornjaju svi koji su izvukli le te gavucarali niz basamake i kroz kaljuge, a s njima nek se nosi i sva preostala
gadija, sve gnjide, iako ga zapravo nije zanimalo kanjavanje, nego je eleo da
ubedi sebe kako skmrnavljenje lea i napad na palatu nisu spontan in naroda
nego neasno maslo plaenika, te prionu da ispita zatvorenike usmeno i potanko
ne bi li ih privoleo da mu dragovoljno priznaju prividnu istinu za kojom je
eznulo njegovo srce, ali sve bee badava, tada zapovedi da ih obesestrmoglavce, ruku i nogu vezanih za vodoravnu gredu po nekoliko sati, ali sve
bee badava, zapovedi da jednoga bace u dvorini anac i ostali videe kako ga
kajmani rastru i prodiru ivoga, ali sve bee badava, odabra jednoga iz glavne
grupe i zapovedi da ga raspore naoigled ostalih, a kad ovi ugledae nutrinu
utu i mlaku poput posteljice u skoranje porodilje, te ih poprska vrua i gusta
krv to je ikljala iz jo ivog trupla koje se u ropcu bacakalo po poploanom
30
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
31/242
dvoritu, tada oni priznae sve to je hteo uti, priznae da su dobili po etiri
stotine pesosa u zlatu da odvucaju le do pijanog ubrita, priznae da to nisu
uinili iz jarosti niti radi novca, jer nemaju nita protiv njega, ponajmanje ako je
mrtav, nego da su ih na jednom tajnom skupu, gde se naoe i dva generala iz
vrhovne komande, prisilili pretnjama, eto zato to poinismo, moj generale, na
asnu re, a njemu se tada ote uzdah olakanja i zapovedi, podajte im neka se
najedu i noas poinu, a sutra ih pobacajte kajmanima, siroti obmanuti momci,
uzdahnu i vrati se u predsedniki dvor, dua mu se izbavi rvnjeva sumnje, a on
mrmljae, do avola, lepo se videlo, ba se lepo videlo da me ovi ljudi vole.
-een da ukloni i poslednji traak nespokoja koji mu je u srcu raspirio Patrisio#ragones, odlui da to budu poslednja muenja za vreme njegove vladavine,
elem umlatie kajmane, poruie muionice u kojima su se mogle, jedna za
drugom, smrviti sve kosti a da mueni ne izdahne, potom obnarodova opte
pomilovanje i uoblii budunost prema arobnoj zamisli da sve govnarije u ovoj
zemlji potiu otuda to ljudi imaju previe vremena za razmiljanje, pa traei
ime da ih zaposli, obnovi cvearske igre u martu i godinja takmienja zakraljicu lepote, sagradi najvee %udbalsko igralite na aribima a za geslo nae
momadi odredi pobeda ili smrt, zapovedi da se u svakoj pokrajini otvori
besplatna metlarska kola ije uenice, oarane pokroviteljstvom predsednika
drave, poto pometu kue, nastavie da metu ulice, a potom puteve i drumove
po okolini, tako da su gomile ubreta seljakane i bacane iz jedne pokrajine u
drugu, a niko nije umeo da ih se otarasi prilikom slubenih smotri sa zastavamaotadbine i plakatama +eka bog uva preistog koji bdi nad istotom nacije,
dok je on vucarao svoja trutasta stopala bludee ivotinje, traio je nove naine
kako da razgali graanstvo i krio prolaz izmeu gubavaca, slepaca i uzetinja
koji su kukumavili so ozdravljenja iz ruku njegovih, krstio je u dvorinoj
krstionici i ime svoje nadevao sinovima svojih posinaka, okruen bestidnim
ulizicama koje su ga proglaavale jedinstvenim, jer tada ne mogae da se nada
31
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
32/242
nadmetanju sa nekim sebi slinim, te je morao da bude svoja slika i prilika u
zgradi trnice gde je svakodnevno pristizao sijaset kaveza sa najnepojamnijim
pticama otkad bee procurila vest da mati njegova progonstva jote
proerdavali nadanja svoja motrei budno da se na vidiku pojave brodovi iz
5 )stavica 1p. la r6mora; & vrsta morske ribe jakih krljuti. & Prim. prev.
32
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
33/242
njegove zemlje, prepoznavali su ih po boji dima i ri sirena, te su kroz
praskozorno rominjanje silazili u luku i traili novine u koje su mornari
umotavali hranu uzetu s broda, vadili su ih iz sanduka za smee i itali do
poslednjeg retka, pa zatim unazad, svako slovce, ne bi li dokuili budunost
svoje otadbine na osnovu vesti da je tamo neko umro, a neko se oenio, neko
opet pozvao nekog na proslavu roendana, a nekog bogme nije, odgonetajui
sudbinu po pravcu kretanja trnastog oblaka provienja koji e sruiti
apokaliptiki potop na zemlju njihovu, te e reke nabujati pa nasipe i ustave
provaliti a polja opustoiti te bedu i kugu kroz gradove razneti, a tada e oni
doi ovamo da me preklinju da ih spasavam od propasti i bezvlaa, videete,meutim, dok su ekali na taj veliki trenutak, morali su da zivkaju u stranu
najmlaeg meu izgnanicima, molim vas lepo, udenite mi konac u iglu da
okrpim ove pantalone, ne elim da ih bacam na ubre jer me za njih vezuju
oseanja, kriomice su prali, otrili brijae britve kojima su se novodoli ve
obrijali, zakljuavali se u sobu dok jedu da drugi ne primete kako ive od
ostataka i ne vide tu sramotu od pantalona unereenih starakom slabompetljom, a jednog etvrtka smo nenadano nekome od njih pribadaom priivali
ordenje na poslednju koulju, umotavali le u zastavu i pevali njegovu
nacionalnu himnu, a potom ga slali da vlada zaboravima ispod grebena, bez
ikakvog drugog kamena osim njegovog podlokanog srca, a za njime nije ostala
nikakva praznina na svetu osim praznine kupaline stolice na terasi bez vidika
gde bismo posedali da kockom izdelimo stvari pokojnikove, ukoliko bi uopteneto ostalo iza njega, zamislite samo, moj generale, kakav kukavni ivot civila
posle svekolike preanje slave. +ekog drugog davnog decembra, na dan
sveanog otvaranja kue, on je sa ove terase ugledao niz priviajnih ostrva
#ntila koje mu je neko pokazao prstom u izlogu mora, ugledao je mirisni
vulkan *artinika, eno tamo, generale moj, video je svoju bolnicu za suiave,
dinovskog crnca u ipkanoj bluzi kako po predvorju bazilike prodaje brda
33
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
34/242
gardenija gospoama guvernericama, video paklenu pijacu Paramaribo, tamo
pogledajte, generale moj, video rakove koji su gamizali iz mora kroz nunike i
verali se uz astale sladoledinica, video dijamante usaene u zube crnakih
babuskera koje su prodavale indijanske glave i korenje umbira, sedei na
drusnim guzovima pod kinom supom, video krave od eenog zlata zaspale na
plaama Tanaguarene, generale moj, video slepog vidovnjaka iz ?ajre koji je uz
zvuke jednostrune violine za dva reala odgonio urku smrti, video zaareni
avgust Trinidada i automobile koji se kreu natrake, zelene (nduse kako
kenjaju nasred ulice ba ispred svojih duana gde prodaju koulje od sirove
svile i mandarine izvajane od cele slonovske kljove, video uas 0aitija, njegoveplavetne pse, volovske taljige kojima su u osvit zore sakupljali mrtve sa ulica,
video holandske lale kako iscvetavaju iz rezervoara benzina u urasaou, video
vetrenjae sa krovom za sneg i tajanstveni prekookeanski brod koji je plovio
sreditem grada kroz hotelske kuhinje, video velik tor ograen kamenom iz
karipske artahene, njen zaliv zatvoren verigama, mlitavu svetlost na
balkonima, mravu kljusad upregnutu u %ijakere na mestu za iznajmljivanjekako jo uvek ru za zobnicama vicekraljeva, njihov balegarski bazd, moj
generale, kakva divota, recite zar beli svet nije velik, i velik bee, zaista, i ne
samo velik nego i zavodljiv, jer se on u decembru nije peo do kue na grebenu
da nagvada sa onim izbeglicama koje je mrzeo kao svoj sopstveni lik u
ogledalu zlog udesa, nego da bi se obreo tamo u udesnom trenu kada se
decembarska svetlost razliva i moe se opet videti jasno ceo svemir #ntila, od
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
35/242
menjaju vodu u kavezima, da muzilje u talama, straari na straarskim
mestima, oduzetnici po basamacima i gubavci po ruinjacima gluvare uokolo
sa crvenim kapama za nedeljne karnevale, pa se zainati da prokljuvi ta se to
desilo na svetu dok je on spavao te osoblje njegove kue i gradski itelji bazaju
sa crvenim kapama na glavi vukui na sve strane nizove klepetua, naposletku
nabasa na nekoga ko mu kaza to je i kako je, moj generale, eto stigoe nekakvi
stranci koji zboruckaju nekim u%injenim jezikom pa ne vele more nego vele
morje, za crvene are kau papagaji, a pirogom zovu ami, za harpun vele osti,
a kada su primetili da im idemo u susret plivajui oko njihovih brodova,
ispentrae se na preke od katarki i poee da dovikuju jedni drugima,pogledajte ih, kako li su graeni, skladnih tela i prelepih lica, a kosa rusih i
poput konjskih griva, a tek kada im pade u oi da smo se namazali bojama da
nas sunce ne opali, stadoe da skakuu kao pokisle svrake i da izvikuju o
pogledajte ih oni se nagaravljuju, a koa im je kao u kanarinca, ni crna ni bela,
ta li sve nisu natakli na sebe, a mi nismo shvatali zbog kakve nam se pizdarije
toliko rugaju, moj generale, ako smo bili toliko prirodni koliko nas je matiprirodne na svet donela a oni ba i ne behu jer se oblae kao andari u kartama
uprkos ovoj omorini koju oni nazivaju vruinina, kao holandski krijumari,
kosu pletu kao enskinje iako su listom mukadija, ni jednu njihovu ne videsmo,
vikali su da mi ne razumemo jezik hrianski, a zapravo oni nisu razumeli ta
mi govorimo, pa su se primaknuli svojim amiima koje zovu piroge, kao to
ve rekoh, i nisu se mogli nauditi kako nai harpuni imaju na vrhu kost odinuna, to oni nazivaju riblji zub, a onda smo sve to imasmo trampili za ove
njihove crvene kape i erdane od staklenog grumenja koje smo metnuli oko
vrata da im uinimo na volju, za one bakarne zveke koje ne vrede ni piljiv
maravedij@ i za sve te perjanice, ogledalca i kojekakve %landrijske drangulije,
one najje%tinije, moj generale, pa kad videsmo da su uviavni i domiljati,
6*aravedij 1p. maravedi; & stari panski novac. & Prim. prev.
35
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
36/242
odnesosmo ih do obale a da nisu ni opazili, ali jadac bee u tome to je ono aj da
menjamo tante za bunte i dva reza tri pareta poinilo takvo dr ne daj da prosto
ne poveruje, e tu mi ostadosmo kratki za nae papagaje, duvan, okoladne
kuglice, jaja od iguane, sve to je dragi bog sazdao, sve su uzimali a i drage
volje davali ono to su imali, pa su hteli da trampe ojani prsluk za jednoga od
nas da bi ga prikazivali po 7vropama, zamislite samo tu halabuku, generale
moj, ali on je bio tako sluen da nikako nije uspevao do kraja razabrati sve to
zameateljstvo ni da li to uopte spada u nadlenost vlade, pa se vrati u svoju
spavau odaju, otvori prozore prema moru ne bi li mu neka nova iskra
prosvetila tu zbrku o kojoj su mu maloas natorokali, i pod prozorima ugledaonu istu vajkadanju oklopnjau pomorske peadije naputenu u luci, a tamo iza
oklopnjae spazi tri jedrenjaka usidrena u smrklom moru.
36
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
37/242
2
# kada ga drugi put naoe izrovanog kljunovima leinara u istoj
kancelariji, istoj odei i u istom poloaju, niko od nas ne bee dovoljno star da
se seti onoga to se dogodilo prvi put, ali smo znali da nikakav dokaz o njegovoj
smrti nije neoboriv, jer se iza jedne istine vazda krila neka druga. Aak ni
najlakoverniji meu nama nisu nasedali na te prividnosti, jer se vie puta ve
proneo glas da ga je padavica dokusurila i da se strmeknjuje s prestola usukan
od bolova, dok mu na usta kuljaju bale od ui, proulo se da je od silnog
govorenja naposletku onemeo pa je iza zastora drao skrivene trbuhozborce e da
bi se mogao pretvarati kako sam govori, proulo se da mu po celom telu raste
krljut kao u ribe epe i da ga /vevinji tako kanjava za njegovu izopaenost,
da mu pri decembarskim mrazevima kila pevui mornarske popevke, da moe
da hoda jedino ako svoje okilavljeno mudo metne u ortopedska kolica i gura ga
pred sobom, da je neki vojni %urgon oko ponoi uvezao kroz sluinska vrata
jedan mrtvaki koveg ukraen zlatnim zakivcima i u purpurni uvijen pokrov,
da je neko primetio 3etisiju +asareno kako rida u vrtu kinome, ali ba kada bi
se glasine o njegovoj smrti uinile verodostojnije, tada bi se on ivlji, iliji i
samovoljniji pojavljivao kada se najmanje moglo oekivati, da bi nau sudbinu
usmerio nekim nepredvidljivim putevima. !alo bi se lako poverovati tim
oiglednim nagovetajima i obelejima, prstenu s predsednikim peatom,
natprirodno golemim stopalima tog nesustajueg hodaa, pa i tom udnovatom
dokazu od okilavljenog muda koje se leinari ne drznue da iskljuju, ali bi se
vazda naao neko ko se seao istih takvih obeleja na drugim manje vanim
mrtvacima u prolosti.
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
38/242
#lvarado, ukazom proglaene za sveticu, ega smo se kao kroz maglu seali,
pronaosmo samo gdekoji oteen kavez s ptijim koicama koje su se
vremenom okamenile, videsmo naslonjau od vrbova prua koju su krave
obrstile, ugledasmo i inijice s vodenim bojama i ae s etkicama koje su
ptiarice iz beskrajnih pustara upotrebljavale da bi izlinjale bledoperke
prodavale na vaarima kao zlatoperke, videsmo up s grmom metvice koja nije
prestajala da buja u zaboravu tako da su joj se grane propinjale uz zidove,
pronicale kroz oi na portretima, izlazile kroz prozore i naposletku se splitale u
divlju hvoju krajnjih dvorita, ali ne naosmo ni najmanjeg traga o njegovom
boravku u toj odaji. ) svadbenoj lonici 3etisije +asareno, o kojoj smo imalineto jasniju predstavu ne samo zato to je vladala u blioj prolosti nego i zato
to su njeni javni istupi imali irokog odjeka, videsmo lonicu kao bogom
sazdanu za ljubavne nastranosti s baldahinom pretvorenim u kokoje legalo, a u
krinjama opazismo ostatke okovratnika od srebrne lisice to jo moljci ne
stigoe da izgrizu, iane drae za krinoline, ledenu prainu ipona, prsluie
od briselske ipke, muke nazuvke koji su se nosili po kui i satenske cipelice svisokom potpeticom i kopom koje je obuvala za primanja, pogrebno raskone
duge ogrtae prve dame koji bejahu iskieni ojanim ljubiicama i ta%tenim
rojtama, pa onda haljetak iskuenice saiven od grubog platna boje pepeljaste
jagnjee koe u kojem su je dopremili s :amajke kao robinjicu u sanduku za
skupoceno kristalno posue da bi je posadili u njenu naslonjau skrivene
predsednikovice, ali ni u toj odaji ne otkrismo nikakav trag koji bi baremdopustio pomisao da je tu gusarsku otmicu podstaknula ljubav. ) predsednikoj
spavaonici, krilu dvora gde je on proveo veinu svojih poslednjih godina,
pronaosmo samo neupotrebljavan vojniki krevet, jednu nokirinu poput onih
kakve su starinari izvlaili iz vila koje je pomorska peadija napustila, gvozdeni
kovei s njegovih devedeset i dva odlikovanja i odelo od grubog lana bez
inova istovetno sa onim u kome je naen le, izbueno sa est
38
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
39/242
velikokalibarskih metaka koji su, uavi s lea i izbivi na prsa, nainili rupe
kao da je rinula vatra, to nas je navelo da poverujemo u odavno raspredanu
priu po kojoj dumansko tane ispaljeno muki s lea prolazi kroza nj ni
malice mu ne naudiv, dok se tane ispaljeno spreda odbija i vraa na
izdajnikog zlotvora, te ga je mogao raniti jedino kurum ispaljen iz milosra
od strane nekog ko ga je voleo toliko da bi za njega i umro. 5be uni%orme su
bile odve male za le, ali zbog toga ne odbacismo mogunost da su ipak
njegove, jer se jedno vreme zuckalo da je rastao do svoje stote godine, da su mu
zubi trei put nicali u sto pedesetoj, iako telo izrovano kljunovima strvinara ne
bee, istinu govorei, krupnije od dananjeg mukarca srednjeg rasta, a zubi mubehu zdravi, sitni i zatupasti kao mlenjaci, koa mu je imala boju ui,
istakana starakim pegama, bez ijednog oiljka a levo&desno su landarale
mlohave kese kao da je nekada veoma gojazan bio, zjapile su samo prazne
duplje svojedobno turobnih oiju i jedino to je, izuzev okilavljenog muda,
odudaralo od njegove veliine behu golema stopala, ravna i etvrtasta, sa
kandama povijenim kao u kopca ispod kojih su se kupili kamenii. )prkosmaloj odei, letopisci su ga opisivali kao ljudeskaru, a zvanini napisi smernih
podanika kao gorostasnog patrijarha koji nikada nije izlazio iz kue jer kroz
vrata nije mogao da proe, voleo je decu i lastavice, znao nemuti jezik
kojekakvih ivotinja, po predznacima mogao da predvidi pojedine prirodne
pojave, zagledanjem u oi pogaao tue misli i poznavao tajnu lekovite soli
kojom se vidaju rane gubavcima a uzetnicima pomae da ponovo prohodaju.*ada se u zapisima odavno zameo svaki trag o njegovom poreklu, verovalo se
da potie iz beskrajnih pustara valjda zbog neutaive pohlepe za vlau, naina
njegove vladavine, potitenog izgleda, nepojamne zlobe srca koja ga je
podstakla da proda more jednoj stranoj sili i nas osudio da ivimo pred ovom
ravnicom bez vidika prekrivenom trpkom meseevom prainom iji su nam
izlini sumraci alostili duu. Procenjivalo se da je za ivota morao imati vie
39
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
40/242
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
41/242
korpu i doviknula sinu e kad ve prolazi onuda ne budi lenj i svrati u radnjicu u
komiluku pa vrati ove boce, jadna majka. To pomanjkanje smisla za istoriju
prekardaie svaku meru na sveanom banketu kojim je proslavljeno
iskrcavanje pomorske peadije pod zapovednitvom admirala 0iginsona, kada
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
42/242
marionete, priao joj je kako mora da orie i skriva u ubruse ueerene
narande i ukuvane smokve, jer okupacione vlasti imaju knjigovoe koji knjie
ak i ostatke od ruka, jadikovao je kako je onomad u predsedniku palatu
banuo zapovednik oklopnjae sa nekakvim kobajagi kopnenim bog te pita
astronomima koji su premeravali sve i svja a da me ni pozdrava ne udostojie
nego su mi iznad glave razvlaili metar sraunavajui pri tom neto na
engleskom a meni preko prevodioca dobacivali, tornjaj se odavde, i on se
tornjao, sklanjaj mi se sa svetla, i on se sklanjao, ma nosi se s milim bogom
negde da ne smeta, u materinu, a on nije znao kuda bi se bestraga denuo da ne
smeta, jer je merilaca bilo kao pleve te su ak i obim svetlosti na balkonimapremeravali, ali ni to ne bee ponajgore, majko, nego su mi jote iznogetali na
ulicu i poslednje dve rahitine nalonice, poto je admiral izjavio da ne dolikuju
jednom predsedniku, pa se bogme pritisnut oskudacijom u enskinju ponekad s
veeri pravio kao da odlazi iz predgradske vile, ali mati je nasluivala kako u
polumraku spavaonica spopada sobarice, to bi toliko sjadilo njenu duu da je
uznemiravala ptice u kavezima kako niko ne bi nauo kakvi jadi njenog sinkamore, terala ih je da iz sve snage pevaju samo da susedi ne uju galamu tih
kidisavanja, bruku silovanja i priguene pretnje ma smirite se, moj generale, ili
u sve rei vaoj mami, trzala je drozdove iz popodnevnog dremea gonei ih
da krete dok ne crknu da niko ne bi uo njegovo bezduno dahtanje brzojepca,
njegov jad odevenog ljubavnika, njegovo psee skianje i usamljenike suze
koje su padale kao to pada sumrak, kao da gnjiju od saaljenja dok kokokekokodau po spavaonicama usplahirene tim nenadanim ljubavisanjima na brzu
ruku pod tenostaklenim vazduhom bezbonog avgusta u tri po podne, jadni
moj sinko. 5vo stanje oskudice potrajae sve dok okupacione snage,
isprepadane nekom zarazom, ne napustie zemlju mnogo pre isteka roka
utvrenog prilikom iskrcavanja, rastavie na numerisane delove o%icirske bivake
i sloie ih u drvene sanduke, zgulie itave plavetne travnjake, smotae ih kao
42
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
43/242
ilime i odnesoe, smotae i gumene cisterne za sterilizovanu vodu dopremanu
iz njihove zemlje da im crvi iz naih pritoka ne bi izgrizli utrobu, poruie svoje
bele bolnice, dinamitom digoe u vazduh svoje kasarne da niko ne dozna kako
su bile sagraene, uz dok ostavie staru oklopnjau iz vremena iskrcavanja
ijom je palubom za junskih noi tumarala avet jednog admirala izgubljenog u
oluji, ali pre nego to e svojim leteim vozovima odneti svu tu silesiju od
prenosivih ratova, njemu prikaie medalju za dobrosusedske odnose, ukazae
mu poasti kao e%u drave i rekoe to ih grlo nosi evo te tu gde jesi ostavljamo
sa tvojim crnakim jebarnikom, pa deder da vidimo kako e se bez nas snai,
elem odoe, majko, odmaglie, sunce im jarko, i prvi put nakon dugih godinakoje je protavorio kao snudeni telac okupacije, on se pope uz predsednike
stepenice te stade vladati ivom reju i pojavom svojom, zahvaen kovitlacom
kukumakanja da obnovi borbe petlova, u redu, obnoviu ih, da opet dozvoli
putanje papirnih zmajeva i ostale sirotinjske zanimacije koje su marinci
zabranili, neka vam bude, odobravao je, poto bee tako siguran da ima u
rukama svekoliku vlast pa preobrnu boje na zastavi, a %rigijsku kapu u grbuzameni pobeenim zmajem zavojevaa, jer, na kraju krajeva, majko, sami sebi
smo psi uvari, neka ivi kuga. Aitavog ivota seae se
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
44/242
postao stariji od nje, pretekavi je u vremenu, sluala ga je kako se esto zna
zagrcnuti u pola rei, ponekad je balio i gubio oseanje stvarnosti, pa bi je
obuzimala neka vie kerinska nego materinska samilost im ga ugleda kako
dolazi u predgradsku vilu sa naramkom zaveljaji, oajniki pokuavajui da ih
raspakuje sve odjednom, zubima je kidao uzice, lomio nokte o obrue, pre nego
to bi ona pronala makaze u kotarici sa priborom za ivenje, sve je izvlaio
akama punim strugotine, guei se u grozniavom zanosu, gledaj der sve ove
trice i kuine, majice moja, govorio je, pogledaj ivu sirenu u akvarijumu, gle
anela na navijanje u prirodnoj veliini kako leti odajama i otkucava sate, vidi
ogromnog pua iz koga je umesto huke morskog valovlja i vetra odjekivalanacionalna himna, kakve li samo triarije, majko, evo vidi kako je lepo ne biti
golja, govorio je, ali ona nije raspirivala njegovo ushienje, nego je grickala
etkice za bojenje zlatopernih vuga da sin ni primeti kako joj se srce kida od
tuge pri pomisli na prolost koju niko nije poznavao bolje od nje, priseajui se
koliko ga je samo stajalo da zasedne i odri se na toj stolici gde i sada sedi, i to
ne u dananje vreme, gospodo moja, ne u ove lagodne dane kada je vlastopipljiva i jedinstvena stvarka, staklena kuglica na dlanu, kako bi on rekao,
nego u vreme kada je vlast bila vetropirasta sabljarka pobegulja to pliva bez
boga i zakona u nekoj susednoj palati, gonjena ruljom nezajaznih poslednjih
voa %ederalnog rata koji su mi pomogli da svrgnem pesnika 3autarija *unjosa,
prosveenog despota, koji ode bogu na istinu sa svojim molitvenicima od
/vetonija na latinskom i svoja etrdeset i dva istokrvna konja, a kao uzvrat zavojniku slubu prigrabie hacijende i stoku nekadanjih a sada prognanih
vlastelina, te meu sobom izdelie zemlju na nezavisne pokrajine uz neporecivo
obrazloenje da je ovo %ederalizam, moj generale, za nj smo krvcu svoju lili, pa
su bili apsolutni kraljevi na svojoj zemlji i imali sopstvene zakone, line
dravne praznike, novanice sa svojerunim potpisima, sopstvene sveane
uni%orme, sablje optoene dragim kamenjem, dolame s dvostrukim zlatnim
44
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
45/242
gajtanima i troroge eire s perjanicama od paunovog repa preslikane sa
starinskih hromiranih portreta vicekraljeva otadbine pre njega, a bejahu
neotesane prostaine i ganutljivci, gospodine, bez iijeg odobrenja su ulazili u
predsedniku palatu ba na glavnu kapiju jer domovina je sviju nas, moj
generale, za nju smo ivote rtvovali, utaborili bi se usred sveane dvorane sa
oporom svojih ena, porodom i stokom koju su na svakom koraku ubirali kao
mirovni danak e da im sluajno ne ponestane jestiva, vukli su za sobom buljuke
divljanih plaenika koji su namesto izama uvijali nourde u krpene obojke i
jedva znali natucati pogdekoju re kako bog zapoveda, ali im ne bee ravnih u
smicalicama pri kockanju, u krvolonosti i umenosti pri baratanju orujem, paje stoga vladin dvor liio na ergarsko taborite, gospodine moj, vonjao je
tekim zadahom poplavljenih prireita, generaltabni o%iciri su odvlaili
pokustvo republike na svoja imanja, igrajui domine krmili su poloaje u
vladi, ne hajui za preklinjanja njegove majke
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
46/242
obuenih u civilna odela i sa kiankama iz ajene, pa je te delije general
#drijano ?usman redom izdelio ambasadorkama i ministarkama, prethodno
zamolivi uz naklon njihove mueve za doputenje, jer je od svojih plaenika
nauo da se tako radi jelte na otmenim prijemima u ersaju, pa i on tako
postupi sa retkim smislom za kavaljersku uglaenost, a zatim sede u jedan ugao
dvorane i poe paljivo pratiti ples odobravajui glavom, vrlo dobro, govorio je,
ba mono uskaju ovi iljokurani iz tih jevropa, govorio je, jata, to dikla
navikla, govorio je, tako zaboravljen u naslonjai da jedino ja primetih kako mu
jedan od njegovih posilnih doliva ampanjac im srkne, elem to je vreme
odmicalo, on je bivao napetiji i krvoedniji nego inae, otkopavao po jednopuce na vojnikoj bluzi natopljenoj znojem svaki put kada bi mu suzdravani
podrig sunuo do oiju, jecao je od pospanosti, majko, ali je najednom s tekom
mukom ustao u prekidu igre, otkopao svu dugmad s bluze, potom je raskopao
rastri i stao istresati stojka, svojim mlohavim mrkom matorog strvinara prskao
je namirisane izreze na haljinama ministarki i ambasadorki, a kiselom
mokraom ratnike pijandure polivao meke skute od muslina, prsluie odzlaanog brokata, lepeze od nojevine, nehajno pevuei usred preneraenosti
uzvanica, nevoljeni ja sam dragan to zaliva rue u tvom perivoju, oh rue, rue
proletnice, pevao je, ali se niko ne usudi da ga sprei, ak ni ja jer znam da sam
moniji od svakoga posebice, ali ne i od dvojice kad se zavere protiv mene, jo
ne shvatajui da on druge vidi onakvima kakvi jesu, dok drugi nisu nikada
uspeli proniknuti ta u svojoj glavi snuje granitni starac ija je mirnoaponajmanje nalikovala bezgraninoj opreznosti i bezmernoj spremnosti da eka
svoj trenutak, samo videsmo setne oi, ukoene usne, ruku kao u srameljive
device koja ni zadrhtala nije na balaku sablje onog uasnog popodneva kada ga
obavestie da se, moj generale, komandant +arciso 3opes, sluen drogom i
rakijom anisovaom, zatarabio u nunik sa jednim konjanikom iz predsednike
garde pa ga je tamo poeo milokurno popaljivati kao pojebulja i potom ga
46
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
47/242
naterao da mi ga zdudui celoga, sunac ti jebem, to je nareenje, celcijatog,
ljubavi moja, sve do tvojih zlaanih oraia, plakao je od bola, jektao od
uspaljenosti, sve dok nije doao k sebi, bljujui od ponienja, bauljajui
etvoronoke, glavu zagnjurivi u smradne isparine uavca, a onda je povodei
se odigao konjikog adonisa i ravniarskim ga kopljem prikovao kao leptira na
prolenom goblenu u primaoj dvorani odakle ga nijedan majin sin nije smeo
da otkuje za itava tri bogovetna dana, a on e na sve to, eh jadnik, jer on je
samo motrio na svoje nekadanje drugare po oruju da ne kuju zaveru, ali im se
u line ivote nikada nije meao, ubeen da e se oni ionako sami meusobno
potamaniti, verujui u to jo mnogo pre nego to ga izvestie da je generala0esukrista /anesa, moj generale, sopstvena svita morala dotui stolicama
poto je uario besnilo od ujeda make, eh jadnik, jedva da je digao pogled sa
domina kada mu anue vest da se, generale moj, general 3otario /ereno udavio
jer mu je konj napreac crknuo dok je preplivavao reku, eh jadnik, jedva da
trepnu kada mu javie kako je, generale moj, general +arciso 3opes zakrkao
sebi u guzicu tapin dinamita, pa je sebi razneo utrobu sramei se svogneutaenog guzojeblja, eh jadnik, kao da ga se ne tiu te izopaene smrti, a onda
je izdao ukaz o jedinstvenim posmrtnim poastima za svakog od njih, proglasio
ih muenicima palim na dunosti i sahranjivao ih uz velianstvene pogrebe u
nacionalnom panteonu, jer je otadbina bez heroja isto to i kua bez vrata,
govorio je, a kada je u celoj zemlji preostalo samo est ratnih generala, on ih
pozva u predsedniku palatu da roendan njegov proslave kao stari drugari,gospodine moj, pozva svakog bez izuzetka, ukljuujui i generala 0asinta
#lgarabija, najmranijeg i najprevejanijeg meu njima, koji se hvalisao da je
materi roenoj nainio sina i pio jedino iz drvenih posuda s barutom, osim nas
ne bee nikog u sveanoj dvorani kao u dobra stara vremena, moj generale, svi
bejasmo na okupu bez oruja kao roena braa ali sa oruanim pratiocima
natiskanim u susednoj dvorani, svi natovareni velelepnim poklonima za jedinog
47
-
8/12/2019 Gabrijel Garsija Markes - Jesen Patrijarha
48/242
meu nama koji je uspeo da nas sve shvati, govorili su, elei time rei kako je
jedino njemu polo za rukom da gospodari nad svima njima, jedino je on u