Download - esej - Tefsiru Kušejri
1
Uvod
Zahvala pripada Svevišnjem Allahu, neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog
Miljenika, Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i uzorite ashabe r.a.
Prevoditi sa drugih jezika o Kur'anu, posebno sa arapskog, na kojem je i objavljen,
pisati i izučavati sve ono što ima veze sa Kura'nom predstavlja veliko zadovoljstvo.
Upravo, cilj ovoga rada je prestaviti jedan od mnogih načina i metoda tumačenja
Kur'ana, a to je sufijska škola tumačenja Kur'ana, koja među ostalim školama tumačenja
zaokuplja posebnu pažnju.
U ovom skromnom radu ću predstaviti jednog od najpoznatijih sufijskih mufesira, a to
je imam Kušejrij. Ovaj produhovljeni mufesir je sastavio svoj mistični komentar pod nazivom
„Letaifu-l-išarat“. Također ćemo se upoznati sa načinom tumačenja ostalih mufesira sufijske
škole tefsira.
U narednim stranicama govorit ću o samom imamu Kušejriju, načinu njegovog
tumačenja Kur'ana, sufijskoj školi tefsira, te tumačenju ostalih mufesira sufijske škole tefsira.
Na primjeru 186. ajeta sure Bekare konkretno ćemo se upoznati sa sufijskom školom
tefsira.
Navest ću i primjer tumačenja savremenijeg mufesira, Saida Nursija, koji po načinu
tumačenja pripada ovoj školi tefsira.
Vjerujem da će Uzviešni Allah biti zadovoljan uloženim trudom u ovaj rad, te da će
ovaj rad bit od koristi meni i drugima.
2
Biografija mufesira EL- KUŠEJRIJA
Abdul-Kerim b. Havzin b. Abdul-Melik b. Talha b. Muhammed El-Kušejri je rođen u
rebiul-evvelu 376/986. godine. Nadimak Kušejrij je, po jednima, dobio po mjestu Kušejr, a po
drugima, po vezanosti za porodicu Kušejr koja je bila ogranak plemena Kahtan.1
Među prvim je sufijama koji je nastojao da put tesavvufa osvijetli i sistematizira. Osim
tefsira „Letaifu-l-išarat“, poznata je i njegova risala, koja služi kao ključni udžbenik iz ove
oblasti. Umro je šesti dan rebiul-evvela 465. godine po hidžri. 2
Što se tiče naukovanja imama Kušejrija, ono je bilo svestrano i pred brojnim
učiteljima. Bio je poznat po svojim predavanjima. Tako, npr., Ebu Hasan Ali b. Hasan Buhari
ga spominje 462. g. H. i, ističući ljepotu njegovih predavanja, oduševljeno kaže: „Kada bi
kamen dodirnuo bićem svojih upozorenja, on bi se istopio, a Iblis, kada bi prisustvovao
njegovim predavanjima, pokajao bi se“.3
El-Kušejrij je Es-Sulejmanov učenik, teolog i sufija, čiji je mistični komentar „Letaifu-
l-išarat“ štampan u šest svezaka. Sam naziv ovog tefsira otkriva hermeneutički metod
tumačenja Kur'ana. Iz samog uvoda saznajemo da pisac istražuje skrivena značenja riječi ne
ograničavajući se isključivo na filološka pravila. U njegovom tefsiru postoji čvrsta veza
između teorije i prakse. Drugim riječima, Kušejrij pravi sintezu između osnovna dva
spoznajna stuba bez kojih nema duhovnog napredovanja.4
Imam Kušejrij, veliki znalac, poznavalac brojnih znanosti, napisao je brojna djela od
kojih su najpoznatiji: Ahkam nuššer' , Adabus-sufije, Erbeune fil-hadis, Istifadatul-muradat,
Bulgatul-mekasidi fit-tesavvuf, Et-tahbir fit-tezkir, Tertibus-suluki fi tarikillahi te'ala, Et-
Tevhidun-nebevijju, Tefsir fi 'ilmit-tefsir, i brojna druga djela koja govore o Allahovim lijepim
imenima, zikru itd. Nezaobilazno je spomenuti i njegovu risalu „Er-Risale Kušejrijje fi 'ilmit-
tesavvuf“ , koja brani pravi put u islamu onog koji odgovara duhu islama i koja služi kao
priručnik iz oblasti tesavvufa.
Neki od najpoznatijih njegovih učenika bili su: Ebu Bekr Ahmed b. Ali b. Sabit Hatib
Bagdadi (392-463. g. H.) i Ebu Feth Muhammed b. Muhammed b. Ali Huzejmija.
1 Kušejri, Kušejrijeva poslanica o tesavvufskoj znanosti, Bemust, Sarajevo 2006., str. 5. 2 Kušejri, Lataifu-l-išarat, I, Kairo, bez godine izdanja, str. 19-20. 3 Nav. djelo, Kušejri, Kušejrijeva poslanica o tesavvufskoj znanosti, str. 9. 4 Ibid, str. 34-35.
3
Sufijski metod tumačenja Kur'ana
Etimologija riječi tesvvuf
Postoje razilaženja oko izvedenice riječi tesavvuf, i njenog korijena. Neki kažu da je to
izvedenica od riječi es-suf (vuna), jer su se sufije od drugih razlokovali po svom načinu
oblačenja (odjeći), oblačili vunenu odjeću i time išaretili svoj teqaššuf (isposništvo) i svoj
zuhd.
Međutim, mufesir El-Kušejrij ne misli tako pa kaže: „Nema dokaza da je ova imenica
izvedenica u arapskome jeziku niti da je došla nekom analogijom, nego je to priimenak. Ko
kaže da je ona izvedena iz riječi es-sifa' ili iz riječi es-sufeh – pa to je daleko od bilo kakve
jezičke analogije. Isti je slučaj sa vezom te riječi i vune budući da se sufije nisu (sami i samo)
isticali po vunenoj odjeći.“5
Značenje riječi tesvvuf
Jedni kažu da ova riječ znači: predavanje svoga bića Allahu, dž.š., kako bi ono bilo
onakvo kakvog ga Allah, dž.š., želi.
Drugi kažu da je tesavvuf najskrovitiji razgovor srca i muhabbet duše (munadžatu'l-
qalbi we muhadetehetu'r–ruhi). U tom razgovoru biva čišćenje onoga ko želi da se očisti i
čistota onoga ko želi da od sebe odstrani svaku nečist i prljavštinu, a u tom mehabbetu se duša
uzdiže do visina svjetlosti i meleka i uspinje se do svijeta beskraja i inspiracije. Ovaj skroviti
razgovor nije ništa drugo do jedno duboko promišljanje o carstvima nebesa i Zemlje.6
Sufijsko tumačenje Kur'ana nema za cilj izlaganje vremenskih mnijenja o Kur'anu, već
otkrivanje vječnog znanja te knjige.7
Sufija između sebe i Kur'ana ne uspostavlja filološke teorije niti filozofske sisteme, on
ne ponire u historijska znanja da bi njihovim posredovanjem 'otkrio' kur'anski smisao, jer time
bi historiju nadredio metahistoriji, ljudska znanja Božijem znanju, vrijeme vječnosti. Sufijsko
otkrivanje iskonskog smisla Kur'ana (sufijski te'vil) od sufija je opisano kao putovanje
obrnutim smjerom od silaska objave (tenzil).8
5Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru we'l-mufessirin, II, Kairo Mekteba Wehbe, preuzeto iz „Metodologija
tefsira“, hrestomatija, priredio Džemaludin Latić, FIN, Sarajevo, 2005. god., str. 271. 6 Ibid. str. 272. 7 Abdulkadir Kadrić, Sufijska tumačenja sure Er-Rahman, Libris, Sarajevo, 2002., str. 16. 8 Enes Karić, Kur'an u savremenom dobu I, bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997., str. 249.
4
Vrste sufijskog tumačenja Kur'ana
1) Tefsir sufi nezari – spekulativni sufijski tefsir;
2) Tefsir sufi išari (fejdi) – aluzivni (simbolički) sufijski tefsir;
Tefsir sufi nezari – spekulativni sufijski tefsir;
Spekulativno sufijsko tumačenje pokušava da određene sufijsko-filozofske ideje
argumentuje određenim kur'anskim ajetima i da na taj način određenim spoznajnim teorijama
pronađe odgovarajuće mjesto u islamskom učenju, poput Ibn Arebijeve teorije
'transcedentnog jedinstva bitka' i sl., što je uveliko zahtijevalo velike napore u načinu
iskazivanja željenog cilja.9
Tako, npr., Ibn Arebi tumači 29. i 30. ajet sure El-Fedžr (fe-dkhulii fii 'ibadii we-
dkhulii Džennetii – pa uđi među robove Moje, uđi u džennet Moj), on kaže: „we-dkhulii
Džennetii“ – taj Džennet – to je Moj zastor, a nema moga Dženneta izvan tebe; ti si Mene
otkrio svojim insanskim bićem pa Ja ne mogu biti spoznat nikako drugačije osim tobom, kao
što ti ne možeš biti spoznat nikako drugačije osim preko Mene, ja sam nepoznat i ti si
nepoznat, pa kad uđeš u njegov Džennet, ušao si u svoje biće kada ćeš spoznati sebe drugom
spoznajom, a ne onom spoznajom kojom si ga spoznao kada si spoznao svoga Stvoritelja
vlastitom spoznajom.10
Tefsir sufi išari (fejdi) – aluzivni (simbolički) sufijski tefsir
S druge strane aluzivni sufijski komentar pokušava kur'anski tekst protumačiti
(prote'viliti) putem skrivenih aluzija koje se otkrivaju isključivo 'ljudima od suluka'
(odabranim Božijim robovima).
'Aluzivni tefsir nije nova stvar u interpretaciji kur'anskih ma'nija (značenja). Štaviše,
on je poznat od vremena silaska Objave Božijem Poslanikum, s.a.v.s.
Na njega ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
مطلع حد لكل و حد حرف ولكل بطن ظهر آية لكل „Svaki ajet ima svoju vanjštinu i svoju nutrinu, a svaki harf ima svoju granicu
(hadd), a svaki hadd svoju krajnju nakanu.“11
9 Nav.djelo Abdulkadir Kadrić, str. 22. 10 Nav.djelo, Hrestomatija, Džemaludin Latić, str. 274. 11 Nav.djelo Abdulkadir Kadrić, str. 27.
5
Tumačenje 186. ajeta sure el-Bekare u tefsiru Kušejrija
Imam Kušejrij tumači ovaj ajet na slijedeći način:
اعإذادعانف ليستجيبواليولي ؤمنوابيوإذا سألكعباديعنيفإنيقريبأجيبدعوةالد12لعلهمي رشدون
„ A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi
molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi
bili na pravom putu“. 13
Spominje Uzvišeni Allah: (وإذاسألكعباديعنيفإنيقريب)
„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu“ Pitanje svake osobe ukazuje na njeno stanje; nisu pitali za neki propis, niti za
stvorenje, niti za vjeru, niti za dunjaluk, niti ahiret, nego su pitali za Njega pa je Uzvišeni
rekao: (وإذاسألكعباديعنيفإنيقريب) „A kada te robovi Moji za Mene upitaju“.
Oni nisu od onih koji su pitali:
ويسألىنك عن الجبال
A pitaju te o planinama 14
ويسألىنك عن اليتامى
I pitaju te o siročadi 15
ويسألىنك عن المحيض
I pitaju te o mjesečnom pranju 16
وح ويسألىنك عن الر
Pitaju te o duši 17
يسألىنك عن الخمر والميسر
Pitaju te o vinu i kocki 18
هر الحرام قتال فيه يسألىنك عن الش
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu 19
12 El-Bekare, 186. 13 prijevod ajeta preuzet od Besima Korkuta, Kur'an s prijevodom, 1984. god. 14 Taha, 105. 15 El-Bekare, 220. 16 El-Bekare, 222. 17 El-Isra, 85. 18 El-Bekare, 219.
6
Oni su posebna skupina: „Kada te upitaju... robovi o Meni“
Tj. kada te Moji robovi upitaju za Mene, kako ćeš im odgovoriti? Ovaj odgovor nije
tvojim jezikom o Muhammede. Iako si ti izaslanik između Mene i stvorenja, ovaj odgovor ću
ja dati (قريب Ja sam, sigurno, blizu). Podigao je Allah bilo kakvo posredništvo, preko - فإني
bilo koga od Njegove blizine, pa nije rekao: „Reci im da sam Ja blizu“, nego je rekao
Uzvišeni: „Ja sam, sigurni, blizu“.
Zatim je pojasnio šta je to blizina (njena kakvoća): Uzvišeni Hakk je , neka je Hvaljen,
daleko od bilo kakve blizine koja je fizička, sa bilo koje strane, bilo koje udaljenosti, ili
određenosti mjestom. Pa je Uzvišeni rekao: ( اع .“odazivam se molbi molitelja„ (أجيب دعوة الد
Zaista je Hakk, neka je Hvaljen, blizu svima Svojim znanjem, Svojom moći, Svojom
svečujnošću i svevidnošću. On je blizu vjernicima na način koji Mu priliči, pomoću Svojom i
odazivajući se na njihove dove. Uzvišeni Allah je daleko od toga, da bude Svojim bićem blizu
bilo koga i da bude određen mjestom. On je jedinstven i ne kreće se unutar nekih granica i On
je Silan i ne može se opisati niti ograničiti.
Dalje spominje Uzvišeni Allah: اعإذادعانف ليستجيبواليولي ؤمنوابيلعلهمي رشدون أجيبدعوةالد
„Odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i
neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu“.
Nije obećao onome koji zasluži svojim udaljavanjem od dunjaluka (zuhdom), ili
onome koji je u vremenu ibadeta, nego je rekao: odazivam se dovi molitelja kada god njegova
dova bude upućena Meni, ko god da me doziva, i gdje god da me doziva. Pa je rekao:
.Neka se oni Meni odazovu“, ovo je obavezivanje„ (ف ليستجيبوالي)
A riječi Uzvišenog: ( اع Odazivam se dovi molitelja“, je objašnjenje, i„ (أجيب دعوة الد
olakšanje od strane Allaha dž.š. Dao je prednost na početku odzivu, koji je olakšanje u odnosu
na obavezivanje.
Kao da kaže, kada Me moj robe pozoveš, odazvat ću se, pa se ti Meni odazovi kada Ja
tebi poziv uputim. Ja nisam Zadovoljan da ti odbijem dovu pa ni ti nemoj biti zadovoljan da
budeš odbijen sa Moje strane. To što ti se Ja odazivam sa dobrom, treba te navesti, robe Moj,
da mi se stalno obraćaš, a tvoja dova nije ta koja mene navodi da ti se odazovem.
19 El-Bekare, 217.
7
بي) ولي ؤمنوا لي Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene“,: Pa„ (ف ليستجيبوا
neka imaju povjerenje u Mene, i Ja ću se zaista odazvati onome koji Me pozove.
Kaže jedan od njih (pjesnika):
Tako mi Najveličansvenijeg, kojim se kunem, a ja sam Njegov rob
Njemu pripadaju hadžije i ono što arefat obuhvata
Ja ne tražim zamjenu za Tebe niti prisnog prijatelja
Pa da budem nesretan zbog svojih riječi, a plemeniti su povjerljivi
Zatim kaže Uzvišeni na kraju ajeta: (ي رشدون Da bi bili upučeni“,: tj. nije„ (لعلهم
namjera propisivanje dove Tebi, osim zbog tvoga IRŠADA (upute, pronicljivosti).20
20 Arapski tekst preuzet sa: Altafsir.com
8
Tumačenje 186. ajeta sure Bekare u tefsiru Ibn Arebija
اعإذادعانف ليستجيبواليولي ؤمن وابيوإذاسألكعباديعنيفإنيقريبأجيبدعوةالد21لعلهمي رشدون
„ A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi
molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi
bili na pravom putu“.
; “A kada te robovi Moji za Mene upitaju„ (وإذاسألكعبادي)
To su oni koji Meni putuju, koji Me traže, i lica svoja prema Meni okreću, tržeći od
mene spoznaju (me'arifet).
Ja sam, sigurno, blizu“ ; vidljiv„ (فإنيقريب)
; “odazivam se molbi„ (أجيبدعوة)
Onome ko Me pozove jezikom svoga stanja, svoje spremnosti i predanosti, a nije
ukazao na svoje stanje i svoju spremnost.
; “Zato neka oni pozivu Mome udovolje„ (ف ليستجيبوالي)
Sa čistom spremnošću odricanjem od dunjaluka (zuhd) i robovanju. Zatim ću ih Ja
pozvati Sebi i podučiti ih načinu putovanja prema Meni, da bi Me osvjedočili u toj čistoći. A
ja ću im se pojaviti u punom sjaju u ogledalu njihovih srca da bi bili upućeni na istrajnost, tj.
da budu ustrajni i da čine dobro.
21 El-Bekare, 186.
9
Bediuzeman Said Nursi i njegov komentar ajeta
“Obratite Mi se molbom, pa ću vam se odazvati„ أدعونىاستجبلكم
Pa, ako kažeš : “Mi često upućujemo dovu, ali nam ne bude primljena, iako je ajet
općeniti i izriče da se u svakoj dovi odgovori“, odgovor je: Odazivati se dovi je jedno, a
primiti dovu je nešto drugo. Svakoj se dovi odaziva. Međutim, njezino primanje i ispunjenje
onoga što se izričito traži ovisno je o Allahovoj, Slavljen je On, Mudrosti.
Npr., bolesno dijete zapomaže i kaže doktoru: „Doktore, pogledaj me“. Doktor
kaže:“ Svakako, dijete moje. Šta treba?“ Zatim dijete rekne:“ Daj mi taj i taj lijek“.
U tom slučaju, doktor će mu ili dati lijek ili će mu dati lijek koji mu je od njega
korisniji i blagotvorniji ili će mu definitivno zabraniti bilo kakav lijek jer će pogoršati njegovu
bolest.
Dakle, Uzvišeni Hakk, koji je apsolutno Mudri, svugdje je prisutan i sve vidi, pa se
On, Slavljen je On, i odaziva dovi Svoga roba.Uklanja njegovu sumornu zabrinutost i strašnu
otuđenost te ih, svojom prisutnošću i odazivanjem nadomješta nadom prijatnošću i
smirenošću. Međutim, izričiti zahtjev Svoga roba će On, Slavljen je On, ili ispuniti te se tako
izravno odazvati dovi, ili će mu omogućiti nešto bolje od toga, ili će ga odbaciti, primjerno
tome šta uvjetuje mudrost Njegovog gospodarenja, i neovisno o neosnovanim prohtjevima ili
nevaljalim očekivanja tog roba.22
22 Bediuzzeman Said Nursi, Iman i Ihsan, iz djela „Risale-i Nur“, BEMUST, Sarajevo, 2004., str. 27- 28.
10
Zaključak
Nakon svega izloženog, preostalo je da u završnom dijelu razmotrim zadatu temu, i
istaknem lično poimanje ove tefsirske teme.
Stoljećima se pisalo i govorilo o Kur'anu, jedan od svakako zapaženih načina pristupa
kur'anskom tekstu jeste i sufijski koji ne dozvoljava da se kur'anska interpretacija učahuri i
učini statičnom, i na taj način neprestano i uvijek iznenada otvara nove vidike.
Teško je konsultovati, kao što neki tvrde, da je sufijsko tumačenje nazadno, kada se
zna da su sve znamenite sufije bili dobri vijernici, nisu naučavali da bi se drugima dodvorili,
nego su nastojali da uz zikir dostignu Allahovu, dž.š., blizinu i sreću na oba svijeta.
Jedan od takvih vjernika bio je sigurno, i imam Kušejrij, koji je svojim naukom
mnogima pokazao pravi put i vodilju u životu.
Sam ovaj rad pokazuje jedan od načina tumačenja Kur'ana (sufijsku školu), metod
njenog tumačenja, te prikazuje primjere istaknutijih predstavnika ove škole tumačenja
Kur'ana.
Nadam se da sam u ovome radu uspio prikazati stvarnu sliku sufijskog metoda
tumačenja Kur'ana, te razbiti predrasude onima koji su smatrali da je ovaj metod pogrešan,
zastranjujući, te da nema osnova u vjeri.
11
Literatura
1) El-Kušejri, Abdulkerim, Kušejrijeva poslanica o tesavvufskoj znanost,
Bemust, Sarajevo 2006. godine;
2) El-Kušejri, Abdulkerim, Lataifu-l-išarat, I, Kairo, bezgodine izdanja;
3) Ez-Zehebi Muhammed Husejn, Et-Tefsiru we'l-mufessirin, II, Kairo
Mekteba, Wehbe, preuzeto iz „Metodologija tefsira“, hrestomatija, priredio
Džemaludin Latić, FIN, Sarajevo, 2005. godine;
4) Kadrić, Abdulkadir, Sufijska tumačenja sure Er-Rahman, Libris, Sarajevo,
2002. godine;
5) Karić, Enes, Kur'an u savremenom dobu I, bosanski kulturni centar,
Sarajevo, 1997. godine;
6) Korkut, Besim, Kur'an s prevodom, 1984. godine;
7) Nursi, Said, Iman i Ihsan, iz djela „Risale-i Nur“, BEMUST, Sarajevo,
2004. godine
8) www.Al'tafsir.com
12
Sadržaj
Uvod...........................................................................................................................................1.
1) Biografija mufesira EL- KUŠEJRIJA......................................................................2.
2) Sufijski metod tumačenja Kur'na.............................................................................3.
3) Vrste sufijskog tumačenja Kur'ana..........................................................................4.
4) Tumačenje 186. ajeta sure el-Bekare u tefsiru Kušejrija.........................................5.
5) Tumačenje 186. ajeta sure el-Bekare u tefsiru Ibn Arebija......................................8.
6) Bediuzeman Said Nursi i njegov komentar ajeta أدعونىاستجبلكم „Obratite Mi
se molbom, pa ću vam se odazvati“.........................................................................9.
Zaključak..................................................................................................................................10.
Literatura..................................................................................................................................11.
Sadržaj......................................................................................................................................12.