Download - 300 Izreka Asketa Pravoslavne Crkve
300 izreka asketa Pravoslavne Crkve
Uvod U ovoj knjizi je sakupljeno tri stotine izreka od više od pedeset pravoslavnih svetaca iz dvanaest zemalja svijeta. U njihovim riječima je izraženo duhovno iskustvo, provjereno stoljećima. U njihovim riječima nalaze se odgovori na mnoga pitanja o onome što se događa sa nama i našim bližnjima. Sveci pokazuju način na koji je Božanska Istina povezana sa našim svakodnevnim životom. Ova istina Božja je preobrazila milijune ljudi po cijelome svijetu i mnoge privela svetosti i savršenstvu.
Predgovor sastavljača Jednom prilikom su kod starog monaha‐pustinjaka došli razbojnici i rekli: „Uzet ćemo ti sve iz ćelije“. On je odgovorio: „Uzmite djeco, sve što vam je potrebno“. Oni su pokupili gotovo sve u ćeliji i otišli. Međutim, nisu pronašli sakrivenu kesu sa novcem. Uzevši je, starac je potrčao za njima vičući: „Dječice, zaboravili ste ovo! Uzmite!”Zaprepastivši se, razbojnici ne samo da nisu uzeli kesu, već su vratili i ono što su uzeli, govoreći jedan drugome: „Zaista je ovo Božji čovjek. ” Ovaj događaj se dogodio u šestom stoljeću nakon Kristova rođenja u Palestini, zapisao ga je sv. Ivan Mosh između mnogo drugih pripovijesti i izreka pravoslavnih monaha koje je čuo svojim ušima. Stari monah nije čitao propovijedi svojim nepozvanim gostima, nije ih prekoravao, prijetio, nagovarao‐što je utjecalo na razbojnike da tako promijene svoje mišljenje i isprave ono što su učinili? Oni su u starcu vidjeli drugačijeg čovjeka‐čovjeka Božjeg. Samo čovjek koji je bogat Bogom može biti slobodan od navezanosti za imovinu i novac koja je porobila ljudski rod. Samo čovjek, ukorijenjen u Bogu, može tako nepokolebljivo u duši sačuvati spokoj i dobrodušnost kada mu se očito nanosi zlo. Međutim, više od svega ih je dotakla ljubav starca prema njima‐samo čovjek koji je postao sličan Bogu može osjećati takvu ljubav prema neznancima koji su ga došli opljačkati da iskreno njihove interese postavlja iznad svojih. Drugim riječima, razbojnici su vidjeli čovjeka u kojemu su riječi Evanđelja postale djelo. To što se dogodilo, ne bi se moglo dogoditi da se za tog monaha vjera ograničavala obredima, popisom pravila i lijepim riječima o Bogu‐bez realnog iskustva života u Kristu. Takve ljude u Pravoslavnoj Crkvi nazivaju Svetim Ocima. Ova Crkva se tijekom dvije tisuće godina brinula da bez izmjene sačuva Istinu dobivenu od apostola i iskustvo živog zajedništva sa Bogom. Zato je Pravoslavna Crkva i mogla duhovno roditi i mnoštvo svetaca koji su bili nositelji tog iskustva rajskog života već na Zemlji. Knjiga koju držite u rukama je sastavljena da bi čitatelju dala mogućnost da dodirne duhovno iskustvo kršćanskog Istoka. U knjizi je sabrano tristo izreka više od pedeset pravoslavnih svetaca Palestine, Sirije, Egipta, Grčke, Rusije, Srbije, Crne Gore, Gruzije. Pošto je prvih tisuću godina nakon Kristova rođenja rimska Crkva ulazila u porodicu pravoslavnih Crkava, u našem zborniku se mogu pročitati i izreke drevnih svetaca koji su živjeli na teritorijima suvremene Italije, Engleske, Francuske, Tunisa‐sve to čini zajedničko duhovno naslijeđe Pravoslavne Crkve. Najstarija izreka je bila zapisana u drugoj polovici prvog stoljeća, a najmlađa‐u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Gdje i kada god živjeli, tko god bili, pravoslavni sveci govore o jedinstvenoj duhovnoj realnosti. Zato njihove izreke tako skladno nadopunjavaju jedna drugu. U devetnaestom stoljeću sv. Ignacije Brjančaninov je pisao: „Kada u jesenjoj, vedroj noći promatram čisto nebo, zasijano bezbrojnim zvijezdama toliko različite veličine, i vidim da sve one isijavaju istu svjetlost, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca“. Kada u ljetnom danu promatram prostrano more, pokriveno mnoštvom različitih brodova, i njihova jedra, raširena poput bijelih labudovih krila, brodove koji se brzo kreću po istome vjetru, prema istom cilju, prema istom pristaništu, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca.
1
”Kada čujem, skladni, brojni zbor, u kojemu razni glasovi u dražesnoj harmoniji pjevaju istu božansku pjesmu, tada govorim sebi: „takva su djela Otaca. ” Vjerujem da ovaj mali zbornik svetootačkih izreka može biti interesantan i koristan ne samo pravoslavnim kršćanima, već i svima koji cijene istinsko. Mnogo toga od onoga što je ovdje sakupljeno je pomoglo meni osobno‐dalo mi je odgovor na pitanja koja su me mučila, dozvolilo mi da na drugi način osmislim ono što se događa u mome životu‐tako da sam odlučio da kroz ovu knjigu podijelim sa drugima ono što mi je drago.
đakon Georgije Maksimov 08.01.2011.
I. BOG I MI Sreća
1. „Koliko su u zabludi ljudi koji traže sreću van sebe‐u stranim zemljama i putovanjima, bogatstvu i slavi, velikoj vlasti i nasladama, zadovoljstvima i u ispraznim stvarima koje kao svoj kraj imaju gorčinu! Graditi zdanje sreće van vlastitog srca isto je što i graditi dom na mjestu koje je izloženo čestim potresima. Sreća se nalazi u nama samima i blago čovjeku koji je to razumio.. Sreća je‐čisto srce, jer takvo srce postaje prijestolje Božje. Gospodin za ljude koji imaju čisto srce govori: „Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ” (2 Kor 6, 16). Što njima još može nedostajati? Ništa, zaista ništa! Jer u svome srcu imaju najveće blago‐samoga Boga!” (sv. Nektarije Eginski1, Put do sreće, 1)
2. „Duša koja ljubi Boga, u Bogu, i samo u Njemu ima svoj spokoj..na svim putovima kojima ljudi
hode u ovome svijetu, neće naći mira dok se ne približe nadi u Boga. ” (prepodobni2 Izak Sirijski3, 56, 89)
Istina 3. „Istina nije misao, nije riječ, nije odnos pojmova, nije zakon. Istina je Biće. Istina je Biće, koje
prožima sva bića, koje daje život svemu… Ako tražiš Istinu sa ljubavlju i radi ljubavi, Ona će ti otkriti svjetlost svoga lica onoliko koliko možeš izdržati, a da ne izgoriš. ” (sv. Nikolaj Srpski4, Misli o dobru i zlu)
4. „Nema drugog Krista ili druge istine… mijenja se boja vala, ali sam val ostaje neizmjenjiv… tako se i istina izražava različitim riječima, ali u svojoj prirodi ostaje ista jer je po svojoj vlastitoj prirodi‐jedna. Istina je sama u sebi nerazdjeljiva i samo je usta drskih mudraca razdjeljuju. ” (prepodobni Efrem Sirijski5)
5. „Što je Istina?‐To je Bogočovjek Krist i Njegovo Evanđelje. I laž je sve ono što nije On, što nije u Njegovom Evanđelju, i što je protiv Evanđelja. Zato je i vjera u Krista služba pravednosti (2 Kor 3, 9). Tko ne služi Kristu, služi nepravdi. Kao što je svaka nepravda grijeh, tako je i svaki grijeh‐nepravda. ” (prepodobni Justin Popović6, Tumačenje na 1 Iv 5, 17)
1 Grčki monah i čudotvorac (1846.‐1920.) 2 Ovaj pojam u pravoslavlju označava svetog monaha 3 Sirijski asketa, teolog i mistik, živio u 7.st. 4 Nikolaj Velimirović (1880.‐1956.), episkop/biskup žički i ohridski, jedan od novih svetaca Srpske Pravoslavne Crkve 5 Sirijski đakon, pisac i teolog (IV.st.) 6 Teolog i duhovnik, jedan od novijih svetaca Srpske Crkve (1894.‐1979.)
2
Kako se Bog odnosi prema nama? 6. „Bog nas više ljubi nego što nas ljubi otac, majka ili prijatelj, ili bilo tko drugi, čak više nego što
možemo sami sebe ljubiti. ” (sv. Ivan Zlatousti7)
7. „Jedan monah mi je pričao da je jednom prilikom, kad je bio teško bolestan, njegova majka rekla ocu: „Kako se muči naš mališan! Rado bih pristala da budem isječena na komade, samo kad bih mu time pomogla i olakšala bolove. ”Takva je i ljubav Gospodnja prema nama. On je rekao: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13). Gospodin se toliko sažalio na ljude, da je zaželio stradati zbog njih, kao rođena majka, i još više. Ali, bez milosti Duha Svetoga, nitko ne može razumjeti tu veliku ljubav. Sv. Pismo govori o njoj, ali se ni ono ne može shvatiti umom, jer i u Pismu govori isti Duh Sveti. ” (prepodobni Siluan Atonski8, Djela, IX., 10)
8. „Gospodin voli sve ljude, ali onoga koji Ga traži, voli više… Svojim izabranicima Gospodin daje toliko milosti, da oni ljubavlju obuhvaćaju svu zemlju, cijeli svijet, i njihova duša gori od želje da se svi ljudi spase i vide slavu Gospodnju. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IX., 8)
Kako učiti o Bogu? 9. „Da bi jedan čovjek došao do znanja o egipatskim piramidama, mora ili povjerovati onima,
koji su bili u neposrednoj blizini piramida, ili mora sam doći u neposrednu blizinu piramida. Trećeg načina nema. Tako svaki čovjek može doći do spoznaje o Bogu ili vjerujući onima, koji su se nalazili, ili se nalaze u neposrednoj blizini Božjoj, ili se mora potruditi da sam dođe u neposrednu blizinu Božju. ” (sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)
10. „Kao što se onima, koji ga nisu okusili, osobine meda ne mogu toliko okusiti riječima, koliko osjetilom okusa, tako se ni dobrota nebeske Riječi ne može jasno prenijeti učenjem ukoliko na osnovu dugotrajnog izučavanja dogmi istine nismo u stanju vlastitim iskustvom pojmiti dobrotu Gospodnju. ” (sv. Bazilije Veliki9, Besjede na psalme, 33. psalam)
11. „Ima bogatih i silnih koji bi dali mnogo da vide Gospodina ili Njegovu Presvetu Majku, ali Bog otkriva sebe ne bogatstvu, već smirenoj duši… svaki čovjek, i najveći siromah, može postati smiren i spoznati Boga Duhom Svetim. Za to nije potreban ni novac, ni imanje‐potrebno je samo smirenje. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I., 11., 21.)
12. „Ma koliko se mi trudili u učenju, Gospodina nećemo spoznati ako ne budemo živjeli po Njegovim zapovijedima, jer se Gospodina ne spoznaje kroz nauku, već Duhom Svetim. Mnogi filozofi i učeni ljudi su došli do uvjerenja da postoji Bog, ali Boga nisu spoznali. Jedno je vjerovati da postoji Bog, a drugo je poznavati Boga… tko je spoznao Boga Duhom Svetim, njemu duh gori ljubavlju prema Bogu danju i noću, i njegova duša se ne može privezati ni prema čemu zemaljskome. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VIII., 3.)
Kako se Bog odnosi prema nama?
7 Patrijarh carigradski, čuveni propovjednik, teolog i asketa (347.‐407.) 8 Glasoviti duhovnik sa Svete Gore‐Atosa u Grčkoj (1866.‐1938.) 9 Jedan od najvećih teologa, pastira i asketa Crkve uopće (IV.st.)
3
13. „Imaj u svome srcu uvijek strah Božji i pamti da je Bog uvijek sa tobom, na svakome mjestu, hodao ili sjedio. ” (sv. Genadije Carigradski10, Zlatni lanac, 14) 14. „Imajući Boga‐ ne boj se, nego sve svoje brige položi pred Njega, i on će se pobrinuti za tebe. Zar ti ne znaš da ako se naša zemaljska kuća, tjelesni šator, razruši, imamo zdanje od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima (2 Kor 5, 1). Vjeruj bez sumnje, i Bog će ti pomoći po svojoj milosti. ” (prepodobni Barsanufije Veliki11, Duhovno rukovođenje, odgovor 166) 15. „Svakog čovjeka trebamo voljeti svom dušom, dok nadu trebamo polagati jedino u Boga, služeći Mu iz sve snage. Jer, ukoliko nas On čuva, svi prijatelji će nam biti na usluzi, i svi neprijatelji će biti nemoćni. Međutim, čim nas On ostavi, svi prijatelji se okreću od nas i svi neprijatelji jačaju u odnosu na nas. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik12, Glave o ljubavi, IV., 95.) 16. „Istinska i mudra nada ogleda se u tome da čovjek nimalo ne brine za sebe, i to iz ljubavi prema Bogu i radi djela vrline, znajući da o njemu brine Bog. Ako pak, čovjek sam brine za svoje poslove i Bogu se molitvom obraća samo onda kada ga snalaze neizbježne nesreće, ne vidjevši u vlastitim snagama sredstvo kako da ih odvrati, pa se tek tada počne nadati u pomoć Božju ‐ ta je nada licemjerna i lažna. Istinska nada traži samo kraljevstvo Božje... Dok tu nadu ne stekne, srce naše neće moći imati mira ni spokoja. Tek ta nada umirit će ga i u njega uliti radost. ” (prepodobni Serafin Sarovski13, Pouke, 4)
Bog se brine o svemu 17. „Ne govori: ovo se dogodilo slučajno, a ono se dogodilo samo od sebe. U svemu što postoji nema ničega bez poretka, ničega neodređenog, uzaludnog, slučajnog …Koliko je vlasi na tvojoj glavi? Ni jedna od njih nije zaboravljena od Boga. Vidiš li kako ništa, ni najmanje, ne izbjegava nadzor oka Božjeg?” (Sv. Bazilije Veliki) 18. ”Nesumnjiva je istina da se najviša Providnost Božja odlučno prostire na sve što je stvoreno: Bog sve vidi i o svemu se brine. To i jest božanska očinska briga o kojoj govori blaženi apostol Petar: ”Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. ” (1 Pt 5, 7)” (Sv. Ilija Minjati14, Govori u Velikom Postu, 1) 19. „Cilj Božanske Providnosti jest da pravom vjerom i duhovnom ljubavlju sjedini one koji su na razne načine zlom razdijeljeni. Jer, Spasitelj je i stradao [s ciljem] da rasijanu djecu Božju sabere u jedno. ” (Iv 11, 52) (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, IV ,17)
Ljudi koji su spoznali Boga 20. ”Što čovjek više vodi duhovni život, to se više oduhovljuje: počinje u svemu vidjeti Boga, u svemu znak Njegove sile i moći; uvijek i svugdje vidi sebe kako prebiva u Bogu i od Boga u svemu ovisi. Međutim, što čovjek više vodi tjelesni način život to se više čini tjelesnim: ni u čemu ne vidi Boga, i uvijek i u svako vrijeme ‐”nema straha Božjega pred očima njegovim” (Ps 36, 1)”. (Sv. Ivan Kronštatski15, Moj život u Kristu, I , 5) 21. „Međutim, duša koja upozna ljubav Božju Duhom Svetim jasno osjeća da je Gospodin naš Otac, najsrodniji, najbliskiji, najmiliji, najbolji i da nema veće sreće nego ljubiti Boga svim umom, svim srcem, svom dušom, kao što nam je i zapovjedio, i bližnje kao same sebe. Imajući takvu ljubav duša se svemu raduje. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IX , 15)
10 Carigradski patrijarh i teolog (IV.st) 11 Egipatski asketa, IV.st 12 Kršćanski monah i teolog, VII.st 13 Ruski monah, 18./19.st 14 Grčki biskup, 17./18.st 15 Ruski parohijski svećenik (župnik), 19.st
4
22. ”Ne brini se ako u sebi ne osjećaš ljubavi Božje, već promišljaj o Gospodinu, kako je On milostiv, i uzdržavaj se od grijeha i milost Božja će te poučiti. ” (prepodobni Siluan Atonski, IX, 15) 23. ”Kada baciš čavao u plamen, on (istopivši se), počinje sjati kao oganj. Tako ćeš i ti, kada slušaš Božansko učenje i živiš po njemu, postati sličan Bogu. ” (prepodobni Šimun Dajbabski16, Izreke ,26) 24. ”Duša koja je u potpunosti spoznala Gospodina i naslađivala se Njime, više ništa ne želi i ni za što se na zemlji ne vezuje. Ona ni ponuđeno kraljevstvo ne bi poželjela, jer je ljubav Kristova tako slatka i tako je raduje i veseli da je više ni carski život ne može obradovati”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IX, 13)
Krist i mi 25. ”Neophodno je tražiti samo jedno: da se bude s Isusom. Bogat je čovjek koji prebiva s Isusom, čak i ako je siromašan u materijalnom smislu. Čovjek koji voli zemaljsko više od nebeskog lišit će se i nebeskog i zemaljskog. Čovjek koji traži nebesko gospodar je cijelog svijeta". (Sv. Ignacije Brjančaninov17, Otačnik18, abba Eugenije) 26. ”Vuče nas za sobom potok prolaznih stvari. Međutim, u potoku je poraslo drvo ‐ Gospodin naš Isus Krist. On je uzeo tijelo, umro, uskrsnuo, uzašao na nebesa. On kao da se složio da bude u potoku prolaznog. Uvlači te strmoglavo ovaj potok? Drži se za drvo. Opkolila te ljubav prema svijetu? Drži se za Krista. Radi tebe je On postao prolazan, da bi ti postao vječan, jer On je postao prolazan, ali pritom i ostao vječan... Koliko je velika razlika između dvojice ljudi u tamnici, ako je jedan zatvorenik a drugi posjetitelj! Ponekad čovjek dolazi do svog druga da ga posjeti i tada se čini da su obojica u tamnici, ali među njima postoji velika razlika. Jednoga tu drži krivnja, drugoga tamo dovodi čovjekoljublje. Tako je i u našoj smrtnosti: nas ovdje drži krivnja, a Krist je došao iz milosti; On je došao do zatvorenog kao osloboditelj, a ne kao tužitelj. ” (Blaženi Augustin, Na poslanicu Partima, II, 10) 27. ”Čovjek u ovom svijetu treba riješiti problem: da li će biti s Kristom ili protiv Njega. I svaki čovjek, želio to ili ne, rješava ovaj problem. Ili će biti kristoljubac ili kristoborac. Trećega nema”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Iv 4, 3) 28. ”Očisti um svoj od gnjeva, zlopamćenja i sramnih pomisli, te ćeš prepoznati useljenje Krista u sebe. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 4, 76)
Strah Božji (strah da se sa svojim grijesima uvrijedi ljubav Božja) 29. ”Strah Božji prosvjetljuje dušu... istrebljuje lukavstvo... oslabljuje strasti, izgoni tamu iz duše i čini je čistom... Strah Božji je vrh spoznaje; gdje njega nema, nećeš naći ništa dobro... Tko nema straha Božjeg, otkriven je za napade đavla. ” (prepodobni Efrem Sirijski) 30. ”Čovjek stječe strah Božji ako ima podsjećanje na smrt i na muke, ako svaku večer ispituje sebe kako je proveo dan, i svako jutro kako je prošla noć, ako nije drzak". (prepodobni abba Dorotej19, Pouke, 4) 31. ”Grijeh čini čovjeka plašljivim; a (život) po pravdi (Kristovoj) ga čini smjelim. ” (Sv. Ivan Zlatousti, O kipovima, VIII, 2) 32. ”Tko je postao sluga Gospodnji boji se samo svoga Gospodara; a u kome nema straha Božjega, taj se često i svoje sjene boji... Bojažljivost je kći nevjere... Ohola duša je rob strašljivosti, jer se uzda u samu sebe: ona se plaši svakog šuma, svake sjene”. (prepodobni Ivan Klimaks20, Ljestvica, 20)
16 Srpski svetac, 19./20.st 17 Ruski monah i duhovnik, 19.st 18 Od riječi otac‐zbirka izreka sv. Otaca (grč. Paterik) 19 Palestina, VI./VII. st. 20 Monah, teolog, mistik, 6./7.st., Sinaj
5
33. ”Tko se boji Gospodina, taj ostaje iznad svakog straha, udaljio je i ostavio daleko iza sebe sve strahove ovoga svijeta i nikakav trepet mu se ne može približiti". (prepodobni Efrem Sirijski, O strahu Božjem i o posljednjem Sudu)
Nevjera 34. Od Boga nas ne razdvaja istina nego laž, i samo laž... Lažne misli i lažne riječi, lažni osjećaji i lažna htijenja ‐ to je suma laži, koja nas vodi k nebiću, iluziji i odricanju od Boga. ” (Sv. Nikolaj Srpski21, Misli o dobru i zlu) 35. ”Gordoj duši Gospodin Sebe ne otkriva. Gorda duša može izučiti sve knjige, ali nikad neće spoznati Gospodina. Ona svojom gordošću ne ostavlja mjesta milosti Duha Svetog, a Bog se spoznaje jedino Duhom Svetim”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, III, 11) 36. ”Svatko od nas može rasuđivati o Bogu onoliko koliko je upoznao milost Duha Svetoga; jer kako možemo misliti i rasuđivati o onome što nismo vidjeli, ili o čemu nismo slušali i što ne znamo? Evo, sveci govore da su vidjeli Boga; postoje i ljudi koji govore da nema Boga. Jasno je da tako govore jer nisu spoznali Boga, ali to nikako ne znači da Njega nema. Sveci govore o onome što su zaista vidjeli i znaju”. (prepodobni Siluan Atonski, VIII, 9) 37. ”Ponos duši ne da stupiti na put vjere. Onome koji ne vjeruje savjetujem da kaže: ”Gospodine, ako te ima, prosvijetli me, i služit ću Ti svim srcem i svom dušom". Za tu smirenu misao i spremnost da služiš Bogu, Gospodin će te neizostavno poučiti... Tvoja duša će osjetiti Gospodina kada te bude prosvijetlio. Osjetit će ona da joj je Gospodin sve oprostio i da je voli. Ovo ćeš iskustvom saznati, a milost Duha Svetoga svjedočit će u duši o spasenju. Tada ćeš zaželjeti doviknuti cijelome svijetu: ”Kako nas mnogo voli Gospodin”". (prepodobni Siluan Atonski, III, 6) 38. „Iskrena i vatrena vjera u Gospodina može postojati samo kod čovjeka koji čuva sebe od svakog grijeha. Vjera se čuva samo pri dobrom moralu”. (prepodobni Nikon Optinski22)
II. REALNOSTI DUHOVNOGA SVIJETA Zlo i grijeh 39. ”Laž predstavlja zabludu razuma, a zlo ‐ zabludu volje. Mjerilo po kome se određuje i jedno i drugo jest sud samog Boga... ono čemu On uči čovjeka je Istina, ono što zapovijeda da se želi je ‐ dobro, a sve što proturječi tome je puno laži i zla”. (Sv. Nikola Kabasila23, Sedam govora o životu u Kristu, 7) 40. ”Sve u našim ljudskim svjetovima svodi se na dva praizvora, na dva pranačela: Boga i vraga. Sva dobra u našem ljudskom svijetu imaju svoj praizvor u Bogu, a sva zla ‐ u đavlu. Produženo do kraja, svako dobro odvodi Bogu; produženo do kraja, svako zlo odvodi đavlu”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Iv 3, 12) 41. ”Nisu jela zla, već proždrljivost, niti rađanje djece ‐ već blud, niti novac ‐ već pohlepa, niti slava ‐ već taština. Ako je tako, onda u bićima ništa nije zlo. [Zlo] se sastoji u njihovoj zloupotrebi do koje dolazi zbog nemarnosti uma za prirodno upotrebljavanje. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 3, 4) 42. ”Bog i grijeh leže na dvije protivne strane. Nitko ne može okrenuti lice k Bogu, dok prvo ne okrene leđa grijehu. Nitko ne može zavoljeti Boga, dok prvo ne omrzne grijeh... Kad se čovjek okrene licem k Bogu, svi putovi vode Bogu. Kad se čovjek okrene licem od Boga, svi putovi vode u propast. Tko se
21 Nikolaj Velimirović, Srpski biskup i svetac, 20.st 22 Ruski svetac, 19./20.st 23 Grčki teolog, 14.st
6
odlučno odreče Boga, i riječju i srcem, taj ne može ništa u životu učiniti, što ne bi vodilo njegovom potpunom razaranju i tjelesnom i duševnom. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)
Sloboda 43. ”U realnosti postoji samo jedna sloboda ‐ sveta Kristova sloboda kojom nas je On oslobodio od grijeha, zla i đavla. Ona nas vezuje s Bogom. Sve druge slobode su iluzorne, lažne, to jest, u stvarnosti sve su one ‐ ropstvo. ” (prepodobni Justin Popović, Asketska i teološka poglavlja, II, 36) 44. ”Samo vjera da se ne završava sve ovdje, našim zemaljskim postojanjem, daje silu da se ne hvatamo po svaku cijenu za svoj život koji malo znači i radi njegovog očuvanja idemo na svaku podlost, niskost i poniženje... Istinski slobodan može biti samo čovjek koji duboko i iskreno vjeruje. Ovisnost o Gospodinu Bogu je jedina ovisnost koja ne ponižava čovjeka i ne pretvara ga u jadnog roba, već obratno, uzvisuje”. (mučenik Aleksandar Medem24, Pismo sinu, 1922. g.) 45. ”Neki ljudi pod imenom slobode žele razumjeti sposobnost i odsustvo zabrane da čine sve što požele... Ljudi koji su dozvolili sebi da budu robovi grijehu, strastima, porocima najčešće postaju revnitelji maksimalnog proširenja vanjske slobode pred zakonom. Međutim, takav čovjek se koristi vanjskom slobodom samo da bi se još dublje potopio u unutarnje ropstvo. Istinska sloboda je djelatna sposobnost čovjeka koji nije porobljen od grijeha, koga ne opterećuje grižnja savjesti, koji može birati najbolje pri svjetlosti istine Božje i sprovoditi ga u djelo uz pomoć milosne sile Božje. Eto slobode kojoj ne smeta ni nebo, ni zemlja". (Sv. Filaret Moskovski25, Govor na dan rođenja cara Nikole I, 1851.g.)
46. ”Gospodin hoće da se međusobno volimo. Sloboda je u ljubavi prema Bogu i bližnjima. U tome je sloboda i jednakost. U društvenim položajima ne može biti jednakosti, ali to nije važno za dušu. Ne može svatko biti car ili knez, ne može svatko biti patrijarh ili iguman26, ili starješina, ali na svakom položaju može se voljeti Bog i može Mu se ugoditi, a to je jedino važno. A onaj tko bude više volio Boga na zemlji, bit će u većoj slavi u Kraljevstvu”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VI, 23)
Cilj života 47. ”Svaki kršćanin je dužan sebe obvezati i pobuđivati da neizostavno postane svijet. Ako živite bez truda i nade da budete sveti, onda ste kršćani samo po imenu, a ne po biću. Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina, to jest, neće dostići vječno blaženstvo. Istinita je riječ da je Krist Isus došao u svijet da grješnike spasi (1 Tim 1, 15). Obmanjujemo se ako mislimo da se spašavamo ostajući grešnici. Krist spašava grešnike tako što im daje sredstva da postanu Sveci”. (Sv. Filaret Moskovski, Besjeda od 23. rujna 1847.g.) 48. ”Dostizanje svetosti nije udio samo monaha kako neki misle; na svetost su pozvani i obiteljski ljudi koji imaju različite profesije, žive u svijetu, zato što zapovijed o savršenstvu i svetosti nije dana samo monasima, već svim ljudima". (Svećenik‐mučenik Onofrije Gagaljuk27) 49. ”Glavni cilj našeg života je ‐ živa zajednica sa Bogom. Zbog toga se i Sin Božji utjelovio da bi nam vratio zajedništvo sa Bogom koje smo izgubili padom u grijeh. Kroz Gospodina Isusa, Sina Božjega, stupamo u općenje s Ocem i na taj način postižemo svoj cilj. ” (Sv. Teofan Zatvornik28, Pisma raznim osobama, 24) 50. ”Kao što ljudi idu u rat ne da bi se naslađivali ratom, već da bi se spasili od rata, tako i mi dolazimo u ovaj svijet ne da bismo se naslađivali njim, već da bismo se spasili od njega. Ljudi idu u rat
24 Ruski novomučenik, 19./20.st. 25 Metropolita moskovski, 19.st. 26 Poglavar samostana. 27 Ruski arhiepiskop/nadbiskup, 19./20.st. 28 Ruski biskup i teolog, 19.st.
7
radi nečeg većeg nego što je rat. Tako i mi dolazimo u ovaj prolazni život radi nečega što je veće od njega ‐ radi vječnog života. I kao što vojnici s radošću misle na povratak kući, tako se i kršćani neprestano sjećaju kraja svog života i povratka u Nebesku Domovinu”. (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)
Sveci 51. ”Blažena je smirena duša, jer je Gospodin voli. Najsavršenija u smirenju je Majka Božja i zato je slave svi narodi svijeta i služe joj sve sile nebeske. I eto, nju nam je Gospodin dao za zagovornicu i pomoćnicu. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, III, 14) 52. ”Ja ljubim one koji mene ljube (Izr 8, 17) i proslavit one koji me proslavljaju (1 Sam 2, 30), govori Gospodin. Gospodin je svetima darovao Duha Svetog i oni nas u Duhu Svetom vole. Sveci slušaju naše molitve i imaju moći nam isprose pomoć od Boga. Ovo znaju svi kršćani”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 1,8) 53. ”Mnogima se čini da su sveci daleko od nas. No, oni su daleko samo od onih koji su se sami udaljili od njih, dok su sasvim blizu onih koji ispunjavaju zapovijedi Kristove i imaju milost Duha Svetog. Na nebu sve živi i kreće se Duhom Svetim. Ali, taj isti Duh Sveti je i na zemlji. On živi u našoj Crkvi. On živi u Svetim Tajnama (sakramentima). On je i u Svetom Pismu, kao i u dušama onih koji vjeruju. Duh Sveti nas sve sjedinjuje i zato su nam i sveci bliski. Oni nas Duhom Svetim čuju kada im se molimo i duša osjeća da se i oni mole za nas”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 3) 54. ”Sveti su slični Gospodinu. Ali, i svi ljudi koji vrše zapovijedi Kristove također su Mu slični. Oni, pak, koji žive po svojim strastima i ne kaju se, slični su đavlu. Mislim da bi ljudi prestali služiti đavlu kad bi im se otkrila ova tajna, pa bi svi težili da spoznaju Boga i budu Mu slični. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XII, 3) 55. ”Upoznavši Duhom Svetim Majku Božju i postavši Duhom Svetim bliska apostolima, prorocima, svecima, prepodobnima i svim svetima i pravednicima, duša neodoljivo teži da dođe u taj svijet, i ne može se umiriti, već tuguje i čezne i plače i ne može se otrgnuti od molitve. Mada tijelo i malakše, i želi da odahne u postelji, duša ipak i ležeći u postelji teži Gospodinu i Carstvu svetih. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I, 28)
Sveto Pismo 56. ”Sveto Pismo nas privodi Bogu i otkriva put bogospoznaje. ” (Sv. Ivan Zlatousti, Govor na Evanđelje po Ivanu, 59, 2) 57. ”Od svih nemoći koje su opteretile ljudsku prirodu, nema ni jedne ‐ ni duševne, ni tjelesne, koja ne bi mogla pronaći iscjeljenje iz Pisma. ” (Sv. Ivan Zlatousti, Govor na Knjigu Postanka, 29, 1) 58. ”Kao što ljudi koji su lišeni svjetlosti ne mogu ići pravo, tako su i oni koji ne vide zrake Božanskog Pisma prinuđeni griješiti jer sami hode u najdubljoj tami. ” (Sv. Ivan Zlatousti, Govor na Poslanicu Rimljanima, 1) 59. ”Ponizni i onaj koji čini duhovna djela, sve što čita u Božanskom Pismu dovodi u odnos sa sobom, a ne s drugim. ” (prepodobni Marko Asketa29, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 6) 60. ”U svemu što susretneš u Pismu traži smisao riječi da bi proniknuo u dubinu misli Svetih, i sa većom točnošću je razumio... Čitanju Božanskog Pisma ne pristupaj bez molitve i traženja pomoći od Boga... Molitvu smatraj ključem za istinsko razumijevanje onoga što je napisano u Božanskim Pismima”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 1, 85) 61. ”Kada počinješ čitati ili slušati Sveto Pismo, pomoli se Bogu ovako: ”Gospodine Isuse Kriste, otvori uši i oči srca moga da bi čuo Tvoje riječi i razumio ih i ispunio volju Tvoju”. Uvijek tako moli Boga da bi
29 Egipatski monah i mistik, IV.st.
8
prosvijetlio tvoj um i otkrio ti silu Svojih riječi. Mnogi koji su se pouzdali u svoj razum su se podvrgli zabludi”. (prepodobni Efrem Sirijski) 62. ”Teško griješe oholice koje se nakon izučavanja svjetske literature, obraćaju Svetim Pismima, sve što se govori tamo smatraju zakonom Božjim i ne pokušavaju spoznati misli proroka i apostola, već za svoje vlastite misli traže (iz Pisma) neodgovarajuće tekstove, kao da je to, tobože, dobro djelo, a ne najgora vrsta učenja ‐ izvrnuti misli Pisma i podčiniti ih svojoj samovolji, bez obzira na očigledna proturječja. Djeci i šarlatanima su svojstveni pokušaji da podučavaju onome što ne znaju”. (blaženi Jeronim30, Pismo svetom Paulinu)
Sveta Predaja (Tradicija) 63. ”Ako se netko želi osigurati od obmana da bude zdrav u vjeri, neophodno je da ogradi svoju vjeru, kao prvo, autoritetom Svetog Pisma, i drugo, Predajom Crkve. Ali, možda će netko pitati: kanon Pisma je savršen i potpuno dovoljan, zašto bi njemu dodavali autoritet Predaje? ‐ Zato što ne razumiju svi Pismo na isti način, već jedan čovjek tumači na jedan, drugi na drugi način, tako da se iz njega može izvući onoliko smislova koliko ima i poglavlja. Zato je neophodno rukovoditi se crkvenim shvaćanjem... Što je Predaja? Ono u što su u Crkvi vjerovali svi, svagda i svugdje... To što si primio, a ne ono što si izmislio... naš dug je da ne vodimo religiju gdje poželimo, već da slijedimo gdje ona povede i da potomcima ne predajemo svoje, već da čuvamo ono što smo primili od predaka”. (prepodobni Vincencije Lerinski31, Peregrinovo upozorenje) 64. ”Nemoj se drznuti da sam tumačiš Evanđelje i druge knjige Svetog pisma. Pismo koje je izrečeno preko svetih proroka i apostola, nije izrečeno proizvoljno, nego po nadahnuću Duha Svetoga (2 Pt 1,21). Kako onda nije bezumno tumačiti ga proizvoljno? Duh Sveti, koji je preko proroka i apostola izrekao Riječ Božju, tumačio ju je preko Svetih Otaca. I Riječ Božja i njeno tumačenje ‐ jesu dar Duha Svetoga. Sveta Pravoslavna Crkva prihvaća samo to jedno tumačenje! Njezina istinska djeca primaju samo to jedno tumačenje!” (Sv. Ignacije Brjančaninov, O čitanju Evanđelja) 65. ”Ponekad mi dolaze Japanci‐protestanti, mole da im objasnim neko mjesto iz Svetog Pisma. 'Pa imate svoje učitelje‐misionare ‐ njih pitajte' ‐ govorim im ja. Što mi odgovaraju? 'Pitali smo ih, govore: shvati kako znaš; ali, meni je važno da znam istinsku misao Božju, a ne moje osobno mišljenje'... Kod nas nije tako, kod nas je sve svjetlo i pouzdano, jasno i čvrsto ‐ jer mi osim Svetog Pisma prihvaćamo još i Svetu Predaju. Sveta Predaja je živi, neprekidni glas... naše Crkve od vremena Krista i Njegovih apostola dosad, koji će se i čuti do kraja svijeta. Na njemu se u potpunosti utvrđuje Sveto Pismo". (Sv. Nikola Japanski32, Dnevnici, 15. siječnja 1897.)
Crkva Kristova 66. ”Braćo i sestre! Svemilostivi Bog nam svima želi sreću i u ovom životu i u životu koji dolazi. Radi toga je On osnovao Svoju svetu Crkvu da bi nas ona čistila od grijeha, posvećivala nas, mirila s Njim i darovala nam nebeski blagoslov. U Crkvi je uvijek otvoren zagrljaj za svakog od nas. Požurimo u zagrljaj svi koje muči savjest. Požurimo i Crkva će podići težinu našeg bremena, darovati nam hrabrost na putu prema Bogu, ispuniti srce naše srećom i blaženstvom”. (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 1) 67. ”Kristova Crkva je Jedna, Sveta, Katolička33 i Apostolska. Ona je Jedna zato što je jedno duhovno Tijelo s jednom Glavom Isusom Kristom, i s jednim Duhom Svetim koji boravi u njoj. One mjesne
30 Rodom iz rimske Dalmacije, jedan od najpoznatijih zapadnih (latinskih) otaca, prevoditelj Biblije na latinski jezik. 31 Galija, današnja Francuska, V.st. 32 Nikolaj Kasatkin, misionar Japana i utemeljitelj Japanske pravoslavne Crkve. 33 Pravoslavna Crkva sebe smatra katoličkom (sveopćom, univerzalnom, vaseljenskom) Crkvom.
9
Crkve su međuovisne kao članovi jednog te istog Tijela Kristovog, kao grane istog drveta, koje uzimaju hranu iz istog korijena i kroz iste žile. Crkva se naziva svetom zato što je ona posvećena svetošću njenog Utemeljitelja, Isusa Krista, Njegovim svetim riječima, djelima, žrtvom, i stoga što je njen cilj posvetiti ljude. Crkva se naziva katoličkom zato što ona nije ograničena ni prostorom, ni vremenom, ni rasom, ni jezikom. Ona se obraća čitavom čovječanstvu. Pravoslavna Crkva se naziva Apostolskom zbog toga što su duh, učenje i rad Kristovih apostola potpuno očuvani u Crkvi”. (Sv. Nikolaj Srpski, Vjera Svetih ‐ Katekizam) 68. ”Znamo i uvjereni smo da otpad od Crkve bilo u raskol, ili u herezu, ili u sekte predstavlja potpunu propast i duhovnu smrt. Za nas nema kršćanstva izvan Crkve. Ako je Krist sazdao Crkvu i Crkva je Tijelo Njegovo, otkinuti se od Tijela ‐ znači umrijeti”. (Svećenik‐ mučenik Ilarion Trojicki, O životu u Crkvi) 69. ”Ne treba kod drugih tražiti istinu koju je lako uzeti iz Crkve. U Crkvi, kao u bogatoj riznici, apostoli su u punini položili sve što pripada istini, tako da svatko tko želi može od nje dobiti vodu života. Crkva predstavlja vrata života”. (Sv. Irenej Lionski34, Protiv krivovjerja, III , 4) 70. ”Crkva je sveta iako u njoj ima ljudi koji griješe. Oni koji griješe, ali se čiste istinskim pokajanjem ne smetaju Crkvi da bude sveta; nepokajani grešnici se ili vidljivim učinkom crkvene vlasti ili nevidljivim djelovanjem suda Božjega kao mrtvi članovi odsijecaju od Tijela Crkve tako da i na taj način ona ostaje sveta. ” (Sv. Filaret Moskovski, Katekizam) 71‐72. ”A kada mi živimo Njime? ‐ Kada živimo njegovom Istinom, njegovom Ljubavlju, njegovom Pravdom, njegovom Dobrotom; jednom riječju: kada živimo njegovim Evanđeljem, njegovom Crkvom. Jer je ne samo njegovo Evanđelje u Crkvi, već i On sam, čudesni Bogočovjek, sa svima svojim savršenstvima, i svima svojim svetim silama i vrlinama. Crkva je vječno živo Tijelo Bogočovjeka Krista, U njega se ulazi sakramentima; u njemu se zauvijek ostaje svetim vrlinama... Krist Gospodin je neprestano u ovom svijetu po Crkvi. Jer boraveći u njoj, On neprestano boravi u ovome svijetu s nama; suvremenik je svakom članu Crkve zemaljske tijekom svih vjekova... Jer nam je On svega Sebe ostavio u Crkvi, i stalno nam daje Sebe, naročito kroz sakrament Pričesti, i ostale sakramente i svete vrline. Daje nam svega Sebe, te možemo živjeti u ovom svijetu na način na koji je On živio”. (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Iv 4, 9‐17)
Duhovni učitelj 73. ”Sjeti se da u duhovniku živi Duh Sveti, i da će ti on znati reći što trebaš činiti. Ako, pak, pomisliš da tvoj starac živi nemarno i da u njemu nema milosti Božje, znaj da ćeš zbog takve misli silno trpjeti i da ćeš sigurno pasti u zabludu. Gospodin će te tim putem učiniti poniznim. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, II, 1) 74. ”Ako čovjek duhovniku ne govori sve, put mu je kriv i ne vodi spasenju, a ako sve govori, ide pravo u Carstvo Nebesko. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XIII, 9) 75. ”Sve kaži duhovniku i Gospodin će ti se smilovati i izbjeći ćeš zabludu. A ako pomisliš da imaš više znanja u duhovnom životu od svog duhovnika i prestaneš mu se povjeravati, Bog će zbog oholosti sigurno dopustiti da padneš u zabludu radi urazumljivanja. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII, 13) 76. ”Kroz duhovnika u sakramentu ispovijedi djeluje Duh Sveti. Zbog toga se čovjek, odlazeći od svog duhovnika, osjeća nekako obnovljen, ispunjen mirom i ljubavlju prema bližnjima. Ako ti se dogodi da od duhovnika odeš smućen, znači da si se nečisto ispovjedio i da nisi iz duše oprostio grijehe svog brata. ” (prepodobni Siluan Atonski, XIII, 11) 77. ”Gospodin nas je toliko zavolio da je postradao za nas na križu. Njegova stradanja su bila velika, ali ih mi ne razumijemo, jer premalo volimo Gospodina. Tako i naši duhovni pastiri stradaju za nas, mada često ne vidimo njihove patnje. I ukoliko je veća njihova ljubav, utoliko su i njihova stradanja
34 Galija, II.st
10
veća. Mi, ovce njihove, trebamo ih razumjeti, poštovati ih i voljeti. ” (prepodobni Siluan Atonski, XIII, 2) 78. ”Duhovni otac kao stup pokazuje put, a čovjek treba sam ići njime. Ako duhovni otac bude pokazivao, a sam učenik se ne bude kretao, on nigdje neće otići već će istrunuti pored stuba. ” (prepodobni Nikon Optinski)
Plaća 79. ”Što se tiče znanja o budućem (što će biti s tobom nakon smrti), nemoj se varati: što ovdje siješ, tamo ćeš požeti. Po odlasku odavde nitko više ne može napredovati... Ovdje je rad, a tamo nagrada, ovdje podvig, tamo vijenci. ” (prepodobni Barsanufije Veliki, Duhovno rukovođenje, 606) 80. ”Svima koji imaju ljubav prema Njemu, Bog daje Svoje zajedništvo. Općenje s Bogom je život i svjetlost i naslađivanje svim dobrima koja On ima. A ljude koji po vlastitoj volji odstupaju od Njega, On podvrgava isključenju koje su oni sami odabrali. Kao što je udaljavanje od svjetlosti tama, tako je i otuđenje od Boga lišavanje svih dobara koja On ima. Božja blaga su vječna i bez kraja, zato je i njihovo lišavanje vječno i bez kraja; tako će sami grešnici biti uzrok svojih muka kao što ljudi koji su sebe oslijepili ne vide svjetlost, iako svjetlost svijetli na njih”. (Sv. Irenej Lionski, Pet knjiga protiv krivovjerja, V, 27) 81. ”Spasitelj našeg roda imajući namjeru da potpuno oslobodi čovjeka od zablude, obećao je nama koji Ga slušamo preobilna i božanska blaga; neposlušnima je pokazao da ih očekuju ne prolazne žalosti koje vremenom nestaju, već muke koje će trajati tijekom beskonačne vječnosti". (Sv. Focije Veliki35, Amfilohije, 6) 82. ”Ne samo muškarci, već i žene ‐ slabiji spol ‐ idući tijesnim Kristovim putem zadobivali su Nebesko Carstvo. Jer tamo nema ni muškog, ni ženskog spola, već će svaki po svom trudu dobiti svoju nagradu”. (prepodobni Efrem Sirijski, Riječ o Drugom dolasku Gospodinovu)
Vječna radost kršćana 83. ” (Kršćani) radujte se svagda: jer je vrhovno zlo pobijeđeno, jer je smrt pobijeđena, jer je grijeh pobijeđen, jer je đavao pobijeđen, jer je pakao pobijeđen. A kad je sve to pobijeđeno, ima li onda išta u svijetu što radost vašu može pomutiti, ili oteti, ili uništiti? Vi ste apsolutni gospodari te vječne radosti sve dok sami to hoćete, sve dok sami po svojoj volji ne skrenete u grijeh, u strast, u smrt. Radost uzavri u srcu našem od svega što je Kristovo: i od istine Njegove, i od samilosti Njegove, i od pravde Njegove, i od ljubavi Njegove, i od uskrsnuća Njegova, i od Crkve Njegove, i od svetih Njegovih. No evo još većeg čuda: radost uzavri u srcu našem ‐ i od stradanja za Njega, i od smrti za Njega, i od sramote za Njega. Pri stradanjima za nezamjenjivog Gospodina u ovome svijetu radost neiskazana zalijeva srca naša, jer ta stradanja ispisuju imena naša na nebesima. Rodu ljudskom nema istinske radosti na zemlji bez pobjede nad smrću; a pobjede nad smrću nema bez uskrsnuća; a uskrsnuća nema bez svemoćnog Bogočovjeka Krista. Uskrsli Bogočovjek Krist, svepobjedni Pobjednik svih smrti, vječno životvoran u Crkvi Svojoj, neprekidno razlijeva tu jedinu istinsku radost po dušama Svojih sljedbenika kroz sakramente i svete vrline... Vjera nas ispunjava tom vječnom radošću; zato je”radost vjere”Kristove ‐ jedina istinska radost za biće ljudsko u svima svjetovima". (prepodobni Justin Popović, Tumačenje na 1 Sol 5)
35 Carigradski patrijarh, IX.st.
11
III. MI I LJUDI OKO NAS Odnos prema drugim ljudima 84. ”Kršćanin mora biti pažljiv sa svima. Neophodno je da njegove riječi i djela odišu milošću Duha Svetoga koja obitava u njegovoj duši, da bi se na taj način slavilo ime Božje. Čovjek koji odmjerava svaku riječ, odmjerit će i svako djelo. Čovjek koji provjerava riječi koje želi reći, provjeravat će i djela koje ima namjeru učiniti i nikada neće preći granicu dobrog i moralnog ponašanja. Blagodatne riječi kršćanina karakteriziraju se delikatnošću i pažljivošću. To je ono što rađa ljubav, donosi mir i radost. Naprotiv, grubost rađa mržnju, neprijateljstvo, žalost, želju za pobjedom u sporovima, nerede i ratove”. (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 7) 85. ”Radosno je osjetiti da među ljudima nemamo i ne možemo imati neprijatelje, već postoje samo nesretna braća dostojna sažaljenja i pomoći, čak i onda kada ‐ po nedovoljnom razumijevanju ‐ postaju naši neprijatelji i ratuju s nama. Avaj! Oni ne shvaćaju da se neprijatelj nalazi u nama samima, ne shvaćaju da je neophodno prvo istjerati ga iz sebe, a zatim pomoći i drugim da učine to isto. Jednog zajedničkog neprijatelja imamo ‐ to su vrag i zli duhovi ‐ a čovjek, koliko god nisko pao, nikada ne gubi u potpunosti makar malu iskru svjetlosti i dobra, koje mogu se raspale u veliki plamen. Nemamo nikakve koristi od ratovanja s ljudima, makar nas oni neprestano zasipali udarcima i uvredama svake vrste... Ratovati s ljudima znači stajati na njihovu lažnu poziciju. Čak i u slučaju uspjeha, takav rat nam ne bi ništa dao, već bi nas nadugo odvukao od našeg zadatka". (Svećenik‐ispovjednik Roman Medved36, Pismo kćeri iz logora, 1932) 86. ”Svim silama tražite od Gospodina poniznost i bratsku ljubav, jer zbog nje Gospodin daje Svoju milost. Sam ispitaj ‐ jednog dana moli od Boga ljubav prema braći, a drugog živi bez ljubavi, pa ćeš vidjeti razliku. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVI, 8) 87‐88. ”Ukrašavaj sebe pravdom, trudi se da svakome govoriš istinu i ne odobravaj laž tko god te to tražio. Ako kažeš istinu i time izložiš sebe nečijem gnjevu, ne tuguj, već se tješi riječima Gospodnjim: ”blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. ” (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 26,29) 89. ”Sveti Izaija je rekao: ako netko govori s bratom s lukavstvom ‐ neće izbjeći tugu u srcu. ” (Drevni paterik, 10, 28) 90. ”Zbog stvari koje smo [s vjerom] prepustili Bogu, mi se više nećemo prepirati sa svojim bližnjima. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 103) 91. ”Zbliži se s pravednima i kroz njih ćeš se približiti Bogu. Obraćaj se ljudima koji imaju poniznost i poprimit ćeš njihovu narav... Tko slijedi onoga koji ljubi Boga obogatit se tajnama Božjim; tko bude slijedio nepravednog i oholog, udaljit će se od Boga i bit će omrznut od svojih prijatelja. ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57, 8) 92. ”Sveti Pimen Veliki37 je rekao: udalji se od svakog čovjeka koji se voli sporiti. ” (Drevni paterik, 11,59) 93. ”Ako nisi u stanju zatvoriti usta čovjeka koji kleveće svog prijatelja, onda se, u krajnjoj mjeri, čuvaj zajedništva s njim. ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 89)
Kako se odnositi prema grijesima drugih ljudi? 94‐95. ”Ljubi grešnike, ali mrzi njihova dijela; ne ignoriraj grešnike, zbog njihovih nedostataka, da sam ne bi upao u iskušenje u kome oni prebivaju... Ne gaji mržnju prema grešniku jer smo svi krivi... Mrzi njegove grijehe i moli se za njega samog da bi postao sličan Kristu, Koji nije negodovao na grešnike, već se molio za njih”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57,90)
36 Učenik sv. Ivana Kronštatskog, 20.st. 37 Egipat, IV.st.
12
96. ”Traži zlo u sebi, a ne u drugim ljudima ili stvarima s kojima se nisi znao ispravno koristiti. Tako se i dijete koristi ognjem ili nožem: sebe pali, sebe reže”. (prepodobni Sebastijan Karagandinski38) 97. ”Brat je pitao starca: ”ako vidim grešni pad svog brata ‐ da li je dobro ako ga sakrijem?”Starac je odgovorio: ”Kada mi [iz ljubavi] sakrijemo grijeh brata svog, [onda] će i Bog sakriti naše grijehe; kada [pred drugima] otkrijemo grijeh brata, [onda] će i Bog otkriti [ljudima] naše grijehe”. (Drevni paterik, 9,9) 98. ”Nemoj se razdražiti na ljude koji griješe... nemoj imati strast da u bližnjem vidiš grijehe i osuđuješ ga kao što svi radimo; svatko će za sebe dati odgovor Bogu... posebno nemoj zlonamjerno gledati na grijehe starijih od tebe s kojima nemaš veze... ti svoje grijehe, svoje srce ispravljaj”. (Sv. Ivan Kronštatski, Moj život u Kristu, I, 6) 99. ”Ako vidiš bližnjeg u grijehu, nemoj gledati samo na to, već razmisli što je on učinio ili čini dobro; često ćeš, ispitavši sve, a ne samo to djelo, naći da je on bolji od tebe". (Sv. Bazilije Veliki, Govori, 20) 100. ”Ako se ne budeš sažalio kad ugledaš čovjeka gdje griješi, milost će te ostaviti... A tko ruži zle ljude i ne moli se za njih, nikada neće spoznati milost Božju”. (prepodobni Siluan Atonski, VII, 4, VIII, 6) 101. ”Tko strogo ispituje tuđe postupke, neće imati nikakvo razumijevanje za vlastite. ” (Sv. Ivan Zlatousti, O kipovima, 3, 6)
Treba li razotkriti čovjeka koji je sagriješio? 102. ”Bolje je da se pobožno moliš za svog bližnjeg, nego da ga osuđuješ za svaki grijeh. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 132) 103. ”Ne pokušavaj uzveličavanjem pomoći onoga koji se hvali vrlinama. Jer, isti [čovjek] ne može istovremeno voljeti samoisticanje i istinu. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 222) 104. ”Onaj tko sa strahom Božjim poučava i kažnjava onoga koji griješi, stječe vrline suprotne prijestupu. Onaj, pak, tko je zlopamtilo i zlurad, po duhovnom zakonu pada u istu strast. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle opravdati se djelima, 183) 105. ”Kada poželiš nekoga uputiti na neko dobro, uspokoji ga prvo tjelesno i odaj mu poštovanje riječju ljubavi. Jer ništa tako ne potiče čovjeka na stid i ne prisiljava da odbaci svoj porok i da se promijeni na bolje kao tjelesno dobro i uvažavanje koje vidi od tebe... [zatim] mu s ljubavlju kaži riječ‐dvije i ne raspaljuj se gnjevom na njega i neka ne vidi u tebi znak neprijateljstva. Jer se ljubav ne zna gnjeviti i razdraživati". (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 85, 57)
Osuđivanje 106. ”Tko moli za oproštaj, voli poniznost. Tko osuđuje drugog, zapečaćuje svoje zlo. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 126) 107‐108. ”Suditi grijehe ‐ djelo je bezgrešnoga. Ali tko je bez grijeha osim jednoga Boga? Onaj tko u srcu pomišlja na mnoštvo svojih grijeha nikada neće poželjeti iz sablazni drugoga učiniti predmetom svog razgovora. Suditi čovjeka koji je sagriješio znak je gordosti, a gordima se Bog protivi. Naprotiv, tko se svaki čas sprema dati odgovor za svoje grijehe, neće brzo podići glavu i razmatrati tuđe pogreške”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 53‐55) 109‐110. ”Dobar vrtlar bere samo zrele jagode, a nezrele ne. Pametan i razborit um, isto tako, primjećuje samo vrline i samo o njima govori. A bezumni čovjek pronalazi samo krivnje i nedostatke. Nemoj osuđivati ni onda kada svojim očima vidiš da netko griješi: često se i oči varaju. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Pouka 10)
38 Monah, 19./20.st.
13
111. ”Ako imaš grešnu naviku osuđivati bližnjega, onda, kada osudiš nekoga, učini tri zemna poklona s molitvom:"Spasi Gospodine i pomiluj tog i tog (čovjeka kojega si osudio) i njegovim molitvama, pomiluj me grešnog”. I tako čini svaki put kada osudiš nekoga. Ako ovo ispuniš, Gospodin će vidjeti tvoje usrdnost i izbaviti te zauvijek od ove grešne navike. Ako ne budeš osuđivao nikoga, onda te ni Bog nikada neće osuditi ‐ tako ćeš dobiti spasenje”. (svećenik‐ispovjednik Sergej Pravdoljubov)
Kako se odnosimo prema onima koji nas vrijeđaju? 112. ”Onaj tko se moli za one koji mu nanose nepravdu, pobjeđuje demone. Onoga, pak, koji im se suprotstavlja, ranjavaju demoni. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 45) 113. ”Onaj tko trpi uvredu i pri tome se ni riječima, ni mislima ne prepire s uvrjediteljem, stekao je istinsko znanje i pokazuje tvrdu vjeru u Vladara". (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 124)
O praštanju uvreda 114. ”Takav je duhovni zakon: ako oprostiš, znači da je i tebi Bog oprostio, a ako ne oprostiš bratu, znači da i tvoji grijesi ostaju s tobom. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, VII,9) 115. ”Svima nama, ljubljena braćo moja, predstoji umrijeti i teško nama ako jedan drugog, živeći na ovom svijetu, ne ljubimo, ako se ne pomirimo s našim protivnicima koji su nas uvrijedili i ako jedan drugom, vrijeđajući se, ne oprostimo ‐ tada nećemo u onom svijetu imati ni vječnog pokoja i blaženstva i Otac naš Nebeski nam neće oprostiti sagrešenja naša”. (Sv. Petar Cetinjski39, Poslanica Radulovićima, 1805.g.) 116. ”Znak nelicemjerne ljubavi jest opraštanje uvreda. Tako je Gospodin ljubio svijet”. (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima , 48)
Kada nas vrijeđaju 117. ”Čovjeka koji nas prekorava treba primati kao od Boga poslanoga razotkrivatelja zlih misli skrivenih u nama, da bismo, s točnošću razmotrivši naše misli, ispravili sebe... jer mi ne znamo dosta o zlu koje se krije u nama ; samo savršenom čovjeku svojstveno je da pamti sve svoje nedostatke”. (prepodobni Marko Asketa , Riječi, 6) 118. ”[ Po mjeri tvoje ] molitve iz [ sve ] duše za onoga tko te je oklevetao, Bog će otkriti i pravu [ istinu o tebi ] onima koji su se sablaznili. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Poglavlja o ljubavi, 4, 89)
Kada nas hvale 119. Kada hvalitelji (bolje reći kvaritelji) počnu nas hvaliti, odmah se trebamo sjetiti mnoštva svojih bezakonja, pa ćemo vidjeti da smo nedostojni onoga što se govori o nama ili čini za nas. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 21)
Zlopamćenje 120. ”Ukoliko imaš zlopamćenje prema nekome, moli se za njega i zaustavit ćeš kretanje strasti. Molitvom ćeš udaljiti tugu od sjećanja na zlo koje ti je učinio. Ispunivši se ljubavlju i postavši
39 Petar I. Petrović Njegoš, crnogorski državnik i biskup, 18./19.st.
14
čovjekoljubiv, potpuno ćeš ukloniti strast iz duše. Ukoliko drugi ima zlopamćenje prema tebi, postani blagonaklon i smiren i odnosi se dobro prema njemu, te ćeš ga osloboditi od strasti. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 3,90) 121. ”Razumna duša koja gaji mržnju prema bilo kojem čovjeku ne može biti u miru s Bogom, koji je dao zapovijed: Ako li ne oprostite ljudima pogreške njihove, ni Otac vaš nebeski neće oprostiti vama vaših pogrešaka (Mt 6, 15). Ukoliko se, pak, on ne želi pomiriti , ti se čuvaj mržnje, moleći se iskreno za njega i ne govoreći zlo o njemu ni pred kim. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 4,35)
Ljubav prema neprijateljima 122. ”Onaj, pak, koji ne voli svoje neprijatelje, ne može spoznati Boga i slatkoću Duha Svetog. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, I,11) 123. ”Podnoseći uvredu, pogrdu ili progon, nemoj razmišljati o sadašnjem, nego očekuj buduće, i vidjet ćeš da će ti to [ stradanje ] biti uzročnik mnogih dobara, ne samo u sadašnjem, nego i u budućem vijeku. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 114) 124. ”Ne poželi slušati o nesreći svojih neprijatelja. Onaj tko sluša takve riječi, ubire plodove svoje zle nastrojenosti. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu , 173) 125. ”Molim vas, sami probajte. Ako vas netko ožalosti, ili osramoti, ili uzme što vaše, ili progoni Crkvu, molite za njega i govorite: ”Gospodine, svi smo mi stvorenja Tvoja. Sažali se na sluge Svoje i obrati ih na put pokajanja”. Tada ćeš nositi u sebi blagodat i osjetit ćeš njenu nazočnost. Na početku prisiljavaj sebe na ljubav prema neprijateljima, a kada Gospodin bude vidio tvoju dobru volju, pomoći će ti u svemu, i samo će te iskustvo uputiti što trebaš da činiti. A tko ružno misli o svojim neprijateljima , nema ljubavi Božje i ne poznaje Boga. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , IX, 21)
IV. O ONOME ŠTO NAS PRIBLIŽAVA BOGU Molitva 126. ”Ne ostavljaj molitvu, jer kao što tijelo lišeno hrane slabi, tako se i duša, lišena molitvene hrane, približava slabosti i duhovnoj smrti”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac, 44) 127.‐128. ”Za svaku stvar se moli uporno, budući da ništa ne možeš učiniti bez pomoći [ Božje ]... Jer, onaj tko bez molitve čini nešto ili brine o nečemu, ne dovodi uspješno do kraja svoje djelo. To je ono što je rekao Gospodin: Bez mene ne možete činiti ništa (Iv 15, 5)”. (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 94, 166) 129. ”Sve što govorimo ili radimo bez molitve, na kraju se pokazuje kao pogrešno ili štetno, i bez našeg znanja nas razotkriva na djelu. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima , 108) 130. ”Molitva čovjeka koji sebe ne smatra grješnikom ne prima se od Gospodina “ (prepodobni Izak Sirijski, 55) 131. ”Bog ispunjava čovjekove molitve, kada čovjek ispunjava njegove zapovijedi: ”Poslušaj Boga u zapovijedima, veli Sveti Zlatoust, da bi On poslušao tebe u molitvama”. Čovjek koji drži zapovijedi
15
Božje, uvijek je i mudar i ustrajan i iskren u molitvama. Sveti Bogoslov nam je kazao; sad znamo tajnu molitve. Ona je u držanju zapovijedi Božjih. ” (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv 3, 22) 132. ”Svoju želju predaj [ u molitvi ] Bogu, Koji zna sve čak prije našeg rođenja. I nemoj moliti da sve bude po tvojoj volji jer čovjek ne zna što mu je na korist, već govori Bogu : ”Neka bude volja Tvoja!”Jer On sve čini nama na korist. ” (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 47) 133. ”Oni koji nešto mole od Boga i ne dobivaju, svakako ne bivaju uslišani iz jednog od ovih razloga: ili zbog toga što prije vremena traže, ili zbog toga što traže nedostojno i iz sujete, ili zbog toga što bi se uzoholili i ulijenili ukoliko dobiju traženo. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica , Pouka 26) 134. ”Onaj tko se želi bez duhovnika baviti molitvom i samouvjereno misli da sve može iz knjiga naučiti, te ne odlazi svom starcu, već je na pola pao u zabludu. Ali, poniznima će Gospodin pomoći. Oni idu kod duhovnika koji se tu nađe, čak i ako nije iskusni učitelj i Gospodin će ih zbog njihove poniznosti sačuvati. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela, II, 1) 135. ”Ako se umu, u vrijeme dok se moli, dodaje neka misao sa strane ili briga o bilo čemu, tada molitva nije čista”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 16) 136. ”Kada se pomoliš i dobiješ (traženo), pa se uzneseš, očito je da tvoja molitva nije bila po Bogu i da nisi od Boga dobio pomoć. Naprotiv, tebi su se demoni našli pri ruci da bi se uzneslo srce tvoje. Jer, kad je pomoć od Boga, duša se ne uznosi, nego se smiruje i divi velikoj milosti Božjoj i Njegovom milovanju grešnika koji su u svemu nedostojni i koji ga uvijek ljute. Stoga ona mnogo zahvaljuje slavnoj i neizrecivoj milosti Njegovoj, koja nam ne uzvraća po [ mjeri ] grijeha naših, nego nas trpi i miluje kao nezlobna. Zbog toga se duša i ne uznosi, nego treperi i slavoslovi. ” (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 418) 137. ”Hoteći nekog pomilovati Gospodin Sam nadahnjuje drugog čovjeka da se moli za njega i pomaže mu u takvoj molitvi. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XX, 9) 138. ”Naučimo se da je u vrijeme nevolje neophodno neprestano prizivati milostivog Boga... Osim toga, mi smo dužni znati da je neprestano prizivanje imena Božjeg lijek koji ubija ne samo strasti, nego i samo njihovo djelovanje. Liječnik traži (odgovarajući) lijek ili zavoj za ranu ranjenika. I pored očitog poboljšanja, ranjenik ne zna kako ta sredstva zapravo djeluju. Tako i Ime Božje, ukoliko ga prizivamo, ubija sve strasti, premda nam i nije poznat način na koji se to događa”. (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 421)
Pokajanje 139. ”Smrtni grijeh je onaj za koji se čovjek ne kaje. Čak ni svetac, koji bi se pomolio za taj grijeh umjesto njega, neće biti uslišan. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 41) 140. ”Tko griješi, ne može izbjeći kaznu, izuzev ako se pokaje po mjeri grijeha. ” (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 58) 141. ”Bog će očistiti tvoje mnoge grijehe ako sam uvijek budeš nezadovoljan sobom i budeš se mijenjao , sve dok ne dostigneš savršenstvo. ” (Blaženi Augustin40 , Na poslanicu Partima, 7)
40 Aurelije Augustin, biskup hiponski, jedan od najvećih latinskih zapadnih teologa
16
142. ”Sveci su bili ljudi kao i svi mi. Mnogi od njih su čak bili i veliki grešnici, ali su pokajanjem došli do Carstva Nebeskog. I svi koji dolaze tamo, dolaze kroz pokajanje koje nam je darovao milostivi Gospodin Svojim stradanjem. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , XII, 10) 143. ”Onaj tko padne u neki grijeh i ne pokaje se razmjerno veličini prijestupa, opet će lako pasti u istu zamku. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 215) 144. ”Ako netko, pokajavši se jednom za neki grijeh, opet čini taj isti grijeh ‐ to je znak da se nije očistio od uzroka tog grijeha, od koga, kao od korijena opet rastu izdanci. ” (Sv. Bazilije Veliki) 145‐146. ”Nemoj govoriti : ”mnogo sam griješio i zato ne smijem prići Bogu”. Ne očajavaj: samo nemoj umnožavati grijehe na dalje i, uz pomoć Svemilostivog, nećeš se postidjeti. Jer On je rekao: ”onoga koji dolazi Meni neću istjerati napolje. ”Dakle, budi hrabar i vjeruj da je On čist i da će očistiti onoga koji Mu se približava. Ako želiš istinski da se pokaješ, pokaži to djelom. Ako se kaješ zbog oholosti ‐ pokaži poniznost; ako zbog pijanstva ‐ pokaži trijeznost; ako zbog bluda ‐ pokaži čist život. Jer je rečeno: kloni se od zla, i čini dobro”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac 87‐89) 147. ”Jedan čovjek je griješio, ali se i kajao ‐ i tako cijeli život. Na kraju se pokajao i umro. Zli duh je došao po njegovu dušu i govori: ”on je moj”. Gospodin govori : ”Ne, on se kajao”. ”Jest, kajao se, ali je opet griješio”, nastavio je sotona. Tada mu je Gospodin rekao: ”Ako si ga ti, budući zao, ponovo primao kod sebe nakon što se kajao, kako ga ne primim nakon što Mi se, sagriješivši, ponovno obraćao pokajanjem?” (prepodobni Ambrozije Optinski41) 148. ”Kada ti se neočekivano dogodi da padneš u grijeh... ne budi malodušan, ne zaustavljaj se i ne govori: ”kako mi se ovo moglo dogoditi, kako sam mogao to dopustiti?!”To je vapaj gorde umišljenosti. Upravo suprotno, smiri se i obrativši duhovne oči Gospodinu reci: ”Što se drugo i moglo očekivati od mene Gospodine, tako nemoćnog i pokvarenog”i istog trena Mu zahvali što se sve završilo samo na tome, ispovijedajući: ”Da nije bilo Tvoje neizmjerne blagosti Gospodine, ja se ne bih zaustavio na tome i bez sumnje bih upao u nešto još gore. ” (prepodobni Nikodem Svetogorac42, Nevidljiva borba) 149. ”Tko mrzi svoje grijehe, prestaje griješiti; tko ih ispovijeda dobit će oproštaj. Nemoguće je da čovjek ostavi naviku griješiti, ako ne stekne prije toga neprijateljstvo prema grijehu i nemoguće je dobiti oprost grijeha, prije nego što ispovjedi grijehe. Jer ispovijedanje grijeha predstavlja uzrok istinskog smirenja”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 71) 150. ”Tko se podrobno sjeća ranijih grijeha, povređuje dobru nadu. Ako se ponovno pojavljuju, praćeni tugom, udaljavaju nas od nade. Ukoliko, pak, njihove slike dolaze bez tuge, onda ubacuju staru prljavštinu. Ako želiš prinijeti Bogu besprijekorno ispovijedanje, nemoj spominjati pojedinačno svoje prijašnje grijehove, već hrabro trpi njihove posljedice. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima 151, 153) 151. ”Gospodin jako voli grešnika koji se kaje i milostivo ga privija na svoje grudi i govori mu: ”Gdje si bio, dijete moje? Toliko te dugo čekam”. Gospodin nas sve zove evanđeoskim glasom koji se čuje po čitavom svijetu: ”Dođite k Meni, ovce moje. Ja sam vas stvorio i volim vas. Ljubav moja prema vama pobudila me je sići na zemlju i da sve pretrpim radi vašeg spasenja. Hoću i vi upoznate moju ljubav i kažete mi kao apostoli na Taboru: ”Gospodine, dobro nam je biti s Tobom”. (Prepodobni Siluan Atonski , Djela, IX, 27)
41 Ruski monah, 19.st. 42 Grčki monah i teolog, 18.st.
17
152. ”Grijesi odstupaju od čovjeka kojih ih ispovijeda, jer se grijesi zasnivaju i jačaju na oholosti pale prirode i ne trpe razotkrivanje i sramotu. Sakramentom Ispovijedi se odlučno čiste svi grijesi, učinjeni riječju, djelom i pomišlju... Ispovijedanje grijeha je neophodno da bismo se na pravi način pokajali za prethodne grijehe i da bismo spasili za buduće od pada u grijeh... Ništa, ništa tako ne pomaže iscjeljenju od rane koja je nanijeta smrtnim grijehom kao česta ispovijed. ” (Sv. Ignacije Brjančaninov)
Naša volja i volja Božja 153. Najsvjetlije učenje Spasitelja našeg glasi: Budi volja tvoja (Mt 6, 10). Tko iskreno upućuje tu molitvu, taj ostavlja svoju vlastitu volju i sve stavlja u volju Božju... Volja, pak, koju nam podmeću demoni pokazuje se onda kada, vjerujući sebi, pravdamo sebe. Tada (takav) čovjek biva (njima) ulovljen”. (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 40, 124) 154. ”Veliko je blago predati se volji Božjoj. U duši je tada jedino Gospodin i u njoj nema drugih misli. Ona se čistim umom moli Bogu. Sam Gospodin rukovodi dušom koja se potpuno preda volji Božjoj. Ona se neprestano uči od Njega... Gordi ljudi neće živjeti po volji Božjoj. Oni vole sami sebe rukovoditi, a ne shvaćaju da razum čovjekov bez Boga nije u stanju upravljati sobom”. (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 1) 155. ”U mjeri u kojoj čovjek odsijeca i smiruje svoju volju, u toj mjeri i napreduje. Što se upornije drži vlastite volje , to sebi nanosi više štete. ” (prepodobni Efrem Sirijski , Savjeti monahu početniku, 12) 156. ”Kako ćemo znati da li živimo po volji Božjoj? Evo kako: ako zbog bilo čega tuguješ, znači da se nisi potpuno predao volji Božjoj. Onaj tko živi po volji Božjoj ni za što ne brine. Kada mu nešto treba, on i sebe i to što mu je potrebno predaje Bogu. Ako se i dogodi da ne dobije ono što traži, ostaje spokojan kao i da je primio. Duša koja se predala volji Božjoj ne boji se ničeg: ni prijetnji, ni razbojnika, uopće ničeg. Za sve što je snađe govori: ”Tako je Bogu ugodno”. Ako je bolesna , misli: ”Bolest mi je sigurno na neku korist, inače mi je Bog ne bi poslao”. Tako se, eto, čuva mir u duši i tijelu. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 4) 157. ”Gospodin je poslao na zemlju Duha Svetog, i onaj u kome On živi osjeća raj u svojoj duši. Možda ćeš reći: ”Zašto ja nemam takvu milost?”Zato što se nisi predao volji Božjoj, nego živiš po svojoj. Pogledajte na samovoljnog čovjeka. On nikada nema mira u duši i uvijek je nezadovoljan: ”Ovo nije tako, to nije dobro”. A onaj tko se savršeno predao volji Božjoj ima čistu molitvu, duša mu voli Gospodina i sve mu je dobro i milo. ” (prepodobni Siluan Atonski , Djela , VI, 14)
Zapovijedi 158. ”Kao što nije moguće hodati bez nogu ili letjeti bez krila, tako je nemoguće dostići i Carstvo Nebesko bez ispunjavanja zapovijedi”. (Sv. Teofan Zatvornik, Pet pouka o putu k spasenju) 159. ”Zapovijedi Božje su iznad svih riznica ovog svijeta. Tko ih stekne , unutar sebe naći će Boga”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 57) 160. ”Sveti apostol Ivan Bogoslov je govorio da su zapovijedi Božje lake (1 Iv 5, 3). Ali, one postaju lake samo kad čovjek voli, a bez ljubavi ‐ sve je teško”. (prepodobni Siluan Atonski , Djela , XVI, 10) 161. ”Krist traži ne samo vršenje zapovijedi [ samo po sebi ], već ispravljanje duše zbog čega je i ustanovio zapovijedi. ” (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 34)
18
162. ”On je blagodatnom silom prisutan u svakoj zapovijedi (“Gospodin je skriven u zapovijedima svojim”, veli sv. Marko Asketa), i svakome koji se trudi pomaže u držanju zapovijedi. ”I po tome znamo da obitava u nama, po Duhu koga nam je dao”. ‐ Znači: kršćanin nikad nije sam, on je obitavalište i radionica Trosvetog Božanstva”. (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv 3, 28) 163. ”U svakom kršćaninu Krist je Onaj Koji se bori i pobjeđuje, On i priziva Boga i moli se i zahvaljuje ‐ sve to čini Krist, radujući se i veseleći, kada vidi da u nama prebiva uvjerenje da je Krist Onaj Koji sve to čini. Zato svaki kršćanin u vezi sa svim dobrim djelima koja čini treba ispovijedati da ih vrši Krist, a ne on; tko ne misli tako, uzalud sebe smatra kršćaninom”. (prepodobni Šimun Novi Bogoslov43, Slova, 1.4)
Kako Bog gleda na naša djela? 164. ”U svim našim djelima Bog prati namjeru, tj. da li sve činimo radi Njega, ili iz nekog drugog razloga. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 2, 36) 165. ”Bog naša djela vrednuje na temelju naših namjera. Gospodin će ti dati po srcu tvome, kaže Pismo (Ps 19, 5)... Pred poznavateljem srca Bogom je onaj koji nešto želi učiniti, ali nema dovoljno snage, jednak onome koji je to učinio. To vrijedi i u odnosu na dobro i na zlo”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 186 ; O onima koji misle da se opravdaju djelima, 16) 166. ”Ako je namjera koja prethodi djelu nečista, i samo djelo će biti loše, makar se i činilo dobrim. ” (Sv. Grgur Veliki , Dijalozi , 1, 10)
Kako se trebamo odnositi prema svojim djelima? 167. ”Ništa nemoj misliti niti činiti bez cilja koji je po Božjoj volji. Jer, tko besciljno korača, uzalud se trudi. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 54) 168. ”Post, molitva, milostinja i sva druga kršćanska djela sama po sebi su dobra. Međutim, cilj kršćanskog života se ne sastoji samo u njihovom ispunjavanju. Istinski cilj našeg kršćanskog života je zadobivanje Svetog Duha Božjega. Post, molitva, milostinja i svako Krista radi učinjeno dobro predstavljaju sredstva za zadobivanje Svetog Duha. Zapazite da samo ono dobro djelo, koje se radi Krista čini, prinosi nam plodove Duha Svetoga. Sve što se čini ne radi Krista, makar i dobro, neće nam donijeti nagrade u vječnom životu, pa ni u ovdašnjem životu neće dati milost Božju. Eto zašto je Gospodin naš Isus Krist rekao: ”koji ne sabire sa Mnom, rasipa” (Mt 12, 30). ” (prepodobni Serafim Sarovski , Besjeda o cilju kršćanskog života) 169. ”Kada um zaboravi cilj pobožnosti, vidljivo djelo vrline postaje beskorisno. ” (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 51) 170. ”Sve što se izgubi radi Boga, sačuvao si; sve što si sačuvao radi sebe, izgubio si. Sve što si dao u ime Božje, dao si pod interes; sve što si dao u ime svoje slave i sujete, bacio si u vodu. Sve što si primio od ljudi kao od Boga, donijelo ti je radost; sve što si primio od ljudi kao od ljudi, donijelo ti je brigu. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 171. ”Sve treba činiti s rasuđivanjem. Raditi sa mjerom, pak, jest djelo rasuđivanja. Davati milostinju preko mogućnosti (ili bilo što drugo) jest nerazborito s obzirom da se kasnije dolazi do pomutnje,
43 Bizantski monah i mistik, 10./11.st.
19
ojađenosti i mrmljanja. Najzad, i Bog od čovjeka zahtijeva samo ono za što je sposoban. ” (prepodobni Barsanufije Veliki , Duhovno rukovođenje, 627) 172. ”Tko god bio, kojim god se poslom bavio, daj odgovor samom sebi kojim putem si ispunjavao svoje djelo: kao kršćanin ili neznabožac, to jest, oslanjajući se na samoljublje i korist. Kršćanin treba pamtiti da svako, čak i najmanje djelo ima moral kao začetak. Kršćanin koji pamti učenje Isusa Krista, treba tako ispunjavati svoje djelo da bi ono pomagalo rasprostranjivanju Božje milosti i Carstva Nebeskog među ljudima. ” (Sv. Gabrijel Imeretinski , Razmišljanje o godini koja je prošla)
Naša dobra djela 173. ”Zlo od zla dobiva snagu. Na isti način se i dobro umnožava snagom dobra. I jedno i drugo čovjeka koji u njima sudjeluje potiču da napreduje. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 93) 174. ”Svaki put kad griješimo, rađamo se od đavla; svaki put kada činimo vrlinu, rađamo se od Boga. ”. (Sv. Ivan Zlatousti) 175. ”Prebivamo u Bogu onoliko koliko ne griješimo”. (Sv. Beda Blaženi44, Tumačenje na 1 Iv 3, 6) 176. ”Predaj što prije zaboravu svoja dobra djela i zasluge... Ne bilježi svoja dobra djela, jer ako ih zabilježiš , brzo će izblijediti, ako, pak zaboraviš ih, bit će upisana u vječnost. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 177. ”Ako želiš da Gospodin pokrije tvoje grijehe (Ps 31, 1), nemoj otkrivati ljudima da imaš vrline. Jer, kako mi postupamo s našim vrlinama, tako Gospodin postupa s našim grijesima. ” (prepodobni Marko Asketa , O onima koji misle da se opravdaju djelima, 135) 178. ”Onaj koji ima neki duhovni dar i suosjeća sa onima koji ga nemaj , tim suosjećanjem čuva svoj dar. Nadmeni će ga, međutim, izgubiti zbog nadmenih pomisli. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu , 8)
I malo dobro se cijeni 179. ”Ako nekome ukažete milost ‐ bit ćete pomilovani. Ako pokažete suosjećanje ljudima koji stradaju (a to se čini kao malo djelo) – pribrojit ćete se mučenicima. Ako oprostiš čovjeku koji te je uvrijedio, ne samo da će ti se svi grijesi oprostiti, već ćeš biti i dijete Oca Nebeskog. Ako se od srca pomoliš, makar i malo, za spasenje – spasit ćeš se. Ako ukoriše sebe, optužiš se i osudiš pred Bogom za grijehe, tvoj uzdah neće biti skriven od Njega i kako govori sveti Ivan Zlatousti: ”Ako tuguješ zbog grijeha , On će to primiti za tvoje spasenje”. (prepodobni Mojsije Optinski45)
Ljubav 180. ”Bog je dao ljudima riječ”ljubav”da bi oni tom riječju nazvali svoj odnos prema Njemu. Kada ljudi, zloupotrijebivši ovu riječ, nazivaju njome svoj odnos prema zemaljskom, ona gubi svoj smisao”. (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)
44 Anglosaski teolog, današnja Engleska, VII./VIII.st. 45 Ruski monah, 19.st.
20
181. ”Nemoj prezreti zapovijed o ljubavi s obzirom da ćeš njome postati sin Božji. Ukoliko je, pak, prestupiš, pokazat ćeš se kao sin pakla”. (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi, 4,20) 182. ”Ljubav prema Bogu treba za nas stajati iznad ljubavi prema bilo kojem čovjeku. ” (prepodobni Nikodem Svetogorac) 183. ”Ni ti nemoj govoriti da te gola vjera u Gospodina našeg Isusa Krista može spasiti. Jer, rečeno nije moguće ukoliko ne stekneš i ljubav prema Njemu kroz djela. Jer, gola vjera [ ne koristi ], budući da i đavli vjeruju i drhte (Jak 2, 19). Djelo ljubavi sačinjavaju usrdno dobročinstvo bližnjem, dugotrpeljivost, trpljenje i upotrebljavanje stvari sa ispravnom nakanom. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,39‐40) 184. ”Kao što Bog sve [ ljude ] jednako osvjetljava [ sunčevom ] svjetlošću, tako neka i ljudi koji [ žele ] ugoditi Bogu sjaje na sve zajedničkim i jednakim zrakama ljubavi. Zato što na mjestu gdje nestaje ljubav, neizostavno dolazi mržnja. Ako je Bog ljubav, onda je vrag mržnja. Kao što čovjek koji ima ljubav u sebi ima Boga , tako i čovjek koji ima mržnju u sebi hrani đavla”. (Sv. Bazilije Veliki , Slova o asketizmu, 3) 185. ”“Ljubav pokriva mnoštvo grijeha. ” (1 Pt 4, 8). To jest, zbog ljubavi prema drugima, Bog oprašta grijehe čovjeku koji ljubi. ” (Sv. Teofan Zatvornik , Pisma , VI, 949) 186‐187. Kristoljublje se grana u bratoljublje, u istinoljublje, u pravdoljublje, u dobrotoljublje, u svetoljublje, u miroljublje, u čistoljublje, u ljubav za sve što je božansko, u ljubav za sve što je besmrtno, u ljubav za sve što je vječno... Sve su one i prirodne i neophodne manifestacije Kristoljublja... Krist je Bogočovjek, i ljubav prema Njemu uvijek je i ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku... Ljubeći Krista Boga, mi po Njemu i zbog Njega ljubimo i u ljudima sve što je božansko, besmrtno, kristoliko, vječno i bogočovječno. Ne možemo ljubiti ljude istinskom ljubavlju, ako ih ne ljubimo iz tih razloga. Svaka druga ljubav je pseudoljubav, nazoviljubav, koja se lako pretvara u neljubav, u mržnju prema ljudima. Pravo čovjekoljublje se stvara iz bogoljublja. A bogoljublje se razvija držanjem zapovijedi Božjih”. (prepodobni Justin Popović , Tumačenje na 1 Iv 4, 20 , 5, 2) 188. ”Ljubav je plod molitve... strpljivo prebivati u molitvi za čovjeka znači odricanje od sebe samoga. Zato se u samoodbacivanju duše zadobiva ljubav Božja”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 43) 189. ”Ako vidiš da u tebi nema ljubavi, a želiš je imati, čini djela ljubavi, makar na početku i bez ljubavi. Gospodin će vidjeti tvoju želju u trud i uložit će ljubav u tvoje srce. ” (prepodobni Ambrozije Optinski)
U kome nema ljubavi? 190. ”Onaj tko u srcu svome vidi trag mržnje prema bilo kojem čovjeku za bilo kakvu pogrešku potpuno je tuđ ljubavi prema Bogu. Jer, ljubav prema Bogu nikako ne trpi mržnju prema čovjeku”. (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,15) 191. ”Jadan je i žalostan čovjek koji je dalek od ljubavi. On svoje dane provodi u bunilu, dalek od Boga, lišen svjetlosti i živi u tami... U kome nema ljubavi Kristove, taj je neprijatelj Kristu. On hodi u tami i biva lako ulovljen od svakog grijeha. ” (prepodobni Efrem Sirijski, Riječ o vrlinama i porocima) 192. ”Čovjek koji ne ljubi, ne samo da prebiva u [ duhovnoj ] smrti, već je i svako njegovo djelo, makar
21
izvana i imalo izgled vrline ‐ mrtvo i besplodno, i [ svaka njegova ] riječ je ‐ bezdušna. ” (Sv. Filaret Moskovski, Riječ onima koji daju zavjete)
Kako se ljubav pokazuje? 193. ”Tko je spoznao Božju ljubav, voli čitav svijet i nikada ne rogobori na svoju sudbinu, jer privremene nevolje koje podnosimo radi Boga pripremaju nam vječnu radost s Njim”. (prepodobni Siluan Atonski , Djela , I, 27) 194. ”Raspoloženje ljubavi se ne prepoznaje samo dijeljenjem imetka, nego i predavanjem Riječi Božje i tjelesnim služenjem. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik , Glave o ljubavi , 1,26) 195. ”Što je savršenstvo u ljubavi? Ljubi svoje neprijatelje tako da želiš da ih učiniš braćom... Jer tako je ljubio Onaj Koji je, viseći na križu, rekao: ”Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” (Lk 23, 34)” (Blaženi Augustin, Na poslanicu Partima, 1 , 9) 196. ”Sretan je čovjek u kome je ljubav Božja jer u sebi nosi Boga. U kome je ljubav, taj je s Bogom iznad svega. U kome je ljubav, taj se ne boji; nikada se ni od koga ne gnuša, ni pred kim se ne uznosi, nikoga sam ne kleveće, klevetnike ne sluša, ne natječe se ni sa kim, ne zavidi, ne raduje se padu drugih, ne vrijeđa onoga tko je pao, već zajedno pati s njim i pomaže mu, ne prezire brata koji je u potrebi, već ga brani i spreman je umrijeti za njega. Čovjek u kome je ljubav, ispunjava volju Božju”. (prepodobni Efrem Sirijski, Djela duhovno ‐ moralna, 3)
Milosrđe 197. ”Neka u tebi uvijek prevagne milost, dok u sebi samom ne osjetiš tu milost kakvu Bog ima prema svijetu... Surovo i okrutno srce se nikada neće očistiti. Milostivi čovjek je liječnik svoje duše, jer poput jakog vjetra on iz svoje unutrašnjosti izgoni pomračenje koje dolazi od strasti. ” (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 41) 198. ”Ako počneš čuvaš bogatstvo ‐ neće biti tvoje; ako kreneš trošiti [ na ljude koji su potrebiti ] ‐ nećeš ga izgubiti” (Sv. Bazilije Veliki , Govori, 7) 199. ”Zar ti je čovjekoljubivi Gospodin dao mnogo, da bi ti to što ti je dano trošio samo na svoju korist? Ne, već da bi tvoje izobilje ispunilo nedostatak kod drugih”. (Sv. Ivan Zlatousti, Govori na Knjigu Postanka, 20) 200. ”Ako si istinski milosrdan onda kada ti tvoje bude nepravedno oduzeto, ne tuguj u sebi i ne govori drugima o gubitku. Bolje neka gubitak koji ti je nanesen bude progutan tvojim milosrđem”. (prepodobni Izak Sirijski, 58)
Poniznost 201. ”[ Kao ] što ne postoji ništa tako protivno Bogu kao što je oholost, jer se u njoj skriva obogotvoravanje sebe, svog ništavila ili grešnosti, [ tako ] je više od svega Bogu ugodna poniznost, koja, smatrajući sebe ni za što, svako dobro, čast i slavu pripisuje jedinom Bogu. Oholost ne prima milost jer je ispunjena sobom, dok poniznost lako prima milost jer je slobodna, kako od sebe, tako i od svega materijalnog. Bog stvara ni iz čega: do trenutka dok želimo misliti da mi, tobože predstavljamo nešto, do tada On u nama ne počinje Svoje djelo. Poniznost je sol vrline. Kao što sol daje okus hrani, tako i poniznost daje vrlinama savršenstvo. Bez soli se hrana lako kvari, bez poniznosti se vrlina lako raspada ‐ ohološću, ponosom, netrpeljivošću i ‐ propada. Postoji poniznost
22
koju čovjek zadobiva vlastitim podvigom: poznajući svoju nedostojnost; kažnjavajući sebe za vlastite nedostatke, ne dopuštajući sebi da sudi druge. A postoji i poniznost u koju Bog uvodi čovjeka Svojim sudovima: dopuštajući da ga zadese uvrede, poniženje, lišavanja”. (Sv. Filaret Moskovski, Slava Bogomajke, 9) 202. ”Starca su pitali: što je poniznost? Starac je rekao: kada ti sagriješi brat tvoj, a ti mu oprostiš prije nego što se pokaje pred tobom”. (Drevni paterik, 15, 74) 203. ”Ne pokazuje poniznost čovjek koji osuđuje sebe samog (jer tko neće pretrpjeti uvrede od samog sebe?) već čovjek koji, budući prekoren od drugoga, ne umanjuje ljubav prema njemu. ” (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica) 204. ”Kao što je nemoguće udruživanje vode i vatre, tako su suprotni samoopravdanje i poniznost". (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 125) 205. ”Neki, opet, mnogo stradaju zbog siromaštva i bolesti, ali se ne ponizuju, tako da stradaju bez koristi. Ponizan čovjek je zadovoljan, bilo što da mu se dogodi, jer je Gospodin njegovo bogatstvo i radost. Svi ljudi će se diviti ljepoti takve duše. ” (Prepodobni Siluan Atonski , Djela , III, 9) 206. ”Poniznost se sastoji u tome da čovjek ni u kom slučaju ne smatra sebe nečim [ značajnim ], da u svemu zanemaruje svoju volju, da se svima pokori i da bez smutnje podnosi ono što mu se događa izvana. Takvo je istinsko smirenje u kome nema mjesta za ponos. Smirenost uma ne treba tražiti priliku da se istakne riječima. Također, nije neophodno da se sami nudimo vršiti najniže poslove. I jedno i drugo, naime, vodi taštini, ometa napredovanje i više donosi štete negoli koristi. Međutim, kada nešto narede, ne treba proturječiti, nego poslušno ispuniti: to privodi uspjehu”. (prepodobni Ivan Prorok , Duhovno rukovođenje, 275)
Krotkost 207. ”Blagost je nepromjenjivo stanje duha, istovjetno u poniženju kao i u počasti. Krotkost se sastoji u tome, da se bez uzbuđenja, iskreno molimo za bližnjega, čak i kad nas vrijeđa. Krotkost je stijena koja se uzdiže iznad mora jarosti. O nju se razbijaju svi valovi što nalijeću: sama ostaje nepokolebljiva”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 24) 208. ”Neka te gone, ti nemoj progoniti; neka te raspinju, ti nemoj raspinjati; neka te vrijeđaju, ti nemoj vrijeđati; neka te kleveću, ti ne kleveći; budi krotak, a ne revan u zlu”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 89) 209. ”Kao što vatra ne gasi vatru, tako se i gnjev ne pobjeđuje gnjevom, već se još više raspaljuje. Krotkošću se često čak i najsvirepiji neprijatelji odobrovoljavaju, umekšavaju i umiruju”. (Sv. Tihon Zadonski 46)
Uzdržljivost 210. ”Ljubi glad i žeđ [ koji se uzimaju ] Krista radi, koliko smiruješ tijelo, toliko donosiš dobra duši. Bog Koji uzvraća po djelima, riječima i pomislima, uzvratit će dobrom čak i za ono malo što s radošću pretrpimo za Njega”. (Sv. Genadije Carigradski , Zlatni lanac, 41)
46 Ruski biskup i teolog, 18.st.
23
211‐212. ”Traži najjednostavnije u svemu – i u hrani, i u odjeći, ne stidi se siromaštva; najveći dio svijeta živi u siromaštvu. Ne govori: ja sam sin bogatog čovjeka, sramota me je da živim u sirotinji. Nema na svijetu bogatijeg od Krista, tvog Nebeskog Oca, Koji te je rodio u svetom Krštenju, pa i On je živio u siromaštvu i nije imao gdje glavu da skloni”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 24‐25) 213. ”Treba se naviknuti manje jesti, ali budimo razumni u ovome i količinu hrane smanjujmo onoliko koliko nam naš svakodnevni posao dopušta. Mjera uzdržljivosti je da si poslije objeda još raspoložen za molitvu. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, V., 8)
Poslušnost 214. Poslušnošću se čovjek čuva od gordosti. Zbog poslušnosti se dobiva molitva i milost Duha Svetoga. Eto, zato je poslušnost iznad posta i molitve”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XV., 4) 215. Poslušnost nije potrebna samo monasima, već i svakom čovjeku. Čak je i Gospodin bio poslušan. Gordi i samovoljni ljudi ne dopuštaju milosti živjeti u njima, i zato nikada nemaju mir u duši. U dušu poslušnog milost Duha Svetog lako ulazi i daje mu radost i spokoj. Tko u sebi ima i najmanje milosti, radosno se pokorava svakoj vlasti. On zna da Bog upravlja i nebom i zemljom i podzemlje, njim samim i onim što se njega tiče ‐ i svime što je u svijetu ‐ te je uvijek spokojan. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XV., 2)
V. O ONOME ŠTO NAS OMETA NA PUTU KA BOGU Grješne strasti 216. ”Strast je neprirodno kretanje duše ili zbog nerazumne ljubavi ili zbog nerasudne mržnje prema nekome ili prema nečemu osjetilnome. Na primjer, postoji neumjerena ljubav prema jelima, prema ženi, novcu ili prolaznoj slavi, ili prema čulnim stvarima ili prema nečemu što ih pruža. I nerasudne mržnja se odnosi na nešto od navedenoga, ili na onoga tko ometa pristup k njima. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 16) 217. ”Jedne od strasti su tjelesne, a druge duševne. Tjelesne imaju povode od tijela, a duševne od vanjskih predmeta. I jedne i druge udaljuju ljubav i uzdržljivost: ljubav duševne, a uzdržljivost tjelesne. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1, 64) 218. ”Potrebno je sve loše, između ostalog i strasti, smatrati ne svojim, već od neprijatelja ‐ đavla. To je jako važno. Samo onda ćeš moći pobijediti strast kada je ne budeš smatrao svojom”. (prepodobni Nikon Optinski) 219‐220. ”Sjećanje najprije unosi u um prostu pomisao. Ukoliko se ona zadrži, pokreće se strast. Ukoliko se ne istrijebi, ona će privoljeti um na suglasnost, što već dovodi do grijeha na djelu... Onaj tko najprije ne sagriješi u razumu, nikada neće sagriješiti na dijelu”.(prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1,84, 2,78) 221. ”I nečisti demoni usađuju i raspaljuju strasti, uzimajući za suradnika našu nemarnost. Njih, pak, umanjuju sveti anđeli, pokrećući nas na vršenje vrlina. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 69) 222. ”Grešna duša je obuzeta strastima i ne može imati mir u sebi, niti se radovati u Gospodinu, čak i da vlada svim bogatstvom ovoga svijeta i da caruje nad zemljom. Kada bi takvom caru netko pristupio i, dok sjedi na prijestolju i veseli se, iznenada rekao: ”Care, sada ćeš umrijeti”, njegova duša bi se
24
smutila, i zadrhtala od straha i on bi tada uvidio svoju nemoć. A s druge strane, koliko je mnogo siromaha, bogatih jedino ljubavlju prema Bogu, koji bi nam, kada bismo im to isto rekli, odgovorili: ”Neka bude volja Božja. Slava Gospodinu što me se sjetio i što hoće da i mene uvede tamo gdje je prvo uveo razbojnika”". (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 3)
Borba sa strastima 223. ”Kada je čovjek predan strastima, on ih ne vidi u sebi i ne odvaja se od njih jer živi u njima i po njima. Međutim, kada na njega djeluje milost Božja, on počinje u sebi razlikovati strasno i grešno, priznaje grijeh, kaje se i odlučuje uzdržavati se od toga. Počinje borba. Na početku se ova borba vodi na razini djela, a kada se čovjek odvikne od loših djela, borba počinje sa lošim mislima i osjećajima. I ovdje ona prolazi mnogo stupnjeva... Borba traje, strasti se sve više i više čupaju iz srca, događa se da se čak i potpuno istrgnu... Prvi znak da je strast istrgnuta iz srca je stanje kada srce počinje osjećati odvratnost i mržnju prema strasti. ” (Sv. Teofan Zatvornik , Što je duhovni život?) 224‐226. ”Tko mrzi strasti , uklanja i njihove uzroke. A tko je naklonjen njihovim uzrocima, i ne hoteći biva mučen od strasti... Nije moguće da netko u svom razumu razgovara s nekom strašću, a da ne voli njezine uzroke. Jer, da li će pretrpjeti sramotu onaj ko u razumu besjedi s taštinom? I da li će onaj tko se uzbuđuje kad ga vrijeđaju voljeti biti prezren? Da li će onaj tko prihvaća tjelesno uživanje imati skrušeno i smireno srce (Ps 50, 19)? Da li će onaj tko vjeruje u Krista brinuti i boriti se za ono što je prolazno?” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 2, 119, 122 ‐ 123) 227. ”Jedno je ukloniti se od pomisli, a drugo ‐ osloboditi se od strasti. Događa se da se netko mnogo puta uklanja od pomisli ukoliko nisu prisutne stvari koje izazivaju strast. Strasti se, međutim, skrivaju u duši. Pri pojavi stvari one se sada pokazuju. Treba, prema tome, paziti na um u odnosu na stvari kako bi se saznalo prema kojoj ima strast”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 3, 78) 228. ”Um bogoljubivog čovjeka ne ratuje ni protiv stvari, ni protiv misli o njima, nego protiv strasti koje su povezane s mislima. Prema tome, on ne ratuje protiv žene, niti protiv uvreditelja, niti protiv maštanja o njima, nego protiv strasti koja je s maštanjima povezana". (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 3, 40) 229. ”Strasti se iskorjenjuju i nagone u bijeg neprestanim uranjanjem misli u Boga. To je mač koji ih umrtvljuje... Čovjek koji uvijek misli o Bogu progoni demone od sebe i iskorjenjuje sjeme njihove zlobe”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 8)
Duhovne pogreške 230. ”Najgori vid grijeha je kada ne priznaješ da si grešan". (Sv. Cezarije Arlski47, Tumačenje na 1 Iv 1, 8) 231‐232. ”Čuvaj se majke svih zala, tj. samoljublja koje predstavlja nerazumnu ljubav prema tijelu. Od njega se navodno opravdano rađaju tri prvotne strasne i glavne bezumne pomisli, tj. proždrljivost, srebroljublje (pohlepa) i taština (oholost). One kao povod uzimaju navodnu nužnost tjelesne potrebe. Iz njih se potom rađa cjelokupni popis zala. Treba, dakle, kao što je rečeno, biti vrlo pažljiv i boriti se protiv njih s velikom trijeznošću uma... Onaj tko odbaci majku svih strasti, tj. samoljublje, lako će, uz Božju [ pomoć ] odstraniti i ostale, tj. gnjev, tugu, zlopamćenje itd. Onaj, pak, tko je savladan prvom, i od drugih biva ranjavan, makar i ne htio”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 59, 8)
47 Galija, V./VI.st.
25
233. ”Onaj tko ne poznaje sudove Božje, umom korača putem koji s obje strane ima ponor i od svakog vjetra se lako surva: kada ga hvale ‐ nadima se, a kada ga osuđuju ‐ razdražuje se; kada dobro pojede ‐ postaje bestidan; kada strada ‐ plače; kada nešto shvaća ‐ nameće se, a kada ne zna ‐ ponaša se kao da zna; kada je bogat ‐ razmeće se; kada je siromašan – dvoličan je; kada se zasiti ‐ postaje drzak; kada posti ‐ postaje tašt; sa onima koji ga optužuju ‐ stupa u raspravu, dok one koji mu opraštaju ‐ smatra nerazumnim. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 193) 234. ”Sjeti se dvije pomisli i boj ih se. Jedna ti govori : ”Ti si svet čovjek”, a druga: ”Nećeš se spasiti". I jedna i druga dolaze od đavla i nisu istinite. Ti misli ovako: ”Ja sam veliki grešnik, ali je Gospodin milostiv i voli ljude i On će mi oprostiti grijehe”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII, 1) 235. ”Iskrena vjera je odricanje od svoga uma. Um se treba ogoliti i kao čista ploča se prinijeti vjeri. Ona će se tada na njemu upisati onakva kakva jest, bez ikakvih primjesa stranih misli i utjecaja. Međutim, kada u umu ostaju njegovi stavovi, po utisnuću vjere pojavljuje se mješavina utjecaja: znanje se remeti, nalazeći se između utjecaja vjere i mudrovanja uma. Takvi su i svi koji sa svojim mudrovanjem stupaju u područje vjere, kako ranije, tako i sada. Oni se upliću u vjeru, pri čemu od njih ne izlazi ništa osim štete". (Sv. Teofan Zatvornik, Misli za svaki dan u godini, Nedjelja o uzetome, utorak) 236. ”Mnogi od nas govore, a malo nas radi. Međutim, zbog svoje nemarnosti nitko ne treba kvariti Riječ Božju. Naprotiv, svatko treba priznati svoju nemoć, a ne sakrivati Božju istinu, kako sa prestupanjem zapovijedi ne bi bio osuđen i za krivo tumačenje Riječi Božje”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 4, 85) 237. ”Tko prije vremena počinje djelo koje je više od njegovih sila, ništa ne dobiva, već samo produbljuje štetu sebi”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 11) 238. ”Ima ljudi, čak i velikih ljudi, koji ne pitaju Gospodina kada su u nedoumici. Međutim, treba iskreno reći: ”Gospodine, ja sam grešan čovjek i ne razumijem kako treba postupiti. Ti me, Milostivi, urazumi kako da postupim”. I Milostivi Gospodin nam javlja što treba činiti, a što ne. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XX, 4) 239. ”Nitko nikada neće izvršiti dobro djelo posredstvom zla, zato što je sam pobijeđen zlom. Naprotiv, dobrim se ispravlja zlo (usp. Rim 12, 21)”. (prepodobni Barsanufije Veliki, Duhovno rukovođenje, 15) 240. ”Ne pokušavaj riješiti bilo kakav problem posredstvom spora, već pomoću sredstava koje nalaže duhovni zakon, tj., strpljenjem molitvom i nepokolebljivom nadom. ” (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 12) 241. ”Ako danju tkaš, a noću osipaš, nikada nećeš satkati. Ako danju zidaš, a noću rušiš, nikada nećeš sagraditi. Ako se, dakle, moliš Bogu, a činiš ono što je zlo pred Bogom, nikada nećeš moći svoju dušu ni satkati ni sagraditi”. (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu)
Promjenom mjesta nećeš izbjeći iskušenja 242. ”Prepodobna Teodora je govorila: neki monah kojega je savladavao mnoštvo nevolja, rekao je sam sebi: otići ću odavde. Nakon što je to rekao, počeo je obuvati sandale i iznenada u kutu sobe vidje đavla u obliku čovjeka koji se također obuvao i koji mu se obratio: Zbog mene odlaziš odavde?
26
Na svakom mjestu, gdje god da odeš, bit ću prije tamo prije tebe”. (Sv. Ignacije Brjančaninov, Otačnik)
Pomisli (grješne misli) 243.‐244. ”Neki monah je pitao Starca: ”zašto se moja misao neprestano priklanja vršenju bluda, ne daje mi mira ni tren i moja duša se uznemiruje? Starac mu je odgovorio: ”ako ti demoni ubacuju grješne misli, nemoj im se predavati; demonima je svojstveno da neprestano sablažnjavaju. I iako oni nikada neće odustati od ubacivanja pomisli, ne mogu te primorati da učiniš grijeh: od tvoje volje ovisi da li ćeš ih slušati ili ne... Brat je pitao: ”što da radim? Slab sam i osjećam da me ta grešna strast pobjeđuje”. Starac je odgovorio: ”Pazi na takve misli i kada počinju govoriti u tebi, ne odgovaraj im, već se moli Bogu: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog”. (Drevni paterik , 5, 35) 245. ”Ako se čovjek ne prepire s pomislima koje neprijatelj tajno sije u nama, već molitvom Bogu presijeca razgovor s njim, to služi kao znak da je njegov um zadobio mudrost i da je našao put”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 30) 246. ”Tko se povodi za svojim mislima, biva zaslijepljen. On vidi učinak grijeha, ali njegov uzrok ne može sagledati”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 168) 247. ”Nemoguće je da sačuvamo duševni mir ako ne pazimo na um, tj., ako ne odbacujemo misli neugodne Bogu, i obrnuto, ako ne njegujemo misli ugodne Bogu. Treba umom promatrati što se događa u srcu: da li je tamo mirno ili ne. Ako nije, ispitaj u čemu si pogriješio”. (prepodobni Siluan Atonski, XIV, 8) 248. ”Kada te zle misli opsjednu, prizovi Boga kao Adam: ”Gospodine i Tvorče moj, Ti vidiš kako zle misli rastržu moju dušu... Pomiluj me”... Nauči se odmah udaljavati pomisli. Ako ponekad zaboraviš i ne udaljiš ih odmah, pokaj se. Potrudi se u ovome da bi stekao naviku. ” (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVII.4, 6)
Zamke đavla 249. ”Ljubav prema zemaljskome pustoši dušu, i ona pada u malodušnost, podivlja i ne želi se moliti Bogu. Vidjevši da nije u Bogu, đavao koleba dušu, slobodno ubacuje u nju što hoće i goni um s jedne misli na drugu. Duša cijeli dan provodi u tom neredu i više ne može čisto sagledavati Gospodina”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 5) 250. ”Naš nečovječni neprijatelj i zastupnik bluda govori da je Bog čovjekoljubiv i da ovu strast, kao prirodnu, vrlo lako oprašta. No, ako ispitamo mamac demona, vidjet ćemo da poslije učinjenog grijeha oni Boga nazivaju pravednim i neumoljivim sucem. Ono prvo nam govore, da nas navuku u grijeh; a ovo drugo, da nas bace u očaj”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica, Pouka 15) 251. ”Male grijehe đavao predstavlja beznačajnim, jer drugačije [ čovjeka ] ne bi mogao uvući u veće zlo”. (prepodobni Marko Asketa, 200 poglavlja o duhovnom zakonu, 94) 252. ”Kod svakog čovjeka koji ide griješiti misli kao da obamiru i vid koji može praviti razliku biva ozlijeđen, pomoću čega nas lukavi, potičući i obmanjujući oslabljuje i zamagljuje. Nakon postupka nam pred očima postavlja učinjeno i surovo otkriva ono što je prije toga mnogim lukavstvima skrivao; razotkrivajući težinu učinjenog samim tim on pokušava gurnuti u očaj čovjeka koji je učinio grijeh”. (Sv. Focije Veliki, Amfilohije, 14)
27
Duhovna borba 253. ”Unutar sebe imamo duboko ukorijenjene nemoći, strasti, mane. Sve to ne možeš promijeniti jednim oštrim pokretom, već trpljenjem i upornošću, brigom i pažnjom. Put koji vodi ka savršenstvu je dug. Molite se Bogu da vas ojača. Primajte sa strpljenjem vaše padove i sada, ustajući, pribjegavajte Bogu, ne zaustavljajte se na mjestu gdje ste pali. Ne očajavajte ako stalno upadate u stare grijehe. Mnogi od njih su snažni zbog stečene navike, ali se nakon određenog vremena i kroz usrdnost pobjeđuju. Neka vas ništa ne liši nade". (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 3)
Častoljublje (ljubav prema slavi i počastima) 254. ”Ni u jednom djelu nemoj tražiti zemaljsku slavu jer se ona gasi za onoga koji je ljubi. Jedno vrijeme ona, poput silnog vjetra, obuzima čovjeka i, uskoro, oduzevši mu plod njegovih dobrih djela, udaljuje se, narugavši se njegovoj bezumnosti”. (Sv. Genadije Carigradski, Zlatni lanac, 35) 255. ”Abba Pimen je rekao: čovjek koji snažno traži ljubav ljudi lišava se ljubavi Božje. Nije dobro svima se svidjeti ‐ jer je rečeno : ”Jao vama kad vas svi budu hvalili” (Lk 6, 26)”. (Drevni paterik, 8, 16) 256. ”Gospodin često preobražava slavoljubive u neslavoljubive pomoću neke sramote koja ih zadesi”. (prepodobni Ivan Klimaks, Ljestvica , Pouka 21) 257. [ Možemo se boriti s ljubavlju prema počastima i egoizmom ovako ]: ”Kada čuješ da je bližnji tvoj ili prijatelj rekao o tebi nešto loše u tvome odsustvu, pokaži koliko ga voliš ‐ i pohvali ga!” (prepodobni Ivan Klimaks, Pouka 21)
Laž 258. ”Pisano je, naime: ”Laž je od lukavog”. I opet: [ vrag ] je lažac i otac laži (Iv 8, 44). Eto, đavao se naziva ocem laži, a Bog je istina. Sam On govori: ja sam put, istina i život (Iv 14, 6). Vidite li, dakle, od koga se odvajamo i kome se putem laži priključujemo? Očito je da se [ približavamo ] zlome. I tako, ako želimo da se uistinu spasimo, svom silom i svakom usrdnošću trebamo ljubiti istinu i čuvati se od svake laži. Inače, ona će nas odvojiti od istine i života. Postoje tri različite laži. Postoji lažljivac u mislima, postoji lažljivac riječima i postoji onaj koji laže samim životom. Laže u mislima onaj koji prima podozrenja [ sumnje u druge ]. On vidi nekog da razgovara sa svojim bratom i počinje sumnjati, govoreći: ”On o meni priča”. Ukoliko neko kaže riječ, on sumnja da je rečena radi njegovog ogorčenja... Nikada ne vjeruj svojim sumnjama, jer krivo ravnalo i ono što je pravo čini krivim. Sumnje su laž i štetne su. Riječju, pak, laže onaj koji, ulijenivši se da ustane na bdijenje, ne kaže: ”Oprosti mi, jer sam bio lijen ustati", već: ”Imao sam vrućicu, nesvjesticu, i nisam bio u mogućnosti da ustanem. Bio sam slab”. I govori on deset lažnih riječi umjesto da učini poklon [ pokaje se ] i smiri se. I ako ga netko ukori za tu stvar, on nastavlja dvosmislenim riječima i da ih podešava, [ samo ] da ne bi pretrpio prijekor. Laže svojim životom onaj koji se, budući da je razvratnik, pretvara da je uzdržljiv, ili koji, budući da je koristoljubiv, govori o milostinji i hvali suosjećajnost, ili koji se, budući da je ohol, divi poniznosti. I ne divi se on što bi htio pohvaliti vrlinu. ” (prepodobni Abba Dorotej, Pouke, 9)
Oholost 259. ”Čuvaj riječi svoje od samohvalisanja i pomisli od uobraženosti, da te ne bi Bog ostavio i da ne bi učinio suprotno. Jer, dobro čovjek ne čini sam, nego uz pomoć Svevidećeg Boga. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 188)
28
Prigovaranje 260. ”Gospodin trpi svaku nemoć ljudsku, ali ne trpi čovjeka koji uvijek prigovara i ne ostavlja takvog čovjeka bez urazumljenja. ” (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 85) 261. ”Ako te snađe nevolja, pomisli: ”Gospodin vidi moje srce, i ako Mu bude ugodno, bit će dobro i meni i drugima”. Tako će ti u duši uvijek vladati mir. A ako netko prigovara: ”Ne treba tako, nije dobro što je ovako”, nikada neće imati mira u duši, pa ma se i mnogo molio i postio”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, IV, 1)
Gnjev 262. ”Jedan monah je živio u samostanu i stalno se gnjevio [ na nekog od braće ili od posjetitelja ]. Odlučio je: ”otići ću odavde u usamljeno mjesto i pošto neću imati odnos ni s kim, ostavit me strast gnjeva”. Napustivši samostan, nastanio se sam u pustinji. Jednog dana uzevši sud sa vodom stavio ga je na zemlju. Sud se tog trenutka prevrnuo; uzevši ga, uzeo je vodu i drugi put, ali se opet prevrnuo. Zatim se sud napunjen i treći put ponovno prevrnuo. Monah je, naljutivši se, uzeo posudu i razbio je. Došavši sebi, shvatio je da mu se ruga đavao i rekao: ”eto, otišao sam u pustinju i pobijeđen sam! Vratit ću se u samostan: jer svuda su potrebni trpljenje i pomoć Božja! . Zatim se vratio se u svoj samostan”. (Drevni paterik, 7, 38) 263. ”Abba Agaton je rekao: gnjevan čovjek makar i mrtvog uskrisio, neće biti ugodan Bogu”. (Drevni paterik, 10, 15) 264. ”Gnjevan si? Budi gnjevan prema svojim grijesima, tuci svoju dušu, bičuj svoju savjest, budi strogi sudac i strašni krvnik svojih vlastitih grijeha ‐ eto koristi od gnjeva, zbog toga je Bog i stavio gnjev u nas”. (Sv. Ivan Zlatousti, Govor na Poslanicu Efežanima, 2)
Bludna pohota 265. ”Proždrljivost je majka bludne pohotljivosti, a slobodno druženje sa ženama raspaljuje oganj pohotne slasti... Za vrijeme bludne borbe kažnjavaj pomisli oskudnošću hrane kako bi mislile o gladi, a ne o bludu i nemoj prihvaćati poziv na gozbu”. (prepodobni Nil Sinajski48, O osam duhova zla) 266. ”Ne dozvoljavaj očima da lutaju tamo i ovamo, i ne zagledaj se u tuđu ljepotu da te uz pomoć tvojih očiju ne bi oborio tvoj protivnik [ vrag ]”. (prepodobni Efrem Sirijski) 267. ”Jedan monah se borio s bludnom strašću i, ustavši noću, došao Starcu i ispovjedio mu svoje misli koje su ga poticale na blud. Starac ga je smirio i brat se, stekavši korist, vratio u svoju ćeliju. Međutim, ponovo je imao istu borbu i ‐ opet je pošao Starcu. Tako je činio nekoliko puta. Starac ga nije prekoravao, već mu je govorio: ne predaj se, već bolje dolazi kod mene kada te uznemirava demon i razotkrij ga, otkrivajući svoje misli. Na taj način on će otići. Jer ništa tako ne ogorčava demona bluda kao otkrivanje njegovih djela [ u ispovijesti pred duhovnikom ] i ništa ga tako ne raduje kao skrivanje pomisli koje on ubacuje. Na taj način je brat Starcu dolazio jedanaest puta, otkrivajući svoje pomisli i iskušenje brata se prekinulo”. (Drevni paterik, 5, 16) 268. ”Pohota je želja nakon želje, želja prostrta izvan granica prirodne želje, strasna, bez kontrole
48 Monah i teolog, 4.st.
29
zakona i umjerenosti. Pohote su različite kao i grijesi... Pohota se obično ne približava duši kao naoružani neprijatelj, već kao drug ili ugodni sluga. Ona predstavlja neko zadovoljstvo ili umišljeno dobro. Međutim, to je samo zamka kojom zli lovac pokušava obmanuti i uloviti bijednu dušu. Podsjećaj se na ovo kada budeš iskušavan pohotom”. (Sv. Filaret Moskovski, Riječ od 5. srpnja, 1845. g.)
VI. O ONOME ŠTO JE POTREBNO PRETRPJETI NA DUHOVNOM PUTU Iskušenja 269. ”Kada želiš postaviti početak dobrom djelu, pripremi se prvo za iskušenja koja će doći i ne sumnjaj u istinu [ onoga što činiš radi Boga ]”. (prepodobni Izak Sirijski, Riječi, 57) 270. ”Nitko ne može osjetiti svoju nemoć ako mu ne bude pripušteno makar malo iskušenje onim što umara ili dušu ili tijelo. Tada, usporedivši svoju nemoć s Božjom pomoći [ čovjek ] će spoznati njenu veličinu. Čovjek koji je spoznao da mu je potrebna pomoć Božja mnogo se moli. U kojoj mjeri ih umnožava, u toj mjeri se i smiruje [ njegovo ] srce”. (prepodobni Izak Sirijski , Riječi, 61) 271. ”Nema čovjeka koji nije tugovao za vrijeme učenja; i nema čovjeka kome se ne bi činilo gorkim vrijeme kada je ispijao otrov iskušenja. Bez njih nije moguće zadobiti snažnu volju... Mnogo puta osjećajući Božju pomoć u iskušenjima, čovjek zadobiva i čvrstu vjeru”. (prepodobni Izak Sirijski, 37) 272. ”Bez iskušenja... nije moguće naučiti se mudrosti Duha, nema mogućnosti da se Božanska ljubav utvrdi u tvojoj duši. Prije iskušenja čovjek se moli Bogu kao tuđinac. Kada ulazi u iskušenja zbog ljubavi prema Bogu i ne predaje im se, tada staje pred Boga kao iskren drug jer je, radi ispunjenja volje Božje, vodio borbu sa neprijateljem Božjim i pobijedio ga. ” (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 5) 273. ”Iskušenje izbjegavaj trpljenjem i molitvom. Tko se bez njih bori protiv iskušenja, samo će ga ukrijepiti. ” (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 106) 274. ”Kada ti dođe neočekivano iskušenje, nemoj kriviti onoga kroz koga je došlo, nego traži njegov uzrok [ u sebi ], te ćeš naći rješenje”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 42) 275. ”Navale iskušenja na jedne nailaze radi uklanjanja već učinjenih grijeha, na druge ‐ radi prekida onih koji još traju, a na neke ‐ radi ometanja onih koji bi se tek učinili. Uostalom, postoje i iskušenja koja se popuštaju radi ispitivanja [ vjere i vrline ], kao kod Joba. ” (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 2, 45) 276. ”Iskušenja se šalju da bi se otkrile skrivene strasti i moguće je s njima boriti se da bi se na taj način izliječila duša. Iskušenja su također znak milosti Božje zato predaj sebe s povjerenjem u ruke Božje i moli pomoć od Njega da bi te ukrijepio u tvojoj borbi. Bog zna koliko svatko od nas može izdržati i dopušta iskušenja po mjeri naših snaga. Pamtite da nakon iskušenja slijedi duhovna radost i da Gospodin pazi na one koji trpe iskušenja i stradanja radi Njegove ljubavi”. (Sv. Nektarije Eginski, Put k sreći, 4)
Žalost 277. ”Dijete plače kada ga majka kupa, a malovjerni prigovara Bogu kada se nađe u nesreći koja čisti dušu kao voda ‐ lice”. (prepodobni Šimun Dajbabski, Izreke, 89) 278. ”Ako želite služiti Bogu, pripremite svoja srca ne za hranu, piće, mir i bezbrižnost, već za trpljenje
30
da biste pretrpjeli svako iskušenje, bijedu i tugu. Pripremite se za teškoće, post, duhovne podvige i mnoge žalosti jer kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje (Dj 14, 22);”Carstvo nebesko s naporom se osvaja , i asketi ga zadobivaju”. (prepodobni Sergije Radonješki49, Život, 10) 279. ”Nemoguće je približiti se Bogu bez nevolje, bez nje se ni ljudska pravednost ne može očuvati nepromijenjena... Ako želiš vrlinu, predaj sebe svakoj žalosti, jer žalost rađa poniznost. Tko bez žalosti prebiva u svojoj vrlini otvorena su mu vrata oholosti”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 34) 280. ”Grijeh je bolest koja se usadi u čovjekovu prirodu. Grešni dojam i poročna naslada ostavljaju u duši i tijelu trag koji postaje dublji prilikom ponavljanja grešnih djela i koji stvara naklonost ka grešnom postupku i određenu žudnju za grijehom. Zato kao što ponekad tjelesni liječnik spaljuje i odvaja nožem ranu koja je prodrla i zarazila tijelo, tako i Liječnik duša i tijela upotrebljava oruđe nevolja da bi istrgnuo iz nas korijen i obrisao tragove grijeha i ognjem stradanja spaljuje zarazu naklonosti ka grešnim nasladama”. (Sv. Filaret Moskovski, Riječ na dan 5. srpnja 1848. g.) 281. ”Abba Or je govorio: Kakva god te nevolja susrela, ne optužuj za nju nikoga osim sebe i govori: ovo mi se dogodilo zbog mojih grijeha”. (Sv. Ignacije Brjančaninov, Otačnik) 282. '' Razumijevajući iscjeliteljno djelovanje Božanskih sudova, blagorazuman [čovjek] s zahvalnošću podnosi sve nevolje koje ga snalaze, smatrajući da njihov uzrok nije ništa drugo do njegovi grijesi. Nerazuman, pak, [čovjek] ne poznaje premudri promisao Božji. Griješeći i bivajući kažnjavan, on ili Boga ili druge ljude smatra uzrokom svojih nevolja.'' (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi 2, 46) 283. ”Kada u nama ne bi bilo strastvenosti ni prema novcu, ni prema ispraznoj slavi, kada se ne bismo bojali ni smrti, ni siromaštva, ne bismo znali za neprijateljstva i mržnju, ne bismo stradali ni od svojih ni od tuđih žalosti”. (Sv. Ivan Zlatousti, Propovijed upućena onima koji su u neprijateljstvu, 3, 19) 284. ”Više od svake molitve i žrtve pred Gospodinom su dragocjene žalosti za Njega i radi Njega”. (prepodobni Izak Sirijski, Slova, 58) 285. ”Bog je na Abrahama poslao iskušenja, tj., ožalostio ga radi njegove koristi i da bi mu dao povod za savršenu vjeru, a ne da bi saznao kakav je. On ga je već poznavao, kao što zna i sve ostale stvari, još prije njihovog postanka”. (prepodobni Marko Asketa, O onima koji misle da se opravdaju djelima, 203) 286. ”Kada odvažno i bez žaljenja trpimo žalosti koje su nam poslane, onda makar i malo, sudjelujemo u Kristovim stradanjima. ” (prepodobni Makarije Optinski, Pisma, 473) 287. ”Nema tuge koja se kod pravednih ne bi pretvorila u radost, kao što ni kod grešnika nema radosti koja se ne bi obratila u tugu”. (Sv. Dimitrije Rostovski) 288. ”Poniznost i zlopaćenja oslobađaju čovjeka od svakog grijeha: jedno odsijeca duševne, a drugo ‐ tjelesne strasti”. (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 1, 76) 289. ”Stradamo, jer nismo ponizni. Stradamo, jer ne volimo bližnje. Zbog ljubavi prema braći, dolazi ljubav Božja. Ljudi se ne uče poniznosti i zbog svoje oholosti ne mogu primiti milost Duha Svetoga. Zbog toga strada cijeli svijet”. (prepodobni Siluan Atonski, Djela, XVI. 4, 6) 290. ”Svatko tko ljubi Boga u vrijeme nevolja i iskušenja pokazuje se kao trpeljiv i nepokolebljiv; tko ih
49 Ruski monah, XIV.st.
31
čvrsto izdrži, postaje [ duhovno ] jak i poslušan Bogu, jer tko stane na put sljedovanja volje Božje pobijedio je svoju prirodnu slabost. I obrnuto, čovjek koji nije svjestan svoje nemoći je ohol i nije sklon podčiniti se volji Gospodnjoj; tko joj se ne podčini, već se uzda samo u svoje snage ne dobiva silu i pomoć od Boga. Ne ojačavši duhom, ne može ni postati trpeljiv. Čovjek koji ne izdrži bijede i žalosti nema vjeru, a tko nema vjeru ‐ ne ljubi Boga". (prepodobni Aleksej Senakski, O žalostima) 291. ”Kakvo god te ogorčenje zadesilo, kakva god ti se neprijatnost dogodila, reci: ”Pretrpjet ću ovo radi Isusa Krista”i bit će ti lakše. Jer ime Isusa Krista je moćno. Uz njega sve neugodnosti utihnu, demoni nestanu. Utihnut će i tvoja muka, nestat će i tvoja malodušnost”. (prepodobni Ambrozije Optinski)
Kako da se spasimo? 292. ”[ Pravoslavni kršćani su dužni ] nepokolebljivo prebivati u Pravoslavlju, čuvati jednomislenost jedni s drugima i nelicemjernu ljubav, čuvati čistoću duše i tijela, čuvati se zlih i nečistih želja, s umjerenošću uzimati hranu i piće i više od svega ukrašavati se ‐ poniznošću, ne ostavljati gostoljubivost, uklanjati se od sporova i ni za što smatrati počasti i slavu zemaljskog života, već umjesto toga očekivati plaću od Boga ‐ nasladu nebeskim dobrima”. (prepodobni Sergije Radonješki, Život, 32) 293. ”Ako želi dostići spasenje ‐ upoznaj i srcem prihvati sve ono čemu uči sveta Crkva i primajući Božansku silu kroz Tajne (sakramente) Crkve, idi putem Kristovih zapovijedi, pod rukovodstvom zakonitih pastira ‐ i bez sumnje ćeš dostići Carstvo Božje i spasiti se. Sve to je suštinski neophodno u djelu spasenja, neophodno sve zajedno i za sve. Čovjeku koji samo jedno od ovoga ne prihvaća ili ne dopušta ‐ nema spasenja. ” (Sv. Teofan Zatvornik, Pet pouka o putu k spasenju, 3) 294. ”Jedan monah je pitao svetog Antuna Velikog: što činiti da se spasim? Starac mu je odgovorio: ne pouzdaj se u vlastitu pravednost, ne žali o onome što je prošlo i obuzdavaj jezik i trbuh”. (Drevni paterik, 1, 2) 295. ”Drugi brat je pitao abbu Makarija: ”kako da se spasim?”‐ Starac mu je odgovorio: ”budi kao mrtvac: slično mrtvima ne razmišljaj ni od uvredama od ljudi, ni o slavi ‐ i spasit ćeš se”. (Drevni paterik, 10 ,45) 296. ”Bez pokajanja u djelatnom [ životu ] ne možemo učiniti ništa značajno, a i zbog same namjere [ za kajanje ] Gospodin nas obasipa velikom milošću. Tko sebe prisiljava i drži se pokajanja do samog kraja, ako u nečemu i pogriješi, spasit će se zbog samoprisile. Jer, Gospodin je tako obećao u Evanđelju”. (prepodobni Marko Asketa, Pouke, 40) 297. ”Kršćanin je mudar u tri [ stvari ]: u zapovijedima, u dogmama i u vjeri. Zapovijedi um odvajaju od strasti, dogme ga uvode u znanje bića, a vjera ‐ u sagledavanje Svete Trojice". (prepodobni Maksim Ispovjednik, Glave o ljubavi, 4, 47) 298. ”Kad si bogat, misli, da li ćeš dostojno izdržati siromaštvo. Kad si sretan, razmišljaj, kako ćeš dostojanstveno susresti nesreću. Kada te ljudi hvale, razmišljaj jesi li u stanju dostojno izdržati uvrede. I cijeli svoj život razmišljaj kako ćeš dostojno susresti smrt. ” (Sv. Nikolaj Srpski, Misli o dobru i zlu) 299. ”Dakle, budući da smo nasljeđe Svetog Boga, činit ćemo sve što je u vezi sa svetošću, izbjegavajući zle riječi, nečiste i poročne veze, pijanstvo, strast prema novotarijama [ u stvarima vjere ], niske pohote, nečisti preljub i gnusnu gordost. Jer je rečeno: ”Bog se oholima protivi, a poniznima
32
daruje milost” (1 Pt 5, 5). Dakle, pridružite se onima kojima je Bog dao milost. Obucimo se u jednomislenost, budimo ponizni, suzdržani, daleki od bilo kakve klevete i zlih riječi, opravdavajući se djelima, a ne riječima... neka naša pohvala bude od Boga, a ne od nas samih. Bog ne voli one koji sami sebe hvale. Neka svjedočanstvo o našem dobrom ponašanju dođe od drugih”. (Sv. Klement Rimski50 , Poslanica Korinćanima, 30) 300. ”Kršćani, jesmo li shvatili velike obveze pred Bogom koje smo kroz Krštenje primili na sebe? Da li smo svjesni da smo dužni ponašati se kao djeca Božja, da je neophodno vlastitu volju poistovjetiti s voljom Božjom, da prebivamo slobodni od grijeha, ljubimo Boga svim srcem svojim i sa nestrpljenjem očekujemo sjedinjenje s Njim zauvijek? Jesmo li se zamislili nad tim da naše srce mora biti toliko ispunjeno ljubavlju da se izljeva na našeg bližnjeg? Imamo li osjećaj da smo u obavezi postati sveti i savršeni, djeca Božja i nasljednici Carstva Nebeskog? Radi svega ovoga dužni smo se boriti da se ne bismo pokazali nedostojnim i odbačenim. Nitko od nas neka ne izgubi smjelost, neka ne zanemari svoj dug i neka se ne uplaši pred teškoćama duhovne borbe. Jer za pomoćnika imamo Boga, Koji nas snaži na teškom putu vrline”. (Sv. Nektarije Eginski , Put k sreći, 2)
50 Rimski papa, jedan od apostolskih otaca‐neposrednih učenika sv. apostola
33