Domovinski rat 1

Domovinski rat

Domovinski rat

Vukovar u ruevinama 1991.

Datum Izbijanje (nekoliko kriterija):17. kolovoza 1990.1) izbijanje velikosrpske pobune;2) intervencija zrakoplovstva JNA protiv helikoptera MUP-a RH)1. oujka 1991. (bitka za Pakrac)31. oujka 1991. (Krvavi Uskrs)Kraj (nekoliko kriterija):12. studenog 1995. (potpisivanje Erdutskog sporazuma)14. prosinca 1995. (potpisivanje Daytonskog sporazuma)? studenoga 1995.(stvarni kraj borba i granatiranja)31. prosinca 1995. (obranu du. zalea do kraja preuzeo HVO, snage HVpovuene)[1]

15. sijenja 1998. (Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja)[2]

Lokacija Hrvatska

Ishod pobjeda Hrvatske

Sukobljeni

Hrvatska HOS Herceg-Bosnaa

SR Jugoslavija RS Krajina JNA

Voe

Franjo Tuman Anton Tus Janko Bobetko Gojko uak Zvonimir ervenko Ante Gotovina Dobroslav Paraga Ante Paradik

Slobodan Miloevi Jovica Stanii Franko Simatovi Jovan Rakovi Milan Babi Milan Marti Goran Hadi Mile Mrki Veljko Kadijevi Blagoje Adi

Vojne snage

Domovinski rat 2

70.000 (1991.)[3]-200.000 (1995.)[4] 90.000-100.000[5]

Posljedice

Poginulih vojnika (Draen ivi)8.147[6]

Poginulih civila6.605[7]

Nestali:1.218[8]

Ukupno:15.970iliUkupno (Ivo Goldstein):13.583[9] Ranjeni:37.180

Poginulih (Draen ivi):6.222 (RSK)+1.279 (JNA)Ukupno:7.501

aKod razaranja Ravnog, to predstavlja poetak rata u BiH, pokazala se nemogunost bosanskohercegovakog rukovodstva dasprijei uporabu podruja Bosne i Hercegovine od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku. Hrvatski se narod u Bosni iHercegovini samoorganizirao osvnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, ije su oruane snage, Hrvatsko vijee obrane,obranom livanjskog kraja, u travnju i oslobaanjem doline Neretve, u lipnju 1992., sprijeile srpske napade na srednju Dalmaciju.Oslobaanjem zapadne Bosne, u kojem je sudjelovao i HVO, HV je kroz 7 pobjednikih operacija (Cincar, Zima '94., Skok-1,Skok-2, Ljeto '95., Maestral i Juni potez), ime je omoguena i u znatnoj mjeri olakana provedba Oluje.

Domovinski rat je bio obrambeno-osloboditeljski (oslobodilaki) rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske draveprotiv agresije udruenih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, BiH (posebice Republike Srpske), JNA teSrbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga puanstva u Hrvatskoj, koja je izbila ukolovozu 1990. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj etapi, do sijenja 1992.,izvrena je vojna agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Oruani sukobi poeli su izbijati u travnju1991., uz postupno oitovanje naklonjenosti JNA srpskim pobunjenicima, a od kolovoza 1991. prerasli su u izravnuagresiju iz Srbije.[10][11] U drugoj etapi, od sijenja 1992. do svibnja 1995., dolo je do zastoja u agresiji i dorazmjetaja mirovnih snaga UN-a du crta prijekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja ipregovora te strpljivog jaanja snaga uz provedbu operacija taktike razine u kojima su osloboeni manji dijeloviteritorija. U treoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je osloboennajvei dio okupiranoga podruja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernojDalmaciji. Preostalo okupirano podruje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomo prijelazne meunarodneuprave (1996.-1998.).U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (ukljuujui nestale) prema Ivi Goldsteinu ili15.970 prema Draenu iviu, znanstvenom suradniku Instituta drutvenih znanosti "Ivo Pilar", te 8.039 na srpskojstrani, od toga 6.760 na podrujem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskimslubenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je ivjelo36% hrvatskog stanovnitva. Pod okupacijom[12] se nalo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. Nijedan hrvatskivojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika iizbjeglica, a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglitvu u inozemstvu.5% hrvatskih ena je sudjelovalo u obrani Hrvatske, odnosno njih 23.080. 127 ih je poginulo, a 1113 ena je ostalotrajnim invalidima.[13]

Prema podatcima Dravne revizije za popis i procjenu ratne tete izravna ratna teta u Hrvatskoj u razdoblju1990.1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Prema drugim podatcima, unitenoje 180.000 domova, 25% hrvatskog gospodarstva te prouzroeno 27 milijarda $ materijalne tete.Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisua krajem 1991. na 386.264 u 1995. Istodobnoje broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisua. Poevi od 1995. godine poinje masovan povratak

Domovinski rat 3

prognanika i izbjeglica.Traginost hrvatskog obrambeno-oslobodilakog rata jest u tome to to napada nije imao namjeru samo fizikiosvojiti ozemlje. Bt je bila i u potpunom unitenju identiteta Hrvatske i Hrvata - ovjeka, kulture i povijesti. O tomenajbolje svjedoi granatiranje ibenske katedrale i zadarske prvostolnice.[14]

Politiki okvir i uzroci rata

Razdoblje izmeu 1945. i 1980. godine

Razorena hrvatska kua

Kraj Drugog svjetskog rata oznaio je i poetak nove drave, FNRJugoslavije, koja je bila federativna drava pod vodstvom jedne stranke- Komunistike partije Jugoslavije (KPJ), koja kasnije mijenja ime uSavez Komunista Jugoslavije (SKJ).

Nakon 1948. godine FNR Jugoslavija politiki se i gospodarski odvajaod zemalja Varavskog ugovora, te je prisiljena traiti vlastiti put upolariziranom svijetu.

Ovaj lanak dio je niza opovijesti Hrvatske

Glavni teoretiar socijalistike Jugoslavije, po mnogima i osoba utjecajnija od samog Josipa Broza Tita, zvao seEdvard Kardelj. Kardelj je, uz Titovu potporu, odluio iskoristiti situaciju u kojoj se nalazi Jugoslavija (izmeu dvabloka), te politikim i stratekim potezima osigurati dovoljno materijalnih resursa kako bi uspostavio socijalistikosamoupravljanje. Kako je u teoretskoj premisi komunizma postepeno slabljenje drave i preputanje upravedrutvenoj zajednici, zamiljen je grandiozni projekt najdemokratskije zemlje na svijetu u kojoj su sami proizvoaivlasnici sredstava za proizvodnju. U komunistikoj nomenklaturi stranka na vlasti ionako je predstavljala vizionara,a ne upravljaa dravom. Nacionalizam je predstavljao najveeg protivnika te drave, te su Kardelj (Slovenac) ipolitika elita okupljena oko njega smatrali da se je najvea opastnost za Jugoslaviju centralizam, te da pojedinimrepublikama treba pruiti to iru samostalnost.U tada jo centraliziranoj zemlji, i dravno upravljanoj ekonomiji, takvom konceptu usprotivili su se pobornicipostojeeg sustava, u prvom redu politika elita SR Srbije pod vodstvom Aleksandra Rankovia, tada jednakoutjecajnog kao i Kardelj. Rankovi je u toj borbi i politiki i fiziki eliminiran, te je pobijedila Kardeljevakoncepcija.Usprkos dogaajima Hrvatskog proljea 1971., kad se zahtijevalo veu samostalnost SR Hrvatske u odnosu zafederaciju, Kardeljev koncept kulminirao je donoenjem Ustava iz 1974. godine.Ironino je da je ponudio puno vie samostalnosti republikama nego to su Hrvatski proljeari traili, iako je sampokret prethodno bio brutalno uguen. Ustav iz 1974. omoguio je pojedinim republikama samoodreenje svojimformulacijama o pravu naroda na samoodreenje i o nepromjenjivosti republikih granica, to e se kasnije pokazatikljunim. Osim toga, tim Ustavom uspostavljene su Organizacije Udruenog rada (OUR), kao temeljne drutvenezajednice u opreci s dravnim aparatom, kroz koje su radnici trebali ostvariti svoja demokratska i proizvoakaprava.Meutim, taj sustav doveo je i do posvemanje birokratizacije, decentralizacija je dovela do gotovo potpunosamostalnog djelovanja republika, a jedan od problema bio je i dvoznaan poloaj Socijalistikih autonomnihpokrajina (SAP), Vojvodine i Kosova, koje su istovremeno bile dio SR Srbije ali su imale i poseban poloaj unutarfederecije. To je dovelo do napetosti unutar Srbije, a kasnijim razvojem i u cijeloj federaciji.

Domovinski rat 4

Ustav iz 1974. oslabio je dravni aparat Jugoslavije do krajnjih granica, pogotovo nakon smrti Kardelja (1979.) i Tita(1980.), tako da su na kraju Jugoslavije postojali samo odvojeni i suprotstavljeni republiki dravni aparati, bezdovoljno jakog centralnog dravnog aparata koji bi proveo mirnu dezintegraciju Jugoslavije (to se naprimjerdogodilo u ehoslovakoj).

Razdoblje poslije 1980. godineNakon smrti Josipa Broza Tita postupno su do izraaja dole razlike izmeu jugoslavenskih republika oko ustroja iopstanka federacije. U Srbiji se irilo nezadovoljstvo Ustavom iz 1974. zbog statusa autonomnih pokrajinaVojvodine i Kosova. Postupno se oblikovalo stajalite o njezinu neravnopravnom poloaju i zakinutosti. Ono jeprvotno izneeno u akademskim krugovima (neobjavljeni Memorandum SANU) odakle se proirilo u javnost.Oivljeni su i tradicionalni nacionalistiki mitovi te postavljeni slubeni zahtjevi za drugaijim poloajem pokrajina,ali i neslubeni zahtjevi za ujedinjenjem svih Srba u jednu teritorijalnu cjelinu, u poetku kroz traenje uspostaveautonomnih pokrajina na podruju Hrvatske. U tom kontekstu Hrvati su opetovano bivali optuivani za genocid nadSrbima u Drugom svjetskom ratu te za diskriminaciju nad Srbima u Hrvatskoj, koja se navodno nastavila i podkomunistikim reimom. Jedna od toaka razdora u Hrvatskoj bila je i rasprava o amandmanu na Ustav SR Hrvatskeo jeziku, to ju je 1985. potaklo Predsjednito SRH, traei da se dotadanja formulacija po kojoj je u javnojupotrebi hrvatski knjievni jezik, standardni oblik narodnoga jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se nazivahrvatski ili srpski jezik, promjeni u formulaciju da je u slubenoj upotrebi hrvatski ili srpski jezik. Raprava se otome posebno rasplamsala 1988. kad je to pitanje dolo na dnevni red Sabora.Nakon Drugog svjetskog rata se postupno preobraavala JNA iz "ideoloki jednake" vojske u srpsku imperijalnusilu. Proces je bio dugotrajan i sustavan. Odvijao se na polju jezinom polju, nacionalnom sastavu, upravnog izapovjednog asnikog zbora i ratnog umijea[15] . Intenzivirao se 1980-ih, a vrhunac poveavanja udjela Srba uukupnom asnikom zboru e biti 1986.-1990. (Memorandum SANU, preustroj oruanih snaga), kad je udjeldosegao 70%, osobito na razini vieg asnikog zbora.

Slobodan Miloevi dolazi na vlast1987. godine na elo SK Srbije doao je Slobodan Miloevi, koji je ubrzo prepoznat u Srbiji kao osoba koja moerijeiti pitanje Kosova i poloaja same Srbije u federaciji. Njemu u podrku, od ljeta 1988., organiziraju se masovnimitinzi po svim veim gradovima u Srbiji, na kojima se zahtijevalo preureenje Jugoslavije (tzv. antibirokratskarevolucija). Poto je pritiscima ishodila smanjenje ovlasti pokrajina (a Kosovu vratila i naziv Kosovo i Metohija), tepromijenila politiko vodstvo pokrajina, a onda opet nasilnim putem i vodstvo SR Crne Gore, te na taj nainosigurala etiri glasa (od osam) u saveznim institucijama, Srbija je svoja stajalita pokuala nametnuti i ostalimrepublikama. Na udaru te promidbe najprije su se nale SR Slovenija i SR Hrvatska, koje su zagovarale preustrojJugoslavije na konfederalnom naelu. Ve prije demokratskih izbora 1990., iz Beograda je bilo poticanoprotuhrvatsko raspoloenje kod Srba u Hrvatskoj, to se oitovalo prilikom organizacije mitinga posebice u Kninu.Nakon izbora, pod optubom da je na djelu obnova ustatva, u kolovozu 1990. uslijedila je i njihova otvorenapobuna (tzv. balvan-revolucija), koja je imala podrku vodstva Srbije i Crne Gore, te logistiku potporu srpskogdijela JNA. U svojim nastojanjima Srbija se najvie oslanjala na saveznu vojsku, u kojoj su Srbi tradicionalno bilinadprosjeno zastupljeni. Postupna preobrazba JNA u srpsku vojsku zapoela je prije viestranakih izbora 1990.Vojni vrh bio je krajnje nepovjerljiv prema sve oitijim znakovima promjena u Europi potkraj 1980-ih, jenjavanjahladnog rata izmeu SAD i SSSR, padom Berlinskog zida kao i raspadom istonog bloka. Vremenski podudarno sotvorenim srbijanskim zahtjevima za preustrojbom federacije, JNA je provela i vlastiti preustroj.Potkraj 1988. dotadanji vojni ustroj, koji je odraavao federalni ustroj drave, zamijenjen je novim. Umjesto armijskih oblasti, koje su se uvelike poklapale s republikim granicama, uvedena su vojita i korpusi koji su teritorijalnim obuhvatom potpuno zanemarili republike granice. Povrh toga, JNA je 1990. u vrijeme odravanja viestranakih izbora oduzela oruje namijenjeno teritorijalnoj obrani (TO), posebnoj sastavnici obrambenoga

Domovinski rat 5

sustava koja je bila u iskljuivoj nadlenosti republika. Hrvatskoj je na taj nain oduzeto oruje kojim je TO moglanaoruati 200.000 ljudi. Tako je Hrvatska, bez obzira na visok moral ljudstva, bila suoena s nedostatkom ratnetehnike i sredstava za obranu. Protivnik je raspolagao nadmonom ratnom tehnikom, no rasprenom po skladitima ivojarnama, dijelom i na hrvatskom teritoriju. I vojniki i asniki kadar bio je jo vienacionalan, a u provedbivelikosrpskih planova JNA je mogla raunati preteno na pripadnike srpske nacionalnosti. Zbog toga je vojni vrhdvojio kojoj se od dviju moguih varijanata prikloniti: vojnom protiv svih republika i uspostavi unitarne Jugoslavije pod vrstom rukom ili pak ostvarenju velike Srbije, s teritorijem manjim od Jugoslavije, koja e obuhvatiti sva podruja u kojima ivi

srpsko stanovnitvo, dakle i znatne dijelove Hrvatske.ini se da su sve do sredine 1991. obje varijante bile otvorene. Kada pristae vojnog udara nisu doekali ostvarenjeslinih planova u Sovjetskom Savezu i oekivanu potporu Moskve, prevladala je velikosrpska varijanta. JNA je sveotvorenije pristajala uz srpske pobunjenike u Hrvatskoj, pristupila je izvlaenju ljudstva i tehnike iz otpisaneSlovenije i nepodobnih dijelova Hrvatske i njihovu premjetanju u sigurna podruja Hrvatske i BiH. 17. travnja1991. Sabor Republike Hrvatske donio je Deklaraciju o osudi Narodne skuptine Republike Srbije zbog mijeanja uunutarnje stvari Republike Hrvatske kojom poziva Narodnu skuptinu Republike Srbije na prestanak velikosrpskogaprojekta. 19. svibnja 1991. odran je referendum u Hrvatskoj u kojem se, usprkos srpskom bojkotu, 93 % glasaaizjasnilo za istupanje iz Jugoslavije.[16] 25. lipnja hrvatski je sabor potom donio odluku o samostalnosti drave irazdruivanje iz Jugoslavije. Na nagovor EEZ, odluka je zamrznuta na 3 mjeseca.

Meunarodna zajednicaMeunarodna zajednica nije prouzroila rat, no valja rei da je do 1991. godine stav skoro svih meunarodnihimbenika bio da Jugoslaviju treba ouvati, ova injenica, kao i sporost EEZ ili UN-a u donoenju odluka, doveli sudo izostanka reakcije u poetku naleta transformirane JNA u suradnji s paravojnim postrojbama Srba u Hrvatskoj.Drava Hrvatska u to je vrijeme bila neeljeno dijete svih velikih zapadnih drava, ukljuujui SAD.[17] Kad jeHrvatska proglasila neovisnost, hrvatski diplomat Davorin Rudolf je nakon sveanosti u Saboru sazvao sam svestrane predstavnike u Ministarstvo vanjskih poslova u Visokoj ulici u Zagrebu, uruio im engleske prijevodedokumenata o neovisnosti te ih pozvao na veernji prijem u zagrebaki hotel Intercontinental. Niti jedan nije nitarekao; tek je kad su svi odlazili njemaki generalni konzul Hans Julius Bolt diskretno rekao Rudolfu da nitko odstranih predstavnika nee doi na taj prijem, meu ostalim i on, jer je dobio takav naputak svoje Vlade. Te se veerina prijamu pojavio jedino austrijski poasni konzul Berlakovi (hrvatskog podrijetla) te brzo nestao.1991. su godine pripadnici stranke Gianfranca Finija MSI posjetili Srbiju i dogovarali prodaju hrvatskih teritorija smiloevievcima [18]

Trgovanje Zapada na tetu Hrvatske i Hrvata, a radi prikupljanja politikih bodova nastavilo se do samog kraja rata.Velika Britanija je uskladila prijedlog sa Slobodanom Miloeviem. Glasio je da se teritorij Baranje i istoneSlavonije proglasi kondominijem Hrvatske i Srbije.[19][20] Varijacija prijedloga bila je da RH da Baranju Srbiji, a daSrbija u tom sluaju zadri prostor istone Slavonije. Komadanje Hrvatske nije bilo gotovo ovim prijedlogom: RH jetrebala po tome izii u susret strategijskim interesima bosanskih Srba i dati im pojas teritorija u irini od 20kilometara, jugoistono od upanje radi ojaanja koridora do Beograda, a Hrvatska bi "zauzvrat dobila" pojasteritorija sjeverno do Dubrovnika radi ojaanja njegova zalea. Mrcvarenje Hrvatske ni ovdje nije stalo: RH bi setrebala odrei Prevlake i teritorija do Molunta - Crnoj Gori Prevlaka, a bh. Srbima uski koridor na Jadran. Ti su drskiprijedlozi bili dani jo 1994., kad se situacija strateki okretala u hrvatsku stranu: po svjedoenju ondanjeg hrv.ministra vanjskih poslova Mate Grania, u New Yorku mu je lord David Owen izjavio "da nije mogue postiireintegraciju okupiranih podruja bez teritorijalnih ustupaka Hrvatske." Britanske su ponude prvi put stigle kodhrvatskih diplomata u UN-u.Ameriki mirovni posrednik Richard Holbrooke bijesno se je protivio reintegraciji Hrvatskog Podunavlja kad je to traio hrv. predsjednik Tuman, jer da e mu to "sruiti itav njegov (Holbrookeov) projekt", to je jasno zapisano u

Domovinski rat 6

Holbrookovim memoarima;[21] uz to protivio se hrvatskom entitetu u BiH, prijetio Hrvatima i Bonjacima udarima(na Hrvatsku i BiH)[22] kad su htjeli potisnuti velikosrpski projekt Republiku Srpsku sa zapada BiH.EZ je odigrala koncem kolovoza 1991. bitnu ulogu utemeljenjem Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji. Time semeunarodno institucionaliziralo "jugoslavenske krizu"[23] i odluke ove konferencije jasno su velikosrpsku agresijuoznaile kao meunarodni sukob, razbivi pravno svaku tezu o "graanskom ratu". Europska se je zajednica otrijepostavila tek jeseni 1991., kad je objema stranama, i agresoru - Srbiji i velikosrpskim pobunjenicima i rtvi -Hrvatskoj, zaprijetila sankcijama: sankcijama je zaprijetila stranama koje do 5. studenoga 1991. ne pristanu nanajnoviji prijedlog mirovnoga plana. To je bio prijelaz s neobaveznog posrednitva na ultimativno arbitriranje. No toje ve bilo kasno, jer je UN ve od kraja listopada 1991. glavnim posrednikom u pokuaju zaustavljanja sukoba.Ukljuenje UN-a posluilo je za razbijanje nepovjerenja srpske strane koja je smatrala EZ produenom rukomnjemakog ekspanzionizma.11. prosinca 1991. Ukrajina je priznala Hrvatsku. To je znaajuno jer je Ukrajina bila prva lanica Ujedinjenihnaroda koja je priznala Hrvatsku i prva iz slavenskog bloka zemalja SSSR-a. Prije su Hrvatsku priznale samoSlovenija i Litva.[24]

Oruana agresija Podrobniji lanak o temi: Bitka za vojarne

Plan JNA za napad na Hrvatsku

Bitka za vojarne - uniteni tenk 1991.

Nakon razoruanja TO glavni cilj Hrvatske bio jepregovorima dobiti na vremenu kako bi se unovaile inaoruale barem policijske snage, jedine na koje je, pojo uvijek vrijedeem zakonodavstvu, imala pravo.Nabavivi oruje tajnim kanalima iz inozemstva (meuglavnim dobavljaima bila je Maarska), Hrvatska jepotkraj sijenja 1991. raspolagala s priblino 30.000komada uglavnom strjeljakog i poneto protuzranog iprotuoklopnog oruja. Hrvatske snage bile su ustrojeneu Zbor narodne garde (ZNG). Prva brigada ZNG-aosnovana je u Zagrebu ("Tigrovi"), gdje je 28. svibnja1991. odrana i prva smotra (stadion Kranjevieva).Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obranikojim je predvieno da se hrvatske oruane snagesastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske (HV).Naoruavanje je nastavljeno i tijekom 1991., noistodobno su rasle napetosti, a u proljee su poeliizbijati i prvi oruani sukobi i pale su prve ljudskertve.

JNA je ispoetka zauzela prividno neutralno stajalite,no jo ljeta 1990. se je izravno stavila na stranu srpskihpobunjenika, neposredno nakon izbijanjabalvan-revolucije. RH je tad iskusila grubi zador u svojsuverenitet, kad je zrakoplovstvo JNA (JRV)interveniralo protiv hrvatskog MUP-a. To je bilo kad je17. kolovoza 1990. MUP RH poslao prema Kninu 3

Domovinski rat 7

helikoptera sa policajcima radi guenja velikosrpske pobune, a iznad Ogulina su ih presreli 2 zrakoplova MiG-21JNA (JRV) koji su zaprijetili helikopterima da e ih sruiti ako ne skrenu s predviene rute i ne vrate se u Luko. [25]

JNA je tijekom 1991. javnosti i medijima plasirala priu o svojoj politici nemijeanja u sukobe, no zapravo je inilasuprotno. Pored planiranja dravnog udara u Hrvatskoj, zastraivanja vojnim konvojima, ukljuivali su se u vojnesukobe u stvarima koje je bilo izvan mandata JNA, t.j. policijskim stvarima. Tako je JNA zauzimala poloaje izmeupobunjenih Srba i hrvatskih snaga u trenutcima sukoba. Upravu su tako uspostavljene tampon zone zapravosprjeavale hrvatske snage intervenirati te na taj nain davale pobunjenim Srbima predah i odstupnicu, spaavajui ihod poraza i od toga da ih uhite legitimne hrvatske policijske vlasti. Pored toga, postrojbe JNA su tako pobunjenimSrbima omoguavale uvrstiti svoju vlast na zaposjednutom podruju uvrste te odatle protjeravati veinu hrvatskogi ostalog nesrpskog puanstva. Potkraj ljeta 1991. JNA se je izravno ukljuila u izravne napadaje na hrvatskepoloaje, a u agresiji su sudjelovale i dragovoljake postrojbe ubaene iz Srbije. Smjerovi napada i podruja koja jeokupirao srpski agresor tijekom jeseni 1991. nedvojbeno upuuju na nakanu da se ovlada svim dijelovima Hrvatskeistono od crte Virovitica - Karlovac - Karlobag, odnosno barem veim dijelom toga prostora pokae li semaksimalistiki cilj nestvarnim. Svjetski mediji izvjetavali su kako JNA "brani srpsku manjinu u Hrvatskoj", dok susamozvani "branitelji" Srba zapravo napadali hrvatske gradove i sela, Osijek (70% Hrvata, 15% Srba), Vinkovce(80% Hrvata i 11% Srba) i Vukovar (47% Hrvata i 32% Srba).[26]

Poetnih mjeseci rata Hrvatska je bila telekomunikacijski raskomadana iznutra i odsjeena od svijeta, to je biloposljedica toga to su zrakoplovi JNA raketirali odailjae hrvatskog radija i televizije. Time su osobito bili pogoenidubrovaki kraj i Vukovar. Iz tog je razloga HPT kupio dvanaest INMARSAT-ovih A terminala. est ih je posluiloMORH-u. Tako su satelitski mobilni telefoni odigrali kljunu ulogu u obrani Hrvatske.[27]

U obrani Hrvatske sudjelovali su ljudi iz cijele zemlje kao i mnogobrojni Hrvati iz BiH i iseljenitva. Iako je ljudski imaterijalni teret obrane podnijela cijela zemlja, oruana obrana bila je organizirana po bojitima, tj. nastanak bojita iznaajke oruane borbe bili su uvjetovani smjerom i snagom srpskog napada, kao i zemljopisnim i drugimobiljejima napadnutih dijelova zemlje.U svom ovom vrtlogu nali su se i obini vojnici, ronici koji su se zatekli na odsluenju obveznog vojnog roka.Neki nisu mogli lako pobjei ili otii, jer nisu bili u gradovima, nego u selima, daleko od prometnih veza kojima bimogli otii svojim kuama ili u inozemstvo na sigurno. Tim mladim vojnicima Hrvati su pomagali pobjei,organizirano i neorganizirano. Tako su tim vojnicima, gdje je bilo mogue, organizirano ih doekivali te impomagali da se mogu neometano preodjenuti u civilnu odjeu, da ih vojne vlasti ne bi mogle prepoznati, uhititi ih iotro sankcionirati zbog bijega. Ti su vojnici bili iroka raspona nacionalnih pripadnosti: Hrvati, Muslimani,Albanci, Slovenci, Makedonci, pa i Srbi. Nekima su ak kupovali putne karte (vlak, autobus) da bi mogli vratiti sesvojim obiteljima. Svijest o tome postojala je i kod vojnika u hrvatskim postrojbama, koji su znali u kojoj su situacijiti vojnici, pa zato i nisu ni eljeli pucati u vojnike koji nisu pokazivali napadako ponaanje. Korist je bila obostrana:JNA je tako bila oslabljivana i dodatno demoralizirana, spaeni vojnici (nehrvati) iz drugih republika su stjecalidodatnu pozitivnu sliku o Hrvatskoj i Hrvatima koju su irili u svojim sredinama, kod Srba se tako razbijalaindoktrinacija gdje su Hrvati i nova Hrvatska bili demonizirani, odnosno Hrvatska se pokazala uljuenom zemljom,a spaeni vojnici su se izvukli od sudjelovanja u borbama i moguoj pogibelji. Ove su situacije ule i u hrvatskuknjievnost;[28]u poneto iskarikiranom obliku, ovo je bilo temom u filmskoj komediji Kako je poeo rat na momotoku.U zaleu oruanih sukoba na bojitima vodila se bitka za vojarne. U rujnu 1991. hrvatske su snage, esto uzpomo civilnoga stanovnitva, blokirale objekte JNA u cijeloj zemlji. Pojedine su vojarne bile zauzete uz mnogozarobljenog oruja, a iz preostalih se JNA povukla nakon sporazuma postignutog 22. listopada 1991.

Domovinski rat 8

Istonoslavonsko bojite

Podrobniji lanci o temama: Bitka za Vukovar i Pokolj u Borovu SeluTo je bojite obuhvaalo podruje tadanjih opina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar. Strateko znaenjetoga podruja bilo je odreeno njegovim poloajem uzdu granice sa Srbijom, kojoj je osvajanje najistonijega dijelaHrvatske bilo nuno za uspostavu mostobrana na desnoj obali Dunava i napredovanje prema zapadu. Tu je Hrvatskabila izloena izravnoj agresiji iz Srbije, uz masovno sudjelovanje JNA te koritenje srbijanskog teritorija za napade.Prvi oruani sukob dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca. U svibnju ilipnju 1991. postale su sve uestalije provokacije u istonoslavonskim selima, a Tenja kraj Osijeka i Mirkovci krajVinkovaca postali su glavna pobunjenika uporita. Preko mosta kod Batine u Baranju su iz Vojvodine 3. srpnja ulitenkovi JNA i postupno zauzeli kljune toke u tom dijelu zemlje. Poetkom srpnja (7. - 9.) postrojbe lokalnih Srbaspalile su uz pomo JNA selo elije, a potkraj mjeseca prognana je veina Hrvata iz Aljmaa, Erduta i Dalja.

Invazija JNA na istonu Slavoniju 1991.-1992.

Glavni smjer napada na istonoslavenskom bojitu iaoje srijemskom ravnicom. Naselja s veinskim srpskimstanovnitvom posluila su kao uporita iz kojih sunapadana susjedna sela s veinskim hrvatskimpuanstvom. Srijemska naselja zauzeta su tijekomlistopada, ukljuujui i grad Ilok, odakle je veinaHrvata bila prisiljena iseliti se unato nazonostipromatraa EZ-a.[29] Ve od kraja kolovoza 1991.poeli su napadaji na grad Vukovar, najvee urbanosredite na podruju, ime je dolo do bitke zaVukovar. Vukovar je branilo 700 do 800 pripadnikaZNG-a i oko 1.000 dragovoljaca. Branitelji su biliskromno naoruani, s ogranienim brojemprotuoklopnih i protuzrakoplovnih sredstava. Dostavaoruja i opreme bila je oteana zbog obrua koji se postupno stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca iBogdanovaca potpuno zatvorio. Unato neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su unitili golem broj neprijateljskihtenkova, izbacili iz stroja tisue vojnika, vezali na se velike neprijateljske snage te na taj nain zaustavilinapredovanje. Nakon gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenoga1991. Nakon ulaska u grad srpske su snage poinile teke zloine. Zbog ubojstva izmeu 255[30] i 264[31] ranjenika,civila, branitelja i osoblja iz vukovarske bolnice na Ovari, optunice protiv odgovornih oficira JNA podigao je iMeunarodni sud za ratne zloine.

Nakon pada Vukovara agresorsko topnitvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce, ali pouenvukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokuaja da pjeatvom zauzme te gradove. Potkraj studenoga HVuspjeno je obranila Nutar, a sredinom prosinca osloboen je dio teritorija izmeu Osijeka i Kopaeva. U iduih petmjeseci, do razmjetaja UNPROFOR-a, Srbi su utvrivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga puanstva tedalekometnim topnitvom i dalje ugroavali Osijek i Vinkovce. Do 12. studenoga 1991. je od posljedica granatiranjaod strane JNA i velikosrpskih terorista osjeka bolnica zaprimila 2.600 ranjene osobe, a ukupno je 370 osobapoginulo kao posljedica ranjavanja od velikosrpskog granatiranja Osijeka[32].Istovremeno, u nekim gradovima pod hrvatskom kontrolom, posebice u Osijeku, 1991. i 1992. nestali su ili suubijeni brojni srpski civili (osobito u prosincu 1991.).[33] U to vrijeme je postojala opasnost od naoruanih civila,posebice snajperista. [34]

Sigurnost naselja u smislu ostanka pod hrvatskom vlau nije bila sigurna ni za mala naselja niti za vee gradove,ak niti nakon stabiliziranja bojinice i meunarodnog priznanja Republike Hrvatske od strane zemalja Europskezajednice. Pored topnikih napada, 10. veljae 1992. velikosrbi su poduzeli i pjeaki napad na Vinkovce kojeg suhrvatske postrojbe odbile [35].

Domovinski rat 9

Zapadnoslavonsko i podravsko bojite

Hrvatski vojnici se spremaju pucati na srpski tenk 1992.

Podrobniji lanci o temama: Operacija Otkos 10 ioperacija Strijela

Obuhvaalo je podruje opina Novska, NovaGradika, Pakrac,[36] Grubino Polje i Daruvar tedjelomice i opina Virovitica, Slatina, Orahovica iPoega. Prvi oruani sukob bio je napad na policijskupostaju u Pakracu u oujku 1991. U idua etirimjeseca sve su ea bila miniranja, pucnjave i nemiri,a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. Ukolovozu 1991. otvorena je prava bojinica, gdje seZNG suprotstavljao Banjalukomu korpusu JNA imjesnim pobunjenicima. U poetku rujna bili suokupirani Okuani pa je bio prekinut prometautocestom Zagreb-Lipovac. U etekovcu, Balincima,ojlugu i u Voinu i Humu kod Slatine srpske su snage poinile ratne zloine nad civilnim stanovnitvom.[37] UKusonjama su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrv. vojske i policije. Srpske snage nadzirale sutada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, to bivjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do prve polovice studenoga osloboena jegrubinopoljska opina, a u prosincu i Bilogora. Papuk i najvei dio Psunja. Oslobodilaki nalet zaustavljen jepotpisivanjem primirja 2. sijenja 1992.

Banovinsko bojiteObuhvaalo je opine Hrvatsku Kostajnicu, Sisak, Petrinju, Glinu i Dvor. Od travnja 1991. rasla je napetost, ahrvatska vlast pregovorima i osnivanjem policijskih postaja bezuspjeno ie pokuavala ovladati stanjem. U lipnju isrpnju poeli su progoni hrvatskoga puanstva. Potkraj srpnja bili su poinjeni ratni zloini nad civilima u naseljimas hrvatskim stanovnitvom uz Unu u opini Dvor (pokolji u Kuljanima, Strugi, Bjelovcu, Pecki, untiu,Dragotincu, Skeli kod Gline, Grabotanima, Stublju i Majuru, Gornjem Viduevcu, Bainu, Kozibrodu), a potom i uKraljevanima i Hrastovici kraj Petrinje i Joevici kod Gline, a srpski odmetnici su masakrirali i zarobljenepripadnike hrv. vojske i policije u Petrinji kod nove bolnice i Zamoama. S druge strane, u Sisku je 1991. i 1992.nestao ili ubijen vei broj srpskih civila (posebice u jesen 1991.). Postoji popis od stotinjak imena, a procjene sekreu od nekoliko desetaka do ak pet stotina.[38] U kolovozu je ZNG evakuirao Hrvatsku Kostajnicu i branio prazangrad do sredine rujna, kada su ga zauzele srpske snage. Neto ranije pala je i Petrinja. Potkraj rujna hrvatska obranastabilizirala se du bojinice na rijeci Kupi i vie nije bilo veih pomaka. Dalekometnim napadima najvie su biliizloeni Sisak, Sunja i Komarevo, te pokupska naselja na lijevoj obali Kupe.

Domovinski rat 10

Kordunsko bojite

Rudolf Perein pokraj MIG-a

Obuhvaalo je opine Vrginmost, Vojni, Karlovac,Duga Resa, Ogulin i Slunj. Geostrateki je to podrujebilo osobito vano zbog prometnoga poloajaKarlovca, gdje su napadi izravno prijetili presijecanjemhrvatskoga teritorija. U srpnju 1991. u Krnjaku i ukolovozu u Budakoj Rijeci (kod Plitvica) bili sunapadnuti policajci, a oko Topuskoga i okolnih selapostupno se stezao obru. Tijekom rujna bio jeopkoljen Slunj, no obrana se odrala do studenoga.Padom Slunja u etnike ruke, otvorio se prostor zadjelovanje ratnim zloincima. Srpski odmetnici supoinili masovne pokolje u Lipovai, Klancu,Skakavcu i Breanima.U tekom je poloaju bio i sam grad Karlovac, zbog prijetnji iz brojnih vojarni u gradu i oko njega te neprestanogagranatiranja. Uspjeno je obranjen, iako je bojinica sve do 1995. ostala u predgrau.

12. studenoga 1991. su velikosrpski MiG-ovi raketirali gradi Ogulin, a poslije je uslijedio pokuaj probojapjeatvom. U to vrijeme je taj gradi od 10.525 stanovnika zbrinjavao 1600 hrvatskih izbjeglica sa Korduna[39]. 28.listopada 2011. PU karlovaka policija je po zavrenoj istrazi utvrdila dio poinitelja ratnih zloina nad Hrvatima.[40]

Obrana zranog prostoraU najteem poloaju je bila obrana zranoga prostora zbog potpune prevlasti JNA u zraku. Zranim napadima bili suizloeni svi dijelovi zemlje, ukljuujui i glavni grad Zagreb, gdje je jugoslavensko zrakoplovstvo 7. listopada 1991.napalo i sjedite Predsjednika Republike Franje Tumana. Tijekom 1991. protuzrana obrana uspjela je sruiti ionesposobiti velik broj zrakoplova JNA, a ostale odvratiti od letova na malim i srednjim visinama odakle je njihovodjelovanje bilo ubojitije. Nakon 1991. postupno se stvaralo i hrvatsko zrakoplovstvo, koje je u zavrnim operacijama1995. imalo vanu ulogu.

Liko i gacko bojite

Oteena zgrada u Otocu

Podrobniji lanci o temama: Bitka za Gospi, operacijaMedvjed, bitka za Drenov Klanac, i operacija Medaki dep Liko je bojite obuhvaalo opine Graac, Korenica i DonjiLapac, zahvaene pobunom ve u jesen 1990., te Gospi i Otoac.U poetku travnja 1991. dolo je do oruanog sukoba naPlitvicama, koji je odnio prve rtve u Hrvatskoj. U svibnju i lipnju1991. zaredali su nemiri na podruju izmeu Gospia i Graaca.Oko Gospia, Otoca i Likog Osika bili su razmjeteni srpskitenkovi i topnitvo i uskoro su poeli napadi. Dio srpskih civilaodlazio je na obuku u vojarnu JNA, a dio njih je i izostajao s poslazbog toga. JNA se u poetku "postavljala" izmeu zaraenihstrana, iako je to bio posao policije, a ne vojske, kojoj je bila

zadaa obrana od vanjskog neprijatelja. Postavljanjem izmeu je JNA zapravo davala predah i mogunost uzmaka

srpskim odmetnicima, odnosno, omela je u radu hrvatsku policiju u protuteroristikim aktivnostima. Vremenom su ta ometanja bila sve vea, da bi se na koncu JNA otvoreno stavila na stranu srpskih odmetnika i srpskih paravojnih

Domovinski rat 11

postrojbi unovaenih u Srbiji, BiH i Crnoj Gori.Bitka za Gospi bila je vrlo upitnog ishoda, i malo je nedostajalo da je grad pao u ruke srpskih odmetnika i JNA [41]

Velikosrpski napadaima na Gospi su u pomo doli i ozloglaeni srbijanski kriminalci [42].Polovicom rujna predale su se hrvatskim snagama vojarne u Peruiu i Gospiu, no druga gospika vojarna osvojenaje istom nakon viednevnih borbi.Vremenom su okolo Gospia i u Gospiu djelovale paravojne postrojbe pobunjenih Srba i dragovoljaca iz Srbije("beli orlovi"), kao i specijalnih postrojba JNA iz Nia, koje su u svojim upadnim i izviakim akcijama ubijalihrvatsko stanovnitvo, svjesno pokuavajui izazvati strah i demoraliziranje mjetana odanih Hrvatskoj.[43], [44]. Otome koliko je bitka bila teka i kako je bilo vrlo blizu da e Gospi pasti u etnike ruke je svjedoio ondanjipredsjednik hrvatskog Sabora, kasniji hrvatski predsjednik, Stipe Mesi [45].U listopadu su srpske snage spalile hrvatska sela i poinile masovne ratne zloine u selima Lovincu, Svetom Roku,irokoj Kuli, Vagancu, a u studenome u Poljanku, Saborskom, Vrhovinama i Dabru . S druge strane, dogodio segospiki sluaj.Sigurnost u smislu ostanka pod hrvatskom vlau nije postojala ni nakon stabiliziranja bojinice nakon primirja usijenju 1992. godine. Velikosrbi su i kasnijih godina pokuavali zauzeti hrvatski teritorij, kao to je to bilo 7. srpnja1993., kad su du cijele like bojinice pokuavali napadima pjeatvom probiti hrvatske obrambene crte[46].

Istarsko bojiteU usporedbi s ostatkom Hrvatske, istarski je poluotok bio najmanje od svih bojitem, to ne znai da je bio poteensrpskih napada.: 21. prosinca 1991. godine JNA je sa ak sedam borbenih zrakoplova MIG 21, raketirala ibombardirala kazetnim bombama aerodrom "Crljenka" u Vrsaru, te ugasila ivot Dragutina Baria, i njegovogkolege Stipana Liovia, Sabida Huskia i Dragana Garvana svi iz Vrsara.

Sjevernodalmatinsko bojite

Hrvatski vojnici ispred unitenog srpskog tenka kojeg su zaustavilina putu u Drni 1992.

Podrobniji lanci o temama: Operacija Maslenica ioperacija MiljevciObuhvaalo je zadarsko, ibensko i splitsko podruje sazaleem. Jedan od stratekih agresorskih ciljeva bio jeizlazak na Jadransko more pa su sve ratne akcije udalmatinskom zaleu svoju konanicu trebale imati naobali. Pritisci na Hrvate i njihov progon iz Knina poelisu ve u proljee 1991. Tijekom ljeta i jeseni 1991.teror i opa nesigurnost proirili su se cijelimpodrujem.

Stvarni simboli otpora i stradanja bila su sela Kijevokraj Knina i Kruevo kraj Obrovca. Oruaneprovokacije postupno su prerasle u topnike udare podalmatinskim gradovima. Na zadarskom podrujustanje je postalo kritino polovicom rujna poto je bilarazbijena obrana Pridrage i Novigrada, a jugoslavenskamornarica potpuno je blokirala morski prostor. Nakon povlaenja s Maslenikog mosta i njegova ruenja, jedinaveza Dalmacije s ostatkom Hrvatske odravala se preko otoka Paga. Odranje i osiguranje te prometnice bilo jekljuno za obranu cijele Dalmacije. Obrana ibenika bila je uspjenija zbog osvajanja topnikih poloaja na irju ina Zeevu.

Domovinski rat 12

Ratni zloini pri etnikom ienju nije zaobilo ni ove krajeve: srpski odmetnici uz pomo JNA su poinili masovneratne zloine u kabrnju, Nadinu i Brukoj.[47][48][49]

Junodalmatinsko bojite

Podrobniji lanci o temama: Obrana Dubrovnika i operacija Konavle

Podruja s kojih je JNA napadala Dubrovnik

To je bojite obuhvaalo podruje opina Ploe,Metkovi i Dubrovnik. Trajna geostratekanepogodnost toga dijela Hrvatske mala je dubinateritorija. Agresija se ondje nije odvijala pouobiajenome modelu koordiniranog djelovanjamjesnih Srba i JNA. To je podruje bilo izloenonapadima iz istone Hercegovine, a potom i iz CrneGore. Podruje Konavala i Dubrovakog primorjazauzele su snage JNA u listopadu, a sam Dubrovniknaao se u potpunom okruenju (OpsadaDubrovnika).[50][51] Bio je gaan s mora, iz zraka te spoloaja na brdima iznad grada.

Razorni napadi na Dubrovnik nastavili su se ustudenom i prosincu. Ratna policijska postojba s oko 40-ak pripadnika i 7 pripadnika ZNG-a je zaustaviviagresorsko napredovanje kod Stona o5. i 06. prosinca 1991 godine zaustavila prodor i okupaciju prema Peljeca.Nakon potpisivanja primirja u sijenju 1992., rat na dubrovakom podruju kratko je bio slabijeg intenziteta.Oslobodilakom akcijom 1. Gardijske brigade "tigrovi" i 4. Gardijske brigade, koja je poela 22.travnja. 1992.godine Dubrovnik i okolica su deblokirani, a srpskom okupatoru su naneseni veliki gubitci. Novu opasnost, osobitopo dolinu Neretve, donio je poetak velikosrpskih vojnih djelovanja u BiH.

Obrana Jadrana

Podrobniji lanci o temama: Boj u Korulanskom kanalu i boj u Splitskom kanaluUsporedno s ratom na bojitima du Hrvatske te ratom za vojarne u pozadini bojita, odvijale su se i akcije obraneJadrana. Prvo je, u rujnu, osvojena baza JNA u Ploama Ubrzo su pale i bitnice obalnoga topnitva (irje, Zeevo) idrugi objekti na obali i otocima.Od rujna do studenoga 1991. JNA je provela tri blokade hrvatskih luka uz pokuaj invazije na oltu 6. kolovoza1991.[52] te bombardiranje Splita (i olte), ibenika, Zadra, Dubrovnika i drugih obalnih mjesta te snajperska paljbapo tim gradovima i okolici, no do kraja 1991. ipak je doivjela neuspjeh i bila prisiljena na djelomino povlaenje sokrnjenom i oteenom flotom.JNA je planirala zauzeti zranu luku na Krku, no to je osujeeno akcijom hrvatskih postrojba 2. srpnja 1991. godine.Sredinom rujna 1991. JRM je izvrila desant na Sv. Kaju kad je nastojala vratiti nazad skladite goriva u SvetomKaji u Katelanskom zaljevu. 29. rujna 1991. je velikosrpska JNA u jeku ofenzive na Hrvatsku izvrila desant naPrivalu na otoku Koruli pri emu je ponovo u svoje ruke uzela tamonju vojarnu i pokupila sve podvodne mine izskladita podvodnog oruja iz tamonje vojarne . JRZ je bombardiralo poljoprivrednu zranu luku kod Starog Gradana otoku Hvaru.[pronai koji je bio nadnevak] Otok Vis, Lastovo i Mljet najdulje su ostali pod okupacijom JRM.Eksplozije nisu potedile ni te otoke, jer je JRM pri povlaenju unitavala eksplozivom ono to nije mogla ponijeti sasobom, dok su brojne povrine oko tamonjih vojarna dugo vremena ostale minirane.U svibnju 1992. povukla se i s otoka Visa, Lastova i Mljeta.

Domovinski rat 13

Razmjetaj mirovnih snaga UN i jaanje hrvatske vojskeOtvorena agresija na Hrvatsku zavrila je potpisivanjem primirja izmeu JNA i hrvatskih snaga 2.sijenja 1992. uSarajevu. To primirje bilo je preduvjet za poetak mirovne operacije u (UN) Hrvatskoj. Meunarodno posredovanjezapoelo je ve na samom poetku oruane agresije. Europska zajednica politiki je posredovala jo od lipnja 1991.,a od rujna u Hrvatskoj je rasporeena i promatraka misija (European Community Monitoring Mission/ ECMM).Prijedlog mirovne operacije UN-a bio je predoen javnosti u prosincu 1991. Budui da je u izradbi plana sudjelovaoameriki diplomat Cyrus Vance, osobni izaslanik glavnog tajnika UN-a, taj je plan u javnosti bio poznat kaoVanceov plan. Prihvatile su ga sve strane koje su bile sudionici u sukobu: hrvatska vlada, jugoslavenska odnosnosrbijanska vlada i vojska, a naposljetku i predstavnici mjesnih Srba, koji su se najvie opirali prihvaanju plana.Prema temeljnoj zamisli Vanceova plana, vojne snage i promatrai UN-a bili su rasporeeni u pojedine dijeloveHrvatske koji su oznaeni kao podruja pod zatitom UN-a (UNProtected Areas, UNPA). Kao zatiena podrujabili su definirani oni dijelovi Hrvatske gdje su Srbi bili veina ili brojano znaajna manjina puanstva i gdje sunapetosti medu zajednicama dovele do sukoba. Ta se podruja razvojauju, sve oruane snage povlae se ilirasputaju. To se odnosi i na JNA koja je trebala potpuno napustiti Hrvatsku. Provedbu plana jamile su mirovnesnage UN-a, nazvane Zatitnim snagama (UN Protection Force, UNPROFOR).

Kupari kraj Dubrovnika - razoren hotel nakon napada JNA 1991.

Iz operativnih razloga zatiena podruja bila supodijeljena u etiri sektora: Sektor Jug obuhvatio je unutranjost sjeverne

Dalmacije i istonu Liku Sektor Sjever nazvano je podruje Korduna i

Banovine Sektor Istok podruje Baranje i istone Slavonije Sektor Zapad podruje zapadne SlavovnijeU svim trima sektorima (Jug, Sjever, Istok i Zapad)zatiena podruja bili su zapravo oni dijelovi Hrvatskekoje su u to vrijeme nadzirali pobunjeni Srbi. Jedino jesektor Zapad, koji je obuhvatio zap. dio Slavonije,veim dijelom bio podruje pod nadzorom legalnihhrvatskih vlasti, a samo manjim dijelom, oko Okuana, pod nadzorom pobunjenih Srba.

Karta podruja pod srpskom kontrolom tijekom raspada SFRJ

Iako nije bila u potpunosti zadovoljna planom, pa jebila svjesna njegovih nedostataka, Hrvatska je planipak prihvatila i provodila onoliko koliko je provedbaovisjela o njoj. Osobito nepovoljno za Hrvatsku je bilotumaenje UN-a da se status zatienih podruja neemijenjati dok se ne pronae sveobuhvatno politikorjeenje jugoslavenske krize. Organizacija dolaska irazmjetaj mirovnih postrojbi tijekom proljea 1992.pokazali su se prilino sloenima, a sve je bilo oteanoi izbijanjem sukoba u BiH. To je mirovnu operacijustavilo pred nove probleme, a poslije uvjetovalo injezino znatno proirivanje kako u ljudstvu tako i u

podruju djelovanja.Povlaenje JNA iz Hrvatske po. 1992. pokazalo se kao manevar u funkciji srpske agresije na BiH. Prije povlaenjaJNA je dio oruja rasporedila mjesnoj srpskoj terit. obrani i policiji. Naime, po mirovnom planu lokalna policija bila

Domovinski rat 14

je jedina naoruana sila u zatienim podrujima. Postrojbe JNA koje su se s preostalim naoruanjem premjestile uBiH ukljuivale su se u ratne operacije, dok je UNPROFOR osiguravao podruja pod srpskim nadzorom uHrvatskoj. Mirovne snage UN-a bile su, po miljenju Beograda, sigurno jamstvo protiv moguih napada HV-a.Nakon razmjetaja UNPROFOR je u svibnju i lipnju 1992. preuzeo odgovornost za primirje na hrv. bojitima.Dolazak mirovnih snaga prorijedio je ratne sukobe i razorne napade na hrvatske gradove te uglavnom osigurao mirna svim bojitima; meutim, ostale preuzete obveze mirovne snage nisu ispunile. Nisu zaustavile povremenedalekometne udare i granatiranja hrv. gradova i drugih naselja uz bojinicu. Meunarodno posrednitvo nijepomoglo ni oko ublaivanja prometnih tekoa, od kojih je osobito trpjela Dalmacija. Mandat za povratakstanovnitva zatitne snage UN-a nisu nikad nigdje sprovele. Preostali Hrvati koji su ostali na okupiranimpodrujima na svojim imanjima bili su opljakani i podvrgavani fizikom i psihikom maltretiranju od stranevelikosrba. Brojni su Hrvati i smaknuti.[53]

Budui da su se u nazonosti mirovnih snaga osjeale sigurnima, srpske su pobunjenike vlasti u zatienimpodrujima nastavile agresiju novim metodama. Nastavljen je masovni progon nesrpskoga puanstva iz okupiranihkrajeva, pljaka i unitavanje imovine te stvaranje etniki istih podruja. Namjera da se zauvijek onemoguipovratak prognanika bila je vie nego oita. Unitavanje domova hrvatskoga stanovnitva te, osobito, unitavanjenjihovih kulturnih i vjerskih spomenika koji svjedoe o njihovoj viestoljetnoj nazonosti na tom podruju, nastavilose i nakon razmjetaja mirovnih snaga. UNPROFOR je s vremenom postao svjestan takve zloporabe, estoprosvjedovao i povremeno poduzimao akcije zatite preostaloga nesrpskog puanstva, ali su pripadniciUNPROFOR-a uglavnom bili bespomoni svjedoci nasilja. Pogrjeku je UNPROFOR napravio i prihvaanjemzateenih lokalnih vlasti. U mirovnome planu bila je predviena uspostava mjesne vlasti po naelu proporcionalnezastupljenosti nacionalnih skupina prije rata, ali su u stvarnosti postojee strukture priznate kao legalne. Svojimodnosom spram njih mirovni su posrednici kod pobunjenike vlasti poticali osjeaj sigurnosti i davali im na taj nainlegalitet. UNPROFOR je propustio sprijeiti i nastanak vojnih postrojbi na podruju samoproglaene Krajine.Organizirane srpske postrojbe nisu djelovale samo unutar granica Hrvatske nego su, zajedno sa srpskom vojskom izBiH, sudjelovale i u napadima na bihako podruje.Imajui na umu neuinkovitost mirovnih snaga, kao i svjesna injenice da postojee stanje ide na ruku pobunjenimSrbima jer podrava rezultate agresije, Hrvatska je u razdoblju 1992-95. svoja stalna diplomatska nastojanjakombinirala s povremenim munjevitim oruanim operacijama na okupiranom podruju. Ve u tijeku svibnja i lipnja1992. osloboeno je dubrovako primorje od Olja do Mokoice te upa dubrovaka. Miljevaki plato u zaleuibenika osloboen je nakon oruane akcije u lipnju 1992. U listopadu 1992. jugoslavenska vojska povukla se izKonavala na temelju sporazuma hrvatskog i jugoslavenskoga predsjednika, Franje Tumana i Dobrice osia,postignutog u rujnu 1992. u enevi, a samo na krajnji jugoist. dio, na poluotok Otru ili Prevlaku rasporeena jepromatraka misija UNMOP (UNMonitors on Prevlaka). U sijenju 1993. hrvatske snage su u Operaciji Maslenicaoslobodile zadarsko zalee s Maslenikim drilom i dijelom Velebita te podruje oko brane na Perukom jezeru krajSinja. Ukupno je u svim tim akcijama osloboeno oko 850 km2 oko 100 naselja, prije agresije uglavnom naseljenihHrvatima. U rujnu 1993 hrvatske snage potisnule su Srbe iz nekoliko sela u okolici Gospia (tzv. Medaki dep).Sve hrv. akcije bile su popraene negodovanjem UNPROFOR-a i ostalih meunarodnih posrednika "zbog uporabeoruja", a zapravo jer je Hrvatska razbila cementiranu situaciju i to se uope drznula osloboditi svoje teritorije,poremetivi geopolitike planove nekih monih drava.

Domovinski rat 15

Zavrne operacije

Hrvatska zastava na Kninskoj tvravi

Podrobniji lanak o temi: Operacija OlujaBudui da je srpska strana odbacivala sve mirovne ponude iplanove, ukljuujui i plan Z-4 (sijeanj 1995.) koji joj je davaonajiru autonomiju, sporazumno rjeenje bilo je sve manje izvjesno,a nazonost mirovnih snaga ila je na ruku agresoru jer su onesvojom nazonou zapravo titile stanje postignuto nasilnimputem. Hrvatska je bila suoena s prijetnjom zaleivanja takvastanja, s mogunou da se okupirana podruja u budunosti sjedinesa Srbijom. Povremeni pregovori davali su tek vrlo ogranienerezultate i mala poboljanja; takve je naravi bilo i otvaranjeautoceste preko Okuana u okviru tzv. gospodarskog sporazuma iz prosinca 1994.. Prestanak komunikacijskeblokade pokazao se psiholoki razornim za okupacijsku vlast pa su na auto-cesti zaredali incidenti kako bi se onaponovno zatvorila. To je pokazalo da vodstvo pobunjenih Srba ne moe prihvatiti niti postupnu reintegraciju.Nepotovanje sporazuma bilo je povod za vojno-redarstvenu akciju Bljesak 1. i 2. svibnja 1995., kojom jeosloboeno vie od 500 km2 teritorija u Posavini i zapadnoj Slavoniji. Po uinkovitosti i brzini provedbe, pologistikoj koordiniranosti, kao i po rasulu to ga je unijela u sve strukture pobunjenikih vlasti, ta je akcijarezultirala jasno naznaenim novim odnosima vojne i politike moi, stavljajui pobunjeniku vlast pred alternativubrze integracije ili vojnoga poraza. Pregovori o tome poetkom kolovoza ponovno nisu dali rezultate, niti su pruiliikakva jamstva za mirno rjeenje, pa je Hrvatska bila prisiljena okrenuti se ostvarenju druge velikevojno-oslobodilake operacije nazvane Oluja.

Najveoj oslobodilakoj akciji prethodio je sporazum Tuman - Izetbegovi o vojnoj suradnji s BiH, koji je potpisanbio 22. srpnja 1995. u Splitu. Na temelju tog sporazuma izvedena je zajednika akcija HV-a, HVO-a i Armije BiH(Ljeto '95) kojom je olakana situacija u Bihau, a ujedno su Srbi potisnuti iz Bosanskoga Grahova i Glamoa. Na tajsu se nain osigurali strateki poloaji na Dinari pa je otvoren put prema Kninu, sjeditu velikosrpske pobune uHrvatskoj.[54][55]

Hrvatske oruane snage 4. kolovoza 1995. iz vie su smjerova probile srpsku obranu. Udarnu silu inile su gardijskebrigade HV-a i specijalne postrojbe MUP-a, a u zaposjedanju terena pratile su ih domobranske postrojbe. U akciji jes hrvatske strane sudjelovalo oko 150.000 ljudi, to je zahtijevalo sloenu i preciznu razradbu. Glavninu udara nosilesu gardijske brigade HV-a. Ve 5. kolovoza osloboen je Knin, a do 7. kolovoza, kada je operacija zavrena, i cijelodotad zaposjednuto podruje sjeverne Dalmacije, istone Like, Korduna i Banovine. Na meunarodnoj granicihrvatske snage spojile su se s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Srpske snage povukle su se u rasulu. Veegotpora uglavnom nije bilo. Zajedno s oruanim snagama iz Hrvatske je pobjegla i veina srpskog civilnogstanovnitva (izmeu 90.000 i 250.000 ljudi). Ponaanje HV-a i policije prema zateenom srpskom stanovnitvu zavrijeme operacije bilo je korektno, meutim su se poslije dogodili sluajevi osvete kao i palei i pljake - Hrvatskihelsinki odbor izbrojao je poimenino 410 ubijenih civila u biem "sektoru Jug" te 267 u bivem "sektoru Sjever",dakle sveukupno 677 civila - to je negativno odjeknulo u inozemstvu, daleko manjom estinom nego kad suvelikosrbi protjerivali Hrvate i pljakali i unitavali imovinu Hrvata, nesrpskih manjina te Srba koji su ostali odanihhrvatskoj dravi. Slina nedjela poinjena na tetu Srba, iako je bilo upitno jesu li Hrvati sva ta nedjela poinili,antihrvatski su krugovi jedva doekali, preuveliavajui ih radi ocrnjivanja hrvatskog osloboenja vlastite zemlje odokupatora i njegovih suradnika.ak i u takvoj situaciji, Srbija je pokazala, kao i velikosrpski politiari u Srbiji i Crnoj Gori da namjeravaju zadrati ono to su okupirali u Hrvatskoj prije etiri godine; Vojislav eelj je ak predloio protuofenzivu, zauzimanje Osijeka kao odgovor na hrvatsku ofenzivu te bombardiranje Zagreba projektilima tipa Luna koji ostavljaju krater dubine 300 metara kao uzvratni udarac na granatiranje Knina",[56] [57] [58]a neki mediji su izvjeivali o tome da Srbija alje tenkove na granicu s Hrvatskom, jer se ne eli odrei okupiranog hrvatskog Podunavlja.[59] Vojska SRJ

Domovinski rat 16

se je na sastanku najviih predstavnika vojske SRJ i i 11. slavonskobaranjskg korpusa vojske "RSK" u utorak 8.kolovoza 1995. obvezala se da e braniti podruja hrvatskog Podunavlja pod kontrolom pobunjenih hrvatskihSrba.[60]

Operacija Oluja donijela je preokret na vojnostratekom planu. U Hrvatskoj je pod okupacijom, dodue, ostao joUN-ov Sektor Istok, odnosno podruje Baranje i istone Slavonije, no pokazana vojna mo ojaala je poloajHrvatske u obnovljenim pregovorima sa srpskom stranom. Pregovori koji su se vodili tijekom jeseni 1995. zavrenisu u okviru viestranih pregovora odranih u Daytonu u SAD-u. Postignut je sporazum o postupnoj mirnojreintegraciji toga podruja Hrvatske uz pomo Prijelazne uprave UN-a za istonu Slavoniju (UN TransitionalAdministration in Eastern Slavonia, UNTAES). Reintegracija najistonijega dijela zemlje, ili hrvatskoga Podunavlja,provedena je u skladu s prvotnim planom u razdoblju od poetka 1996. do sijenja 1998.. Ciljevi postavljeni napoetku postignuti su bez rtava i materijalnog stradanja uz suradnju i postupan rast povjerenja izmeu hrvatskihvlasti i lokalnoga srpskog stanovnitva.

Kronologija

Oteena kua u Karlovcu Sanacija dubrovakog hotela Imperial nakon rata

Datum Dogaaj

25. srpnja 1990. Hrvatski sabor usvojio amandmane na Ustav iz 1974. godine, kojim se ukinulo socijalistike i komunistike simbole tedonijela odluka o poetku pripreme novog Ustava.velikosrpski miting u Srbu 25. srpnja 1990.[61]

17. kolovoza 1990. Balvan revolucija

sijeanj 1991. Tihi vojni udar u predsjednitvu SFRJ.

28. veljae 1991. Srpsko nacionalno vijee i Izvrno vijee Srpske Autonomne Oblasti Krajine donijeli Rezoluciju o razdruivanju RepublikeHrvatske i Srpske Autonomne Oblasti Krajine.[62]

1. oujka 1991. Bitka za Pakrac.

31. oujka 1991. Krvavi Uskrs.

Domovinski rat 17

1. travnja 1991. Proglaava se SAO Krajina.

2. svibnja 1991. Sukob u Borovom Selu.

12. svibnja 1991. SAO Krajine sprovela nelegalni referendum na podrujima pod svojom kontrolom o ujedinjenju sa Srbijom.

16. svibnja 1991. Skuptina SAO Krajine nakon referenduma od 12. svibnja na podrujima pod svojom kontrolom, donijela Odluku oprisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji i da ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugim koji ele daouvaju Jugoslaviju.

24. lipnja 1991. Premijer t.zv. SAO Krajine Milan Babi i Vojo Kupreanin, predsjednik Vijea opina Bosanske Krajine potpisali"sporazum o suradnji". U Bosanskom Grahovu usvojena Deklaracija o ujedinjenju Bosanske Krajine i SAO Krajine. [63]

25. lipnja 1991. Hrvatska i Slovenija proglaavaju neovisnost.

7. srpnja 1991. Spaljene su elije, prvo hrvatsko spaljeno selo u Domovinskome ratu. [64]

26. srpnja 1991. Pokolji u Kuljanima, Zamoama, Kozibrodu

27. srpnja 1991. Pokolj u Strugi

1. kolovoza 1991. Pokolj u Dalju.

Kolovoz 1991. Bitka za Dalmaciju.

kolovoz 1991.- Smaknua Hrvata civila u Petrinji 1991.[65]

Kolovoz1991.-veljaa 1992.

Ratni zloini na Banovini 1991.-1992..

25.8.-18.11. 1991. Bitka za Vukovar .

29.8.-17.11. 1991. Bitka za Gospi.

14.19.9. 1991. Rujanski rat - bitka za ibenik.

14.19.9. 1991. Bitka za vojarne.

1.10. 1991. Opsada Dubrovnika.

5.10. 1991. Hrvatska objavljuje sveopu mobilizaciju .

Listopad 1991. Ubojstva u Pakrakoj Poljani.

Listopad1991.-veljaa 1992.

Pokolj u Erdutu

7.10. 1991. Raketiranje Banskih dvora.

9.10. 1991. Pokolj u Vagancu..

10.10. 1991. Masakr u Lovasu.

10.13.10. 1991. Masakr u irokoj Kuli.

16.10. 1991. Pokolji u Novom Selu Glinskom i Bukovcu.

16.18.10. 1991. Masakr u Gospiu.

20.10. 1991. Pokolj u Bainu.

31.10.-4.11. 1991. Operacija Otkos 10.

12.11. 1991. Pokolj u Saborskom.

16.11. 1991. Boj u Korulanskom kanalu.

18.11. 1991. Masakr na Ovari.

18.11. 1991. Masakr u kabrnji.

19.11. 1991. Masakr u Nadinu.

11.-12. 1991. Pokolj u Gornjim Jamama.

Domovinski rat 18

19. prosinca 1991. Skuptina SAO Krajine, Velika narodna skuptina SO Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem i Skuptina SAO ZapadnaSlavonija donijele Odluku o proglaenju Ustava Republike Srpske Krajine.

12.12. 1991. Operacija Orkan '91..

13.12. 1991. Pokolj u Voinu.

16.12. 1991. Masakr u Joevici.

21 Prosinca 1991. JNA raketirala i bombardirala sa kazetnim bombama aerodrom "Crljenka" u Vrsaru.

30.5. 1992. UN namee sankcije protiv SR Jugoslavije[66].

21.6. 1992. Operacija Miljevci.

22.9. 1992. SFR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) izbaena iz UN-a[67].

22.1. 1993. Operacija Maslenica.

27.1. 1993. Operacija Perua.

9.17.9. 1993. Operacija Medaki dep.

Sijeanj 1995. Osmiljavanje plana Z-4.

13.5. 1995. Operacija Bljesak.

2.3.5. 1995. Raketiranje Zagreba.

2.8. 1995. Krajina odbija plan Z-4.

4.7.8. 1995. Operacija Oluja.

18.-19.9 1995. Operacija Una.

1995. Operacija Burin.

listopad-studeni1995.

Operacija Manjinjorgo.

12.11. 1995. Potpisan Erdutski sporazum.

Domovinski rat 19

Posljedice rata

Spomenik rtvama Domovinskog rata na mjestumasovne grobnice u Ovari

Ljudske rtve

Po podatcima Vlade iz druge polovice 2009. godine trenutano se jouvijek 1.827 osoba raznih nacionalnosti vode kao nestali. [68]

Broj poginulih je negdje izmeu 21.000 i 22.000. Prema IviGoldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draenu iviu,znanstvenom suradniku Instituta drutvenih znanosti "Ive Pilara", biloje 15.970 rtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja,6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).to se tie srpske strane, prema srpskim izvorima bilo je sveukupno8.039 rtava, od toga 6.760 u "Krajini" - 4.324 vojnika, 2.344 civila te92 nepoznatih[nedostaje izvor] i 1.279 vojnika JNA, prema beogradskimslubenim podatcima. S druge strane, ivi navodi da je u "Krajini"poginulo 6.222 osobe, ime zajedno sa hrvatskim rtvama ini brojkuod ukupno 22.192 rtava Domovinskog rata.

Posebnu brutalnost pobunjenici i agresor su iskazali u protjerivanju izloinima protiv civilnoga stanovnitva, to se u svjetskoj javnostipoelo nazivati etnikim ienjem. Zbog strategije etnikoga ienjaHrvatska je 1991. bila suoena s velikim brojem prognanika, ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove naokupiranim podrujima. Prvi progoni zapoeli su ve u proljee 1991. iz kninskoga podruja. Izbijanjem otvoreneagresije u ljeto 1991. uslijedili su masovni progoni iz hrvatskog Podunavlja, s Banovine, Korduna, iz Like i sjeverneDalmacije. Vrhunac prognanike krize bio je u studenome 1991. nakon pada Vukovara. Stanovnitvo (uglavnomene i djeca) naputalo je sva podruja u neposrednoj blizini bojinice pa je na kraju 1991. u Hrvatskoj bilo 550.000prognanika te jo 150.000 izbjeglica u inozemstvu. Nakon povratka stanovnitva u mjesta uz bojinicu te njihovaponovnog popisa, broj prognanika smanjio se na oko 250.000. Budui da se nijedan prognanik nije uspio vratiti naokupirano podruje, njihov boravak u progonstvu bio je dugotrajan, a povratak mogu tek nakon oslobaanja.Hrvatska vlada vodila je brigu o prognanicima su stavom socijalne skrbi, a od prosinca 1991. posredstvom Ureda zaprognanike i izbjeglice. Ured je od sredine 1992. preuzeo skrb i o bosanskohercegovakim izbjeglicama. Uzznaajnu humanitarnu pomo iz inozemstva, trokove zbrinjavanja prognanika i izbjeglica najveim su dijelom ipaksnosili hrvatska drava i graani.

Veliku tete i gubitke u ljudstvu i imovini su pretrpile i lojalne hrvatske manjine, iji su domovi se nali napodrujima izravno ugroenim ratnim djelovanjima. Od najbrojnijih, to se posebice odnosi na ehe u Moslavini,Slovake u Srijemu, Maare u Baranji, Rusine u Srijemu, Ukrajince u Posavini, Talijane u Moslavini. Velik brojstradalih pripadnika hrvatskih manjina treba traiti i meu osobama koje su se izjasnili kao Hrvati: sluaj je da sebrojni pripadnici hrvatskih manjina izjanjavaju kao Hrvati, ali takoer u svom ivotu nikad nisu zatajili svojenacionalno podrijetlo.

Domovinski rat 20

Razaranje kulturne batine

Podrobniji lanak o temi: Popis oteene kulturne batine tijekom Domovinskog rataSrbi su u agresiji na Hrvatsku sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. U agresiji su razruili 1450 crkava isamostana[69] te ostalih sakralnih objekata, od kojih su njih 800 potpuno sruili i otetili [70] (crkva sv. FranjeKsaverskog u Gornjem Viduevcu, crkva sv. Jakova u Vrpolju kraj Knina, upna crkva u Smiliu,itd.).[71][72][73][74]

tetePrema meunarodno prihvaenim klasifikacijama ratnih teta izravne tete odnose se na trokove za voenjeobrambenog rata, na ratne rashode, na tete prema naseljima i zatienim objektima, tete nastale poinjenimzloinima prema stanovnitvu, tete zbog krenja zabrane uporabe pojedinih oruja, tete zbog krenja pravasudionika u ratu, tete zbog unitavanja i iskoritavanja nacionalnoga bogatstva i gospodarstvenih izvora, tetepoinjene pljakom i unitenjem imovine. Poinjene su neizravne ili sekundarne tete, primjerice gubitaknacionalnoga dohotka i umanjenje drutvenoga proizvoda, prisvajanje imovine hrvatskih tvrtki, tete na ime obnovegospodarstva, tete zbog duevne patnje stanovnitva, demografski gubitci.

Hrvatski vojnici ostalih narodnosti

esiNajvei broj eha u Hrvatskoj ivi u gradu Daruvaru i okolici. Kada su 20. kolovoza 1991. srpski agresori izvriliminobacaki napad na Daruvar, mjesni esi, najbrojnija manjina u gradu, dali su se u obranu grada, tako da su upoetnoj fazi Domovinskog rata, esi inili 30% dragovoljaca gradske obrane. Iz tog vremena ostala je poznataizjava Rade akmaka, jednog od voa srpske pobune, koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena itanjuraama prei preko glava, a od eha napraviti robove koji e za njih besplatno raditi. Poetkom rujna 1991. udvoritu policijske postaje Daruvar, oformljen je prvi vod ZNG-a od priuvnog sastava policije koji se nakon padavojarne "Polom" popunjavao sa civilima iz okolnih hrvatskih i ekih sela i u konanici prerastao u pukovniju ukojoj je velik broj pripadnika bio eke nacionalnosti.

Srbi

Podrobniji lanak o temi: Srbi koji su se borili protiv velikosrpske agresije na Republiku HrvatskuHrvatska drava se s ponosom sjea onih hrvatskih vojnika ostalih narodnosti te znaajnoga broja Srba koji su branilisvoju hrvatsku domovinu. Onih koji su spaavali ivote svojih hrvatskih susjeda ili ako nito drugo moralnopostupali dovodei samoga sebe u opasnost kako bi smanjili muke Hrvata.Dubrovaki Srbin Jovan Sredojevi, zastavnik JNA, sabotirao je 1991. godine radar, kojega JNA potom nije moglakoristiti, obavljao je zadatke za Hrvatsku vojsku, s otoanima organizirao izvlaenje vojnika iz vojarne na Mljetu teuskladitenu hranu dijelio mjetanima. ibenani se sjeaju eljka Baltia, hrvatskoga Srbina koji je kaozapovjednik obrane otoka irje i 3. topnikoga odjela preao na hrvatsku stranu i topove sa irja nije upotrijebioprotiv ibenika nego protiv tenkova JNA, ime je sprijeen pad grada i mogue presijecanje Hrvatske na dva dijela.U Voinu je preminuo S. N. 77-godinji voinski Srbin u pokuaju da zatiti svoje hrvatske susjede.Vukovar se sjea vukovarskoga Srbina Predraga Gagia i njegovoga brata Nenada, koji su se prikljuili Hrvatskojvojsci u obrani grada, te se moramo sjetiti Aleksandra Jevtia, vukovarskoga Srbina Vukovarca koji je kaozatvorenik izdvojio 150 Hrvata u logoru Stajievo te ih tako zatitio od premlaivanja, stavljajui vlastiti ivot uopasnost. Takoer, odrani su razni antiratni prosvjedi u Beogradu i Crnoj Gori 1991. i 1992.Sve to govori da Domovinski rat nije bio etniki sukob, ve borba za pravo jedne drave na slobodu i samostalnost. Iako je Jevti odlikovan 2009. za svoju hrabrost, tematika hrvatskih branitelja srpske i ostalih narodnosti jo uvijek

Domovinski rat 21

nije dovoljno valorizirana, a njezinim rasvjetljavanjem bi se razjasnio i otklonio crno-bijeli pogled na Domovinskirat.

Informativno-obavjetajni ratPoseban vid agresije na Hrvatsku je obavjetajno-dezinformativni rat kojeg su protiv Hrvatske vodile Srbija ivelikosrpski krugovi na vlasti u Crnoj Gori te drave nesklone Hrvatskoj.[75] Krajem vojnih operacija, ovaj rat nijeprestao, nego se nesmiljenom estinom nastavio i traje i danas.[76]

Jedan od vidova ovog rata je defamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske drave, etiketiranje hrvatske borbeza dravnu, narodnu i jezinu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika,pomaganje partikularizama - posebice u medijima, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima,jezinom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturolokog i inog udaljavanja od Srbije, sijanje mrnje meuHrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveliavanje zloina u ratu poinjenih sahrvatske strane, laui o tome da Hrvatska ne kanjava vlastite prekritelje (a samo u Osijeku 13. lipnja 1992.podignute su optunice protiv 422 hrvatska vojnika koji su se ogrijeili o zakon) omalovaavanje, preuivanje isakrivanje srpskih zloina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovaavaju se hrvatski vojni uspjesi,prikazuje ih se kao zloinake akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na osloboenje od okupacije.Medijski se napada naglaavanje postojanja stratita na kojima su masovno smaknuti Hrvati i Hrvatskoj odanipripadnici manjina. Isto je i sa masovnim grobnicama (u koje su ti ljudi pobacani kao otpadno meso), kojima je biocilj sakriti velikosrpski zloin nad Hrvatima. U tom informacijskom ratu prikazuje se to kao nekuultranacionalistiku retoriku, "otvaranje starih rana", "neokretanje budunosti". Informiranost hrvatskih graana opojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovara, a o ostalima znatno slabija. Medijski seomalovaava ili vrlo slabo pokriva sjeanje na hrvatske rtve, tako da svaki pokuaj dostojanstvenog obiljeavanjasjeanja na svoje nedune civilne rtve kao to primjerice drava Izrael dostojno obiljeava spomen na rtve svognaroda u holokaustu, zavrava samo kao jednominutna vijest.Zbog dvodesetljetnog nemara hrvatskih vlastiju, zbog iznimne aktivnosti obavjetajca-ministra pobunjenih SrbaSave trpca te uz potporu hrvatskih politikih elita nakon 2000. koje su se opredijelile za "potpunu suradnju" iglumljenje "lokomotive Zapadnog Balkana", potpuno nesankcionirano prolaze lana okrivljavanja Hrvatske vojskeza smrti Srba s osloboenih podruja. Istraivanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskograta utvreno je do studenoga 2007. da je od ukupnog broja poginulih Srba, 300 je ubijeno u meusobnim srpskimobraunima, 236 je umrlo prirodnom smru, 417 je izgubilo nesretnim sluajem.[77] Odnos broja poginulih i nestalihmukaraca prema broju poginulih i nestalih ena prema organizaciji srpskog obavjetajca Save trpca je 15%, dok jeprema podatcima HMDCDR ena je 4,3%; HMDCDR je ustanovio sa sigurnou da barem 400 Srba sa trpevogpopisa nisu ubile hrvatske postrojbe to svjedoi da te brojke nisu sluajne pogrjeke, nego ciljano ocrnjivanjeHrvatske vojske. Neke od 670 civilnih srpskih rtava tijekom i nakon Oluje koje se pripisuje da ih je ubila Hrvatskavojska su rtve muslimanskih snaga, neki Srbi su nestali i njihova sudbina se ne zna, neke su pregazili srpskitenkovi, dio ih je stradao tako da su se sami ubili, ljudi su u oaju i rastrojstvu ubijali lanove svoje obitelji, o emusvjedoe i srpski izvori (knjige ena iz podruja pod kontrolom pobunjenih Srba). [78]

I u izvjeima izbjeglih Srba spominju se stradanja Srba i civila ostalih narodnosti i od djelovanja srpske vojske te meusobna ubojstva i samo ubojstva Srba tijekom povlaenja, to je u medijsko-diplomatskoj hajci od strane drava i ustanova nesklonih Hrvatskoj i medija u njihovom vlasnitvu preueno ili ignorirano. Nadalje, zapis u knjizi HHO-a objavljenoj 2001. pokazuje da su pobunjeni Srbi ubijali Srbe koji nisu htjeli ii u evakuacijsku kolonu. O evakuacijis su ih obavijestile njihove vlasti. Utjerali su im veliki strah od Hrvatske vojske, a oni Srbi koji nisu bjeali, morali su se skriti, da ih ne bi ubili Srbi. Zabiljeeno je izjavama svjedoka Srba da su srpske vojne, paravojne, milicijske i paramilicijske snage ile po kuama i provjeravali da li ljudi idu, a one koji nisu htjeli ii, ubijali, prebijali, pucali po njima. Dio se naknadno prikljuio evakuacijskoj koloni zato to su bile zaostale grupe za teror. Dio objekata (kua, zgrada) na okupiranom podruju zapalili su sami Srbi prilikom povlaenja tijekom Oluje.

Domovinski rat 22

Dosta objekata kao to su bolnice, pote, hotele, policijske postaje, skladita s orujem koje Srbi nisu uspjeli izvui,pobunjeni su Srbi minirali ili zapalili nakon odlaska, da ne padnu Hrvatima u ruke.[79] O stradavanju srpskih civila izapaljenim kuama prije dolaska Hrvatske vojske na do tada okupirano podruje pisali su i srpski izvori.[80]

Jedan od vidova problema je i taj to je najdojmljiviji film o hrvatskom gradu mueniku - Vukovaru nije snimiohrvatski filmski umjetnik, nego je ast spasio inozemac koji je snimio takvi film (film Harrisonovo cvijee).Hrvatsko gledateljstvo praktino nije imalo potenu prigodu upoznati se s tim filmom[81], a brojni i danas ne znajuda taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistiki filmovi patetino niskeumjetnike kvalitete, ijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost,prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako jehrvatsko gledateljstvo viestruko pokazalo da ih uope ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).Poseban je problem sakrivanja informacij o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uope nije upoznatani sa jednim sluajem pobijenih hrvatskih obitelji na podruju pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba. Zasluge zato imaju "sluganski krugovi u hrvatskoj politikoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila,nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski monici".Srbijanski su akademici 1995. objavili novi Memorandum[82], a onaj koji je dobio ime "drugi", Drugi MemorandumSANU, memorandum iz 2012., usmjeren je na saniranje tete to ga je velikosrpskom projektu i ugledu Srbijenanijela neuspjena agresija na Hrvatsku i BiH, neuspjeno dekonstituiranje Kosova. Sadri skup unutarnjo- ivanjskopolitikih mjera kojima bi se umanjila i uklonila krivnja Srbije za agresiju na Hrvatsku, a od prvotnogizjednaivanja krivnje, naposljetku svaliti krivnju za rat na Hrvatsku.

BilancaDo 18. svibnja 2011. godine u Republici Hrvatskoj se je otkrilo 143 masovne grobnice. Najvie ih se nalazi uVukovarsko-srijemskoj upaniji a druga upanija po brojnosti istih je Sisako-moslavaka upanija. 1009 se osobavodi kao nestale, od ega samo na podruju Sisako-moslavake upanije njih 236.[83]

Vojne snage1994.

Hrvatska: 105 000 od toga 99 600 u kopnenoj vojsci; 173 tenka i 20 aviona. Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 150 aviona. Bosna i Hercegovina (Armija BiH): 220 000 i svi su u kopnenoj vojsci; 40 tenkova.1995.

Hrvatska : 105 000, 99 600 ( kopnena vojska ); 173 tenka i 28 aviona. Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 140 aviona. Bosna i Hercegovina: 18000 i 31 tenk.1996.

Hrvatska: 64 700 od toga u kopnenoj vojsci 63 000; 250 tenkova i 25 aviona. Srbija: 113 900 ( 90 000 ); 1 360 tenkova i 94 aviona. Bosna i Hercegovina: 92 000 vojnika i 75 tenkova.1997.: Hrvatska : 58 000 ( 50 000 ); 30 aviona i 285 tenkova. Srbija: 114 200 ( 90 000 ); 1 270 tenkova i 123 aviona Bosna i Hercegovina: 90 000 i 130 tenkova Pobunjeni Srbi u Bosni: 30 000; 570 tenkova i 20 aviona.

Domovinski rat 23

Domovinski rat u umjetnostiFilmovi, stripovi, popularna kultura (sliice Cro-army), knjievna i likovna djela na temu Domovinskog rata.

Domovinski rat u videoigrama1997. je napravljena igrica Free Croatia.2005. je razvijana igrica CroArmy koja je trebala biti (FPS), no projekt je zastao. Bila je predviena da obrauje"tematiku Hrvatskog Domovinskog rata (rata za neovisnost i osamostaljenje Hrvatske). Namjera projekta je da se tovjernije prikae teror koji su Srbi vrili nad Hrvatima te Hrvatska vrsta volja i hrabrost kako bi se izborilasamostalnost nae voljene Domovine". Razine su bile napravljene da bi bile to objektivnije po stvarnim dogadajimai tonom povijesnom slijedu. Jo jedna od namjera projekta bila je prikazati hrvatskom narodu to vjernije rat, odatipoast hrvatskim braniteljima za ono to su postigli. Bilo je predvieno da se igra slui engineomTrueVision3D.[84][85][86][87]

Povezani lanci Deklaracija o osudi Narodne skuptine Republike Srbije zbog mijeanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske

(Narodne novine, br. 19 od 23. travnja 1991.)[88][89](donesena na zaj. sjednici svih triju vijea odranoj 17.travnja 1991.)

Popis masovnih zloina nad Hrvatima u Domovinskom ratu Uloga srpskih medija u ratovima za Veliku Srbiju Bedem ljubavi

Biljeke[1] (http:/ / hrcak. srce. hr/ file/ 87647) Jaka Ragu: Operacija Burin planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istone Hercegovine 1995.

godine, asopis za suvremenu povijest 3/2009.[2][2] Iako je bila mirna reintegracija, moglo je poi i krivo i da meunarodna zajednica ne rijei svojim posredovanjem problem, kao to je bio prije

sluaj s UNPA zonama. Ratoborni reim iz Srbije koji je izazvao rat i dalje je bio na vlasti u Srbiji. Spremnost na vojnu intervenciju pokazalisu na Kosovu 1999. godine i nepovlaenjem snaga iz BiH te iste godine, zbog ega je NATO vojno intervenirao.

[3] Tus: U listopadu 91. HV je imao 70.000 vojnika (http:/ / www. domovinskirat. hr/ novosti/ tus-u-listopadu-91. -hv-je-imao-70. 000-vojnika.html?Itemid=984)Domovinski rat.hr

[4] Centar domovinskog rata - 1995. (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ 1995. html)[5] The war in Croatia and Bosnia-Herzegovina, 1991-1995; Branka Maga, Ivo ani (http:/ / books. google. hr/ books?id=ccOWvqdxpVUC&

pg=PA155& lpg=PA155& dq=croatia+ war+ JNA+ strength& source=bl& ots=i2HRuikkyH& sig=2GpO1m5FcKT2cNflQyVsDpPOrsc&hl=hr& ei=VpLgSYmkL4qTsAb53MjiCA& sa=X& oi=book_result& ct=result& resnum=5)Google Books

[6] Draen ivi-Demografski okvir i gubici (http:/ / www. rsp. hr/ ojs2/ index. php/ rsp/ article/ view/ 107/ 111)[7] Utjecaj srbijanske agresije na stanovnitvo Hrvatske (http:/ / www. index. hr/ vijesti/ clanak/

utjecaj-srbijanske-agresije-na-stanovnistvo-hrvatske-/ 175515. aspx), Index.hr, 11-12-2003[8] Demografija Hrvatske - aktualni demografski procesi; Draen ivi; Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar (http:/ / hrcak. srce. hr/ index.

php?show=clanak& id_clanak_jezik=62939)[9] Ratne tete, izdatci za branitelje, rtve i stradalnike rata u Republici Hrvatskoj (http:/ / www. revija-socijalna-politika. com/ ojs2/ index. php/

rsp/ article/ view/ 225/ 229)Revija za socijalnu politiku, Svezak 8, Br. 2 (2001.), Perkovi[10] Veljko Kadijevi: Moje vienje raspada, Belgrade, 1993., str. 134.-135.[11] Ivan Strii: Bitka za Slunj - obrana i oslobaanje grada Slunja i opina Rakovice, Cetingrada, Saborsko i Plitvika Jezera od velikosrbske

agresije, Naklada Hrvoje, Zagreb, 2007., str. 124., ISBN 978-953-95750-0-5[12][12] "Croatia is caught up in war, and nearly one-third of its territory is occupied by rebel Serbs. The front lines, now quiet but liable to erupt at

any time, are less than 100 miles from this seaside resort."[13][13] Kreimir Bui: I ene su branile Hrvatsku!, Hrvatsko slovo, petak, 11. studenoga 2011., str. 11.[14][14] Razgovor sa Sanjom Kneevi: Opreni pogledi na Domovinski rat nastavili su se i u knjievnosti (razgovara Mira uri), Hrvatsko slovo,

petak, 11. studenoga 2011., str. 8.[15] Nacionalna sigurnost i budunost sv.1/2001. (http:/ / www. nsf-journal. hr/ issues/ zbornik_s1/ domazet. htm) Davor Domazet Loo: Kako je

pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu[16] 19. svibnja - Referendum o hrvatskoj samostalnosti (http:/ / www. sabor. hr/ Default. aspx?art=1767& sec=461)

Domovinski rat 24

[17] Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politiki bezdan (http:/ / www. matica. hr/ Vijenac/ vijenac482. nsf/ AllWebDocs/Hrvatska_tone_u_politicki_bezdan), razgovarao Andrija Tunji, Vijenac, broj 482-483, 6. rujna 2012.

[18] Labin (http:/ / www. labin. com/ web/ vijest. asp?id=11911) Armando ernjul, novinar porijeklom iz Labina, revoltiran posjetom talijanskogpolitiara Gianfranca Finia Istri (Otvoreno pismo Armanda ernjula hrvatskim intelektualcima i generalima), 20. rujna 2010., pristupljeno 13.travnja 2011.

[19] Tportal (http:/ / www. tportal. hr/ vijesti/ hrvatska/ 46449/ Baranju-i-dio-Slavonije-dajte-Srbiji. html) Zahtjev Britanije uoi Oluje : 'Baranjui dio Slavonije dajte Srbiji', preneseno iz Veernjeg lista, koji je i autor lanka

[20] Izlaganje Marka Bariia s osmog strunog skupa HKV-a o Haakome sudu - Ameriko razumijevanje i britansko osporavanje (http:/ /www. hkv. hr/ izdvojeno/ tribine/ haaki-sud/ 5749-izlaganje-marka-bariia-s-osmog-strunog-skupa-hkv-a-o-haakom-sudu. html), Hrvatskokulturno vijee, 2. veljae 2010.

[21] Dnevno.hr (http:/ / www. dnevno. hr/ kolumne/ zvonimir_hodak/zbog_hoolbroka_smo_umalo_u_istocnu_slavoniju_morali_putovati_s_putovnicom/ 186519. html) Zvonimir Hodak: Holbrooke je htio da uistonu Slavoniju putujemo s putovnicom, 19. prosinca 2010.

[22] Avdo Huseinovi: Ljuti Bosanci (http:/ / www. ljutibosanci. com/ aktuelno/da-je-oslobodena-banja-luka-velikosrpska-ideja-bila-bi-porazena/ ) Da je osloboena Banja Luka, velikosrpska ideja bila bi poraena, zaDnevni avaz

[23] Ivica Mikulin: Sladoled i sunce Promatraka misija Europske zajednice i Hrvatska, 1991.1995. (http:/ / hrcak. srce. hr/ file/ 95462),SP, br. 2., 299.-337.

[24] Dnevno.hr Zato je bilo osobito vano ukrajinsko priznanje RH? - 1991. (http:/ / www. dnevno. hr/ ekalendar/ na-danasnji-dan/73235-zasto-je-bilo-osobito-vazno-ukrajinsko-priznanje-rh-1991. html)

[25] Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH - podrunica Grada Zagreba (http:/ / www. pgz. udvdr. hr/ index.php?option=com_content& view=article& id=48:zrak-jed-spec-pol-mup-a-rh& catid=35:ratne-postrojbe-i-zap-grada-zagreba& Itemid=50)Zrakoplovna jedinica specijalne policije MUP-a RH

[26][26] Jerry Blaskovich, "Anatomija prijevare", Moderna vremena, Zagreb, 1998, ISBN 953-6590-05-0, str. 19[27] INMARSAT u Domovinskom ratu, Slobodna Dalmacija, prilog More, 30. studenoga 2001.

Morsok prase (http:/ / www. morsko-prase. hr/ 2011new/ index. php?option=com_content& view=article&id=386:kap-bruno-profaca-kultura-mora-dok-vas-brod-plovi-sateliti-bdiju& catid=86:kultura-mora& Itemid=186) Bruno Profaca:INMARSAT u Domovinskom ratu

[28] Novi roman o Domovinskom ratu. Antun Jozing: Mrtvi se ne vraaju (12), Hrvatsko slovo, 27. sijenja 2012., str. 10.[29] Williams, Carol J.; Fighting Intensifies Near Croatian Town, Yugoslavia: The escalation shoots down a Kremlin attempt at mediation (http:/

/ articles. latimes. com/ 1991-10-18/ news/ mn-638_1_fighting-intensifies?pg=2); Los Angeles Times, 1991-11-18, preuzeto 15. sijenja 2010.[30] Indictment against Milosevic and others (http:/ / news. bbc. co. uk/ 2/ hi/ europe/ 354561. stm), BBC, 29 October, 2001[31] U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case (http:/ / www. reuters. com/ article/ idUSL2579742920070925), Reuters, 25-09-2007[32] HIC (http:/ / www. hic. hr/ dom/ 399/ dom06. htm) Dom i svijet br.399][33] Izvjee Human Rights Watch (http:/ / hrw. org/ croatian/ docs/ 2005/ 01/ 13/ croati9999. htm); Izvjee Veleposlanstva SAD-a o stanju

ljudskih prava u Hrvatskoj za 2003. (http:/ / www. usembassy. hr/ policy/ global/ human_rights/ 2003. htm)[34] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumenti

institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)"SUP Pakrac izvijestio je MUP RSK da paljenje u Rodaniku, Jasenovcu i Paklenici nije mogue sprijeiti jer je na ovom podruju sav narodbio naoruan i kada bi pokuali sprijeiti neko od uinjenih djela moralo bi doi do oruanog sukoba".

[35] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ 1992. html) 1992.[36] Ivo Goldstein, Nikolina Jovanovi: Croatia: a history (http:/ / books. google. hr/ books?id=pSxJdE4MYo4C& pg=PA229& lpg=PA229&

dq=kabrnja+ killing& source=bl& ots=LhDxHJbQjl& sig=0D0VkyILNp4XD4RQgmAIy9Y9pdk& hl=hr&ei=PMksTOfQA6CHOJS4lPII& sa=X& oi=book_result& ct=result& resnum=8& ved=0CDgQ6AEwBw#v=onepage& q& f=false), str. 229:"Ever more openly and more often, the JNA became the main attacker: on 17 August its units took over Okuani and western Slavonia andbegan to attack nearby Pakrac and Nova Gradika, on 21 August they occupied all of Baranja, and on 24 August they surrounded Vukovar."

[37] Yugoslavia further reports of torture (http:/ / repository. forcedmigration. org/ pdf/ ?pid=fmo:850), Amnesty International, March 1992[38] Izvjee Human Rights Warch za 2006. (http:/ / hrw. org/ croatian/ docs/ 2007/ 01/ 11/ croati14916. htm)[39] UDVDR (http:/ / udvdr. pszupanija. hr/ component/ content/ article/ 34-novosti/ 84-na-dananji-dan-u-domovinskom-ratu. html) Na dananji

dan[40] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Hrvatska/ tabid/ 66/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 153512/ Default. aspx)

Karlovaka policija prijavila odgovorne oficire JNA za ratni zloin poinjen 1991. godine, 28. listopada 2011.[41] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv. slobodnadalmacija. hr/ 20010216/ novosti2. htm) Biografija junaka: Grad pred padom, 16. veljae 2001.[42] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv. slobodnadalmacija. hr/ 20010217/ novosti2. htm) Biografija junaka (2): Plato Maslenikog mosta

osloboen za samo tri sata[43] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv. slobodnadalmacija. hr/ 20000416/ novosti. htm) U Obradovia Varoi kosti "belih orlova", 16. travnja

2000.[44] Slobodna Dalmacija (http:/ / arhiv. slobodnadalmacija. hr/ 20010208/ novosti. htm) Sa suenja Norcu, 28. veljae 2001.[45] Slobodna Dalmacija, Split, Croatia, September 28, 2000 (http:/ / www. ex-yupress. com/ slodal/ slodal32. html)

Domovinski rat 25

[46] (http:/ / www. springerlink. com/ content/ t7m324u675701133/ ) Dom i svijet br. 432-433.[47] Zadarski list (http:/ / www. zadarskilist. hr/ clanci/ 20112010/ zrtva-nadina-nikad-zaboravljena-zlocinci-jos-nekaznjeni) rtva Nadina nikad

zaboravljena, zloinci jo nekanjeni, 20. studenoga 2010." Tko je to muki ubio Erstie u Medvii, Marinovie u Brukoj, Kutije u Lisiiu, Marinovie u opotu, unie u Rodaljicama, ilie uPodgrau, Arbanase u Smiliu, nabrajao je Kutija te je konstatirao kako nema kolektivne odgovornosti kad su "oni" u pitanju. "

[48] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumentiinstitucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)Tako je 18/19. srpnja 1992. ubijena obitelj engi u Erveniku (dvoje djece od 4 i 10 godina), u listopadu brani par Ivkovi u Dobropoljcimai Nika Petar iz iroke Kule, u studenom obitelj Arbanas u Smiliu i Veronika Ivani iz Peruia Donjeg, a u prosincu obitelj Marinovi(etiri lana) u opotu i obitelj irjak (dva lana) u Rateviu. Na podruju SJB Benkovac (dok. 185) od 1. sijenja do 30. studenoga 1992.ubijeno je najmanje 27 Hrvata.

[49] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Zadar/ tabid/ 73/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 132687/ Default. aspx)Smili: potresna svjedoenja o stradanju civila, 21. oujka 2011.Velikosrbi su minirali i do temelja sruili upnu crkvu studenoga 1991.U jesen 1991. godine u Smiliu je ostalo tek 40-ak Hrvata, koji su prolazili svakodnevna maltretiranja, a estero nedunih civila je i ubijeno.

[50] Djukanovic 'sorry' for Dubrovnik bombing (http:/ / news. bbc. co. uk/ 2/ hi/ europe/ 805024. stm); BBC; 25. lipnja 2000.[51] Ex-Yugoslav Admiral Pleads Guilty in Shelling of Dubrovnik (http:/ / www. nytimes. com/ 2003/ 08/ 28/ world/

ex-yugoslav-admiral-pleads-guilty-in-shelling-of-dubrovnik. html), New York Times, 23. kolovoza 2003.[52] Hrvatski vojnik (http:/ / www. hrvatski-vojnik. hr/ hrvatski-vojnik/ 1052006/ prvi. asp) Stjepan Bernadi: Prvi brod Hrvatske ratne

mornarice, rujan 2006.[53] Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (http:/ / www. centardomovinskograta. hr/ novost_36. html) Dokumenti

institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (srpanj - prosinac 1992.)[54] http:/ / www. b92. net/ eng/ news/ in_focus. php?id=111& start=0& nav_id=35990[55] Madey, Neven (14 August 1995). Letter from the Charg d'affaires (http:/ / www. unhchr. ch/ Huridocda/ Huridoca. nsf/ 0/

d0cd11bdf1350357802566d60046e3b7?Opendocument). Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. Accessed 5September 2009.

[56] Dnevno izvjee. MVP RH, 9. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080995. di. html)[57] Dnevno izvjee. MVP RH, 9. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080995. di. html)[58] Dnevno izvjee. MVP RH, 6. rujna 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080695. di. html)[59] Dnevna izvjea MVP RH, 5. svibnja 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080595. di. html) Bitka bi mogla ubrzati

zavretak rata -prema uvjetima boraca, THE WASHINGTON POST John Pomfret, 05. kolovoza 1995.; Jugoslavenski tenkovi se kreu premahrvatskoj granici, IZVESTIJA Maksim Jusin, 09. kolovoza 1995.; Djelomino se provodi prekid vatre, BBC radio 09. kolovoza 1995.,Newshour, 15.00

[60] Dnevna izvjea MVP RH, 5. svibnja 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ 080595. di. html) Vojska "SRJ" obvezalase da ce braniti istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, Televizija Banja Luka 09. kolovoza 1995. Vijesti u 10.00

[61] Veernji list (http:/ / blog. vecernji. hr/ zvonimir-despot/ 2010/ 07/ 21/ savka-u-srbu-miting-velikosrpske-mrznje/ ) Zvonimir Despot: Savka:U Srbu miting velikosrpske mrnje, 21. srpnja 2010.Na mitingu je prihvaena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u HrvatskojPrethodnica je bio Velikosrpski miting u Srbu 27. srpnja 1971..

[62] Mario Fabekovec: Uspon i pad "Republike Srpske Krajine" (priredio Davor Paukovi); Centar za politoloka istraivanja, Zagreb 2005, 472str. (http:/ / hrcak. srce. hr/ file/ 46063), prikaz knjige

[63] DTIC (http:/ / www. dtic. mil/ dtic/ tr/ fulltext/ u2/ a344050. pdf) Conflict of Serbian, Muslim Parties in Bosnia. Prema lanku izzagrebakog Danasa, autora Fahrudina Radonia ""Goodbye, Bosnia" od 2. srpnja 1991. godine. Podnaslov "Did Bosnia-Hercegovina perishin the parallel session of its assembly and the "Krajina parliament"?

[64] http:/ / www. braniteljski-portal. hr/ Novosti/ Udruge/Na-danasnji-dan-u-velikosrpskoj-agresiji-na-Hrvatsku-dogodio-se-strasan-zlocin-do-temelja-zajedno-s-crkvom-spaljene-su-Celije-prvo-hrvatsko-spaljeno-selo-u-Domovinskome-ratu

[65] Nova grobnica: Na tijela hrvatskih civila bacili ivotinjske leine (http:/ / www. vecernji. hr/ vijesti/nova-grobnica-na-tijela-hrvatskih-civila-bacili-zivotinjske-lesine-clanak-387507) OBJAVA: 15.03.2012. Na ovom podruju pobijeno je 1600civila, od toga 14-ero djece. Meu njima je najmlai imao samo dvije i pol godine.

[66] Kinzer, Stephen SANCTIONS DRIVING YUGOSLAV ECONOMY INTO DEEP DECLINE (http:/ / www. nytimes. com/ 1992/ 08/ 31/world/ sanctions-driving-yugoslav-economy-into-deep-decline. html?scp=20& sq=yugoslavia sanctions& st=cse) The New York Times, 31August 1992. Accessdate 12 August 2010.

[67] Sudetic, Chuck U.N. Expulsion of Yugoslavia Breeds Defiance and Finger-Pointing (http:/ / www. nytimes. com/ 1992/ 09/ 24/ world/un-expulsion-of-yugoslavia-breeds-defiance-and-finger-pointing. html?scp=3& sq=yugoslavia ousted un& st=cse) The New York Times, 24September 1992. Accessdate 12 August 2010.

[68] 2009 Human Rights Report: Croatia (http:/ / www. state. gov/ g/ drl/ rls/ hrrpt/ 2009/ eur/ 136025. htm)[69][69] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.

studenoga 2007.

Domovinski rat 26

[70][70] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.studenoga 2007.

[71][71] Tribina Hrvatsko slovo uivo. Srbi su sustavno unitavali hrvatsku sakralnu batinu. D.V., str. 15, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23.studenoga 2007.

[72][72] Ranjena crkva u Hrvatskoj / Unitavanje sakralnoga hrvatskoga naslijea (1991.-1995.): Hrvatska biskupska konferencija, Hrvatskiinformativni centar, Hrvatska matica iseljenika, Dravni ured za zatitu kulturnih i prirodnih dobara Hrvatske, Zagreb, 1996.

[73][73] Crkveni ured za kulturna dobra, analecta, br. 4, Zagreb 2007.[74] Slobodna Dalmacija (http:/ / www. slobodnadalmacija. hr/ Zadar/ tabid/ 73/ articleType/ ArticleView/ articleId/ 132687/ Default. aspx)

Smili: potresna svjedoenja o stradanju civila, 21. oujka 2011.,[75] Vidi izvjea i pisanja inozemnih medija. Dnevna izvjea MVP RH. Kolovoz 1995. (http:/ / public. carnet. hr/ mvp_news/ di/ Kolovoz95/ )[76] Davor Domazet-Loo: Hrvatski domovinski rat 1991.-1995. - strateki pogled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet/Matica hrvatska

ogranak Sinj, Zagreb, 2010., str. 22., ISBN 978-953-7440-07-7.[77] Uredniki komentar. Nenad Piska: Poraavajui kriterij, str. 5, Hrvatsko slovo, petak,