-
Miodrag Zupanc
BELA RU@A ZADUBQANSKU ULICU
-
214 Miodrag Zupanc
MIODRAG ZUPANC ro|en je u Beogradu 1950. Sve potrebne{kole zavr{io je na rodnoj ^uburi, dramaturgiju na Akademiji uKnez Mihajlovoj.
Napisao dve radio drame: Zamena i Ku}a na Kalvariji. Dve dra-matizacije: Malvina (roman Mirka Kova~a), Ateqe 212, Besnilo(roman Bore Peki}a), Beogradsko dramsko. Pozori{ne drame:Bela ru’a za Dubqansku ulicu, Beogradsko dramsko, Subotica,Bawa Luka, Strumica i Bawa za nerotkiwe, Pozori{te na Tera-zijama i Vr{ac. Objavqene kwige: [ta je {ta, de~ija enciklo-pedija verovawa i obi~aja (zajedno sa Miladinom [evarli}em) iNarodni kalendar, etnolo{ka studija o praznicima i svako-dnevnim obi~ajima (zajedno sa Draganom Antoni}em). Pisao pri~ei crtice za Politiku, Borbu, Na{u borbu, Danas, Republiku,Filmograf, Ludus, Novosti, Slobodnu Dalmaciji i Je`. Autor jepreko sto pedeset emisija, dokumentarnih, obrazovnih, kratkihigranih i namenskih filmova. Bio urednik u SKC-u, Domukulture Studentski grad, Vidicima, Studentu, Radio Indeksu,sada urednik u [kolskom programu Televizije Beograd.
-
LICA
PAJA [MAJL, kafeyija
AN\A [MAJL, kafeyika, wegova `ena
BO@A JOKSIMOVI], metalogloda~, neo`ewen
GLI[A POPOVI], taksista
NATA POPOVI], doma}ica, wegova `ena
ALEKSANDAR ANDREJEVI] ANDREJEV, neodre|enog zanimawa,neo`ewen
QUBA [LAJM, metalogloda~, bez zaposlewa
MAKSA, geometar
SEWA, arhitekta
MILO[, arhitekta
PREDRAG JOKSIMOVI], milicioner
NENAD JOKSIMOVI], milicioner
TIP, geometarski pomo}nik
NOSA^
SLU@BENIK OP[TINE
PADOBRANAC
Osam scena. Dva ~ina
Sve se de{ava u dvori{tu ku}e na “jednu vodu”,ukqu~uju}i i dvori{te s dudom.
Dubqanska ulica – sredi{te ^ubure, Beograd i sada.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 215
Miodrag ZUPANC
BELA RU@A ZA DUBQANSKU ULICU
-
PRVI ^IN
Scena je podeqena na paralelna tri dela koja se pru`aju u dubinu. Prvideo je kaldrmisana ulica s uskim trotoarom. Drugi deo je ba{ta sa~esmom i dudom. Tre}i deo je ba{ta i ku}a “na jednu vodu” koja se pru`a uobliku slova G. Ku}a je izdeqena na ~etiri dela – ~etiri stana. Predvratima prvog stana je velika veranda na kojoj je ove}i sto i pet-{eststolica, koje zati~emo podignute “za fajront”.
U prvom planu dvori{ta mora da se istakne ~esma, iznad we je dud, ti jenegde i WC, ali se ne vidi.
I SCENA
No}. Pro{la je pono}. No}ne ptice u uobi~ajeom `amoru. Svetlo ~kiqis bandere desno. Ni{ta se ne de{ava. To traje.
MALA: Mama, mama!
NATA: A?
MALA: Pi{kiri{ki mi se!
Upali se svetlo tre}eg prozora i muvaju se neke senke. Kada se svetlougasi, opet zavlada dosada. Dubqanska spava. Nazire se zvuk automobila.Zvuk Merye-dizel. Ve} je blizu, pa jo{ bi`e, pa je ve} tu – buka postajenesno{qiva... zatim: TRAS! ... lomqava stakla, {kripa guma, metala...trenutni haos koji najednom umukne. Ostane samo sirena, koja, vero-vatno, pokvarena sudarom, upali sve prozore na ku}i. Ptice se razlete,svetlo u~kiqi, prozori osvetqeni i neotvoreni. Ti{ina i sirena! Totraje. Prvi prozor se zamra~i i otvori se.
PAJA: (Pojavi se na prozoru)[ta to bi?
AN\A: (Ne vidi se)Boqe da ne zna{!
PAJA: Ali ne{to se desilo?
AN\A: Govno se obesilo! Zatvaraj taj prozor, treba deca daspavaju.
PAJA: Bi}e da je sudar ili tako ne{to?
216 Miodrag Zupanc
-
GLI[A: (Pojavi se ~upav iza tre}eg prozora)Buye! Opet buye!
PAJA: Koje sad buye?
GLI[A: Merya-dizel! Odmah sam ga prepoznao!
PAJA: Onda stvarno buye!
GLI[A: Vi’{ kako trubi? Vi’{? Merya sto posto!
PAJA: (Oslu{kuje pa`qivo)Pa jes’!
AN\A: (Ne vidi se)Zatvaraj i ne kontaktiraj!
PAJA: Nego. Gli{o, ugasi to svetlo... {ta zna{? [to da teubroje u svedoke?
GLI[A: (Okrene se u sobu)Nato, gasi svetlo!
Svetlo se ugasi na drugom prozoru.
GLI[A: Bog’te ala trubi? Pritisle mu spojnice!
PAJA: (Okrene se u sobu)[ta ti je, An|o? [to me cima{?
AN\A: Sklawaj se s tog prozora! Sve }e da nas pohapse!
Iza drugog prozora promoli se glava Bo`e Joksimovi}a.
BO@A: A vas dvojica razgovarate, razgovarate?
PAJA: Ti{e, Bo`o!
BO@A: [ta ti{e! Kome ti{e... probudila me va{a piska!
GLI[A: Jesi l’ ~uo?
BO@A: A sino}, {rafciger pod grlo?
GLI[A: ’Ajde Bo`o, vi’{ {ta se de{ava?
BO@A: A {to ja dobio {rafciger u butinu... nikom – ni{ta?
GLI[A: Gre{ka! Bilo je u dupe!
PAJA: ’Ajde Bo`o, znamo da si nam}or.
BO@A: A kakve su to buye tamo?
GLI[A: Jesi ~uo Meryu?
BO@A: Bogami i ve}e je.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 217
-
PAJA: Trubi, ~uje{?
BO@A: Nije meni {to me Gli{a bocnuo – nego {to me ovaj[lajm iznervirao! Ih! Nikad vi{e ne}u da te branim!Nikad!
NATA: (Izviri iza Gli{e)Upropasti}e nam decu ova sirena. Treba neko po mi-liciju da ode.
AN\A: (Vrisne)Pajo! Ulazi u ku}u!
GLI[A: Namoj tu da mi se trti{ i gviri{ – gledaj decu i }uti.
PAJA: Pusti me, `eno, ne}e milicija skoro.
BO@A: Ja i da ho}u ne mogu. Imam zavoj na butini.
GLI[A: Na guzici.
PAJA: ’Leba ti, kako si se zavio?
BO@A: Kulovi! [qam! Pu! Pu! ’Bem vam zemqu! Ja vas raz-dvajam, a vi meni tako! Nije meni {to me Gli{a bocnuo,nego {to mi Paja turio prst u o~i.
PAJA: Ja hteo da do|em i da ti pomognm, ali {ta znam, mnogo siprek, jo{ se nisi o’ladio!
GLI[A: Qudi!
Otvaraju se ~etvrta vrata, ona najgorwa, na prelomqenom delu slova G.Izlazi ~ovek u sivomaslinastoj uniformi, francuskog kroja, bez oznakai s uvija~ima na nogama. On name{ta kapu na razbaru{enu sedu kosu,nestane iza ku}e, ubrzo se vra}a s kerom na lancu. Uputi se ka ulici.Prolazi pored Gli{e – ovaj }uti. Prolazi pored Bo`e. Bo`a pozdravqavojni~ki, ~ovek dodirne kapu.
PAJA: (Nakloni se)’Bro ve~e `elim.
RUS: (Hladno)Dobro jutro.
Aleksandar Andrejevi} Andrejev zastane na kapiji i navu~e rukavice. Kerurla u pravcu krvi i sudara. Uskoro obojica odjure.
PAJA: Sigurno }e Rus po miliciju.
GLI[A: Prvo mora da izvidi.
218 Miodrag Zupanc
-
AN\A: (Gviri iza Paje)More, ima ne{to da gepi! Pajo!
PAJA: An|o, ne lupetaj!
^uje se ci~awe kera. Vra}aju se. Rus obuzdava pseto.
RUS: Sudar! Pet mrtvih! Dva mu{ka i tri `enska le{a!Automobil, nove proizvodwe, s naznakom Mercedes – 500,dizel. Uni{ten i te{ko prepoznatqiv.
PAJA: Ho}ete li izvoleti da prijavite?
RUS: Idem da obavim svoju gra|ansku du`nost.
Rus odlazi.
PAJA: Vidi{ {ta je kultura, a ne mi!
BO@A: Ah, bre, [lajm, {to nisi ne{to navukao na ga}e i zvao!
PAJA: Ja sam [majl! [majl! [majl!
AN\A: Krv }u iz grkqana da ti pijem Bo`o! [to mi uzurpira{mu`a? Ho}e{ deca da nam ostanu siro~ad.
PAJA: (Odgurne je)Nemoj, An|o. Nemoj opet!
GLI[A: Dobro qudi... oti{ao ~ovek... {ta vam je!(Okrene se u sobu)A {ta si se i ti uzmuvala?
NATA: Ho}e mala da pi{, pi{.
GLI[A: Pa je l’ malopre...
NATA: Upla{ilo se dete.
GLI[A: ’Ajde, ali da po`uri!
NATA: Da upalim?
GLI[A: Da ne pali{!
PAJA: A mala opet ima?
GLI[A: [ta te boli {ta mala ima?
BO@A: Nemojte opet qudi! Stvarno je dosta!
PAJA: Kaki si ti ~ovek? Qudski te pitam?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 219
-
GLI[A: Ima, pa {ta?
BO@A: [ta si navalio, [lajm? Pusti dete da raste!
PAJA: Ni{ta ja ne branim.
GLI[A: Ma, je l’ ~ujete qudi? Muzika?
^uje se muzika.
BO@A: Muzika!
PAJA: Muzika!
GLI[A: Ba{ muzika!
BO@A: Koliko je sati?
PAJA: (Okrene se u sobu)Koliko je?
AN\A: Pola ~etiri.
GLI[A: Dumpetari.
^uje se DUM, DUM, DUM, vriska trube i nazire se violina. To traje.^uje se glas Qube [lajma, ne{to uwkav i glasan, peva: Kre}e se la|afrancuska.
PAJA: Quba.
Kad se pribli`e, muzika stane. Na scenu izlazi Quba.
QUBA: (Dere se)Sa pristani{ta solunska! Kre}e se la|a francuska.
GLI[A: Qubo!
QUBA: (Naglo se osvr}e i shvati da su muzikanti nestali, ule-ti u dvori{te i prilazi ogradi s desne strane –pomahnitao je)Ramo! Ramo! Jo{ jednu, bre... Nemoj samo da me ostavqa{!Jo{ jednu!(Okrene se Paji i ostalima)Pajo! Pajo! Daj mi hiqadu banke do sutra!
AN\A: Ne daj, Pajo! Ne daj wemu!
PAJA: Nemam.
GLI[A: [ta }e ti?
BO@A: (Ispru`i ruku i pru`i mu crvenda}a)Na!
220 Miodrag Zupanc
-
QUBA: (Otme nov~anicu i prilazi ogradi – ma{e nov~anicom)Ramo! Ramo! Crvenda} za pesmu! Nemoj bre, samog da meostavqa{! Sad kad je najsla|e! ... Tako brate... do|i...! Su-tra ima da dobije{ jo{ jednu!(Priprema se opet za sevdah. Opet... Kre}e se la|a fran-cuska)
GLI[A: Qubo!
PAJA: Qubo, nemoj brate...
GLI[A: Ramo! Nemoj {rafciger preko dvori{ta da sevne...
AN\A: ’Ajde ku}i Ramo, deca ti spavaju.
BO@A: Dosta je bilo Qubo.
QUBA: (Gleda neko vreme u susedno dvori{te, zatim se opustikraj ograde, strpa novac u yep)’Bem ti `ivot bez rakije... kad je najsla|e mora neko date usere!(Po~iwe da ka{qe, psuje)Stoj vojsko!(Ka{qe nagnut, odjednom, uspravi se i udahne duboko)Neka goru{ica me ’vata.(Pogleda na ku}u)Bo`o? Jesi li ti to?
BO@A: ’Ajde ku}i.
QUBA: [to ne spavate?(Opet se zaka{qe i pri|e ~esmi, pusti vodu i pije)Uh, majku mu! [ta me sna|e.(Podigne glavu i uzdahne duboko, pri|e kapiji da izbacislinu i pqune)A {ta ono tamo bi?
PAJA: Sudar.
QUBA: Ba{ da vidim.
PAJA: Ve} su mrtvi.
QUBA: Ih, bre, i ba{ u Meryi.
^uje se pribli`avawe automobila. Uskoro se pojavi i svetlo plavi sig-nal patrolnih kola. ^uje se {kripa ko~nica i lupawe vrata. Plavosvetlo, isprekidano, dominira scenom.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 221
-
QUBA: Bo`o?
BO@A: A?
QUBA: Je l’ mogu da zano}im kod tebe?
BO@A: Vratila ti se `ena?
QUBA: Jeste, mamu li joj...
PAJA: Pa {to joj se ti sada ne vrati{?
BO@A: ’Di sme! Upadaj.
QUBA: (Ulazi kod Bo`e)
GLI[A: Odo’ i ja.
BO@A: ’Ajd uzdravqe, [lajm.
PAJA: Ja sam [majl! [majl! [majl!
Ponovo su svi prozori zatvoreni i zatamweni. Sirena koja je neprekidnotrubila – odjednom utihne. Rus se vra}a s kerom – ker ne}e. Sve bi biloisto kao i na po~etku, da nije svetloplavog isprekidanog signalapatrolnih kola.
II SCENA
Jutro je. Jutarwe ptice `amore. Otvaraju se vrata kod [majlovih.Izlazi An|a i skida fajront stolice. Prostire ~ar{af. Vra}a se uku}u, vrata ostaju otvorena. Izlazi Paja s telefonom œ– cima gajtan,sedne za sto, obri{e nos i vadi krmeqe.
PAJA: (Zami{qeno i pesni~ki)Kad’ }emo da obrstimo ovaj dud, pa da mi skuva{ slatko?Mogo mi se prijelo.
AN\A: ]uti, deca spavaju.
PAJA: (Okrene se telefonu, obr}e broj~anik)
AN\A: A rekao si da vi{e o~ima ne}e{ da ih vidi{.
^uje se zvono telefona. Paja i{~ekuje.
PAJA: Dudiwe?
AN\A: Onu dvojicu.
222 Miodrag Zupanc
-
Telefon prestane da zvoni.
PAJA: Gli{o. Kafa.(Spusti slu{alicu)Kako da ih ne gledam kad su mi mu{terije i kom{ije.
GLI[A: (Sa prozora)^ekaj samo mala da pi{-pi{.
PAJA: Dobro.
BO@A: (Otvara prozor)A mene ne zove{?
PAJA: Nemoj da si na kraj srca, nisam jo{ stigao da te okrenem.
BO@A: Nemoj ni da okre}e{! Ne mogu da mrdnem od zavoja nabutini.
PAJA: [to ti Quba ne pomogne?
BO@A: Spava k’o jawe.
PAJA: Evo ja }u..
BO@A: Ne vredi, ne ide... ’]u da umrem kako boli.
PAJA: Dobro de...(Kuca u drvo)An|a }e ti donese.
Dolazi Rus i seda na Pajinu terasu.
PAJA: ’Bro jutro `elim.
RUS: Dobro jutro.
PAJA: [ta ste izvoleli danas?
RUS: Uobi~ajeno.
An|a iznosi slatko, {oqu kafe i ~a{u kisele vode.
RUS: Sude}i po jutru, izgleda da je sve u redu.
PAJA: Jeste, jeste... samo ne{to mislim na dudiwe, kako }emo dadelimo?
RUS: Meni je dovoqno tri kilograma i pet stotina grama.
PAJA: Mnogo je.
RUS: Ja sam realan, toliko mogu da pojedem.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 223
-
Rus navrne kafu, pojede ka{iku slatka, popije vodu i ustane.
RUS: Koliko sam du`an?
PAJA: Kafa, voda, slatko... ~etrsto {es’et!
Rus pla}a.
PAJA: Hvala lepo... spasiba.
RUS: Molim.
PAJA: Kad’ }ete zavr{iti pri~u, za{to niste postali plkov-nik?
RUS: Ne jo{, ne jo{... jo{ ima crvenih!(Odlazi)
PAJA: ’Ajd u maj~inu i ti i tvoja Rusija!
Kako nestane Rus, tako se pojavi neki tip s velikim geometarskimmetrom. Tip stane kao ukopan pred kapiju.
MAKSA: (Ne vidi se)Pet, pet, pet... malo levo... malo desno! Dr`’ uspravnoserowo! U|i u avliju.
Tip s metrom u|e u avliju.
MAKSA: [es’, {es’, {es’... Stani tu kod tog blentavog!
Tip s metrom stane ispod terase i Paje. Paja se ukipio, sme{i se.
MAKSA: Se’am, se’am, se’am! Malo levo... jo{... tako... Pewi se naterasu!
PAJA: (Ne pomera se. Kada progovori, govori kroz zube iusiqeno, sme{ak ne gubi)An|o! Brzo! Televizija!
MAKSA: Sklawaj astal!
AN\A: ’Di je?
PAJA: Stani tu kod mene! Nasmej se!
MAKSA: Jo{ levo!
AN\A: Da budim decu?
MAKSA: Sklawaj blentavog! U|i unutra.(An|i i Paji)Sklawajte se mori!
224 Miodrag Zupanc
-
TIP: Sklawajte se mori!
PAJA: Gde moli}u?
MAKSA: Dr`i sad! Pravac, pravac! Uspravi! Osam, osam, osam.
PAJA: (Tipu)Mo`e jedna kafica za drugove?
TIP: C!
PAJA: Mo`da ne{to drugo?
TIP: (Dr`i metar i blene u plo~icu na Pajinim vratima)Makso! Zna{ kako se zove ovaj?
MAKSA: (Pojavquje se sa spravom za merewe, zuri)Kako? Dr` tamo!
TIP: [lajm.
MAKSA: (Mewa poziciju i dolazi do kapije)Dr`’ sad!(Zuri)Digni ga! Digni! Digni ga... digo ti ga majci! Stani tulevo kod [lajma!
PAJA: Ja sam [majl.
MAKSA: Ako si, ko ti brani. Devet, devet, devet.
PAJA: (Geometru)Da li je drug za jednu kaficu?
MAKSA: Jednu sla|u, brzo!
PAJA: (Mune An|u, koja se i daqe sme{ka)Brzo kafu.
MAKSA: Slatku, curice.
AN\A: (Ne pomera se, sme{ka se u objektiv sprave)Dve ka{ike?
MAKSA: Dve i po. Brzo.
Dolazi i Gli{a.
MAKSA: (Tipu)[ta si stao, jo{ ovo i gotovo.
GLI[A: (Paji)Ko su ti ovi!
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 225
-
PAJA: Stani ovde. Televizija.
MAKSA: [ta vas dvojica izigravate frajle! Sklawaj se da radim!
GLI[A: (Pomera se u stranu)Mo`e ovde?
TIP: Uni|i u ku}u! Jesam li jednom rek’o!
MAKSA: Svi uku}u! Stoj! Si|i odonud! Odovud se primakni tamo!Stoj!... Ne mrdaj... Deset, deset, deset! Mnogo dobroispalo! U dlaku deset! Ima neko da mi plati pi}e i bog!Ka`em ja {efu, tu je tako|e! Maksi da ne veruje! Nemagre{ke! Gre{kice!
TIP: Ma da ne zeza{?
MAKSA: ]uti mali i plivaj! Gde je ta kafa?
BO@A: (Iza|e na prozor)[ta je ovo?
PAJA: Televizija mi do{la na kafu.
TIP: Ja to ne pijem. Meni jedan ~aj.
BO@A: Kakva televizija?
TIP: Ruski ako ima.
PAJA: Ekipa TV.
TIP: S dosta limuna.
BO@A: Vidi{ da su to neki mera~i!
PAJA: Kako mera~i?
TIP: Ali odma’, `uri nam se.
PAJA: (Tipu)’O}e{ i u gotovo?(An|i)An|o! Obustavi kafe!
MAKSA: Koji mu je bog?
TIP: Samo sam rekao da ne pijem kafu i da ho}u odma’ ruski slimunom.
GLI[A: Priznao si da si serowa.
MAKSA: Pa i jeste serowa.
226 Miodrag Zupanc
-
PAJA: An|o. Samo sla|a!
TIP: A ~aj?
PAJA: Ne slu`imo serowe.
BO@A: (Geometru)Odakle vi u na{ kraj?
MAKSA: Takav nam posao.
GLI[A: A je l’ ovo poslovno? Ho}u re}i, je l’ ovo posao?
MAKSA: Ovo pasuq, sve ravno! Da vi’{ kada Maksa zaore u wive,na teren... Malo gore... malo dole! Celu Srbiju imam umali prst i to u prvoj meri.
GLI[A: I ovo na{e?
An|a donosi i spu{ta kafu pred Maksu.
MAKSA: I ovo va{e!
GLI[A: U bog te mazo, ovo neki od onih!
MAKSA: Kojih?
GLI[A: Buya.
MAKSA: (Sr~e kafu)Kako se uzme. relativno. Da odem u Nema~ku, lova, pa dabudem buya, ovako, kako kad i kako nikad! Poskupeliplacevi, pa narod ne kupuje – nema posla... Samodr`avwak.
PAJA: A je l’ vi zbog onih sino}?
MAKSA: Kojih sino}?
GLI[A: [to izgino{e?
MAKSA: (Srkne kafu)Kojih bre?
GLI[A: Onih buya u meryi.
MAKSA: Mo`da i zbog wih, ali uglavnom ne.
TIP: Kakve buye, kakav merya?
PAJA: Ti da }uti{ ili mewaj lokal!
TIP: Ja pit’o...
PAJA: Smem da uklonim ovog?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 227
-
MAKSA: Mali, evo ti sprava i idi na {es’, {es’, {es... vidi kakoizgledamo?
BO@A: Sino} se tu surduknuli, neki, u ku}u Stamenkovi}a. Tri`enska i dva mu{ka – sve mrtvo.
MAKSA: I ba{ u meryi? Jel l’ ostalo ne{to?
GLI[A: Skroz... par~e lima nije pravo! A motor se rasturio...nisu mogli sve {rafove da pokupe...
MAKSA: Pa je l’ ste {to... onako?
PAJA: Nismo bogami.
MAKSA: Bog te mazo, opet buye!
BO@A: Priznaj da si zbog wih!
MAKSA: Nisam, bogami! Zbog drugih sam.
GLI[A: Kojih?
MAKSA: (Pravi pauzu Á– zna~ajan je)’O}e da vam utrape jednu glavnu yadu tu iznad vas.
BO@A: Gde, bre?
Paja, Gli{a, An|a i Bo`a zveraju u vis.
PAJA: Gde?
MALA: Tata, tata... meni se pi{kiri{ki!
GLI[A: ]ut’ tu. Gde ti je majka?
MALA: Na pijac!
GLI[A: Pa, je l’ mnogo?
MALA: Mnogo!
GLI[A: Evo, sa’ }u.
PAJA: Gde bre, gore?
MAKSA: Pravi, pravcati auto-put, na ovoliki stubovi, u trinivoa, sa {es’ traka u jedan pravac!
BO@A: Ma gde bre?
MAKSA: Tu, gde zija{.
AN\A: Ma, kako?
MAKSA: Kako, kako?
228 Miodrag Zupanc
-
PAJA: A mi?
MAKSA: [ta, a vi? Pravimo svet grada, transvezalu Novi Sad –Kragujevac, re{ewe svih problema, a ti zapeo: mi, pa mi!
GLI[A: ^ekaj malo. Ne}e vaqda ta yada preko moje glave, pa dabruji dan i no}? Sve ptice ima da otera.
PAJA: I dud da uvene.
MAKSA: Ko ka`e? Ima da dobijete stanove u Mirijevski gaj! Gancnove kak’i ne postoje! Sve konforno i {iroko...
Bo`a pqune preko prozora. Gli{a vrti glavom, gledaju gore. An|a ulaziu ku}u.
BO@A: Naplati, Pajo, gospodinu {ta ima...
PAJA: Ba{ smo se lepo ispri~ali, ba{ lepo... Sla|a kafapedeset banke, ali ti je poklawam... U zdravqe... ’ajde,’ajde... ne}e{ vaqda da no}iva{? Zbogom!
MAKSA: (Ustaje iznena|en)Pa dobro kad ka`ete, samo ima jo{ da se vidimo! Mo`dajo{ i u Mirijevski gaj.
BO@A: Sutra malo! ’Ajde, ’ajde...
GLI[A: Kakav Gaj?
MAKSA: Ne samo da }e{ da se seli{ glavowa – nego ima i lovu dapqune{.
GLI[A: Kakvu lovu?
BO@A: ’Ajde br`e, drug, razilazi se, ve} mi je mr~i pred o~ima!
MAKSA: Ne mo`ete vi progres tek tako da {utnete! A, a...
PAJA: Evo ti ga na, za taj progres!
BO@A: Razilazi se drug!
MAKSA: (Tipu)Mali, pali ma{inu! Sve je jasno! Ima da bude ovde inigde drugde! Maksa }e to da udesi! Maksa!
^uje se brujawe motora. Dolazi Nata s cegerom.
BO@A: Pajo!
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 229
-
PAJA: Molim?
Nata huk}e i pewe se na terasu.
BO@A: An|o!
AN\A: Molim?
BO@A: Gli{o?
GLI[A: A?
NATA: An|o!(Tresne cegere na astal)Kupila sam ti karfiol po hiqadu dvesta. Pasuq tri isto pedeset. Mu{mule po sedam stotina i krompir potrista... Divan roze krompir.
MALA: Tata, tata...
NATA: Juh!(Sko~i i otr~i do ku}e)Evo mene, evo mene...
GLI[A: Kakav je taj Gaj?
III SCENA
Isti dan, popodne, nedeqa. Veranda Paje [majla. Sto prekriven pirot-skim }ilimom, udenuta je zastava na krov. Na zidu je plakat na komepi{e: SASTANAK KU]NOG SAVETA, a ni`e dole parola: TU\E NE-]EMO, SVOJE NE DAMO! Svi su prisutni.U vrh stola je Paja [majl, sa leve strane su An|a i Bo`a, sa desne Gli{ai Quba. Na suprotnoj strani od Paje je Aleksandar Andrejevi} Andrejevi ker koji dah}e.
PAJA: Drugovi! Otvaram vanredni sastanak ku}nog saveta popitawu tri ta~ke dnevnog reda:1. Novonastala sitacija ili slu~aj s geometrom.2. Podela dudiwa.3. Razno, s istragom, ko je napisao u WC-u Paja [LAJM?
GLI[A: Imam predlog!
PAJA: Samo brzo.
GLI[A: Birawe novog predsednika.
230 Miodrag Zupanc
-
AN\A: [ta fali starom?
GLI[A: Posle }e da diskutujemo – unesi u zapisnik!
PAJA: Ama za{to bre, Gli{o?
GLI[A: Ima razloga. Izme|u ostalog i zato {to sam pe~at na{aona klozet-papiru u WC-u.
AN\A: Deca se igrala.
GLI[A: ... i zato {to je situacija vanredna, pa nam treba nekopametniji da ide u op{tinu.
PAJA: Kleveta! Nemoj brate Gli{o, nemoj tako! An|o! Pi{i!Pi{i: kleveta!
AN\A: Nemam papir.
GLI[A: Predsednik se nije pobrinuo za papir!
PAJA: Kako nisam, evo, papir, evo, olovka.
GLI[A: Ne}e{ vaqda da vodimo zapisnik na kelnerskom bloku!
PAJA: Ma, {ta ti je, brate, Gli{o?
GLI[A: Neka i to u|e u zapisnik [lajmovice!
PAJA: [majlovica! [majlovica!
GLI[A: Da vadim {rafciger?
BO@A: Dosta! Ti{ina! Neka se stvar stavi na glasawe.
PAJA: Zar i ti Bo`o?
BO@A: Dosta si bio... skoro tri meseca! Dosta! Daj i nama malovlast.
PAJA: Dobro drugovi! Mislim da sam bio, sto posto idealan zaovaj polo`aj... ali pristajem... evo, ko je za?
Bo`a, Gli{a, Quba, Rus – podignu ruke.
PAJA: Ne mo`e Quba!
BO@A: [to?
PAJA: Nije stanar.
BO@A: Od sad’ jeste, podstanar.
PAJA: Moramo po{tovati propise – nije upisan.
BO@A: Upisa}e se!
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 231
-
GLI[A: Ih, Pajo... i onako si izgubio.
PAJA: Ko je za ne?
Paja i An|a podignu ruke.
PAJA: Ima uzdr`anih?
Niko ne di`e ruku.
PAJA: (Okrene se An|i)An|o, pi{i! Tre}a ta~ka dnevnog reda je birawe pred-sednika, ~etvrta, razno.
GLI[A: Prvo predsednik, pa onda, dudiwe, pa, onda, situacija...pa, onda, razno.
PAJA: Odlu~eno je da predsednik bude na kraju!
GLI[A: Novonastala situacija tra`i novu li~nost. Prvo pred-sednik!
PAJA: [to se Gli{o inati{! [ta sam ti zgre{io?
BO@A: Podr`avam predlog druga Popovi} Gli{e!
QUBA: Meni jedno belo sa sodom ekstra.
PAJA: Bra}o, {ta vam je?
BO@A: An|o, daj ~oveku da se okrepi – ja pla}am.
AN\A: Ne mo`e!
BO@A: [teta, a ja mislio tebe da predlo`im.
AN\A: Pitaj Qubu, je l’ mo`e kisela voda ekstra?
Quba klimnu glavom.
BO@A: Daj, {ta da{!
PAJA: Ne daj, An|o!
BO@A: A Quba mislio tebe da predlo`i.
PAJA: Duplo belo, An|o.
GLI[A: A ja?
PAJA: [ipak.
BO@A: Dobro, barem kafe?
GLI[A: (Okrene se unatrag, nagne preko ograde)Nastasija! Nato!
232 Miodrag Zupanc
-
NATA: (Ne vidi se)A?
GLI[A: Tri kafe, Nato.
PAJA: Pet, Nato.
NATA: (Ne vidi se)Samo mala da pi{-pi{.
GLI[A: Neka bude {es’. Duplo Qubi.
QUBA: Pozlatila ti se.
PAJA: A je li ti, Qubo, {to se ti ne vrati{ ku}i?
BO@A: ’Di sme.
QUBA: @ena mi se vratila.
PAJA: Pa to si hteo?
QUBA: C!
PAJA: Kako nisi, kukao si i urlao po ceo dan i celu no} kad jeoti{la!
QUBA: Rekla je da vi{e ne}e nikad da se vrati! [lus!
PAJA: Pa, eto, vratila se.
QUBA: Ali, rekla je {lus, nikad vi{e!
PAJA: Pa vidi{ da nije.
QUBA: Ba{ zbog toga.
BO@A: [to, bre, kiwi{ ~oveka?
PAJA: Ja to ne razumem.
QUBA: (Rida)
PAJA: An|o! Odmah litar i kiselu vodu! Ku}a pla}a. Ja stvarnone razumem.
QUBA: (Jeca)Rekla je {lus! [lus!
An|a donosi na poslu`avniku papir, fla{u i bokal vode.
BO@A: Dobro, sad, Qubo...
QUBA: Meni lepo bilo...!
PAJA: A {to si se drao?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 233
-
QUBA: Rekla je {lus!
PAJA: Drugovi, predla`em prvu ta~ku dnevnog reda: Slu~aj sgeometrom ili novonastala situacija.
GLI[A: Prvo birawe predsednika.
PAJA: Je l’ tako dogovoreno?
BO@A: Jeste.
PAJA: Dobro, drugovi. Prva ta~ka dnevnog reda: Birawe pred-sednika. Ko ima predlog?
AN\A: Ja.
PAJA: Izvoli.
AN\A: Ja bih predlo`ila druga Paju [majla...
PAJA: Dobro, dobro...
AN\A: ... jer mislim da je solidno obavio svoju du`nost i da susve zamerke la`ne i namerne... a {to se ti~e pe~ata, evo,drugovi, kunem se... deca se igrala... pa, tako... Eto,drugovi, ja toliko.
PAJA: Dobro. Molim da se unese u zapisnik da je kandidat brojjedan – Paja [majl.
GLI[A: Mislim da nije u redu, drugovi, da ponovo predla`emoistog ~oveka. Ako smo se dogovorili za novogpredsednika, neka bude nov i ta~ka! Jer, treba}e nam,jedan iskusan borac, pametan zastupnik, da se ponese s bu-yama u op{tini. Nije vi{e u pitawu samo ovo, do sada...nego BUDU]NOST! A budu}nost ne mo`emo prepustitijednom biv{em kafeyiji!
PAJA: Molim! Nije biv{i! Privremeno bez nekretnine.
BO@A: Pa, jes’! ^ovek samo ~eka da pro|e ovo, pa, onda, da dignepatos i lovu ulo`i u posao.
PAJA: Znam, Bo`o, da si gvirio. Samo ne vredi, nigde ja nemrdam iz ku}e! Nigde! Spavam na taj patos!
BO@A: ’Ajde, Pajo, ne lupetaj!
GLI[A: Stvarno, Bo`o, pusti taj patos! Nije bitno.
PAJA: Ima li jo{ predloga, ako nema...?
GLI[A: ^ekaj ima!
234 Miodrag Zupanc
-
PAJA: Izvoli.
GLI[A: Ja bih, drugovi, predlo`io druga Bo`u Joksimovi}a. Sviznamo, drugovi, wegove mane i vrline...
PAJA: Gvirant.
BO@A: Ko, bre?
GLI[A: Jesi, Bo`o, jesi... meni gviri{ kad se kupam sa `enom!
BO@A: Ja?
GLI[A: Ti.
BO@A: Navikao si se.
GLI[A: ... ali, barem je ~ovek radnik, metalogloda~ – a nama, ba{i treba, jedan takav radnik. To sada pali. Neka stavizna~ke i obu~e kombinezon i nek pukne {akom tamonekom buyi o sto, pa da vidimo da li }e yada da ide gore?Eto, drugovi, ja rekoh.
PAJA: Pi{i An|o: kandidat broj dva – Joksimovi} Bo`a. Imajo{?
GLI[A: Predlo`io bih druga Qubu... Qubu za potpredsenika. Ion je radnik – privremeno nezapolsen, ali, u struci su!
PAJA: Pi{i, An|o! Kandidat za potpresednika – Quba... Qu-ba... Kako mu ono prezime?
QUBA: [lajm.
PAJA: Bri{i, An|o.
QUBA: Ja sam [lajm.
PAJA: Ovde mene klevetaju, {ikaniraju i zezaju.
QUBA: Ja sam stvarno [lajm.
PAJA: An|o! Bri{i!
BO@A: [to si taki Pajo, mo`da je ~ovek stvarno [lajm.
PAJA: Pi{i samo Quba, dok ne donese kr{tenicu.
BO@A: Imam predlog
PAJA: Ka`i.
BO@A: Ja bih Gli{u.
PAJA: Gli{a je bio pre mene, rekli smo nove snage.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 235
-
GLI[A: [to si pogan, Pajo? Zar nije Bo`a bio pre mene?
PAJA: Dok sam ja predsednik, ti ne sme{ da se kandiduje{!
BO@A: Povla~im predlog Ti, bre, Gli{o ima{ porodi~neprobleme, a i privatnik si, ko }e da pogleda taksistu uop{tini?
GLI[A: Ja sam po{ten privatnik. Moj pos’o je na ceni.
BO@A: Ne pi{i, An|o, povla~im predlog.
GLI[A: Neka napi{e da sam predlo`en i odlo`en.
RUS: Gospodo, ja predla`em, sam sebe.
PAJA: Nezgodno je, ne vladate jezikom.
RUS: Molim vas, gospo|o [majl, napi{ite: Alekseandar An-drejevi} Andrejev.
AN\A: Da pi{em?
PAJA: Pa, pi{i.
RUS: Ja ve} imam razra|en plan koji se sastoji u slede}em.(Izvla~i plan)Na{a okolina, mogla bi biti mala, ali savr{ena utvrda– koja bi odolevala svakom napadu crvenih! U isto vremebila bi osigurana od napada s boka, ~ela, pozadine ivazduha, a preko ovog sistema, koji premda izgleda ne-jasan, jeste vrlo jasan i jednostavan za izvedbu.
PAJA: Pi{i, An|o, peti kandidat A. A. Andrejev.
RUS: Gospodo...
BO@A: Dobro, bre, Rus.
PAJA: Da bismo dobili u vremenu, predla`em tajno glasawe.An|o, iscepkaj blok~e, pa u bokal.
GLI[A: A komisija za prebrojavawe glasova?
PAJA: Pa, An|a?
GLI[A: Predla`em ~lanove komisije: Bo`a, Paja, Quba, An|a,Rus i ja.
PAJA: Predlog je usvojen. Da pre|emo... An|o, papir!
An|a cepka blok~e. Svako, kriju}i od drugog, ispisuje svoj predlog. Kadasvi ubace u bokal, Paja prome{a i istrese ceduqe na astal.
236 Miodrag Zupanc
-
BO@A: (Dohvati prvu ceduqu, ostali ostale)Paja!
PAJA: Bo`a.
RUS: Aleksandar Andrejevi} Andrejev – to jest, ja.
GLI[A: An|a.
AN\A: Gli{a.
QUBA: Quba [lajm.
PAJA: Drugovi... Moramo priznati da se ne{to ~udno dogodilos na{im glasawem, dobili smo pet razli~itih glasova.
BO@A: Ponovo!
Ceo ritual ponavqaju.
PAJA: (Prvi ~ita ceduqu, zatim ostali)Bo`a.
BO@A: Paja.
AN\A: Gli{a.
GLI[A: (Krikne)Bo`a!
RUS: Joksimovi} Bo`idar.
QUBA: (Baca visoko ceduqu)Bo`o, brate, sre}a ti se osmehnula, postao si buya!
Qube se i svi srda~no ~estitaju.
BO@A: (Zvani~no)Hvala drugovi.
Bo`a se naka{qa i pogleda uvrh stola. Paja se ukloni s vrha. Bo`a sedogura. Paja i Bo`a se sve~ano, ceremonijalno izqube. Quba iskapi ibaci fla{u – fla{a se razbije.
QUBA: Meni duplo belo na predsednikov ra~un!
PAJA: Svima An|i, predsednik pla}a.
NATA: (Lagano kora~a, pewe se uz stepenice, trudi se da neprospe kafe)Evo, kafica!
AN\A: Gde si ti, Nato, na sastanku?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 237
-
NATA: Moram decu da ~uvam, ne{to im fali.
AN\A: Pi{ke.
NATA: Pa...
AN\A: Skuvaj beli luk, pa nabaci malo, na tankom zejtinupropr`enog kima... sve to zamuti u kozije mleko... Odma’ima da pro|e.
NATA: Ba{ ti hvala.
AN\A: Vodu prospi.
BO@A: Dakle, drugovi, druga ta~ka dnevnog reda je...(Gleda u zapisnik)podela dudiwa.
PAJA: Ve} su zrele za slatko.
RUS: Meni tri kilograma i pet stotina grama, vama ostalo.
GLI[A: Ja mislim da treba da delimo prema glavama u ku}i.
AN\A: Dok se tvoji nare|aju, nama ni{ta ne ostaje.
BO@A: Ma, qudi, to }emo kao i svake godine. U slede}u nedequ}ebe pod dud, pa da mlatimo! [ta bude da bude. Sve nalicu mesta. Je l’ tako?
PAJA: Pro{le godine smo se pobili.
BO@A: Pa i ove }emo... ali, pro}i }e.
GLI[A: Pozdravqam hitwu druga predsednika. To je pitawe kojese re{ava u datoj situaciji.
PAJA: Samo da zna{, Gli{o, nabavio sam i ja {rafciger –ovoliki!
GLI[A: Moj je ovoliki.
PAJA: Vide}emo.
BO@A: Drugovi, s tim se sla`emo. Da nastavimo.
AN\A: Tre}a ta~ka dnevnog reda je: Novonastala situacija ilislu~aj s geometrom.
RUS: Gospodo... Moj plan se sastoji u slede}em: pored napredpokazanog...
BO@A: Polako Rus, lako }emo za to...
Pauza. ]ute. Pauza. Zevaju gore. Pauza. ]ute i zevaju gore.
238 Miodrag Zupanc
-
GLI[A: [ta }emo?
AN\A: Tu|e ne}emo svoje ne damo.
PAJA: Tako je.
QUBA: Kako je.
PAJA: Tako je.
QUBA: A dva deci bez vode?
PAJA: Donesi, An|o.
Pauza. An|a ustaje. Niko nikome ne gleda u lice. Uskoro se vra}a An|a.Ostali zevaju gore.
GLI[A: Pa {to }emo sada, predsednik?
BO@A: (Zeva gore)’Di, bre, na|o{e tu, me|u ptice?
Pauza.
PAJA: Ja to ne razumem. Ugro`en nam integritet.
BO@A: Da ne damo?
GLI[A: Ne damo!
BO@A: ’Ajde da glasamo. Je su li svi protiv?
Svi dignu ruke, osim Rusa.
BO@A: [ta je s tobom Rus?
RUS: Ja imam konkretne predloge.
BO@A: To }emo kasnije.
Pauza.
GLI[A: Ni{ta, Bo`o, nego sutra da kidne{ s posla, onako prqavi u kombinezonu, nek’ ti viri onako {rafciger... lupi{akom o sto, ka`i: Ja sam radnik, radnik... i ostalepri~e... ali stalno lupaj o sto... Ni{ta drugo...
PAJA: Ima pravo ~ovek. Ka`i da si predsednik.
QUBA: Jo{ dva deci.
PAJA: Donesi balon, vidi{ da ~oveku muka od vazduha.
QUBA: Pa jes’, neka {tucavica me uhvatila.
BO@A: Ma, kako }u?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 239
-
GLI[A: Ih, kako }e{? Samo tresni, pa nek se raspadne!
BO@A: Dobro, kad ka`e{. Ali ne mogu sutra. Bio sam nabolovawu, pa, ne mogu prvog dana da bri{em.
GLI[A: Nezgodno.
PAJA: Prekosutra?
BO@A: Da razmislim...
Pauza.
BO@A: Kako da lupim? Ovako?(Udara rukom po stolu)
GLI[A: Ja~e!
BO@A: (Udara ja~e)
PAJA: Nemoj, Bo`o, inventar se pla}a!
GLI[A: Ja~e! Bo`o! Pla}am lom!
BO@A: (Raspali kao sivowa)Majku im, oni meni...
GLI[A: Da se raspadne... Bo`o!
PAJA: Qubim te, ko brata, nemoj!
Bo`a zamahne da udari najja~e, ali prekine ga zvono telefona. Bo`inaruka ostane u vazduhu.
PAJA: (Naglo ustane – gurne Qubu)Evo me... evo me... mrdni se da pro|em! Odmaaa... Halo! ...Koga bre? ... Gli{u Popovi}a... evo, sa’ }e!
GLI[A: Za mene? Mrdni se Qubo!
QUBA: Kad ustaje{, kupi cigare kod {anka!
GLI[A: Sa’ }u, odma’...(Vidimo ga)Halo... momenat!(Zalupi nogom vrata, ne vidimo ga, svi gledaju {ta }e dase dogodi)
To traje. Otvaraju se vrata i izlazi ispr{eni Gli{a, bled, krupan, lep– kruto kora~a. Stane i okrene se Bo`i.
GLI[A: Bo`o! Revolver!
240 Miodrag Zupanc
-
BO@A: Kakav revolver?
GLI[A: (Vrisne)Iiiih!
^u~ne i pusti jo{ jedan krik iz sebe. Naglo sko~i i odjuri u Bo`in stan.Ostali su zapaweni. ^uje se pucaw. Svi ustanu i potr~e. Izlazi Gli{a ipukne u vazduh.
GLI[A: Pajo! Tri balona belog, sedam fla{a viwaka, jedan viskiza mene!(Pukne u vazduh)
BO@A: [ta bi?
GLI[A: Mu{ko! Mu{ko!
PAJA: Kakvo mu{ko?
QUBA: Meni balon bez sode ekstra. Paklo ni{ke na moj ra~un.
GLI[A: Rodio mi se sin.(Opali metak)
PAJA: Ma, kako, bre, da ti se rodi?
Gli{a puca.
GLI[A: Nastasija! Pusti curice da pi{kiri{ke! Mesi ma-kovwa~u! Odoh ja po pe~ewe!
NATA: (Gli{a puca)[ta je?
GLI[A: (Nati koja bri{e ruke o kecequ)Mu{ko! Rodio mi se sin!
Puca u vazduh, svi su zapaweni i gledaju u Gli{u.
AN\A: Ma, koji sin?
GLI[A: Moj sin! Bo`o! Nov {ar`er!
MALA: Mama, mama...
Gli{a puca, Nastasija pada u nesvest, Gli{a puca.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 241
-
IV SCENA
No}. No}ne ptice `amore. Pro{la je pono}. Tri nepomi~ne prilike naverandi. ^etvrti – Quba spava na podu. Ova trojica }ute. Tiha pijankazbog dece.
GLI[A: Dobar ovaj viski.
PAJA: To je belo sa sodom.
GLI[A: Dobro je.
BO@A: Podvaquje ovaj Paja. Ne{to mi mnogo vodeno.
PAJA: Bo`o, da prenesemo Qubu? Nadrqa}e na tom betonu.
BO@A: Pijandure bog ~uva.
GLI[A: Uh! Leba ti, mu{ko.(Razdere se)Mu{ko!
PAJA: Ti{e malo!
BO@A: Jeste mu{ko, ali i jo{ jedno `ensko.
GLI[A: (Posle kra}eg }utawa)Dobra je, po{tena je... Radi dole u Qig.
PAJA: Kako }e{ sa jo{ jednom `enom?
GLI[A: ’]u je dovedem!
Pauza.
BO@A: (Zeva gore)Bog te, {ta sve ne}e narod da izmisli.
GLI[A: (Klima glavom)Da, da...
BO@A: Kako, bre, misle gore? Ko{ta to?
PAJA: Uh, bre! Meni mnogo i jedna u ku}i, gde sad na|e jo{jednu?
GLI[A: Ako, ako, zlu ne trebalo. Prvo ima’ da kupim nov taksi.Varburg ili tako ne{to, {to ne guta mnogo. Pa, ve} }enekako... da zapnem i no}u.
BO@A: Hajd’ da pijemo! U zdravqe!
GLI[A: U zdravqe mog Marka!
242 Miodrag Zupanc
-
PAJA: [to, ba{, Marko?
GLI[A: Marko, po Kraqevi}u Marku.
BO@A: Boqe Qutica po Qutici Bogdanu.
PAJA: Boqe Lazar po caru Lazaru.
QUBA: (Me{koqi se na betonu)Boqe Quba po Qubi [lajmu.
PAJA: [majl!
BO@A: Spavaj, Qubo, i ne me{aj se.
GLI[A: Ne}e da bude lako, ali ne}e ni te{ko... ’]u da se sna|em!Gde gosti nisu besni, ni ku}a nije tesna.
BO@A: (Zeva gore – pauza)Prvo sru{i{e “Toplice”. Dobro ’ajde! Pa onda “Ki-kevac”! Dobro ’ajde. Pa onda “^uburu”, pa “Mali [u-madinac”, pa “Trandafilovi}”, pa asfalt udaraju, pa,park u Orlovi}a Pavla – raselili onoliki narod – pa,sad, ho}e i nas! Ne mo`e! Ne mo`e!
GLI[A: Glavno da je mu{ko!
PAJA: To nam onaj geometar smestio! Majke mu ga spalim!
BO@A: Pokvarendura seqa~ka! Iz oka mu se vidi da je pogan!
GLI[A: ’Mesto da budete fini sa ~ovekom, vidite da je buya, vise napandr~ili! Eto vam sada!
PAJA: Pusti, takav mi karakter!
BO@A: (Zeva gore)Koliko je sati?
QUBA: Pesma! Ramo, pesma! ’Di je pesma, garagani!
BO@A: Spavaj Qubo!
PAJA: Bi}e da je pro{la pono}.
BO@A: Mnogo velika ti{ina.
PAJA: Miran kraj
BO@A: ’Mesto da ~uvaju ovo malo mira – ovo zlato od kraja, onise ustremili, pa stalno ne{to izmi{qaju!
PAJA: Mogli bi da fajrontiramo?
GLI[A: Ima jo{ vina!
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 243
-
Pauza.
GLI[A: Uh, ubio me bog, ovako blesavog!
BO@A: Pa, jes’!
GLI[A: [ta uradih?
Pauza.
BO@A: (Gleda gore)More ne brini. Neka ti je sevap. Ko, bre, ima dve `ene ukraju? Ko? Je l’ bi ti mogao da ima{ dve `ene, Pajo?
PAJA: C!
BO@A: Ja ni jednu!
GLI[A: Dobro je to. Samo bojim se, luda mi krv, da opet neomanem!
Pauza. Klimaju glavama
BO@A: A kako }u ja u op{tinu?
PAJA: Ponesi i pe~at da znaju s kim govore.
GLI[A: ’Ajde da pijemo.
Sipa vino. Bo`a podrigne.
BO@A: @ivote, `ivote... te`ak li si!
GLI[A: (Tresne ~a{u preko terase)’Bem ti `ivot bez rakije!
PAJA: Svaka ~a{a sto banke!
BO@A: (Podriguje)Uh, uhu, uh!
Pauza. Uskoro se ~uje topot tr~awa. Postaje sve ja~i.
MAKSA: (Vi~e iz daqine, ne vidi se)Stani kurvo! Ubi}u te! Stani!
PAJA: Psst!
@ENSKA: (Ne vidi se)Nemoj Makso! Ne, ne, ne!
MAKSA: (Jo{ se ne vidi)Stani da ti milu majku...! Stani!
Ve} su blizu. Zatim se pojave na sceni. @enska protr~i, za wom protr~ii Maksa geometar.
244 Miodrag Zupanc
-
MAKSA: Stani!... Stani!... Stani!
@ENSKA: Jao! Qudi, ubi}e me!
MAKSA: (Ne vidi se)Ti }e{ meni TV iz ku}e da iznosi{? Kurvo kali-megdanska.(Blizu su i verovatno su stali)Ti }e{ meni?
@ENSKA: Jaoj! Mene mladu ubi!... Jao! jao! Ubi me!
MAKSA: Ti meni kolor TV, meni... da iznosi{? Meni?
^uju se udarci tupim predmetom. Pauza i ti{ina.
PAJA: [ta ovo bi, qudi?
BO@A: Qudi se raspravqaju!
GLI[A: ]uti, ide!
Dolazi geometar Maksa. Osvr}e se. U ruci mu krvava sekira. Stane kodtarabe i pogleda unazad, u zlo~in.
MAKSA: [ta uradi, crni Makso?(Baci sekiru i otr~i)
Zasvetli prozor na Rusovom stanu. Trojka sedi neodlu~no. Quba spavaodlu~no.
BO@A: Geometar.
GLI[A: Treba neko miliciju da zove?
BO@A: To je onaj Maksa – na{ geometar?
GLI[A: Jo{ nam samo fali avion na glavu da padne!
BO@A: Dobro je. ’Ajde Pajo, ’ajde Gli{o da Qubu unesemo!Moram sutra rano na posao. Dosta smo {qokali. Ako je imu{ko – dosta je.
Ustaju i prihvate Qubu za sve ~etiri.
PAJA: Mamu li mu geometarsku.
BO@A: Lak{e, Pajo, probudi}e{ ga.
PAJA: Mnogo te`ak ovaj Quba.
BO@A: Samo polako. Mo`e da bude prek kad se probudi.
PAJA: Ja wega vi{e u lokal ne primam.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 245
-
QUBA: Zar ve} svanulo? Polako Pajo, polako...(Ulaze u Bo`in stan)
Izlazi Rus. Iza ku}e uzima kera i izlazi napoqe. Ker opet pojuri upravcu krvi. Kada nestanu, iz Bo`inih vrata provire Paja i Gli{a.
BO@A: ([apu}e)Nije nas video?
PAJA: ]ut!
Rus se uspravi i odse~nim korakom odlazi – ker ne}e.
MALA: Mama, mama! Meni se pi{kiri{ki!
NATA: Sa’ }u!
PAJA: U zdravqe.
GLI[A: Mamu li mu geometarsku!
BO@A: ’Ku no}!
Ulaze u stanove. Neko vreme se ni{ta ne de{ava. Zatim se ~uje brujawemotora, {kripa ko~nica, lupawe vrata i svetloplavi signal s patrol-nih kola. Pro|e neko vreme – ~uje se `amor uvi|aja – dolazi Rus i ulazi uku}u – ker ne}e. Svetlo plavi signal dominira scenom.
V SCENA
Podne. Podnevne ptice u `amoru. Bo`a jede pasuq i ~ita novine. An|askupqa ~a{e i prosipa piksle.
BO@A: (Punim ustima)A gde ti je mu`?
AN\A: Oti{ao do op{tine da vidi ima li {ta novo?
BO@A: [ta ima da bude kad mi ne}emo.
Nailazi Gli{a. An|a ulazi u ku}u.
GLI[A: Crko mi karburator.
Pro|e i ulazi u svoj stan. Bo`a nastavqa da sr~e pasuq. Dolazi Rus svelikim metalnim blokom. Spusti ga uz huktawe pored jo{ nekolikosli~nih rekvizita – o~igledno kupqenih na vojnom otpadu. Bo`a zastajeu srkawu i gleda Rusa.
246 Miodrag Zupanc
-
RUS: Gospodine Joksimovi}u, `eleo bih da razgovaram s vama.
BO@A: Sad jedem.
RUS: Dobro, kroz pola sata.
Rus odlazi – Gli{a se vra}a.
GLI[A: (U prolazu)’Di, bre, danas da mi crkne? Taman sam na{ao kupca.(Odlazi)
Bo`a mirno jede pasuq. Dolaze mladi arhitekta i starija arhitektica.On se zove Milo{, ona Sewa. Kora~aju nogu pred nogu i zevaju uvis.Zaqubqeno se dr`e za ruke. Bo`a zine s ka{ikom na pola puta do usta.
SEWA: Zva}e se Rose de Belgrade!
MILO[: Vitki stubovi i blagi prevoji koji se slivaju i prepli}ujedan preko drugog, kao planinski poto~i}i posle ki{e.
SEWA: White rose of Belgrade! Koja povezuje dva drevna i zna~ajnagrada Novi Sad – Kragujevac.
MILO[: Wom }e se svakodnevno slivati hiqade i hiqade auto-mobila, svih mogu}ih marki i iz svih krajeva sveta.Ferari }e se}i wene bokove, brzi Jaguari uspiwati nagrudi, a Trijumfi se slivati dole – me|u noge u utrobu.
SEWA: Preteruje{.
MILO[: Bi}e to najlep{a, najboqa, na`enstvenija i najper-verznija Ru`a na svetu. Na{e delo!... Mojeee...
SEWA: Vidim je!... Gore je!... Tu!... Tu!... Tu i tu. Svuda oko nas!Izlazi iz nas, pa nas uzvisi, zatim opkoli, preplete,rasplete. Bela ru`o! Bela ru`a! To je dobar naslov zanovinare! Bela ru`a Beograda!
MILO[: Da li si poslala makete za Art and Arhitecture?
SEWA: A, ve} je jedna sudbina vezana za na{u lepoticu.
MILO[: Na{a.
SEWA: Na{a je vezana i traje. Zbiqa, mi woj moramo da za-hvalimo na{u qubav! Samo woj mo`emo da posvetimona{u vezu i nas! Samo woj! Poqubi}u je!(Qubi je)
BO@A: (Spustio je ka{iku, rukom doziva An|u)An|o!
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 247
-
AN\A: ’O}e{ qutu?
BO@A: Sedi. Da vidi{.
An|a sede.
MILO[: Da nije bilo tebe, ja ne bih bio niko i ni{ta! Nula!Ovako sam Stvoriteq! Gradim svet! Kao Zevs! Kao [iva!
SEWA: Geometar koji je izvr{io premeravawe terena, sino} jeizvr{io zlo~in na ovom mestu. Tu kod tre}eg luka ubioje svoju nevernicu. Zlo~in pod ru`om! On je jedan odvizionara. Svoju strast, svoju sudbinu, vezao je za Ru`u.Fehervari Ro`a!
MILO[: Nesta}e ovih prqavih uyerica, ovog rugla i ni{tavila...Umesto pustiwe, ovde ni~e bilo grada. Pogledaj kako jeneukusna ova zgrada. Vidi kakvi su to tipovi tamo... Viditu verandu, vrhunac neukusa i nefunkcionalnosti!Potpuno alogi~na i nepotrebna! Odvratna! I da nijeRu`e, ovo treba sravniti sa zemqom! Ovo na{em gradu neslu`i na ~ast – smetli{te du{a!
AN\A: [ta ovaj pri~a za moju verandu?
BO@A: Serowo!
MILO[: On to meni?
BO@A: Tebi, tebi, serowo! Do|i malo ovamo! Do|i...
SEWA: Ne obaziri se na budalu.
BO@A: An|o! Alat!
AN\A: Nemoj, Bo`o... Nemoj zbog tebe...
BO@A: [rafciger, An|o.
SEWA: Nemoj, mili. Vidi{ da nije zavredio pa`we.
MILO[: Mene izaziva, mene, nosioca crnog pojasa – karate!
BO@A: An|o, brzo! Sekiru! Mamu li mu kulovsku!
SEWA: Molim te, Milo{e.
MILO[: Ma, pusti me samo jedanput!
BO@A: Br`e, An|o!
SEWA: Molim te, Milo{e, nema potrebe da se kvari prekrasnoprepodne.
248 Miodrag Zupanc
-
MILO[: U pravu si, Sewa! [ta vredi da se borimo kada on nije ni~uo za karate!
Sewa odvla~i Milo{a.
SEWA: Divan si, moj mali Mi{el.
BO@A: An|o! [to ne donese?
AN\A: (Kupi tawire)’O}e{ kafe?
BO@A: C. ^a~kalicu... pobegli su.
AN\A: Serowe.
BO@A: Ba{ me naqutili. An|o, kafu i jedno pivo! Gde su te~a~kalice.
Otvara novine i prelistava. Neko vreme se ni{ta ne de{ava, zatimdolazi nosa~ s Rusom i kolicima punim gvo`|urije. Gli{a prolazi krajwih, zaokupqen je svojim problemima.
GLI[A: Majku mu, sve neki maleri.
BO@A: (Spusti novine)A ja, zamalo glavu da izgubim.
Gli{a prolazi i ne slu{a. Bo`a nastavi da ~ita novine. Rus i nosa~istovaruju gvo`|uriju.
GLI[A: Puk’o mi ~eki}, nov, novcat... hiqadu banke... Pu!
BO@A: ’Ej, Gli{o!
GLI[A: Pusti me, bre, Bo`o, {to mora{ stalno da mi gviri{ u`ivot! Vi’{ da radim.
Bo`a slegne ramenima i nastavi da prelistava novine. Rus trqa ruke umaramicu i prilazi Bo`i.
RUS: Gospodine Joksimovi}u. @eleo bih da ozbiqno raz-govaramo.
BO@A: (Spusti novine)[ta je ovo?(Pokazuje gvo`|uriju)
RUS: O tome i ho}u da govorim. Bio sam slobodan da nabavimdeo materijala neophodnog za utvr|ewe, koje sam ju~eizvoleo pokazati. Kako su tro{kovi nadma{ili mojeskromne zalihe, pomislio sam da bi bilo dobro osnovati
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 249
-
poseban buyet za nabavku vojne opreme. Vi, kaopredsednik, to mo`ete da sprovedete. Nisu velike fi-nansije u pitawu – oslawam se na improvizaciju i ~uvenosrpsko juna{tvo. Drugo, predlo`io bih da sazovemo jedankra}i sastanak na kome bismo izvr{ili snimawesituacije, odnosno odredili ko od nas kome rodu vojskepripada. Posle toga, utvrdili bismo re`im daqeg rada nazapo~etom planu. Posebno bih preporu~io izvesne ve`be,koje smo mi u na{oj zemqi primewivali u specijalnimokolnostima, a koje su uspe{no primewivane u toku prvedecenije ovoga veka.
BO@A: Kako?
RUS: Dakle, spisak naoru`awa i metod borbe. Razvijawestrategije. Ja predla`em, poznavaju}i va{u istoriju,metod usko~ke borbe, a to zna~i: dobro utvr|ewe i brziprepadi izvan utvrde.
BO@A: Dobro, dobro Rus... Samo ti kreni na posao, lako }emo miza ostalo.
RUS: No, kona~no, milo mi je da se razumemo. Solidarnost jejedan od najbitnijih faktora. Zahvaqujem na ukazanompoverewu. Dovi|ewa
Bo`a blene za Rusom. Rus ide do nosa~a.
RUS: (Nosa~u koji je ve} ispraznio kolica)Okrenite.
^uje se zavijawe sirene patrolnih kola, {kripa ko~nica i lupawe vrata.Koraci. Pojavquju se milicioneri Predrag i Nenad. Vode Maksugeometra u lancima.
MAKSA: (Pokazuje)Evo, ovde sam ritnuo sekir~e... Evo, tu sam se osvestio...rekao sam sebi: [ta uradi, `iv ~ove~e? Ali, ve} je bilokasno. A ovako je bilo: Znate vi kolor TV {to mi je bratpratio iz Nema~ke... E, pa ja wu jurim Grahovskom, paondak, [umatova~kom, pa ondak, skrenem u ^ubursku itako do|em i u Dubqansku... Pa, ve} gubim dah, a iodqutio se malo...Vidim, glupo {to je jurim i tamanpomislim da stanem... Pa, nek ide kurva, koj’ }e mi bog...Ali, ne da meni |avo mira, nego viknem STOJ! ... A onane}e! Odnak, viknem: STOJ! STOJ! STOJ! ... a ona ne}e!
250 Miodrag Zupanc
-
I tako naletim na neku kamen~inu, pa se sapletem ipadnem, a sekira polete iz ruke i pravo na glavu.
PREDRAG: Poka`i to tamo!
MAKSA: Skini lisice, ne mogu da se razmahnem.
NENAD: Al’ da ne be`i{.
MAKSA: Ih, da be`im. Ja sam svoje davno pobegao.
PREDRAG: Ne mo`e! Poka`i s lisicama.
MAKSA: Pa, evo, ovako:(Vrati se nekoliko koraka do kraja scene)Ko, ona tr~i napred, a ja, ve}, gubim dah, ali tr~im...Dakle, ja ve} tr~im i gubim dah... Ovako...(Potr~i)Ovako!...(Pretr~ava scenu)Ovako...(Vra}a se i ponovo pretr~i scenu u suprotnom pravcu)... ovako...(Nestane)
PREDRAG: (Neko vreme gleda, zatim, ma{a se za revolver)Stoj! STOJ! STOJ! STOJ!(Nenadu)Trk’ za wim!
Pucaju, tr~e i nestaju. Bo`a i An|a se pogledaju. An|a u|e u ku}u. Bo`apodigne novine.
AN\A: (Ne vidi se)[ta to ho}e Rus da zida?
BO@A: Pusti Rusa.
MALA: Mama, mama...
NATA: A?
MALA: Kao da mi se pi{ – pi{, ali nije. Probala sam.
AN\A: (Dovikuje)Je l’ deluje beli luk?
NATA: A?
AN\A: Beli luk?
NATA: Da, beli luk.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 251
-
Dolazi Paja. Polako se pewe i sedne kraj Bo`e. ]uti.
AN\A: Eto vidi{.
NATA: Sad’ ne mogu da nu`de.
BO@A: Gde si bio?
PAJA: u op{tini.
BO@A: I?
PAJA: Ni{ta.
252 Miodrag Zupanc
-
DRUGI ^IN
I SCENA
Popodne, veranda. Gli{a, Nata, Paja, An|a i Bo`a sede okrenuti premaslu`beniku op{tine u tamnom odelu. U prvom planu scene je tabla nakojoj pi{e: RADOVE IZVODI GRAD. PREDUZE]E “RADE NEIMAR”.Gomila koju je navukao Rus smawena je i ve} se vidi deo zapo~etogutvr|ewa. Paja, Gli{a, Nata, An|a sa radoznalo{}u gledaju u op{ti-nara. Bo`a je mrk i gleda u stranu.
SLU@BENIK: Dakle, drugovi, pre nego {to pre|emo na konkretandogovor, `eleo bih da vam poka`em stanove. Postoje dvevarijante.(Izvla~i planove i stavqa ih na sto)Prvo...(Pokazuje plan)naseqe sunca, meseca i sve`eg vazduha – Blok 74 – izme|uLazarevca i Mladenovca – Lastin autobus, svaka trisata, pu{ewe zabraweno.Drugo...(Pokazuje drugi plan)Naseqe Mirijevski gaj – nekoliko desetina kilometaraod Zvezdare. Stanovi su super konforni. Na primer:(Pokazuje na Paju)Koliko vi, dru`e, imate kvadrata?
PAJA: (Namigne Gli{i)Ja? Ja imam dvadeset kvadrata.
SLU@BENIK: Koliko du{a?
PAJA: (Mangupski)Jednu.
SLU@BENIK: Kolika vam je porodica?
PAJA: Petora.
SLU@BENIK: Dakle, dvadeset kvadrata vama sleduje, kao nosiocustanarskog prava, po deset kvadrata za svaku du{uposebno. [to }e re}i: 20 + 10 + 10 +10 +10 = 60 m2. Uokviru ove kvadrature, predvi|eni su...(Gleda u papir)... ve}i dvosoban ili solidan dvoiposoban.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 253
-
GLI[A: Ko, bre?
SLU@BENIK: Ovaj drug.
PAJA: Da nije neka gre{ka?
SLU@BENIK: Stanovi su sa centralnim grejawem, kupatilom, plo-~icama, kuhiwom, terasom... sve, sve, sve...
GLI[A: A koji sprat?
PAJA: ^ekajte, dru`e... gre{ka je... ja imam trideset i dvakvadrata...
SLU@BENIK: To }emo komisijski da utvrdimo... a {to se ti~e sprata...na{i stanovi bi bili, od 23. do 34. sprata. To, ve}, poizboru. Lift radi – postoji stepeni{te.
GLI[A: A ja?
AN\A: ^ekaj, Gli{o, vidi{ da ~ovek nama govori... A je l’ tedru`e, topla – hladna voda, sanitarije... WC i tako?
SLU@BENIK: Sve, sve, sve...
AN\A: Ako ubacite jo{ tih dvanaest kvadrata i dete kojeo~ekujemo?
NATA: Kakvo sad dete o~ekujete?
AN\A: ... U tom slu~aju da li mo`emo da dobijemo ~etvorosobni?
SLU@BENIK: Sve slu~ajeve }emo posebno, komisijski, da utvrdimo. Utom duhu se donose odluke.
NATA: Gli{o, a mi? A mi?
GLI[A: A mi? Dru`e, a mi?
SLU@BENIK: Koliko kvadrata, koliko du{a?
GLI[A: Dvadeset i {es’...
AN\A: Gde si na{’o onih {es’?
GLI[A: [ta gde?... A veranda? Dakle, dvadeset {es’, plus petdu{a... plus dve... sve jednako sedam.
SLU@BENIK: Dakle, vama sleduje ~etvorosoban stan od 96 m2. Po-gledajte upravo imam plan va{eg budu}eg stana.(Izvla~i i pokazuje plan)Ovo je jedna soba, ona je staklenim vratima spojena sovom koja je pogodna za de~ju sobu. Tu odmah je i kupatilo,WC odvojen. Druge dve sobe su posebne i imaju svoje
254 Miodrag Zupanc
-
kuptilo, ne{to mawe i bez kade i isto tako odvojen WC.Kuhiwa je ve}a i podeqena na dva funkcionalna dela:radni deo, s ugra|enim fri`iderom, elektri~nim{poretom, bojlerom, sudoperom, stolom za rad, itd, itd...Da napomenem da ovaj drugi deo kuhiwe – trpezarija,poseduje vrata, sa kojih se ide na veliku terasu kojaopkoqava ceo stan i sadr`i ekstra 42 m2, koji nisubodovani i ura~unati u stan.
GLI[A: Uh! Bog te mazo!
AN\A: Ako bismo i mi dobili ~etvorosobni, da li bi terasabila isto tako velika?
SLU@BENIK: Svakako.
NATA: Gli{o, nas je vi{e – mora da bude ve}i!
GLI[A: ^ekajte, bre, qudi! ^ovek nije zavr{io.
SLU@BENIK: Pogledajte boqe... Ovde su nazna~eni tapeti, po `eqikoje boje, kolora... Isto va`i i za plo~ice, WC {oqu, la-vabo, bide i kadu. Dijapazoni boja koje mo`ete da birate,od ru`i~astog, preko roze, do plavkasto-sivkastog.
NATA: Gli{o! Tra`i be`! Be` plo~ice!
AN\A: Plavkasto-sivkaste, Pajo.
PAJA: ^ekajte, `ene...
GLI[A: Pajo! Bo`o!... Upade nam sekira u med! Bo`o, Bo`o, {tati je...?
BO@A: (Otpqune preko terase i okrene glavu – ne u~estvuje uwihovoj sre}i)
PAJA: Pusti Bo`u... Nego, Gli{o, moramo ne{to da se dogo-vorimo.
GLI[A: [ta ima da se dogovorimo, vidi{ da nam pada, pada...
NATA: Dru`e, je l’ mo`e malo da se prigviri u taj plan?
SLU@BENIK: Izvolite.
Svi nagrnu da gledaju plan. Za to vreme slu`benik iz ta{ne izvla~iobveznice.
NATA: Vidi, An|o, kupatilo.
PAJA: To je terasa.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 255
-
GLI[A: Nije, nego izlaz na terasu – vidi{ ovo drvo.
AN\A: [to je lepo... {ta je ovo?
GLI[A: Tu }u ja da spavam, a `ena ovamo...
SLU@BENIK: Drugovi, samo bih vas zamolio jo{ malo za ti{inu.
NATA: Pitaj, druga, je l’ ovo kupatilo?
GLI[A: Koje?
PAJA: [ta ste sad zapeli, vidi{ da ~ovek ho}e da govori!
SLU@BENIK: Kao {to ste verovatno obave{teni, drugovi, za ovajmamutski poduhvat, vezivawe na{a dva drevna i zna~ajnagrada, anga`ovane su maksimalne snage, u isto vreme,pored dodeqenog novca, odlu~eno je da se raspi{e i zajamu kome bi u~estvovali svi... a naravno i oni kojih sedirektno, kao {to ste vi, ti~e...
BO@A: (Pqune preko terase)E, tu sam te ~ek’o!
GLI[A: Kakav zajam?
BO@A: Znao sam odma’! Jadac!
AN\A: Pajo, ka`i Bo`i da ne gun|a.
PAJA: ^ekajmo qudi, drug nije zavr{io!
SLU@BENIK: Drugovi, nadam se da se razumemo, delikatnost va{esituacije...
AN\A: Sigurno, sigurno...
PAJA: ]uti, An|o! [ta se stalno istr~ava{, k’o `drebe predrudu.
SLU@BENIK: Vi morate poslu`iti kao primer i prvi ulo`iti svojepriloge za ovaj izuzetno va`an i koristan poduhvat...Jer, kao {to vidite, potrudili smo se da u okviru ovogprojekta re{imo probleme koji su se godinama gomilaliu na{oj op{tini i tako...
PAJA: Koliko?
BO@A: (Cereka se)
PAJA: [ta se smeje{?
BO@A: ’De ba{ tebe da dirnu u yep?
256 Miodrag Zupanc
-
PAJA: Ti da }uti{, ja sam uvek davao za narod i dr`avu i dava}uuvek! Pitaj An|u, ako ne veruje{!
BO@A: (Zapali cigaretu)Ba{ mi je zabavno.
PAJA: Ne obra}aj pa`wu na wega, drug...
SLU@BENIK: Evo, ovako... Ovde su obveznice, mo`ete da pogledatekako izgledaju, po uplati sume, ovo se dobija kao zalog zanovac koji ste ulo`ili...
AN\A: Pitaj na koliko godina?
PAJA: (^e{ka se po glavi)Nije to va`no sada.
GLI[A: Na koliko godina?
SLU@BENIK: Deset.
NATA: (Hukne)Pa, koliko, Gli{o?
SLU@BENIK: [ta koliko?
GLI[A: Misli, koliko...
SLU@BENIK: Od dvadeset...
PAJA: Maksimalno?
SLU@BENIK: Do sto!
NATA: Ukupno?
SLU@BENIK: Ukupno mese~no!
Pauza. Svako za sebe }uti.
SLU@BENIK: (Ho}e da prekine pauzu, naka{qe se, ali Paja gapreduhitri)
PAJA: Donesi, An|o, trideset i pet, da damo ~oveku.
GLI[A: (Pogleda u Natu)Donesi i ti.
PAJA: Ipak, ~etrdeset i pet, An|o.
GLI[A: Nato, pedeset!
NATA: ^etrdeset i pet, Gli{o!
PAJA: Sedamdeset, An|o.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 257
-
GLI[A: (Gleda u Natu – ona }uti)Sedamdeset, Nato!
NATA: Juh!
GLI[A: [ta juh}e{! Donesi!
PAJA: An|o, donesi sto trideset! Da lepo odmah uplatimo!
GLI[A: Nato, donesi dvesta, odmah dve rate da skrpimo!
PAJA: Gli{o, ro|eni... daj ruku i nek’ bude trista! Je l’ va`i?
GLI[A: (Tresnu rukom u Pajinu ruku)^etiri stotine!
PAJA: Daj pare i skuvaj kafu, `eno!
SLU@BENIK: (Iznena|en je i skriva pogled u obveznicama)
PAJA: (Pobedonosno i olak{an – obra}a se slu`beniku)Samo recite na koliko meseci?
SLU@BENIK: Predvi|eno je tri godine, ali znate kako je to kod nas...
PAJA: Dobro, dobro... ja samo onako. An|o, br`e s tim parama...
AN\A: Moram da vadim... Otkrivam...
PAJA: Pa, dabome...
SLU@BENIK: Dok ona ne donese, vi potpi{ite ovde...
^uje se buka odvaqivawa patosa.
SLU@BENIK: I ovde...
AN\A: Pajo, ja ne mogu sama!
GLI[A: Daj i meni da potpi{em.
Nata se vra}a i {apu}e ne{to Gli{i. Gli{a uzme od we novac i stavina sto. Zatim se nagne do cipele i izuje je. Iz postave izvadi novac.Prebroji novac. Skine kai{, pa iz kai{a izvu~e jo{... Paja je u me|u-vremenu u{ao u ku}u. An|a je iza{la i stala na vrata, u sobi se ~uje kakoPaja otkiva patos.
AN\A: (Sme{ka se lukavo)Deca se igraju.
Gli{a ispla}uje slu`beniku novac, broje dva puta. Dolazi Paja sa~eki}em i novcem, stane kod slu`benika i ~eka da Gli{a isplati.Predaje novac.
258 Miodrag Zupanc
-
SLU@BENIK: A vi, dru`e?(Bo`i)
BO@A: Daj papir.
SLU@BENIK: Niste rekli koliko `elite da uplatite.
Bo`a sko~i i dohvati obveznice. Cepa.
BO@A: (Pokazuje na iscepkan papir)Nije bogzna {ta, ali dobar je za WC.
GLI[A: [ta to radi{ Bo`o?
AN\A: Ne daj, Pajo.
SLU@BENIK: [ta to radite, dru`e?
BO@A: Pajo! Reci gospodinu da se udaqi!
PAJA: ^ekaj, Bo`o... znam kako ti je, samac... pa treba ~oveku...bio sam i ja u tvojim godinama... Evo, dru`e, ja }u da damdvesta za druga Bo`u.
BO@A: Pajo! Skloni druga!
GLI[A: [ta ti je Bo`o? Urazumi se!
BO@A: Na{li mene mangupi da farbaju. Mene? Platili da ideokolo i la`e. Da otima sirotiwi! Nema leba kod Bo`egloda~a! Nema! Tu ste pobrkali lon~i}e! Evo vi ga na!
PAJA: Stani, Bo`o!
GLI[A: Bo`o, najmiliji, ~ekaj malo. Pajo, sve }e da nam pokvari.
BO@A: Drug! Razilazi se!
AN\A: ^ekaj, Bo`o! Qudi smo!
PAJA: Dru`e, mo`e jedna kafica?
NATA: Ja... Ja }u da je skuvam.
BO@A: Ma qudi, {ta ste se pomamili? Ko }e vama da poklonibuyinske stanove? Ovaj ovde? Ma, nemojte me zezati!
AN\A: Slu{aj ti, Bo`o, ako ti mi smetamo, ti idi... {ta sad tupopuje{?... Idi... [ta }e{ nam takav?
SLU@BENIK: Drugovi, da bismo suzbili sve nesuglasice, pokaza}u vammoje ovla{}ewe i moje papire. Iz wih }ete videtikoliko ozbiqnosti i autoriteta stoji u celom projektu.Ja ni{ta ne krijem.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 259
-
PAJA: Qudi, nemojmo sumwati i dolaziti u nezgodne situacije...Vidi se da je ~ovek po{ten.
BO@A: Opet sirotiwi ma`u o~i!
PAJA: ^ekaj, bre, Bo`o... Dru`e, mo`e jedna kafica?
BO@A: Ne lepim se ja na taj pekmez! Sve ima neko da vampoklawa fri`ider! Jo{ i kiriju da ne pla}ate?
SLU@BENIK: Mo`ete da mi ne verujete, drugovi, ali i s kirijom je sveregulisano. Vi ne}ete pla}ati komercijalnu kiriju –nego sporazumno, prema prihodima i ~lanovimadoma}instva!
NATA: Kako, kako?
GLI[A: Lako }emo i to, Nato – {uti!
AN\A: Koliko vas ima... bi}e i besplatno.
GLI[A: Ja uvek pla}am svoje!
PAJA: Ne zame}i se, An|o!
NATA: Kad se qucki stanuje, red je da se i qudski pla}a. San sumi be` plo~ice... sve ima da bude be`!
BO@A: Ma, qudi! Ko }e vama da dâ buyinske stanove? Ko? Nevataj se za bide! Kakav bide be` boje? Nemojte biti ludi!
PAJA: Ali, ima drug napismeno!
BO@A: Pusti ti to napismeno. Ho}e da nas rasele iz Beograda uneke ~atrqe i konzerve! Kakav bide! Je l’ dobili bideovi iz Orlovi}a Pavla?
GLI[A: Je l’ slobodno, dru`e, da poka`emo drugu {ta pi{e?
SLU@BENIK: Samo izvolite. Na{a op{tina je re{ila, potpomognutanekim dru{tvenim organizacijama na nivou republike,da raskrsti sa svim socijalnim problemima. Ovo je samodeli} te akcije.
BO@A: Da nas protera{ iz op{tine?
GLI[A: Nemoj biti pogan, Bo`o!
BO@A: [ta pogan? Ko pogan? Nikad nije bilo ovako ne{to.Uvek pre|u sirotiwu! Ne idem ja nigde sa ^ubure! Nigde!Nigde! Kakav Gaj? Kakvi bakra~i?
260 Miodrag Zupanc
-
Bo`a, u besu, dohvati planove sa stola, ho}e i sve ostalo, ali Gli{a iPaja ska~u.
BO@A: Ne}e meni oni...
GLI[A: Ne cepaj to drugu!
PAJA: Nemoj, Bo`o, qubim te k’o brata! Nemoj!
BO@A: Nije Bo`a budala! Nije Bo`a buzdovan! Ne}e mene nikoda pre|e! Ne}e!
GLI[A: Pusti moj ~etvorosobni... Pusti, Bo`o, mamicu ti milu!
BO@A: Ostavi me, ina~e koqem grkqane!
GLI[A: Znao sam ja da }e mene gviranti da upropaste!
NATA: Cepa! Cepa! Uhvati ga!
AN\A: Pazi, Pajo, {rafciger!
BO@A: Sve }u da vas pokoqem kad ste budale!
GLI[A: Nato! Brzo kurblu!
NATA: Dr`i ga! Dr`i ga... Potamneo je u o~ima!
SLU@BENIK: Polako, drugovi! Stanite!
BO@A: Sa’ }u ja tebi jednu brzo!
GLI[A: Pajo! Odozdo! Odozdo!... Ne daj da dirne ~oveka!
Slu`benik se ubrzano pakuje.
BO@A: Jaoj! Pajo! @ivotiwo!
PAJA: Pobenavio je! Gli{o, ne pu{taj!
GLI[A: Nato! Nato! Gde je ta kurbla!
Slu`benik se provla~i izme|u wih i be`i. Tu~a traje i ne zna se ko kogabije.
BO@A: Sve ima da mu objasnim! Mene ho}e da zeznu! Ne... ne... Neujedaj kurvo! Gli{o! Ubi}u te!
PAJA: Ne pu{taj ga, Gli{o!
GLI[A: Ne pu{taj ga, Pajo!
AN\A: (Sa strane ubaci {rafciger)Pajo! Pajo! [rafciger! Ubodi ga! Ne daj ~etvorosobni!
BO@A: Jaoj, Gli{o, zar opet u butinu?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 261
-
GLI[A: Ti }e{ meni decu da uni{ti{? Ti? U vlagu da mispavaju! Na zimu u WC no}u da idu? Evo ti ga, na... Nisamni ja decu na ulici na{ao! Mu~io sam se ja tu... Mu~io!
QUBA: (Dotr~i uzbu|en, ovi se tuku. Quba je uzbu|en i kao dane prime}uje tu~u. On se nagiwe i poku{ava da kon-taktira s Bo`om)Bo`o, brate! Najsla|i moj! Odmah sam pratio telegrambratu i seji.
BO@A: Pomagaj, pobratime!
QUBA: Pustite mi pobratima! Qudi, {ta je ovo? [ta je? Pustiga!
GLI[A: Meni ~etvorosoban? Meni decu da upropasti{.
QUBA: Pusti mi prikana? Qudi, {ta vam je? Zube ima nekom dai{~upam, samo ako se naqutim!
PAJA: Be`i Qubo, ne petqaj se!
GLI[A: Evo i tebi jedan {rafciger...
QUBA: (Oboren je)Bo`o! Dolaze komplet! Da nas bude vi{e!
BO@A: Gurni Paju! Tura mi prste u o~i!
QUBA: Barem, sedmosobni ili dva troiposobna.
BO@A: Jaoj, Pajo, zar opet u o~i?
QUBA: ^uvaj dupe... Dupe, Bo`o!
BO@A: Jaoj, Gli{o!
PAJA: Krv!
GLI[A: Gde?
QUBA: Stanite, bre, da pomognemo ~oveku!
BO@A: Nekome }u mater malooo!
GLI[A: Jaoj, Pajo, {to ga pusti?
262 Miodrag Zupanc
-
BO@A: (Obnovqenom snagom razbaca sve okolo i ustremi se naGli{u. Bije ga)
GLI[A: Pajo! Pajo!
PAJA: (O~ajno tr~kara)Prolio sam tu|u krv! Ubio sam!
QUBA: (Udara Paju)Moga pobratima da ubije{?
Dolazi Rus s ku~etom.
GLI[A: Pomagaj Rus!
RUS: Gospodo! Da li vam je potrebna milicija?
BO@A: Kr{e odredbe ku}nog saveta!
RUS: Ho}e crvene da puste?
GLI[A: Milicija! Milicija!
NATA: Milicija! Milicija!
AN\A: Milicija! Milicija!
BO@A: [ta se derete, kad ga vi{e ne bijem?
Bo`a se skqoka i uhvati rukom za butinu.
BO@A: Jaoj, {to boli.
RUS: Ipak, ako vam je potrebna milicija...
QUBA: Stani, Rus! Kakva milicija?
RUS: Mirnodopsko rawavawe spada pod slu`bu milicije.
BO@A: Lak{e rawavawe ne spada nigde. [to, Gli{o, opet ubutinu?
GLI[A: Jaoj, jaoj... samo dirni u ~etvorosobni.
Nata skupqa iscepkane delove plana, poma`e Gli{i da u|u u ku}u. Zalupevrata.
BO@A: Kakav ste to narod? Ja vas branim, a vi meni tako?
PAJA: (Ulazi odlu~no u ku}u, stane na vratima)Brani svoje dupe...
AN\A: A ne nas!
Zalupe vrata.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 263
-
RUS: S koje je strane neprijateq poku{ao juri{?
BO@A: S guza.
QUBA: Bo`o! Sutra sti`e kamion.
BO@A: Jaoj, boli.
QUBA: Ona moja sad’ na{la da pobegne? Nego slu{aj, Bo`o,mora da nam upali! Deset da nas bude! Osmosobni iz cugadobijamo!
BO@A: [ta to pri~a{, Qubo?
RUS: O ~emu je re~? Treba vam pomo}?
QUBA: Samo jo{ `enu da prona|em.
RUS: Ne{to se ~udno dogodilo?(Cima pseto i odlazi)Ne razumem mnogo va{ temperament.
QUBA: Vidi, Bo`o! Mi kao podstanari! Burazer ima lovu...Ima, barem, tri cigle da ti pqune! Samo za pristanak...Posle ne mora{ ni da broji{. Sve }e da dâ... Samo dastanuje u Beograd.
BO@A: Idi, Qubo! Idi!
QUBA: Posle mewamo za tri trosobna. Jedan za tebe, jedan zamene, jedan za brata i seju.
BO@A: Dosta!
QUBA: Samo da zna{, lova nije u pitawu. Ne}u da pri~am – to}e{ da vidi{!
BO@A: Be`i, nemam jo{ snage i tebe da bijem.
QUBA: Za{to da me bije{? Jutros sam bio u op{tini! Svojimo~ima video! Ovoliki plakat! Obave{tewe o akciji! A,evo, doneo sam i prospekte... Vidi, vidi... Samo po-steqinu {to ne daju... Vidi, Bo`o!
BO@A: Opet mi pada mrak na o~i.
QUBA: Bo`o, osvesti se, silan narod se skupio pred op{tinom,jo{ }e da nas preteknu?
PAJA: (Naglo izlazi)Gde, bre?
QUBA: U holu, ispred, na spratu... Svuda...
264 Miodrag Zupanc
-
PAJA: An|o! Odoh!
BO@A: Pajo! Pajo! Stani!
AN\A: (Tr~i za Pajom. Bo`i)Pu! \avo te odneo!
GLI[A: (Istr~ava za wima)
QUBA: Ne budi lud, ~ove~e, moramo brzo da muvamo!
BO@A: (Gurne Qubu i ustane)Jebo te bog blesavi! Idi ku}i! [ta si mi se zaka~io?[to mi uzurpira{ kom{iluk?(Gura ga)Begaj! Begaj!
QUBA: Ali, Bo`o, istina je... Ovoliko obave{tewe!
BO@A: Mar{!
QUBA: Prospekti!... Evo i tablu su ve} zaboli! Vidi kolika je!Ve} izvode!
BO@A: [ta izvode? [ta? Be`i! Begaj!(Ru{i tablu)Moje dupe izvode! Dupe moje!(Gazi tablu)
II SCENA
Pro{lo je podne. Pro{ao je jedan dan od prethodne scene. Sve bi bilomirno da nije nesnosne buke gradili{ta, posebno bagera koji u nepo-srednoj blizini bruji. Paja na verandi pakuje – uvija staklariju u novinei spu{ta u drveni sanduk. U predwem delu scene su vidni znacigradili{ta. Naslagane kamenice, yakovi i zemqa.
PAJA: An|o! Gde je onaj stari servis za kafu?
AN\A: A?
NATA: (Do|e do ~esme s kantom, pu{ta vodu da bubowa ukantu)Kad bi hteli malko da stanu... Samo deca da se smire.
PAJA: ]uti ti. Dok rade, zna~i: dobro je! An|o! Gde je servis?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 265
-
AN\A: A? Glasnije, ne ~ujem.
NATA: Kad’ }e da se izbavimo?
AN\A: (Izlazi napoqe)Gde ovaj na|e preko glave da mi bruji! Interveni{i,Pajo!
GLI[A: (Izlazi napoqe)[ta da interveni{e? Samo probaj...
PAJA: Pitam te lepo... Gde je ona servis...?
AN\A: Nemoj jo{ wega... Treba}e nam.
PAJA: Sve ima da spakujem! Ni{ta ne}u posle da mislim!
AN\A: Rano je, Pajo! Iz ~ega }e da se hranimo i pojimo?
PAJA: Iz {erpe! Daj i servis za rakiju i tawiri}e iz ormana.
Dolazi Nosa~ s kolicima i na wima veliki salonski orman.
PAJA: Gli{o, je l’ se i ti pakuje{?
GLI[A: Orman!
AN\A: Pajo! Stigao nam orman!
NATA: Nije, nije... Nama je stigao! Nama, Gli{o!
NOSA^: Ovo je za gospodina taksistu.
AN\A: Je si li siguran?
NOSA^: Znam ja i za va{... Ne brinite.
GLI[A: Je l’ stigao? Uh, dobro je.
NATA: (Obilazi oko ormana)Mnogo lep orman? Je l’ da? An|o? Je l’ lep?
GLI[A: ’Ajd polako da skidamo.
Nosa~ odvezuje orman.
PAJA: ^ekaj, ~ekaj, zajedno }emo.(An|i)Pqunuti na{.
AN\A: Na{ ima dve fioke ekstra.
PAJA: ’O}e{ da ~asti{ za orman?
GLI[A: ^ekaj da mi stigne kada za kupatilo, pa, ondak.
NATA: Kada, be` boje. Mnogo lep orman.
266 Miodrag Zupanc
-
GLI[A: Neka, pusti Pajo. Sam }u ja to... Pusti.
AN\A: Kako }e ~ovek sam. Pomozi Pajo. On }e posle tebi.
Nata miluje orman. Nosa~, Paja i Gli{a raspore|uju se za no{ewe.
GLI[A: ’Ajmo polako!
PAJA: (Poku{avaju da pomere veliki orman s kolica)[to se ti~e potvrde obe `enske ima da dobiju potvrde zablizance... Dva sprata su ve} na{a.
GLI[A: Pri’vati to Pajo, ja~e!... Polako qudi! Nije ovo Alaj-begova slama.
Nosa~ i Gli{a su na jednoj strani – Paja sam na drugoj.
AN\A: Lep{i onaj s dve fioke ekstra.
NATA: Ovaj je jednostavniji.
GLI[A: ’Ajd sad! A ti, Pajo, pazi {ta radi{! Sve se mo`e kad seho}e, a kamo li dva sprata.
PAJA: More, ne brini! Polako qudi... Ispusti}u... Ispusti}u...Ispu{tam!
GLI[A: O, boga ti poqubim! [ta se tura{ kad ne mo`e{!
PAJA: (Ispu{ta orman)Jaoj!(Ispustio je. Uhvati se za nogu i skaku}e. An|a mupritr~i i poma`e)Ni{ta, ni{ta... Samo moja noga!
GLI[A: E, boga ti kilavog. Ode noga od ormana! Nato, pri’vatinogu.
PAJA: (Poku{ava da stane)Dobro, de, zakuca}emo.
AN\A: Ovaj moj nije za ormane! Ja }u da vam pomognem! ’Ajde!’Ajde!
GLI[A: ^ekaj An|o. da stanem tu kraj tebe... A wih dvojica tamo!’Ajd sad, polako!
PAJA: (Brek}e)Te{ko, bre, ovo!
GLI[A: Nato, uzimaj tu nogu i tr~i napred! Otvaraj vrata! Brzo!
NATA: Mnogo lep orman! Mnogo! An|o, je l’ lep?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 267
-
AN\A: Pa, nije ba{ neki. Ima jedan boqi za trista hiqada. Tajbi vam dobro do{ao u trpezariju.
NATA: Meni ovaj lep i prelep.
GLI[A: Otvori ta vrata, mesto {to zagovara{!
Nata otvori vrata. Guraju se i otiru orman o vrata. Ulaze u ku}u ivi{e se ne vide.
NATA: Kad }e kaca da stigne?
GLI[A: (Ne vidi se)Polako qudi! Polako! Obiste mi orman. Polako [lajm.Polako, ’bem ti sunce!
^uje se tresak.
GLI[A: Ode i druga noga. Nato, me}i za kafu. ’ajde sada do zida,jo{ malo... jo{, jo{... tako! Dobro je!
PAJA: Digni malo... ovu nogu da zaglavim.
AN\A: A ovaj sa dve fioke ekstra ima i ovu policu za servisve}u. Nekako ve}e staklo. O~itije.
GLI[A: (Nosa~u)Koliko sam tebi du`an?
NOSA^: Koliko da{?
GLI[A: Je l’ dosta skup{tina?
NOSA^: Jo{ braon, pa da ne pri~amo vi{e!
GLI[A: Na!
NOSA^: (Izlazi napoqe, vidimo ga)U zdravqe, gospodin Popovi}, a za tebe gospodin [majl,odma’ sti`e.
NATA: Mnogo lep orman.
GLI[A: Pajo! Setio sam se!
AN\A: Ima k’o bog da vam legne u trpezariju.
PAJA: Ne{to je kriva i ova druga noga.
GLI[A: Pajo! Sru{i}emo krov!
AN\A: [to da trpa{ u spava}u kad ima{ trpezariju.
GLI[A: Lepo. Tro{na ku}a – ne mo`e da izdr`i ovo.
268 Miodrag Zupanc
-
NATA: Trpezarija je trpezarija, a spava}a spava}a.
PAJA: I?
GLI[A: Krov dole, pa u op{tinu. Drugovi, tak’a i tak’a stvar...Odmah seqewe! Odmah u komfor.
AN\A: Mislila sam u trpezariju, pa izlo`i{ servise u vitrinu.
PAJA: An|o! Je l’ ~uje{ {ta ti ~ovek govori?
AN\A: [ta?
Pojave se milicioneri Predrag i Nenad. Gegaju se i osvr}u pred kapijom.
PAJA: Ka`e da sru{imo ceo krov, pa onda odemo lepo u op-{tinu i ka`emo: takva i takva stvar, drugovi... Ne mo`evi{e da se `ivi i da odmah dobijemo te stanove da ne~ekamo idu}u sredu.
NATA: Pametan mi mu`.
Predrag podigne sru{enu tablu. Nenad dohvati kamenicu i ukucava.
AN\A: Pa {ta ~ekate! ’Ajde!
PAJA: (Prigviri)Vidi ovo!
GLI[A: (Nagne se na prozor)Milicija.
Svi se nagli kroz prozor.
AN\A: [ta }e oni sada?
Gli{a iza|e pred vrata. Stane doma}inski. Paja nastavi do svoje te-rase. Popne se gore i gleda u bra}u.
PAJA: Dobar da, `elim.
PREDRAG: (Takne kapu i pogleda u Nenada. Zatim, po nemom dogo-voru, lewo ulaze u dvori{te)
NENAD: (Trqa bradu i pravi psiholo{ku pauzu)Ko je ovde gazda?
PAJA: Nema ovde gazde.
NENAD: (Pravi pauzu)A ko je ovde predsednik?
PAJA: Kakav predsednik?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 269
-
AN\A: (Staje uz mu`a)Bo`a! Samo, sad je na poslu.
PREDRAG: (Prepad)A potpredsednik?
AN\A: Nema ni wega. Ja sam ~lan.
PREDRAG: Aha.(Pogleda Nenada i psiholo{ka pauza)
GLI[A: Pa...
NENAD: (Psiholo{ki prepad)Ti si sru{io onu tablu?
GLI[A: (Zapawen)Ja?
PREDRAG: (Superioran u svojoj prednosti)Buni{ se protiv progresa?
AN\A: Nije on, Bo`a je!
PAJA: Bo`a! Bo`a!
GLI[A: Pa, jeste Bo`a... Slu~ajno, onako pijan.
NENAD: Aha.
PAJA: Drugovi, ho}ete li jednu kafu?
PREDRAG: Je li ti to meni mito?
PAJA: Ne, dru`e, samo kafu.
NENAD: (Gleda u Predraga i pravi psiholo{ku pauzu)Mo`e, onda!
PAJA: An|o! Kafe!
PREDRAG: A ne}ete da se selite?
GLI[A: Ko?
NENAD: [ta se pravi{ lud? Sve znamo!
GLI[A: Ho}emo! Ja kupio nove stvari.
NENAD: A ti?
PAJA: Ja? Drugovi, pa ja moram odmah! Krov mi je sru{en! Svesam spakovao.
AN\A: (Vra}a se iz stana gde je verovatno stavila za kafu)To onaj Bo`a i Rus!
270 Miodrag Zupanc
-
PREDRAG: A ti?
AN\A: Meni kako mu` naredi.
NENAD: A gde je ta kafa?
PREDRAG: Obe da budu gor~e i ja~e!
NENAD: A gde da na|emo tog Bo`u i tog Rusa?
PAJA: Bo`a je na pos’o, a Rus {eta kera.
PREDRAG: A ko je sru{io tablu?
Svi }ute. Pauza.
NENAD: Zna~i, opet Bo`a i Rus.
GLI[A: Ono, {to jes’, jes’... Ali Rus nije!
NENAD: Zna~i, Bo`a!
PREDRAG: A ko je fizi~ki napao predstavnika op{tine? Ko mu jepretio sekirom?
Svi }ute.
NENAD: (Prepad)Ti.(Pokazuje na Gli{u)
GLI[A: Majka da mi na mestu umre ako sam ja.
AN\A: Bo`a.
PAJA: An|o! [ta je s tom kafom?
NENAD: (Posle pauze)A gde je taj delikvent?
AN\A: Sigurno se zadr`ao kod lekara za bolovawe! Al sa’}e!Samo {to nije.
PAJA: ]uti malo, An|o!
AN\A: Ne}u da }utim! [to da strada{ mesto drugog! Vene{ narobiji.
NATA: (Polako izlazi iz stana i pewe se na terasu s po-slu`avnikom na kome se pu{e kafe)Evo, evo... Za nov orman.
GLI[A: Me}i prvo pred drugove.
NENAD: Meni tu sa parama.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 271
-
NATA: Evo, evo, izvol’te.
PAJA: An|o! Obustavi kafu.
AN\A: [to?
PAJA: Obustavi!
Dolazi Bo`a. Nata deli kafe. Bo`a mrko gleda i odlu~no kre}e u svojstan. Svi su za}utali.
NENAD: Jesi li ti taj?
BO@A: (]uti, otkqu~ava vrata)
PREDRAG: Odgovaraj.
BO@A: [ta?
NENAD: Jesi li ti taj?
BO@A: Koji?
NENAD: Bo`a.
BO@A: Ja sam Bo`a.
PREDRAG: Dolazi ovamo!
BO@A: Moram alat da ostavim.
NENAD: Pretresi ga, Predra`e! Opasno izgleda!
BO@A: Za{to?
PREDRAG: (Nenadu)Nema ni{ta, samo alat.
NENAD: A {rafciger?
PREDRAG: Dva.
NENAD: Daj ga ovamo.
BO@A: (Nenadu)Dobro, kad ka`e{.(Predragu)Mogu ja i sam, nisam bogaq.
PREDRAG: Da mu stavim lisice?
NENAD: C!
AN\A: (Donese dve kafe)Ja, ipak, skuvala gor~e.
NENAD: Ja l’ sigurno gor~e? Nemoj da bude da nisu!
272 Miodrag Zupanc
-
Pauza.
PREDRAG: (Bo`i)Sedi!
BO@A: Ja tu ne sedim.
NENAD: Kako ho}e.
BO@A: (Otpqune preko terase, ostali sr~u kafu i ne gledaju uwega)
NENAD: Odma da se vidi ko je delikvent.
PREDRAG: Dobra je, gorka je!
BO@A: (Ponovo pqune)
NENAD: Ba{ si, bre, degutantan.
BO@A: Otkad’ se u Blace pije gorka kafa?
NENAD: Otkad’ sam se ja rodio.
BO@A: Onda sigurno.
PREDRAG: Privodimo ga?
NENAD: Samo kafu da popijem.
PREDRAG: (Bo`i)A odakle ti zna{ za Blace?
BO@A: Ne ulazi u private?
NENAD: Lepo te pita ~ovek.
BO@A: (Predragu)Nisi ti ba{ iz Blaca, ti si iz Kuca.
PREDRAG: Jes’ vala!
BO@A: Otac Dragoqub.
PREDRAG: Jeste.
NENAD: Ovo neki provokator.
BO@A: Deda Dobromir!
PREDRAG: A ovo mi je brat, Nenad!
BO@A: (Klimne glavom)Mnogo ti dr~an taj brat. Misli ako ima ve}i ~in, mo`e iboga za bradu da uhvati?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 273
-
NENAD: (Posmatra Bo`u, pronicqiva pauza)A koji si ti?
BO@A: Takva nam narav! Mora brat na brata pa to ti je!
PREDRAG: Kako?
BO@A: Pusti, nemoj ni{ta da se obazire{! Kriv sam! Evo, nekami Predrag stavi lisice! Evo, ne bunim se! Ne be`im!Ne opirem se! Li~no Predrag neka me hapsi! Ove kurve}e vam biti svedoci!
PREDRAG: A da nisi ti onaj vrqavi Bo`a?
BO@A: C! Evo, miran sam!
NENAD: Vidi{ da ~ovek ima oba oka.
PREDRAG: Onda si ti onaj Bo`a staklar?
NENAD: Taj je umro.
PREDRAG: Ma, koji si ti?
BO@A: Ne dajem izjave. Samo pred sudijom pri~am!
PREDRAG: Pu, kakav si ti ~ovek!
BO@A: Delikvent, kako moja bra}a ka`u.
Bo`a pqune, pauza.
NENAD: Kako bra}a?
BO@A: [ta ste zaseli? Mito na du`nosti? Zna ovaj Paja pos’o!Miliciju podmi}uje!
PREDRAG: Pa, da!(Lupi se po ~elu)Leb’ ti poqubim! Bo`a Joksimovi}! Od strica nam,Nenade!
GLI[A: E, neka je sa sre}om!
PAJA: ’Ajde da zalijemo!
BO@A: Ne. Ja sam delikvent! Sve priznajem. Svedoci me terete.
PAJA: An|o! Od sada do uve~e Bo`a ~asti!
BO@A: ’Ajde, ’ajde, vodite me.
PAJA: Mo`da da po~nemo sa {ampawcem! Ruski?
PREDRAG: Je l’ mo`e viwak?
274 Miodrag Zupanc
-
NENAD: Boqe ti je {ampawac! Vitamini!
BO@A: Sve priznajem... I {rafciger, i ono...
NENAD: (Lupa Bo`u od sre}e)E, Bo`o, Bo`o... Sedi, bre...
BO@A: Ove ruke da zabravite? E, burazeri, burazeri...
PREDRAG: Ako ho}e{, mo`emo i da te uhapsimo... Samo ka`i bura-zeru, sve ima da uradimo... Gala da se provede{ s nama...
NENAD: Gazda, nema Bo`a ni{ta da pla}a... Sve na moj ra~un!
BO@A: Ovaj, Nenad, mnogo mlad. Navalio k’o sivowa! Samogledam.
PREDRAG: [to bi rekli u Kuce? Bra}a se poklala!
BO@A: A, mene bra}a poklala. Daj da pijemo!
PREDRAG: (An|a donosi {ampawac)E, Bo`o, Bo`o...
BO@A: Mene u ’aps? Mene?
PREDRAG: Ma, nije... Nego stigla `alba iz preduze}a “Rade Nei-mar”, pa `alba iz op{tine Vra~ar...
BO@A: I ba{ mene?
NENAD: Ovi nam rekli.
BO@A: (Okrene se Gli{i i Paji)Pu, majku vam cinkaro{ku!
PAJA: Nisam ja, bogami.
GLI[A: Nisam ni ja, Bo`o, brate.
BO@A: Moje dupe niste!
PREDRAG: Pusti, sad to!
BO@A: Vidi{, Gli{o, ove moje burazere? Vidi{? ’]e{ jo{ dabode{ {rafcigerom? A?
PAJA: [alio se on...
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 275
-
BO@A: A sad, {alio... Je l’ se i ti {ali{ kad dr`i{ nepri-javqen objekt? A?
NENAD: Dobar ovaj {ampawac?
BO@A: Pobi}u vas! Sve ima da vas pobijem i posle pohapsim!Samo mignem i odoste svi na robiju! Svi!
NENAD: Stani, bre, Bo`o! Stani! Nisu qudi krivi. Mi smo to powuhu.
PREDRAG: (Posle pauze)Nego, ~ujem da ne}ete da se selite?
BO@A: Ne}emo!
NENAD: [to?
BO@A: [ta }u ja tamo? Lepo meni i ovde. Sedi ’di si... [ta }u jau golubarnike?
PREDRAG: Ovo, ozbiqno, Bo`o! Izgleda da se mora.
BO@A: Mora samo da se umre.
PAJA: Bo`o, brate, mora se. Red je i nama sekira u med... Jamoram, odmah moram...
BO@A: ]uti tu!
GLI[A: Ali, Bo`o, gde }e ~ovek s decom... A tamo zvrje dvasprata, konforna, za mene i wega... Terase, deca da se jurepo suncu... Lako je tebi, samcu, da laje{! A mi?
BO@A: [ta vam fali? [ta fali ovom dvor{tu? Sunce k’osunce.
PAJA: Bo`o, da se okonforimo, na tako veliku terasu i vi{estolova ima da stavim.
BO@A: [ta je sad? Jesmo li diskutovali? Jesmo li donelipunova`ne odluke? Jesmo! [ta sad ho}ete?
NENAD: Vidi {to nam je burazer.
PREDRAG: Vidi se da je od na{ih.
BO@A: (Burazerima)Pi{aju uz vetar.
NENAD: A lep vam kraj...
BO@A: ^ubura? K’o bog!
NENAD: Ali mora se, Bo`o! Ho}e qudi da zidaju vijadukt!
276 Miodrag Zupanc
-
BO@A: Nek’ zidaju, ja se odavde ne selim! Ne treba meni golubna grani! To je odluka ku}nog saveta!
PREDRAG: Sila si Bo`o!
NENAD: Stvarno se ogre{ismo o burazera.
GLI[A: Mo`emo mi i da preina~imo, onako ve}inski, refe-rendumom, pa i da smenimo...
BO@A: Samo probajte!
PAJA: Uostalom, ja sam dao pare i u op{tini sam potpisao.
BO@A: [ta si potpisao?
GLI[A: I ja! I kupio sam nove stvari.
BO@A: [ta ste potpisali?
NENAD: Sila je...
BO@A: Ja nisam ni{ta potpisao i ni{ta kupio! Ne selim se.
GLI[A: Potpisa}e{.
BO@A: Nemoj da se zadeva{, Gli{o!
Dolazi Nosa~ sa ormanom.
BO@A: Nisam ja dete pa da verujem u bajke! Pusti ti to!
GLI[A: Istina je, Bo`o, svi znaju da je istina!
PAJA: Provereno i garantovano! Mo`da se ve} sutra selimo,ako malo poguramo stvar.
BO@A: Pajo, stani, razmisli... onako pametno, ko }e tebi da dâ~etvorosobni? Ko? Za{to?
PAJA: Ja }u da poguram i ve} sam sutra u ~etvorosobnom.
BO@A: Ma koji ~etvorosobni?
NOSA^: Fospodin [majl!(Odvezuje orman)
PAJA: A?
NOSA^: Orman.
AN\A: (Pojuri razdragano)Juh! Juh! Pajo! Ima dve fioke ekstra. [to je lep! Na-stasija! Nato!
BO@A: [ta je to, Pajo?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 277
-
PREDRAG: Mnogo lep... Samo ovo je za novogradwu!
BO@A: Uh, ala ste naivni! Polakomili se na pekmez!
PAJA: (Obigrava oko ormana)’O}emo li, An|o?
AN\A: Malo mi je ogreban tu pozadi.
PAJA: Gli{o.
GLI[A: Pqunut na{!
NATA: Pa, i jeste. Ove fioke, neupadqive.
BO@A: Ja mislio `ivim s pametnim qudima.
PAJA: Ka`i ti {ta ho}e{, ali mi smo potpisali i sredili, ’ajdpolako.
BO@A: Budale.
GLI[A: ^ekaj da se dogovorimo. Ko }e ovde, a ko tamo?
PREDRAG: ’Ajmo, Nenade, da pomognemo qudima. Sramota da cimaju`ene.
NENAD: (Navrne ~a{u)Mnogo lep {ampawac.(Ustaje i odlazi do ormana)
PAJA: (Predragu)Jeste da ti je burazer, ali lud je! Ne}e raj!
BO@A: Ne korumpiraj mi bra}u!
^uje se zvuk kamiona – dolazi – stane – lupawe vratima – sirena.Zajapuren i u trku dolazi Quba.
GLI[A: ’Ajde da di`emo!
PREDRAG: Te{ko ovo!
QUBA: [ta je to, qudi? [ta ste zakr~ili prolaz? Sklawaj se,treba kamion da pro|e.
PAJA: (Pogleda u kamion)[taga stvari!
BO@A: [ta je to, Qubo?
QUBA: Kako smo se dogovorili, stigao kamion sa bratovim isestrinim stvarima!
BO@A: Kakvim stvarima?
278 Miodrag Zupanc
-
QUBA: Pa da se smeste kod tebe.
BO@A; Uh, leba vam... Uh, uh...
QUBA: Nemoj sad da me odbije{!
NENAD: [ta }e{, Bo`o, mora se.
BO@A: [ta sve Srbin mo`e da izmisli.
PREDRAG: [ta ima da ti fali u novogradwi?
QUBA: Bo`o?
GLI[A: Zanesi ovamo... Jo{, jo{, jo{...
PAJA: Pazi kapija!
AN\A: K’o bra}u vas qubim... Polako, polako!
GLI[A: Mnogo glomazan.
NENAD: Ali lep.
AN\A: Pazi vrata – ~ekaj, da podmetnem kecequ...
PAJA: Levo, levo...
QUBA: (Vra}a se kamionu, vi~e)Istovaraj! Istovaruj!
PREDRAG: Lak{e vi tamo!
NENAD: Nema dlaka da mu fali!
III SCENA
Nedeqa prepodne. Prepodnevne ptice u `amoru. Dvori{te. Bo`a, An|a iRus stoje kod ~esme – ispod duda, dr`e veliko “kowsko” }ebe raspeto.Gli{a je gore na dudu i trese. Zvuk gradili{ta iz prethodne scene jeodsutan. Jedan deo dvori{ta zakr~en Qubinim stvarima. Dolazi Paja utrku. Ma{e velikim zamotuqkom – planom.
PAJA: (Razdragano)Gli{o! Gli{o! Nabavio sam! Nabavio sam ti, Gli{o!Evo potvrde za An|u!(Pewe se na terasu)Gli{o! Do|i da vidi{! An|o, od danas si gravidna!Gli{o, bio sam i kod Spasoja, onaj {to je obe}ao da }e danam sredi useqewe, ali ga nisam na{ao. An|o! Do|i da
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 279
-
vidi{ plan! Dali mi drugovi plan! Qudi, do|ite davidite! Raj! Pravi raj! Do|ite qudi... Bo`o, do|i i ti,ovo ionako vi{e nije miran kraj! Dva sudara! Tri tu~e!Jedino ubistvo! Tek kad do|e auto-put...! Nema ovde, vi{e`ivota! An|o! Do|i da vidi{ ovo! Do|i da vidi{ {ta jeraj!(Pokazuje plan stana. An|a }uti, dr`i }ebe i ne gledaPaju)Vidi, Bo`o! Vidi, Gli{o! Vidi, An|o! Ovo je raj! Ovo!
BO@A: Jebo te raj! Ja~e drmaj, sunce ti `arko! Drmaj Gli{o!
GLI[A: Nemam snage! ^ek’ da se vi{e popnem.
NATA: Nemoj vi{e, Gli{o! Yaba dudiwe!
PAJA: Gli{o! An|o! Do|i da vidi{ {ta je sprat.
GLI[A: Drmam! Pazi dole!
Gli{a drma, dudiwe padaju u }ebe.
GLI[A: Je l’ pada ne{to?
RUS: Poku{ajte desnom rukom, na gore, da pomerate.
GLI[A: Ovako?
BO@A: Pametan ovaj Rus!
PAJA: An|o! [ta si se zabila s tim dudiwama! Do|i da vidi{.Gli{o! Qudi! [ta vam je?
AN\A: Ne}u vi{e ni{ta da gledam! Dosta mi je gledawa!
GLI[A: Pazi dole! Drmam!
PAJA: [ta to drma{, Gli{o? Do|i da vidi{!...(Odmahuje rukom)Presele vam dudiwe! Treba pratiti situaciju! Ni{ta neispu{tati! Sve treba kontrolisati.
BO@A: A ti kontroli{e{?
NATA: Si|i, Gli{o! Bi}e dosta!
GLI[A: ]uti, `eno! Ne zakeraj!
BO@A: Drmaj! [ta si stao!
PAJA: Ja ne spavam!
AN\A: Onu levo, Gli{o!
GLI[A: Ne mogu da do’vatim!
280 Miodrag Zupanc
-
BO@A: Pajo, budi koristan, dodaj motku za ve{!
PAJA: Kakva motka, kakvi bakra~i? Pustite, barem, mene dabudem pametan! Da radim za vas!
GLI[A: Dosta bre, Pajo! Ba{ si dosadan!
PAJA: Ali, Gli{o! Ote}e nam najboqe stanove, ovi iz ulice!Zna{ kako su namazani!
GLI[A: Navalio si, k’o [vaba tra-la-la.
PAJA: [ta je s vama? [ta ste navrli na te dudiwe?
BO@A: Dr`i mi kraj, An|o!
An|a prihvati Bo`in kraj. Bo`a uzima motku i dodaje Gli{i.
NATA: Pazi, Gli{o! Uh, bo`e... Mislila sam da }e...
GLI[A: (Balansira, ali se nekako dr`i)
BO@A: (Vra}a se na svoje mesto)Drmaj, Gli{o!
GLI[A: Samo malo boqe da poduhvatim motku.
PAJA: Gli{o! Dva sprata po dva devetosobna! Bo`o! Ti udvosoban! Rus u garsoweru! Mi, An|o, ako bog da, ~itavsprat!... Da se ba{karimo, qudi!
GLI[A: Drmam!
BO@A: Drmaj!
RUS: Ne tu! Onu drugu! Tako, tako!
Dudiwe padaju.
AN\A: Pogodi me u bluzu. Bi}e fleka!
BO@A: Ako! Ne pu{taj!
AN\A: Moram, ima da otresem.
BO@A: Ne pu{taj!
PAJA: Taj sprat mewam odmah za ~etvorosobni na Terazijama!Mo`da i petosobni bez centralnog grejawa. Dobi}u naprometu! Dodu{e, ovde je velika terasa, pa soliter, vi{ekom{ija, mo`e da se pro{iri delatnost. Mogu da uvedemslu`bu po stanovima!... Ne znam. Jo{ ne znam...Razmi{qam. To su sve zaposleni qudi, nemaju vremena zakuvawe... Vredi probati, pa ako ide, ide... Ako ne, ne!
BO@A: Gli{o! Pitaj Paju je l’ ~itao “Politiku”?
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 281
-
GLI[A: Vidi{ da nije! Pazi, drmam!
PAJA: Nemam ja vi{e vremena za ~itawe. Moje vreme je postalodragoceno.
GLI[A: Da li pada jo{ {to god?
NATA: Pada, pada!
RUS: Malo ja~e tresite!
GLI[A: Ih, moj Pajo! Kad mi ne slu{amo pametnije od sebe!
PAJA: Nikoga ja vi{e ne slu{am!
AN\A: Jaoj! Jo{ jedna na bluzu!
BO@A: Onda uzmi, barem, “Politiku” pa ~itaj.
PAJA: [to?
BO@A: ^itaj, ~itaj! Ima tamo, na ~etvrtoj strani, o tvom spratui terasi!
PAJA: [ta?
BO@A: Ima tamo pi{e: Hoh{tapleraj oko transverzale NoviSad – Kragujevac.
PAJA: Kakav hoh{tapleraj? La`u novine.
GLI[A: Mesto da slu{amo ~oveka, dobro nam misli, mi ni{ta.Jo{ se i bijemo!
PAJA: Polako! An|o! Gde je “Politika”?
BO@A: Tu ti je ispod planova.
GLI[A: Je l’ ja to yabe tresem? [to ne pazite?
AN\A: [to ne govori{ kad trese{?
RUS: Neprijateq je psiholo{ki pobe|en. Teritorija je sa~u-vana bez kapi krvi, a s wom i integritet qudstva.
PAJA: (^ita novine i izbezumquje se)
BO@A: Do|i boqe ovamo da pomogne{.
AN\A: [ta da radim s novom bluzom i s ovim Pajom?
BO@A: Mislili ste da je Bo`a budala?... Bo`a nije ovca. Ne’vata se Bo`a za bide u Dubqansku ulicu! Nije Bo`amutav!
PAJA: Qudi! [ta ovo zna~i?
282 Miodrag Zupanc
-
BO@A: Zna~i, zna~i! Pokrali mangupi pare i nema yade prekoDubqanske ulice!
PAJA: Nego gde?
GLI[A: Nego nigde!
PAJA: A stanovi?
BO@A: (Ispusti svoj kraj }ebeta)Pi~ka mu materina odo{e dudiwe.
PAJA: A moj sprat? Moj devetosobni?
AN\A: Ni{ta, Bo`o, skupi}emo!
BO@A: An|o, daj vagu, pa da Rus deli! On je pametan!
NATA: [ta }e nam vaga? Nikad nismo merili!
BO@A: Pa da mi Gli{a bode o~i, kao pro{le godine?
GLI[A: Qudi! Avion!
BO@A: Daj vagu i ne diskutuj mnogo!
PAJA: Kako, bre, ovako da ispadne? Ko to mo`e da kradedr`avu...? Ko?
GLI[A: Qudi! Avion!
BO@A: Sve na ravne delove!
GLI[A: Avion! Avion!
NATA: Gde?
BO@A: Jebo te avion! Daj vagu!
GLI[A: Ali pada! Pada!
^uje se jaka eksplozija. Nata vrisne i pada u dudiwe. Svi su zabezeknutii zevaju gore.
GLI[A: Uspeo je da isko~i!
NATA: (Le`e}i)Ko?
GLI[A: [ofer!
AN\A: Gde?
Svi zijaju u nebo.
BO@A: Uh, lebac mu... Kao da }e ovde.
Bela ru`a za Dubqansku ulicu 283
-
GLI[A: Evo, evo ga!
Zevaju. Spu{ta se padobranac. Gli{a zablenut i opu{ten, grana puknepod wim i on tresne.
GLI[A: (Na zemqi)Jebem ti mater! Jaoj!(An|a pritr~i)Ni{ta, ni{ta, ni{ta!
Nata pada, definitivno, u nesvest. Padobranac, smireno, polako pada.
PADOBRANAC:Tovari{i!
Svi su zabezeknuti.
PADOBRANAC:Tovari{i! Kje pa sam?
BO@A: ’o}e{ dudiwe?
PADOBRANAC:Porka madona, parmadu{? Zakaj ste tako za~ud`ivi?
BO@A: (Iznerviran i glasno)Lepo te pitam, tovari{, ’o}e{ dudiwa?
GLI[A: (Ustaje i {epa)Uzmi, bre, tovari{! Vidi{